Narodi i kulture Amerike i Australije
Narodi i kulture Amerike i Australije
Narodi i kulture Amerike i Australije
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
NARODI<br />
I<br />
KULTURE<br />
AMERIKE
999. – 1000. god.<br />
Prvobitni lovci – iz Azije preko Čukotskog poluostrva
Kristofer Kolumbo 1492. godine – Antilska ostrva, Kuba, Haiti<br />
1493.<br />
1498.<br />
1502.<br />
Magelan oplovio najjužniji rt <strong>Amerike</strong><br />
1519. godine –Ognjenu zemlju<br />
Amerigo Vespući 1499.<br />
1500.<br />
1502.<br />
Venecuela<br />
Brazil
Mestici – indijanci+belci<br />
Zambosi - indijanci + crnci<br />
Mulati – belci + crnci
-"ćerka života"<br />
- na "101" način, osim za hranu služio im<br />
je i kao sklonište, dekoracija, pa čak i kao<br />
gorivo.<br />
- jelima od kukuruza dodavali neznatne<br />
količine pepela, jer su verovali da ih to čini<br />
zdravijima
‐naseljavaju priobalne delove<br />
Aljaske, Aleustkih ostrva,<br />
Bafinove zemlje, Labradora i<br />
Grenlanda<br />
‐ Boja kože im je žućkasta i<br />
crvenkasta, lice pljosnato, imaju<br />
razvijene vilice, istaknute<br />
jagodice, male očne otvore,<br />
crnu, pravu kosu, muškarci retku<br />
bradu, srednjeg su rasta.<br />
‐ Od domaćih životinja imaju psa<br />
(koji služi kao čuvar skloništa i<br />
za vuču).<br />
- za stanovanje koriste iglo<br />
- ishrana im se pretežno sastoji<br />
od mesa, a ponekad koriste i<br />
morsku travu. Zbog potrebe za<br />
biljnom hranom, ponekad pojedu<br />
sadržinu iz utrobe ubijenog<br />
irvasa.<br />
Od sredine XX veka oko 50.000!<br />
•Odeća im je od kože, koje<br />
štave usoljavanjem,<br />
mazanjem krvlju i masnim<br />
materijama, a žene, deo po<br />
deo žvaću.<br />
• žene se tetoviraju<br />
provlačenjem obojenog<br />
konca ispod kože.<br />
• Mrtve ili napuštaju ili ih<br />
ubacuju u vodu ili ledenu<br />
pukotinu.<br />
• Lovac – oružje, irvas,<br />
čamac<br />
• deca koža psa<br />
•Eskimi često prave crteže<br />
životinja ili čitave lovačke<br />
prizore.<br />
•Od muzičkih instrumenata<br />
imaju vrstu gusala.
- Iglo 4ºC, neprovetravaju<br />
-5-6 kg mesa<br />
- smrznuta životinjska krv<br />
- otopljena mast<br />
-meso psa<br />
- otimanje žena
Kanadski lovci<br />
(Atapaska, Kenaj, Luše, Cipve, Sijuksi, Kučina, Dobro Indijanci, Zečji Indijanci Algonkine, Navaho, Apači)<br />
Cipve<br />
Atapasce<br />
Navaho<br />
Sijuksi- Crveni oblak i Bik koji sedi<br />
Apači
Naseljavali su planine i ravnice južne Arizone i novog<br />
Meksika, kao i sam Meksiko.<br />
Samo ime plemena znači „neprijatelj”<br />
Predstavlja najprkosnije pleme koje se poslednje predalo<br />
Američkoj vojsci i to krajem 80-tih godina XIX veka.<br />
Većina pripadnika ovog plemena živi u dva rezervata: „Bela<br />
planina” i „San Karlos” u kome živi više od 10.000 ljudi<br />
Prvobitna muška odeća sastojala se kože jelena, a<br />
prekrivala je gornji deo tela i pola nogu i nosili su mokasine.<br />
Žene su nosile suknje od jelenske kože i dublju varijantu<br />
mokasina.<br />
Bili su lovci, farmeri i zemljoradnici.<br />
Religijske ceremonije su u stvari predstavljale plesove koji<br />
su, po njihovim verovanjima, imali magičnu moć, tako su i<br />
nastali: kišni ples, ples žetve, lova i dr.
Postoji šest plemena koja su deo apače “porodice” Zapadnih i Istočnih Apača.<br />
•Zapadni Apači<br />
Bili su jako mobilan narod i odlikovali su „sezonskim” kretanjima koja su bila izazvana<br />
nestašicom biljaka i zbog lova na divljači. Oni su poznati kao narod koji je dosta<br />
polagao na hortikulturu.<br />
Takođe su se bavili i trgovinom koju su obavljali u vidu trampe sa nekim plemenima.<br />
•Istočni Apači<br />
Ovo pleme je lovilo bizone, jelene, antilope i dr. Zatim su se bavili pripitomljavanjem<br />
konje, a od naoružanja u svojim ratovanjima su koristili koplje.<br />
•Lipanski Apači<br />
Zauzimali su prostore južnih delova Velike Ravnice i bavili lovom na bizone, antilope,<br />
jelene i medvede, a živeli su u pećinama koje su predstavljale skloništa bizona.<br />
Uglavnom su se bavili poljoprivredom i gajenjem duvana.<br />
Smatraju se za jedno od najmiroljubivijih plemena Apača.
Navaho ili Dine, kako oni sebe nazivaju, su najveće pleme<br />
Severno Američkih Indijanaca.<br />
Navaho indijanci su živeli su u kućama koje su<br />
nazivali „Hogans”, koje su pravili od drvenih stubova,<br />
blata i kore drveta.<br />
ulazna vrata u kuću kod svih Indijanaca okrenuta ka<br />
istoku, kako bi mogli po verovanju da pozdrave<br />
Sunce.<br />
Svoje korpe dekorisali bi bojama i šarama.<br />
Obično se ukrašavaju cvećem i perjem. Navaho<br />
žene pre braka nose minđuše, nakon toga kače ih na<br />
svoje brojanice koje nose oko ruke, sve dok njihove<br />
ćerke ne budu dovoljno stasale da ih mogu nositi.<br />
Za Navaho porodica je bitna.<br />
Davanje imena tek rođenoj bebi, predstavlja<br />
veoma važan događaj u životu Navaho Indijanaca. O<br />
imenu bebe odlučuju rođaci, kao i poglavice ali<br />
nikako roditelji. Kada beba napuni 20 dana, tetke i<br />
sestre daju blagoslov detetu i iznose svoje predloge o<br />
imenu bebe. Svoju prvu godinu života dete provodi<br />
privezano vrpcom za majku, nakon čega brigu o<br />
njemu preuzima i ostala rodbina i počinju ga učiti<br />
plemenskim običajima.<br />
Kada se Navaho beba prvi put nasmeje, tada je<br />
vreme za slavlje i čast.<br />
Navaho izvode svoje tradicionalne<br />
plesove iz mnogo razloga. Jedan je<br />
priprema za lov, prilikom koje se<br />
Navaho mole za uspešan lov, ili za<br />
odlazak u borbu, rođenje deteta,<br />
plodnu godinu, dozivanje kiše, pa čak i<br />
prilikom sahrane.
Irokez<br />
Atlantska grupa Indijanaca<br />
(Algonkini, Irokezi, Hjuroni, Muskoke)<br />
Ova grupa Indijanaca zahvata krajeve između Atlantskog<br />
okeana i reke Misisipi<br />
Osnova privrednog života ovih plemena je ratarstvo, lov i<br />
ribolov<br />
Skloništa su im uglavnom okrugle i četvrtaste kolibe<br />
prekrivene brezovom korom<br />
Od oružja su uglavnom imali luk, koplje, praćke i štitove<br />
od kože<br />
Poseban značaj su imali pojasevi (vampuni), koji su bili<br />
ukrašeni školjkama i služili su kao oznaka ranga, ali i kao<br />
sredstvo plaćanja. Ukrašavali su se tetoviranjem<br />
Ova plemena su imala jedan običaj dugo ukorenjen – lov<br />
na glave (gde su ih preparirali tako što su u odranu kožu<br />
glave sipali vreo pesak, čime bi se one smanjile na veličineu<br />
pesnice i predstavljale trofej ratnika).
Prerijska plemena (Dakote, Šošoni, Kejo)<br />
o Naseljavaju oblasti prerija, zapadno od reke Misisipi<br />
o Ove grupe indijanaca su tipični lovci nomadi<br />
o Stanovali su u kućama od zemlje ili šatorima kupastog<br />
oblika.<br />
o Oružje im se sastojalo od luka, praćke, koplja i štitova, koji<br />
su bili išarani ornamentima. Kod njih je bio raširen običaj<br />
skidanja sklapa neprijateljima.<br />
o Odeća im je bila pretežno od kože. Nosili su pantalone<br />
uvek, a u toku leta na gornjem delu tela nisu imali ništa.<br />
o Ratnici su pravili ogrlice od medveđih šapa.<br />
o Često su bojili lice i telo.<br />
o Kod ovih grupa je poznato i postojanje „lule mira”.<br />
o Imali su zajedničke toteme, ali je i svaki pojedinac imao<br />
svog.<br />
o Mrtve izvesno vreme izdižu na neko uzdignuto mesto,<br />
potom ga zakopavaju sa ličnim predmetima, koje stavljaju uz<br />
njega.
Severozapadna grupa Indijanaca (Hajda, Tlinkit)<br />
Ova grupa indijanaca je naseljena južno od<br />
Aljaske<br />
Žive i: Čimčian, Jurok, Vakaš, Činuk<br />
Osnova privređivanja im je lov i ribolov. Žene<br />
ponekad leti sabiraju sitne životinje, školjke, ptičija<br />
jaja, pečurke.<br />
U toku zime žene pletu asure, konopce, šešire;<br />
a muškarci izrađuju predmete od drveta: čunove,<br />
posude, maske, totemske stubove<br />
Oružje i oruđe čine luk, koplja, udice, maljevi i<br />
dr.<br />
Saobraćaj se uglavnom odvija u čunovima od<br />
drvene kore<br />
Najkarakterističniji oblik verovanja kod ovih ljudi<br />
je totemizam<br />
Tlinkit
Hajda
Kalifornijska grupa Indijanaca (Juma, Pomo, Klemant, Mivok, Jokut, Mandu i Vindum) / svi u rezervatima!!!<br />
Najistaknutije pleme ove grupe je pleme<br />
Juma na istoku poluostrva.<br />
U Osnovu privrednog života čine sabiranje<br />
plodova i manje lov.<br />
Najviše se sabira jedna vrsta žira, zbog<br />
ćega ih nazivaju „žirojedima”.<br />
Za zimski period grade kolibe i nastrešnice<br />
od granja i kore. Nekada su skloništa<br />
ukopana u zemlju, pa se u njih ulazi kroz<br />
otvor na krovu.<br />
Odeća im se sastojala od ogrtača i<br />
keceljica od kože ili pletenih vlakana.<br />
Ukrašavaju se perjem i nizovima od školjki,<br />
pužića i kamenčića.<br />
Od oružja su koristili lukove, strele, koplja i<br />
lasa.<br />
Verovali su u demone, božansku moć<br />
sunca, duše predaka, a poneki i u vrhovno<br />
biće i božanstvo. Šamani su imali veliki<br />
značaj u njihovom religioznom životu
Stanovništvo u Severnoj Americi danas<br />
Oni žive u državama Pensilvaniji (16.000-18.000 Amiša-“Svedok”),<br />
Ohaju, Indijani (oko 400 porodica)<br />
dobili po vođi grupe Švajcarcu Jakobu Amanu, koji je emigrirao u<br />
nemačku provinciju Alzas.<br />
Kada je Alzas postao francuska provincija, početkom XVIII veka, kralj<br />
Luj XIV je proterao Amiše, po ubeđenju anabptiste, pripadnike sekti menonita i<br />
oni se iseljavaju za Ameriku<br />
Amiši često govore 3 jezika. Kod kuće jenajčešći dijalekt nemačkog<br />
(pensilvanski holandski),nemački pri molitvama i engleski, koji uče u školi<br />
Osnovno pravilo ovih ljudi je naglašavanje skromnosti, očuvanje<br />
porodice i zajednice i odvojenost od sveta<br />
Oko 95% Amiša se bavi zemljoradnjom, a ostali zanatima i to kovačkim<br />
isaračkim.<br />
Svaki Amiš ima oko 40ha zemlje i za obradu svaka porodica ima<br />
najmanje 10 konja<br />
Deca redovno idu u školu (ali je 1972. godine Američka vlada popustila<br />
pod njihovim zahtevima i dozvolila im da prekinu školovanje sa 14 godina).<br />
Porodica ima četvoro, šestoro ili osmoro dece. Deca su sva jednako<br />
obučena i jednako podšišana.<br />
Imaju vunene ili slamne šešire sa velikim obodom. Amiši ne<br />
dozvoljavaju da se fotografišu.
U periodu od 16-21. godine im je dozvoljeno da slušaju Rock muziku, nose farmerke i pripijenu odeću,<br />
voze motocikle i izlaze u kafiće, kad prođe period tzv. “Rumspring”-a, većina se vraća u zajednicu i uplovljava u bračne vode.<br />
Ako pak napuste zajednicu, rizikuju da ih ostali Amiši (uključujući i najbližu rodbinu) potpuno isključe iz svojih života.<br />
Ovaj običaj izbegavanja naziva se “Majdung” i oni to tretiraju kao “sporu smrt”.<br />
Devojke i žene se oblače u skromne haljine sa dugačkim rukavima. Preko njih nose ogrtače i kecelje, nikad ne seku<br />
kosu, već je vezuju u punđu. Na glavi nose kapice, ako su neudate-crne, a ako su udate –bele.<br />
Muškarci nose tamna odela, ravno sečene kratke kapute bez revera, crne čarape, crne cipele crni ili slamnati šešir sa obodom.<br />
Nemaju brkove, ali nakon venčanja puštaju bradu.
Najstariji u kući se sluša<br />
Porodične kuće grade kolektivno. U nasleđe se ostavlja kuća i zemlja, a novac ne!<br />
Dečaci i devojčice počinju da traže svoje supružnike nakon 16-te godine. Udvaranje je kod<br />
Amiša dugo i romantično.<br />
U septembru odlučuju o svom venčanju. Vreme venčanja počinje poslednje nedelje<br />
oktobra i traje do polovine decembra.<br />
Mladina venčanica nije bela već je plava, ni malo raskošna, stroge linije, ravno sečena,<br />
bez čipke, detalja, vela i cveća.<br />
Amiška žena je veoma praktična pa svoju venčanicu sama kroji, kasnije joj koristi za svaku<br />
svečanu priliku i najzad je sahrane u njoj.<br />
Mladoženja nosi crno odelo, belu košulju sa kravatom, što nije uobičajeno i obavezno<br />
šešir sa obodom.
Pre dolaska Evropljana bile razvijene visoke <strong>kulture</strong> Acteka (na području Meksika) i Maja (na Jukatanu).<br />
Privreda ovih naroda se bazirala u velikoj meri na kukuruzu, a u primorju i na ribolovu. U ishrani je značajnu ulogu imao i<br />
med, a pili su i opojno piće „pulk” pripremljeno od lista agave. Duvan su uglavnom žvakali. Od domaćih životinja su znali za<br />
psa i ćurku.<br />
Kod Acteka je bilo razvijeno i pletenje i tkanje od agavinih vlakana. Imali su razvijenu i metalurgiju. Obrađivali su meke<br />
metale, ali su znali ta metale tvrđe od gvožđa. Kod Maja je bila razvijena i keramika.<br />
Međusobno su trgovali svojim proizvodima, pa su imali i neku vrstu novca (komadi bakra i zlatan prah, a kod Maja i zrna<br />
kakaoa).<br />
Stanovi su im bili dvojaki. U višim krajevima imali su kuće od zemlje (naboja, građene, zemljom i pokrivene). U nižim<br />
krajevima zgrade su bile od lakšeg materijala (drveta, trske, granja, lišća i asura). Od kamena su gradili samo reprezentativne<br />
građevine (hramove i dvorce). Hramovi su im bili u obliku piramida.
Preko uvala i reka imali su viseće mostove. Pozanavali su i vrstu pošte koja se obavljala putem štafete.<br />
Maje su imali već razvijeno pismo, kalendar, geografske karte. Slikovito pismo Maja još nije dešifrovano.<br />
Astronomska i kalendarska znanja ovih naroda bila su veoma razvijena, ali i komplikovana.<br />
Računali su tri vrste godine.<br />
Značajnije ličnosti, naročito vladari, posle smrti su mumificirani, ostali pokojnici sahranjivani u sedećem položaju.<br />
Posle tri godine grob se otvara, kosti se pokupe i sahranjuju u posebne grobnice obojene plavo-belom bojom.
Stanovništvo danas<br />
Panama<br />
Žene oblače raskošne kostime “la porela”, živo obojene, uz šešire, upletene sa crnom kosom, kao<br />
nacionalni ornamentalni simbol, pod nazivom “tombleks”<br />
Muškarci nose ogromne slammnate šešire “montuno”.<br />
Igraju uz zvuk bubnjeva “tiniija” – starih indijanskih instrumenata, čegrtaljki i frule “kena” napravljene od<br />
pelikanove kosti<br />
Kuće su im od trske i rogoza, postelja – mrežasta ležaljka ispletena od suvog palminog lišća, razapeta<br />
između dva stuba u kolibi<br />
Govore anai jezikom<br />
Udaju se i žene između sebe po sopstvenom izboru. Imaju četvoro-petoro dece i rano ih rađaju<br />
Životni vek im je oko 40 godina<br />
Žene vode brigu o deci i kuće i izrađuju “mola” tkanine<br />
Čoko indijanci
Tropska kulturna oblast zahvata severne delove Južne <strong>Amerike</strong> i područje velikih reka.<br />
U toj oblasti najvažnija su plemena: Araukanci, Karaibi i Tupi, a u istočnim delovima: Otomake, Peno-peno i Betoje.<br />
• Osnovu privrednog života ovih ljudi čini lov i ribolov, a samo delimično zemljoradnja.<br />
Nova zemlja za obradu se dobija paljenjem šuma.<br />
• Stanuju u kolibama okruglog oblika, ređe četvrtastog. Kod Karaiba postoje i sojenice. Spavaju u visećim mrežama.<br />
• Društveno uređenje je rodovsko-plemensko, ali sa tragovima matrijarhata (mladoženja mora jedno vreme u<br />
tazbini da radi žena ima određena prava na nasleđe).<br />
• Kod njih postoji i običaj kuvade.<br />
• Mrtve sahranjuju i dva puta. Kako im ne bi nanali neko zlo mrtve često sakate, kolibe u kojima su umrli razaraju<br />
ili ih neko vreme zatvore u neki sud.<br />
•Od objekata se najviše poštuju Sunce i Mesec, koji se prikazuju u ljudskom obliku kao blizanci.<br />
Tupi<br />
Araukanci
Istočnobrazilska grupa Indijanaca živi u višim krajevima. Najvažnija grupa je Tupi, potom skup Žes sa plemenima:<br />
Kajaro, Čavante, Botokudi. Južnije je pleme Bororo.<br />
Sva ova plemena su primitivni sabirači i lovci. Koriste luk sa strelicama i koplje.<br />
Na zadnji deo strelica stavljaju pera, kako bi one pravilnije letele.<br />
Staništa su im od lakog materijala, a spavaju u visećim posteljama ili na asurama pored ognjišta.<br />
Postoji običaj ponovnog sahranjivanja pokojnikovih kostiju, koje se peru, boje crvenom bojom<br />
a potom se loži vatra na grobu.<br />
Grupa indijanaca Čako živi u srednjem toku reke Urugvaja: Abiponi i Gvajakuru. Ove dve grupe su lovci i<br />
delimično sabirači<br />
grupa Gvarana odavno poznata kao sabirači meda od poludivljih rojeva pčela.<br />
Skoro sav njihov život je upućen na traženje meda, pa ih nazivaju i „medena civilizacija”<br />
Bororo Botokudi
Patagonska grupa indijanaca živi u južnim delovima kontinenta.<br />
Glavni predstavnici ove grupe su Puelči, Tehuelči iMoluče („zapadni ljudi).<br />
Skloništa su im uglavnom privremeni zakloni i improvizovane kolibe.<br />
Odeća im se sastoji od ogrtača koji je na sredini probušen (pončo).<br />
Vera im je animističkog tipa. Vrač igra značajnu ulogu u njihovom životu.<br />
Alakaluf<br />
Ognjenozemci žive na ostrvima na krajnjem jugu. Od davnina oni su živeli u čamcima, na kojima su uvek imali vatru<br />
zbog čega su i nazvani „ognjenim”.<br />
Najkarakterističnije grupe iz ovog kraja su: Alakaluf, Seleknem, Jamena Čomo i Oan.<br />
Osnovu privrednog života ovih ljudi predstavlja ribolov i lov na vodene sisare.<br />
Kod njih je izvedena i prirodna podela posla: muškarac lovi, žene veslaju ili na kopnu sabiraju korisne stvari.<br />
Love lukom, kopljem (harpunom), mrežama,. Ribu love i tako što im bacaju ostatke hrane i kada se one<br />
kupe oko toga, pogađaju ih kopljima.<br />
Žive u hordama i velikim porodicama.<br />
Veruju u razne demone i duše predaka. Mrtve bacaju u more ili zakopavaju. Kao znak žalosti nose duže pero na čelu
Na jeziku starih peruanaca njihova oblast se nazivala<br />
Biru, pa su Španjolci prema ovome nazivu celoj oblasti<br />
dali ime Peru<br />
o Osnovu privrednog života u Peruu činilo je ratarstvo. Glavne zemljoradničke <strong>kulture</strong> bile su<br />
kukuruz, krompir, agava, batata, bundeve, duvan, konoplja i pamuk. Poznavali su đubrenje zemlje kao i<br />
navodnjavnje gde je za to bilo mogućnosti.<br />
o Zemlju su obrađivali lopatom. Od domaćih životinja su imali lamu.<br />
o Trgovina im je bila prilično razvijena.<br />
o U dvorištu dvorca Inka vladara više predmeta bilo od čistog zlata. Sve je bilo u prirodnoj veličini.<br />
o Putem štafete oni su vesti prenosili pomoću vatre i dima.<br />
o Inka je prilično bila razvijena metalurgija. Meke metale su obrađivali do savršenstva. Vremenom su pronašli i<br />
legure koje su bile tvrđe odgvožđa.<br />
o Oružje im se sastojalo od luka, praćke, koplja, bola i oklopa.<br />
o Vladar je bio oličenja sunca. On nije išao peške, a podanici ga nisu smeli videti. Vladara nasleđuje najstariji sin.<br />
Vladar se ženi svojom rođenom sestrom ili najbližom rođakom.<br />
o Sudstvo je bilo dosta strogo<br />
o Inke su imali tri pravila i po životu i ponašanju: ne budi lenjivac, ne budi lažljivac i ne budi kradljivac<br />
o Umrle vladare su odmah mumificirali, a njihova imena počinjali da unose u legende.
Australija je najmanji kontinent sa površinom blizu 8 miliona km 2 i populacijom od oko 20 miliona stanovnika.
Najveći deo stanovništva australije je doseljeničko (evropskog porekla), dok je svega 50-100.000 autohtonog.<br />
Aboridžini je grupni naziv za domorodačka (lovačko-sakupljačka) plemena <strong>Australije</strong> koji oni smatraju uvredljivim.<br />
Domorodci <strong>Australije</strong> podeljeni su na više stotina<br />
plemena, govorilo se oko 600 jezika.<br />
Domoroci su bili organizovani u malenim<br />
porodičnim grupama. Svaka je imala vođu, obično<br />
starijeg iskusnijeg muškarca.<br />
Njihove socijalne porodice sastojale od očevog oca<br />
i često od njegovog brata ili braće, oni se po njihovom<br />
sistemu srodstva također nazivaju „očev otac“;<br />
njegove žene ili žena; oca; i možda njegove braće (to<br />
su ujaci).<br />
Aboridžani su prosečno srednjeg rasta (1,67m)<br />
Jedna od odlika Aboridžana koji žive oko reke Mari<br />
jeste izrazita dlakavost po telu<br />
Karakteristike domorodaca u pustinji Viktorija su<br />
veoma tamna put, poput čokolade, istaknute obrve i<br />
bronzanu kosu.<br />
U zapadnoj Australiji, domoroci su veoma niskog<br />
rasta (1,37-1,52m), neki nežne građe, a drugi<br />
zdepasti.
•Domoroci se bave lovom i sakupljanjem<br />
• Aboridžini, u lovu na australijskog noja – emua, oduvek su se služili posebnim lukavstvom.<br />
Praktikovali su da nose glavu noja na štapu, vešto oponašajući njegovo kretanje.<br />
•U hvatanju manjih životinja, ptica i sisara, služe se bumerangom<br />
•Neki logori ovih domorodaca znali su imati 6-10 osoba, a bilo ih je čak do 400.<br />
Njihove kolibe od kore drveta poznate su pod imenom „gunyah“.
Odeća im je bila vrlo oskudna. Na poluostrvu Jork i severozapadnoj obali, oni su sasvim<br />
goli. U drugim delovima pojas i pregačica su najvažniji delovi odeće<br />
Ukrašavaju se niskom od zuba, semenki, koštica. Ukrašavaju se bojenjem i ožiljcima, a<br />
ređe sakaćenjem.<br />
Glavna svečanost poznata je pod imenom korobori, a muzički instrumenti didžerido –<br />
primitivna truba od drveta, štapići za udaranje i zvečke.<br />
Trudnoću shvataju tako što tek kada dete oživi u majci, oni smatraju da je ona začela.<br />
Mesto gde je ona to osetila se se posećuje i veruje da je tu nekada sahranjen neki od<br />
predaka, koji je oplodio ženu, tako što je ušao u nju.
Inicijacija - prelazak mladih u red zrelih<br />
•Kačenje minđuša na različitim delovima tela<br />
•Čupanje zuba na živo bez ikakve anestezije<br />
•Zasecanje dubokih rezova na leđima (od tri do dvanaest brazda)<br />
•Čupanje noktiju<br />
•Čupanje dlaka sa tela<br />
•Krvni običaj – predstavlja postupak gde se dečakovo rame ili<br />
polni organ zasecaju i tom krvlju se maže celo njegovo telo,ali i svi prisutni.<br />
Ovaj postupak simbolizuje život i veliko poštovanje prema mrtvima.<br />
•Upotreba vatre – pali se u krugu oko mladića za koga se obred vrši ili se vrti zapaljena u obliku kugle iznad<br />
njegove glave, sve dok se on igrajući potpuno ne ošamuti.<br />
• Obrezivanje je jedan od običaja koji možda ima i najjače obredno značenje.<br />
Jedan izabranik iz plemena vrši obrezivanje dečaka, dok žene oko njih igraju, ne gledajući.<br />
Sve vreme jecaju i jauču.<br />
• Poznato je da mnoge muškarce i kastriraju (da bi se ograničilo rađanje) i posipaju krvlju – dva mlada i<br />
odvažna saplemenika<br />
(iz koje oni treba da crpe snagu i muške osobine).<br />
• Dugo je postojao i običaj da odrasli muškarac mora da se pričesti mesom ubijenog neprijatelja, tako nova<br />
snaga ulazi u njega.<br />
•Kod njih je pronađen oblik braka poznat pod imenom „pirauri“. To je slučaj kada muž odlazi negde na izvesno<br />
vreme,<br />
on ostavlja svoju ženu na čuvanje nekom svom susedu. Ovaj je za to vreme pomoćni muž njegove žene.<br />
•Mrtvaca sahranjuju, ali ne odmah već posle izvesnog vremena, ali nakon sušenja.
Tasmanija<br />
Tasmanija je velika blizu 70.000km 2 .<br />
Današnje stanovništvo (478.400) je<br />
najvećim delom evropskog porekla.<br />
Tasmanija je otkrivena 1642. godine od<br />
strane holanđana Abela Tasmana.<br />
Krajem XVIII veka ovamo dolaze Francuzi i<br />
Englezi (Kuk).
Tasmanci ili Tasmanski Aboridžini je naziv za potomke domorodaca Tasmanije.<br />
Današnji Tasmanci tvrde da potiču od dve grupe:<br />
Palava - potomci kćeri poglavice Manalargene;<br />
Lia Putah - potomci neimenovane tasmanske aboridžinke koja je za partnere<br />
imala britanske vojnike, farmere i doseljenike.<br />
Tasmanci su bili organizovani u devet glavnih plemena od po 40-50 ljudi.<br />
Nakon dolaska Evropljana, u periodu od 1802. između 1833. godine<br />
od 8.000 ljudi broj je sveden na 300.
Melanezija<br />
Grupa ostrva severno i severoistočno od <strong>Australije</strong>.<br />
Najvažnija: Bizmarkova, Solomonska, Novohebridska, Nova Kaledonija i<br />
Nova Gvineja.<br />
oNaučnici ističu danaovimostrvimaimaoko60dijalekata.<br />
oMuškarci krče zemlju da bi je zajedno sa ženama obrađivali.<br />
oUočeni su ostaci matrijarhalnih odnosa. Na primer, muškarac se seli u kuću<br />
devojke i otada postaje član njenog roda. Bračna zajednica je pretežno<br />
monogamna.<br />
Pazi se i na totemsku srodnost prilikom orođavanja.<br />
oPiju vino spremljeno od palminog soka.<br />
oFidžijanci su nekada važili kao ljudožderi. Posebno su rado jeli meso belih<br />
ljudi.<br />
Kod papuanaca sve do našeg vremena očuvao se lov na ljuske glave (adat),<br />
pa su u određenim prilikama i kod njih održavali kanibalističke obrede (da bi<br />
se na taj način došlo do nove snage i hrabrosti).<br />
o Odeća se sastoji od pojaseva i pregačica, a ređe ogrtača od tape<br />
(preparirana drvena kora).<br />
Ukrašavaju se bojenjem, ožiljcima, udaranjem pečata po telu nekim usijanim<br />
predmetom.<br />
oNosnu pregradu muškarci stavljaju veći životinjski zub (obično svinjski<br />
očnjak) ili štapić os trske.<br />
Nose minđuše, i narukvice oko ruku, vrata i nogu.
Mikronezija<br />
Veliki broj ostrva severno od Melanezije se naziva Mikronezijom.<br />
U ovu grupu spadaju: Karolinska, Maršalska, Marijanska i Gilbertova.<br />
Osnovu privređivanja većine Mikronežana čini pomorstvo i ribolov. Ima nešto malo i ratarstva i stočarstva.<br />
Poznati su kao trgovci. Kao novac često im služe i školjke, biseri, asure ...<br />
Hranu pripremaju parenjem u jamama.<br />
Kuće mikronežana su obično podignute na kolju, a pravljene su od drveta i trske sa ugnutim krovovima i<br />
velikim nastrešnicama.<br />
Odeću čine pojasevi i keceljice od biljnih vlakana.<br />
Kitili su se i cvećem, perjem, a telo mazali kokosovim uljem i bojili ga. Rašireno je i tetoviranje (a govorili<br />
su da se u grob nosi samo tatu).<br />
Brak je po pravilu monogaman, a žene se kupuju. Kod bogatih se javlja i poligamija. Predbračni život je<br />
prilično slobodan. Rastava braka je veoma laka.<br />
Od duvačkih instrumenata imaju nosne frule (svira se duvajući jednom stranom nosa kroz njih) i trube od<br />
puževih kućica.<br />
Igre izvode u sedećem stavu, a sastoje se od kružnih pokreta gornjih delova tela, podrhtavanja ruku i<br />
kruženja očima
Polinezija<br />
Polineziju čini više grupa ostrva u Tihom okeanu.<br />
Najvažnije grupe tih ostrva su: Samoa, Tonga, Havajska, Tahiti, Taumotu, a pripada joj i Novi<br />
Zeland.<br />
• Polinežani su mrko žućkaste boje, crne, sjajne, glatke kose, višeg rasta.<br />
• Privreda polinezije se oslanja na more. Oni su ribari i pomorci. Od domaćih životinja imaju psa i svinju.<br />
• Oruđe i oružje im se sastoji od: koplja, praćke, koštanih oštrica kamena.<br />
• Odeća i nakit su prilično oskudni. Ukrašavaju se ogrlicama od cveća, plodova, semenki, perja, zuba.<br />
• Društveni život u Polineziji odlikuje se time što su ljudi podeljeni na dve klase: povlašćeni i potčinjeni .<br />
• Predbračni život je dosta slobodan. Raširen je običaj čestog usvajanja tuđe dece, tako da isto dete bude<br />
više puta usvajano i presvajano.<br />
• Za društveni život značajnu ulogu ima i „tabu“. Sama reč tabu je polinežanskog porekla i znači zabranu.<br />
• Na primer, viši red nametne tabu da se neki predmet proglasi za „moa“ (svet).<br />
Tada te predmete ne smeju da diraju pripadnici nižih slojeva.<br />
Posle izvesnog vremena ta zabrana može da se skine i predmet se proglašava za „noa“ i<br />
slobodno ga može svako upotrebljavati.
Tahiti<br />
SAMOA<br />
Tonga
Maori ili Māori je naziv za polinežansko<br />
domorodačko stanovništvo<br />
na Novom Zelandu.<br />
Reč "Maori" na maorskom jeziku znači<br />
"normalan" ili "čovek koji se razlikuje od<br />
bogova".<br />
•Novi Zeland jedno od poslednjih područja na koje je stupila<br />
ljudska noga pre dolaska moderne civilizacije.<br />
• Maori su živeli u izolaciji sve do XVIII veka kada su započeli<br />
kontakti s Evropljanima.<br />
•Maori Ostrva Kuk je naziv za polinežansko domorodačko<br />
stanovništvo, srodno Maorima na Novom Zelandu, koje se nalazi<br />
na Kukovim ostrvima.<br />
•Anglonovozelanđani je naziv za stanovnike Novog Zelanda<br />
koji potiču od anglosaksonskih doseljenika u XIX veku. Ponekad<br />
se za njih koristi i izraz Pakeha, koji potiče od maorske reči za<br />
nemaorsko stanovništvo