You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
10<br />
Ljudi kažu: "Nađimo se u pet kod Leva 65" ili "Vidija san ga di<br />
jutros gre priko Stola laži" ili "Čekaj me kod Selene". Iako, slova su<br />
uglavnom oprali kiša i sunce - pomalo se zaboravilo zašto se ona<br />
kuća sa škurama u boji galice, na autobusnoj, zove Selena.<br />
Najpoznatiji od svih grafi ta u Starom Naselju bio je ispisan cijelom<br />
dužinom parapeta na Velikom mulu. To je bila veduta našeg<br />
djetinjstva - masna crna slova na dugom bijelom vjetrobranu:<br />
STRANČE, OVDJE TE ZAKON NE ŠTITI. A gore na jarbolu, na kljunu<br />
vjetrobrana, na jednoj nozi ne stoji sup, lešinar, nego galeb mazutar,<br />
Martin. Martinom se kod nas zovu svi pripitomljeni galebovi.<br />
Predaja kaže da je taj grafi t djelo Braće Irokezi, što je nemoguće<br />
- mislim da je natpis na mulu bio dosta stariji od najstarijeg među<br />
njima.<br />
U svakom slučaju, kad su prije desetak godina renovirali rivu, bili su<br />
skroz srušili mul, kamen po kamen. Poslije su sve one velike stare<br />
kamene blokove vratili i od njih ponovo složili novi vjetrobran tako<br />
da su se tek tu i tamo nazirali raz<strong>ba</strong>cani dijelovi slova iz kojih je bilo<br />
nemoguće <strong>pro</strong>čitati STRANČE, OVDJE TE ZAKON NE ŠTITI. Ali opet,<br />
taj grafi t je zauvijek unutra, na neki način sačuvan. Naravno, ne i<br />
spašen, pomislila sam.<br />
Ostavio je neizbrisan trag i onaj neznani junak koji je po čitavom<br />
Naselju i dolje u centru, čak i na teško dostupna mjesta, jarkom<br />
plavom bojom pisao: NEDO, VOLIM TE. I JOŠ PUNO TOGA.<br />
Nekoliko vidljivijih mjesta obilježio je, za svaki slučaj i sa: NEDO,<br />
ČITAŠ LI PLAVE GRAFITE?<br />
A nije bilo nijedne Nede u Naselju, samo tri Nade. Pitala sam se misli<br />
li možda na jednu od njih, i na koju.<br />
Zatim, jedno vrijeme ništa novo na zidovima. Ako se ne računa<br />
ono kad je netko crnom bojom zalio ploču s imenima partizana<br />
na Zadružnom domu i ispod nacrtao svastiku, a sljedeće noći su<br />
partizanski spomenici pred vrtićima i školom ostali bez glava. Svi su<br />
opet spominjali Braću Irokeze, ali mislim da su posao s brončanim<br />
glavama o<strong>ba</strong>vili neki iz novih, još nedovršenih trokatnica iznad<br />
pruge. "Neoprugaši", nazvala ih je sestra. Ali možda i nisu, možda<br />
griješim. Osim u jednom: Braća Irokezi bili su gamad, čak i kad su<br />
odrasli, ali prepametni da bi rušili spomenike.<br />
U Naselju nije bilo rata u smislu pucnjave, JNA brodovi su pucali dva<br />
tjedna po zapadnom dijelu grada, a onda je prestalo. Povremeno bi<br />
se javila sirena za zračnu uzbunu, također. Bili smo "odsječeni kao<br />
na luftmadracu oko kojeg kruže morski psi", rekao je Her.<br />
Sestra je rekla da se "osjeća zadah". Strah smrdi. Pogotovo u<br />
skloništima.<br />
Neki mladići iz Starog Naselja, nekoliko godina stariji od nas, poginuli<br />
su u ratu. Svi smo plakali.<br />
Neke druge ljude iz mjesta su odveli i pojeo ih je mrak. Svi smo<br />
šutjeli.<br />
Neki su naši prijatelji i njihovi roditelji odlazili iz Naselja preko noći<br />
i nisu se vratili.<br />
Mi djeca smo vikali jedno drugome: pederu Srbine! Čak i Srbi, oni<br />
koji su ostali.
Change language