Božić - 2010. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Bl. Alojzije Stepinac u župi Lovreć-Opanci
tako i duhovno usavršavanja povjerenih im
duša. Budući da bijaše čovjek velike nade, i
u ovom svom pothvatu nije ostao razočaran.
Osobno je iskusio zaštitu Majke Božje i to je
posvjedočio ovim riječima: „Bog mi je dao
milost da od svoje mladosti nikada nisam
zapustio pobožnost Blaženoj Djevici.“
Blaženi Alojzije Stepinac je, uistinu,
bio uvijek predan u volju Božju i spremno
je opraštao svojim mučiteljima. On je svjedok
da se ljubavlju može pobjediti mržnja.
Ponio je i nosio svoj križ progona s mirnim
dostojanstvom moleći i opraštajući onima
koji su mu taj križ položili na ramena. To
svjedoče i sljedeći izvadci iz njegovih pisama:
„ U najtežoj muci molio je Isus za
svoje krvnike i one koji su Mu se rugali:
‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’ (Lk
23,34). Mi ne bismo bili dostojni učenici
našeg velikog učitelja kad Ga ne bismo nasljedovali
i u ljubavi prema neprijateljima.
Njima je vodič i lozinka mržnja. Nama mora
biti ljubav, koja ostaje i preko groba, kad
nema više mjesta vjeri ni ufanju, jer ćemo
biti u posjedu Onoga koga sada vjerom i
ufanjem tražimo. Neprijatelj će proći, a
Isus će ostati, a već Vam sada dovikuje što
je rekako u Evanđelju: ‘Radujte se i kličite,
jer je velika vaša plaća na nebesima.’ (Mt
5,12). Budite uvjereni da nema zbog progona
crkve ni trunka mržnje na progonitelje
njezine u mom srcu, a ne smije biti ni
u srcu bilo kojeg katolika. Mržnja kojom
odiše komunizam, to je vatra iz pakla. Ne
pogase je često, kad uđe u srce čovjekovo,
ni mnoge vode, a često ni sama smrt. Nek
samo u srcu gori uvijek vatra ljubavi Božje
prema svim ljudima, pa i neprijateljima
komunistima.“
Teološki kutak
22
U svojoj oporuci ostavio nam je ovo
svjedočanstvo: „Držim upitnim da i ovdje
zamolim za oproštenje, ako sam koga
uvrijedio ili mu što nažao učinio. Sa svoje
pak strane od srca opraštam svima svojim
neprijeteljima i progoniteljima, kako nas je
učio Krist Gospodin. ‘Nebo i zemlja proći će,
ali riječi moje zaista neće proći.’ Lk( 21,33-34)
Kada i danas čujemo riječi Gospodina
našega Isusa Krista upućene svima nama:
‘Budite budni jer ne znate dana ni časa’,
možemo li se upitati: Da li smo doista budni
ili da li smo doista spremni stati pred lice
Božje? Preispitajmo sebe: Da li nam je Bog
na prvom mjestu, da li Boga ljubimo iznad
svega, da li svetkujemo dan Gospodnji, da li
poštivamo roditelje i bližnje, da li klevećemo
i tražimo krivca uvijek u drugom, da li smo
lecemjerni i oholi, da li živimo predbarčnu i
bračnu čistoću, da li ljubimo bližnje kao što
je Isus ljubio nas? Je li i dalje svjesno želimo
biti gluhi govoreći ima vremena ili jedan je
život. Ovo govori Gospodin: ‘Ja i moj Otac
stojimo pred vratima. Tko nam otvori vrata,
k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.’
Otvorimo vrata svoga srca Gospodinu već
danas jer sutra može biti kasno.
.............................................. Ivan Batinić
Lovreć - Opanci