Fantasticna Baranja - Business - Hrvatska turistička zajednica

kao je franjevac Osvald Laskai, jedan od najistaknutijih propovjednika i
crkvenih pisaca u Ugarskoj na kraju srednjeg vijeka, a među više učenih
ljudi iz Baranje koji su u kasnom srednjem vijeku djelovali na europskim
sveučilištima je i Vincent iz Topolja (Vincentius de Izsep), koji je potkraj
XV. stoljeća u Krakovu magistrirao slobodne umjetnosti.
Kada je 1553. biskup i državnik Antun Vrančić plovio niz Dunav na diplomatskom
putu u Carigrad, zabilježio je tri baranjska naselja koja je vidio s
lađe: razrušenu utvrdu Köszeg (Batina) i trgovišta Vörösmart (Zmajevac)
i Laskó (Lug). Osmanski putopisac Evlija Čelebi opisao je dva baranjska
naselja, jaku utvrdu Dardu i također dobro utvrđenu drvenu palanku Baranjavar
(Branjin Vrh). Poznati lutajući i dvorski pjevač i pjesnik Sebastijan
Tinódi boravio je 1542. u Branjinu Vrhu sastavljajući mađarski spjev o
gospodaru Valpova Petru Perényiju. Značajan i opsežan književni rad
na baranjskom tlu povezan je s počecima crkvene reformacije, gdje se
ističu imena Mihaela Starina (Mihály Sztárai), Stjepana Kiša Segedinca
(Szegedi Kis István), Stjepana Beythe (Beythe István), ali i obraćenika na
katoličanstvo Mihaela Veresmartija (Veresmarti Mihály).
Pri obnovi županijskog sustava Baranjska županija, sa središtem u Pečuhu,
ostala je u sklopu mađarskog dijela države te je na Dravi razgraničena
s Virovitičkom županijom, koja je pripala hrvatsko-slavonskim zemljama,
i takvo je upravno uređenje potrajalo sve do kraja Prvoga svjetskog rata.
Između tridesetak naselja što su pripadala baranjskom vlastelinstvu Eugena
Savojskog, za sjedište uprave bilo je izabrano selo Bilje (mađarski
Béllye), prema kojemu je vlastelinstvo prozvano Beljskim.
3