Božić - 2010. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Lovreć - Opanci 

LIST ŽUPE SV. DUH A GOD. 2. BOŽIĆ 2010. BROJ 1. (2.)

Sadržaj 

Uvodna riječ 

Teološki kutak 

«I riječ je tijelom postala» ............................................ 3 

Veselje ti navješćujem .................................................. 7 

Sveti otac Benedikt XVI. dolazi nam u Hrvatsku ........ 9 

Gospodin u podamentu života................................... 11 

Božansko milosrđe u župi Lovreć-Opanci .................. 15 

Došašće u župi .......................................................... 18 

Svečana proslava Sv. Nikole ...................................... 19 

Hodočašće sv. Vlahi u Dubrovnik ............................. 20 

Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci................ 21 

Blagdan Gospe Lurdske ............................................ 23 

Dar križa za procesiju ................................................ 24 

Veliki četvrtak ........................................................... 25 

Veliki petak ............................................................... 26 

Susret ministranata u Imotskom ................................ 27 

Stota obljetnica smrti nadbiskupa Milinovića ............ 28 

Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru ................. 31 

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi 

na Nikolićima ..................................................... 32 

Hodočašće na Bleiburg .............................................. 33 

Razoreni grad ............................................................ 35 

Duhovi i krizma svečao proslavljeni u župi................ 36 

Krizma 2010. ............................................................ 37 

Svečano proslavljen Sv. Ante ...................................... 38 

XVI. godišnji susret Lovrećana u Zagrebu ................. 39 

Lovrećki Ćorići – domaćini 16. susreta Lovrećana ..... 40 

Bezgrešno srce Marijino u župi Lovreć-Opanci .......... 42 

Plodna suradnja crkvenih zborova ............................. 42 

Posjet lovrećkih crkvenih pjevača Samostanu svete Klare 

u Splitu ............................................................... 44 

Pulski framaši u Lovreću ........................................... 45 

Misa zadušnica za lovrećke mučenike ........................ 46 

Dan župe Lovreć-Opanci u devetnici u čast Gospi od 

Anđela u Imotskome ........................................... 47 

Svečano proslavljen zavjetni blagdan Gospe Lurdske . 48 

Vjerska proslava 100. obljetnice smrti nadbiskupa 

Milinovića ........................................................... 49 

Znanstveni skup u Splitu ........................................... 50 

Crkveni zbor župe Sv. Duha ...................................... 54 

Krizma u župi Lovreć – Opanci 1786. godine ........... 55 

Iz povijesti župe 

Duhovne osobe Župe Lovreć ..................................... 61 

Posljednji dani dr. fra Joze Olujića ............................ 67 

Škola i djeca ........................................................ 71 

Vijesti iz Lovreća ................................................ 81 

Obavijesti iz Općine .......................................... 88 

Iz kulture ............................................................. 103 

Župna statistika ................................................. 115 

Iz župne kronike 

Telefonski imenik .............................................. 128 

Lovreć- Opanci, 

list župe Sv. Duha Lovreć – Opanci 

ISSN 1847-5094 

Osnivač i izdavač 

Župni ured Lovreć – Opanci 

Tel.fax 723-255 

Uredničko vijeće 

fra Dinko Bošnjak 

Petar Ujević 

Ivan Basić 

Renata Kolovrat 

Ankica Sekelez 

Ante Bošnjak 

Andrija Olujić 

Glavni i odgovorni urednik 

fra Dinko Bošnjak, župnik 

Lektor 

Petar Ujević 

List izlazi povremeno uz dragovoljne novčane 

priloge čitatelja 

Račun otvoren kod: 

SC Splitska Banka 

Župa Sv. Duha Lovreć 

2330003-1100368474 

Naslovna stranica korica: 

Lovreć iz zraka 

Četvrta stranica korica: 

Milenijska fotografija 

Grafička priprema: 

Silvio Družeić 

Tisak: 

Jafra-print d.o.o. 

Uredništvo lista 

Lovreć-Opanci 

svim čitateljima 

želi sretan 

i blagoslovljen Božić!

Lovreć - Opanci 

L I S T Ž U P E S V . D U H A 

GOD. 2. BOŽIĆ 2010. BROJ 1.(2.) 

Dragi župljani, braćo i 

sestre u Kristu! 

Opet smo pred Božićem, najradosnijim 

kršćanskim blagdanom, a 

s njim je pred nama i novi, već 

drugi broj, našega lista Lovreć – Opanci. 

Materijala da ga popunimo, imali smo, Bogu 

hvala, dosta jer mi smo vjerski i duhovno 

bogata i živa župa koja zauzeto živi svoju 

vjeru, svoje župno zajedništvo. Živimo ga 

s puno događaja i na župnom i na širem 

planu, na razini naše splitsko-makarske 

nadbiskupije i Crkve u Hrvata, živimo ga 

na kulturnom planu, živimo ga kroz razne 

duhovne, kulturne, športske susrete, kroz 

hodočašća, kroz proslave blagdana i obljetnica, 

kroz pjesmu i molitvu, kroz duhovnu 

i materijalnu obnovu naše župe i, kroz ono 

što je najvažnije – kroz gradnju žive Crkve. 

A svaki od tih događaja koji je obogatio našu 

župnu 2010. godinu, a koji se nalazi zapisan 

na stranicama našeg župnog lista, jedan je 

od „matuna“ uzidanih u živo tkivo naše 

župne zajednice, naše domovinske Crkve. 

Nadam se da je i ovaj drugi broj ne samo 

informativan, nego i više – duhovno, vjerski, 

nacionalno i kulturno formativan, što nam 

Uvodna riječ 

Lovreć - Opanci 1 

je i bila želja kada smo odlučili pokrenuti 

ga. Da odgaja ne samo mlade, nego i nas 

odrasle vjernike za dobro, za zajedništvo, za 

ljubav prema Bogu i domovini. I da nas, 

dok ga listamo, podsjeća na godinu koja 

je minula a u kojoj smo proveli mnoge 

lijepe zajedničke dane - radovali se novim 

rođenjima i krštenjima, prvim pričestima 

i krizmama, slavili blagdane i svetkovine, 

ali i tugovali i ispraćali svoje pokojne, u 

kojima smo se sjetili i naših diljem svijeta 

raseljenih župljana, s kojima smo tko zna 

kada izgubili svaku vezu. 

Vjerujem da su naš list primili i mnogi 

od njih negdje daleko od zavičaja i da su ga 

s ganućem čitali sjećajući se sa čežnjom kako 

je nekada bilo i pitajući se kako je sada kod 

kuće. Zato nam je želja da i svi u tuđini 

dobiju naš list, da preko njegovih stranica 

čuju dragu domaću riječ i saznaju što je s 

„našima“ u dragoj domovini. Zato pozivam 

vas, dragi župljani, i ovdje u našoj župi, a i 

vas u dalekom svijetu, da nam se pridružite, 

da ne zaboravite djedovska ognjišta, da 

zajedno radimo na očuvanju i obogaćivanju 

Uvodna riječ

naše duhovne, kulturne i povijesne baštine. 

Pišite nam, pošaljite neku vijest iz svijeta 

da čujemo što se s vama događa. 

Osim spomenutih župnih događaja 

koji su svi kronološki - i riječi i slikom 

zabilježeni na stranicama našega lista, od 

najmanjega do najvećega, jer nama su svi 

oni podjadnako dragi i važni, na stranicama 

našega lista naći ćete i druge teme - teološke, 

povijesne, kulturne, zabavne… 

Neka nam svi ti događaji koji su se 

zbili tijekom 2010. godine i koji će se zbiti 

u 2011., budu poticaj da budemo bolji, 

Sadržaj 

2 

složniji, da kršćanskije živimo sadašnjost i 

budućnost, ne zaboravljajući svoje prošlosti 

koju su živjeli naši preci na tim istim 

kršćanskim korijenima. 

Neka vas kroz novu 2011. prati Božji 

blagoslov i zagovor One koja je u božićnoj 

noći rodila Svjetlo svijeta. Zato neka vas 

ne pokleba malodušnost i tjeskoba teških 

životnih okolnosti. Sa srcem, očima i rukama 

uzdgnutim gore, ne trebamo se bojati. 

Radostan Božić i blagoslovljenu Novu 

2011. želi vam vaš 

......................... župnik fra Dinko Bošnjak 

Lovreć - Opanci

«I riječ je tijelom postala» 

Otajstvo je Božića tako jednostavno, 

a opet tako bogato sadržajem i tako 

tajnovito da ga do kraja nikad ne 

možemo domisliti ni razumjeti. Otajstvo po 

kojem Bog postaje čovjekom, ostaje ovijeno 

tajnom vjere. Da bi nam protumačila 

značenje jedinstvena događaja u povijesti 

čovječanstva, Crkva se služi svetopisamskim 

tekstovima. Jedan takav nalazi se na početku 

Evanđelja po Ivanu koji nam se navješćuje 

o svakom blagdanu Božića: 

«U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u 

Boga i Riječ bijaše Bog» (Iv 1,1). 

Radi se o Riječi s velikim početnim 

slovom. Ne o ljudskoj riječi, nego o Božjoj 

Riječi, o Logosu, o Sinu Božjemu, samomu 

Bogu, jer u istom ulomku čitamo da «Riječ 

bijaše Bog!» 

Pod pojmom Riječi Evanđelist podrazumijeva 

Božju Riječ, koja je stvarno i konkretno, 

u prošlosti i u sadašnjosti, upućena nama 

ljudima. Ne radi se o nekom spoznajnom, 

filozofskom principu, ne radi se o smislu, 

ni sili, ni akciji, ne radi se o riječi uopće, 

ni o ideji nego o nevjerojatnom, čudesnom 

događaju koji je Bog pripravio svima nama 

u otajstvu Božića. 

Božić je svjetlo i život 

Bog je govorio i još uvijek govori. Radi 

se o Riječi koja je mišljena i izrečena u 

samoj Božjoj biti, tamo gdje je sami Bog 



od početka, tamo gdje je na izvorištu svih 

stvari, svemira i čovjeka. Radi se o Riječi 

koja je jedne naravi, jedne biti s Bogom 

samim, radi se o njegovoj Riječi, o Bogu 

samome. To je ona Božja «Riječ po kojoj je 

sve stvoreno i bez nje ništa nije stvoreno» (Iv 

1, 3). Radi se o Riječi koja u sebi sadrži 

život (Iv 1, 4), to jest spasenje, o Riječi čija 

svjetlost, to jest objava, «prosvjetljuje svakog 

čovjeka» (Iv 1, 9). Iako svijet tu Riječ nije 

ni prepoznao ni prihvatio, ipak je ona puna 

snage koja pobjeđuje tamu naše noći. Radi 

se o Riječi koja stvara samu sebe i svoje 

sljedbenike, jer je ta Riječ zapravo Božja 

Riječ, sami Bog. 

O toj riječi Evanđelist je zapisao « I 

Riječ tijelom postade i nastani se među nama» 

(Iv 1,14). To znači da se ta Riječ, Logos, 

Sin Božji, da se utjelovio, da je postao tijelom. 

Ne radi se o nekoj preobrazbi, nego o 

Teološki kutak


nama neshvatljivom zajedništvu. Bez da je 

prestao biti ono što je bio od početka, tj. 

Bog, utjelovio se u vremenu, uzeo je naše 

ljudsko tijelo, sasvim konkretno, ne prividno 

tijelo, nego stvarno tijelo po kojemu ga 

možemo prepoznati. Postao je čovjekom, 

jednim od nas. To je stvarnost objave koja 

nam je opisana u ulomku iz Evanđelja po 

Ivanu. Božja je Riječ, a da se ne umanji 

njena slava i moć, koje se očituje upravo 

u događaju utjelovljenja, postala ljudskom 

osobom. Ili na drugi način rečeno: čovjek o 

kojem govori Evanđelje nije znak ni simbol, 

nije neka puka pojava Božje Riječi, nego 

sama Riječ Božja, prva i posljednja upućena 

nama ljudima. 

To je, zapravo, bit evanđeoskog navještaja 

Božića. Sami pojam «tijelo» govori više 

od jednostavne riječi «čovjek» ili «postati 

tijelom», «utjeloviti se». U Novom zavjetu 

pojam «tijelo» označuje konkretnu ljudsku 


4 

narav, narav koju svi mi ljudi posjedujemo, 

narav koja je svojstvena čovjeku, narav koja 

je podložna grijehu i sili tame. Evanđelje 

nam ne kaže da je Riječ Božja postala nešto 

izvanredna, neki nadčovjek, heroj ili neka 

veoma važna osoba. Riječ je Božja ušla u 

svu stvarnost ljudske naravi, u dubinu naše 

ljudskosti. Čovjek, koji je Riječ Božja,ne 

pojavljuje se nasuprot tame drugih kao vladar 

u slavi i sjaju, ne pojavljuje se kao mudrac, 

nego kao «svjetlo koje svijetli u tami». Čovjek 

je to kao i svi drugi ljudi. To je, zapravo, 

ono što je neshvatljivo u Božićnom otajstvu, 

ali upravo u tome i je stvarnost objave, koja 

čini da se navještaj Božića razlikuje od svih 

maštanja. Riječ je Božja ovdje, gdje smo i 

mi, ne tamo gdje bismo možda željeli biti, 

ne na nekom nedostiživom vrhuncu, nego 

upravo ovdje gdje se ustvari i nalazimo. 

Mi, slabi i jaki, moćnici i prosjaci, ugledni 

i prezreni. Pojavljuje se u svoj zamršenoj 

stvarnosti u kojoj se i mi kojoj se i mi, koji 

smo u tijelu, nalazimo. 

Zbog toga Evanđelje govori o pojavi 

svjetla, o dolasku svjetla u ovaj naš svijet. 

Zbog toga Riječ Božja koja je tijelom postala 

može dati nama konkretnim ljudima, koji 

živimo na ovom svijetu, milost da postanemo 

djecom Božjom. Kao stvarne osobe možemo 

ga prihvatiti, možemo mu vjerovati. Radi 

se o Božjoj Riječi koja je uzela lik i oblik 

sluge. To će otajstvo Pavao na jedinstven i 

neponovljiv način predočiti: «On, trajni lik 

Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti 

s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik 

sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku 

nalik» (Fil 2, 6-7). 

Ta Riječ, taj Logos govori, djeluje, pojavljuje 

se i objavljuje Boga u tijelu i kao 

Lovreć - Opanci

tijelo. A to sve čini kao Logos Riječ, kao 

Bog, a ne ukoliko je i tijelo kao takvo. Da 

je Riječ tijelom postala, da je Bog čovjekom 

postao, to je nevjerojatna tvrdnja i istina 

vjere, zapravo tajna vjere. Tim je, zapravo, 

proglašena nerazrješiva ravnopravnost 

onoga što se ne može usporediti, otajstvo 

koje odgovara tajni tame koju Logos, Riječ 

Božja susreće u tijelu. 

Božić je Bog s nama 

Riječ koja je postala tijelom je pravi 

Bog i pravi čovjek, ne ili jedan ili drugi ili 

pak nešto trećega. Utjelovljenje je Božji čin 

koji je namijenjen čovjeku, kojemu se Bog 

objavljuje. Objava ostaje uvijek objavom, 

otkriveni zastor prema Božjem otajstvu. 

Riječ koja je tijelom postala boravila 

je, prebivala među nama. To znači da je 

Sin Božji došao k nama, bio među nama 

u našem vremenu i u našoj povijesti. Nada 

se temelji na vjeri, a vjera na činjenici da je 

Riječ Božja, Sin Božji boravio među nama 

i da je ostao kao Emanuel, Bog s nama i 

Bog za nas. Ostao je među nama, dobrima 

i lošima, koji slušamo, a ne čujemo, koji 

gledamo, a ne vidimo. 

«I mi smo vidjeli njegovu slavu», slavu 

Riječi koja je tijelom postala, slavu Sina Božjeg 

koji se pojavio u našem ljudskom obličju. 

Riječ o božanstvu Sina Božjega koji nam se 

objavljuje i koji se daje da ga prepoznamo. 

Utjelovljenje je za nas objava. Njegova slava, 

koja mu je svojstvena kao Sinu Božjemu, 

koji je u biti istobitan s Bogom, koji je u 

svojoj biti Bog. On koji je Sin Očev, je 

apsolutno isti i jedini, sami Bog. 



Riječ koju smo čuli, slavu koju smo 

vidjeli, ne dopuštaju da tražimo nešto više 

od toga ni nešto izvan toga. Riječ nam je 

upravljena na taj način da se moramo pridržavati 

onoga što je rečeno, Jedinorođeni 

nas je posjetio, Onaj koji je pun milosti i 

istine. U svom jedinstvu s Bogom, Riječ 

je sažetak, punina milosti i istine, punina 

onoga što je Bog sam i što objavljuje nama 

ljudima. Ukoliko on posjeduje božansku 

slavu, mogli smo vidjeti njegovu slavu. 

Kako je mogao onaj koji je Bog, i koji 

ništa zajedničkoga nema s našim svijetom, 

kako je mogao postati prisutan u svijetu? 

Možemo li mi smrtnici Boga doista predočiti 

onakvim kakvim on uistinu jest? Teško, 

gotovo nemoguće! Postoji li mogućnost da 

ga dosegnemo? Ne postoji, jer onda Bog ne 

bi bio Bog. U tom smislu ostaje nam riječ 

s početka Evanđelja po Ivanu odlučujuća i 

revolucionarna poruka Božića i čitave kršćanske 

vjere. Bog ne ostaje daleki, nedostiživi, 

neshvatljivi Bog. On nije samo puka ideja, 

Teološki kutak


ili neki plemeniti svjetonazor, on nije neki 

moralni sustav, nije nikakva teorija, niti 

misao, nego je u Isusu postao čovjekom, 

utjelovio se u našem tijelu, postao je takav 

da ga možemo dotaknuti, da ga možemo 

prepoznati, da mu se možemo obratiti. 

U osobi Isusa Krista Bog se pojavljuje 

kao ljubav, Bog koji nas ljubi. Po tome 

spoznajemo da je ljubav temelj i oslonac 

u našem životu. Ne neka teoretska ljubav 

nego stvarna i praktična ljubav koju susrećemo 

kod Djeteta iz Betlehema, kod Isusa iz 

Nazareta. Bog se želi približiti ljudima, biti 

bliz svakom od nas. I zbog toga je dobro 

da smo ljudi, jer nas upravo kao takve Bog 

susreće i prihvaća. 

«I Riječ je tijelom postala i prebivala 

među nama». Kad se utjelovio i čovjekom 

postao, Isus nije obukao tijelo kao odijelo. 

On, Vječna Božja Riječ, vječni Logos, po 

kojem je sve stvoreno, postao je tijelo da bi 

nam se povjerio, da bi postao jedan od nas, 

podijelio svu našu sudbinu, od kolijevke pa do 

groba. I tako on prebiva ovdje i danas među 

nama i poziva svakog od nas: Slušaj ovamo. 

Dajem ti svoju časnu riječ. Ti se možeš na 

moju riječ osloniti, u moju riječ pouzdati. 

A mi, što mi radimo s Božjom Riječju? 

Jesmo li samo čitatelji Pisma ili slušatelji 


6 

Riječi Božje? Možemo li se još uvijek diviti 

ovim riječima, osjećamo li da nas Božja Riječ 

dotiče? Vjerujemo li u snagu Božje Riječi: 

«Samo reci riječ i ozdravit će duša moja!» Jer 

ako tako slavimo i shvaćamo Božić, onda 

će Riječ Božja i u nama tijelom postati, u 

našem životu i svjedočanstvu. Zbog toga 

se može ustvrditi da je Božić uvijek, da 

se Božja Riječ stalno utjelovljuje. Treba je 

s djetinjom jednostavnošću i otvorenošću 

prihvatiti i tada će Riječ Božja, Božić, doći 

k nama i nastaniti se među nama. 

O Božiću Bog nam postaje bliz. Evanđelje 

nam svjedoči da Onaj koji je kod 

samoga Boga, Bog od početka, njegova 

Riječ, po kojem je sve stvoreno, dolazi k 

nama i prebiva među nama. Kako nam je 

došao? Kao čovjek, kao dijete u našoj ljudskoj 

naravi. Došao nam je kao svjetlo koji 

prosvjetljuje svakoga čovjeka. Svjetlo koje 

svijetli u tami, i koje tama ne može ugasiti. 

I Riječ je tijelom postala. Sin Božji utjelovio 

se i čovjekom postao. Ako je Bog postao 

čovjekom, onda se isplati biti čovjekom. I 

ovo nam slavlje Božića poručuje staru i novu 

istinu: čovječje, budi ono što jesi – budi 

čovjek, jer je upravo za tebe Bog postao 

čovjekom da te otkupi i spasi. 

............................................. Dinko Aračić 

Lovreć - Opanci

Veselje ti navješćujem 

Neko nam jelo golica nepce i godi u 

ustima, ali škodi organizmu. Neko, 

pak, svojom gorčinom stvara neugodu 

dok je u ustima, ali je blagotvorna 

učinka nakon probave. Neki nas ljudi i 

događaji osvajaju na prvi pogled, ali se duboko 

razočaramo kad ih bolje upoznamo. 

I većina je takvih stvari i događaja kratkotrajna, 

trgovačkim rječnikom rečeno, samo 

za jednokratnu uporabu. Bljesnu i ubrzo 

nestanu sa scene. Takvi događaji ne prelaze u 

običaje niti se prenose s koljena na koljeno. 

Ali, postoje stvari i događaji kojima 

rok trajanja nije ograničen i ne prolazi tako 

brzo. I redovito prelaze u običaje koji se 


duboko usijecaju u zajedničku svijest, prenose 

s generacije na generaciju, obogaćuju 

novim sadržajima. Ali traju dugo. O njima 

se stvaraju priče, pletu legende i često stvaraju 

mitovi. I osvajaju sve naraštaje, osobito 

najmlađe i najstarije. 

Upravo u takve ubrajamo Božić i sve 

što se s njime povezuje. Činjenica da se 

svetkovanje Božića duboko ukorijenilo u 

svakom čovjeku dobre volje očito se radi 

o izvanrednom događaju koji zaslužuje da 

se oko njega splete vijenac ugodnih priča i 

mitova u koje odijevamo neizrecivu tajnu 

povezanosti neba i zemlje, Boga i čovjeka. 

Upravo u takvom ruhu prikazujemo do 

Božićna priredba 2009. 

Teološki kutak

Veselje ti navješćujem 

kraja neizrecivu tajnu u kojoj se očitovala 

dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, 

Boga … da opravdani njegovom milošću budemo, 

po nadi, baštinici života vječnoga, kako 

slušamo u bogoslužju mise zornice na Božić. 

Tim otajstvom očaran naš duhovni pjesnik 

zanosno kliče: Veselje ti navješćujem, 

puče kršćanski! Jerbo se Kralj u Betlemu rodi 

nebeski! S istim osjećajima pjevamo i svi 

mi koji ovih božićnih dana dajemo oduška 

dubokom duševnom doživljaju radosti i 

veselja uza sve to što se možemo složiti s 

drevnim prorokom čije riječi slušamo na 

božićnoj polnoćki: Gle, svuda samo mrak 

i strava, tmina i tjeskoba (Iz 8, 21). To je 

stvarnost u kojoj živi svako pokoljenje i nije 

izmišljotina našega vremena. I zbog toga je 

i nama, kao i žiteljima u vrijeme proroka 

Izaije, upućena radosna vijest: Narod koji 

je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima 

što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka 

osvanu (Iz 9, 1). 

Božićno bogoslužje pred nas stavlja različite 

likove koji predstavljaju pozitivne i 

negativne tipove ljudi s kojima se možemo 

ili ne smijemo poistovjetiti u reakcijama na 

„veliku blagovijest“ kojom je obznanjeno 

otajstvo rođenja Sina Božjega. Pozitivci su 

u toj skupini: betlehemski pastiri, mudraci 

s istoka, Marija i Josip te nebeski glasnici. 

Oni se dive, vesele, zahvaljuju Bogu i očima 

vjere promatraju što se događa. Otvoreni su 

prema Božjem djelovanju. Na njih možemo 

primijeniti riječi iz Ivanova prologa: Onima 

koji ga primiše, podade moć da postanu djeca 

Božja (Iv 1,12). 

Negativci su: Herod, vlasnici gostinjca 

u kojemu nije bilo mjesta za Josipa i Mariju 

„kojoj dođe vrijeme da rodi“ te bezlično 


8 

mnoštvo koje je u to vrijeme spavalo dubokim 

snom. Oni su zaokupljeni svojim 

brigama do te mjere da ne zapažaju da se u 

njihovoj blizini događa nešto veličanstveno. 

Ili ako, kao Herod, čuju za rođenje Velikoga 

kralja, opet misle samo na sebe bojeći se da 

će ih to ugroziti. Za sve te negativce skupa 

sv. Ivan postavlja jasnu dijagnozu: K svojima 

dođe, i njegovi ga ne primiše! (Iv 1,11). 

Među pozitivcima su veoma simpatični 

betlehemski pastiri koji su na vijest o Isusovu 

rođenju u štali „pohitjeli“ i poticali jedan 

drugoga da vide „što se to dogodilo“. Veliki 

crkveni oci Origen i Ambrozije naglašavaju 

upravo to da su pastiri pohitjeli jer Gospodina 

se ne smije tražiti lijeno. To je dirnulo Isusovu 

majku Mariju da je ona sve to duboko u sebi 

proživljavala i „pohranjivala sve te događaje 

prebirući ih u svome srcu“. 

Pozitivci nam služe za vjernički uzor i 

poticaj, negativci za opomenu i preispitivanje 

vlastitih opredjeljenja i životnih ostvarenja. 

Potrebni su nam i jedni i drugi. 

Zbog toga, kršćanine, kad čuješ – ili još 

bolje: kad zapjevaš – lijepu hrvatsku božićnu 

pjesmu Veselje ti navješćujem, pridruži se 

svim srcem i svom dušom anđeoskom zboru 

koji je kod Isusova rođenja navijestio veliku 

blagovijest za sve nas, daj slavu Bogu na 

visini i iskreno zaželi mir ljudima na zemlji. 

A sve to da se ostvari ono što molimo u 

popričesnoj molitvi na božićnoj polnoćki: 

Molimo te, Gospodine Bože, da ovdje na zemlji 

živimo kao pravi ljudi te zavrijedimo s njime 

zauvijek drugovati u slavi! 

Na dobro vam došlo porođenje Isusovo! 

....................................... Fra Marko Babić 

Lovreć - Opanci

Sveti otac Benedikt XVI. 

dolazi nam u Hrvatsku 

Sad je već sasvim sigurno! Sveti otac 

dolazi nam opet u Hrvatsku gdje ga 

hrvatski vjernici s radosnim nestrpljenjem 

iščekuju. Ponovni dolazak Petrova nasljednika 

u Hrvatsku, ovoga puta u osobi 

je Benedikta XVI., a pastirski pohod nije 

slučajno odabran baš početkom lipnja, u 

subotu i nedjelju 4. i 5. lipnja 2011. Sasvim 

određeno vezan je uz nacionalni susret katoličkih 

obitelji i proslavu Nacionalnog dana 

obitelji, što će se pod geslom „Zajedno u 

Kristu“ održati, kako se očekuje, 15. lipnja. 

Sveti otac u Zagrebu će boraviti u 

dvodnevnom pastirskom pohodu i tom se 

prigodom pomoliti i na grobu našeg mučenika 

bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj 

prvostolnici. Susrest će se i s najvišim crkvenim 

i državnim dužnosnicima, na čiji poziv i 

dolazi u Hrvatsku, svakako i s oduševljenim 

vjernicima. Svojim pohodom Hrvatskoj u 

ovim teškim i zabrinjavajućim vremenima, 

ne samo gospodarskim i političkim nego 

moralno ugroženim, čije posljedice ne pogađaju 

samo Hrvatsku nego su i mnogo šire, 

Papa dolazi da nam donese poruku nade. 

Ali i upozori da ovaj naš svijet nije sazdan 

samo na materijalnim vrijednostima nego da 

ima svoj dublji temelj, duhovni temelj, da je 

sazdan na Božjim zakonima, na kršćanskim 

vrjednotama koje su oblikovale ovu našu 

europsku kulturu i uljudbu. Svjedoci smo 

strašnih grijeha, ne samo osobnih nego i 

društva, raskršćenjene Europe, grijeha koji 

izviru ponajviše iz medija koji danas imaju 


veliku i razornu moć. Upravo se putem 

medija, elektroničkih, interneta a još uvijek 

i pisanih širi moralno zlo, moralna zaraza 

društva. I najviše pogađa mlade. Čini se sve 

da bi se srušile europske kršćanske zasade, 

pogazile svetinje, razorila obitelj. Upravo 

obitelj koja je sveta, koja je temelj svakoga 

društva, jedino mjesto rađanja i pravilnog 

odgoja djece. I baš je ta obitelj najviše na 

udaru, jer glasni su i uspješni oni koji se 

protive prirodnim i Božjim zakonima. Više 

Teološki kutak

Sveti otac Benedikt XVI. dolazi nam u Hrvatsku 

ni začeti život nije svet, znanost napreduje 

i ruši sve granice – do koje? Biblija nam 

svjedoči da je Bog stvorio muško i žensko 

da rađaju djecu i obrađuju zemlju koju im 

je dao. A danas kao da ništa više nije sveto 

ni normalno, kao da je sve izopačeno. 

Ipak nije sve tako crno. Još ima ljudi, 

napose mladih ljudi, mladih obitelji ispravnoga 

pogleda na život, na obitelj, na vjeru, 

koji poštuju život od začeća do prirodne 

smrti, koji poštuju ustanovu braka i obitelji. 

U Hrvatsku Papa dolazi upravo k takvima, 

koji će uz nacionalni susret obitelji posvjedočiti 

da u Hrvatskoj, koja se diči svojim 14 

stoljeća dugim kršćanskim korijenima, još 

ima onih koji znaju čuvati prave vrjednote, 

kršćanske vrjednote, na kojima je sazdana 

europska uljudba. Takvima Benedikt XVI. 

donosi poruku nade, koja nas nikada, dok 


10 

god budemo vjerni Kristu, istinskom Svjetlu, 

nikada ne će napustiti. 

Dokazali smo to kroz mnoga stoljeća, 

sve do nedavnih teških ratnih dana. 

Uvijek vjerni Bogu, Kristu i Petrovu naseljedniku, 

pod okriljem One koja je naša 

najvjernija odvjetnica, svladali smo i opet 

ćemo svladati sve teškoće. Ma kakve bile. 

...........................................................(žv) 

Pohod božanskog 

čeda 

Netko mi 

nježan dohodi 

u san – 

i tiho prohodi. 

Zvjezdice 

svjetlost livaju, 

dok bijele 

sanje snivaju. 

Anđeli 

sanjke njijaju; 

grane se 

snježne svijaju. 

Pahulje 

Njeg cjelivaju… 

I tihe 

nježne bivaju. 

S. Marija od Presvetoga Srca 

.................................... Anka Petričević 

Lovreć - Opanci

Gospodin u podamentu 

života 

Ja sam te na ramenima svojim nosio 

Gdje si, Gospode? 

Tražih te u posrtanjima svojim, 

Teškim jaucima dozivah Tvoje ime, 

Krv se ledila u meni, a tražih samo Tebe... 

Gdje si, Gospode? 

Gospodin mi reče: - Tu sam, s tobom! 

Kad bijaše ti ranjen, ja ti vidah rane, 

Bio sam melem tvojoj ranjenoj duši. 

Kako, Gospodine, 

Ja te ne vidjeh? 

Gospodin mi na to reče:- Bio sam Ti! 


Da, vjerovah Ti, Bože, no moje stope ranjene 

gaziše zemlju, u samoći. 

Ne, čovječe, to nisu tvoje stope, 

To sam ja, tada sam te na ramenima svojim 

nosio, 

Jecao s tobom, ridao do očaja, a opet te 

podigao iz Ničega. 

I bio si pun nade 

Novog života 

U meni 

U svom Spasitelju... 

Nekoć u vremenu, davno na ovom surovom, 

škrtom kamenu, rodi se djevojka, 

mnogo njih se rodi... Živjela skromno kao 

i druge, život upijala rosom čistih proplanaka, 

gazeći prašnjave, seoske pute i živjela... 

U venama joj tekla teška krv Hrvata što 

se zorom budiše na pozdrav Gospi, svojoj 

zaštitnici. 

Dani su počinjali blistavim jutrima, 

uzdignuta čela, sklopljenih ruku, u molitvi 

upućenoj Nebu, u čast svog Gospodina. Noći 

se noćile uz krunicu, kraj komina proseći 

blagoslov Svevišnjega i molilo se: 

Gospodine moj, 

Pogledaj narod svoj! 

Blagoslovi, Gospodine, dom moj 

I izlij na nj svaki blagoslov svoj! 

Blagoslovi, Jaki, nejakoga, 

Pomozi, Silni, slaboga! 

I živjelo se... Ponekad dani bijahu vedri, 

poliveni sunčevim sjajem, a noći umivene 

Teološki kutak

Gospodin u podamentu života 

bistrim svitanjima. No, kadikad bi tmine 

zastrle vidike i donosile svoje sivilo, pa ipak... 

bijaše puno radosti i topline u siromaštvu 

proživljene mladosti. Gospodin je bio tu, 

uvijek s njima u njihovoj iskrenosti, vjeri, 

poštenju i trudu. 

Živio je njihove živote. 

Sanjao s njima njihove snove... 


Hvala Gospodinu 

Dođoše novi dani kad život okreće nove 

stranice i djevojci valja putovati k drugom 

ognjištu, savinuti svoje gnijezdo... Na tom 

novom putu blagoslovljenom Božjim sakramentom 

braka, porodiše se i djeca. Njih 

osmero, kao osam latica jednoga cvijeta. 

Življaše skromno, u trudu, u znoju lica 

svoga radili, puni bogobojaznosti i vjere 

u Gospodina, Stvoritelja života, provodili 

svoje dane radeći i moleći se Onomu koji 

im davaše snagu i milost. U tihim, snenim 

noćima tražili su blagoslov za svoje danas, 

jučer i sutra. Neki novi vjetrovi dopuhaše 

vihore rata, i sve se promijeni, jedino Gospodin 

u njihovom srcu bi žešće privinut i 

obgrljen... 

Rat raščerupa ognjišta... Ogoli dušu i 

tijelo, a vjeru ojača... raseli ih tako na sve 

strane. Potucahu se tih dana od nemila do 

nedraga kao i svi drugi... jer rat nema ni 

srce ni dušu, nego samo jauk, bol i patnju... 

Majka pod križem 

Stoji čvrsta ko’ kamen, 

Iz očiju plače Gospodin, 

Ruke pruža daljinama... 

Samo muk, 

12 

Tuga i čemer 

Samo mati i Gospodin, 

On na Križu, ona pod Križem. 

Majčinu djecu razbaca rat svojim ponorima. 

Tamo ih dočekala patnja, strah, suze, 

palež i crni bezdan smrti... Sin nestade u 

dvadeset i prvoj godinici, u bujici zla, kći 

bi pogubljena rukom zločinca, a bilo joj 

je samo osamnaest ljeta. Treći sin lutaše u 

strahu vrletima križnog puta, daleko, daleko, 

preko oceana... Tamo ostavi izmučeno 

tijelo darovano daljinama. Nepoznat sebi, 

u nepoznatu svijetu, s nepoznatim ljudima, 

a s Kristom u duši i čežnji... 

A mati?! 

Mati ne proklinje, jer proklinjati ne 

zna, nego u strepnji svoga bola okreće se 

Raspetome. U patnji, u boli jačoj od života, 

krvavi Krist joj je snaga, a majka Marija 

Njegova joj je supatnica pod Križem. Raspet 

je Krist u majci svojoj, a majka je raspeta u 

Lovreć - Opanci

olu za Kristom. Jedna mati moli, vapajem 

doziva Gospodina: 

Gospodine moj, pomozi, 

Uzmi me k sebi, 

Odvedi me dici mojoj! 

Ne znam ti, Isuse, di su 

Ni groba ni spomenika! 

O Isuse moj, povedi me k njima, 

Oni su s Tobom, skrati, Gospodine, muke moje! 

O, oprosti mi, moj Gospodine!... 

Suze osušiše isplakane oči, jedino ožive 

u vapaju Gospi Žalosnoj. I nizahu se dani 

ko’ kamenčići na planini života, dani mrtvi 

u sebi, jedino živi u Gospodinu. Prolazilo 

vrijeme, nosilo sobom teškoće i radosti života, 

a srce majke kao da je tiše kucalo od 

onih ratnih vremena, jedino kadikad bi ga 

ogrijalo sunce zaboravljene sreće i život bi 

se vratio u osušeno tijelo. To sjećanja imaju 

moć života, snagu vjere i sobom nose nadu... 

U susret drugoj obali, vječnost 

U hladnim zimama, kad bi snijeg bjelinom 

zrcalio selo, mati bi u Gospodinu 

vidjela čudesnu radost, u maloj snježnoj 

pahulji ugledala bi osmijeh svoje izgubljene 

i izmučene djece. U toplini podneva kad bi 

zvonjava crkvenih zvona pjevala Kristu, čula 

bi njihove riječi. I živjela tako u prošlosti za 

sadašnjost. Sadašnjost je zaostajala u hodu, 

negdje tamo davno, daleko u nekim ratnim 

vremenima, no Gospodin joj je vodio korake 

živeći s njom dan po dan... Drugačije se 

nije moglo! I bilo je teško. I bilo je jadno, 

al’ s Gospodinom se moglo živjeti. Jedino 

s Njim! Učila je životu i molitvi one oko 

sebe, teškom bremenitom rukom milovala je 



svoju unučad pokazujući im put ispravnosti 

i Božje dobrote. Učila ih živjeti s Bogom i 

za Njega. Spremala se u susret drugoj obali, 

svom i našem Gospodinu, u vječnost... 

Moć sjećanja 

Jednom u vremenu bijaše starica, majka, 

baka, možda životom slična tolikima oko 

sebe... Bijaše žena što vapaj života svoga 

upućivaše na Boga i Bogorodicu. Život svoj i 

patnju svoju stavljaše pod noge Gospodinu, 

proseći njegov blagoslov djeci djece svoje... 

Vrijeme prolazi, teče... 

Odnosi vrijeme godine i ljude, niže 

događaje, pa ipak stane ponekad, u sjećanju, 

za tren oživi neki drugi svijet i neki drugi 

život...I danas u tišini pred oltarom Gospe 

Žalosne, zastane vrijeme i ljudi, samo krišom 

putuje pogled uprt nebu, Gospi Žalosnoj, 

majci... 

Teološki kutak


U Božićnoj noći 

O vječna Ljubavi moja, 


na srcu počivaj mome, 

Nek lavež s druma ne smeta 

snu čistom, bijelome Tvome. 

Jedino ja ću Ti šaptat 

najljepšu besmrtnu bajku… 

Jer Ti si sve blago moje… 

Mariju uze za Majku. 



14 

Vrati se slika starice umorne, tihe, što 

u nadi, ranjenim srcem, razgovara sa svojim 

Gospodinom, jer On je razumije, On joj 

bijaše podamenat* života... 

I moli starica: 

„Gospodine moj, 

Pogledaj narod svoj! 

Blagoslovi, Gospodine, dom moj 

I izlij na nj svaki blagoslov svoj! 

Blagoslovi, Jaki, nejakoga, 

Pomozi, Silni, slaboga!“ 

*podamenat - fundament, temelj 

(Mojoj baki) Studeni 2010. 

........................................... Ankica Sekelez 

Božanskom čedu 

Milovat ću Te kao čedo 

nježnošću i toplinom majke; 

najljepše ću snove 

srcu Tvojemu tkati… 

I šaptati dugo 

kroz noć srebrene bajke… 

O, svu rascvjetanu proljet 

Tvojoj duši ću dati! 



Lovreć - Opanci

Božansko milosrđe u župi 


Zašto je ova slika u našoj crkvi? 

Sveta Faustina Kowalska, apostol Božjeg 

milosrđa, pripada danas najpoznatijim 

svecima Crkve. Bog joj je udjelio mnoge 

izvanredne milosti. Njeno poslanje obuhvaća 

pobožnost Božjeg milosrđa u novim oblicima. 

Njezin je temelj stav pouzdanja prema 

Bogu i Milosrđa prema bližnjima. Po njoj 

Isus Krist posreduje svijetu veliku poruku 

o Božjem milosrđu. “U starom zavjetu“, 

rekao joj je Isus. 


- Slao sam svome narodu proroke s 

munjom i gromom, danas ja tebe šaljem 

cijelom čovječanstvu sa svojim Milosrđem. 

Ne želim ranjeno čovječanstvo kažnjavati, 

nego ga ozdravljati, pritisnuti ga na svoje 

milosrdno srce. 

Kristove riječi svetoj sestri Faustini: 

Izdvojeno iz dnevnika sv.Faustine: 

- Kada sam ugledala Isusa, Gospodina u 

bijeloj odjeći, imao je jednu ruku podignutu 

za blagoslov, a druga je dodirivala odjeću 

na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na 

prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena 

i bijela. Šuteći promatrah Gospodina. Moja 

duša je bila prožeta strahom, ali i velikom 

radošću. Nakon nekog vremena Isus mi reče: 

- Naslikaj sliku prema onom što vidiš, 

s potpisom: Isuse, ja se uzdam u Tebe. Ja 

želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj 

kapeli, a onda u cijelom svijetu. 

Slika prikazuje raspetog i uskrsnulog Isusa 

koji čovjeku donosi uz cijenu svoga trpljenja 

mir i otkupljenje otpuštanjem grijeha kao i 

sve milosti i darove. Karakteristične su za tu 

sliku dvije zrake: crvena i blijeda.Obje zrake 

znače krv i vodu. Blijeda zraka označuje vodu 

koja opravdava duše. Crvena zraka označuje 

krv koja je život duša. Ove dvije zrake izvirale 

su nekoć iz dubina Mog Milosrđa kad je 

koplje otvorilo moje umiruće srce na križu. 

Teološki kutak

Božansko milosrđe u župi Lovreć-Opanci 

Ove zrake štite duše pred srdžbom Mog Oca. 

Blago onom tko bude živio u njihovoj sjeni 

jer ga ne će stići pravedna ruka Božja. Ja 

želim da prva nedjelja poslije Uskrsa postane 

svetkovinom milosrđa. Tko toga dana dođe na 

Vrelo života, primit će potpuno oprost svojih 

krivica i kazni. Čovječanstvo ne će naći mira 

dokle god se ne okrene s povjerenjem Mom 

milosrđu. Oh, kako me vrijeđa nepovjerenje 

jedne duše. Takva duša priznaje da sam svet i 

pravedan, a ipak ne vjeruje da sam Ja milosrđe. 

Ne vjeruju mojoj dobroti. Moje srce raduje 

se nazivu milosrđe. Objavljuj da je milosrđe 

najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku 

okrunjena su milosrđem. 

Gospodin mi reče: 

- Moja kćeri, ne popuštaj u širenju Mojeg 

milosrđa. Time donosiš ublaženje Mojem Srcu 

koje gori vatrom smilovanja za grješnike. Reci 


16 

Mojim svećenicima da će se okorjeli grješnici 

raskajati po njihovim riječima kad budu govorili 

o mojem neiscrpivom milosrđu, o smilovanju 

koje za njih imam u Srcu. Onim svećenicima 

koji šire i proslavljaju Moje milosrđe, dat ću 

posebnu moć, pomazat ću njihove riječi i srca 

ću dirnuti onima kojima govore. 

Gospodin mi reče: 

Župljani prigodom sv. mise 

- Neprestano moli krunicu (Božanskog 

milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko god 

ju bude molio, doživjet će u svom smrtnom 

času Moje velilo milosrđe. Ukoliko bi bio 

najokorjeliji grješnik - ako samo jednom 

izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog 

beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti 

podijelit ću onim dušama koje poklone 

povjerenje Mojem milosrđu. Svaku dušu, 

koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti 

kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod 

Lovreć - Opanci

umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se 

ova molitva moli kod umirućeg, ublažuje 

se Božja srdžba i neiscrpivo milosrđe obuzima 

dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću 

se bolinim mukama Mojeg Sina. O kakve 

velike milosti ću podijliti dušama koje će 

moliti ovu krunicu. Središte Mojeg milosrđa 

pokreće se za one koji mole ovu molitvu. 

Zapiši ove riječi, moja kćeri, i propovijedaj 

svijetu Moje milosrđe. Neka cijelo čovječanstvo 

upozna Moje neiscrpivo milosrđe. To je 

znak konačnog vremena. Zatim dolazi Dan 

pravednosti. Dokle je još vrijeme, neka se 

utječu izvoru Mojeg milosrđa. Neka koriste 

Krv i Vodu što je za njih tekla. O duše ljudi, 

kamo ćete se zaklanjati u dan Božje srdžbe? 

Sada se utječite izvoru Božjeg milosrđa. 

Poruka za kraj 

- Draga braćo i sestre u Kristu; ne 

dozvolimo sebi da ostanemo gluhi i da 

zanemarimo Isusove riječi upućene svima 

nama. Uokvirimo sliku Milosrdnog Isusa sa 

potpisom - Isuse, uzdam se u Tebe! Zaronimo 

je duboko u svoje srce i okačimo je na 

zid naše sobe gdje prebivamo da naš dom 

zablista. Uzmimo krunicu u ruke i molimo 

krunicu Božanskog milosrđa za sebe, svoje 

bližnje i cijeli svijet. Budimo Kristovo svjetlo 

u tami ovoga svijeta. 

Krunica Božanskog Milosrđa 

(moli se na običnu krunicu) 

Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje. 

a) na velika zrnca: Vječni Oče, prikazujem 

Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga 

Preljubljenoga Sina, Gospodina našega 


Božansko milosrđe u župi Lovreć-Opanci 

Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše 

grijehe i grijehe cijeloga svijeta. 

b) na mala zrnca (10 X) Po pregorkoj 

muci Isusovoj, budi milosrdan nama i 

cijelome svijetu. 

Na kraju se doda (3X): Sveti Bože, 

Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj 

se nama i cijelome svijetu. 

..................................................Župljanin 

Utjelovljenoj 

ljubavi 

Ljubavlju - Srcem 

zagrli Zemlju, 

mukom ćeš svojom 

otkupiti Svijet… 

Na Srcu Majke 

počivaj blago... 

Jer Srca Njenog 

divan si Cvijet. 


..................................... Anka Petričević 

Teološki kutak

S 

došašćem, koje je počelo u nedjelju 29. 

studenoga, u našoj su župi počele i mise 

zornice kao bliža duhovna priprava za 

radostan doček Božića. Došašće je vrijeme 

sjećanja na prvi Kristov dolazak, njegovo 

utjelovljenje i rođenje od Djevice Marije s 

nadom u njegov ponovni dolazak. Zato se 

mise zornice, zvane i „Rorate“, slave u osvit 

dana kao simbolično iščekivanje Spasitelja. 

Za vjernike imaju duhovno značenje obnove 

i novog htijenja u vjerničkom životu, 

preispitivanja sebe samoga kako bismo sa 

sebe skinuli „staroga i obukli se u novoga 

Iz naše župe 

Došašće u župi 

čovjeka“ te tako duhovno obnovljeni radosno 

dočekali Božić. 

Zornice imaju i pokorničko značenje. 

Slave se rano, u 6 sati ujutro. A zimi kada 

kasno sviće i kada stegne led, žrtva je to ustati 

iz tople postelje i krenuti na zornicu. A naši 

su vjernici kroz cijelo došašće u velikom broju 

dolazili na zornice i po mraku, ledu i snijegu, 

što je svakako pohvalno. I dobar je put za 

vježbu u odricanju i žrtvi. A onda, nema ljepšeg 

početka dana od susreta s Isusom. I još u 

vrijeme radosnog iščekivanja njegova rođenja. 

...................................................... Slavica 

Teološki kutak 18 

Lovreć - Opanci

Blagdan Sv. Nikole biskupa, 6. prosinca, 

u našoj je župi proslavljen po običaju 

svečano. U župnoj crkvi Duha Svetoga 

u Lovreću slavljena je svečana služba Božja, 

a koncelebraciju je predvodio fra Marko 

Duran, gvardijan splitskog samostana Gospe 

od Zdravlja na Dobrom u suslavlju sa župnikom 

fra Dinkom i susjednim svećenicima. 

Uz orguljsku pratnju s. Zorislave Radić 

pjevao je zbor župe Gospe od Zdravlja 

pod ravnanjem fra Stipice Grgata. Svečano 

euharistijsko slavlje počelo je procesijom 

kroz mjesto s mnoštvom vjernika iz župe te 

hodočasnika iz okolice, uz veći broj djece 

i mladih. Nakon mise koju je pratio naš 

mješoviti župni zbor, u župnoj je crkvi bio 

priređen već tradicionalni dolazak sv. Nikole, 

za što se pobrinuo naš župnik fra Dinko, a 

kojega su djeca očekivala s nestrpljenjem. 

Svečana proslava 

Sv. Nikole 


Procesija na Sv. Nikolu 2009. 

On im je na njihovu veliku radost podijelio 

darove, sponzor kojih je bila naša lovrećka 

općina. 

Nakon završene svečanosti u župnoj 

crkvi, obitelji su se okupile oko svog obiteljskog 

stola, a župnik je za svećenike i splitski 

zbor u župnoj kući priredio zajednički objed 

uz bratsko druženje. 

......................................... Stefani Bekavac 

Zbor Gospe od Zdravlja u našoj crkvi 

Teološki kutak

Hodočašće sv. Vlahi u 

Dubrovnik 

Po već višegodišnjoj tradiciji župe, 

predvođeni svojim župnikom fra Dinkom, 

hodočastili smo i ove godine 

na blagdan Sv. Vlaha biskupa i mučenika 

u Dubrovnik na Parčevu festu, 1038. po 

redu, koja je počela 2. veljače na uočnicu 

svetkovine nebeskog zaštitnika grada Dubrovnika 

i Dubrovačke biskupije. 

S našim župnikom fra Dinkom pošli 

smo u Dubrovnik na sam Parčev blagdan 

3. veljače izjutra, punim autobusom. Stigli 

smo u grad prepun hodočasnika pristiglih sa 

svih strana. Vijorili su se barjaci bratovština, 

župa, crkvenih i drugih udruga... 

Pred dubrovačku stolnicu stigli smo prije 

negoli je počela svečana služba Božja koju je 

ispred katedrale s nebrojenim svećenicima 

predvodio i propovijedao šibenski biskup 

Ante Ivas. Po običaju naš mještanin gvardijan 

male braće, fra Stipe Nosić, dočekao 

nas je u samostanu pokazao nam samostan 

i crkvu te priredio nam okrjepu. Hvala mu 

na gostoljubivosti i ljubaznosti! 

U gradu je bila neopisiva gužva, jedva 

smo se probili do stolnice. Cijeli je grad 

bio u posebnom svečanom ozračju, što 

smo doživjeli i mi, od kojih smo neki 

prvi put hodočastili na Parčevu festu u 

Dubrovnik. Nakon službe Božje kroz grad 

je krenula svečana procesija sa svečevim 

kipom. Predvodili su je biskup, domaćin 

feste, Želimir Puljić i šibenski biskup Ivas, 

uz brojne svećenike, redovnike, redovnice, 

božji puk, među kojim smo bili i mi Lovrećani. 

Pjevali smo i molili, utjecali se 

u zagovor svetom biskupu mučeniku, a 

potom okrjepljeni sv. pričesti i molitvama, 

autobusom se zaputili kući. 

Usput smo se zaustavili u Trstenu, gdje 

smo pohodli spomen-oblježje našim palim 

imotskim vitezovima, poginulma na dubrovačkom 

bojištu. Uz molitvu i odriješenje za 

mrtve koje je podijelio fra Dinko, uputili smo 

se kući, kamo smo sretno stigli u predvečerje. 

........................................... Bože Mustapić 

Sa fra Stipom u samostanskoj blagavaonici 


Lovreć - Opanci

Bl. Alojzije Stepinac u 

župi Lovreć-Opanci 

„Ne ću požaliti nijednog dana svojih dugih patnja, 

samo da se sačuva sloboda Crkve Božje 

i da se naš narod može opet u slobodi klanjati Bogu, 

kojemu jedinome pripada čast i slava.“ 

S 

dubokom vjerom i pouzdanjem u Uskrsloga 

Isusa Krista koji je put, istina 

i život te neizmjernoj ljubavi prema 

Presvetoj Djevici Mariji, našoj majci i zagovornici, 

mještani župe Lovreć-Opanci i 

ove godine svečano su proslavili blagdan 

blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. 

Svetu misu preslavio je naš župnik fra 

Dinko Bošnjak. Dan kada se slavi blagdan 

bl. Alojzija Stepinca, velikana naše vjerske i 

nacionalne povijesti, je 10.veljače. Blagdan 

Stepinčevo svečano je počeo 2006. g. kada je 

Crkvi darovan posvetni barjak s likom Blaženika. 

Također dvije godine poslije, Crkvi 

je darovan kip bl. Alojzija da svi možemo 

moliti i tražiti zagovor u svojim potrebama. 

U nastavku ćemo najkraćim crtama pokušati 

približiti lik i djelo bl. Alojzija Stepinca. 

IN TE DOMINE SPERAVI (U tebe 

se, Gospodine, uzdam) bilo je životno geslo 

našega blaženika po kojemu je živio do posljednjeg 

daha svoga ovozemaljskog života. 

Ljubav prema Majci Božjoj i svoje pouzdanje 

u njezin moćni zagovor bl. Alojzije želio 

je prenijeti na svoje vjernike riječima: Po 

Mariji ka Kristu! Da bi mogao pospješiti 

duh molitve i žrtve na svim područjima 

života, često je preporučavao pobožnosti 


u čast Majke Božje uvodeći prve subote 

u mjesecu. 

Subota je dan Marijin, a Marija je svijetu 

dala Isusa po kojemu su nam došle milosti 

otkupljenja i posvećenja. Po Mariji je počelo 

spasenje svijeta, po Mariji treba da se ono 

i dovrši. Marija je posrednica svih milosti. 

Tko nađe Mariju, naći će život, to jest Isusa 

Krista koji je put, istina i život. Bio je, naime, 

svjestan da pobožnosti u njezinu čast donose 

neosporne duhovne milosti. Obrazložio je to 

ovim riječima: „Dok u čovjeku srce kuca, znak 

je da još živi. Isto je tako u čovjeku - dok se 

spominje Djevice Marije, znak je da još živi 

duhovnim životim.“ Veselilo ga je što među 

svećenstvo „sve više prodire duh Gospin“. Tom 

sviješću zauzeo se i pozvao svoje svećenike da 

budu prenositelji Marijine slave jer će ona, 

kao što bijaše spremna surađivati na Božjem 

planu čovjekova otkupljenja, biti na pomoć 

glede njegova posvećenja. Rukovodio se mišlju 

da „svuda procvate svetost, gdje se dođe u 

dodir s Marijom, Majkom Božjom.“ Zato je 

preporučivao svećenicima da šire među ljudima 

marijanske pobožnosti bilo privatne, bilo 

zajedničke po obiteljima ili u crkvi.Njegova je 

misao bila da po marijanskim pobožnostima 

svećenici postižu kako osobno posvećenje, 

Teološki kutak

Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci 

tako i duhovno usavršavanja povjerenih im 

duša. Budući da bijaše čovjek velike nade, i 

u ovom svom pothvatu nije ostao razočaran. 

Osobno je iskusio zaštitu Majke Božje i to je 

posvjedočio ovim riječima: „Bog mi je dao 

milost da od svoje mladosti nikada nisam 

zapustio pobožnost Blaženoj Djevici.“ 

Blaženi Alojzije Stepinac je, uistinu, 

bio uvijek predan u volju Božju i spremno 

je opraštao svojim mučiteljima. On je svjedok 

da se ljubavlju može pobjediti mržnja. 

Ponio je i nosio svoj križ progona s mirnim 

dostojanstvom moleći i opraštajući onima 

koji su mu taj križ položili na ramena. To 

svjedoče i sljedeći izvadci iz njegovih pisama: 

„ U najtežoj muci molio je Isus za 

svoje krvnike i one koji su Mu se rugali: 

‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ (Lk 

23,34). Mi ne bismo bili dostojni učenici 

našeg velikog učitelja kad Ga ne bismo nasljedovali 

i u ljubavi prema neprijateljima. 

Njima je vodič i lozinka mržnja. Nama mora 

biti ljubav, koja ostaje i preko groba, kad 

nema više mjesta vjeri ni ufanju, jer ćemo 

biti u posjedu Onoga koga sada vjerom i 

ufanjem tražimo. Neprijatelj će proći, a 

Isus će ostati, a već Vam sada dovikuje što 

je rekako u Evanđelju: ‘Radujte se i kličite, 

jer je velika vaša plaća na nebesima.’ (Mt 

5,12). Budite uvjereni da nema zbog progona 

crkve ni trunka mržnje na progonitelje 

njezine u mom srcu, a ne smije biti ni 

u srcu bilo kojeg katolika. Mržnja kojom 

odiše komunizam, to je vatra iz pakla. Ne 

pogase je često, kad uđe u srce čovjekovo, 

ni mnoge vode, a često ni sama smrt. Nek 

samo u srcu gori uvijek vatra ljubavi Božje 

prema svim ljudima, pa i neprijateljima 

komunistima.“ 


22 

U svojoj oporuci ostavio nam je ovo 

svjedočanstvo: „Držim upitnim da i ovdje 

zamolim za oproštenje, ako sam koga 

uvrijedio ili mu što nažao učinio. Sa svoje 

pak strane od srca opraštam svima svojim 

neprijeteljima i progoniteljima, kako nas je 

učio Krist Gospodin. ‘Nebo i zemlja proći će, 

ali riječi moje zaista neće proći.’ Lk( 21,33-34) 

Kada i danas čujemo riječi Gospodina 

našega Isusa Krista upućene svima nama: 

‘Budite budni jer ne znate dana ni časa’, 

možemo li se upitati: Da li smo doista budni 

ili da li smo doista spremni stati pred lice 

Božje? Preispitajmo sebe: Da li nam je Bog 

na prvom mjestu, da li Boga ljubimo iznad 

svega, da li svetkujemo dan Gospodnji, da li 

poštivamo roditelje i bližnje, da li klevećemo 

i tražimo krivca uvijek u drugom, da li smo 

lecemjerni i oholi, da li živimo predbarčnu i 

bračnu čistoću, da li ljubimo bližnje kao što 

je Isus ljubio nas? Je li i dalje svjesno želimo 

biti gluhi govoreći ima vremena ili jedan je 

život. Ovo govori Gospodin: ‘Ja i moj Otac 

stojimo pred vratima. Tko nam otvori vrata, 

k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.’ 

Otvorimo vrata svoga srca Gospodinu već 

danas jer sutra može biti kasno. 

.............................................. Ivan Batinić 

Lovreć - Opanci

Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci 

Molitva u čast blaženog Alojzija Stepinca 

Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost 

čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti. 

Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je 

on ljubio 

i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju. 

Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi, 

neka nas učvrste u borbama života na putu vječnoga spasenja. 

(Po njegovom zagovoru udijeli mi milost...) 

Po Kristu Gospodinu našem. Amen. 

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, sa zazivom: 

Blaženi Alojizje Stepinče, moli za nas! 

Blagdan Gospe Lurdske 

Premda svečanije slavimo našu Gospu 

Lurdsku Litnju, 5. kolovoza, zavjetni 

blagdan naše župe, svečano smo proslavili 

i liturgijski blagdan Gospe Lurdske 

u četvrtak 11. veljače na koji se slavi i Dan 

bolesnika. Misu u kojoj smo molili za sve naše 

bolesne, nemoćne i stare župljane predslavio 

je naš župnik fra Dinko, na kraju je molio 

za zdravlje svih bolesnika u župi. 

Za blagdan je župna crkva dobila i lijep 

dar. Braća dr. Ante i Mili Nosić, rodom 

iz župe, darovali su dvije lijepe kamenice 

za blagoslovljenu vodu urešene hrvatskim 

pleterom i križem. Njihov otac, kojega su 

ubili partizani bacivši ga u jamu negdje u 

biokovskim vrletima, bio je kum na blagoslovu 

naše župne crkve. 

.................................................(nazočna ) 


Teološki kutak

Dar križa za procesiju 

Razmišljajući o veličini Božje ljubavi 

koju čovjeku pruža i koju je pružio 

meni i mojoj obitelji u našoj najtežoj 

životnoj nevolji: kod odlaska naše Kristine, 

i mi iz ljubavi prema dragome Bogu, a na 

čast, slavu i zahvalu dragoma Isusu koji je 

podnio muku na svetom križu za nas i naše 

spasenje, darujemo križ za procesiju župi 

Lovreć-Opanci i župljanima predragog nam 

Lovreća da kroz zajedništvo promišljamo o 

križu Isusa Krista, da ga hvalimo i slavimo, 

da slijedimo njegov put i nauk, da mu se 

molimo da nas štiti i čuva od svih životnih 

nevolja, da nas ojača u našem poslanju i na 

putu života da uvijek nastojimo biti bolji. 

U ovo adventsko vrijeme, očekivanje 

rođenja dragog nam malog prijatelja, našeg 

Isusa Krista, u svoje ime i u ime svoje 

obitelji još jedanput pozdravljam vas, sve 

moje sumještane i župljane! 

Želim(o) svima sretan Božić, dobro 

zdravlje i sreću u novoj 2011. 

........................................ Dušan Petričević 

Obitelj Dušana Petričevića s darovanim križem 


Lovreć - Opanci

Veliki četvrtak, dan posljednje večere 

našega Gospodina Isusa Krista, slavi 

se u našoj župi u poslijepodnevnim 

satima. 

Preko mise naš župnik, fra Dinko, oprao 

je noge dvanaestorici odraslih muškaraca 

iz naše župe kao što je to Isus Krist učinio 

apostolima. 

Bila je to velika čast i sretan trenutak 

za naše izabrane župljane – apostole. 

U misi posljednje večere župnik je 

predstavio ovogodišnje prvopričesnike i 

krizmanike. 

Veliki četvrtak 


Nakon pričesti presveti oltarski sakrament 

je prenesen na krajnji oltar kao simbol 

Isusovog uhićenja i odvođenja. Tu su se 

vjernici klanjali Presvetom i pripremali za 

konačno slavlje uskrsnuća. Zvona su umuknula, 

a križevi i kamenice su se prekrile, 

oltari ostali bez cvijeća i ukrasa kako bismo 

što bolje osjetili Isusovu muku. 

Nakon mise pjevali smo Gospin plač, 

koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Razišli 

smo se u miru i tišini svojim kućama. 

.........................................................N. Š. 

Teološki kutak

Veliki petak, dan muke i smrti našeg 

Gospodina Isusa Krista, slavimo velikom 

cjelodnevnom procesijom kroz 

cijelu župu i završavamo s obredima u crkvi. 

Procesija počinje u 10,00 sati na Letaruši, 

u Kuli. Župnik fra Dinko je predvodio 

molitvu i prvi nosio veliki drveni križ, a 

nakon njega su se izmjenjivali ostali prisutni 

vjernici. Procesija je nastavljena preko samog 

mjesta Lovreća, Bošnjaka, Gradine, Matusinovića, 

Mrnjavaca, Nikolića, Bekavaca, 

Nosića, Batinića, a onda su se kod stare 

Veliki petak 

crkve sv. Ante priključili ostali vjernici i išli 

smo u velikoj procesiji do crkve sv. Duha. 

U procesiji smo cijelim putem molili, a 

od crkve sv. Ante pjevali smo Gospin plač. 

U crkvi Sv. Duha nastavili smo obrede 

velikog petka čitanjem muke, zatim je 

slijedila propovijed, procesija s Presvetim, 

a po povratku u crkvu otkrivanje i ljubljenje 

križa. 

Nakon ovih dugih obreda razišli smo 

se u miru, napunjeni i ojačani vjerom. 

........................................... Nikola Šamija 

Ljubljenje križa na Veliki petak 


Lovreć - Opanci

Susret ministranata u 

Imotskom 

Napokon je došao i taj dan – 10. 

travnja 2010. Oko 9 sati mi, ministranti, 

svi smo se okupili kraj župne 

crkve. Sa župnikom smo pošli u Imotski. 

Kad smo stigli, imotski svećenici srdačno 

su nas ugostili. Nakon sv. mise oko 10.30 

sati započeo je kviz u samostanskom dvorištu. 

Puni nade krećemo. U prvom dijelu 

kviza bilo je 45 bodova, a mi smo osvojili 

44 boda i osigurali 3 mjesto. Nakon kratkog 

predaha uslijedila su 3 teška pitanja. Na 


njihovim točnim odgovorima osvojili smo 

svih 18 mogućih bodova. Sveukupno smo 

imali 62 boda od moguća 63 i tako smo 

dospjeli na 2. mjesto! 

Naš se trud isplatio. Za nagradu smo 

dobili 3 dana ljetovanja u Franjevačkom 

samostanu u Zaostrogu. Tamo nam je bilo 

lijepo, upoznali smo nove prijatelje i nezaboravno 

se proveli!!! 

............................................. Mario Olujić 

Naši ministranti u dogovoru prije kviza 

Teološki kutak

Stota obljetnica smrti 

nadbiskupa Milinovića 

Fra Šimun Milinović je rođen na Lovreću 

1835. a nakon službe profesora 

i ravnatelja naše gimnazije u Sinju 

bio je barski nadbiskup od 1886. do 1910. 

Prigodom 100. obljetnice njegove smrti, u 

Baru je 18. i 19. travnja ove godine priređen 

prigodni znanstveni skup i svečana misa u 

katedrali te molitve na fra Šimunovu grobu. 

Organizaciju toga obilježavanja vodila 

je udruga „Hrvatsko građansko društvo“, 

ogranak Bar. To je bio prvi dio obilježavanja 

navedene obljetnice, a drugi će se održati 

u listopadu ove godine u Splitu i Lovreću 

u organizaciji našega Provincijalata, Župe 

Lovreć-Opanci i općine Lovreć. 

Na proslavi u Baru sudjelovao je i fra 

Željko Tolić, provincijal, sa šestoricom 

članova Provincije: Fra Zoran Kutleša, 

gvardijan i dekan u Imotskom, fra Dinko 

Bošnjak, župnik na Lovreću, fra Josip 

Grbavac, ravnatelj naše gimnazije, fra Nediljko 

Jukić, profesor na istoj gimnaziji, 

fra Kruno Bekavac, voditelj karitativne 

ustanove „Panis vitae“ i fra Marko Babić, 

prof. na KBF-u u Splitu. Na putu prema 

Baru primio nas je i pogostio u restoranu 

Sudionici simpozija u Baru 


Lovreć - Opanci

„Bokeljski dvori“ msgr. Ilija Janjić, kotorski 

biskup. 

Uz navedene franjevce, na proslavi su 

sudjelovali i g. Milan Glibota, predsjednik 

ogranka Matice hrvatske u Imotskom te g. 

Ante Babić, načelnik općine Lovreć. 

Brigu o cjelokupnoj organizaciji vodili 

su aktivisti udruge „Hrvatsko građansko 

društvo“ g. Vlado Marvučić i g. Ilija Vukotić, 

koji su se svojski trudili da nam boravak 

bude ugodan, ali i da se upoznamo s bogatom 

kulturnom poviješću i znamenitostima 

grada Bara i barske nadbiskupije. Tako smo 

posjetili ostatke benediktinske opatije na 

lokalitetu Ratac te ostatke Starog Bara koji 

je jako stradao u potresu 1979. g. Tu smo 

s pažnjom slušali podatke o franjevačkoj 

crkvi sv. Nikole iz 13. st., i katedrali sv. 

Jurja u kojoj su Turci 1571. g. napravili 

veliki pokolj. Uz druge ostatke znamenitih 

sakralnih i društvenih zdanja, ističe se 

obnovljena dominikanska crkva sv. Venerande 

iz 14. st. Prije dolaska Turaka u 16. 

st., samo unutar zidina, je bilo 30 crkava. 

Posjetili smo i lokalitet „Biskupada“ gdje se 

nalazi biskupova palača i katedrala posvećena 

Bezgrešnom začeću samo tri godine nakon 

proglašenja dogme. 

Nakon toga smo posjetili groblje i crkvu 

sv. Vida u kojoj je pokopan fra Šimun. Na 

ulazu u crkvu stoji ploča s natpisom: 

Groblje i ovu crkvu sv. Vita M. sagradio 

prabiskup o. Šimun Milinović G.G. 

MDCCCXCII 

Pomolili smo se za pokojnika i položili 

cvijeće, a fra Nedo je sve to marljivo fotografirao. 

Potom smo išli na ručak u konobu 

„Spilja“ gdje nas je gostoljubivo pozdravio i 

domaćim specijalitetima pogostio g. Ljubo, 


Stota obljetnica smrti nadbiskupa Milinovića 

vlasnik konobe, rodom iz Šestana. Nakon 

ručka smo posjetili „Staru maslinu“ za koju 

se pripovijeda da je starija od dvije tisuće 

godina. Zaštićena je i pristup k njoj se plaća 

1 euro po osobi. 

Posjetili smo i časne sestre franjevke od 

Bezgrešne koje rade u biskupiji, te Sestre sv. 

Križa koje vode dječji vrtić i katehiziraju na 

nekoliko župa. U biskupskoj palači našu je 

pažnju osobito zaokupio portret fra Šimuna 

Milinovića što ga je 1892. izradio I. Vučetić. 

Središnji kulturni događaj bio je mali 

znanstveni skup koji je održan u prekrasnom 

dvorcu i ljetnoj rezidenciji kralja Nikole, u 

svečanoj Balskoj dvorani sagrađenoj 1910. g. 

Dvorana je bila skoro popunjena, što je za 

njihove prilike bilo veoma zadovoljavajuće. 

Među sudionicima su zapaženi pravoslavni 

prota i muslimanski hodža te mjesni župnik 

Simon Ljuljić. Bili su i predstavnici Hrvatskog 

konzulata u Kotoru, kao i gradskih i 

općinskih vlasti te fra Marijo Šikić iz Kotora. 

Program je veoma profesionalno vodila 

gđa. Vesna Šoškić, novinarka, a bila su četiri 

izlaganja. Najprije je fra Josip Grbavac prikazao 

fra Šimuna kao profesora na sinjskoj 

gimnaziji i službu ravnatelja iste gimnazije 

u teškom vremenu zbog političkih i crkvenih 

previranja u drugoj polovici 19. st. 

Osobito je bilo zanimljivo i poučno slušati 

ambijentiranje u kulturna i politička gibanja 

onoga vremena. 

Potom je Milan Glibota nizao podatke 

o plemenu Milinović, rodnom mjestu Lovreću 

i Opancima, o znamenitim ljudima 

koji su nosili to prezime te o fra Šimunovu 

spisateljskom i arheološkom radu. 

Veoma zapaženo i dokumentirano izlaganje 

iznio je prof. dr. Živko Andrijašević 

Teološki kutak

Stota obljetnica smrti nadbiskupa Milinovića 

na temu „Crnogorska država i nadbiskup 

Milinović“ rađeno na temelju korespondencije 

s vladom knjaza Nikole. Iz toga 

proizlazi kako je fra Šimun proživljavao 

veoma teške trenutke pritisnut neimaštinom, 

manjkom svećenika, nerazumijevanjem 

dvora, bolestima… 

Izlaganje što ga je pripremio prof. dr. 

Šerbo Rastoder, na temu: Konkordat Crne Gore 

i Vatikana i uloga Šimuna Milinovića, pročitala 

je voditeljica. Osobito je istaknut rad i 

nerazumijevanja oko tiskanja staroslavenskog 

misala i različita politička podmetanja te 

rad na obnovi crkava i bogoslužja. 

Nakon izlaganja priređen je obilan domjenak 

u restoranu na rivi. Državna televizija 

i nekoliko drugih TV kuća je snimalo čitav 


30 

program i o tome je bila vijest na državnoj 

televiziji i reportaža u kulturnoj rubrici 

dnevnih novina. 

U nedjelju 18. travnja bila je svečana 

koncelebrirana misa u crkvi sv. Nikole na 

Biskupadi. Predvodio je i propovijedao fra 

Željko Tolić, provincijal, a s njim su koncelebrirala 

ostala šestorica franjevaca svećenika. 

Posluživali su sedmorica simpatičnih 

ministranata o čijoj se odjeći i poslužničkoj 

službi brinu časne sestre od Bezgrešne sa sjedištem 

u Cetinju koje uvježbavaju i predvode 

crkveno pjevanje. Bilo je prisutno stotinjak 

vjernika svih uzrasta i svi su disciplinirano i 

skladno sudjelovali u obredima, odgovorima 

i pjevanju. 

.......................................................Marko 

Lovreć - Opanci

Susret hrvatske katoličke 

mladeži u Zadru 

Pod motom Da vaša radost bude potpuna 

Zadar je u subotu i nedjelju 8. i 9. 

svibnja bio domaćin Susreta hrvatske 

katoličke mladeži na kojem se okupilo više 

desetaka tisuća djevojaka i mladića. Među 

razdraganom mladosti koja se sa svojim duhovnim 

pastirima okupila u pjesmi, molitvi, 

na svečanom euharistijskom slavlju koje je 

predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić 

te u drugim duhovnim sadržajima, bili su 

i naši mladi župljani. 

Predvođeni našim župnikom fra Dinkom, 

u subotu rano ujutro uputili smo se iz 


Lovreća autobusom put Zadra. Sudjelovanje 

na Susretu HKM bla je ujedno i duhovna 

priprava našim ovogodišnjim krizmanicima, 

koji su se krizmali u nedjelju 23. svibnja na 

svetkovinu Duhova, zaštitnika naše župe. 

Usprkos kišnom jutru, raspoloženje je u 

punom autobusu bilo vesleo. Drijemalo se, 

pjevalo, molilo, šalilo, i u tom oduševljenom 

raspoloženju odmicali su kilometri, a 

mi smo s nestrpljenjem čekali da stignemo 

u Zadar, da vidimo taj lijepi stari grad uz 

more, susretnemo se s poznatim i nepoznatim 

Teološki kutak

Susret hrvatske katoličke mladeži u Zadru 

mladima, da u zajedništvu molitve i euharistijske 

gozbe doživimo susret s Kristom 

u mnogobrojnoj mladoj braći i sestrama. 

Iako je susret trajao dva dana, u subotu 

i nedjelju, mi smo se vratili istu večer, u 

subotu. Umorni, ali srca prepuna radosti, 

ojačane vjere i nade, s odlukom da i sljedeće 

godine sudjelujemo na susretu mladih 

u Sisku, opet smo u autobusu u molitvi i 


32 

pjesmi ugodno provodili vrijeme. Putujući 

prema Zadru, vidjeli smo krajeve koje nismo 

vidjeli, upoznali mlade koje nismo poznavali, 

stekli nove prijatelje, razmijenili brojeve 

mobitela s obećanjem da ćemo se čuti i, 

ako Bog da, vidjeti i dogodine u Kvirinovu 

gradu, u Sisku, sjedištu ponovno oživljene 

drevne Sisačke biskupije. 

........................................Kristina Bekavac 

Sv. Ivan Krstitelj svečano 

proslavljen u filijalnoj 

crkvi na Nikolićima 

Svog nebeskog zaštitnika i naslovnika filijalne 

crkve sv. Ivana Krstitelja na Nikolićima, 

vjernici istoimenog komšiluka 

svečano su proslavili 27. lipnja, u prvu nedjelju 

po svečevu blagdanu (24. 6.). Zbog radnoga 

dana, slavlje je, u dogovoru sa Župnim 

pastoralnim vijećem, župnik fra Dinko Bošnjak 

prenio na prvu nedjelju po blagdanu pa je u 

slavlju sudjelovalo vjerničko mnoštvo kako s 

Nikolića, tako i s Lovreća i okolnih zaselaka. 

Svečano euharistijsko slavlje počelo 

je prijepodnevnom procesijom s cvijećem i 

Lovreć - Opanci

Sv. Ivan Krstitelj svečano proslavljen u filijalnoj crkvi na Nikolićima 

urešenim kipom sv. Ivana Krstitelja, kojega 

su, praćena molitvama i pjesmom vjernika, 

na rukama ponijeli momci. Svečana misa 

slavljena je u crkvi u koju svekoliko mnoštvo 

nije ni stalo, a službu Božju predslavio 

je župnik fra Dinko uz pjesmu mješovitog 

zbora župe Duha Svetoga Lovreć – Opanci. 


Nakon iznimno lijepe i svečane proslave 

prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg blagdana 

Sv. Ivana na Nikolićima, odlučeno je da 

se odsada blagdan nebeskog zaštitnika sela 

i naslovnika filijalne crkve svečano slavi 

svake godine. 

............................................ Frano Nikolić 

Hodočašće na Bleiburg 

Petak 14. svibnja bio je dan na koji 

smo pošli na naše već tradicionalno 

hodočašće na Bleiburg, mjesto najveće 

hrvatske povijesne tragedije u kojem 

i naša župa sudjeluje svake godine na sam 

spomen-dan u subotu najbližu tragičnom 

nadnevku oko 15. svibnja. 

Nas petnaestak župljana, predvođeni 

našim župnikom fra Dinkom, krenulo je 

kombijem. U Zagrebu smo prenoćili, a u 

subotu 15. svibnja rano ujutro išli smo put 

Slovenije i Austrije. Putovali smo kroz mjesta 

koja su bila postaje hrvatskog Križnog 

puta nakon sramotnog čina Engleza koji 

su razoružanu hrvatsku vojsku i nebrojene 

civile predale u ruke mržnjom ispunjenih 

partizanskih zločinaca u svibnju 1945. Maceljska 

šuma, Maribor, Dravograd i druga 

Teološki kutak


nebrojena mjesta stradanja naše hrvatske 

vojske redala su se uz cestu. U molitvi smo 

se sjećali tih nevinih žrtava mržnje i osvete. 

Na Bleiburg smo stigli po lijepom 

prijepodnevu te se priključili središnjoj komemoraciji. 

Prvo smo sudjelovali u molitvi 

kod grobova hrvatskih žrtava na mjesnom 

groblju Unter – Loibach, a potom u dugoj 

procesiji krenuli prema Bleiburškom polju, s 

mislima prepunih bolnih osjećaja. U podne 

smo sudjelovali u svečanom euharistijskom 

slavlju za sve žrtve bleiburške tragedije i 

hrvatskog Križnog puta, u kojem je uz mnogobrojne 

svećenike suslavio i naš fra Dinko. 

Svečanu službu Božju predslavio je sisački 

biskup Vlado Košić, koji je u propovijedi 

istaknuo da se nikada ne smiju zaboraviti 

ove nevine žrtve te podsjetio na Europsku 

deklaraciju o osudi svih totalitarnih sustava, 

od kojih je najgori i najdugotrajniji bio 

komunizam s više od stotinu milijuna žrtava, 

koju je prihvatio i Hrvatski sabor, ali 


34 

koja se nikada u nas nije provela u djelo. 

Podsjetio je i na nedopustivost zaborava 

te istaknuo kako ni jedan od zločinaca 

jugo-partizansko-komunističkog zlosilja 

nije kažnjen za masovne zločine besprimjerne 

u povijesti, i ne samo hrvatskoj, 

koje su počinili u Drugom svjetskom ratu, 

nakon rata na Bleiburškom polju, potom 

na hrvatskom Križnom putu naše hrvatske 

vojske i civila, prema ondašnjoj Jugoslaviji 

prepunom znanih i neznanih jama i stratišta, 

a i kroz duge poslijeratne godine. 

Kući smo se vratili u subotu uvečer 

prepuni bolnih osjećaja i slika koje su nam 

se redale pred očima gledajući među onim 

mnoštvom i već davno časne sijede glave 

staraca, koji su preživjeli užas Bleiburga i 

Križnoga puta. I koji su svjedoci zločina i 

zločinaca, koji će, čini se proći bez kazne. 

Iako ratni zločin nikad ne zastarijeva, barem 

ne za generale i branitelje Domovinskog rata, 

partizanski su zločinci, istina, već rijetki 

Lovreć - Opanci

preživjeli, i danas „narodni heroji“ i donedavno 

su primali visoka odličja za zločine. 

Na sramotu mučeničkog hrvatskog puka – 

od samog bivšeg predsjednika države! A da 

se povijest ponavlja, svjedoci smo sramotno 

malih osuda u Haagu srpskih zločinaca, 

dok su za naše heroje - hrvatske generale 

i branitelje u Haagu „rezervirane“ najteže 

lažne optužbe i kazne. 

....................................................I. Olujić 

Dani prolaze u nizu, 

Godine ove proljeća svoja redaju, 

Čudna su ta naša proljeća 

Suzom omagljena, 

Nježna i sjetna ko vali Dunava 

Što ljubavlju miluju razoreni grad. 

Tko mu tamu donese, 

Otkud tišina u perivojima njegovim? 

Izdaleka, 

Nijema. 

Smrtni je to muk, 

Spodobe neke tuđe, razularene, 

Krvi ljudske žedne, 

Ubiše svjetlo u zjeni djeteta. 

Razoreni grad 



Al ruka se jedna vinu visoko, visoko 

Tisuću ruku zagrljeno, 

Draga ruka sina bojovnika vrati luč nad 

razoreni grad, 

I plamti luč ta plamenom života, 

U cjelovu njenu gori iskra i naše djece 

Za grad što mirom snivaše u svojoj ravnici. 

Ljubljaše on domovinu ljubavlju do iskona, 

U crnoj jeseni umirao je patnjom za nas, 

Jecaji njegovi parahu nebo uzalud. 

Živo on rodi iz krika umirućeg djeteta, 

Žar njegov žeže zemljom Hrvatskom. 

Neka mirom sniva grad u slavonskoj ravni, 

Ognjište njegovo duša je Hrvatska. 

Zapalimo svijeću danas, 

Tisuće njih sutra, 

Za jedan razoreni grad 

Koji zelena rijeka zaklinje nezaboravom 

Hrvata. 


Teološki kutak

Duhovi i krizma svečao 

proslavljeni u župi 

Svečano smo u nedjelju 23. svibnja proslavili 

Duhove, svetkovinu naše župe 

posvećene Duhu Svetome, za koju smo 

se duhovno pripravili devetnicom. 

Već je od jutra cijelo mjesto bilo u 

posebnom svečanom ozračju. Crkva Duha 

Svetoga u središtu našega mjesta bila je 

urešena crvenim cvijećem, u znaku plamenih 

jezika koji su o prvim Duhovima sišli 

nad Gospu i apostole sabrane u dvorani na 

zajedničkoj molitvi. Na ovogodišnje Duhove 

u župi smo imali i krizmu, što je uvijek 

osobito svečan dožvljaj za sve župljane. 

Svečana proslava počela je ranopopodnevnom 

procesijom kroz mjesto u 

kojoj je nošena slika silaska Duha Svetoga, 

uz sudjelovanje svih koji su mogli hodati, 

djece, mladih, odraslih vjernika i mnogo 

starijega svijeta. Naravno, i krizmanika koji 

su te duhovske nedjelje iščekvali primanje 

sakramenta sv. potvrde i time postali punoljetni 

članovi Crkve, što im je u propovijedi 

svečanog euharistijskog slavlja posvjestio i dr. 

don Ante Mateljan, predvodeći ispred župne 

crkve koncelebraciju, u kojoj je podijelio 

krizmu četrnaestorici krizmanika. Uz našeg 

župnika fra Dinka, u svečanoj misi suslavo je 

i imotski dekan, župnik i gvardijan fra Zoran 

Kutleša. U ime krizmanika, predvoditelja 

misnog slavlja dr. Mateljana, profesora na 


Lovreć - Opanci

Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu 

pozdravila je krizmanica Ivana Petričević, a 

na kraju mise zahvalio je upravo krizmani 

Frano Matkov. Pjevao je župni mješoviti zbor 

pod ravnanjem profesorice glazbe Renate 

Kolovrat uz orguljsku pratnju Stipe Sekeleza. 

U petak prije Duhova u župi je bila 

ispovijed za krizmanike, roditelje i kumove te 

Dana 23. svibnja ove godine u našoj 

župi slavili smo blagdan Duhova, 

zaštitnika naše župe. Taj dan bio 

je dodatno uveličan podjelom sakramenta 

Svete potvrde. 

Cijelu godinu nas trinaest krizmanika 

pripremalo se za ovaj sakrament, a u tome 

nam je jako pomogao naš župnik. Budući 

da naš biskup nije mogao doći, za podjelu 

Krizma 2010. 


Duhovi i krizma svečao proslavljeni u župi 

susret potvrđenika s podijeliteljem sv. krizme. 

Poslije popodnevne mise radost svetkotivne 

nastavljena je za obiteljskm stolom, a posebno 

je svečano bilo u domovima krizmanika. Kao 

duhovna priprava za svetkovinu Duhova i 

krizmu u župi je održana devetnica. 

............................................Frano Matkov 

ovog sakramenta poslao nam je svoga izaslanika, 

don Antu Mateljana. 

Taj mi je dan otpočeo s velikim iščekivanjem 

i uzbuđenjem jer sam imala čast 

reći našem don Anti riječi dobrodošlice i 

uručiti mu cvijeće. 

Crkva je bila prepuna vjernika koji 

su, zajedno s nama, slavili ovaj za nas tako 

Teološki kutak

Krizma 2010. 

veliki dan. Misno slavlje uveličao je i naš 

župni zbor, čija sam i ja članica. 

Sve je proteklo u najboljem redu, a 

don Ante nam je uputio tako lijepe riječi 

koje ne ćemo skoro zaboraviti. 

Na samom kraju mise župnik nas je 

zamolio da svi mi krizmanici dođemo u 

crkvu ponovno u 18,00 sati kako bismo 

zahvalili Svevišnjemu na ovom divnom danu. 

Zahvaljujem, u ime svih nas krizmanika, 

našem župniku na velikom trudu i žrtvi koju 

je učinio kako bi ovaj dan bio što ljepši i 

veličanstveniji. 

.......................Krizmanica Ivana Petričević 


Svečano proslavljen 

Sv. Ante 

Naša župa svečano je proslavila 

blagdan Sv. Ante Padovanskoga 

na blagdan sveca svega svijeta u 

nedjelju 13. lipnja. 

38 

Dan je bio topao i sunčan pa je na obje 

mise, jutarnjoj u 9 i večernjoj u 18 sati, bilo 

mnoštvo svijeta, štovatelja sv. Ante, veoma 

omiljenoga u cijeloj Imotskoj krajini. Po 

ugodnoj lipanjskoj večeri prije svečanog 

euharistijskog slavlja pošla je procesija u 

kojoj su momci, imenjaci sveca, ponijeli 

cvijećem urešen svečev kip. 

Po dolasku procesije, koja je obišla crkveno 

dvorište, nastavljena je svečana misa 

pred kapelom sv. Ante. Misno je slavlje 

predvodio župnik fra Dinko. 

Na kraju je bio svečani blagoslov djece 

i ljiljana te zahvala za završetak školske 

godine. Obje blagdanske mise pjesmom je 

uzveličao mješoviti župni zbor. 

....................................................... (Bara) 

Lovreć - Opanci

XVI. godišnji susret 

Lovrećana u Zagrebu 

Zagreb, 30. svibnja 2010., 12,30 sati u crkvi i Samostanu 

Gospe Lurdske u Zagrebu 

Zagreb, 30. svibnja 2010. –Zagrebački 

Lovrećani i Opančani okupili su se 

u nedjelju 30. svibnja, na blagdan 

Presvetoga Trojstva u crkvi Gospe Lurdske 

u Vrbanićevoj ulici 35 u Zagrebu na svoj 

godišnji susret s predstavnicima župe, zavičajnih 

sela i Općine Lovreć. Podsjetimo da 

su pokretanje susreta inicirali bivši župnik 

fra Dinko Bekavac i njegov pomoćnik fra 

Anđelko Šimić 1995. godine te da su Lovrećani 

utemeljili udrugu Društvo Lovrećana 

Zagreb 1997. i nastavili započetu praksu 

susreta. 

Ovogodišnji je susret počeo sv. misom 

u 12,30 sati koju je predvodio župnik župe 


Lovreć-Opanci fra Dinko Bošnjak. Župnik 

fra Dinko prisutne je pozdravio i održao 

dirljivu i poticajnu propovijed pozivajući 

prisutne da u svojim obiteljima i u sredini u 

kojoj žive svojim primjerom svjedoče vjeru 

koju su ponijeli iz svoje rodne župe i svoje 

obitelji. Sa župnikom je došao i Pjevački 

zbor župe Lovreć-Opanci koji je pjevanjem 

uveličao susret. 

Poslije sv. mise sudionicima se obratio i 

predsjednik Društva Lovrećana Zagreb Ivan 

Bekavac Basić. Prvo je pročitao pozdravna 

pisma koja su sudionicima uputili ravnatelj 

OŠ S. S. Kranjčevića iz Lovreća Marijan 

Zdravko Sekelez te načelnik općine Lovreć, 

Naš zbor predvodi liturgijsko pjevanje u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu 

Teološki kutak

XVI. godišnji susret Lovrećana u Zagrebu 

gosp. Ante Babić, a potom izvjestio prisutne 

o radu Društva kroz proteklo vrijeme od 

posljednjega susreta. Na kraju se prisutnima 

obratio i urednik časopisa Lovrećki libar, 

prof. Ivan Branko Šamija. 

Nakon sv. mise u crkvi Gospe Lurdske 

bila je zakuska u samostanskoj dvorani. 

Okupilo se oko 200 Lovrećana, Opančana 

i prijatelja našega kraja. Domaćini ovogodišnjeg 

susret bili su Zagrepčani iz zaselka 

Ćorić u lovrećkoj Dubravi. Fratar je, po 

već uhodanom običaju, donio domaći kruh 

i vino. Stol je bio obilan, bogat i raznovrstan 

po jelu i piću. Svi su bili zadovoljni, a 

domaćini su za toliko veliki skup priredili 

dostatno hrane da je i ostalo. 

Na susretu su članovi Društva mogli 

platiti članarinu i kupiti župni list Lovreć- 

Opanci, Slikovni rječnik Imotske krajine autora 

I. B. Šamije, P. Tucaka i J. Petričevića te 

novi broj Lovrećkog libra koji donosi, između 


40 

ostaloga, desetak fotografija kipa Gospe od 

Puta našega akademskog kipara Krune Bošnjaka. 

Kip Gospe s djetetom Isusom visok 

3 metra od segetskog kamena postavljen je 

na odmorištu Krka uz autoput Zagreb-Split. 

O organizaciji susreta brine Društvo 

Lovrećana Zagreb koje okuplja svoje sumještane 

koji žive i rade u hrvatskoj metropoli. 

Pored okupljanja Lovrećana Društvo promiče 

i očuvanje lovrećke kulturne baštine i tradicije 

organiziranjem predavanja, izdavanjem 

biltena Lovreć i časopisa Lovrećki libar te 

knjiga sa zavičajnim temama i knjiga pisaca 

rodom iz Lovreća i Opanaka. 

Susret je bio najavljen u dnevnom tisku 

i na radiju. Vijest je priredio naš član, ugledni 

novinar Jozo Petričević. A o održanom 

susretu je i Prvi program Hrvatskog radija 

donio vijest u 22 sata. 

.................................... Ivan Bekavac Basić 

Lovrećki Ćorići – 

domaćini 16. susreta 

Lovrećana 

Ovogodišnji susret Lovrećana održan 

je 30 svibnja 2010. u crkvi Gospe 

Lurdske u Zagrebu. Poslije sv. mise 

oko 13.30 sati organiziran je domjenak u 

samostanskoj dvorani. 

Domaćini ovogodišnjih susreta bili su 

Ćorići koji su pripremili domjenak. Vrijedno 

30. svibnja 2010. 

je spomenuti obitelji i imena sudionika jer je 

sve manje mještana u selu pa da se zna tko 

živi u Zagrebu i koja su prezimena udajom 

dobile naše Ćoruše. 

Glavnu brigu o organizaciji vodili 

su Ante Ćorić-Capo i žena mu Mara s 

obitelji. 

Lovreć - Opanci

Evo obitelji i imena sudionika organizatora 

ovogodišnjeg susreta. 

Iz kuće Jakovljevih: 

Ante Ćorić – zvani Capo sa ženom Marom 

Franko Ćorić 

Ivan – Iko Ćorić 

Marija Ćorić, udana Perković 

Mario Ćorić Mirkin 

Marjana Ćorić Petričina, udana Pale 

Slavica Ćorić, udana Dizdar 

Željko Mate Ćorić 

Ana Ćorić Pešina, udana Brkić 

Ante Ćorić, zvani Ćantara 

Draženka Ćorić 

Ivo Ćorić Krilin 

Mario Ćorić Radin 

Viktor Ćorić 

Željko Ćorić Kikićev (iz Čavrlja) 


Lovrećki Ćorići – domaćini 16. susreta Lovrećana 

Zagrebački Lovrećani na okrijepi u samostanskoj dvorani 

Domaći kruh i vino donio župnik fra 

Dinko Bošnjak iz župe Lovreć-Opanci. 

Pjevački zbor župe Lovreć-Opanci sudjelovao 

je pjesmom na sv. misi. 

..................................................... (I.B.B.) 

Nakon završetka mise - pozdrav 

Teološki kutak

Bezgrešno srce Marijino u 

župi Lovreć-Opanci 

S vjerom u Boga i ljubavi prema 

majci Božjoj Mariji prve subote Marijina 

mjeseca, to jest 1. svibnja 2010., u zaseoku 

Batinići blagoslovljena je kapela u čast 

Bezgriješnog Srca Marijina. Blagoslov je 

obavio župnik fra Dinko Bošnjak uz nazočnost 

mještana. Nakon svečanog događaja 

u blagoslovljenom i mirnom ambijentu, uz 

domjenak, radosti i pjevanjem nastavilo se 

slavlje kod obiteljskog stola. 

..........................................................I. B. 

„O Marijo, slatki moj pokoju, 

Tebe, majku moju, ja ću vazda zvati.“ 

Plodna suradnja crkvenih 

zborova 

Zbor župe Gospe od Pojišana u crkvi Sv. Duha 

na Lovreću 

Već postaje tradicija, prijateljstvo i 

obveza koje prakticiraju crkveni 

zborovi svetišta Gospe od Pojišana 

i župe Sv. Duha Lovreć u slavljenju Boga 

pjesmom. 

Ni nemoguće srpanjske vrućine u mjesecu 

Gospe od Karmela i sv. Ilije nisu spriječile 

dolazak članova zbora na gostovanje u Split 

u svetište Gospe od Pojišana. Posjet, odnosno 

gostovanje, zbora u Splitu odvijalo se u 

tijeku devetnice /devet/ subota za proslavu 

Velike Gospe na Pojišanu. 


Lovreć - Opanci

Dana 17. srpnja 2010. godine predvođeni 

župnikom fra Dinkom Bošnjak i 

voditeljicom zbora prof. Renatom Kolovrat 

zbor je, došavši u Split u popodnevnim satima. 

posjetio samostanu sestara sv. Klare u 

Splitu u kojem boravi i naša dična i časna 

sestra: sestra Marija od Presvetog Srca – Ankica 

Petričević. Pozdravi, sjećanje i razmjene 

pozdrava, a poglavito o životu naše župe i 

župljana Lovreća, potkrijepljeni su izvanrednim 

pjevanjem našeg zbora pjesmama 

posvećenim Majci Božjoj. Posebno obećanje 

je da će sljedeće godine zbor prirediti 

dvoglasno pjevanje prekrasne pjesme Majci 

Božjoj – MAJKO LJUBEŽLJI VA, koja se 

tradicionalno pjevala u Lovreću pri svakoj 

svetkovini u čast Majci Božjoj. 

Nakon posjeta časnim sestrama u svetištu 

Gospe od Pojišana slavljena je sv. misa 

koju je predvodio naš župnik fra Dinko 

Bošnjak. Propovijed je bila toliko dirljiva, 

stručna i poučna te je predloženo župniku 

da ju obvezno uvrsti u župni list Lovreća- 

Opanaka kao uzorak odlično pripremljene 

i poučne propovijedi. 


Plodna suradnja crkvenih zborova 

Naš zbor u crkvi Gospe od Pojišana 

Zbor župe Lovreć-Opanci je skladnim 

i pobožnim pjevanjem posebno oduševio 

prisutne u svetištu Gospe od Pojišana što 

je najboljim pokazateljem kako se ustrajno 

i kvalitetno radi. 

Nakon završetka crkvenih obreda domaćini 

su priredili zajednički domjenak za 

župnika i članove oba zbora. 

Zbor svetišta Gospe od Pojišana ove 

godine će na Svetog Stjepana peti put gostovati 

u Lovreću kojom će prilikom održati 

BOŽIĆNI KONCERT. Lovrećani, uistinu, 

svake godine s uživanjem i osobitom veseljem 

prisustvuju stipanjdanskom koncertu kako 

bi čuli razdragano pjevanje crkvenog zbora 

svetišta Gospe od Pojišana . 

Riječju, zajedničko druženje zborova 

Lovreća i svetišta Gospe od Pojišana postala 

je tradicija i obveza kojoj se s radošću i 

posebnim zadovoljstvom pristupa i održava. 

Pjevajmo zajedno slaveći Boga i oduševljavajmo 

naše župljane te ih potičimo da se u 

što većem broju uključuju u zborna pjevanja. 

..............................................Nikola Nosić 

Teološki kutak

Posjet lovrećkih crkvenih 

pjevača Samostanu svete 

Klare u Splitu 

Naši pjevači u samostanu sv. Klare 

I 

ove nas je godine obradovao dolazak 

lovrećkih pjevača crkve i župe Svetoga 

Duha koji izmjenjuju posjet crkvi 

i pjevačima Gospe od Pojišana odmah po 

blagdanu Gospe Karmelske, koja se u toj 

crkvi posebno časti, a pjevači s Pojišana 

dolaze na Lovreć za blagdan Sv. Stjepana 

da pjevanjem i recitacijama uveličaju slavlje 

tog prvomučenika. 

Goste je predvodio o. fra Dinko Bošnjak, 

župnik, koji je inače zaslužan za duhovnu 

i materijalnu obnovu župe. On nas 

je izvijestio o nekim crkvenim događajima, 

posebno o procesiji na Veliki petak koja 

obilazi cijelo mjesto, zaustavi se na Gradini 

gdje se na visu slavi sv. misa, zahvali Bogu na 

zaštiti za vrijeme nedavnoga rata. Naglasio 

je da će se u Lovreću, u mjesecu listopadu, 

održati duhovno-znanstveni simpozij 

povodom 100-te obljetnice smrti velikoga 

lovrećkoga sina oca fra Šimuna Milinovića, 

koji bijaše nadbiskup u Baru i prijatelj kneza 

Nikole. Spomenuo je da će za tu prigodu 

doći i delegacija iz Crne Gore. Zamolio je 

i s. Mariju za sudjelovanje: ili znanstevenim 

radom ili recitalom. 

Uz župnika bio je i g. Nikola Nosić, 

koji pomaže u pastoralu, a inače stanuje 

u Splitu. 

Uz izmjenu potrebnih informacija o 

duhovnome napretku župe, kao i o materijalnoj 

obnovi, pjevači su nam zapjevali 

nekoliko pjesama pod vodstvom nastavnice 

za glazbu, koja predaje u osmogodišnjoj 

lovrećkoj školi, a upravlja i ovim zborom te 

svira na orguljama. Posebno su lijepo izveli 

trogalasnu pjesmu Dajte mi sladak pjev, kao 

i pjesmu Gospi Lurdskoj Ave, ave Maria... 

Draga Danica Šiškina, usprkos visokih 

godina, zadržala je zvučan, sonoran glas. 

Zapjevala je pjesmu Mariji Majko ljubežljiva, 

a pratila ju je s. Marija, koja je skupa 

s njom nekada u lovrećkom zboru pjevala 

tu pjesmu. 

Pjevače smo, kao i oca župnika, darovali 

knjigama “Symposiona“. Oni su se potom 

uputili na Pojišan gdje će o. Dinko u crkvi 

predvoditi sv. Misu a pjevači Zbora radosno 

pjevati okupljenome mnoštvu. 

Od nas su otšli s lijepim uspomenama. 

......................S. Marija od Presvetoga Srca 


Lovreć - Opanci

Pulski framaši u Lovreću 

Na Franjevačkom hodu „Put mira“ 

od Pule prema Međugorju, pulski 

su se framaši zaustavili i u Lovreću. 

Naime, u četvrtak 29. srpnja naša je 

župa imala drage mlade goste – Framu iz 

Pule sa župnikom fra Tomislavom, koja je 

na Franjevačkom hodu zvanom „Put mira“ 

hodočastila od Pule do Međugorja. 

Hodajući pješice, prevaljivali su više 

stotina kilometara pohodivši usputne franjevačke 

župe i svetišta – Gospu Trsatsku 

na Trsatu, sv. Antu u Kninu, svetište Čudotvorne 

Gospe Sinjske u Sinju te više usputnih 

franjevačkih župa. Na svom dugom 

Franjevačkom hodu pulski su se framaši 

zaustavili i u jednoj od usputnih župa, u 

našem Lovreću. 

Onako umornima, ali raspjevanima i 

radosnima, zajedno s njihovim župnikom, 

priredili smo im lijep doček. Najprije smo 


zajedno proslavili večernju misu koju je 

predvodio njihov župnik fra Tomislav, a 

potom im je u župnoj kući naš župnik fra 

Dinko priredio večeru, gdje su i prespavali. 

Sutradan ujutro krenuli su put Imotskoga, 

a onda dalje prema Međugorju. 

Bila je to nezaboravna večer u kojoj 

smo se družili u pravom franjevačkom duhu. 

....................................... Marija Šimundić 

Hodočasnici na molitvi u župnoj crkvi 

Teološki kutak

Misa zadušnica za 

lovrećke mučenike 

Najtužniji dan u našoj župi svakako 

je 22. srpnja, dan sjećanja na naše 

lovrećke mučenike, kojih se spominjemo 

svake godine na obljetnicu njihova 

tragičnog stradanja. 

Ove godine obilježili smo 67. obljetnicu 

kako su život tragično završila dvadeset 

četvorica naših mještana, koje su četnici 

tog 22. srpnja 1943., preodjeveni u njemačke 

i talijanske vojničke odore, zatvorili 

u Frankića kući te je zapalili a oni su u 

njoj živi izgorjeli. Ostalih osamnaest talaca 

strijeljani su istoga dana. Stravičan zločin 

bio je odmazda partizanima, a mučeničkom 

su je smrću platili nedužni ljudi. 

Frankića kuća i danas stoji kao nijemi 

svjedok užasa počinjenih u ratu, kao 

Fra Ante Kekez i gvardijan fra Tomislav Batinić 

opomena svima da su mržnja i osveta najrazorniji 

ljudski osjećaji. Misu zadušnicu 

za naše mučenike slavimo tradicionalno u 

prvu nedjelju po tragičnom nadnevku pa 

smo je i ove godine proslavili u nedjelju 

25. srpnja. U prepunoj crkvi predslavio ju 

je fra Ante Kekez, župnik sv. Ante na splitskom 

Poljudu u suslavlju s fra Tomislavom 

Batinićem, poljudskim gvardjanom i našim 

župnikom fra Dinkom. 

U homiliji je istaknuo da se žrtve ovog 

i svih zločina počinjenih iz mržnje i osvete, 

napose u ratu, nikada ne smiju zaboraviti 

kako se ne bi ponovili. Pozvao je na ljubav, 

opraštanje, suživot u bratskoj ljubavi i miru 

sa svima, bez obzira kakve nas razlike dijele 

– u vjeri, rasi, naconalnosti. Svi smo mi 

djeca Božja, jednaki pred Bogom i nitko 

nema pravo ubijati drugoga jer je drugačiji. 

Različitost nas ne smije dijeliti, nego zbližavati 

i obogaćivati, kazao je župnik, pozvavši 

još jednom da nikada ne zaboravimo nevine 

žrtve, nego da se molmo i za njih i njihove 

krvnike, kao što je i naš Gospodin umirući 

na križu molio za svoje neprijatelje. Na 

žalost, u Domovinskom smo ratu opet bili 

svjedoci da se žrtve i stravični masovni zločini 

zaboravljaju, a mržnja i osveta caruju. Zlo 

je u ljudskoj naravi i treba ga suzbijati, a to 

možemo samo vjerom, molitvom, činjenjem 

dobra te što vjernije nasljedovati našega 

Gospodina živeći po njegovu zakonu ljubavi. 

........................................................M. B. 


Lovreć - Opanci

Dan župe Lovreć-Opanci 

u devetnici u čast Gospi 

od Anđela u Imotskome 

Kao duhovna priprava za blagdan 

Gospe od Anđela, koji se slavi 2. 

kolovoza, a u nas posebno svečano u 

Imotskome, jer je Gospa od Anđela nebeska 

zaštitnica grada, župe i cijele Imotske krajine, 

i naša je župa sudjelovala u devetnici 

koja je na čast Gospe od Anđela počela u 

subotu 24. srpnja u imotskoj župnoj crkvi 

sv. Frane. 


Kako u devetnici uz blagdan Gospe od 

Anđela svaka imotska župa ima svoj dan, i 

naša je župa Lovreć taj dan imala u četvrtak 

29. srpnja. Sa svojim smo župnikom 

hodočastili u Imotski, gdje je fra Dinko u 

crkvi sv. Frane predslavio večernju misu i 

propovijedao, a pjevao je naš župni zbor. 

...........................................Nazočna 

Naš zbor u crkvi sv. Frane u Imotskome 

Teološki kutak

Svečano proslavljen 

zavjetni blagdan 

Gospe Lurdske 

U 

nizu naših župnih svetkovina i liturgijskih 

blagdana, koje smo slavili 

tijekom prve polovice godine, u 

četvrtak 5. kolovoza u župi smo imali više 

slavlja - proslavili smo naš zavjetni blagdan 

Gospu Lurdsku Litnju, kako je zovemo jer 

je slavimo ljeti. 

Špilja s kipovima Blažene Djevice Marije 

i Bernardice u naravnoj je veličini i u 

prirodnom okružju, a nalazi se u dvorištu uz 

našu župnu crkvu Duha Svetoga u središtu 

mjesta. Blagdanu je prethodila dvodnevna 

Početak procesije 

duhovna obnova, predvodio ju je župnik 

fra Dinko Bošnjak. Ujedno smo na taj dan 

proslavili i Dan domovinske zahvalnosti i 

Dan pobjede i Dan branitelja i Dan naše 

općine Lovreć, rekli bismo da smo proslavili 

„pet u jedan“. 

Proslava zavjetnog blagdana naše Gospe 

Lurdske Litnje počela je prijepodnevnom 

procesijom u kojoj se glavnom cestom Imotski 

– Split nosio svečano urešen kip naše 

nebeske suzaštitnice. Povratkom u crkvu, 

Gospin je kip postavljen pred glavni oltar, 


Lovreć - Opanci

a uz pjesmu župnoga zbora nastavila se 

svečana koncelebracija. Predvodio ju je splitsko-makarski 

generalni vikar mons. dr. Ivan 

Čublić u suslavlju s gvardijanom i dekanom 


Svečano proslavljen zavjetni blagdan Gospe Lurdske 

fra Zoranom Kutlešom, sa župnikom fra 

Dinkom i ostalim svećenicima. 

..................................................... nazočni 

Vjerska proslava 

100. obljetnice smrti 

nadbiskupa Milinovića 

Nakon znanstvenog skupa održanog 

u Splitu 22. i 23. listopada u rodnoj 

župi nadbiskupa fra Šimuna 

Milinovića održana je i vjerska proslava u 

nedjelju 24. listopada s početkom u 10, 

30 sati. 

Svečanu sv. misu predvodio je i propovijedao 

fra Zoran Kutleša, dekan i gvardijan u 

Imotskom. S njime su zajedno koncelebrirali: 

fra Stipe Nosić, fra Kruno Bekavac, fra Marko 

Babić, fra Tomislav Mrkonjić, fra Josip 

Grbavac, fra Nediljko Jukić i župnik fra 

Dinko Bošnjak. Prije sv. mise održan je 

prigodni recital o životu i radu nadbiskupa 

Milinovića što ga je pripremila s. Marija od 

Presvetog Srca Petričević a prilagodio ga 

fra Josip Grbavac. Bogoslužje je uzveličao 

višeglasni župski zbor, pod ravnanjem gđe 

Teološki kutak

Vjerska proslava 100. obljetnice smrti nadbiskupa Milinovića 

Renate Kolovrat, uz sviranje na orguljama 

Stipe Sekeleza. Crkva je bila dupkom puna 

župljana i gostiju među kojima je župnik 


50 

Vjernici i gosti na misi prigodom obilježavanja 

100. obljetnice smrti fra Šimuna Milinovića 

izdvojio u pozdravu goste iz Bara i Tivta 

te dopredsjednika županijske skupštine dr. 

Antu Nosića, saborskog zastupnika Marijana 

Milinovića i načelnika Općine Antu Babića. 

Nakon mise u dvorani je priređen zajednički 

objed za sve svećenike koncelebrante 

i okolne svećenike župnike koji su pristigli 

nakon bogoslužja u vlastitim župama. 

........................................................M. B. 

Znanstveni skup u Splitu 

U Splitu 22.- 23. 10. 2010. održan drugi dio Znanstvenog skupa o barskom 

nadbiskupu msgr. Šimunu Milinoviću 

Splita do Splita“ - ispravno 

je ustvrdila velika hrvatska diva 

„Nima 

Tereza Kesovija u jednoj od 

svojih najopjevanijih skladbi koja je i postala 

zaštitnim znakom znamenitog Splitskog festivala. 

Zanimljivo je da su i legendarna Tere 

i Festival ove godine obilježili 50. obljetnicu 

glazbenog rada,o dnosno postojanja. Grad 

pod Marjanom,k oji je već odavno obilježio 

1700. obljetnicu, unatoč neumitnosti 

kalendara, upravo je kao u gore spomenutoj 

pjesmi - prekrasan, raspjevan i vječno mlad. 

Neka stoga bude dopušteno autoru iznijeti 

neke osobne dojmove glede vlastitih boravaka 

u različitim životnim razdobljima u 

gradu sv. Duje. Naime,ovaj nestvarno lijepi 

Lovreć - Opanci

grad oduvijek ga je fascinirao, od dječačkih 

dana, upamćenih trčkaranjem Prokurativama 

u vrijeme Festivala, preko mladenaštva, 

obilježenog odlaskom na procesiju Patronu, 

ali i pohodima “Plinari“ i “Poljudu“ pa do 

skorijih vremena, duboko urezanih kroz 

velebno misno slavlje na Žnjanu koje je 

predvodio “Petar naših dana“, veliki papa 

Ivan Pavao II. 

Znanstveni skup o kojem ćemo u nastavku 

govoriti te njegovi sjajni organizatori, 

neprijeporno su dio ovog blistavog niza 

njegove splitske pojmovnice. Pođimo redom. 

Nakon prvog, skromnijeg dijela znanstvenog 

skupa, održanog u Baru 17. 4. 2010. 

g. u organizaciji HGDCG-Podružnica Bar,u 

Splitu je 22.-23. listopada u Franjevačkom 

samostanu Gospe od Zdravlja održan 

Znanstveni skup “Fra Šimun Milinović( 

1835.-1910.), barski nadbiskup - povijesne 

okolnosti i djelo - o stotoj obljetnici smrti“. 

Organizator ovog po svemu izuzetnog skupa 

bila je Franjevačka provincija Presvetog 

Otkupitelja iz Splita, čiji je istaknuti član 

nekoć bio i msgr. Milinović. Suorganizatori 

su bili Franjevačka klasična gimnazija u Sinju, 

Franjevački samostan sv.Frane u Imotskom, 

Župa Duha Svetoga u Lovreću, Općina 

Lovreć i Društvo Lovrećana u Zagrebu. U 

izaslanstvu barskog HGD, koje je ujedno 

predstavljalo i domicilne udruge, suorganizatore 

barskog skupa, “Zupci production“ i 

“Šestani“, bili su Ilija Vukotić, Pavle Vučetić i 

autor teksta, a Općinu Tivat i HGI zastupao 

je gosp. Ilija Janović, potpredsjednik Općine. 

Možda je ovaj dio teksta pravo mjesto 

da se dragim i cijenjenim domaćinima kaže 

jedno veliko, iskreno i ljudsko“HVALA“! 

Naime, tijekom cijelog boravka u Splitu, 



kasnije u Lovreću i Imotskom, gosti iz Bara 

i Tivta bili su obasipani velikom pažnjom, 

poštovanjem i ljubavlju. Premda svakom 

čovjeku ugodnosti nedvojbeno prijaju,z 

ajednički je dojam da su domaćini svojom 

gostoljubivošću nadmašili i ona osobna, 

katkad odveć subjektivna i neumjerena očekivanja. 

Dakako, domaćini nisu bezimeni. 

Provincijal dr.fra Željko Tolić, fra Nedjeljko 

Jukić, fra Kruno Bekavac, fra Josip Grbavac, 

fra Zvonko Tolić, fra Zoran Kutleša, fra 

Marko Babić, fra Gabrijel Jurišić, fra Dinko 

Bošnjak, gosp. Ivan Bekavac Basić, gosp. 

Ante Babić samo su neki od onih kojima 

se mora izreći iskrena zahvalnica. 

Tijekom dva dana na skupu je prezentirano 

čak 20 iznimno kvalitetnih i zanimljivih 

znanstvenih uradaka, od kojih najveći dio 

obrađuje neobično bogat i sadržajan život 

Teološki kutak


Sudionici Znanstvenog skupa o fra Šimunu 

Milinoviću u pinakoteci Franjevačkog 

samostana Gospe od Zdravlja u Splitu 

i djelo barskog nadbiskupa msgr. Šimuna 

Milinovića. Jedina dva uratka koji se 

nisu bavili msgr.Milinovićem, također su 

iznimne vrijednosti. Dok uradak dr. Vande 

Babić obrađuje velikog Milinovićevog 

predšasnika, barskog i zadarskog nadbiskupa 

Peraštanina Vicka Zmajevića kao jednu od 

najvećih osobnosti XVIII. stoljeća, uradak 

dr. don Slavka Kovačića rasvjetljuje doskora 

gotovo nepoznato razdoblje ubrzo nakon 

pada Bara pod tursku vlast, tj. apostolsku 

vizitaciju veronskog biskupa Augustina 

Valiera Barskoj nadbiskupiji 1579. g. 

Nije pretjerano reći da uradak dr.Kovačića 

ima povijesni značaj, imajući u vidu da je 

“zaslugom“ barbarske vlasti ogroman dio 

barskog kulturnog pisanog, relikvijarnog i 

spomeničnog blaga nepovratno uništen te da 

o mnogim povijesnim činjenicama možemo 

suditi samo po sačuvanim fragmentima. 

Naime, u ovom uratku još uvijek se može 

čuti o barskim plemićkim i pučkim gradskim 

obiteljima,redovničkim družbama, relikvijama, 

crkvama, umjetninama, dokumentima, 

bratovštinama, dakle svemu onome što će 

ubrzo nakon toga postati “prah i pepeo“. Od 

ostalih uradaka teško je neki izdvojiti, budući 


52 

da gotovo svi ispunjavaju visoke znanstvene 

standarde. Ipak, vrijedi istaknuti radove dr. 

Marka Trogrlića o odnosu Austrije prema 

Dalmaciji u Milinovićevo doba, dr.Zorana 

Grijaka o korespondenciji između Milinovića 

i Strossmayera, dr. fra Tomislava Mrkonjića 

o nadbiskupu Milinoviću u dokumentima 

vatikanskih arhiva. Osobito dojmljivo bilo 

je briljantno izlaganje dr. Fra Zvonka Tolića 

o crkvenim prilikama u Milinovićevo doba, 

zahvaljujući kojem su postale vidljivije brojne 

povijesne neistine i poluistine kojima se i 

danas obilno manipulira. Na samom svršetku 

ovog izuzetnog skupa, uz potporu Društva 

Lovrećana u Zagrebu, predstavljena je jako 

vrijedna i zanimljiva knjiga fra Žarka Maretića 

“Strossmayer-Milinović( njihov zajednički 

rad na uniji)“. Tiskanje zbornika radova sa 

ovog znanstvenog skupa, koje se očekuje u 

bližoj budućnosti, polučit će nizom novih 

povijesnih činjenica, saznanja i otkrića. 

Posljednji dan boravka bio je u Lovreću, 

rodnom mjestu msgr. Šimuna Milinovića. 

Svečanom svetom misom u prekrasnoj župnoj 

crkvi Svetoga Duha koju je predvodio 

fra Zoran Kutleša, gvardijan franjevačkog 

samostana u Imotskom, te prigodnim igrokazom 

i izvrsnim pjevanjem crkvenog Zbora, 

Lovrećani su se na najljepši način prisjetili 

velikog sina svojeg kraja msgr. Milinovića. 

Zahvaljujući župniku fra Dinku Bošnjaku, 

načelniku Općine gosp.Anti Babiću, gosp. 

Sekelezu i Lovrećankama “zlatnih ruku“, 

gosti iz Bara i Boke su, osim prekrasnog 

ugošćenja,i mali privilegij posjetiti rodnu 

kuću msgr. Milinovića, današnje potomke 

Milinovića te Osnovnu školu koja je među 

najboljima u Hrvatskoj. Konačno, ljubeznošću 

gvardijana Kutleše gosti su posjetili 

Lovreć - Opanci

Imotski, njegovu ponosnu tvrđavu, prekrasni 

samostan sv. Frane te znamenito Crveno i 

Modro jezero kao rijetke prirodne fenomene. 

Namjerno su ovog puta “preskočeni“ 

opisi Splita (Rive, Peristila, Grgura, čak i 

repertoara HNK u koji su gosti jedne noći 

uspjeli “zaviriti“), dijelom zbog toga što je 

to čitateljstvu poznato, dijelom zato što bi 

to zasluživalo zaseban tekst. 

Uz još jednom izraženu zahvalnost, 

Bogu, ali i ljudima, treba reći da je velika 

stečevina znanstvenih skupova u Baru i Splitu 

što se tanka, ali snažna nit, unatoč nekim 

povijesno nepovoljnim okolnostima,i pak 

ne će prekinuti. Naime, početkom veljače 

2011. g. Lovrećani i Imoćani će hodočastiti 

u Boku i grad Kotor prigodom blagdana 

Sv.Tripuna, ali i u Bar na grob nadbiskupa 



Sudionici Znanstvenog skupa o fra Šimunu Milinoviću 

Šimuna Milinovića u kapeli sv.Vida na istoimenom 

gradskom katoličkom groblju te u 

Stari grad Bar na razvaline katedrale sv.Jurja 

u spomen barskim mučenicima. Naprosto, 

oni su svjesni da bez Kotorske biskupije i 

Barske nadbiskupije njihova povijesna, vjerska 

i kulturna baština,p remda prebogata, 

nije cjelovita i potpuna. 

Umjesto zaključka, jedna želja. U godini 

kada će Sveti Otac papa Benedikt XVI. 

posjetiti Hrvatsku, neka ovi hodočasnici 

i naši dragi prijatelji budu navjestiteljima 

skorog dolaska Svetog Oca i u ovaj dio 

“Božjeg vinograda“! 

Vladimir Marvučić-Bar 

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore 

........................................ -Podružnica Bar 

Teološki kutak

Crkveni zbor župe 

Sv. Duha 

I 

ove godine naš župni zbor bio je jako 

aktivan i uspješan u svom radu. Osim 

što predvodimo pjevanje svake nedjelje 

na župnoj misi, ove godine smo imali i 

sedam većih i zapaženih nastupa. 

U mjesecu svibnju smo imali tri važna 

nastupa, uveličali smo misna slavlja prvopričesnicima, 

2. svibnja i krizmanicima, 23. 

svibnja, a 30. svibnja bili smo na misi za 

Lovrećane u Zagrebu u crkvi Gospe Lurdske. 

Ovogodišnji organizator susreta bili su 

Ćorići. Zagrbački Lovrećani su bili ugodno 

iznenađeni našim nastupom pa su tražili 

dodatnu pjesmu za završetak nastupa. 

Sljedeći uspješni mjesec u našem radu 

bio je srpanj. U srpnju smo imali dva gostovanja. 

Prvo gostovanje je bilo u Splitu 17. 

srpnja povodom Gospe Karmelske. I ovaj put 

nas je lijepo dočekao Crkveni zbor Gospe 

Zbor naše župe sa župnikom u Zagrebu 

od Pojišana. Bili su oduševljeni napretkom 

u kvaliteti našeg zbora, što su nam odmah i 

rekli. Naravno, nismo mogli doći u Split a 

ne posjetiti našu časnu sestru klarisu, Mariju 

od Presvetog Srca. 

Drugo naše gostovanje u mjesecu srpnju 

bilo je u Imotskom u devetnici Gospi 

od Anđela. Nastupili smo drugi od devet 

zborova župa Imotske krajine. Budući da 

nam je ovo prvi nastup u toj prigodi, mogu 

reći kako smo iznenadili prisutne vjernike 

uspješnim pjevanjem. 

5. kolovoza na zavjetni blagdan Gospe 

Lurdske i Dan općine Lovreć. Naš župni 

zbor je vrlo rado uveličao i ovaj blagdan. 

Zadnji veći nastup imali smo 24. listopada 

na završetku Simpozija o fra Šimunu 

Milinoviću, barskom biskupu, a u čast obilježavanja 

stogodišnjice njegove smrti. 

Nismo jako brojan zbor, 

ima nas tridesetak stalnih članova, 

ali se trudimo, redovito 

održavamo probe i želimo biti 

sve bolji. Nije uvijek lako uvježbavati 

nove pjesme i dolaziti na 

probe, a osobito našem orguljašu 

Stipi koji je na studiju u 

Splitu i skoro je svaki vikend 

s nama. Svi imamo želju što 

bolje pjevati i prezentirati našu 

župu i nadamo se kako u tom 

sve više napredujemo. 

Voditeljica Zbora 

..............prof. Renata Kolovrat 


Lovreć - Opanci


Krizma u župi Lovreć – 

Opanci 1786. godine 

Krizme koje je obavio i zapisao makarski 

biskup Fabijan Blašković 1 podkraj 

18. stoljeća nalaze se sačuvane u 

Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Zapisi 

krizmanika, njihovih roditelja i kumova, 

aktualnih župnika i broj župljana značajni su 

povijesni izvori za župu posebno s motrišta 

demografije i onomastike župe te mogu 

poslužiti kao pomoćni izvori za rodoslovlja 

pojedinih obitelji. 

Biskup Fabijan Blašković, nakon svog 

imenovanja za makarskog biskupa 1777. 

godine, obilazi župe biskupije te pored vizitacije 

pastorala aktualnih župnika, obavlja 

krizme. Tako, već 1.,2, i 3. kolovoza 1779. 

godine u župi Lovreć-Opanci je krizmao 289 

krizmanika 2 . Velik broj krizmanika upućuje 

na zaključak kako duže vrijem nije bilo 

redovite krizme. Iduće krizme, do kraja 

18. stoljeća bile su u redovitim vremenskim 

razmacima 1786. 3 , 1792. i 1798. godine 

1 Fabijan Blašković je makarski biskup (1777.-1819.) 

i zadnji je makarski rezidencijalni biskup . Rođen 

je u Gornjem selu na otoku Šolti. Papa Pio Vi 

imenuje ga makarskim biskupom 15.12.1777., 

nasljeđujući svoga strica biskupa Stjepana Blaškovića.(Hrvatski 

biografski leksikon) 

2 NAS, M,105. Popis krizmanika iz 1779. godine 

objavio je Milan Glibota u knjizi Lovreć, Lovreć 

2007. str. 107-114. 

3 Krizma iz 1786. je pod signaturom NAS, M, 

110. pisana latinskim jezikom( Obveze župljana 

na hrvatskom jeziku) 


pa je i broj krizmanika bio manji. U svim 

ovim krizmama manji broj krizmanika bio 

je i iz susjednih župa. 

U polovini razdoblja između dvije krizme 

1779.-1786. godine, Dalmaciju posebno 

njen zagorski dio, pogodi velika glad te 

epidemija kuge ( proširena iz Bosne ) što 

prouzroči veće demografske promjene kao 

posljedica brojnih umiranja od gladi, epidemije 

kuge i iseljavanja. 

Zima 1781.-1782. godine bijaše izuzetno 

hladna i mrazovita te uništi i onako 

skromna ratarske kulture i sitnu stoku a 

prethodna ljetina bijaše vrlo škrta zbog dugotrajnog 

sušnog razdoblja 4 . O velikoj gladi 

i brojnom umiranju od gladi 1782. i 1783. 

godine piše i poznati Makarski ljetopis 5 . 

U svojoj Kronici u imotskom samostanu 

fra Šimun Gudelj (1714.-1804.) svjedoči: 

„1782. bio veliki glad. U Imotskom se prodavala 

oka sirka 25 gazeta, a kvarat šenice u 

Makarskoj 75 libara, što nikada ovaj vilajet 

zapamtio. Od gladi pobiježe narod u Posavinu, 

Bosnu i nije se obazirao sin na oca, ni žena 

na muža. Mnogi pomriješe od gladi. Spasila 

je ostale blaga zima. Ljudi su parali travu, 

4 Danica Božić-Bužančić, Glad, prosjaci, epidemije 

i zdravstvene prilike u Dalmaciji krajem 18. i 

početkom 19. stoljeća, Radovi Zavoda za hrvatsku 

povijest, Zagreb 1996.,str. 141. 

5 Makarski ljetopisi 17. i 18. stoljeća(Priredio 

Josip Soldo), Split 1993., str.307-311. 

Iz povijesti župe

Krizma u župi Lovreć – Opanci 1786. godine 

jeli koru od drveta, konje i magarad, što se 

grsti našem narodu.“ 6 

Iduće, 1783. godine pojavi se i epidemija 

kuge, uvezene iz Bosne. Mletački generalni 

providur Francesco Falier piše 29. listopada 

1783. godine kako se u Studencima i 

Opancima pojavila kuga 7 . 

Imotsku krajinu u ovo vrijeme napusti 

155 obitelji, odnosno 930 osoba 8 . Među 

njima, zasigurno, bijaše i veći broj žitelja 

župe Lovreć-Opanci što vidimo po značajnom 

demografskom padu župe. Naime, 1779. 

župa ima 999 stanovnika, a sedam godina 

kasnije(1786.) 697 župljana. Dakle, čisti 

demografski gubitak iznosi 302 osobe, ne 

računajući očekivani prirodni prirast, a prouzročen 

je, kako je već spomenuto, od većeg 

mortaliteta (glad, kuga) i trajnog iseljavanja. 

Biskup Fabijan Blašković u svom pastirskom 

pohodu župama Imotske krajine 

u ljeto 1786. godine, dolazi u župu Lovreć- 

Opanci 25. srpnja. Tadašnji župnik bijaše fra 

Ilija Mrnjavac 9 . („f.Elias Margnavaz actualis 

Lovrechi curatus“) 

6 Fra Vjeko Vrčić, Odjeci, Imotski 1967, str.110. 

7 Milan Glibota Nav. dj. str. 106. 

8 Fra Josip Ante Soldo, Pregled geološko- geografske 

i historiografske bibliografije Imotske 

krajine, Čuvari baštine , Imotski 1989. str. 60. 

Ante Ujević, Imotska krajina , Imotski 1991. str. 

164. 

9 Fra Ilija Mrnjavac ( oko 1741.-1795.). Ugledan i 

obrazovan franjevac koji je nakon ređenja završio 

i studij generalne (opće) teologije u Italiji. Neko 

vrijeme bio je i lektor moralke na Franjevačkoj 

visokoj bogosloviji u Makarskoj. Bio je župnik u Pasičini, 

Imotskom, Lovreću. Prološcu i Studencima. 

Gvardijan je samostana u Imotskom 1776.-1777., 

1782.-1784. te u Omišu 1791.-1794.. Umro je 

u Omišu 29.10. 1795.godine.( Fra Vjeko Vrčić, 

Župe Imotske krajine 1. i 2. Fra dr. Bruno Pezo, 

Župa sv. Ilije, Moji Studenci, 2003. str. 199. 


56 

Za uzdržavanje svog župnika, biskup 

Blašković propisuje obveze župljana „ Lovrećani 

iliti Opančani odgovaraju svom pastiru 

svake godine na kuću kako slidi: 

1. O Božiću plećie, kolač i oku vina, a 

kako tko more, daje gazeta za lemozinu 

Božićni misa. 

2. O Uskrsu jaja kako tko more. 

3. Na Trojstvo daju runo vune i sir sira. 

4. Od više po jedno jare. 

5. U jeseni daju kokoš, maslo tko bozzu, 

a tko oku a tko po oke. 

6. Od više daju žita gologa po varićak na 

čeljade od pričešćenja. 

7. Kada je mrtac, daje 6 libara za sprovod, 

a 6 za misu kantanu. 

8. Kada su vinčanja, daje kum petizzu, 

divojka čarape, a juveglija plećie, kolač 

i bozzu vina 10 .“ 

Po biskupovom zapisu u župi je bilo 

95 kuća, kućanstava i 697 župljana. Krizmano 

je 178 krizmanika a upisano je 132 

krizmanika. 11 

U pratnji biskupa Blaškovića bila su 

i dvojica makarskih kanonika koji su ispomagali 

biskupu, posebno u održavanju 

kateheze odnosno vjerskom poučavanju don 

Jure Nikolić Dujmović i don Ivan Josip 

Pavlović Lučić. 

Uz krizmu, obavljeno je i jedno vjenčanje. 

26. srpnja udaje se Ana kćer Nikole 

i pok. Lucije Dumančić za Josipa sina Jure 

i pok. Marije Balić iz Radobilja, splitske 

dijeceze. 

10 Plećie-plećka od ovce ili koze; gazeta, libra i 

petica-sitan kovani novac u Mletačkoj Dalmaciji 

11 Nedostaje 46 krizmanika iako su izvorni listovi 

uredno pagirani. 

Lovreć - Opanci

Krizmanici 12 

25. srpnja 



KRIZMANIK RODITELJI KUM(A) 

Mijo Petra i Jelen Mrnjavac Mate Stipović 

Ivan Grge i Marije Katić Ante Raos 

Josip Tome i Marte Rupčić Mate Zovko 

Josip pok. Bože i Mande Mrnjavac Nikola Mrnjavac 

Josip Petra i Jelene Mrnjavac Ivan Baić 

Petar Ante i Ivanice Pirić Petar Bošnjak 

Petar Tome i Ane Milinović Mate Milinović 

Petar Josipa i Andrijane Mrnjavac Mijo Mrnjavac 

Pavao Andrije i Lucije Nikolić Toma Rupčić 

Andrija Bartula i Katarine Batinić Jure Baić 

Šimun pok. Stipana i Matije Katić Jure Smoljko 

Tadija Jure i Tadijane Mrnjavac Grgo Tafra 

Tadija-Ivan Petra i Jakovice Oluić Mijo Trogrlić 

Tadija Jakova i Lucije Oluić Mijo Popović 

Stipan Ivan i Kate Mrnjavac Grgo Nikolić 

Lovro Jure i Katrine Nikolić Toma Rupčić 

Nikola Martina i Ruže Nikolić Križan Milinović 

Blaž Grge i Pere Rupčić Mijo Mrnjavac 

Grgo Josipa i Jelene Mustapić Ante Mustapić 

Križan Marka i Ane Mrnjavac Nikola Vukušić 

Križan Jure i Katarine Nikolić Grgo Knezović 

Jure Jakova i Lucije Oluić Jure Milinović 

Frano Nikola i Božice Milinović Ante Pirić 

Ilija Marka i Ivanice Batinić Petar Bolčić 

Ante pok. Luke i Cvite Oluić Mate Bekavac 

Marijan Nikle i Božice Nikolić Lovro Oluić 

Božo Stipana i Lucije Nikolić Ivan Bekavac 

Cvitan Grge i Kate Oluić Stipna Mustapić 

Cvitan Petra i Mande Nikolić Don Jure Nikolić Dujmović 

Ivanica Matije i Brigite Bekavac Cvita Oluić 

Ivanica Ivana i Katarine Mrnjavac Ana Bekavac 

Ivanica Ivana i Mande Mustapić (iz Medova Doca) Stana Katić 

Ivanica Marka i pok. Jelene Batinić Ivanica Baić 

12 Sva imena su napisana na latinskom jeziku, ovdje 

su prevedena u skladu s tradicijskim imenima. 

Iz povijesti župe



Ivanica Tome i Vite Rupčić Ivanica Baić 

Ivanica Pok. Ante i Nede Oluić Matija Mrnjavac 

Joza Ivana i Kate Strinić (iz Prološca) Neda Nikolić 

Joza Andrije i Stane Katić Jakovica Budimlić 

Jakovica pok. Grge i Mande Mustapić Katarina Omrčen 

Jakovica Marka i Ivanice Budimlić (iz Lokvičića) Jakovica Katić 

Filipa Jure i Katarine Nikolić Tomica Bekavac 

Matija pok. Jure i Pere Ćaleta (iz Žeževice) Ivanica Milinović 

Kata Marka i Kate Ajduk Jakovica Mustapić 

Marta Grge i Pere Rupčić Marta Mrnjavac 

Lucija Ivana i Mande Mustapić Ana Dumančić 

Neda Ante i Mande Milinović Barbara Batinić 

Ruža Stipana i Katarine Mrnjavac Ivanica Mrnjavac 

Pera Petra i Jakovice Oluić Jelena Bošnjak 

Pera Jure i Tadijane Mrnjavac Jelena Bošnjak 

Manda Ante i Marte Mrnjavac Kata Olujić 

Manda pok. Bože i Mande Mrnjavac Lucija Mrnjavac 

Jurka Tadije i Tomice Mustapić Antica Ribičić 

Antica Ante i Matije Mustapić Stana Dumančić 

Cvita Ante i Ivanice Pirić Ivanica Vukušić 

26. srpnja 


Mijo Ante i Matije Mustapić Stipan Čondić 

Mijo Nikole i Ane Oluić Mijo Mustapić 

Mijo Grge i Doroteje Mrnjavac Ante Šitum 

Ivan Matije i Klare Bošnjak Filip Oluić 

Ivan Petra i Lucije Čikeš (iz Žeževice) Petar Matković 

Ivan Jakova i Ruže Mrnjavac Šimun Mustapić 

Petar Grge i Lucije Madunić (iz Ciste) Jure Omrčen 

Petar Stipana i Ivanice Bošnjak Jure Bekavac 

Petar Augustina i Andrijane Kasum Pavao Trogrlić 

Petar Jure i Marije Katić Nikola Jurić 

Pavao Ivana i pok. Jakovice Milinović Ivan Mrnjavac 

Andrija Grge i Stane Bošnjak Nikola Mustapić 

Jakov Marka i Ane Mrnjavac Mate Milinović 

Jakov Petra i Kate Matković (iz Medova Doca) Toma Čagalj 

Jakov Duje i Matije Čaljkušić Ilija Ivandić 


58 

Lovreć - Opanci



Mate Ivana i Ane Ribičić (iz Ciste) Lovro Dumančić 

Mate Ivan i Mande Mustapić (iz Medova Doca) Augustin Mrnjavac 

Mate Nikole i Božice Nikolić Mijo Mrnjavac 

Mate Tadije i Marije Nikolić Ivan Mrnjavac 

Toma Jakova i Lucije Oluić Don Petar Maemun 

Bartul Ante i Mande Milinović Jure Milinović 

Tadija Pok. Ante i Jakovice Jelić Mijo Mustapić 

Stipan Ante i Mande Milinović Josip Milinović 

Lovro Jure i Jakovice Bošnjak Toma Dumančić 

Grgo Jakova i Ruže Mrnjavac Don Grgo Ujević 

Grgo Jure,alfir i pok. Vite Bekavac Don Jure Nikolić Dujmović 

Nikola Mije i Jakovice Mikulić (iz Prološca) Jakov Nikolić 

Jerko Josipa i Ivanice Milinović Petar Bekavac 

Bernard pok. Tome i Jelene Čaljkušić Mate Bekavac 

Jure Petar i Ivanice Kalajžić (iz Žeževice) Don Jure Nikolić-Dujmović 

Jure Ivana i pok. Pere Milinović Ilija Ivandić 

Frano Lovre i Jelene Madunić (iz Ciste) Nikola Mustapić 

Frano Bartula i Katarine Batinić Frano Bekavac 

Ante Petra i Nede Dumančić Petar Ribičić 

Marijan Mate i Kate Mustapić Petar Dumančić 

Bože Marka i Nede Milinović Ivan Bekavac 

Joza Tadije i Marije Nikolić Jurka Mikulić 

Joza Stipana i Lucije Nikolić Lucija Oluić 

Ivanica Ivana i pok. Pere Milinović Manda Ćaleta 

Ivanica Mate i Katarine Milinović Lucija Mustapić 

Ivanica Mije i Jelene Matković (iz Medova Doca) Jelena Bošnjak 

Ivanica Andrije i Marije Olujić Jurka Kasum 

Ivanica Cvitana i Klare Madunić (iz Ciste) Jelena Ribičić 

Katarina Andrije i Stane Katić Brigita Raos 

Katarina Nikole i Ane Olujić Lucija Dumančić 

Katarina Duje i Božice Čaljkušić Ivanica Pirić 

Tadijana Marka i Pere Čaljkušić Ruža Milinović 

Jakovica Nikole i Kate Jelić Barbara Batinić 

Filipa Ivana i Ruže Nikolić Jelena Katić 


Iz povijesti župe



Filipa Jerke i Paule Mustapić Ana Ribičić 

Matija Jure i Božice Bosnić (iz Ciste) Ruža Šitum 

Matija Nikole i Božice Nikolić Pera Mrnjavac 

Ana Josipa i Jelene Mustapić Jelena Ribičić 

Jelena Petra i Jakovice Oluić Katarina Trogrlić 

Jelena Mije i Klare Dundić Matija Mrnjavac 

Jelena pok. Bože i Mande Mrnjavac Uršula Mrnjavac 

Jelena Jure i Katarine Milinović Ivanica Bošnjak 

Jelena Jure i Katarine Milinović Cecilija Ivandić 

Ruža Ivana i pok. Jakovice Milinović Katarina Trogrlić 

Ruža Abrama i Mande Mrnjavac Ana Nikolić 

Brigita pok. Ilije i Pere Milinović Stana Bošnjak 

Brigita Nikole i Katarine Jelić Cvita Novak 

Brigita Bartula i Katarine Batinić Jelena Bošnjka 

Marta Ivana i Pere Madunić (iz Ciste) Matija Mustapić 

Barbara Tome i Vite Rupčić Katarina Litrić 

Šima Ivana i Matije Dumančić Marija Mrnjavac 

Lucija Marka i Pere Čaljkušić Ivanica Mrnjavac 

Antica Nikole i Katarine Jelić Neda Mustapić 

Stana Bartula i Katarine Batinić Pera Milinović 

Pera Stipana i Katarine Mrnjavac Lucija Madunić 

Pera Josipa i Andrijane Mrnjavac Ivanica Mrnjavac 

Pera Mije i Ivnaice Šitum (iz Ciste) Ruža Bosnić 

Pera Ante i Marije Mrnjavac Jurka Dumančić 

Apolonija pok. Andrije i Nede Olujić Manda Mustapić 

Neda Tome i Ane Milinović Ivanica Bošnjak 

Božica Mije i Klare Mustapić Jelena Ribičić 

27. srpnja 


Božo Andrije i Matije Milinović Don Grgo Ujević 

Manda Jure i Katarine Milinović Ana Bekavac 

Ruža Jure i Jakovice Novak Matija Kusić 


60 

Lovreć - Opanci

Duhovne osobe Župe 

Lovreć 

Rimokatolička župa Duha Svetoga 

Lovreć - Opanci u prošlosti je obuhvaćala 

veliki teritorij, a kao što je 

poznato, mijenjala je i ime. U staro doba župa 

se zvala Rimokatolička župa Svetog Duha 

Opanci, a obuhvaćala je teritorij Opanaka, 

Lovreća, Mrnjavaca, Studenaca i Svibića. Za 

nju je ipak ime Lovreć dugo bilo u upotrebi, 

pa i nakon što je 1909. godine službeno 

dobila ime Rimokatolička župa Svetog Duha 

Lovreć - Opanci. Za mjesto rođenja osoba s 

područja ove župe vrlo često se navodi ime 

Lovreć, iako je teritorijalno taj prostor bio 

različito organiziran. 

Fra Anđelko Šimić u monografiji Lovreć 

popisao je i ukratko naveo „domaće svećenike 

i redovnice“ župe Lovreć - Opanci. 

Neki drugi izvori otkrivaju i neke druge 

duhovnike. Ovdje ću, koristeći te podatke, 

pokušati upotpuniti taj popis, svjestan da 

će ipak neki ostati ispušteni jer je riječ o 

dugom razdoblju i o vremenu za koje nema 

puno pisanih dokumenata. Zabilježit ću i 

neke skromne i izolirane podatke o takvim 

osobama koji će možda pomoći budućim 

«istraživačima» da dođu do drugih podataka 

o njima. Nabrojat ću dakle one koji 

su izabrali duhovni poziv a rođenjem su u 

direktnoj vezi s današnjom župom Lovreć 

– Opanci. Pri tom ću podatke o poznatim 

duhovnicima, koji se često susreću, navesti 

samo u najosnovnijim crtama. Zbog promjena 

krsnog imena koje su redovnici nekada 


prakticirali, moguće je ponavljanje imena 

nekih od njih. Također će biti navedeni neki 

od onih koji možda nisu ustrajali u zvanju. 

Njihov «status» najlakše je provjeriti u nekrologijima 

pojedinih duhovnih zajednica. 

Ako ih tamo nema, upitno je jesu li dotični 

umrli kao duhovnici. 

Među najstarije duhovne osobe Lovreća 

spadaju svakako franjevci koji se spominju 

u vezi sa samostanom u prološkom Blatu 

od 15. do 18. stoljeća. 

Fra Ivan Milinić bio je gvardijan u 

Prološkom Blatu. Umro je 1605. 

Fra Tadija Milinić pripadao je samostanu 

Prološko Blato, a bio je profesor bogoslovije 

u Zaostrogu 1623. 

Fra Augustin Mrnjavčić bio je 1710. 

gvardijan u Prološkom Blatu. 

Fra Grgo Mrnjavac je 1715. među 

posljednjim redovnicima napustio Prološko 

Blato. 

Fra Filip Rupčić također je živio u Prološkom 

Blatu. Bio je i gvardijan Samostana 

u Makarskoj od 1702. – 1705. 

Tu su zatim drugi franjevci koji su 

živjeli i radili u 18. i 19. stoljeću a lovrećkog 

su roda. 

Fra Marko Milinović rođen je 1716. U 

novicijat je ušao 1. lipnja 1732., a zavjetovan 

je 1. lipnja 1733. 

Fra Ante (Pavao) Milinović, novicijat 

je započeo u Makarskoj 11. veljače 1757. 

Umro je 1776. godine. 

Iz povijesti župe

Duhovne osobe Župe Lovreć 

Fra Andrija Rupčić bio je gvardijan u 

Makarskoj od 1697. do 1699. 

Fra Ante Milinović – Nosić rođen je 

god. 1724. U zaseoku Nosići donedavno je 

bila živa usmena predaja po kojoj je on bio 

brat „Pepića“, „Caluma“ i „Tomića“. Bio je 

župnik u Lovreću od 1768. do 1769. Bio je 

župnik u Runovićima od 1771. do 1776., 

gdje je i umro 12. rujna 1776. u 52. godini 

života. Pokopan je u Imotskom. 

Fra Ante Milinović – Nosić također 

„Tomića“ roda, (fra Ante Milinović – Nosić 

rođen god. 1724. bio mu je stric), uzeo 

je redovničko ime po stricu. Za župnika 

na Lovreću došao je nakon fra Filipa Milinovića 

- Nosića te je tu župnik bio od 

1795. do 1799. Bio je župnik u Ričicama 

od 1799. do 1803. te od 1804. do 1814. 

Na Studencima je župnikovao od 1822. 

do 6. 3. 1838. godine, kada je umro, te je 

tamo i pokopan. 

Fra Paško (Nikola) Rupčić rođen je 

1730. U novicijat je ušao 10. svibnja 1745. 

na Visovcu, a prve zavjete položio je 17. 

kolovoza 1746. Bio je župnik u Runovićima 

od 1762. do 1764.; poslije toga bio je 

gvardijan u Omišu 1766. Umro je u Omišu 

8. rujna 1770. godine u 40. godini života. 

Fra Mijo Batinić obučen u Makarskoj 

za klerika 1. svibnja 1718. 

Fra Ilija Mrnjavac rođen je 1740. U 

novicijat je ušao 9. srpnja 1760. Poslije teološkog 

studija na provincijskim učilištima i 

nakon što je za svećenika zaređen vjerojatno 

1766., nastavio je studij u Mantovi. Tu je 

vjerojatno bio do 9. listopada 1770. kada 

je imenovan lektorom i propovjednikom. 

Predavo je moralku na Makarskoj bogosloviji. 

Bio je župnik u Pasičini od 1773. do 1774. 


62 

Bio je i gvardijan i župnik u Imotskom od 

1776. do 1777. i od 1782. do 1784. Uz 

druge službe obnašao je i službu župnika 

u Lovreću i Studencima (1785. – 1790.). 

Umro je u Omišu 29. listopada 1795. godine 

u 55. godini života. 

Fra Filip Milinović – Nosić rođen je 

1746. Iz roda je „Lovrinova“. U novicijatu 

je bio u Makarskoj 1762./63. Bio je župnik 

u Podbablju od 1788. do 1791. Obnašao je 

i službu definitora Provincije 1791. – 1794. 

Bio je župnik na Lovreću od 1770. do 1772., 

pa opet od 1780. do 1784. i opet od 1793. 

do 1795. Umro je na Lovreću 21. rujna 

1808. u 62. godini života. Na lovrećkom 

starom groblju, petnaestak metara od južnog 

ulaza na desnu stranu, sačuvan je nadgrobni 

spomenik njegove majke sastavljen od dva 

velika kamena, s natpisom, koji je, očito, 

on dao napraviti: “Ovde leži pok. Ivanica 

mater O. F. Milinovića 1795.” 

Fra Paško Mrnjavac rođen je oko 1766. 

U imotskom samostanu uči i priprema se 

za novicijat u Živogošću u koji je ušao 31. 

svibnja 1778. Filozofiju i teologiju studirao je 

u Makarskoj i u Šibeniku, a završava 1782. 

Te godine je vjerojatno zaređen za svećenika. 

Dvije godine kasnije išao je na studij u 

inozemstvo, vjerojatno u Italiju. Od 1786. 

živio je dulje vremena u Omišu kao vikar 

samostana, učitelj mladeži, te je imao neke 

druge važne odgojne funkcije. Bio je župnik 

na Lovreću od 1792. do 1798. Predavao je 

i moralku na bogosloviji u Makarskoj od 

1794. do 1798. Poslije toga se povukao u 

Imotski. Umro je 22. rujna 1801. 

Fra Šimun Batinić umro je 1771. 

Fra Josip Rupčić umro je 1776. godine. 

Fra Grgo Olujić umro je 1768. 

Lovreć - Opanci

Fra Lovre Nikolić stupio je u novicijat 

u Živogošću 15. kolovoza 1786. Umro je 

1792. 

Fra Antun Olujić rođen je oko 1790. 

U Živogožđu je ušao u novicijat 28. rujna 

1806. Umro 1824. godine. 

Fra Gabrijel (Andrija) Batinić u novicijatu 

u Makarskoj bio je 1767/68. Bio 

je župnik na Lovreću od 1790. do 1792. 

Umro je 1840. 

Fra Paško Batinić je u Živogošću stupio 

u novicijat 31. siječnja 1781., a zavjetovao 

se 31. siječnja 1782. 

Fra Anđeo Jakić-Bošnjak rođen je u 20. 

ožujka 1791. Zavjetovan je 2. rujna 1812. 

u Makarskoj, gdje je završio novicijat. Za 

svećenika je zaređen 28. travnja 1816. Među 

drugim službama, vršio je i službu župnika 

u Slivnu. Umro je u Imotskom 6. srpnja 

1843. Fra Feliks Batinić bio je gvardijan u 

Makarskoj 1792. – 1794. 

Fra Šimun Milinović rođen je 1795. 

Kršten je imenom Lovro 21. kolovoza 1795. 

U novicijat je stupio 5. veljače 1815. u Zaostrogu. 

Zavjete je položio 28. ožujka 1816. 

Provincijal Franjevačke provincije Presvetog 

Otkupitelja bio je od 1835. do 1838. Bio je 

generalni vizitator u Franjevačkoj provinciji 

Bosni Srebrenoj. Umro je u Omišu 13. 

siječnja 1853. 

Fra Ante Olujić rođen je 1798. godine. 

Kapelan u Šibeniku bio je 1824. Umro je u 

Makarskoj 16. ožujka 1834. godine u 36. 

godini života. 

Fra Karlo (Stjepan) Jakić-Bošnjak habit 

je obukao 1814. Bio je župnik u Podbablju 

(1831. – 1832.). Vršio je i službu 

definitora provincije (1826. – 1829.). Umro 

je u Makarskoj 23. rujna 1836. 



Fra Lovre Nikolić rođen je 1809. Umro 

je u Omišu 23. rujna 1836. u 27. godini 

života. 

Fra Jakov Milinović rođen je 16. srpnja 

1809. U samostan u Omiš došao je kad je 

bio u 17. godini života. 26. listopada 1829. 

ušao je u Zaostrogu u novicijat, gdje je 

vjerojatno godinu dana kasnije položio zavjete. 

U Splitu je studirao filozofiju. Svečane 

zavjete položio je u Makarskoj 26. studenog 

1833. Poslije toga studirao je u Beču, da 

bi ga nakon svećeničkog ređenja, koje je 

bilo 19. srpnja 1837., fra Šimun Milinović, 

tadašnji provincijal Franjevačke provincije 

Presvetog Otkupitelja, imenovao lektorom 

(suplentom) moralne i pastoralne teologije. 

Zaslužan je za to da je Franjevačka klasična 

gimnazija u Sinju 1854. dobila pravo javnosti. 

Fra Jakov je bio 1856. imenovan za 

nadzornika pučkih škola Makarskog kotara 

jer je u to vrijeme uprava nad školstvom 

bila povjerena crkvenim vlastima. Bio je 

ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u 

Sinju od 1858. do 1860. Predavao je moralku 

i pastoral na teologiji u Makarskoj 

sve do 1858. Obnašao je i službu rektora 

bogoslovije. Bio je dobar poznavatelj sv. 

pisma i vrlo cijenjeni propovjednik. Od 

1859. do 1860. bio je upravitelj gimnazije 

u Sinju. Službu provincijala obnašao je od 

1860. do 1863. Poslije toga bio je definitor 

provincije od 1866. do 1869. Nakon toga 

zbog bolesti premješten je u samostan u 

Omiš. Bio je i dekan omiškog dekanata. 

Umro je u Omišu 6. prosinca 1871. 

Fra Šimun Milinović rođen je 24. veljače 

1835. U novicijat je stupio 23. listopada 

1854. na otočiću Visovcu. Za svećenika je 

zaređen 11. travnja 1858. Bio je ravnatelj 

Iz povijesti župe


Franjevačke klasične gimnazije u Sinju od 

1878. do 1885. Bio je i profesor u Makarskoj 

bogosloviji i obnašao je druge važne službe 

u svojoj zajednici. Za Barskog nadbiskupa 

posvećen je u Rimu 7. studenog 1886. Umro 

je u Baru 24. ožujka 1910. 

Fra Ignacije (Andrija) Olujić rođen je 

19. studenog 1858. U novicijat je ušao na 

Visovcu 4. listopada 1876., a zavjetovao se 

na isti dan godinu dana kasnije. Za svećenika 

je zaređen 24. veljače 1881. Župnikovao je 

u Kozici od 1884. do 1885., u Studencima 

od 1888. do 1889., u Slivnu od 1890. do 

1895., u Zavojanima od 1900. do 1906. 

Bio je župnik u Bristu, u Baškoj Vodi i u 

Zaostrogu. Bio je gvardijan u Makarskoj od 

1894. do 1896. i gvardijan u Imotskom od 

1897. do 1899. Službu definitora provincije 

obnašao je od 1896. do 1899. Umro je u 

Omišu 21. rujna 1932. 

Fra Jako(v) Milinović rođen je 16. 

rujna 1863. Za svećenika zaređen 1886. 

godine. Obnašao je službu gvardijana u 

Zaostrogu i župnika u Podaci i Drveniku. 

U Runovićima je bio župnik od 1903. do 

1922., i za njegove službe napravljena su dva 

mramorna oltara, i to godine 1912. Umro 

je u Imotskom 11. travnja 1943. 

Fra Ante Milinović bio župnik na Lovreću 

1838. – 1840. 

Fra Andrija Milinović Brkeb bio je 

župnik u Ričicama 1872. 

Fra Ćiril (Šimun) Milinović rođen je 

15. listopada 1863. U novicijat je stupio 

na Visovcu 29. rujna 1881., a godinu dana 

kasnije položio je prve redovničke zavjete. 

Fra Ivan Milinović povremeno je u 

razdoblju od 1855. do 1859. zamjenjivao 

župnika u Tučepima. 


64 

Fra Anđeo Frankić rođen je 1. rujna 

1869. U novicijat je ušao 12. listopada 1886. 

Za svećenika je zaređen 1. siječnja 1891. 

Župnikovao je u Zavojanima (1896. – 1900.) 

U Vinjanima je bio župnik (1907. – 1915.) 

Vodio je gradnju sjemeništa u Sinju. Umro je 

u Sinju kao župnik Potravlja 4. lipnja 1926. 

Fra Petar Olujić rođen je 1. travnja 

1871. U novicijat je ušao na Visovcu 12. 

listopada 1887. Prve je zavjete položio na 

isti dan sljedeće godine. Umro je kao klerik 

u Imotskom 8. travnja 1892. godine. 

Fra Josip Olujić rođen je 20. siječnja 

1888. Krsno ime bilo mu je Marijan. (Fra 

Ignacije (Andrija) Olujić bio mu je stric). 

Novicijat je započeo na Visovcu 25. rujna 

1905. Prve zavjete položio je na isti dan 

godinu dana kasnije. Svečane zavjete položio 

je 30. rujna 1909. u Zaostrogu. Za svećenika 

je zaređen 30. srpnja 1911. u Zadru. 

Doktorirao je iz prirodne filozofije 5. siječnja 

1918. u Frieburgu. Osim profesorskih službi 

bio je i definitor Provincije od 1925. do 

1928. Bio je ravnatelj Franjevačke klasične 

gimnazije u Sinju od 1928. do 1931. Bio je 

član različitih društava u svoje doba, a neke 

od njih je i vodio. Bavio se znanstvenim i 

istraživačkim radom. Ubijen je 1944. u Sinju. 

Fra Frano Petričević rođen je 30. ožujka 

1911. U novicijat je stupio na Visovcu 

30. kolovoza 1929. Prve zavjete položio 

je 1. rujna 1930. Za svećenika je zaređen 

28. ožujka 1936. U vrijeme II. svjetskog 

rata od 1943. do 1945. službeno je bio 

kapelan u Župi Lovreć, u vremenu kad je 

zbog opasnosti po život morao spavati po 

privatnim kućama. Bio je župnik u Lovreću 

od 1945. do 1949. Bio je župnik u Grabu 

(1950. – 1961.), župni pomoćnik u Šibeniku 

Lovreć - Opanci

(1970. – 1976.), župni pomoćnik u Unešiću 

(1976. – 1985.) i u još nekim župama. 

Poslije toga živio je i radio u Samostanu u 

Sinju. Umro je u Omišu 25. studenog 1999. 

Fra Ante (Stjepan) Sekelez rođen je 

11. veljače 1919. U novicijat je ušao na 

Visovcu 28. srpnja 1937. a prve zavjete 

je položio 29. srpnja 1938. Svećenički red 

primio je 15. kolovoza 1943. u Makarskoj. 

Dan poslije toga mladu misu je slavio u 

Makarskoj. Vršio je različite službe u svojoj 

zajednici, od onih kapelanskih do župničkih. 

Sudjelovao je svojim pisanim radovima u 

različitim revijama. Bavio se izdavanjem 

vjerskih knjiga. Umro je takoreći radeći 

do posljednjeg časa u Vrlici na Uskrs 31. 

ožujka 2002. Njegovim imenom prozvan 

je Zavod za smještaj i rehabilitaciju djece i 

mladeži u Vrlici. 

Fra Nedjeljko Bekavac rođen je 5. 

rujna 1954. U novicijat je ušao na Visovcu 

5. srpnja 1972. Prve zavjete položio je 

5. srpnja 1973. Svečano je zavjetovan 4. 

listopada 1977. Umro je kao bogoslov 15. 

travnja 1978. u Zagrebu. 

Fra Dušan Domić rođen je 7. lipnja 

1955. U novicijat je ušao na Visovcu 5. 

srpnja 1971., nakon što je završio tri godine 

gimnazije u Sinju. Prve zavjete položio je 

5. srpnja 1972. Gimnaziju je završio 1973. 

Teologiju je studirao u Makarskoj od 1973. 

do 1977., gdje je u međuvremenu položio 

svečane zavjete (4. listopada 1975.) 1977. 

odlazi u Zagreb gdje je dovršio teološki 

studij. Za svećenika je zaređen u Sinju, a 

mladu misu služio je u Lovreću 16. srpnja 

1978. Između ostalih službi, koje je obavljao, 

(župni pomoćnik u Drnišu, župni pomoćnik 

u Imotskome, kapelan klarisa u Splitu, 



župni pomoćnik i župnik u Vrlici, župnik u 

Hrvatskoj katoličkoj misiji u Winnipegu u 

Kanadi, župnik u Vrpolju kod Knina) bio 

je i župni pomoćnik u rodnoj župi. Umro 

je 10. ožujka 1999. u Zagrebu. 

Od lovrećkih franjevaca koji su rođeni 

u 20. stoljeću jedini je živ autor ovih redaka 

rođen 1952. a član je Franjevačke provincije 

sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. 

Iz Lovreća je bilo i biskupijskih svećenika. 

Podaci o njima su razbacani po raznim 

biskupijskim arhivima. Ovdje možemo spomenuti 

samo nekoliko imena. 

Don Tadija Milinić bio je šibenski 

kanonik 1609. 

Don Ivan Milinić bio je župnik u Kokorićima 

1772. 

Don Nikola Rupčić ređen je za svećenika 

u Makarskoj 1778. 

Don Benedikt (Andrija) Olujić rođen 

22. svibnja 1874. (Bio je brat fra Petra 

Olujića). U novicijat je ušao na Visovcu 

25. rujna 1892. Prve zavjete dao je godinu 

dana kasnije. Za svećenika je zaređen 28. 

veljače 1897. Kao franjevac službovao je 

na raznim župama, a kasnije kao svećenik 

barske nadbiskupije bio je župnik u župi 

Zupce, gdje je i umro 1942. godine. 

Don Stipe Matkov rođen je 30. srpnja 

1914. Bio je ušao u novicijat u Zaostrogu 

13. kolovoza 1934. pod imenom fra Teofil. 

Za svećenika je zaređen 18. lipnja 1939. u 

Šibeniku. A mladu misu imao je u Lovreću 

9. srpnja 1939. Bio je župnik mnogih župa 

u Zadarskoj nadbiskupiji. Bio je profesor 

latinskog jezika u klasičnoj biskupskoj gimnaziji 

u Zadru i dugo (28 godina) župnik 

u Diklu pokraj Zadra. Umro je u Diklu 18. 

veljače 1989. 

Iz povijesti župe


Don Ivan Olujić rodio se 15. veljače 

1923. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije 

zaređen je 3. srpnja 1955. Bio je 

voditelj Hrvatske katoličke misije u Salzburgu, 

Austrija. 

O lovrećkim redovnicama malo je podataka. 

Podaci su vrlo oskudni, možda zbog 

toga što je časnih sestara manje bilo, a možda 

i zbog toga što se o njima rijetko pisalo. 

Podatke imamo samo o onim redovnicama 

koje su rođene u 20. stoljeću. 

S. Ivanka Nikolić rođena je 8. studenog 

1917. Krsno ime joj je bilo Mara. Kao 

članica sestara „Notre Dame“ u Splitu, dugo 

je radila kao misionarka u Alžiru. Kasnije 

je živjela u Lyonu u Francuskoj. 

S. Miroslava Petričević rođena je 6. 

kolovoza 1919. Krsno ime joj je bilo Marica. 

U Družbu školskih sestara franjevki u Splitu 

stupila je kao kandidatica 1. prosinca 1938. 

Novicijat je započela 5. siječnja 1941. Prve 

zavjete položila je 6. siječnja 1942. u Splitu. 

Vječne zavjete položila je 6. siječnja 1945. u 

Zagrebu, jer zbog ratnih neprilika nije mogla 

do Splita. Radila je na mnogim župama kao 

katehistica i sviračica. U jednom razdoblju 

života njegovala je stare i bolesne roditelje 

u Lovreću. U Domovinskom ratu ostala je 

igrom sudbine u okupiranom Trstenu te je 

i u tako dramatičnim okolnostima svjedočila 

vjeru. Umrla je 20. ožujka 2010. na 

Lovretu u Splitu, gdje je živjela posljednje 

godine života. 

S. Leonarda Žižanović rođena je 5. 

travnja 1923. Na krštenju je dobila ime 

Marija. U samostan Školskih sestara franjevki 

Split stupila je 1941. godine. Novicijat 

je započela 15. kolovoza 1943. Prve 

privremene zavjete položila je 16. kolovoza 


66 

1944., a doživotne 5. siječnja 1948. Čitav 

svoj redovnički život provela je u različitim 

redovničkim kućama, a uglavnom je radila 

kao kuharica. Umrla je u Splitu 25. travnja 

1997. u 74. godini života, od čega je u 

Kongregaciji provela 54. godine. 

Najpoznatija lovrećka redovnica je svakako 

S. Marija (Anka - Mladenka) Petričević, 

rođena 2. siječnja 1930., klarisa 

samostana u Splitu, koja je napisala mnogo 

knjiga i o kojoj su napisane knjige. (Rođena 

joj je sestra bila s. Miroslava). 

Uz sestru Anku još je živa samo jedna 

lovrećka sestra S. Esterina (Mara) Olujić 

rođena 21. listopada 1949. Krsno ime joj je 

bilo Mara. U Zagrebu je pristupila Družbi 

službenica Milosrđa. Prve zavjete položila 

je 30. kolovoza 1968., a doživotne 29. kolovoza 

1975. Završila je katehetski institut 

u Zagrebu. Radila je na raznim župama. 

Obnaša važne funkcije u svojoj zajednici. 

Neki Lovrećani bili su izabrali duhovno 

zvanje, ali su ga iz raznih subjektivnih ili 

objektivnih razloga napustili. Posebno velik 

broj takvih je iz vremena II. svjetskog rata, 

a nekolicina ih je također bila u posljednjim 

desetljećima. Ima i onih koji su ređeni za 

svećenike i svedeni su na laički stalež. U 

takve spadaju fra Miroslav (Mladen) Šimundić 

(rođen 1950.) i don Petar Nosić (rođen 

1954.), čiji je otac iz Lovreća. 

Određeni broj duhovnih zvanja još vuče 

porijeklo iz Lovreća. Njih je moguće pratiti 

po prezimenu, što uvijek i nije najbolji pokazatelj. 

Zna se da je fra Ilija Bekavac umro 

u Požegi 7. veljače 1727. Don Zvonimir 

Gavranović rođen je 23. siječnja 1946. u 

Schärdingu u Austriji, gdje su mu se roditelji, 

Marko i Ane r. Olujić, odselili nakon II. 

Lovreć - Opanci

svjetskog rata. Od 1948. do 1950. živjeli su 

u Njemačkoj a onda se odselili u Sydney u 

Australiju. Zvonimir je za svećenika Australske 

biskupije Sydney zaređen 1972. Vršio 

je službe župskog pomoćnika i župnika na 

različitim župama svoje biskupije. 

Za neke duhovnike nagađa se ili pretpostavlja 

da vuku porijeklo iz župe Lovreć. 

Među takve spada o. Nikola Milinović, pripadnik 

dominikanskog reda, koji je umro na 

glasu svetosti 1451., a ljudi su ga prozvali 

„blaženim“. Osnivač je Dominikanskog samostana 

sv. Križa u Arbaniji na Čiovu, gdje 

mu se nalazi i grob. Po nagađanjima rodom 

je iz mjesta blizu Trogira, ondašnje Bosiljine 

(danas Marine). Monografija Lovreć navodi 



ga kao redovnika koji možda vuče porijeklo 

iz Lovreća. 

Također Ivan Tomko Mrnavić, koji je 

koristio i prezimena Mrnjavac, Marnavić, 

Marnavich, Marnavitio, Marnavitius, a bio 

je titularni biskup bosanski, za kojeg se ne 

zna točno gdje je 1580. rođen, po nekima 

je porijeklom („kolinom“) s Mrnjavaca, Lovreća. 

Umro je u Rimu 1639. Bio je poznat 

i učen čovjek, a uz njegovo se ime vežu 

različiti kontradiktorni događaji. Napisao je 

više knjiga koje su tiskane, a samo neke su 

sačuvane u rukopisima. Neki rukopisi nalaze 

se u Samostanu Male braće u Dubrovniku. 

........................................... fra Stipe Nosić 

Posljednji dani 

dr. fra Joze Olujića 

Taj poznatiji svećenik, franjevac, profesor 

i učenjak svjetskog glasa dr. 

fra Jozo Olujić rodio se na Lovreću 

18.1.1888., a zaređen za svećenika 1911. 

Dokotorirao je 1918. na sveučilištu u Friburgu 

u Švicarskoj. Čitav život predavao 

je kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji 

u Sinju matematiku i fiziku. Bio je rektor 

Gimnazije. Bavio se evolucijom puža i po 

tome stekao svjetsko priznanje, držao predavanja 

u Ljubljani, Zagrebu i o tome pisao 

(Prema osobnoj kronici fra Vjeke Vrčića) 

znanstvene radove. Nuđena mu je sveučilišna 

stolica na Sveučilištu u Zagrebu. Bio 

je istaknut Hrvat za vrijeme ND Hrvatske. 

To će ga stajati života u Sinju. 

Osvanuo je tužni 25. listopada 1944. 

Jutos je otišla ustaška četa prema Klisu. 

Fra Krsto Kržanić uspio se ukrcati u jedan 

domobranski kamion koji je išao prema 

Splitu. Zapovjednik mjesta i domobrana 

pukovnik Potočnik odredio je sa svojom 

vojskom povlačiti se večeras. Pod svoje 

Iz povijesti župe

Posljednji dani dr. fra Joze Olujića 

okrilje prima i civile koji se boje 

dočekati u svojim domovima 

komuniste. U teškoj nevolji 

izgubiše glavu. Išlo se bez 

plana, neorganizirano, rastrkano. 

Bježalo se čitavu 

noć. Teže noći u životu 

nisam upamtio. Strašna je 

neizvjesnost prema nama. 

Sastali se fratri u razgovornici. 

Fra Stanko Milanović 

Litre tumači kakav 

je plan povlačenja. Ide 

se do Klisa, odatle 

s Njemcima 

prema Zagrebu. 

Iznosi planove, dokazuje, 

kao da se ide na 

pir. Pun je nade da će sve izići 

dobro. Uvidio sam da je plan besmislen i 

naivan. Povlače se s vojskom civili. Tu su 

žene, djeca. Ide se pješke. Partizani iza leđa. 

Noćas su sigurno u Sinju. To su uvidjeli i 

drugi fratri. 

Netko je upitao: 

-Tko će bježati? 

Među prvima digao se glas: 

-Ja ne idem! Ne vidim da će se daleko 

stići! 

Gvardijan fra Bernard Topić izjavljuje: 

-Eto, braćo, kako znate! Ja moram ostati. 

Takva mi je služba. 

Neki od sinjskih fratara imali su dogovore 

s rodbinom partizanaima. Bez riječi 

su ostali. Nadošao je tužni čas opraštanja. 

Tuga, žalost ne može se opisati. Fra Jozo 

Olujić digao čašu i veli: 

-Eto, braćo, zbogom! Ili ostao, ili išao 

– jednako je! 


68 

Oko 21. sata iziđoše bjegunci u 

mrak. Odoše neki u nepovrat.... 

Dobro je fra Jozo rekao: ili 

išao, ili ostao, isto! Smrt je 

ispružila svoju oštru kosu nad 

glavama mnogih. Bježalo 

se čitavu noć. Čuje se vika 

žena, plač djece. Mnogi 

bježe pred vojskom. Ostaviše 

kuće. Glavno je spasiti 

glavu. U Sinju je vojnički 

garnizon. Tu su obitelji 

časnika. Malo je 

bježalo Sinjana. 

Samo oni koji su 

bili najizloženiji. 

Oko dva sata poslije 

ponoći oglasiše se automati. 

Bez prekida laju. Izvuka 

sam propovijedi u kojima su se spominjali 

komunisti. Uzeo sam opis moga puta kroz 

Kosovo i Makedoniju, na rukama i na nogama 

prešao sam hodnik, u bojazni da me 

metak kroz prozor ne pogodi, dopuzao sam 

do zahoda. Pokidao i bacio u provaliju starinskog 

nužnika. Puzeći vratio sam se u 

sobu i čekao jutro. Jutro je osvanulo, još 

su neki bijednici na Krolinu mostu tražeći 

s djecom spas u bijegu. 

Nisam spavao čitavu noć. Po običaju 

rekao sam misu u šest sati pred Gospinom 

slikom u hodniku između dvije sakristije. 

Slomeljene duše izašao sam na vrata samostana. 

Pridružila mi se učiteljica Fuštar koja 

je svako jutro bila na misi. 

-Što se bojite - ona će meni - to su 

naši ljudi! Ne će vam ništa!... 

Njezine riječi još više me dotukoše. Zar 

je toliko glupa da ne zna da partizane vode 

Lovreć - Opanci

komunisti. U njihovu sistemu nema ni vjere 

ni narodnosti. Kod njih je internacionalni 

ateizam... Nisam dosta razmišljao. Prekinu 

me prva partizanska izvidnica. Omalešen 

partizan, rekoše mi kasnije da je Srbin iz 

Lučana, uđe kroz volat na obor. U ruci 

mu automat. Za njim je desetak oružanih 

partizana. Pristupiše k meni: 

- Tko ovdje zapovijeda? - upita me vođa. 

Uputio sam gvardijana u samostan. 

Pregledali su sve sobe i sve prostorije. 

Bilo je letimično. Tražili su ljude. Detaljni 

pregled obavit će drugi. Oni odoše, ja 

na posao. Od sobe do sobe pretražujem 

i kidam. Ništim sve papire na koje po 

sobama nađoh. Nema se vremena razvrstavati. 

Treba ljude spašavati. Uklonite 

sve što im može naškoditi. Tako odoše i 

vrijedni papiri. U sobi fra Krste Kržanića 

dižem veliki hrvatski grb. Soba fra Joze 

Olujića prepuna je puževa naslaganih po 

policama. Nasred sobe bačena domobranska 

roba. Nosio ju je radi topline ispod 

habita. Ušao sam u župni ured. Listam 

maticu mrtvih. Kemikalijama brišem u 

opaskama „ ubili ga razbojnici partizani“. 

Žurim u sjemenište. Otvaram Direkciju 

gimnazije. Prelistavam spise. Na brzinu 

vadim sve što se odnosi na Ustašku mladost, 

na dopise koji mogu štetiti pojedincima 

i zajednici. Sve što sam pokupio po fratarskim 

sobama i u Direkciji, donio sam 

u kuhinju. To je prvi put da sam ušao u 

tu prostoriju. Pomogle su mi časne sestre 

trpati u veliki šporet, dok nije sve vatra 

progutala. Iz sobe fra Stanka Milanovića 

prenio sam stolić i neke stvarčice u svoju 

sobu. Računao sam da su na nj najkivniji 



pa će iz njegove sobe sve raznijeti. Ne bi 

se puno okoristili... 

Dolaze tužni glasi s Dicma. Svi izbjegli 

zarobljeni su u tom selu. Na vrh strane, s 

obje strane ceste, čekali su partizani i bez 

otpora svrstavali izmorene ljude, žene, djecu 

na jednu i drugu stranu. Činile su dvije 

različite komande. Zarobiše pukovnika Potočnika, 

nazvanog Lulicu. Bio im je strah i 

trepet. Također i fra Stanka Milanovića, koji 

je vikao na sva usta protiv komunista. Fratri 

i dvije časne sestre milosrdnice, učiteljice, 

sve je palo u ropstvo. Neki fratri, videći da 

je besmisleno ići naprijed, zaustavili su se u 

dicmanjskog župnika don Mate Džakule. I 

njih su pokupili. 

Pade mi na pamet ona stara latinska 

izreka „Ve victis!“- „Jao pobijeđenima!“ Prisjetih 

se prizora iz povijesti kako su rimski 

carevi slavili svoje trijumfe. Svečano 

su, iza pobjede, ulazili u Rim. Iza vojske 

išlo je roblje. Čekalo ih tržište gdje će biti 

kao stoka rasprodani. Čitav Rim bi čekao 

slavodobitnog cara, pratio ga klicanjem. 

Slično se dogodilo danas poslijepodne u 

Sinju. Čudim se dobrim vjernicima koji 

zaboraviše kršćansku ljubav. Pustili su uzde 

strastima. Ide povorka poniženih Hrvata 

između špalira podivljalih, inače pristojnih 

osoba, viču, galame, psuju, pljuju po svojim 

prijateljima, susjedima, uglednim ljudima. 

Zaboraviše se sinjski vjernici, nije ih briga 

za svojim obljubljenim pomoćnikom fra Ivanom 

Bilušićem, dugogodišnjim katehetom 

na Realici, za učiteljicama i časnim sestrama 

koje su im djecu odgajale. Pljuju po njima, 

psuju... Zar dotle pade do jučer pristojan 

čovjek i vjernik?! Onaj Delić privisio se 

Iz povijesti župe


preko prozora. Imao je iskočiti psujući i 

vrijeđajući ugledne ljude. Krivi su zato što 

su otvoreni Hrvati i katolici. 

Sinjani, zaboraviste što je fra Jozo Olujić 

značio za Sinj, za njegov ugled za vašu djecu, 

mladost. Nekoliko desetljeća badava vam je 

prosvjetljivao djecu u gimnaziji. Stavili ste 

tog učenjaka svjetskog glasa u kola, neka u 

povorci goni kola. 

Pred zatvorom odvojiše fra Antu Cvitanovića, 

fra Antu Romca, fra Vladu Pavlova, 

fra Jozu Olujića i strpaše u posebnu sobu. 

Fra Ivana Bilušića, fra Jokaima Friganovića, 

fra Ivana Vukušića... otjeraše u Karakašicu. 

Tu ih zatvoriše u jednu pojatu. Fra Stanko 

Milanović, zajedno s pukovnikom Potočnikom, 

Lukom Labrovićem, Spasom Trevizi i s 

dvije sestre Mladina, zatvoreni su u posebnu 

ćeliju. Njima će se posebno suditi. 

Za vrijeme tog sinjskog ludila sjedio 

sam u sobi u samostanu. Posebno sam se 

uznemirio kad sam čuo kako su fra Jozu 

Olujića ponizili. Znao sam da je pokisao 

po kiši. Prisjetih se da u sobi imam pola 

litre rakije. Ali, kako doći do njega i to mu 

pružiti? Gvardijan Topić od straha, iz skrivenog 

hambara izvadio brašna i dao ispeći 

kruh te pozvao partizanske uglednike na 

večeru. Među njima sretoh Krunu Ivandića, 

bivšeg sjemeništarca. Kao poštanski činovnik 

u Jabuci morao je pod pritiskom predati 

novac u pošte i ići u partizane. Govorilo se 

po Cetinskoj krajini: „Ode Krune i donese 

kune!“ 

Odlučio sam pokušati. U kuhinji sam 

uzeo dvije štuce kruha. Sinjska pjaca puna 

je šetača. Neki mi se javljaju. Bilo je u 

sumrak. Pred sudom zamolio sam stražara 


70 

da me pusti. Nije htio. Pružio sam mu 

štrucu kruha. Pomoglo je. Pred ćelijama 

je drugi stražar. Oglušio se na moju molbu. 

Kad sam mu pružio štrucu kruha, 

pritvorio mi je vrata od ćelije. Kruh, koji 

sam ponio fra Jozi i ostalima fratrima, 

poslužio je za mito. 

Postelja je odmah do vrata. Na njemu 

sjedi fra Jozo. Uska ćelija puna je zatvorenika. 

Među muškarcima ima i ženskih. Pružio sam 

fra Jozi bocu. Stražar poteže vrata. Uspio 

mi je fra Ante Romac prišapnuti poruku za 

gvardijana. Stražar je potegnuo vrata koja 

se zakolopiše. 

- Zbogom, moji fratri! 

Kroz mrki hodnik zatvora časkom sam 

se izvukao na ulicu. Tužan sam i žalostan. 

Mom dragom fra Jozi Olujiću uspio sam 

reći zbogom. Nisam u sobnoj gužvi vidio 

fra Antu Cvitanovića i fra Vladu Parlova. 

Vrata su se časkom zatvorila. Stražar je samo 

otkučio vrata dok sam mogao dati bocu fra 

Jozi. On se našao odmah do vrata. Pružio 

sam mu, ali nisam mogao ništa reći. 

Fra Jozu Olujića vidio sam posljednji 

put. Po noći je zajedno s fra Antom Cvitanovićem, 

fra Vladom Pavlovom, fra Antom 

Romcem nestao u nekoj jami u okolici Sinja. 

Pokoj vječni svima i njemu! 

Svoj pohod fra Jozi u tamnicu stavio 

sam u ruke Gospe Sinjske i nadao sam se 

da će me ona u pothvatu pomoći. I danas 

se čudim kako su me stražari pustili u 

zatvor... Istina, bilo je za štrucu kruha. 

Držim da su u ovom slučaju stavili povjerljive 

ljude. 

.......................................... Fra Vjeko Vrčić 

Lovreć - Opanci

Božić mi je najdraži blagdan. Drag 

mi je zato što slavimo Isusov rođendan, 

što idemo u crkvu, pjevamo, 

molimo se… 

Božić mi je drag i što kitimo bor pa 

nas na božićno jutro ispod bora dočeka 

puno darova. I jaslice su tamo. I one me 

Meni je Božić najdraži blagdan… 

U mojoj obitelji na Badnjak 

svi nešto rade i nitko se ne ljuti. 

Svi su sretni u iščekivanju Isusova rođendana. 

Tata sprema badnjake, mama, sestra 

Škola i djeca 

Božić 



vesele. U njima su Marija, Josip, mali 

Isus… 

A za Božić mi uvijek dođe puno prijatelja. 

Ako tada padne snijeg, i našoj igri 

i radosti kao da nema kraja. 

Jedva čekam Božić i rođenje Isusovo! 

............................ Ivana Bošnjak, V. razred 

i ja spremamo hranu i kolače, baka kuha 

bakalar, brat kiti kuće bršljanom, a predvečer 

svi zajedno kitimo bor i namještamo jaslice. 

U mom je selu običaj da se u kuću 

unose badnjaci i svi idemo od kuće do kuće 

Škola i djeca


i zajednički ih unosimo. U ponoć je misa. 

I na misu idemo zajedno. U crkvi molimo, 

pjevamo i veselimo se Isusovu rođenju na 

kojem jedni drugima čestitamo. 

Na Božićno jutro cijela je obitelj 

na okupu. Za obiteljskim stolom nam 

se pridruže baka, stric i njegova djeca… 

Tada naročito uživam u toplini obiteljskog 

doma. 


72 

Da Božić bude još ljepši, i snijeg nas 

zna ponekad iznenaditi pa mome veselju 

nema kraja. 

Željela bih da sva djeca svijeta osjete 

radost i ljepotu Božića u svojim srcima i 

u svojim domovina baš kao ja jer to svako 

dijete zaslužuje. 

Zato, svima sretan i veseo Božić! 

..............................................Ilijana Katić 

Početak školske godine 

U 

mislima sam zaspala na sutrašnje 

jutro – na početak školske godine, 

na susret s prijateljima! 

Zrrrrr…! 

I dok kažeš „keks“, u zvrk je stalo i 

oblačenje, i doručak, i trk do Škole… Tu su 

me dočekale ozarene prijateljice, nasmijani 

prijatelji, prvašići s mamama… 

S Božićne priredbe 2009. 

I kako to već bude na svakom početku, 

raspored sati, informacije ove i one, skraćena 

nastava do 11 sati pa u crkvu na sv. 

misu – umoliti Božji blagoslov za dobrim 

uspjehom na kraju godine! 

Tri-četiri svećenika ispovijedaju… 

- U duši svega – pomislim – ali nismo 

je zar toliko opoganili? 

Lovreć - Opanci

I nismo! Brzo je ispovijed završila! Počela 

je sv. misa… Fra Dino, naš župnik, upravio 

nam je poticajne riječi u propovijedi, riječi 

koje raduju, i obvezuju. Pričestili smo se, 

osnažili vjerom i čistotom… Na kraju jedni 


Početak školske godine 

drugima u znak mira pružili ruke… Od 

danas valja zdušno za knjigu prionuti! 

Prvi dan u školskoj godini meni je 

najljepši dan! 

..........................Vinka Bošnjak, VI. razred 

Obilježavanje Dana kruha 

Svake godine u mjesecu listopadu obilježavamo 

Dane kruha i zahvalnosti 

Bogu za darovane plodove zemlje. Ove 

smo godine to učinili u ponedjeljak 25. X. 

Svaki je razred sa svojom razrednicom 

-razrednikom i našom vjeroučiteljicom u 

učionici hrvatskog jezika i vjeronauka priredio 

izložbu kruha, kolača, plodova zemlje… 

Za ovu prigodu različite su vrste ukusna 

kruha i peciva pripremile naše drage mame 

i bake. Mirisali su ko duša! – kako to kaže 

zavičajna izreka! 

Za razliku od prijašnjih godina, ove 

je odlučeno da povjerenstvo ne ocjenjuje 

raznolikost i dopadljivost izloženih krušnih 

proizvoda i plodova u lijepo urešenim 

Škola i djeca

Obilježavanje Dana kruha 

košaricama – jer živimo od svakog kruha, 

i od riječi Gospodnje. Zato nisu izostali 

krasnoslovi o kruhu, plodovima … Njih su 

govorili šestaši u nazočnosti svih učenika, 

nastavnika, nekih roditelja i našega župnika 

fra Dinka! 


74 

On je predkraj svečanosti uz molitvu 

Očenaša blagoslovio sve Božje darove i one 

koji su ih pripremili, i nas – koji smo ih 

na kraju blagovali! 

.......................... Tomislav Frankić, VIII. r. 

Predškolci s tetom Natalijom 

Lovreć - Opanci

Moje svjetlo za moj 

Vukovar 

Svake godine učenici naše škole ožive 

sjećanja na 18. studenoga 1991. godine, 

na žrtve i stradanje grada Vukovara. 

Ove godine civilna Udruga invalida 

Imotske krajine u suorganizaciji s Općinom 

i Školom „sjetila se“ za taj dan najvrsnijih 

učenika viših razreda iz svih škola Imotske 

krajine te ih nagradila - odlaskom u Vukovar! 

Oni će posjetiti: Vodotoranj, Bolnicu, 

Memorijalno groblje…, uživo otkrivati 

tragediju grada-heroja mjesecima mučenog 

topničkim napadima, osjetiti njegov teško 


slomljivi duh… i zauvijek od zaborava pamtiti 

slike i riječi iz crne, i ponosne, stranice 

naše povijesti. 

Iz svakoga razreda naše škole išao je 

po jedan najbolji učenik: iz 5. razreda Ilijana 

Katić, iz 6. razreda Antonija Katić, 

7. razreda Augustin Olujić i iz 8. razreda 

Božena Nikolić. 

Oni koji su ostali, mogli su predvečer 

upaliti svijeću sjećanja u središtu Lovreća. 

U sumrak smo gotovo svi došli, a posebice 

učenici iz bližih zaselaka, pa smo 

na cvijećem uređenoj zaravni u kružnome 

toku i oko njega, zapalili nebrojeno svijeća. 

Na kraju minutom šutnje odali smo 

počast svim palim, ranjenim i nestalim uz 

molitve Oče naš i Pokoj vječni, koje je 

predvodio naš župnik. 

Mene se u noći osobito dojmio oblikovani 

križ, za nas kršćane simbol Kristove 

mučeničke smrti i našega spasenja! 

..................................... Ante Miličić,VI. r. 

Škola i djeca

Moje svjetlo za moj 

Vukovar 

Kada čujem riječ Vukovar, odmah 

se sjetim priče svojih roditelja, gledanoga 

televizijskoga programa o 

tom izranjenom gradu. Najteže mi je kada 

se sjetim djece, ili one tek rođene ili one 

odrasle, koja su se nalazila tijekom rata u 

tom iscrpljenom gradu, gradu bez svjetla. 

Njihova tužna, uplakana lica, njihove umorne 

oči, nikada u meni ne će izblijedjeti. 

O, Bože, što su sve proživjeli?! Kome 

su ta djeca što skrivila? Bili su tako mali, a 

njihovo patništvo tako veliko. 

Zašto, Bože, i njihovo djetinjstvo nije 

bilo kao i moje, i kao djetinjstvo druge djece? 

Zašto i oni nisu slobodno šetali sa svojim 

roditeljima? A živjeti bez roditelja, ljubavi, 

svjetla, kakav je to život? Osjećam u svojoj 

duši veliku bol zbog njihovih stradanja, zbog 

tame, crne strane života. 

Zato svake godine i moja upaljena svijeća 

je spomen na naš - i moj, Vukovar. 

Za Vukovar da nam vječno svijetli, da 

nas tješi, da nas bodri … ! 

.....................................Ana Bekavac, 7. r. 

Škola i djeca 76 

Lovreć - Opanci

Moj se striko zvao Ante. Bio je 

veliki čovjek. Jako sam ga volio. 

Bio mi je kao otac. Uvijek je bio 

nasmijan i veseo. Imao je veliko srce i bio 

je silno osjećajan. Znao je sve moje tajne 

i uvijek mi je pomagao. Znali smo satima 

šetati po šumi i pričati svakakve priče. Stalno 

mi je govorio da moram biti dobar,vrijedan 

i pošten čovjek, da poštujem starije i pomažem 

bolesne. 

On je uvijek pomagao ljudima, a kada 

bi vidio koje bolesno dijete, njegove velike 

smeđe oči ispunile bi se suzama. Bio je 

krupne građe i znali smo ga odmilja zvati 

Zmaj. No, tog kobnog nedjeljnog jutra 18. 

srpnja moj se svijet srušio. Ustao sam i 

odmah osjetio da se nešto događa – moji 

Moj striko 


su roditelji bili uplakani. Bilo mi je jasno 

da nešto po dobru ne ide… 

Mama me je odvela u sobu i rekla mi 

da je moj dragi striko zauvijek zatvorio svoje 

oči, i da je otišao na neko ljepše mjesto. 

Nisam mogao, i još ne mogu, vjerovati da 

ga nema, da ne će više doći u školu po mene, 

da ne ćemo više šetati šumom i pričati priče. 

Uvijek kad se vraćam iz škole, mama i 

ja svratimo na groblje. Krijem suze da nitko 

ne vidi kako plačem. Osjećam veliku tugu 

i prazninu otkada ga nema. 

Zauvijek ću ga nositi u srcu i pamtiti njegove 

savjete. Nadam se da ga ne ću iznevjeriti. 

Striko dragi, volim te i dalje i nikada 

te ne ću zaboraviti. 

.................................. Frano Nikolić, IV. r. 

Škola i djeca

Danas svaka obitelj ima auto jer to više 

nije luksuz nego potreba. Kako je 

jako veliki broj prometnih nezgoda 

i neopreznih vozača, ja sam sretan što mi 

na Lovreću svake godine u kolovozu imamo 

blagoslov naših motornih ljubimaca. Sve to 

se događa na Gradini, uzvisini koja dominira 

nad Lovrećom. Nakon svete mise na 

otvorenom slijedi blagoslov auta i to tako 

da naš župnik priđe svakom vozilu i vozaču, 

blagoslovi ih i na dar im daje mali dar, 

svete moći, koje onda svi moramo zadržati 

u našim autima. 

Blagoslov auta 

Daj, Bože, zdravlja da ova tradicija ne 

zamre već ojača sa što više vjernika-vozača 

pa će onda biti i vozila s manje nezgoda. 

...................... Frano Petričević, VII. razred 

Škola i djeca 78 

Lovreć - Opanci

Listopadska pobožnost 

Svaki dan u mjesecu listopadu zvona 

su nas pozivala na molitvu Gospine 

krunice. S molitvom smo počinjali u 

16,30 sati, a predvodili smo je mi djeca s 

našim župnikom. Zapjevali bismo dragoj 

Gospi pjesmu i razišli se kućama sretni i 

ispunjeni radošću molitve. 

Hvala, draga Gospe, što smo Te molili 

i slavili Te pa Ti se i nadalje molimo kako 

bi nas još više ljubila i pratila kroz život. 

........................ Ante Petričević, treći razred 

22. veljače 2010. godine održan je 9. 

tradicionalni Dječji festival Lovreć’ 10. 

Ove su godine organizacija i izvođači 

bili još bolji i uvježbaniji. 

Za sudjelovanje na festivalu prijavilo se 

15 učenica i učenika OŠ S.S. Kranjčevića 

iz Lovreća, a izveli su 14 pjesama domaćih 

zabavnih pjevača. 

Stručni ocjenjivački žiri je imao težak 

zadatak u odabiru onih najuspješnijih jer su 

se svi izvođači izuzetno potrudili da njihove 

izvedbe budu što bolje. U žiriju su bili 

učitelji glazbene kulture iz susjednih škola: 

prof. Marija Marinković (Osnovna škola Studenci), 

prof. Marko Čupić (Osnovna škola 

Šestanovac), prof. Sanda Medić (Osnovna 

škola Runović) i prof. Jelena Bajto (Osnovna 

škola Cista Velika). 

Dječji festival 

Lovreć 2010. 


Škola i djeca

Dječji festival Lovreć 2010. 

Dodijeljene su 3 nagrade za najbolje 

izvedbe i jedna nagrada za najbolji scenski 

nastup. Najuspješniju izvedbu ove godine 

imala je Ilijana Katić, učenica četvrtog razreda, 

druga je bila Ana Bekavac, učenica 

šestog razreda, a treća Ivana Bošnjak, učenica 

četvrtog razreda. Najbolji scenski nastup 

imala je petašica Fenikula Križan. 

Nagrade za najuspješnije bile su mali 

lovrećki porini, koje je osmislio i sponzorirao 

g. Duško Šitum iz Studija 3d iz Ciste Provo, 

a sve ostalo sponzorirala je Općina Lovreć. 

Hvala našim sponzorima i velikom broju 

publike koja je pljeskom i navijanjem bodrila 

naše izvođače. 

Nadamo se kako ćemo jubilarnim desetim 

festivalom prijeći granice općine Lovreć 

i samo jedne škole te će to prerasti u 

međuškolski i međuopćinski dječji festival. 

.......................prof. glazbe Renata Kolovrat 


80 

Lovreć - Opanci

Proslava 15 godina 

Lovačke udruge i 

blagoslov zastave 

Lovci naše lovačke udruge Gradina koja 

okuplja lovce Lovreća i Studenaca, 

proslavili su u siječnju 15. obljetnicu 

postojanja. 

Svečana proslava započela je prigodnom 

sjednicom u Lovačkom domu na Jankovini 

na kojoj je prisustvovao veliki broj lovaca 

Gradine, njihovih gostiju, lovnih prijatelja i 

visokih uzvanika. Između ostalih skupu su 

Vijesti iz Lovreća 


Dio članova L.U. Gradina 

nazočili predstavnici Županijskog lovačkog 

saveza na čelu s predsjednikom Mladenom 

Balićem, zatim gosti iz bratske udruge Sokol iz 

Tenje na čelu sa predsjednikom Miroslavom 

Musom. Uz njih sjednici su prisustvovali i 

predstavnici Lovačke udruge Vran iz Tomislavgrada, 

prijatelji iz posuške Lovačke 

udruge Vir, predstavnici Splitsko-dalmatinske 

županije te Općine Lovreć. 

Vijesti iz Lovreća

Proslava 15 godina Lovačke udruge i blagoslov zastave 

Pozdrave nazočnima i riječi dobrodošlice 

uputili su predsjednik lovrećkih lovaca 

Marijan Dumančić i tajnik Predrag Jurčević. 

Na svečanoj su sjednici dodijeljena 

lovačka odličja HLS-a zaslužnim lovcima 

Gradine koji su se posebno isticali na unapređenju 

lovstva, ponajprije radom na lovnogospodarskim 

objektima. Tako je lovačko 

odličje prvog reda dobio Srećko Jurčević, 

drugog reda Frano Basić Bekavac dok su 

odličja trećeg reda primili Ivica Stipović, Ivan 

Barać, Branimir Šakić, Frane Biškić, Mario 

Milinović i Ivan Nikolić Jakić. Osim lovačkih 

odličja podijeljena su i brojna priznanja 

i zahvalnice lovcima Gradine te njihovim 

prijateljima i dobročiniteljima. 

Nakon svečane sjednice u župnoj crkvi 

Sv. Duha održana je sv. misa za lovce koju 

je predvodio župnik fra Dinko Bošnjak, uz 

koncelebraciju don Ivana Bilića, na kojoj 


82 

U crkvi iza svete mise 

je blagoslovljena nova zastava LU Gradina.Kum 

zastavi bio je donačelnik Općine 

Lovreć Ivica Nosić. Program je nastavljen 

bogatim domjenkom u Osnovnoj školi da 

bi se potom svečarsko raspoloženje ponovno 

preselilo u Lovački dom gdje je fešta uz 

glazbu, pjesmu i pravo lovačko druženje 

potrajala do dugo u noć. 

Posebno valja istaknuti goste iz bratimske 

udruge Sokol iz Tenje koji su svojim 

dolaskom uveličali ovo slavlje. 

- Došli smo na poziv nama bratske 

udruge kako bismo pridonijeli ovoj obljetnici 

a i ujedno da se okušamo u lovu na 

ovom vašem kamenjaru. Ponijeli smo i sve 

potrebno kako bismo našim domaćinima 

skuhali pravi slavonski čobanac od vepra i 

srne, naravno sa ljutom paprikom - kazao 

je predsjednik Sokola Miroslav Musa. 

...................................... Zvonimir Bošnjak 

Lovreć - Opanci

Državno prvenstvo u 

amaterskoj 

radio-goniometriji 

Na startu 

U 

Lovreću je 5. i 6 lipnja u organizaciji 

Hrvatskog radioamaterskog 

saveza i Radio kluba „Kaštilac“ iz 

Kaštela održano državno prvenstvo u ARG-u 

(amaterskoj radio-gonimetriji). Sudjelovalo 

je 70 natjecatelja u raznim kategorijama. 

Pred natjecateljima je bio zahtjevan 

zadatak pronalaženja skrivenih predajnika 

na terenu zapadno od ceste Lovreć-Studenci, 

krševitom terenu obraslom grabovinom, 

borovinom i makijom. 

Natjecanje se odvijalo u dvije osnovne 

kategorije: - na 144 Mhz (u subotu 5. lipnja) 

i – na 3.5 MHz u nedjelju. Razlika između 

tih dviju frekvencija (kategorija) je u načinu 

rasprostiranja radio valova što izravno utječe 

na način očitavanja i ucrtavanja pravaca 

(azimuta) na karti te samim tim i na taktiku 

koja se primjenjuje na terenu. 


I u subotu i u nedjelju najveći broj 

bodova su osvojili natjecatelji radio kluba 

„Arena – Pula“ koji su bili i najbrojniji. Uz 

njih na natjecanju su sudjelovali klubovi 

iz Bjelovara, Čakovca, Murskog Središća, 

Ludbrega, Zagreba, Križevaca i Pazina te 

domaćini. Najmlađi natjecatelj je imao 13 

godina, a najstariji čak 76 godina! 

Sudjelovalo je i četvero domaćih natjecatelja 

iz Osnovne škole Silvija Strahimira 

Karta u mjerilu 1:15000 namjenski 

izrađena za ovo natjecanje 

Vijesti iz Lovreća

Državno prvenstvo u amaterskoj radio-goniometriji 


Start 

I 

ove je godine u organizaciji Kulturnoumjetničke 

i športske udruge Lovreć 

održano nekoliko događanja. 

Prvi put je organizirano natjecanje u 

obaranju ruke. Glavnim je organizatorom bio 

Ivan Mustapić. Suci su bili Ivan Mustapić, 

Zlatko Olujić i Frano Jelić. Natjecanje se 

organiziralo po skupinama ovisno o kilaži. 

Apsolutni pobjednik turnira je Zlatko Olujić 

iz kategorije 110 kg. 

Lito 2010. 

Ovako je to izgledalo 

84 

Kranjčevića. Dvije su natjecateljice, Marina 

Bošnjak i Ivana Bošnjak, zauzele drugo i 

treće mesto u kategoriji žena do 15. godina. 

Organizatori natjecanja najviše zahvaljuju 

ravnatelju škole, gospodinu Marijanu 

Sekelezu na susretljivosti i nesebičnoj pomoći. 

Zahvale idu i Općini Lovreć, DVD-u 

Lovreć, župniku fra Dinku Bošnjaku, Općini 

Proložac, Pekari „Krčina“, „Bobisu – Svaguši“ 

te Željku Čavrlju, Juri Zaradiću, Ivici Zaradiću, 

Žarku Petričeviću i Nediljku Bošnjaku. 

Na cilju utrke 

U subotu 31. srpnja u večernjim satima 

održan je uspješan koncert popularne splitske 

pjevačice Jelene Rozge. Zahvaljujući dobrom 

vremenu i prodaji oko 1000 ulaznica, koncert 

je u potpunosti ispunio očekivanja i ,što je 

najvažnije, nije bilo nikakvih problema s 

isplatom honorara od 33000 kuna pjevačici 

jer je razlika pokrivena prodajom pića i 

donacijama sponzora. 

Lovreć - Opanci

Već tradicionalno od 1999. godine 4. 

kolovoza predvečer održana je tradicionalna 

utrka od Ciste do Lovreća pod motom „... i 

trčanjem protiv droge“. U utrci je sudjelovalo 

30-ak natjecatelja. Prvi među Lovrećanima 

bio ja Branimir Šamija. Ukupni pobjednik 

utrke za 2010. godinu bio je Mate Mujan. 

Udruga od 2001. godine svako ljeto 

organizira i već tradcionalni turnir u malom 

nogometu izemeđu lovrećkih zaseoka. U 

finalu turnira igrale su ekipe Batina jata i 

Čaljkušića. Boljim izvođenjem penala ekipa 


Lito 2010. 

Na igralištu 

Batinog jata postala je pobjednik turnira. 

Najboljim igračem turnira proglašen je Mate 

Batinić, dok je najbolji strijelac Jozo Olujić. 

............................................. Ante Bošnjak 

S presađenim srcem 

povratak najbližima 

Braco Nosić, naš junak 2010. godine, 

s presađenim se srcem danas 

18. studenoga vratio u svoj Lovreć, 

svojim najbližima čije su molitve za uspjehom 

velikog operativnog zahvata uslišane. 

Braco, teško obolio na srcu, čekao je 

svog donatora i dočekao taj dan. Velikim 

zaslugama svih djelatnika KBC Dubrava iz 

Zagreba, a na poseban način kardiologa dr. 

Igora Rudeža, počeo je živjeti novi život. U 

bolnici se zadržao dva mjeseca dok se srce 

priviknulo na novi organizam. HZZO je 

osigurao sve troškove liječenja, smještaj i 

putne troškove. Sada u miru kod svoje kuće 

provodit će rehabilitaciju pazeći se prehlada i 

mogućih infekcija. Njegova volja za životom, 

njegova vedrina i uvijek spremnost na šalu, 

ničim ne odaju da je imao izuzetno težak 

operativni zahvat. 

Svi mu želimo brzi oporavak i dugotrajan 

život na slavu Bogu kojemu se u svojim 

najtežim trenutcima iskreno molio. 

................................................ Ante Babić 

Vijesti iz Lovreća

Nestao 

Mate Bendić 

Preko policije pozvana je i pomoć vatrogasaca 

i Gorske službe spašavanja. Organizirano 

je nekoliko potraga, ali opet bez uspjeha. 

Do zaključivanja ovog broja za tisak nema 

nikakvih konkretnijih pokazatelja oko nestanka 

Mate Bendića. 

Inače, Mate je imao određenih psihičkih 

smetnji, ali je uz uredno uzimanje lijekova 

bio dosta stabilno. Bio je jake tjelesne građe 

i jedinac u roditelja, koji su dugo živjeli u 

Njemačkoj. 

Hoće li Mate biti pronađen živi ili 

mrtav, nitko od službene istrage ne može 

potvrditi. Naravno, svi bismo voljeli da se 

pronađe, a najviše njegovi tužni roditelji. 

Svake godine u Hrvatskoj statistika 

bilježi na stotine sličnih slučajeva. 

................................................... Ante Aračić 

9. kolovoza ove godine oko 18 sati 

nestao je Mate Bendić (36). Bendić je toga 

dana s roditeljima išao u sječu drva. U jednom 

trenutku pokvarila se motorna pila pa 

ga otac Ante poslao da donese drugu pilu 

iz automobila koji je odatle bio udaljen 

nekoliko stotina metara. Tada se gubi svaki 

trag Mate Bendića. 

Roditelji su ga nakon određenog vremena 

počeli tražiti, ali bez ikakvog uspjeha. Roditelji s nestrpljenjem očekuju svaki glas 

Vijesti iz Lovreća 86 

Lovreć - Opanci

Udomiteljska obitelj 

Lovreć 

U 

hladnoj zimskoj noći polako se 

osvjetljuju prozori , a treperavi odsjaj 

ulične rasvjete obasjava ženu u 

crnom koju zasipaju pahulje snijega. Čeka! 

Znatiželjni pogledi! Neka ih! Pogledi puni 

sažaljenja! Ne želi ih! 

Je li to bio trenutak koji je pridonio 

jednom drugom trenutku kada je u svom 

snoviđenju poželjela darovati ruke nekim 

drugim osobama? 

Imala je ljubavi za malene i misli da ju 

je uspjela pružiti. Ljubav se ne troši, umnaža 

se i imat će je i za druge. Sigurna je. Odluka 

nagla, za svakog ishitrena, ali ne i za 

nju koju su kroz život vodili samo osjećaji. 

Prije tri i pol godine u svoj dom primila je 

dvije starice. Ona i njih dvije tako različite, 

a tako iste. Tada je počelo i još traje. Žene 

dolaze i odlaze, njih jedanaest. Jedanaest 


sudbina, jedanaest muka, jedanaest teških 

nevolja. Umirale su na njenim rukama, a 

prije izdaha blagoslov dijelile. Bdjela je nad 

njima, plakala, često se ljutila, a još češće 

pjevala. Zanemarila je diplomu odgajatelja 

predškolske djece,kao i onu odgajateljice 

u vjeri, i objeručke prihvatila Priznanicu 

udomiteljske obitelji. 

U ovom trenutku njezine su štićenice 

Marija Lozančić i Marta Petričević, a vrata 

doma su otvorena za svakoga tko želi navratiti 

i za sve one koje treba pričuvati. 

Radost je spoznala u sebedarju ma 

koliko god to ponekad teško bilo, a ne će 

dopustiti da zaborav otme sve one ljude 

do kojih joj je stalo, sve one koje voli i na 

koje se mogla, i još uvijek može, osloniti. 

....................................... Ankica Petričević 

Vijesti iz Lovreća

Dodijeljene stipendije 

Nakon provedenog natječaja za dodjelu 

studentskih stipendija prijavilo 

se trideset devet kandidata. Samo 

jedan kandidat nije zadovoljavao uvjet. Svim 

ostalima podijeljene su stipendije u iznosu 

od 2.700,00 kn na tekuće račune dostavljene 

u dokumentaciji za nadmetanje. Općina 

Lovreć ne uplaćuje stipendiju za svaki mjesec 

posebno, već isplaćuje za cijelu akademsku 

godinu. 

Svim studentima želimo uspjeh u 

novoj akademskoj godini! 

Vatrogasna solidarnost 

na djelu 

16. travnja 2010. vatrogasci DVD-a 

Lovreć (Tomislav Jelić, Željko Bekavac, Žarko 

Petirčević, Zvone Madunić i Ivan Petričević) 

rano su jutros trajektom iz Vodica, zajedno 

s vatrogasnim zapovjednikom Draženom 

Glavinom, otišli na Kornate. 

Obavijesti iz Općine 

U organizaciji Vatrogasne zajednice 

Splitsko-dalmatinske županije na otoku Veliki 

Kornat izgradit će križ za svoje poginule 

suborce iz Vodica koji su stradali nesretnim 

slučajem 2007. g. 

Predsjednik Vatrogasne zajednice g. 

Ante Sanader organizirao je 40 vatrogasnih 

javnih i dobrovoljnih postrojbi u izgradnji 

velikog križa (25m x 15m x 1,2m x 0,7m). 

Preko 240 vatrogasaca obavit će posao do 

kraja dana. 

Prema arhitektonskom rješenju arhitekta 

Nevena Bašića na Velikom Kornatu bit će 

postavljeno dvanaest velikih križeva zidanih 

suhozidom. Dosad su napravljena četiri takva 

križa. U izgradnji ovoga spomen-obilježja 

sudjelovat će gotovo sve postrojbe iz svih 

županija. 

Obavijesti iz Općine 88 

Lovreć - Opanci

U Trstenu na obljetnici 

Trideset i pet imotskih sinova ostavilo 

je svoje mlade živote u dubrovačkom 

zaleđu braneći Dubrovnik i svoju 

zemlju Hrvatsku od neprijatelja. 

Na svečanu komemoraciju, u organizaciji 

Društva Imoćana iz Dubrovnika, odazvale 

su se sve institucije koje već sedamnaestu 

godinu zaredom obilježavaju 4. 7. kao povijesni 

dan Dubrovnika u njegovu oslobođenju. 

U znak zahvalnosti vijence su položile 

sve udruge proizišle iz Domovinskog rata, 

grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska 

županija, sve općine Imotske krajine i grad 

Imotski. 

Sprovodni obred vodili su fra Zoran 

Kutleša, gvardijan Imotskog samostana, i 

fra Dinko Bošnjak, a svetu misu zadušnicu 


predvodio je gvardijan samostana Male braće 

u Dubrovniku, dr. fra Stipe Nosić. 

Biranim riječima i s osjećajima dužnog 

poštovanja fra Stipe je govorio o mladim 

životima kao zalogu za našu budućnost. 

„Tko zna, da nije bilo ovih kršnih i hrabrih 

momaka, možda bismo i dan-danas ovdje 

imali kontrolne točke s međunarodnim snagama. 

Tražeći utjehu u Gospodinu, njima 

ostajemo vječno zahvalni“, rekao je fra Stipe. 

Na kraju misnoga slavlja u ime Imotske 

krajine fra Zoran je još jednom posvijestio “da 

nevino prolivena krv u duborvačkom zaleđu 

ne vapi za osvetom, već opominje Hrvate da 

ne zaborave tko su, odakle su i kamo idu? 

Neka ovo sveto mjesto za nas Imoćane svake 

godine posjećuje sve više hodočasnika“. 

Obavijesti iz Općine

Cesta 

Dolića Draga-Nikolići 

U 

dogovoru sa Županijskom upravom 

za ceste i općinom Lokvičići, a prema 

već urađenom idejnom rješenju, 

završena je geodetska izmjera cjelokupne 

trase Dolića Draga-Nikolići. Ovaj projekt 

nadovezat će se na projekt Ministarstva 

regionalnog razvoja kod asfaltiranja ceste 

do Strinića. U ovoj godini će se završiti 

projektna dokumentacija i dobiti potrebne 

dozvole. 

Povijesni koncert za župu 


Povodom Dana općine Lovreć u crkvi 

Svetoga Duha u Lovreću održan je povijesni 

koncert za župu Lovreć-Opanci. 

Naime, nakon izgradnje mehaničkih orgulja 

Umberto Kostanić održao je cjelovečernji 

koncert ozbiljne sakralne glazbe. Ovaj događaj 

će ostati zlatnim slovima upisan u 

župnu i općinsku kroniku. 

Orgulje u Lovreću su posebne zbog dva 

sviraonika. Jedan se nalazi u prezbiterijalnom 

dijelu, a drugi je na koru. Umberto Kostanić, 

učenik trećeg razreda srednje glazben škole na 

odsjeku za orgulje, teoriju i udaraljke sastavio 

je program za lovrećku publiku pokazujući 

razvoj orguljaške glazbe od XVII. do XX. 

stoljeća. Svoj koncert otpočeo je 8. misom 

za orgulje francuskog kompozitora Georga 

Corettea. Na njegovu programu bila su još 

trojica francuskih skladatelja: Ch. M. Widor 

s Meditacijom, Luis Vierne i njegovo djelo 


Lovreć - Opanci

Berceuse te vrlo zahtjevni skladatelj Jehan 

Alain čije su Litanije su pokazale raskošnu 

dispoziciju lovrećkih orgulja. J. S. Bach bio 

je neizostavan, a Umberto je svirao njegovu 

skladbu BWV 639 Ich ruf’ zu dir, Herr Jesu 

Christi i preludij i fugu u C-duru. Joseph 

Gabriel Rheinberger, orguljašev je najdraži 

skladatelj pa je publici prezentirana njegova 

Sonata. Johan Stanly, engleski skladatelj bio je 

prezentiran sa često slušanim Volunataryem. 


Povijesni koncert za župu Lovreć-Opanci 

Umberto je svojim muziciranjem u Lovreću 

predstavio sebe kao iznimno nadarenog 

orguljaša pred kojim je, ukoliko nastavi 

svjetska karijera. Zbog njegovog glazbenog 

talenta zamijećen je od velikih orguljaških 

pedagoga te će već u sljedećem razdoblju na 

daljnje studije u inozemstvo. Ovdje svakako 

treba zahvaliti njegovoj profesrici Ermi Sotirovoj 

koja je prepoznala talent te svojim 

znanjem pomaže mladom glazbeniku. 

Proslavljen Dan općine - 

otvorena športska dvorana 

Prije svete mise vijećnici općine Lovreć 

predvođeni predsjednikom vijeća, g. 

Marjanom Sekelezom, održali su 

svečanu sjednicu. Zbog otvorenja sportske 

dvorane u poslijepodnevnim satima nisu 

pozivani gosti. Uz dužan pijetet prema svima 

koji su dali svoje živote za slobodu i 

samostalnost Hrvatske s prisjećanjem na 

prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju 

Tuđmana, predsjednik se nakratko osvrnuo 

na proteklo razdoblje i aktivnosti u radu 

Općinskog vijeća. Pohvalio je sve vijećnike 

kako vladajuće, tako i oporbene na zalaganju, 

na zajedničkim, i nikad preglasanim odlukama, 

prema kojima su ostvarivani zacrtani 

projekti na području općine Lovreć. 

U poslijepodnevnim satima s članovima 

DVD-a Lovreć vijećnici su položili cvijeće 

pred bistu dr. Franje Tuđmana. 

U 18.30 Puhački orkestar iz Imotskog, 

najbolji u domovini, izveo je općinsku 

Župnik fra Dinko i don Ivan Bilić u razgovoru 

s ministrom Fuchsom 

budnicu. Svojom svirkom privukli su veliki 

broj posjetitelja na otvaranje. Prije dolaska 

župana mr. Ante Sanadera na pozornici su 

Pučki pivači iz Dubrave zajedno s Lovrećanima 

izvodili najpopularnije dalmatinske 

pjesme. 

Točno u 19 sati po dogovorenom protokolu 

predsjednik Vijeća g. Sekelez pozdravio 

je goste i sve nazočne te zamolio 


Proslavljen Dan općine - otvorena športska dvorana 

da minutom šutnje na trenutak budemo s 

onima koji su nam omogućili današnji čin 

otvaranja sportske dvorane. Nakon toga se 

nazočnima obratio načelnik općine Ante 

Babić naglasivši u svom govoru uz završetak 

velikog projekta sportske dvorane, ulazak 

sa znanjem u Europsku uniju (tržište bez 

socijalne osjetljivosti) kao i skori dolazak 


92 

jedne velike njemačke delegacije iz pokrajine 

Rheinland-Pflaz s mogućnošću ulaganja u 

radnu zonu Lovreć. 

Župan Splitsko-dalmatinski g. Ante 

Sanader ukratko se prisjetio nedavne prošlosti 

iz Domovinskog rata, ponosa imotskog 

čovjeka i pomoći u realizaciji ovoga projekta. 

Ministar znanosti, obrazovanja i športa 

g. Radovan Fuchs nije krio oduševljenje 

brojem nazočnih na skupu, dobroj organizaciji 

i iznenađenju da se u Dalmatinskoj 

zagori tako kvalitetno može organizirati život. 

“Ulaganjem u znanje ulažete u sebe i 

svoju djecu. Zbog nemogućnosti održavanja 

tjelesne kulture u zimskim uvjetima drago 

mi je da ste dobili jedan ovakav objekt koji 

će služiti školi i široj društvenoj zajednici. 

Ponosni na pobjedu u Oluji koju danas 

Presjecanje vrpce pri otvaranju dvorane 

Lovreć - Opanci

slavimo, nikada nemojmo smetnuti s uma da 

se rad uvijek isplati. Zato čestitam svima u 

realizaciji ovoga projekta“, rekao je ministar. 

Svečani blagoslov izmolio je župnik fra 

Dinko Bošnjak, a onda se pošlo u obilazak 

dvorane. Najmlađi, i najrazigraniji, odmah su 

iskušali postavljene sprave. Za sve uzvanike 

pripremljen je domjenak ispred dvorane, a 

za to vrijeme nazočne su zabavljali Neretvanski 

biseri. 

Povijesna utakmica u dvorani pripala je 

bojovnicima Imotske krajine, 115. imotskoj 

brigadi i 3. imotskoj bojni. 115. imotska 

brigada slavila je rezultatom 6:3, no to nije 

zbunilo 3. imotsku bojnu koja se pokazala 

boljom u restoranu Gloria. 


Proslavljen Dan općine - otvorena športska dvorana 

Počela školska 2010./2011 

godina 

Nova školska godina počinje u ponedjeljak 

6. rujna 2010. Svi će učenici 

toga dana redovno doći na nastavu. 

Općina Lovreć donijela je i odluke za 

početak nove školske godine. 

I. Odluka o srednjoškolskom prijevozu 

Pravo na prijevoz učenika imaju svi 

srednjoškolci s područja općine Lovreć. Isti 

su se dužni javiti u Općinu zbog plaćanja 

participacije. Učenicima koji budu pravili 

probleme tijekom prijevoza i nanosili materijalnu 

štetu prijevozniku, bit će uskraćena 

participacija. 

II. Odluka za osnovnoškolce 

Svim osnovnoškolcima općina Lvoreć 

je osigurala 200,00 kn za školske potrepštine. 

Popis osnovnoškolaca dobivat ćemo 

od ravnatelja škola, a isplata će biti tijekom 

mjeseca rujna. 

III. Odluka za malu školu 

I ove godine osiguran je program Male 

škole kroz cijelu škosku godinu mada je 

zakonska obaveza 45 dana. Sva djeca za 

obuhvaćena programom, dužna su se javiti 

ravnateljima škola. Program se odnosi samo 

za područje općine Lovreć. 


Osigurane karte za 

studente 

Općina Lovreć se pridružila akciji 

besplatnih karata za studente. Svi 

studenti dobit će godišnje pokazne 

karte koje mogu korisiti na linijama Autopoduzeća 

Imotski ZZ za odredišta prema 

sveučilišnim centrima. Kroz godišnju kartu 

moći će koristiti sve linije i neograničeni 

broj odlazaka i dolazaka. Ova izravna 

Na području općine Lvoreć izmjenit 

će se sva rasvjetna tijela. Zajedno 

sa Fondom za energetsku učinkovitost 

i Općinom Lovreć potpisan je ugovor 

o rekonstrukciji javne rasvjete. Radovi će 

trajati do Božića. U pojedinim naseljima 

Nova rasvjeta 

pomoć omogućit će studentima i njihovim 

roditeljima znatno smanjenje troška, što je 

i njen glavni cilj. 

Ovim činom omogućava se velikom 

broju studenata mogućnost češćeg boravka 

kod svojih domova, ali i ostvarivanje želje za 

mogućom dnevnom migracijom u kojoj bi 

studenti trajno ostajali u Imotskoj krajini. 

smanjit će se broj rasvjetnih tijela, a u 

nekima će se povećati. U svakom slučaju 

cilj ove akcije je smanjiti javnu rasvjetu i 

emitiranje štetnih plinova koje forsiraju i 

tijela Europske unije. Radove izvodi tvrtka 

Prolux-Split. 

Lovreću s ljubavlju 

Obrt rad s građevinskim strojevima 

u vlasništvu Mirjane Frankić već 

nekoliko rujanskih dana probija 

šumske puteve po sjevernom dijelu Lovreća: 

prema Matusinovim kućama, Trolokvama i 

Bliznicama u dužini od oko pet kilometara. 

Strojevi opremljeni za usitnjavanje kraškog 

terena uredili su ove šumske putove i izravnali 

ih kako bi se osobnim automobilima 

moglo doći gotovo pred svaki vrt i ogradu. 

Nikola Frankić iz Lovreća želi svome 

Lovreću darovati nešto korisno. Osluškujući 

bilo mještana, odlučio se za ovu vrlo 

vrijednu i skupu investiciju. U razgovoru 

s njim i upitima za njegov motiv kazao 

kako mu je to bila želja i prije, ali zbog 

nedostatka vremena to nije mogao učiniti. 

Strojevi koje ovaj obrt posjeduje, odrađivali 

su velike poslove u Primoštenu, Muću, Istri, 

na Badelovim vinogradima kod Benkovca, 


Lovreć - Opanci

na projektima Hrvatskih šuma i na puno 

drugih privatnih lokacija. 

Općini Lovreć je u cilju da svakog 

stanovnika motivira, ne samo na dolazak 

u ove oaze mira, već i da svojim djelima i 

po svojim mogućnostima pomogne svome 

kraju. Nikola Frankić je to učinio na najbolji 

mogući način i mi smo mu uime svih 

stanovnika Lovreća neizmjerno zahvalni. 

Želimo da gospodin Frankić bude poticaj 

i drugima. 

Održavanje mrtvačnica 

Prije zimskih i kišnih dana komunalni 

djelatnici i bojadiseri pristupili su 

uređnju mrtvačnice. Obojani su zidovi, 

saniran jedan dio prostora od vlage. Na 

sjevernom strani tijekom ljeta se dogodila 

provala te su otvori sanirani. Prozorska okna 

s unutarnje strane su silikonirana. Isključena 

je voda na prskalicama, a tijekom zime 

posijeći će se jedan dio grana na platanama 

ispred mrtvačnice u Lovreću. Veliko je 

nevrijeme na proljeće porušilo jedan dio 


Lovreću s ljubavlju 

borova. Ponovno su zasađeni i svi su izgledi 

da se suše. Sačekat će se proljeće i vidjeti 

je li potrebno zasaditi nove. 

Na mrtvačnici u Studencima prekontrolirani 

su otvori i ozračnici kao i prosotr 

za frižider. 

Na mrtvačnici u Medovu Docu dovršeni 

su svi grubi radovi. Pristupilo se postavljanju 

elektro-instalacija i plastične stolarije. 

Konačan dovršetak radova predviđen je za 

mjesec kolovoz 2011. 

Orguljaški Bard održao 

koncert u crkvi Svetoga Duha 

Povod orguljaškog koncerta prof. Maria 

Perestegija bila je 100. obljetnica 

preminuća fra Šimuna Milinovića, 

barskog nadbiskupa. 

Prof. Perestegi odlučio se za program 

lakših skladbi za publiku koja nije vična ovakvim 

koncertima, ali zahtjevnijih u izvođenju 

i odabiru registracije. Posebno dojmljiv bio 


Orguljaški Bard održao koncert u crkvi Svetoga Duha 

je allegro tri sonate nepoznatog skladatelja 

iz Klanjca. Lovrećani, i oni koji su to htjeli, 

mogli su poslušati i skladbe hrvatskih autora, 

posebno L. Sorkočevića čija dijela danas 

čuva naš dr. fra Stipe Nosić u samostanu 

Male braće u Dubrovniku. 

Skladba tri sonate od J. Bajamontija u 

svom adagiu plijenila je lepršavošću splitskih 


96 

kolorita ovog nadasve poznatog liječnika koji 

se u svojim mladim danima družio i s A. 

Fortisom koji je pisao o Dalamciji. 

Umjesto Handla, prof. Perestegi nas je 

počastio Tocatom i fugom od Bacha 

kako bismo osijetili puninu koju pružaju 

lovrećke orgulje, posebno u pedalnom dijelu. 

Sviranje Bachove tocate prof. Perestegi 

izveo je s donjeg sviraonika došavši do publike 

koja je osjetila njegovu virtuoznost, lakoću 

sviranja i, naravno,veliko umijeće „upravljanja“ 

ovim vrlo zahtjevnim instrumentom. 

O orguljama u Lovreću izrazio se vrlo 

pozitivno, ali je dao i neke primjedbe, koje 

se mogu ukloniti, kako bi ovaj instrument 

bio poželjan i drugim glazbenicma pri izvođenju 

ovakve ili slične glazbe. 

Prof. Perestegi je ovim koncertom prbližio 

orguljašku glazbu svim slušateljima od 

kojih su neki prvi put slušali ovakav koncert. 

Lovreć - Opanci

Hrvati iz Crne Gore u 

posjetu Lovreću 

Naši gosti s čelnicima Općine pred ostacima rodne kuće fra Šimuna Milinovića 

Povodom Znanstvenog skupa o fra Šimunu 

Milinoviću u Lovreć je iz Crne 

Gore stiglo izaslanstvo, predstavnici 

grada Bara, točnije Hrvatske građanske inicijative: 

Vlado Marvučić, Ilija Janković, Ilija 

Janetić i Pavao Vučetić. Bila je to prigoda 

pokazati im kraj u kojem se rodio fra Šimun 


Milinović. Posjetili su njegovu rodnu kuću 

(kulu Milovića) i položili cvijeće. Nakon 

toga su obišli prostor Škole, Etnografsku 

zbirku i školsku dvoranu. 

Po njihovim riječima osjetili su ljubav 

i toplinu svog naroda u matici Hrvatskoj 

kao i gostoprimstvo svećenika franjevaca. 


Gradilište kroz 

Bošnjakovu stranu 

U 

petak 29.10.2010. otvoreno je 

gradilište na uređenju ceste kroz 

Bošnjakovu stranu. Ovaj projekt 

se nadovezuje na projekt uređenja središta 

Lovreća. Cesta će zbog velikih poledica zimi 

dobiti i treću traku za lakši protok teretnih 

vozila te će se urediti gornji sloj asfalta, 

bankine i signalizacija. Ove radove izvodi 

Poduzeće za ceste iz Splita a izvodit će se 

ugovornom dinamikom ukoliko vremenske 

prilike to dozvole. Projekt za cestu napravila 

je tvrtka Geoprojekt d.o.o. Split, a nadzor 

vrši tvrtka Muhos d.o.o. iz Splita. Svakako 

smo pazili na to da promet teče nesmetano u 

oba pravca, a svim se vozačima do završetka 

gradilišta preporuča oprezna vožnja. 

Magistralna i mjesna 

vodovodna mreža - Čaljkušići 

Radovi na vodovodu Čaljkušići su se 

opravdano odužili. Jednim dijelom nije bilo 

sigurno hoće li se ova investicija nastaviti 

zbog gospodarske situacije, a dijelom i zbog 

nerješenih imovinsko-pravnih pitanja glede 

posjednika ili vlasnika zemljišta. 

Radovi na vodospremi su dovršeni. Postavljen 

je i magistralni dio cjevovda kroz 

Čaljkušiće i jedna dio mejsne mreže. Žao 

nam je zbog stanovnika Čaljkušića kojima je 

dijelom uništena prometnica. Zbog veličine 

projekta molimo ih za strpljenje. Jedan dio 

ceste 1.4 km je saniran u cijelosti. Nakon 

polaganja cjevovda i izvršenja potrebnih 

radnji na tlačenju cijevi asfaltirat će se i 

preostali dio. 


Lovreć - Opanci

Pokojnicima s pijetetom 

Ne treba dugo razmišljati o vremenu 

u kojem živimo i ne treba dugo 

proučavati ponašanja, vjerovanja i 

ljudska traženja da bi se otkrilo kako naše 

vrjeme ne voli govor o smrti. 

I danas kada se ljudi okupljaju na grobovima, 

sponatano se povlače u šutnju, u 

poneki šapat, stapaju se s plamom svijeća, 

a krizanteme mirišu na osobit način. 

Ni ovaj dan ljudi ne doživaljavaju jednako. 

Uočit ćemo razlike između onih koji 

se susreću s trenutcima pohoda grobovima 

kao da ih se ne tiču i onih koji nisu uspjeli 

premostiti samoću i odgovoriti koracima na 

pitanja koja je otvorila smrt. I zato molimo: 

Jer tvojim se vjernima, Gospodine, život 


mijenja, a ne oduzima, jer imamo vječno 

prebivalište na nebesima. 

I dok plačemo za našim pokojnima, 

naš plač nije znak očaja, nego izričaj ljubavi 

jer je naš život znak nade. Iz dana u dan 

učimo da ne moramo umrijeti. 

Za vrijeme blagdana Svih svetih, na 

Dušni dan, kao i vikend prije toga, tisuće 

Lovrećana pohodili su groblja svojih najbližih. 

Za ovu prigodu bile su prilagođene svete 

mise kako u župnoj crkvi, tako i na groblju 

koje je predvodio župnik fra Dinko Bošnjak. 

S razlogom vjerujemo da će svaki vjernik 

koji je sposoban živjeti zbilju vlastitog 

tijela, jednoga dana začuti obnoviteljsku 

riječ: Ustani! 

Ražario nas žar ptice 

Ljepši dar za 125. obljetnicu Osnovne 

škole u Lovreću od današnjeg nije 

mogao biti. 

Ravnatelj škole g. Marjan Sekelez pozvao 

je u goste Gradsko kazalište Žar ptica iz 

Zagreba koje vodi glumica Marija Sekelez, 

čiji roditeljski korijeni potječu iz Lovreća. 

Ravnatelj škole je u najkraćim rečenicama 

govorio o povijesti pučke pouke stare 

180 godina, 125. obljetnici pučke škole i 

60. obljetnici Osnovne škole. Vidljivo je bio 

sretan jer su se na ovu predstavu odazvala 

djeca iz Šestanovca, Ciste, Studenaca i PŠ 

Kljenovac (OŠ „Tin Ujević“ Krivodol). Zaželio 

im je dobar provod. 

Kratkim i dopadljivim recitalom učenika-domaćina 

započeo je program proslave 

Dana škole. 

Gospođa Marija Sekelez s ushićenjem se 

obratila nazočnim roditeljima, nastavnicima 

i djeci, što je u svoj Lovreć dovela svoju 

glumačku družinu s prekrasnom predstavom 

Sanje Polak Dnevnik Pauline P. 

- Iako sam rođena u Vukovaru, a djetinjstvo 

provela u Splitu, Lovreć mi je posebno 

pri srcu. Drago mi je što vas mogu 


Ražario nas žar ptice 

pozdraviti i darovati vam ovu predstavu koja 

je dosad izvođena oko 170 puta, a dio je 

osnovnoškolske lektire. Nema sumnje da 

ću biti zadovoljna ukoliko vam se predstava 

svidi, što znači da smo odradili dobar posao 

- rekla je Sekelez. 

Predstava Dnevnik Pauline P. definitivno 

je oduševila svu školsku djecu i sve nazočne. 

Ležernošću glumaca i glazbeno-scenskim 

nastupom pokazali su na duhovit i neobičan 

način svima odrastanje osnovnoškolke 

Pauline opterećene svim globalizacijskim 

tijekovima i odnosima unutar obitelji, školi 

i društvu. Prilagođenim izričajem razumljivim 

svoj školskoj djeci nisu ostavili nikoga 


100 

ravnodušnim. Sama djeca svojim reakcijama 

pokazali su da im s predstava dopala i glumci 

su za to pobrali velike aplauze. 

Izvođenjem ove predstave pokazali smo 

da i ruralne sredine gotovo ni u čemu ne 

zaostaju od onih gradskih u kojima, naravno, 

postoji veći izbor onoga dobroga, ali, na 

žalost, i lošega. 

Kazalištu Žar ptica odajemo veliko 

priznanje i zahvalu za doživljaj koji ćemo 

dugo pamtiti. 

Osnovna škola je za sve drage goste priredila 

kolače i napitke, a članovi aero-kluba 

Split za ovu prigodu snimili su nekoliko 

fotografija iz zraka. 

Lovreć - Opanci

Završili drugi dani Mate 

Šimundića 

U 

Osnovnoj školi S. S. Kranjčevića 6. 

studenoga 2010. završili su Drugi 

dani jezikoslovca Mate Šimundića. 

U organizaciji Društva Lovrećana i prof. 

Ivana Bekavca Basića devet izlagača govorilo 

je na zadanu temu. Iako je za ovu prigodu 

bilo najavljivano tiskanje prvoga Zbornika, 

to se zbog nedostatka financijskih sredstava 

nije dogodilo. 

Nakon održanih referata započela je 

rasprava na teme izlagača. Svi izlagači slažu 

se u tome da i raspravne dijelove treba objaviti 

te da se Zbornik mora što prije izdati. 

U poslijepodnevnim satima organiziran 

je posjet rodnim kućama fra Šimuna Milinovića, 

Mate Šimundića i Ivana Raosa te 

Trgu fra Anđela Udiljka, oca naučiteljstva 

u našim krajevima, u Studencima. Navečer 

je upriličena sv. misa u župnoj crkvi koju 

je predvodio župnik fra Dinko Bošnjak. 

Iznajmljivanje športske 

dvorane 

Svi koji to žele, a bave se športom, rekreacijom 

i zabavom, mogu športsku 

dvoranu u Lovreću dobiti u najam. 

Od petka 26. 11. 2010. do daljnjega 

u poslijepodnevnim satima (od 16 do 23 

sata) moguć je najam dvorane. 


Svi koji to žele, prijave za slobodne termine 

mogu dobiti kod Tomislava Olujića zaduženog 

za dvoranu na telefonski broj 092 202 07 32. 

Korisnici dvorane dužni su prije korištenja 

potpisati ugovor i uplatiti iznos od 

200,00 kn po satu. 


Uz Dan škole - emisija o 

gangašima 

U 

okviru proslava Dana škole urednica 

emisije Hrvatske narodne baštine koja 

se emitira na prvom programu Hrvatskog 

radija, gospođa Maja Martinec, i tonski 

snimatelj Ante Dorić bili su gosti naše škole. 

Snimali su gangu (distih) lovrećkog 

kraja sa svrhom očuvanja zavičajne baštine 

od zaborava. U višesatnom druženju u pjesmi 

i priči naši gangaši su bili: Ante Šamija 

(Šamijica), Marijan Čavrlj (Marinko), Frano 

Biškić, Ante Biškić (Bibe), a pomogao im 

je Marko Vuković (Maka) sa Studenaca. 

U razgovoru o školi i gangi sudjelovali 

su ravnatelj škole Marjan Sekelez i autor 

Lovrećke gange gosp. Petar Ujević. 

Ovo je bila još jedna promidžba našega 

mjesta i Općine ili kako o gangi kaza gospodin 

Ujević: “Još jedna želja da u bogatoj riznici 

narodnog stvaralaštva bude namijenjena 

potomcima da bi u njoj mogli prepozna(va) 

ti dio sebe ‘jer nikada više večeri posutih 

ognjištem i guslama, sijelima i igrama, večeri 

u gangi propjevanih’ kako napisa našijenac 

Ivan Raos.“ 

Gradu heroju Vukovaru 

U 

subotu 13. studenoga posjetili smo 

s grupom građana herojski grad Vukovar. 

Ove godine to smo učinili po 

deseti put. Osjećaji prema gradu Vukovaru 

često su kroz ovih deset godina bili tema 

i našeg Općinskog vijeća. U nekoliko navrata 

pomagali smo preko župa ili Caritasa 

najugroženije obitelji i sudjelovali zajednički 

u projektima izgradnje Vukovara. 

Vukovar je grad koji ima posebno mjesto 

u našim srcima. I ove godine obišli smo mjesta 

stradanja i zadržali se u gradu na Dunavu. 

Nakon toga smo posjetili grad Slavonski 

Brod. Vođeni od p. dr. Maria Crvenke obišli 

smo franjevački samostan iz 17. stoljeća, vidjeli 

povijesne orgulje i sobu pjesnika Dragutina 

Tadijanovića. Poslije samostana obišli smo kuću 

u kojoj je živjela književnica Ivana Brlić-Mažuranić 

i u kojoj je napisala Priče iz davnine. 

Posjetitelji su imali dovoljno vremena da obiđu 

iznimno lijepo uređen prostor Brodske tvrđave, 

uređenog korza i mnogih drugih znamenitosti 

ovoga iznimno čistog i uređenog grada. 


Lovreć - Opanci

Knjige „Pogled u misterij“ i 

„Život biraj“ 

(s. Marije od presvetog srca) 

Ove 2010. klarisa Anka Petričević – 

sestra Marija od Presvetog Srca u 

splitskom samostanu svete Klare 

obilježava 80 godina svog života, a taj je 

jubilej oslađen nagradom “Dragutin Tadijanović” 

za 2009. Nagradu za sveukupno 

pjesničko djelo dodjeljuje Zaklada Hrvatske 

Iz kulture 


akademije znanosti i umjetnosti, a preuzela 

ju je 4. studenoga na prigodnoj svečanosti 

u domu “Tadijanović” u Slavonskom Brodu 

klarisina nećakinja Branka Buljan, koja je 

pročitala Ankino pismo u kojem se prisjeća 

susreta s našim poznatim pjesnikom koji je 

živio čak 102 godine. 

U Biblioteci asketsko-mističnih djela – 

Symposion, u nakladi Samostana sv. Klare u 

Splitu, objavljene su dvije knjige „Pogled u 

misterij“ i „Život biraj“ s. Marije od Presvetoga 

Srca. Knjige koje je likovno oblikovala 

slikarica Darija Karmela Kovačević sadrže 

meditacije „Bog je ljubav“ objavljene u sarajevskom 

„Katoličkom tjedniku“ od 2004. do 

2005. godine, u kolumni „Pogled u misterij“. 

Bog je Ljubav – glavni je sadržaj ovoga 

djela „Pogled u Misterij“; u Misterij, koji je 

punina Bitka; Onaj koji jest. Naglasak je na 

velikoj tajni Utjelovljenja, na Logosu, vječnoj 

Riječi, po kojoj je sve stvoreno i po kojoj 

sve opstoji. Riječ je o božanskoj stvarnosti, 

o mističnom životu i sjedinjenju duše s 

Bogom. Knjiga je meditativno-znanstveno 

djelo, s obiljem misli velikih filozofa – teologa 

– mistika, a dubokog sadržaja, koji 

dušu izgrađuje i upravlja k Bogu, Izvoru 

života i ljubavi. 

Iz kulture

Knjige „Pogled u misterij“ i „Život biraj“ (s. Marije od presvetog srca) 

Nakon završetka djela „Pogled u misterij“, 

u kolumni sarajevskog Katoličkog 

tjednika, uslijedilo je ovo drugo djelo „Život 

biraj“, koje je u nastavcima objavljivano 

godine 2005. I ovo djelo ima za cilj da djeluje 

na svijest i savjest, da mnogi spoznaju 

i shvate svoje prvo Počelo, svoj iskon, svoj 

Život, ne ostajući na putevima Izgubljenja. 

Pod utjecajem mnogih lažnih ideologija, 

od kojih je i New age, propagatorima lažnih 

ideja, lascivnih filmova, droge, alkohola, 

Iz kulture 

O računalnom bezakonju 

Lovreć je dao brojne sveučilišne profesore, 

jedan od njih je dr. sc. Slavko 

Šimundić, rođen 13. rujna 1946. u 

Lovreću, početkom ovog desetljeća bio je i 

dekan Pravnog fakulteta. Objavio je deset 

knjiga i redoviti je profesor na Katedri za 

informacijske znanosti i statistiku. Ove je 

godine objavio novu knjigu, vrlo aktualnu 

u ovo globalno-internetsko doba. Sve je 

više amoralnosti i kriminala na ulicama, 

u zbilji, ali i u virtualnom, internetskom 

svijetu. Stoga je, ne samo za studente nego 

i za širi čitateljski krug, zanimljiva knjiga 

RAČUNALNI KRIMINALITET koju 

su objavili dr. Slavko Šimundić, profesor 

na splitskom Pravnom fakultetu, i osječki 

publicist i asistent Siniša Franjić. U deset 

poglavlja knjige autori promišljaju nisku 

razinu naše računalne kulture i etike, granice 

narušavanja privatnosti nakon koje počinje 

Naše gore list 

104 

života ulice, zamamnih obećanja lagodnog 

života, rasula u obitelji, tužno je i žalosno 

stanje, koje vodi prema Izgubljenju. Da bi 

se čovjek današnjice spasio i bio sposoban da 

preuzme teret koji donose Božji blagoslov, 

mora se vratiti „svome Stvoritelju i ocu, 

koji ga ljubi; da po Njemu i Milosti živi 

dostojanstveno i čestito, kako bi bio koristan 

sebi, svojima i Domovini“ - poručila 

je autorica knjige. 

..................................Dragica Zeljko Selak 

kriminalitet, obrađuju otkrivanje, prijavljivanje 

i kažnjavanje računalnih prijevara, 

špijunaža, sabotaža, softersko piratstvo, upade 

na internetske domene i osobito krađu 

osobnih podataka i informacija pohranjenih 

na raznim kompjuterskim medijima ili 

internetskim mrežama. Knjiga je ujedno i 

studentski udžbenik za taj izborni predmet 

na splitskom Pravnom fakultetu i osječkom 

Elektrotehničkom fakultetu, na kojima se 

trenutačno jedino u nas studira ta aktualna 

tematika. 

Računalna je tehnika toliko uznapredovala 

da se danas mnogo više novca ulaže 

u zaštitu osobnih podataka i informacija 

negoli u hardver (tehničku podršku), jer smo 

svjedoci kako i srednjoškolski hakeri umiju 

razbiti šifre računalnih sustava cijelih država, 

a naši Zadrani čak i vojnog Pentagona. Knjiga 

obrađuje genezu, otkrivanje i kažnjavanje 

računalnog kriminaliteta, zakonsku praksu u 

Lovreć - Opanci

nas i u svijetu, na kraju je i nekoliko praktičnih 

primjera štićenja osobnih podataka 

pred kradljivcima koji ih zloporabljuju i 

kradu novac na “mreži svih mreža”. Postoje 

hardverska, softverska, administrativna, 


Naše gore list 

kripto zaštita i “vatreni zidovi” kojima se 

korisnici brane od neželjenih upada u svoj 

računalni sustav, a kazne mogu biti i do 

deset godina zatvora. 

................................................M. Vuković 

Kolekcionar Marijan 

Šimundić 

Marijan Šimundić(1952.) iz Lovreća 

dosta je zanimljiv čovjek. Tko god 

prođe ispred njegove kuće, pogled 

mu se zadrži na njegovom vrtu, kući, okolišu… 

Očito, čovjek ima neku umjetničku 

dušu. To je i nas motiviralo da navratimo 

i popričamo s ovim čovjekom. 

Slično kao i drugi Lovrećani, Marijan 

se uputio u Njemačku 1972. godine. Pošto 

je završio ugostiteljsku školu, prvo je radio 

kao konobar u jednom elitnom hotelu u 

Offenburgu. 1984. godine otvara svoj restoran 

u istom mjestu. 1987. kupuje kuću 

u Offenburgu. Tako je započeo svoj život 

Iz kulture

Kolekcionar Marijan Šimundić 

sa suprugom Marijom r. Burazin s kojom 

se oženio 1980. Devedesetih godina počinje 

rat u Hrvatskoj. Marijan se uključuje u 

Iz kulture 

106 

prikupljanje pomoći za Domovinu. Osnovao 

je Hrvatsku kulturnu zajednicu u Njemačkoj, 

čiji je bio prvim predsjednikom. Prvi je kao 

Lovreć - Opanci

stranac ušao u gradski parlament Bahlsbacha. 

Za Lovreć je također prikupio značajnu 

pomoć, a među ostalim i vatrogasno vozilo. 

Za njegov doprinos stvaranju hrvatske države 

predsjednik dr. Franjo Tuđman odlikovao ga 

je Redom hrvatskog pletera. 2008. godine 

vraća se konačno u Hrvatsku kao umirovljenik. 

Uz suprugu Mariju ima i sina Davida, 

nevjestu Katarinu te dvoje unučadi. 

- U Njemačkoj sam uvidio da ljudi 

sakupljaju pojedine stvari i to brižno čuvaju. 

Ja sam se odlučio za šivaće strojeve. Imam ih 

60! Sve su to unikati. Ni jedan nije Singer. 

Postoji mnogo ruku… 

Ruke pjesnika, umjetnika, vozača, 

ruke bogataša i ruke siromaha i 

još mnoge druge… 

No, ipak su samo dvije, a zašto? 

Ove su dvije toliko dobra učinile 

i uzdiže mi se uzdah: 

- O da su bile još bar dvije ovakve, 

bilo bi još mnogo toga! 

Ono što nije mogla jedna, 

velikodušno je prihvaćala druga 

i uvijek su bile složne. 

Bile su nježne, mada im je koža bila 

hrapava, uvijek tople, a toliko puta 

modre od studeni, pune za drugoga, 

a i same toliko puta prazne. 

O, te blažene ruke! 

Koliko su puta otrle suzu sa zaplakanog lica, 

koliko puta ogrnule ozeblog, 

nahranile gladnog… 

Dvije ruke 


Kolekcionar Marijan Šimundić 

Imam i dva stara traktora-porsche, džipa iz 

Drugog svjetskog rata, američki motocikl, 

starog mercedesa-oldtimera… bunker kanadske 

vojske koji sam kupio u Njemačkoj. Vrt 

uređujem s pojedinim detaljima i tako mi 

vrijeme prođe. Zadovoljstvo mi je pomoći 

drugim ljudima. Zajedno sa suprugom 

aktivan sam u župnom zboru. Pomažemo 

koliko možemo i to nas čini sretnim. 

Marijane, želimo Vam da još više imate 

i da ljudima nesebično pomažete kao i do 

sada. 

................................................Ante Aračić 

Ah, zašto su bile samo dvije? 

O, hvala ti, svemoćni Stvoritelju, 

što si nam stvorio ruke, ove dobre ruke! 

Blago tim sretnim rukama! 

*** 

Al’, i razbojnik ima ruke, 

ruke koje nose zlo, 

pišu nepravdu, uništavaju narod. 

Da, i to su ruke… 

Koliko puta kažemo: 

- Bolje da ih nema! 

Ti si ih ipak stvorio 

i one postoje, 

ali ih je čovjek 

zloupotrijebio. 

Zašto nisi onome dobrome 

dao i te dvije ruke, 

bilo bi dvostruko 

više dobra na svijetu? 

......... S. Ozana (Nedjeljka Jerčić) (+1999.) 

Iz kulture

- Jerko moj! Jesi li vidijo niki dan, kad 

pokopaše onog’ našeg susida, koji mlad i 

zelen ode u ledinu? Niki držaše govore. I 

sve jedan drugon govori: ‘Ne juti se što ti 

nisi ovi put govorijo. Bit će jopet prilika!’ 

‘Kakvi’ prilika? Kakvi’ prigoda? Da’ bo’da 

i’ takve prilike u njijovoj obite’ji dočekale, 

pa neka onda drže govore! ‘ 

- E, moja Mande, kad bi čovik bio pametan, 

nikad se puške ne bi latio...!? Žalosna 

nan majka, žalosna! A bojin se, kad ti se 

ovi niki ‘judi brzo obrate da bi to moglo i 

na zlo slutit. Da nan se jopet ne iskoli isto? 

Da budemo opet krivi i da nas se progoni? 

- Cili san vik, evo, proživila, a ne razumin, 

a i umrit ću, čini se, i ne ću sv’atit’ 

zbog čega je oniko ‘judi nakon onog nesritnog 

svickog rata izginulo. Zašto se o tizin 

šutilo? Zašto se vironauk branijo? Ali se zato 

psovalo i to nikomu nije smetalo. 

- A danas, svi ti, evo, navališe u crkvu. 

Pod starost se krste, vinčavaju, krizmavaju. 

To ti je sad k’o nika moda. I daje se psuje 

i nikomu ništa. 

- Zlo će se veliko spustiti na ovaj jadni 

narod. Bidno če’jade više nima za ništa 

vrimena, a ne zna ni šta radi ni šta ‘oće. 

Sve je belaj odnjo! 

- A bojin se da nijedan rat nikomu 

nije donijo dobro, a nama ‘Rvatin zglave. 

Sve ti strepin da ne bude jopet isto. Spasiš 

čovika, obite’j, kuću, zem’ju... I šta poslin? 

Stara je poslovica: koza odgoji šćene, 

a šćene joj poslin kosti grize. 

- A da je Bog da’, da je naš stolar Lujo 

živ, on bi sad bijo najbogatiji čovik u selu. 

Skače mi tlak 

Mrtvački sanduci su danas ovd’e traženi. 

Vele i’ brate izginu, a ovo stari brzo izumru. 

A prije bi se kadikad i digdi radovalo 

kad bi ‘kogod umro, jer je jedan manje bijo 

na tanjuru. A sad’ odoše šoldi iz britvaša. 

Skupo je sad umri’t. 

- Nego, sad ti je sprovod skupji veg’ 

vinčanje. 

- Sprovod moraš obavit, a pir se više i 

ne mora pirovat, jer skoro se ni’ko ne ženi. 

Sad’ su svi na nikoj probi. Kušnji. Prominu 

po deset žena i ni’ko nikomu ništa. Svi govore: 

kušan oli ti proban ženu, auto, vino... 

ali niko ne govori: ‘Divice moja draga, iđen 

pokušat Boga molit!’ Ni’ko! 

- A je, moj Jerko! Sva ova naša mlađarija 

živčana. Svi kažu: ‘Evo skaču mi živci! 

Skače mi tlak! Nemoj da poludin...!’ A mi 

smo, brate, svega vidili, i loša i dobra se 

nauživali, ali ništa nan nije skakalo. Samo 

su nan criva skakala od gladi, pa, evo opet 

lipe godine dočekasmo. Ma, i kad ‘oćeš 

štogod komu tuten rastumačit, ma, niko 

ti nima vrimena, ni strp’jenja, ni razuma. 

- Sve bakato i zadrto, Mande moja! 

- Lete u tizin autinan i na ovin motorin 

k’o kakvi bidni nevo’jnici . A di li će sletit? 

Šta misle da će in umaknit i promaknit!? 

Brez Boga ne mereš ništa. Ama ništa! Sve 

je u njegovoj ruci. 

- Vrandul će in crni umaknit, Mande 

moja! 

- Ma, reci ti meni, zanima li njizi išta? 

Baš išta? 

- Zanima, zanima! Oni kažu: ‘Oćemo se 

provest, proživit’. Prošla su ta vaša vrimena. 

Iz kulture 108 

Lovreć - Opanci

Nije više ništa isto. Dosadni ste vi i te vaše 

priče šta ste vi i kako ste vi stari živili. ‘Ko 

van je kriv što niste znali živit’. 

- Ma, i mi smo bili mladi. I nas su te 

ludosti zanimale, ali smo malo više cinili i 

poštivali naše stare i tu našu nesritnu povist. 

- Srce mi se stegne kad vidin kako ovu 

našu dicu, te naše unuke, ništa ne zanima, 

ma ni povist. Nji’ ti koren ne zanima. Aj ti 

meni kaži, ako kupusu nisi dobro utvrdijo 

žile u zem’ji, kako će on rest? Ne mere se 

živit brez korena. Koren triba dobro utvrdit, 

zalit i zaštiti od sunca da ne izgori. Jer je 

poslin za sve kasno. 

- Je, moja Mande! Ti si u pravu, ka’ 

i uvik! Onin je starijin tribalo štogod-štogod! 

Ali ovizin dans ne triba ni koren, ni 

Da nam zaborav 

ne otme dušu... 


Skače mi tlak 

savit. Njizin triba benzina i piva. Oni, prije 

vego li izrestu, osuše se. Sve nika nestrp’jiva 

truležina, koja se ničeg ne boji i ništa joj 

nije sveto. S našon Rvackon smo dobili i 

ružne darove iz ’Merike i Erope! Lipu nan 

je ostavštinu ostavio i lipu nan budućnost 

nudi ovaj bezbožnički sustav. A i mi smo 

dosta krivi, pa nan tako triba. Kad ditetu 

daš na vo’ju, ne triba se nadat dobru! 

- Unda se ničemu ne triba ni čudit! Rano 

moja, što sve čovika čeka?! A ne triba se vele 

svemu ni čudit’, ni ovo što sviman skače 

tlak. Vidiš da je i u zraku niki pritisak, a i 

vrime je, Bože mi prosti, nikakvo živčano! 

(Iz romana Vrd’olska žeđa) 

.......................... Dragica ZELJKO SELAK 

U spomen i čast svim hrvatskim sinovima palim za slobodu domovine 

KRIŽNI PUT 

Dugo je šutnja pričala više od riječi, 

Samo su isprane oči pogledima govorile 

istinu: 

Otišao je sin, brat... 

S praga ga otpratila suza materina, 

U siromašnom zavežljaju ponio je srce i 

blagoslov, 

Otiša’ je tražiti domovinu. 

Iz kulture

Da nam zaborav ne otme dušu... 

Mučno mu prolazili dani i odjednom se 

nađe u koloni... 

Mnoštvo njemu sličnih gazilo je prašnjavu 

cestu, 

Žedni vode hodili uz rijeku, 

Gladni kruha progonjeni kroz žitna polja, 

Samo se nad njima čuo krik krvnika: 

- Bando, hoćete Hrvatsku?! 

Rafali... 

O, ti strašni zvuci umoriše mladost, 

Njihovi jauci i danas žive i traju u priči 

moje bake. 

- Znaš, sinko, da mi je znati di su kosti 

dice moje, 

Gospe moja, o mladosti! 

I tuga caruje po kamenjaru, 

U ljetnim zorama iz daleka mi donese 

pjesmu 

Mladosti umorene. 

Iz kulture 

110 

Oni na zelenim poljanama žive svoju 

mladost, i danas... 

Bol, jauk i suza rosi prkos i snagu, 

Istina je pronašla put u tami 

I narod moj u kalvariji isklesa slobodu! 

Evo Hrvatske, bando krvnička, čujte me, 

nema vas više u zemlji mojoj, 

Otjeraše vas novi hrvatski sinovi... 

Još samo u tihim noćima kao da vjetar 

donese jeku iz moga djetinjstva, 

Onu što živi u meni, što će sutra živjeti u 

djeci mojoj: 

- Znaš, sinko, imali su mladost, a procvali 

nisu, a ubijeni u proliće“. 

Dugo je šutnja pričala više od riječi, 

Samo je srce pronašlo istinu u tami. 


Sve su pustija naša 

ognjišta 

Vrati se, sine 

U sutonu pustom 

Starica krunicom pozdravlja večer na svojoj 

sopici, 

Sunce ugaslim zrakama 

Miluje staru, kamenu kuću. 

Svuda tišina. 

Umorne oči podigla nebu, 

Riječi šutnjom govore... 

Vrati se, sine moj! 

Vrati se, dite materino! 

O, muko moja! 

Nema dima ni vatre, 

Nema suvaraka da ti mater kruv ispeče. 

Boli me, sine, nije tilo toliko 

Koliko unutra nešto čupa oko srca... 

O, sine, vrati se! 

Pivaju, dite, naše tice ko i unda 

Kad si iša od kuće, 

Miriše mesliđan, a ujutro kadulja 

Opija žešće nego mlado vino. 

Lovreć - Opanci

Naš pivac, sine, i on se prominio, 

Slabije piva. 

O, sine moj! 

Napoji se, dušo, vode iz naše čatrnje, 

Doće ti život! 

Dođi, dite moje, da te mater vidi 

Za života, 


Umorna san ti, ali 

Oživila bi ja da te vidin. 

I načas zasuzi oko, 

Suza krišom ocakli zjenu, 

Čvršće stisne krunicu srcu: 

Vrati se, sine! 

Sve su pustija naša ognjišta 

.....................................Ankica Sekelez 

Gostovanje u Lovreću 

Gradsko kazalište Žar ptica već je drugi 

put gostovalo u Lovreću. Prvi put 

je bilo prije 2 godine s predstavom 

Reumatični kišobran koji smo igrali u hodniku 

škole, dok smo ove godine 5. 11. na Dan 

škole nastupili u novoj prelijepoj sportskoj 

dvorani s našom hit predstavom Dnevnik 

Pauline P. koju smo do sada odigrali više 

od 180 puta. 

Željeli smo za taj svečani dan darovati 

učenicima Lovreća najbolju predstavu kako 

bi imali osjećaj da se nalaze u pravom kazališnom 

prostoru. 

I samo vrijeme kao da je sudjelovalo 

u tom velikom događaju jer je dan bio 

iznimno lijep i sunčan tako da su glumci 

GK Žar ptice uživali penjući se križnim 

putem do Gradine. 

Iz kulture

Gostovanje u Lovreću 

Predstavu je gledalo više od 400 učenika 

iz Lovreća, Studenaca, Ciste Velike, Šestanovca 

i PŠ Kljenovac. Bili su prekrasna kazališna 

publika i glumce su ispratili velikim 

i srdačnim pljeskom. Poslije predstave bio 

je priređen svečani ručak za sve nastavnike 

i nas goste. Svi moji zaposlenici bili su 

odševljeni gostoprimstvom i ljubaznošću 

domaćina, tako da su mi rekli kako im 

je to jedno od najdražih gostovanja iako 

smo, uistinu, gostovali od Mongolije do 

Venezuele. 

Pjevam pjesmu ljubavi, 

pjesmu tuge, koju skriva duša moja, 

tebi dušo duše moje, 

tebi moj dobri Anđele. 

Tvojim stazama hodam 

s krunicom u ruci, 

Zahvalan dragome Bogu, 

za ljubav najveću. 

Iz kulture 

112 

Nadamo se i želimo da gostovanje GK 

Žar ptice u Osnovnoj školi S.S. Kranjčevića 

u Lovreću postane tradicijom, tako da djeca 

bez obzira na udaljenost uživaju u najboljim 

predstavama, a mi im ostanemo u sjećanju 

kao izniman kulturni doživljaj u njihovim 

školskim danima. 

Još jednom u ime svih članova kazališta 

Žar ptice zahvaljujem svima koji su se potrudili 

da nam gostovanje u Lovreću ostane 

nezaboravan doživljaj. 

....................... Marija Sekelez, ravnateljica 

Anđele, čuvaru moj 

Odlaskom jeseni došla si ti, 

blagoslov najmiliji što Bog mi je dao. 

Zadovoljna duša bila je radosna, 

rođenjem tvojim, rođena je ljubav, 

sveti križ što u meni živi. 

Otišla si u proljeće rano, 

u haljini bijeloj kao voćka u cvatu, 

prijatelju dragom, onom što te voli, 

onom što te ljubi više od mene. 

Otišla si tamo gdje ću i ja doći 

uz brecaj zvona s našeg kampanela. 

Okupi društvo, čekaj me kod Njega, 

kad pozove ovu dušu bolnu 

da se vječno radujemo skupa. 

I dalje hodam i Bogu se molim, 

tražeći tebe da mi se javiš. 

Staze tvoje puste posjećujem često, 

sve je isto, ali tebe nema, Anđele moj. 

Od kada, dušo, nisi sa mnom, 

tužno srce ne čuje ti glas, 

umorna duša osjeća ljubav, 

pogledom tužnim u nebeski beskraj, 

i stalno tražim i molim, 

vesele oči da mi se jave. 

Anđele, čuvaru moj, pomozi mi sad, 

ti dobro znaš 

Lovreć - Opanci

kako ću živjeti bez tebe ja. 

Pokaži mi put da pobjedim tugu, 

jer tuga je u srcu mom, 

stanovnik duše moje. 

Kad bi tvoja staza znala 

koliko pati duša ova, 

i sama bi s njome zaplakala, 

djevojčice moja mala. 

Otkad, zlato, nisi sa mnom, 

suzne oči ne vide tvoj lik, 

u samoći tiho zovem tvoje ime, 

ružo moja, 

bijela ružo neprocvala. 

Misli mi lutaju nebom dalekim, 

srce mi kaže da živiš u meni, 

duša osjeća da tu si sa mnom, 

ali i dalje tražim i molim 

vesele oči da mi se jave. 


ti dobro znaš 






ti dobro znaš, 






Anđele, čuvaru moj 

Anđelee, Anđeleee, čuvaruu moooj! 

Pjesma, izraz moje duše u sjećanje na 

moju devetogodišnju djevojčicu Kristi- 

nu, mog Anđela, koja se preselila u život 

vječni 24. 4. 2008. 

tata Dušan Petričević 

......................................Split, 21. 9.2010. 

Iz kulture

Žarko Maretić: 

Strossmayer – Milinović 

(njihov zajednički rad na uniji) 

Knjiga Strossmayer – Milinović (njihov 

zajednički rad na uniji) fra Žarka 

Maretića nastala je na temelju arhivske 

građe, uglavnom pisama fra Šimuna 

Milinovića J. J. Strossmayeru koja se čuvaju 

u Arhivu HAZU u Zagrebu; uvodi nas u 

svijet zbivanja s kraja 19. i prvih godina 

20. st. na našim prostorima. Iako je knjiga 

prvenstveno posvećena Strossmayerovu i 

Milinovićevu radu na uniji, tj. ujedinjenju 

pravoslavnih s katolicima, u njoj možemo 

pratiti i diplomatske igre. 

Fra Šimun Milinović (1835. – 1910.), 

barski nadbiskup od 1886. do smrti 1910., 

sav se predao svom pastirskom pozivu. Držao 

je da će obnovom liturgije na staroslavenskom 

jeziku u svojoj nadbiskupiji učiniti prvi i 

bitan korak u približavanju dviju Crkava. 

Vrhunac toga nastojanja bilo je tiskanje 

staroslavenskog misala 1893. koji je priredio 

Dragutin Parčić i uvođenje slavljenja sv. mise 

na staroslavenskom u barskoj nadbiskupiji. 

Drugi glavni Milinovićev zadatak bio je 

osigurati barskoj nadbiskupiji vjerske objekte 

– crkve i župne kuće te vlastiti svećenički 

podmladak. U tom razdoblju nastaje, zbog 

različitih političkih interesa, veliki problem. 

Naime, početkom 20. st. poslije objavljivanja 

Apostolskog pisma Slavorum gentem pape Leona 

XIII. 1. kolovoza 1901., poznat u povijesnoj 

literaturi kao Svetojeronimska afera, talijanska, 

austro-ugarska i crnogorska diplomacija ne 

prihvaćaju da se hrvatski zavod sv. Jeronima u 

Rimu zove hrvatskim imenom. U tom kontekstu 

se Milinović našao u neugodnu položaju. 

Njemu je primarno bilo da se mogu i njegovi 

bogoslovi koji bi studirali u Rimu smjestiti 

u hrvatskom zavodu, dok je crnogorska država 

tražila da zavod u svom imenu ima uz 

hrvatsko i srpsko ime, a na zavod su pravo 

polagale i Italija i Austro-Ugarska. U tom spletu 

okolnosti zahladnjeli su odnosi Strossmayera 

i Milinovića. Milinović je u to vrijeme ostao 

samo u pismenoj vezi s Tadijom Smičiklasom 

u Banskoj Hrvatskoj, kako možemo vidjeti iz 

očuvane arhivske građe. 

Fra Žarko nas nenametljivo vodi kroz 

dostupnu arhivsku građu i daje dokumentima 

da govore. Stoga knjigu preporučujemo 

svima koje interesira crkvena i građanska 

povijest hrvatska i susjednih nam naroda. 

.................................... Ivan Bekavac Basić 

Iz kulture 114 

Lovreć - Opanci

Župna statistika 

Kršteni - 2010. 

1. Andrijana Olujić (Stipe Olujić i Marija Šućur) 

2. Nikolina Nosić (Nikola Nosić i Ivana Bartulović) 

3. Magdalena Čaljkušić (Jure i Marija Babić) 

4. Lovre Frankić (Ljubomir i Tina Mladin) 

5. Katarina Bošnjak (Marijan i Anela Nikolić) 

6. Matea Bošnjak (Ivan Bošnjak i Marija Brdar) 

7. Veronika Milinović (Nuri Milinović i Jelena Milinović) 

8. Lucija Olujić (Ivan i Eleneora Jonjić) 


Krštenje Lucije Olujić 

Molim sve one koji žele krstiti svoje dijete, da navrijeme (barem mjesec dana prije) 

obavijeste župnika kako bismo se mogli dogovoriti o danu krštenja i obavljanju priprava za 

krštenje (upis, pouka, postupak i ispovijed). 

Posebno molim roditelje koji imaju četvero, ili više djece, da se jave mjesec dana ranije 

da mogu obavijestiti o. biskupa kako bi i on mogao poslati svoju čestitku obitelji jer obitelj 

s većim brojem djece uzvišen je doprinos Crkvi i domovini. 

Župna statistika

1. Frano Batinić 

2. Frano Nikolić 

3. Filip Šamija 

Prvopričesnici župe sv. 

Duha Lovreć- Opanci 

2010. 

1. Ivan Vučak i Marija Milinović 

(6. 2. 2010.) 

2. Mario Nikolić i Anita Katić 

(22. 5. 2010.) 

3. Elvis Dragobratović i Dijana Bošnjak 

(12. 6. 2010.) 

4. Antonio Matkov 

5. Josip Šamija 

6. Iva Dumanćić 

Vjenčani - 2010. 

7. Luka Olujić 

8. Josip Bošnjak 

9. Vanesa Čaljkušić 

4. Josip Bekavac i Zrinka Domić 

(24. 7. 2010.) 

5. Ivan Mustapić i Ivana Vuletić 

(31. 7. 2010.) 

6. Marijan Ramić i Kristina Nosić 

(9. 10. 2010.) 

Ukoliko netko želi sklopiti sakrament ženidbe, neka se javi navrijeme (šest mjeseci 

prije) da bi mogao završiti tečaj priprave za sakramentalnu ženidbu. 

Župna statistika 116 

Lovreć - Opanci

Krizmanici - 2010. 

1. Frano Matkov 

2. Ante Olujić Josipov 

3. Ivana Petričević 

4. Mihaela Olujić 

5. Antonija Dumančić 

6. Mate Nosić 

7. Petar Jelić 


8. Ante Olujić Matin 

9. Josip Olujić 

10. Ivana Nikolić 

11. Marijana Nikolić 

12. Ivan Nosić 

13. Marina Rupčić 

14. Marijan Bekavac 

Lovreć, crkva Sv. Duha, 23. 5. 2010. 

vjeroučitelj - fra Dinko Bošnjak • krizmatelj - dr. don Ante Mateljan 

Župna statistika

2009. 

1. Ivan Olujić (+ 12. 12. - Split) 

2. Ante Mustapić (+ 19. 12. - Lovreć) 

3. Marija Olujić (+23. 12. - Zagreb) 

4. Marijan Nosić Kovač (+ 28. 

12.- Opanci) 

- 2010. 

1. Farano Čaljukušić (+ 3. 1. - Split) 

2. Ivan Nikolić (+ 10. 1. - Split) 

3. Miljenko Mustapić (+ 14. 1. - Split) 

4. Kruna (Veselka) Mustapić (+ 20. 

1. - Lovreć) 

5. Ana Matusinović (+ 1. 2. - Split) 

6. Marijan Šimundić Bendić(+ 2. 2. 

- Opanci) 

7. Anđa Petričević (+ 7. 2. - Split) 

8. Željko Frankić Frenki (+ 13. 2. 

- Zagreb) 

9. Josip Šimundić (+ 19. 2. - Opanci) 

10. Miljenka Petričević (+ 16. 2. - Lovreć) 

11. Frano Šamija (+ 20. 3. - Split) 

12. Nevenka Šamija (+ 16. 3. - Lovreć) 

13. Mile Nikolić (+ 16. 3. - Split) 

14. Jozo Jelić (+ 9. 4. - Split) 

15. Ivan Nikolić pok. Tome (+ 18. 4. 

- Split) 

16. Mara Nikolić pok. Marka (+ 20. 4. 

- Lovreć) 

17. Ante Bekavac Basić (+ 7. 5. - Split) 

18. Grgo Katić (+ 8. 5. - Lovreć) 

Naši pokojnici 

19. Vatroslav Nikolić (+18. 5. - Split) 

20. Marko Bekavac Basić (+ 20. 6. 

- Opanci) 

21. Vinko Nikolić (+ 25. 6. - Lovreć) 

22. Marija Milinović ud. Ive (+ 5. 7. 

- Split) 

23. Luka Zaradić (+ 13. 7. - Osijek) 

24. Ante Nikolić Lovrić (+ 18. 7. 

- Lovreć) 

25. Iva Bekavac (+ 13. 8. - Lovreć) 

26. Iva Nikolić (+ 6. 9. - Lovreć) 

27. Zdravko Šimundić (+ 22. 9. 

- Lovreć) 

28. Zlata Rupčić (+ 24. 9. Split) 

29. Mara Matusinović (+ 15. 10. 

- Lovreć) 

30. Danica Šimundić (+ 17.10. - Split) 

31. Mara Šamija Galuša (+ 26. 10. 

- Lovreć) 

32. Dinka Olujić Ćića (+ 4. 11. - Split) 

33. Jozo Bekavac Basić (+ 14. 11. - Split) 

34. Frano Ćorić Pop (+ 9. 11. - Lovreć) 

35. Jozo Bekavac (+ 1. 12. - Kaštel Novi) 

Pokoj vječni daruj im, Gospodine! 

I svjetlost vječna svjetlila njima! 

Počivali u miru. Amen 

Molim vjernike da u slučaju smrti 

svojih milih i dragih navrijeme prijave 

smrt dolaskom u župni ured ili telefonom 

da bismo se mogli dogovoriti o 

terminu sprovoda. 

Župna statistika 118 

Lovreć - Opanci

S. M. Miroslava Petričević 

U 

subotu 20. ožujka, u jutarnjim satima, 

na izmaku četvrtoga korizmenoga 

tjedna, u nazočnosti sestara 

lovretske zajednice preselila se Gospodinu 

naša s. Miroslava. Zadnje dane ovozemnoga 

života osim naših sestara uz s. Miroslavu je 

neprestano bdjela njezina sestra Branka s 

kojom je bila osobuto povezana. 

S.M. Miroslava Petričević, krsnim imenom 

Mara, rođena je u imućnoj seoskoj 

obitelji dana 6. kolovoza 1919. godine u 

Lovreću, od oca Marijana i majke Kate rođ. 

Matković, kao drugo od šestero djece. 

Obitelj Petričević dala je Crkvi dva duhovna 

zvanja. Uz s. Miroslavu na Gospodi- 


nov poziv odazvala se i njezina sestra Anka, 

klarisa s.Marija od Presvetog Srca. 

Uz roditelje tri sestre i dva brata s. Miroslava 

ostaje do svoje 17. godine. 

Pučku školu s. Miroslava je završila u 

rodnom Lovreću. 

Godine 1936. u župi počinje gradnja 

nove crkve i župnik fra Josip Šimić, u želji da 

osigura voditeljicu litugijskoga pjevanja, po 

savjetu glazbenika fra Ivana Glibotića upućuje 

s.Miroslavu na školovanje kod školskih 

sestara u Imotski. 

Osposobljavanje za vođenje liturgijskoga 

pjevanja s. Miroslava je pohađala i 

kao redovnica u Splitu u organizaciji skupa 

redovnica voditeljica liturgijskoga pjevanja, 

kod redovnoga svećenika don Pave Žanića, 

kasnije mostarskoga biskupa. 

Iako nerado roditelji s. Miroslave dali 

su joj pristanak da pođe u samostan. U kandidaturu 

je primljena 1. prosinca 1938. g. 

u Splitu. Postulaturu je započela 14. veljače 

1940. godine, a novicijat 5. siječnja 1941. 

godine; prve privremene zavjete položila je 

6. siječnja 1942. godine u Splitu. Doživotne 

zavjete položila je 6. siječnja 1945. godine 

u Zagrebu. 

Uslijed ratnih događanja, posljedica rata 

i potreba djece bez roditeljske skrbi, godine 

1942., na poticaje redovničke zajednice s. 

Miroslava odlazi u Zagreb, gdje s drugim 

sestrama brine o ratnoj siročadi u Dječjem 

Župna statistika

S. M. Miroslava Petričević 

domu na Perjavici. Dvije godine kasnije, 

1944. godine, radi u vojnoj bolnici u Krajiškoj 

ulici u Zagrebu kao ispomoć u njezi 

ranjenika i bolesnika. 

Godine 1945. proživljavala je najteže 

trenutke svoga života uz ranjenike na njihovome 

putu bez povratka. Od Pragerskog do 

Dravograda, gdje su bili zarobljeni, doživljavala 

je strahote smrti, postojavanja i odvođenja 

zarobljenika. S. Miroslava se vratila 

u Zagreb zahvaljujući oznaci Crvenog križa 

koju je nosila na odjeći. 

Godine 1946. boravila je u župnoj kući 

u Selima kod Siska. Iduće je godine otputovala 

u Trpanj. U Split, Franjevački samostan na 

Poljudu, dolazi 1948. godine, a u Franjevački 

samostan u Makarskoj 1949. godine. Ponovni 

odlazak u Zagreb, na Sv. Duh, uslijedio je 

1951. godine. Godinu dana kasnije, 1952. 

godine, premještena je u sestrinsku kuću u 

Dubrovniku. Krajem iste godine ponovno 

odlazi u Split na Poljud. 

Od 1954. do 1958. godine uslijedilo je 

djelovanje s. Miroslave u Splitu u samostanu 

franjevaca kapucina na Pojišanu, zatim 

na Obali kod franjevaca konventualaca te 

dolazak na Lovret. Nakon četiri godine s. 

Miroslava ide na župu u Kaštel Gomilici gdje 

je ostala do 1967. godine, kada uz odobrenje 

Zajednice ide u rodni Lovreć brinuti o 

ostarjelim i bolesnim roditeljima. U Lovreću 

ujedno vodi liturgijsko pjevanje. 

Godine 1982. s. Miroslava odlazi u 

Imotski i djeluje u župi Vinjani. U Imotskome 

ostaje do 20. prosinca 2004. godine, 

kada zbog bolesti i visoke životne dobi dolazi 

u Split na Lovret. 

Župna statistika 

120 

U bolesti je s.Miroslava bila tiha, stpljiva, 

skromna, samozatajna, uvijek nasmijana. 

Do posljednjega dolaska na Lovret s. 

Miroslava je na svim životnim postajama 

vodila liturgijsko pjevanje, povremeno pomagala 

u vođenju kućanstva. Osobito je voljela 

rad s mladima i djecom. 

S osobitom ljubavlju zaustavljala se kod 

siromaha i bolesnika. 

Darovi raznovrsne korespodencije i sviranje 

prepoznatljivi su znak, kako s. Miroslave, 

tako i njezine braće i sestara. Zbog izrazito 

lijepoga rukopisa tražena je za ispisivanje 

povelja. 

U nezaobilazne osobine s. Miroslave 

spada velika ljubav prema brojnoj vlastitoj 

obitelji čija je bila poveznica; tako je i s. 

Marija od Presvetog Srca preko s. Miroslave 

dospjela u konvikt naših sestara u Splitu na 

Lovretu odakle je – prema vlastitome svjedočenju 

– ponijela nezaboravne uspomene 

ugrađene u njezin budući život klauzurne 

redovnice. Nezaobilazna je također i ljubav 

s. Miroslave prema rodnom Lovreću, glazbi, 

pisanju te poštovanje prema fratrima i svećenicima 

uopće. 

Tko bolje poznaje s. Miroslavu zna da 

nije bila uvredljiva, da je lako praštala. Njezine 

poštapalice „Hvala na razumijevanju“ 

i „Mila sestro“ , može se reći, postale su 

sinonimom za njezino ime. 

Draga s. Miroslava, uživaj Božju radost 

i ljubav! 

Pokoj vječni daruj joj Gospodine! 

................................... Leonka Bošnjak Čovo 

Lovreć - Opanci

Oproštajni govor 

od sestre Miroslave 

Kao župnik župe Lovreć opraštam se u 

ime župljana od sestre Miroslave. 

Sestra Miroslava voljela je svoju rodnu 

župi i rado je u nju navraćala dok je bila 

zdrava: Svaki uspjeh na duhovnom i materijalnome 

izuzetno ju je radovao i veselio. 

Posebno se radovala vijesti kad su postavljene 

orgulje u crkvi. Željela je na njima zasvirati 

jer je bila prva orguljašica u novoj crkvi. 

Od pokojnice se opraštam i u ime vinjanskih 

župnika i fratara. Sestra Miroslava 

u Vinjanima je pomagala u pastoralu 20 

g. , a od 1991. vodi domaćinstvo u župi i 

pjevački zbor u crkvici sv. Kate. Kada sam 

došao za župnika u Vinjane, sestra Miroslava, 

iako u staračkim godinama i u bolesti, rado 

dolazi u Vinjane voditi domaćinstvo i zbor. 


Sestru smo od milja zavali Mila sestra 

zbog svoje franjevačke jednostavnosti i ljubaznosti 

jer za svakoga je, bilo to dijete, 

mladić, djevojka, starac ili starica, imala 

lijepu riječ. 

Draga sestro Miroslava, hvala ti za sve 

što si s ljubavlju i radošću činila za mene kao 

župnika, za sve fratre i svećenike, župljane 

i za sav hrvatski narod. Bog neka ti bude 

nagrada, a kod nas lijepa uspomena na tvoj 

plemeniti lik. Počivaj u miru Božjem! 

Izražavam sućut školskim sestrama 

franjevkama u Splitu, ožalošćenoj rodbini 

obitelji pk. sestre Anđelke Čenić, bratu 

Ivanu s obitelji, obitelji pok. brata Mile, 

časnoj sestri Mariji, klarisi, i sestri Branki 

Zaradić s obitelji. 

S vježbi Zbora kod sv. Kate 

Župna statistika

2009. godina 

30. 11. Započeli pripravu za Božić s 

misama zornicama. 

6. 12. Zavjetni blagdan Sv. Nikole biskupa. 

U10,30 započela procesija kroz centar 

Lovreća, a zatim koncelebriranu sv. misu 

predvodio je fra Marko Duran uz župnika, 

fra Krunu Bekavca, fra Stipicu Grgata i 

ostale svećenike koji su bili na ispomoć za 

ispovijedanje. Preko mise pjevao je Zbor 

Gospe od Zdravlja pod ravnanjem maestra 

fra Stipice Grgata. Nakon mise sva su djeca 

dobila darove koje je priredila Općina Lovreć. 

Iza je uslijedio objed koji je priredio 

župnik za sve uzvanike. 

12. 12. župnik s vjernicima išao u Zagreb 

odati počast na grob pok. dr. Frani 

Tuđmnanu prigodom godišnjice smrti. 

15. 12. Započeli smo s uređenjem jaslica 

i kićenje crkve za Bžić. To su obavili osobe 

iz župe: muškarci, žene, mladi i djeca koji 

su dolazili na mise zornice. 

19. 12. Obavljena božićna ispovijed 

u župi. 

25. 12. Prije mise polnoćke održana 

kratka priredba koju je za ovu prigodu pripremile 

gospođa Renata Kolovrat i gospođica 

Andrea Ćapin. 

26. 12. Već tradicionalno u našu župu 

došao je zbor župe od Pojišana sa svojim 



župnikom. Prije mise održali su božićni 

koncert i pjevali preko mise, a misu je predvodio 

njihov župnik. 

27. 12. Započeo je blagoslov obitelji 

u župi. 

2010. godina 

Započeli smo Novu godinu sa zazivom 

Duha Svetoga i misom na čast bl. Marije 

Bogorodice. Nakon sv. Mise pročitana je 

i statistika za proteklu godinu. Izvještaj o 

duhovnim, društvenim i materijalnim aktivnostima 

kroz proteklu i plan za tekuću 

godinu. 

Statistika: 

Krštenih 12 

Vjenčanih 5 

Umrlih 47 

Krizmanih 15 

5. 1. Završen blagoslov obitelji (Lovreć 

centar) 

6. 1. Bogojavljenje. Započeli smo s 

blagoslovom vode u 10,45 zatim je bila 

misa koju je predvodio župnik uz punu 

crkvu vjernika. 

9. 1. Obavljen je blagoslov lovačkog 

barjaka na čast sv. Huberta, a zatim je bila 

Iz župne kronike 122 

Lovreć - Opanci

sveta misa za lovce i njihove goste koju je 

slavio župnik uz don Ivana Bilića. 

25. 1. Župnik pošao u Zagreb na Teološko-pastoralni 

tečaj za svećenike. 

2. 2. Svijećnica. Misa je bila u 10,30. 

Za vrijeme sv. mise obavljen je blagoslov 

svijeća. 

3. 2. Sv. Vlaho (Blaž) 

U zadnje godine već uobičajeno hodočastimo 

sv. Vlahi u Dubrovnik. I ove smo 

godine u 5 sati ujutro pošli jednim autobusom. 

Oko 9 sati bili smo u samostanu Male braće 

u kojemu nas je dočekao naš mještanin fra 

Stipe Nosić i pripremio nam okrjepu. 

Hvala mu na ljubaznosti. Nakon toga 

pošli smo u crkvu sv. Vlahe na grličanje, 

misu i procesiju. U 15 sati krenuli smo 

kućama. Zaustavili smo se u Trstenu kod 

spomen-obilježja i pomolili se za imotske 

branitelje koji su položili svoje živote u 

obrani Dubrovnika i domovine. 

10. 2. Gospodin Ante Nosić dovezao je 

dvije kamenice za blagoslovljenu vodu koje 

su postavljene u crkvi na mjesto starih. Ante 

i njegov brat Mili darovali su kamenice na 

spomen njihova oca koji je bio kum ove 

crkve prigodom blagoslova. 

18. 2. Župnik na sastanku uprave provincije 

u Šibeniku (Šubićevac) 

14. 2. Proslavljen blagdan bl. Alojzija 

Stepinca. Procesija u10,30 zatim sv. misa 

koju je predvodio župnik uz dupkom punu 

crkvu vjernika. 

28. 2. Obavljen ovogodišnji blagoslov 

žup. kuće. Blagoslov obavio gvardijan fra 

Zoran Kutleša uz provincijala i 14 braće 

fratara. 



5. 3. Dušan Petričević s obitelji darovao 

križ za obavljanje pobožnosti križnog puta. 

14. 3. Zajednica novoliječenih ovisnika 

Mundo bila u našoj župi i davali svjedočanstva 

o životu u ovisnosti i nakon ovisnosti. 

14. 3. Mladi iz župe sa župnikom pošli 

u Imotski na pobožnost križnog puta koji 

je organizirano Imotski dekanat. 

15 – 18. 3. Uskrsna ispovijed za stare 

i nemoćne u župi. 

20.3. Umrla časna sestra Miroslava Petričević 

u samostanu časnih sestara u Lovretu 

(Split) u 91. godini života. 

22. 3. Župnik na sprovodu sestre Miroslave 

u Splitu, održao oproštajni govor 

u ime župe. 

26. 3. Uskrsna ispovijed u župi. 

1. 4. Veliki četvrtak. Obredi počeli u18 

h. Misu predvodio župnik. I ove godine 

simbolično oprao noge članovima Pastoralnog 

i ekonomskog vijeća i odabranim 

župljanima zastupljenim iz svih dijelova 

župe. Nakon mise Presveto je pohranjeno 

u oltar sv. Sakramenta. Iza toga naš zbor i 

ostali vjernici pjevali Gospin plač. 

2. 4. Veliki petak. Dan kišovit. U 10h 

započela procesija s Letaruše, koja se kretala 

do granice naše župe (do Ciste Provo), zatim 

do Maslinskog vrta. Obavljajući križni 

put, išlo se do križa na Gradini. S Gradine 

je procesija krenula do crkve s. Ivana na 

Nikolićima. Na putu do Nikolića u Matusinovića 

uslijedio je odmor uz okrjepu 

koju su pripremili Mrnjavčani. Po dolasku 

procesije u Nikoliće uslijedio je kratki odmor. 

Ovdje su okrjepu i osvježenje priredili 

Nikolići. Potom se procesija uputila prema 

Iz župne kronike


Bekavcima, pa odatle do kapele sv. Ante te 

od nje do nove crkve. 

Obredi u crkvi, koje je predvodio župnik, 

počeli su u 16 h. Iza pričesti obavljena 

je procesija s presvetim oltarskim sakramentom. 

Na kraju se ljubio križ. Usprkos 

promjenjivom kišnom vremenu, okupio se 

veliki broj vjernika. 

3. 4. Velika subota. Obredi vazmenog 

Bdijenja započeli su u 20 h : blagoslov ognja 

,paljenja uskrsne svijeće, bogoslužje riječi, 

hvalospjev uskrsnoj svijeći, sv misa i na 

kraju blagoslov hrane. Veliki broj vjernika 

pristupio je sv. pričesti. 

4. 4. Uskrs. Sv. misa bila je u 11h. 

Predvodio ju je župnik uz nazočnost velikog 

broja vjernika 

10. 4. Ministranski susret u Imotskom. Na 

susret pošao župnik s 10 ministranata iz župe. 

Ministranti su u kvizu osvojili drugo mjesto 

i tako zaslužili nagradu - kupanje i odmor u 

Zaostrogu od tri dana u mjesecu lipnju! 

16. – 18. 4. Župnik u Baru prigodom 

proslave 100 -te obljetnice smrti fra Šimuna 

Milinovića, našeg mještanina koji je bio 

nadbiskup Bara. 

24. 4.obavljen blagoslov polja u 18 h 

kod kapelice sv. Jure u Čaljkušićima. 

25. 4. Sv. Marko. Blagoslov polja na 

Gradini u 10,45 h, zatim sv. misa koju je 

predvodio župnik. 

2. 5. Prva pričest. U našoj župi dvanaestero 

djece primilo prvu sv. pričest. Uvod 

u misu bila je procesija s prvopričesnicima 

i njihovim roditeljima koji su krenuli ispred 

župne dvorane a predvodio ju je župnik koji 

je djeci podijelio ovaj sakrament. 


124 

7. 5. Obavljen je tradicionalni blagoslov 

polja na Letaruši u 18 h, zatim u Dubravi 

kod kapelice Gospe od Karmela u 18,30 h, 

potom je bila sv. misa. 

9. 5. Susret Hrvatske katoličke mladeži 

u Zadru. Jednim autobusom župnik s 

mladima išao na susret. Svi bili oduševljeni. 

13. 5. Uzašašće Gospodinovo. Blagoslov 

polja u Nosićima u 17.30 h. Poslije održana 

misa u kapeli sv. Ante; započela devetnica 

za zaštitnika naše župe Duhove. 

14. – 15. 5. Župnik i nekoliko župljana 

na hodočašću u Blajburgu. 

23. 5. Duhovi i krizma. Uz veliki broj 

vjernika i hodočasnika proslavljen blagdan 

zaštitnika naše župe. Biskupov delegat dr. 

don Ante Mateljan, uz župnika i dekana 

fra Zorana Kutlešu, podijelio sakrament 

potvrde 15-orici krizmanika. 

30. 5. Susret Lovrećana u Zagrebu. 

Održao se tradicionalni susret Lovrećana 

u Zagrebu u organizaciji župe i Udruge Lovrećana 

Zagreb. Za tu priliku došao je i naš 

pjevački zbor koji je predvodio liturgijsko 

pjevanje preko mise. Sv. misu u 12,30 sati 

predvodio je župnik fra Dinko. Domaćinima 

ovoga susreta su bili Ćoroći. 

13. 6. Sv. Ante. Blagdan se slavio u 

kapeli sv. Ante kod stare župne kuće. Prva 

je misa bila u 9 h. Misa i blagoslov djece 

u 18 h. Preko mise je pjevao župni zbor. 

20. 6. Župnik s Ivanom Olujićem odvezao 

ministrante u Zaostrog zbog nagrade 

za osvojeno drugo mjesto u ministranskom 

kvizu u Imotskom. 

20. - 25. 6. Župnik na duhovnim vježbama 

u Imotskom. 

Lovreć - Opanci

27. 6. Proslavljen Sv. Ivan Krstitelj u 

Nikolićima. Procesija počela je 10,30 h, a 

zatim sv misa koju je predvodio župnik. 

1. 7. Župnik na Visovcu prigodom 

Dana provincije. 

2. 7. Župnik pošao u Trsteno na misu 

za imotske branitelje. 

17. 7. Župnik sa zborom u Pojišana u 

Splitu gdje je predvodio misu i propovijedao 

prigodom devet subota za Veliku Gospu. 

25. 7. Sjećanje na lovrećke mučenike. 

Ovogodišnju misu za lovrećke mučenike 

predvodio je fra Ante Kekez, župnik sv. 

Ante iz Poljuda uz gvardijana fra Tomislava 

Batinića i župnika fra Dinka. 

27. 7. Župa Lovreć- Opanci imala 

svoju večer prigodom devetnice Gospe od 

Anđela u Imotskom. Župnik je predvodio sv. 

misu i propovijedao, a preko mise liturgijsko 

pjevanje je predvodio naš pjevački zbor. 

29. 7. Frama iz Pule na svom hodočasničkom 

putu u Međugorje bila ugošćena 

u našoj župi od naših vrijednih župljana. 

5. 8. Proslavljen zavjetni blagdan Gospe 

Lurdske, Dan općine i Dan domovinske 

zahvalnosti. Misu s procesijom koja je počela 

u10,30 h predvodio generalni vikar dr. 

mons. don Ivan Ćubelić. 

6. 8. Preobraženje Gospodinovo. Ovim 

smo danom zahvalili za sve ono što smo 

doživjeli proteklih dana u našoj župi. Križni 

je put počeo u18,30 h, a zatim sv. misa kod 

križa na Gradini koju je predvodio župnik. 

22. 8. Po običaju misa, predvodio ju 

je župnik fra Dinko Bošnjak, na Gradini 

u 10,30 h, a iza mise obavio se blagoslov 

automobila. 



6. 9. Započela nova školska godina. 

Prije mise organizirana je ispovijed za djecu, 

roditelje i nastavnike, zatim je župnik služio 

sv. misu i zazvao Božji blagoslov za sretan 

početak nove školske godine. 

7. 9. Župljani hodočastili u Vepric (Išlo 

se jednim autobusom.) 

11. 9. Započeo župni vjeronauk za sve 

razrede i priprava za prvu pričest i krizmu. 

26. 9. Održan prvi roditeljski sastanak 

za učenike koji se pripravljaju za krizmu. 

1. 10. Započeli smo listopadsku pobožnost 

svaku večer u 16,30 h. 

22. - 23. 10. Župnik na znanstvenom 

simpoziju u Splitu prigodom 100-te obljetnice 

smrti fra Šimuna Milinovića. 

Stota obljetnica smrti fra Šimuna Milinovića. 

Prije mise izveden je prigodni recital 

koji je za ovu prigodu sastavila sestra Marija 

od Presvetoga Srca (klarisa A. Petričević), 

a izveli župljani. Sv misu je predvodio fra 

Zoran Kutleša u zamjeni oca provincijala sa 

sedmoricom svećenika. Liturgijsko pjevanje 

predvodio je naš župni zbor. Nakon mise 

župnik i župljani ugostili su uzvanike. 

1. 11. Svi sveti. Ovaj blagdan proslavljen 

je dostojanstveno i svečano. Sv. mise slavile 

se u 11 h u župnoj crkvi i 15 h u crkvi na 

groblju. Okupio se veliki broj župljana i 

onih koji su odselili iz župe. 

2. 11. Dušni dan 

Održane su sv. mise za pokojne u 11 

h u staroj crkvi na groblju. Zbog kiše odrješenja 

su se molila u crkvi. Poslije podne 

u 15,30h održana je sv. misa u Nikolićima, 

zatim odrješenje na groblju za sve mrtve. 

Iz župne kronike

Uređenje crkve 

svetoga Ivana 

Početkom rujna vjernici iz Nikolića 

zajedno sa svojim župnikom fra 

Dinkom počeli su uređivati fasadu 

na crkvi. Tijekom vremena stara je fasada 

dotrajala i počela je opadati sa sjeverne 

strane. Poduzetni vjernici sa svojim župnikom 

postavili su stiropor fasadu od 

5 cm, cca 250 m 2 , a radove je izvodila 

tvrtka Benco. 

Iz župne kronike 126 

Lovreć - Opanci


Uređenje crkve svetoga Ivana 

Iz župne kronike

BATINIĆI 

723-301 Marijo Batinić (Migarićev) 

723-378 Iva Batinić – Mila pok. Frane 

723-136 Ivan Batinić (Katušić) 

723-242 Marijan Batinić (Brajkan) 

723-239 Marijan Batinić (Mrko) 

723-226 Martin Batinić pok. Ivana 

723-384 Ante Batinić (Katin) 

723-391 Mara Batinić pok. Mate 

BEKAVCI (DONJI-GALINOVIĆI) 

723-025 Ante Bekavac (Cvijić) 

723-024 Ante Bekavac (Lukić) 

723-171 Ante Bekavac (Šaminičić) 

723-320 Vinko Bekavac pok. Bernarda 

723-231 Cvitan Bekavac pok. Joze 

723-107 Marijan Bekavac (Vlade) pok. 

Bernarda 

723-291 Marko Bekavac pok. Blaža (Baškić) 

723-267 Serafin Bekavac pok. Ivana 

723-216 Toma Bekavac (Drdin) 

723-172 Zvonko Bekavac (Lojin) 

723-320 Dinko Bekavac pok. Bernarda 

723-374 Vinko Bekavac pok. Stjepana 

723-350 Bože Mustapić 

723- 388 Željko Bekavac (Baškić) Lovreć 

BEKAVCI (GORNJI) 

723-149 Ana Bekavac ud. Ante (Juribešina) 

723-113 Ante Bekavac pok. Frane 

723-260 Ante Bekavac (Biberov) 

723-252 Ante Bekavac (Antić) 

723-315 Ante Bekavac pok. Ike 

723-212 Cvitan Bekavac (Pušev) 

Telefonski imenik 

723-227 Damir Bekavac pok. Serafina 

723-224 Ikan Bekavac pok. Marijana 

723-259 Iva Bekavac ud. Ivana (Jokića) 

723-150 Ivan – Gabrijel Bekavac (Mačićev) 

723-258 Ivan Bekavac pok. Rade 

723-272 Ivan Bekavac pok. Jure (Ružić) 

723-271 Ivan Bekavac (Smotić) 

723-148 Branimir Bekavac pok. Marijana 

723-067 Jozo Bekavac (Škrabić) 

723-147 Marija Bekavac ud. Joze (Ćoće) 

723-019 Marijan Bekavac (Picanov) 

723-254 Marin Bekavac (Puzin) 

723-007 Marko Bekavac (Andrijin) 

723-151 Mate Bekavac (Nanin) 

723-190 Vinko Bekavac pok. Ivana 

723-407 Tadija Bekavac pok. Ivana 

BEKAVCI – BASIĆI 

723-215 Ivica Bekavac – Basić pok. Mate 

723-295 Ljubica Bekavac – Basić ud. Vinka 

723-278 Marija Bekavac – Basić pok. Mate 

723-340 Nediljko Bekavac – Basić pok. Ivana 

BENDIĆ 

723-283 Ante Bendić pok. Mate 

723-155 Božo Bendić pok. Ante 

BIŠKIĆI 

723-219 Frane Biškić Marijanov 

723-488 Ante Biškić (Bibe) 

723-200 Ante Biškić (Kesić) 

BOBETIĆ 

723-218 Ivo Bobetić pok. Marijana 

Telefonski imenik 128 

Lovreć - Opanci

BOŠNJACI 

723-028 Ana Bošnjak ud. Srećka 

723-156 Ante Bošnjak (Ćorušin) 

723-138 Boško Bošnjak (Kekićev) 

723-257 Dinka Bošnjak ud. Petra 

723-268 Dinko Bošnjak pok. Matka 

723-128 Frano Bošnjak (Bilić) 

723-026 Frano Bošnjak (Ćubo) 

723-191 Mara Bošnjak ud. Juke 

723-027 Maša Bošnjak ud. Ante 

723-269 Nediljko Bošnjak (Ćirin) 

723-309 Rade Bošnjak pok. Petra 

723-157 Ruža Bošnjak ud. Ike 

723-154 Slavko – Petar Bošnjak (Čovin) 

723-275 Vesna Bošnjak pok. Miljenka 

723-217 Veljko Bošnjak (Mašin) 

723-367 Višnja Bošnjak pok. Srećka 

723-342 Zoran Bošnjak (Boka) Mijin 

723-137 Željko Bošnjak (Kekićev) 

BULOVIĆI 

722-122 Mladen Bulović pok. Ante 

722-273 Nada Bulović ud. Jure 

ČALJKUŠIĆI 

723-132 Ante Čaljkušić pok. Jure (Čovo) 

723-189 Ante Čaljkušić (Lelić) 

723-265 Ante Čaljkušić pok. Mate (Džoko) 

723-014 Dinko Čaljkušić pok. Marijana 

(Mandić) 

723-293 Frano Čaljkušić pok. Marijana (Zelin) 

723-130 Frano Čaljkušić pok. Mije (Mandukić) 

723-194 Iva Čaljkušić ud. Petra 

723-186 Ivan Čaljkušić pok. Marijana (Mandić) 

723-376 Ivan Čaljkušić (Ikić) 

723-012 Ante Čaljkušić pok. Ivana (Ćiko) 



723-370 Ante Čaljkušić (Marićev) 

723-092 Ivan Čaljkušić Matin (Lucin) 

723-232 Jerko Čaljkušić pok. Ivana 

723-058 Mara Čaljkušić pok. Ante (Antića) 

723-121 Marko – Milan Čaljkušić pok. Frane 

(Bikić) 

723-131 Mara Čaljkušić ud. Frane (Nosuša) 

723-103 Mara Čaljkušić ud. Jure 

723-003 Marijan Čaljkušić pok. Mate (Malan) 

723-117 Marinko Čaljkušić pok. Tome 

723-127 Marko Čaljkušić pok. Manje (Anačić) 

723-222 Marko Čaljkušić (Markiša) 

723-305 Petar Čaljkušić pok. Ivana (Klarin) 

723-105 Vesa Čaljkušić ud. Vlatka 

723-245 Mladen Čaljkušić – Ivanović pok. 

Viktora 

723-398 Ante Čaljkušić pok. Marijana 

(Mandić) 

723-124 Anka Čaljkušić ud. Ivana 

ČAVRLJI 

722-091 Tomislav Čavrlj pok. Nediljka 

722-290 Mara Čavrlj ud. Srećka 

722-289 Viktor Čavrlj pok. Jure 

723-192 Željko Čavrlj Stipin (Mrnjavci) 

723-052 Marijan Čavrlj (Mrnjavci) 

723-261 Ivan Čavrlj (Mrnjavci) 

ĆORIĆI 

722-380 Ante Ćorić pok. Jure 

722-227 Frano Ćorić pok. Marijana (Jakovljevi) 

722-228 Frano Ćorić pok. Marijana (Kuks) 

722-180 Ivan Ćorić (Sančušić) 

722-236 Ivan Ćorić pok. Marijana (Zeko) 

722-229 Mara Ćorić ud. Srećka 

722-231 Ivo Ćorić pok. Stipe 

722-230 Marijan Ćorić pok. Ivana (Marinkica) 

Telefonski imenik


722-130 Martin Ćorić pok. Ivana (Šamije) 

722-232 Petar Ćorić pok. Bože 

722-234 Petar Ćorić pok. Marijana (Peša) 

722-235 Srećko – Rade Ćorić pok. Marijana 

722-349 Mara Ćorić pok. Marijana (Matanović) 

722-342 Ante Ćorić (Ćantara) 

DOMIĆI 

722-275 Petar Domić pok. Ivana 

722-353 Željko – Roko Domić 

DUMANČIĆI 

722-208 Stana Dumančić ud. Ante (Đane) 

722-205 Ante Dumančić (Zelić) 

722-212 Jakov Dumančić pok. Joze 

722-209 Neda Dumančić ud. Jakova (Šestić) 

722-210 Jozo Dumančić pok. Nikole 

722-206 Marko Dumančić pok. Nikole 

722-220 Nediljka Dumančić ud. Petra 

722-207 Siniša Dumančić pok. Srećka 

722-333 Stipe Dumančić pok. Marijana (Peša) 

722-223 Ivan Dumančić (Šestić) 

DUVNJACI 

722-372 Hermina Duvnjak 

FRANKIĆI 

723-073 Ante Frankić pok. Marka 

723-238 Danica Frankić (Mrnjavci) 

723-349 Ivan Frankić pok. Marka (Đivo) 

723-106 Mara Frankić ud. Srećka 

723-235 Mara Frankić ud. Ante 

723-017 Marijan Frankić (Mrnjavci) 

723-223 Nikola Frankić pok. Marka (Mrnjavci) 

723-276 Tomislav Frankić pok. Marka 

723-048 Srećko Frankić (Keko) 

723-273 Željko Frankić pok. Frane 


130 

723-202 Neda Frankić ud. Voje 

GAVRANOVIĆI 

723-013 Ante Gavranović (Mekin) 

723-018 Marijan Gavranović pok. Mate 

(Dugić) 

IVANOVIĆI 

723-153 Dinko Ivanović pok. Jure 

723-247 Ica Ivanović (Žukićeva) 

723-129 Mila Ivanović ud. Joze 

723-029 Matko Ivanović (Bajin) 

723-288 Marija Ivanović ud. Miljenka 

723-152 Žarko Ivanović pok. Marka 

JELIĆI 

723-030 Ante Jelić pok. Mate 

723-339 Frano Jelić 

723-193 Ivan Jelić pok. Marijana 

723-185 Tomislav Jelić Franin 

723-006 Ruža Jelić ud. Mate 

KASUMI 

722-218 Darko Kasum Antin (Kusonjić) 

722-266 Ivan Kasum pok. Mate 

722-263 Mara Kasum ud. Marijana (Pekićeva) 

722-217 Marijan Kasum pok. Antuke 

722-285 Mate Kasum (Joskanov) 

722-202 Edo Kasum pok. Petra (Kusonjić) 

722-219 Ivan Kasum pok. Marijana (Pekića) 

722-083 Ruža Kasumova Ivanova 

KATIĆI 

723-162 Ana Katić ud. Ivana 

723-237 Ante Katić (Đugumov) 

723-316 Ante Katić pok. Joze (Bekaušić) 

723-161 Ante Katić pok. Tadije 

723-159 Bože Katić pok. Mate 

Lovreć - Opanci

723-158 Dinko Katić pok. Ante 

723-160 Iva Katić ud. Ante (Pinće) 

723-317 Ivan Katić pok. Mate 

723-450 Ivan Katić (Lujin) 

723-209 Jozo Katić pok. Ante 

723-043 Jozo Katić pok. Grge 

723-123 Nikica Katić pok. Ante (Begović) 

723-205 Lujo Katić pok. Mate 

723-205 Mate Katić (Lujin) 

723-306 Miro Katić pok. Petra 

723-318 Petar Katić pok. Mate (Đugumov) 

723-206 Vlade Katić pok. Mirka 

723-034 Jure Katić pok. Ivana 

723-307 Željko Katić 

723-412 Zdravko Katić pok. Ivana 

871-135 Renata Kolovrat 

LUGONJIĆI 

723-336 Vlade Lugonjić 

MATKOV 

723-162 Anka Matkov 

723-165 Zlata Matkov ud. Frane (Šiškićeva) 

723-180 Josip – Željko Matkov pok. Ljubomira 

MATUSINOVIĆI 

723-031 Ana Matusinović ud. Kažimira 

723-168 Mara Matusinović ud. Marijana 

723-036 Ivan Matusinović (Ziko) 

723-360 Branko Matusinović 

MILINOVIĆ 

723-422 Ana Milinović 

723-032 Ana Milinović ud. Ante (Šakića) 

723-246 Anka Milinović ud. Josipa – Vlade 

723-108 Ante Milinović (Gujić) 

723-294 Ante Milinović (Zenzić) 



723-297 Ante Milinović (Tošićev) 

723-065 Ivan – Iko Milinović pok. Marijana 

723-240 Jozo Milinović (Lazin) 

723-135 Jure Milinović (Čagljušin) 

723-444 Mara Milinović ud. Tonka 

723-281 Marija Milinović ud. Braje 

723-144 Marijan Milinović (Kalić) 

723-248 Mate Milinović (Tošićev) 

723-332 Nediljko Milinović Marijanov 

(Marun) 

723-297 Nediljko – Frano Milinović pok. Ante 

(Družušić) 

723-298 Petar Milinović (Gigo) 

723-134 Petar Milinović (Peran) 

723-261 Vlade i Nada Milinović (u Kuli) 

MUSTAPIĆI 

722-183 Ante Mustapić (Tabak) 

722-216 Braco Mustapić Ivanov (Kasumi) 

722-189 Frano Mustapić pok. Davida 

722-190 Frano Mustapić pok. Grge (Šamušin) 

722-181 Iva Mustapić ud. Mate (Željko) 

(Ćorušić) 

723-173 Ivan Mustapić (Buja)(Galinović) 

722-276 Ivan Mustapić pok. Mije (Ika) 

722-192 Ivan Mustapić pok. Petra (Baletušić) 

722-115 Kosa Mustapić ud. Ivana (Tabak) 

722-278 Mara Mustapić pok. Marijana (Baletić) 

722-308 Marija Mustapić (Maksova) 

722-193 Marija Mustapić ud. Ante – Mirka 

(Slovenka) 

722-254 Marija Mustapić ud. Ante – Pere 

722-256 Marija Mustapić ud. Vladimira 

722-099 Marijan Mustapić pok. Mate (Brig) 

722-184 Marijan Mustapić pok. Petra (Baletić) 

722-194 Mijo Mustapić pok. Ivana (Seperov) 

Telefonski imenik


722-268 Mila Mustapić ud. Marijana (Brig) 

722-195 Mirko Mustapić pok. Mate (Maćićev) 

722-177 Nediljko Mustapić pok. Mate (Brig) 

722-224 Nilka Mustapić ud. Marijana (Krešićeva) 

723-139 Petar Mustapić Franin (Lovreć c.) 

722-286 Slava Mustapić ud. Marijana (Šistin) 

722-226 Stipe Mustapić pok. Nikole (Marukić) 

722-182 Veselka Mustapić ud. Petra (Radić) 

722-118 Živko Mustapić pok. Mate 

722-107 Zlata Mustapić pok. Marijana 

NIKOLIĆI 

723-009 Ana Nikolić ud. Andrije (Lovrić) 

723-063 Ante Nikolić (Nunić) 

723-280 Ana Nikolić ud. Tomice 

723-090 Anka Nikolić ud. Frane (Kosa) 

723-047 Ante Nikolić pok. Ante (Bebčev) 

723-091 Ante Nikolić pok. Ivana (Gago) 

723-051 Ante Nikolić pok. Joze (Milanov) 

723-174 Ante Nikolić pok. Tomice 

(automehaničar) 

723-066 Ante Nikolić pok. Joze (Kavaz) 

723-059 Darinka Nikolić ud. Miće 

723-098 Dragutin Nikolić pok. Ivana 

723-321 Frano Nikolić pok. Blaža 

723-046 Iva Nikolić ud. Dane 

723-087 Iva Nikolić ud. Marijana (Prološka) 

723-056 Ivan Nikolić pok. Dane 

723-346 Ivan Nikolić (Jocić) 

723-304 Ivan Nikolić Matin (Dalašev) 

723-093 Ivan Nikolić (Kalabić) 

723-250 Ivan Nikolić pok. Ivana (Kavaz) 

723-039 Ivan Nikolić (Maričić) 

723-042 Ivan Nikolić Marinkičin (Lovreć c.) 

723-195 Ivan Nikolić (Tomišić) 

723-037 Ivan Nikolić pok. Ante (Bilin) 


132 

723-081 Ivan i Nediljko Nikolić Antin (Jakić) 

723-109 Ivka Nikolić ud. Mirka (Kavez) 

723-080 Jozo Nikolić pok. Ivana (Malićev) 

723-178 Jozo Nikolić pok. Ivana (Mlečkov) 

723-102 Lovre Nikolić pok. Jure (Lovrić) 

723-084 Luka Nikolić pok. Jure (Lovrić) 

723-194 Luka Nikolić (Migučev) 

723-167 Luka Nikolić (Lovrić) 

723-201 Marica Nikolić pok. Ivana 

723-096 Marica Nikolić ud. Ivana (Cige) 

723-052 Marijan Nikolić pok. Ivana (Bačić) 

723-041 Marijan Nikolić pok. Josipa (Karadžić) 

723-085 Marijan Nikolić (Miljenko – Kavaz) 

723-061 Marijan Nikolić pok. Ivana (Mlečkov) 

723-115 Marinkica Nikolić pok. Mije (Lovreć c.) 

723-060 Mate Nikolić pok. Grge (Dalašev) 

723-197 Mila Nikolić ud. Tome (Joskićeva) 

723-308 Mila Nikolić ud. Petra (Peće) 

723-176 Miljenko Nikolić ud. Marijana 

(Tokićeva) 

723-048 Miro Nikolić pok. Mate (Baćić) 

723-440 Miroslav Nikolić (Tokić) 

723-177 Petar Nikolić pok. Ante (Bebčev) 

723-049 Petar Nikolić pok. Joze (Jokanov) 

723-114 Petar Nikolić pok. Joze (Mečkin) 

723-210 Petar Nikolić pok. Tomice (Šušin) 

723-221 Silvana Nikolić ud. Mira 

723-053 Stipe Nikolić pok. Luke 

723-038 Toma Nikolić (Jakić) 

723-203 Toma Nikolić pok. Joze (Martinovi) 

723-107 Tomislav Nikolić pok. Joze (Kavaz) 

723-057 Toma Nikolić pok. Mije (Maček) 

723-054 Veljko Nikolić pok. Mate (Baćić) 

723-337 Vesela Nikolić Petrova 

723-324 Vinka Nikolić (Baćićeva) 

Lovreć - Opanci

723-198 Vinko Nikolić pok. Mije (Migučev) 

723-095 Petar Nikolić (Pirićev) 

NOSIĆI 

723-270 Ana Nosić ud. Ivana (Ikanićeva) 

723-296 Ana Nosić pok. Marijana (Maže) 

723-314 Ante Nosić (Bilušić) 

723-245 Ante Nosić pok. Mate 

723-145 Ante Nosić pok. Stipe 

723-249 Mate – Milan Nosić 

723-251 Frano Nosić pok. Ivana 

723-331 Frano Nosić pok. Joze (Rod) 

723-143 Frano Nosić pok. Marijana (Calumov) 

723-319 Zvonimir Nosić pok. Šimuna 

723-285 Ivan Nosić (Cvitić) 

723-228 Marija Nosić (Zeka) 

723-302 Ivica Nosić (Miličić) 

723-279 Marijan Nosić (Kovač) 

723-340 Nikola Nosić Jozin 

723-146 Slava Nosić 

723-387 Marijan – Milenko Nosić 

723-058 Ivica Nosić Kovačev 

723-076 Marin Nosić 

OLUJIĆI 

722-267 Anđa Olujić ud. Petra (Tunjića) 

723-442 Anđa Olujić ud. Jakova 

722-340 Anica Olujić (Đena) 

722-257 Ante Olujić (Egljušić) 

723-363 Ante Olujić pok. Nediljka 

723-292 Ante Olujić Svetin (Lovreć c.) 

722-204 Bernardo Olujić pok. Ivana 

723-140 Boško Olujić (Lovreć c.) 

722-203 Eleonora Olujić ž. Ivana 

723-188 Ivan Olujić pok. Marka (Điđo) 

722-258 Ivan Olujić pok. Stipe 



722-215 Marijan Olujić ud. Ivana (Maruškića) 

723-141 Mara Olujić ud. Ante (Kore) 

723-181 Mate Olujić pok. Ante (Kore) 

722-233 Mate Olujić pok. Stipe 

722-344 Ivanka Olujić ud. Mije 

722-262 Mila Olujić ud. Joze 

722-213 Milica Olujić ud. Stipe 

722-259 Neda Olujić ud. Mirka 

722-260 Nevenka Olujić ud. Ante (Lalina) 

722-265 Petar Olujić pok. Jakova (Čovin) 

723-377 Virginija Olujić ud. Petra (Lovreć c.) 

722-214 Andrija Olujić Stipin (Pela) 

723-163 Sveto Olujić pok. Jakova (Lovreć c.) 

723-184 Zvonko Olujić pok. Ante (Lalin) 

(Lovreć c.) 

722-105 Slavica Sikirica 

643-079 Ivan Olujić sin Ante 

OLUJIĆ – PIRIĆ 

722-200 Dušan Olujić – Pirić 

722-264 Marinko Olujić – Pirić pok. Slavka 

PETRIČEVIĆI 

723-076 Darko Petričević pok. Ante (Škegrić) 

723-179 Dominik Petričević 

723-036 Frano Petričević pok. Petra (Lovreć 

c.) 

723-112 Gabrijel Petričević pok. Marijana 

(Lovreć c.) 

723-286 Iva Petričević pok. Mate (Mrnjavci) 

723-274 Ivan Petričević pok. Petra (Lovreć c.) 

723-434 Ivić Petričević 

723-344 Josip Petričević pok. Petra 

723-142 Janja Petričević ud. Mate (Lovreć c.) 

723-170 Neda Petričević ud. Joze (Garca) 

723-256 Joško Petričević pok. Ante (Lovreć c.) 

723-070 Marijan Petričević Dominikov 

Telefonski imenik


723-335 Dušan Petričević (Staje) 

723-075 Marko Petričević (Jacin) 

723-079 Mate Petričević pok. Marijana (Popov) 

723-347 Mate Petričević (Lulica) 

723-125 Mile Petričević pok. Marijana (Lovreć 

c.) 

723-074 Mila Petričević ud. Marijana 

723-277 Miljenka Petričević ud. Miljenka 

(Lovreć c.) 

723-183 Nevenka Petričević ud. Petra 

723-071 Stipe Petričević (Ćićkov) 

723-078 Toma Petričević pok. Ante (Zelin) 

723-175 Zdravko Petričević pok. Frane 

723-313 Žarko Petričević pok. Petra (Lovreć c.) 

723-018 Frano Petričević 

RAJIĆI 

723-214 Iva Rajić ud. Ante 

REPUŠIĆI 

723-253 Slavko Repušić 

RUPČIĆI 

723-004 Tonko Rupčić pok. Nikole 

723-126 Anka Rupčić ud. Branka 

723-005 Ante i Karlo Rupčić pok. Ante 

723-187 Ivan Rupčić pok. Jure 

723-023 Josip – Dragan Rupčić pok. Mate 

723-021 Marijan Rupčić pok. Ante 

723-213 Sofija – Iva Rupčić ud. Ante 

723-133 Vinko Rupčić pok. Marka 

723-236 Tihomir Rupčić 

SEKELEZI 

723-229 Branko Sekelez Boškov 

723-329 Marija Sekelez pok. Frane 

723-016 Petar Sekelez pok. Marijana 


134 

ŠAMIJE 

722-238 Ante Šamija (Dumanjkušić) 

722-280 Stipe Šamija Antin (Martinović) 

723-116 Ante Šamija pok. Marijana (Nikolići) 

722-240 Ante Šamija (Slijanović-Đuka) 

722-022 Ante Šamija (Bara) 

722-272 Branko Šamija pok. Mirka 

722-270 Damir Šamija (Rijanović) 

722-314 Davor Šamija Franin 

722-381 Dinka Šamija ud. Ivana (Slijanović) 

722-243 Drago Šamija pok. Petra 

722-244 Frano Šamija pok. Ivana 

722-253 Frano Šamija (Stipe) (Pavlovi) 

722-185 Ivan Šamija pok. Filipa (Kristić) 

722-242 Ivan Šamija pok. Mije (Dinko) 

722-277 Jozo Šamija pok. Ivana (Milan) 

722-237 Ljubomir Šamija pok. Ivana (Anetić) 

723-208 Mara Šamija ud. Ante (Cura) Nikolići 

722-283 Mara Šamija ud. Ivana (Ćikina) 

722-241 Mara Šamija ud. Joze 

722-246 Mara Šamija ud. Mate 

722-167 Mara Šamija ž. Frane 

722-209 Marijan Šamija Stipin (Martinović) 

722-123 Marijan Šamija (Pavlovi) 

722-252 Zoran Šamija pok. Mate (Bebin) 

722-248 Nikica Šamija pok. Ivana (Slijanović) 

722-343 Nikola Šamija Jozin 

722-247 Nikola Šamija pok. Mate 

722-269 Petar Šamija pok. Ivana (Kanin) 

722-245 Frano Šamija pok. Petra (Jurinović) 

722-249 Slavka Šamija ud. Mate 

722-295 Stanka Šamija ud. Ivana (Neda) 

722-250 Stipe Šamija pok. Marijana (Janjin) 

722-280 Stipe Šamija pok. Marijana (Martinović) 

722-251 Viktor Šamija-Mustapić pok. Grge 

Lovreć - Opanci

722-312 Velimir Šamija pok. Ante 

722-003 Jure Šamija Franje 

ŠIMUNDIĆI 

723-055 Anđa Šimundić ud. Ante 

723-011 Ante Šimundić (Vrankušin) 

723-262 Ante Šimundić (Ćorić) 

723-077 Ante Šimundić (Nešin) 

723-022 Branko i Ratko Šimundić (Zorini) 

723-010 Ana Šimundić ud. Ivana (Bepović) 

723-282 Ivan Šimundić (Sitno) 

723-500 Jerko-Frane Šimundić pok. Mije 

723-220 Jure Šimundić (Žižin) 

723-099 Katica Šimundić (Ketini) 

723-104 Marijan Šimundić pok. Mate 

723-244 Marijan Šimundić (Krivušić) 

723-100 Mate Šimundić pok. Mije (liječnik) 

723-433 Ana Šimundić ud. Mate 

723-064 Ivan Šimundić (dr.) pok. Mate 

723-320 Mara Šimundić ud. Petra 

723-066 Petar Šimundić pok. Bože 

723-287 Petar Šimundić pok. Mate (Piličin) 

723-233 Zdravko Šimundić (Dušanov) 

723-044 Zdravko Šimundić (Đilin) 

723-166 Željko Šimundić (Jukanović) 

723-499 Rubić Anđa ž. Joze 

723-081 Marijan Šimundić Dajkin 

ŠIMUNDIĆI-BENDIĆI 

723-040 Mara Šimundić-Bendić ud. Ivana 

723-104 Marijan Šimundić- Bendić pok. Mate 

(Đoni) 

723-033 Marijan Šimundić-Bendić pok. Mije 

723-110 Matija Šimundić-Bendić ud. Mate 

723-088 Stipe Šimundić-Bendić pok. Marijana 



ŠTAMBUK 

723-404 Anđelka Štambuk (Lovreć c.) (učiteljica) 

UJEVIĆ 

723-207 Petar Ujević (Lovreć c.) (učitelj) 

ZARADIĆI 

723-069 Ante Zaradić (Betlem) 

723-164 Jure Zaradić pok. Ivana 

723-348 Marko Zaradić (Mašinov) 

723-230 Mate Zaradić pok. Ivana 

723-234 Radoslav Zaradić (Cigo) 

723-068 Vinko Zaradić (Mišetić) 

723-035 Mrijan Zaradić (Rine) 

ŽIŽANOVIĆI 

723-015 Ante Žižanović pok. Ivana 

USTANOVE 

723-255 Župni ured Lovreć-Opanci 

722-064 Župni ured Cista Provo 

724-506 Župni ured Studenci 

726-123 Župni ured Cista Velika 

723-811 Župni ured Medov Dolac 

725-174 Župni ured Svib 

726-020 Župni ured Biorine 

853-600 Župni ured Lokvičići 

841-178 Samostan Imotski 

723-001 Općina Lovreć 

723-002 Općina Lovreć (fax) 

723-225 Pošta Lovreć 

723-322 Pošta Lovreć (fax) 

723-089 Škola Lovreć 

723-303 Škola Lovreć 

723-094 Zdravstvena stanica Lovreć 

723-083 Zdravstvena stanica Lovreć 

091-5137885 Dr. Marko Rađa 

Telefonski imenik


091-5565357 Dr. Jadran Peran 

841-744 Dom zdravlja Imotski 

722-147 Veterinarska stanica Cista Provo 

841-405 Veterinarska stanica Imotski 

722-007 Matični ured Cista Provo 

841-124 Policijska postaja Imotski 

722-060 Splitska banka Podružnica Cista Provo 

722-126 Privredna banka Zagreb Podružnica 

Cista Provo 

722-010 Nadcestarija Lovreć (fax) 

841-400 Elektrodalmacija Imotski 

841-268 Autobusni kolodvor Imotski 

723-120 DVD Lovreć 

556-111 Bolnica ‘’Firule’’ Split 

557-111 Bolnica ‘’Križine’’ Split 

091-9282829 Dr. Željka Mustapić 


136 

RADNJE 

723-042 Mesnica Nikolić – Lovreć 

722-130 MK Market L. Centar 

722-321 Pekara (Zoran) – Lovreć 

723-311 Poduzeće ‘’Lilly Company’’ Lovreć 

722-292 Diskont ‘’Čavrlj’’ – Lovreć 

723-400 Kafić ‘’Leader’’ Lovreć 

723-042 Kafić ‘’Gloria’’ Lovreć 

723-139 Kafić ‘’Pirelli’’ Lovreć 

723-292 Kafić ‘’Queen’’ Lovreć 

725-487 Komunalac: Petar Udovičić – Studenci 

723-341 ‘’Alfe Berinovac’’ d.o.o. 

841-404 ‘’Topana’’ Imotski 

725-777 Cvjećarna ‘’Vrisak’’ – Lovreć 

091-1725777 Petar Udovičić 

099-2725777 “ 

723-057 Ljekarna Lovreć 

723-393 Stomatolog Ante Mustapić 

Lovreć - Opanci

RASPORED BOGOSLUŽJA I BLAGOSLOV OBITELJI 

1. BOŽIĆ – KRISTOVO ROĐENJE (25. 12. subota) 

Sv. misa točno u ponoć, dnevna svečana u 11 h. 

2. SV. STJEPAN – PRVOMUČENIK (26. 12. nedjelja) 

Prije sv. mise Božićni koncert u 10,15 h, sv. misa u 11 h. Poslije podne sv. 

misa u crkvi sv. Ivana na Nikolićima u 15,30h. 

3. SV. IVAN – APOSTOL I SVETA OBITELJ (27. 12. ponedjeljak) 

Sv. misa u 11 h 

Blagoslov obitelji Šimundići u 14 h, a iza Petričevića Staje i Žižanovići 

BLAGOSLOV OBITELJI 

4. SVETI MLADENCI - UTORAK (28. 12.) 

Blagoslov obitelji: Mrnjavci, Rupčići 

5. SRIJEDA - (29. 12.) - Nikolići, Bošnjaci 

6. ČETVRTAK - (30. 12.) 

Nosići, Jelići, Batinići, Sekelezi i Bobetići 

7. PETAK - (31. 12. stara godina) 

Katići , G. Bekavci, D. Bekavci, Basići 

8. NEDJELJA - (2. 1. 2011.) - Ivanovići, Čaljkušići, Milinovići 

9. PONEDJELJAK - (3. 1. 2011.) - Dumančići, Olujići i Kasumi 

10. UTORAK - ( 4. 1. 2011.) - Čavrlji, Bulovići, Domići, Mustapići, Šamije, 

Ćorići 

11. SRIJEDA - (5. 1. 2011.) - Lovreć (Centar) 

BLAGDANI 

12. NOVA GODINA - SV. Marija Bogorodica (1. 1. 2011.) 

Sv. misa u 11 h 

13. BOGOJAVLJENJE - TRI KRALJA – VODOKRŠĆE (6. 1. 2011.) 

Blagoslov vode i soli u 10,45h zatim sv. misa u 11h 

14. KRŠTENJE GOSPODINOVO (9. 1. nedjelja), (završetak Božićnog vremena) 

Sv. mise u 11h i u 15 h u crkvi sv. Ivana na Nikolićima 

NB. Blagoslov obitelji će počinjati u 10 h, a poslije podne u 14 h. 

U vrijeme blagoslova, ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu.

Božić - 2010. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?