Božić - 2010. - Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja

Moje svjetlo za moj
Vukovar
Kada čujem riječ Vukovar, odmah
se sjetim priče svojih roditelja, gledanoga
televizijskoga programa o
tom izranjenom gradu. Najteže mi je kada
se sjetim djece, ili one tek rođene ili one
odrasle, koja su se nalazila tijekom rata u
tom iscrpljenom gradu, gradu bez svjetla.
Njihova tužna, uplakana lica, njihove umorne
oči, nikada u meni ne će izblijedjeti.
O, Bože, što su sve proživjeli?! Kome
su ta djeca što skrivila? Bili su tako mali, a
njihovo patništvo tako veliko.
Zašto, Bože, i njihovo djetinjstvo nije
bilo kao i moje, i kao djetinjstvo druge djece?
Zašto i oni nisu slobodno šetali sa svojim
roditeljima? A živjeti bez roditelja, ljubavi,
svjetla, kakav je to život? Osjećam u svojoj
duši veliku bol zbog njihovih stradanja, zbog
tame, crne strane života.
Zato svake godine i moja upaljena svijeća
je spomen na naš - i moj, Vukovar.
Za Vukovar da nam vječno svijetli, da
nas tješi, da nas bodri … !
.....................................Ana Bekavac, 7. r.
Škola i djeca 76
Lovreć - Opanci