13.10.2013 Views

09 Nelinearno programiranje.pdf

09 Nelinearno programiranje.pdf

09 Nelinearno programiranje.pdf

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

9. <strong>Nelinearno</strong><br />

<strong>programiranje</strong><br />

9.1 Infinitezimalni račun 1<br />

9.1.1 Dferenciranje 1<br />

9.1.2 Lagrangeovi množitelji 1<br />

9.1.3 Integriranje 4<br />

9.1.4 Zadaci – IR 4<br />

9.2 Metode traženja 5<br />

9.2.1 Fibonaccijeva pretraga 5<br />

9.2.2 Metoda najstrmijeg pristupa 5<br />

9.2.3 Metoda pretraga duž ograničenja 5<br />

9.2.4 Metoda pokretne tangente na ograničenje 5<br />

9.2.5 Zadaci – MT 5<br />

Literatura 5<br />

<strong>Nelinearno</strong> <strong>programiranje</strong> (NP) – skup postupaka optimalizacije modela s nelinearnim<br />

funkcijama cilja i/ili ograničenja.<br />

Razvijen je veći broj formalnih postupaka namijenjenih rješavanju različitih specifičnih<br />

problema, na primjer, metod Lagrangeovih množitelja – formalizirani postupak određivanja<br />

ekstrema funkcija cilja, cjelobrojno <strong>programiranje</strong> – za rješavanje problema s cjelobrojnim<br />

varijablama.<br />

9.1 Infinitezimalni račun<br />

9.1.1 Dferenciranje<br />

9.1.2 Lagrangeovi množitelji<br />

Matematički model<br />

Funkcija cilja (m = broj varijabli):<br />

y = opt<br />

x y(x1, x2, …, xm) i = 1, 2, 3, ..., m (F-9.1)<br />

i<br />

Funkcije ograničenja (n = broj jednadžbi):<br />

φj(x1, x2, …, xm) = 0 i = 1, 2, 3, ..., n (F-9.2)


2 Kvantitativne metode<br />

Rješenje<br />

Optimum se dobiva za vrijednosti xi koje ispunjavaju uvjet:<br />

∇y –<br />

m<br />

∑λ j ∇ϕj<br />

= 0 (F-9.3)<br />

j= 1<br />

φj(x1, x2, …, xm) = 0<br />

gdje je: ∇y – gradijent vektor funkcije cilja, okomit na njenu površinu:<br />

∂y ∂y ∇y = i1+ ∂x ∂x<br />

∂y<br />

i2 + + ∂x<br />

in<br />

1 2 n<br />

gdje je: ∂ – oznaka za parcijalnu derivaciju,<br />

i – jedinični vektor („ort“) koji ima određeni pravac i smjer te jedinični intenzitet.<br />

Ako se, na primjer, promjene temperature (t) u nekog tijelu, u koordinatnom sustavu<br />

0,x1,x2,x3 , mogu opisati jednadžbom:<br />

t = 2x1 + x1x2 + x2x3 2<br />

pravac i smjer najbržeg porasta temperature (okomit na površine istih temperatura) mogu se<br />

opisati s vektorom:<br />

∇t = (2 + x2)i1 + (x1 + x3 2 )i2 + (2 x2x3)i3<br />

Za slučaj jednog ograničenja:<br />

∇y – λ◦∇φ = 0<br />

φ(x1, x2, …, xn) = 0<br />

Na ovaj način se traže vrijednosti xi za koje su paralelni gradijent funkcije cilja i gradijent<br />

funkcije ograničenja. Za slučaj bez ograničenja:<br />

∇y = 0<br />

PRIMJER P-9.1<br />

Uz minimalne troškove (T) izraditi i ugraditi toplinski izmjenjivač „cijevi u oplati“ (S-9.1),<br />

dimenzija D (promjer) × L (dužina) sa 100 m cijevi (dovoljne površine za potrebnu razmjenu<br />

topline). Troškovi ugradbe su: 900 NJ za cijevi, 1100◦D 2,5 ◦L za oplatu i 320◦D◦L za smještajni<br />

prostor. U 1 m 2 poprečnog presjeka može biti smješteno 200 cijevi.<br />

Slika S-9.1 Toplinski izmjenjivač cijevi u oplati<br />

Matematički model:<br />

Analizom konstrukcije dolazi se do izraza:


Funkcija cilja:<br />

2 ⎛πD2⎞ ⎜ ,m ⎟◦(200, cijevi/m<br />

⎝ 4 ⎠<br />

2 )(L, m) = 100 m<br />

T = min<br />

D<br />

Funkcija ograničenja:<br />

Analitičko rješenje:<br />

i<br />

900 + 1100◦D 2,5 ◦L + 320◦D◦L NJ<br />

50◦π◦D 2 ◦L = 100<br />

<strong>09</strong>. <strong>Nelinearno</strong> <strong>programiranje</strong> 3<br />

Ekstremi funkcija mogu se odrediti konvencionalnim postupkom infinitezimalnog računa<br />

(prva i druga derivacija):<br />

T = 900 + 2200<br />

π ◦D0,5 + 640<br />

π ◦D–1<br />

dT<br />

1100<br />

=<br />

dD<br />

π ◦D–0,5 – 640<br />

π ◦D–2 = 0<br />

D = 0,6969 = 0,7 m<br />

L = 1,2992 = 1,3 m<br />

T = 900 + 1100◦D 2,5 ◦L + 320◦D◦L = 900 + 1100◦0,7 2,5 ◦1,3 + 320◦0,7◦1,3<br />

T = 1.777,45 NJ<br />

Lagrange-ovi množitelji:<br />

T = mi<br />

900 + 1100◦D 2,5 n<br />

◦L + 320◦D◦L NJ<br />

D<br />

i<br />

50◦π◦D 2 ◦L = 100<br />

Vektori gradijenata funkcije cilja i ograničenja:<br />

∇T = (2750◦D 1,5 ◦L + 320◦L)◦i1 + (1100◦D 2,5 + 320◦D)◦i2<br />

∇φ = 100◦π◦D◦L◦i1 + 50◦π◦D 2 ◦i2<br />

Skalarne jednadžbe (F-9.3) funkcije cilja:<br />

i1 : 2750◦D 1,5◦ L + 320◦D – λ◦100◦π◦D◦L = 0<br />

i2 : 1100◦D 2,5 + 320◦D – λ◦50◦π◦D 2 = 0<br />

Po rješenju i1 po λ:<br />

i uvrštavanju u i2 dobiva se:<br />

λ =<br />

1,5<br />

2750 D + 320<br />

100 πD 1,5<br />

2750 D + 320<br />

1100◦D 2,5 + 320◦D –<br />

100 πD ◦50◦π◦D 2 = 0<br />

D = 0,6969 = 0,7 m, L = 1,2992 = 1,3 m, T = 1.777,45 NJ


4 Kvantitativne metode<br />

9.1.3 Integriranje<br />

9.1.4 Zadaci – IR<br />

Z-9.1 Odrediti visinu (h) kanala sustava ventilacije kroz rešetkasti nosač s kojima se<br />

dobiva maksimalna površina presjeka kanala (maksimalni protok).<br />

Matematski model/ograničenja:<br />

Rješenje: h = 0,3 m<br />

Z-9.2 Minimalizirati potrebnu snagu (P) sustava za opskrbu vodom ako je ukupni<br />

protok Q = 0,01 m 3 /s. Padovi tlaka u cjevovodima dati su izrazima:.<br />

1. Δp1 = 2,1×10 10 ◦Q1 2 ,<br />

2. Δp2 = 3,6×10 10 ◦Q2 2 .<br />

u kojima je tlak (p) izražen u paskalima (Pa), a protoke u m 3 /s. Iste koeficijente<br />

korisnog učinka imaju dvije crpke (ηc), kao i dva elektromotora (ηm).<br />

Matematski model/ograničenja:<br />

Rješenje: Q1 = 0,00567 m 3 /s<br />

Z-9.3 Minimalizirati troškove izrade čeličnog okvira ako su cijene:<br />

a) horizontalnih profila u pravca x1 200x1 €/m,<br />

b) horizontalnih profila u pravca x2 300x2 €/m i<br />

c) svih okomitih profila (x3) 500x3 €/m<br />

Okvir mora obuhvatiti volumen od 900 m 3 .<br />

Matematski model/ograničenja:<br />

Rješenje: T = 9000 €


9.2 Metode traženja<br />

<strong>09</strong>. <strong>Nelinearno</strong> <strong>programiranje</strong> 5<br />

Priroda funkcija cilja i ograničenja često onemogućava optimalizaciju korištenjem analitičkih<br />

metoda. U takvim se slučajevima koriste metode traženja koje uvjetuju samo mogućnost<br />

izračunavanja vrijednosti funkcije cilja na osnovu aktualnih vrijednosti varijabli.<br />

Za probleme s jednom varijablom, kod kojih je funkcija cilja jednoznačna, najjednostavnije<br />

je izračunavati vrijednosti funkcije cilja za ravnomjerne razmake vrijednosti varijable sve<br />

dok se ne dobije optimalna vrijednost (maksimalna/minimalna). Iako ova metoda nije najučinkovitija,<br />

ona ne zahtijeva veliko vrijeme izračunavanja za jednostavne probleme. Razvijeno<br />

je više efikasnih tehnika traženja, kao što je, na primjer, metoda zlatnog presjeka.<br />

Efikasna metoda traženja je potrebna za višedimenzionalne probleme jer je broj potrebnih<br />

izračunavanja (vrijeme rada računala) značajno veći nego kod problema s jednom varijablom.<br />

Problem traženja s dvije varijable se može nacrtati, pri čemu se vrijednosti funkcija cilja<br />

prikazuju kao konturne linije. Traženje optimuma takve funkcije može se usporediti s traženjem<br />

na karti vrha brda (ili dna doline), a korisna tehnika za ovaj tip problema je metoda<br />

najstrmijeg uspona (ili kosine).<br />

9.2.1 Fibonaccijeva pretraga<br />

9.2.2 Metoda najstrmijeg pristupa<br />

9.2.3 Metoda pretraga duž ograničenja<br />

9.2.4 Metoda pokretne tangente na ograničenje<br />

9.2.5 Zadaci – MT<br />

Literatura<br />

1. Stoecker W.F.; Design of Thermal Systems, Third edition, 565 s, McGraw-Hill, 1989;<br />

0070616205.<br />

2. R. K. Sinnott: Chemical engineering, Volume 6 – An Introduction to Chemical Engineering<br />

Design; Pergamon Press, Oxford, 1983.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!