Božić - 2010. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Hodočašće na Bleiburg
nebrojena mjesta stradanja naše hrvatske
vojske redala su se uz cestu. U molitvi smo
se sjećali tih nevinih žrtava mržnje i osvete.
Na Bleiburg smo stigli po lijepom
prijepodnevu te se priključili središnjoj komemoraciji.
Prvo smo sudjelovali u molitvi
kod grobova hrvatskih žrtava na mjesnom
groblju Unter – Loibach, a potom u dugoj
procesiji krenuli prema Bleiburškom polju, s
mislima prepunih bolnih osjećaja. U podne
smo sudjelovali u svečanom euharistijskom
slavlju za sve žrtve bleiburške tragedije i
hrvatskog Križnog puta, u kojem je uz mnogobrojne
svećenike suslavio i naš fra Dinko.
Svečanu službu Božju predslavio je sisački
biskup Vlado Košić, koji je u propovijedi
istaknuo da se nikada ne smiju zaboraviti
ove nevine žrtve te podsjetio na Europsku
deklaraciju o osudi svih totalitarnih sustava,
od kojih je najgori i najdugotrajniji bio
komunizam s više od stotinu milijuna žrtava,
koju je prihvatio i Hrvatski sabor, ali
Teološki kutak
34
koja se nikada u nas nije provela u djelo.
Podsjetio je i na nedopustivost zaborava
te istaknuo kako ni jedan od zločinaca
jugo-partizansko-komunističkog zlosilja
nije kažnjen za masovne zločine besprimjerne
u povijesti, i ne samo hrvatskoj,
koje su počinili u Drugom svjetskom ratu,
nakon rata na Bleiburškom polju, potom
na hrvatskom Križnom putu naše hrvatske
vojske i civila, prema ondašnjoj Jugoslaviji
prepunom znanih i neznanih jama i stratišta,
a i kroz duge poslijeratne godine.
Kući smo se vratili u subotu uvečer
prepuni bolnih osjećaja i slika koje su nam
se redale pred očima gledajući među onim
mnoštvom i već davno časne sijede glave
staraca, koji su preživjeli užas Bleiburga i
Križnoga puta. I koji su svjedoci zločina i
zločinaca, koji će, čini se proći bez kazne.
Iako ratni zločin nikad ne zastarijeva, barem
ne za generale i branitelje Domovinskog rata,
partizanski su zločinci, istina, već rijetki
Lovreć - Opanci