eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

EKO 

REVIJA 

E C O R E V I E W 

Premijer Sanader: 

Na otocima nema 

odlaganja otpada 

Poticaji za za obnovljive obnovljive izvore izvore energije 

energije 

U deset godina treba zbrinuti zbrinuti 800.000 800.000 vozila 

vozila 

Počeo projekt projekt Coast Coast u u Dalmaciji 

Dalmaciji 

GODIŠTE III - BROJ 14 

SRPANJ 2007. 

GLASILO FONDA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA 

I ENERGETSKU UČINKOVITOST 

PUBLICATION OF THE ENVIRONMENTAL PROTECTION 

AND ENERGY EFFICIENCY FUND 

TISKANICA Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ksaver 208, 10000 Zagreb - poštarina plaćena u poštanskom uredu 10000 Zagreb

2 

GDJE JE ŠTO? 

Premijer Sanader: Na otocima nema odlaganja otpada . . . . . . . . . . 3 

Hrvatska sve više brine o okolišu / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 

FOND 

Uredba o plaćanju naknade za ugljikov dioksid / Lidija Tošić . . . . . . . . . 6 

Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom / Lidija Tošić . . . . . . . . 6 

Dragovoljci i veterani Domovinskog rata 

čistili korito Neretve / Lidija Tošić i Nebojša Jerković . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

Poticaj djelovanju eko-udruga / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 

Zaštita okoliša zanima javnost / Lidija Tošić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 

Fond potpisao tri ugovora s tvrtkom Belišće d.d. / Maja Brkić-Pancirov . . . 9 

Zajamčen čišći okoliš / Iris Bajlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 

Nagrade Ivo Horvat / Marina Bujan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

PROPISI 

Kako smanjiti emisije stakleničkih plinova / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . 12 

Poticaji za obnovljive izvore energije / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 

Što donosi EU mjerilo za poglavlje Okoliš / Ljiljanka Mitoš Svoboda . . . . . 16 

OTPAD 

Kako spasiti ugrožene vrste / Ljiljanka Mitoš Svoboda . . . . . . . . . . . . . . 18 

U deset godina treba zbrinuti 800.000 vozila / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . 20 

Godišnje nastane 320.000 tona ambalažnog otpada / D.L. . . . . . . . . 21 

Brda otpadnih baterija i akumulatora / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 

Sanacija zadarskog odlagališta / Iris Bajlo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 

Preslagivanje otpada u Karlovcu / Vesna Horvat . . . . . . . . . . . . . . . . 25 

ZAŠTITA OKOLIŠA 

Počeo projekt Coast u Dalmaciji / Ž.B. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

Plavu zastavu dobilo 137 plaža i marina / D.L. . . . . . . . . . . . . . . . . 28 

Slučaj 2: arsen u čaši / Tihana Belužić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

Biti ili ne biti? / Vanja Oštrić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Turizam i ekologija / Ana Gudelj Marić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 

Ljepote prirode Banovine i Moslavine / Dalibor Sumpor . . . . . . . . . . . 38 

Nužna bolja suradnja u zaštiti zvijeri i šuma / D.L. . . . . . . . . . . . . . 40 

Nizinska pruga od Mađarske do Rijeke / Vesna Horvat . . . . . . . . . . . . 41 

Dobrodošlica sa cvijećem / Dražen Jambrović . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 

ENERGIJA 

Međimurska energetska agencija / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Intelligent Energy in Europe u Zagrebu / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . 45 

Solarni kolektor iz kućne radinosti / Tihana Belužić . . . . . . . . . . . . . . 46 

Potaknuti tržište biomase u Hrvatskoj / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . 47 

REPORTAŽE I PRIKAZI 

Kninska tvrđava - simbol pobjede / Nikola Bilandžija . . . . . . . . . . . . . 48 

Split među najsunčanijim europskim gradovima / Vanja Vitelj . . . . . . . 51 

Ozalj / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

Sajam vlastelinstva Dubovac / Dora Belamarić . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 

Pelješac - dragulj juga jadranske obale / Srđana Piasevoli . . . . . . . . . . 54 

Senj / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 

Eko-etno Hrvatska peti put na Zagrebačkom velesajmu / Ivana Rora . . 59 

Jarun / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

Rijeka Krupa / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 

Proizvodi hrvatskoga sela / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 

Podzemlje i njegova fauna / Ana Gudelj Marić . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 

Sopotski slap - kaplja bezvremenosti / Davor Verković . . . . . . . . . . . . 70 

Pjenušac iz mora / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 

Izložba fotografija Ane Kunštek / Mirjana Počuča . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

Višnja maraska / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 

Međunarodni sajam Ekotehnologija / Marina Bujan . . . . . . . . . . . . . 76 

Srna / Krunoslav Rac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 

Mačke / Ivana Belić-Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 

Čovječja ribica u Hrvatskoj / Roman Ozimec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 

Čokolada / Nikolina Jurković . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 

Mladi iseljenici u Kaštelima / Ivana Rora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 

Pluća svijeta / Ivan Gordan Šojat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 

Spomenici i fontane Zagreba / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 

Zeleni alati za održivu revoluciju / Kruno Kartus . . . . . . . . . . . . . . . . 91 

Istina o globalnom zagrijavanju / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . 92 

Crveno jezero na poštanskoj marki / Edita Gregurić Cvenić . . . . . . . . . . . 94 

Od mosta do mosta / Danijela Mesar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 

Drveno cvijeće / Mladen Volarić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 

Parkovi, parkovi, srca grada... / Ružica Cindori . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 

MLADI I OKOLIŠ 

Škole u zaštiti prirodnih vrijednosti / Martina Petrak . . . . . . . . . . . . . 97 

EKO REVIJA eco review 

Poštovani čitatelji, 

Usred srpanjske žege koja je zahvatila 

i Hrvatsku ne možemo ne posumnjati 

kako ovakve vrućine zacijelo 

nisu samo hir prirode nego vjerojatno 

posljedica čovjekova zloćudnog 

djelovanja na okoliš. Utoliko raste 

odgovornost svakoga od nas pred 

izazovima poremećaja ravnoteže između 

civilizacijskog napretka i već 

jako načetih prirodnih blaga. Zrak, voda, zemlja sve su izloženiji 

pogubnim utjecajima ljudske nebrige i pohlepe koji postupno 

ugrožavaju sam opstanak čovjeka na našem planetu. Zato nam 

valja ustrajati u buđenju svijesti da smo pred samima sobom, 

a još više pred naraštajima koji dolaze za nama, dužni skrbiti 

o zaštiti naše životne sredine i liječenju rana koje smo joj nepromišljeno 

nanijeli. Da nam vrelina ovih tjedana ne postane 

sudbinom. 

U ovom vas ljetnom svesku najprije podsjećamo da je Vlada 

donijela vrlo važan Plan gospodarenja otpadom za razdoblje od 

2007. do 2015. godine kojim se predviđa saniranje svih odlagališta 

i pretvaranje otpada u korisne sirovine. Fond u okvirima 

svojih obveza i ovlasti nastavlja u svim dijelovima Hrvatske pojačavati 

mjere zaštite okoliša i sufinancirati projekte za jačanje 

energetske djelotvornosti. Predstavljamo vam nove pravilnike o 

postupanju s otpadnim vozilima, baterijama, akumulatorima i sl. 

što će ne samo ukloniti otpad s javnih površina nego spriječiti 

trovanja i otpad vratiti korisnoj primjeni. Ponosni smo što su 

Ujedinjeni narodi prihvatili prijedlog i poticaj Hrvatske da se 

prvi put ove godine u cijelom svijetu obilježi Dan šuma, jedne 

od najvažnijih sastavnica čistoga okoliša. Nudimo vam, kao i 

obično, i obilje korisnih savjeta, predstavljamo rijetke i ugrožene 

krajolike, biljne i životinjske vrste. Nastojimo biti zanimljivi 

i poučni, a vi nam se javite svojim prinosima, prijedlozima i 

poticajima, bit ćemo vam zahvalni. 

Želimo vam ugodan odmor i najavljujemo sljedeći susret koncem 

rujna. 

Srdačno vaš 

Vinko Mladineo, glavni urednik 

ISSN 1845-5107 

EKO REVIJA 

glasilo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

ECO REVIEW 

Publication of the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund 

Glavni urednik: Vinko Mladineo 

Izvršni urednik: Igor Mrduljaš 

Pomoćnica urednika: Lidija Tošić 

Grafičko oblikovanje: Mario Đurasović 

Nakladnik: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

10000 Zagreb, Ksaver 208, tel.: 01/5391-800 

e-pošta: kontakt@fzoeu.hr, www.fzoeu.hr 

Revija izlazi dvomjesečno i raspačava se besplatno 

Kompjuterska priprema: 

Dizajn Kovač, info@dizajn-kovac.t-com.hr 

Tisak: 

GIPA d.o.o., 10000 Zagreb, Magazinska 11, tiskara@gipa.hr

Premijer Sanader: 

Na otocima nema 

odlaganja otpada 

ema odlaganja otpada na oto- 

“Ncima”, poručio je premijer Ivo 

Sanader sa sjednice Vlade na kojoj je 

prihvaćen Plan gospodarenja otpadom 

za razdoblje od 2007. do 2015. godine. 

Kao temeljne zadaće tog plana premijer 

je izdvojio uspostavu cjelovitog sustava 

gospodarenja otpadom, sanaciju postojećih 

odlagališa, sanaciju ‘crnih točaka’, 

uspostavu potpune informatizacije sustava, 

te regionalnih i županijskih centara 

za gospodarenje otpadom. 

“Uspostavu centara za gospodarenje 

otpadom htjeli bi završiti u roku pet godina 

i u tom roku sanirati sva postojeća 

odlagališta”, istaknula je ministrica zaštite 

okoliša Marina Matulović Dropulić. 

Prema procjenama iz Plana, uspostava 

centara za gospodarenje otpadom kreće 

se od 350 milijuna eura u regionalnom 

konceptu do 397 milijuna eura za županijski 

koncept. U financiranju bi sa 

80 posto sredstava sudjelovali država, 

lokalne jedinice i pretpristupni europski 

fondovi, dok bi sa 20 posto troška 

u financiranju sudjelovali javno privatni 

partneri, najavila je ministrica Matulović 

Dropulić. Provedbom osmogodišnjeg 

Plana želi se povećati i udio odvojenog 

prikupljanja otpada, te recikliranje i ponovna 

uporaba otpada. 

Ministrica je pritom navela i da je do 

sada zatvoren ciklus posebnog prikupljanja 

i prerade plastičnih boca kojih 

je skupljeno 1,5 milijardi, automobilskih 

je guma skupljeno 33 tisuće tona, 2.100 

otpadnih automobila, te više od 1,6 milijuna 

litara otpadnih ulja. 

Doneseni su i posebni pravilnici o skupljanju 

baterija i akumulatora, medicinskog 

otpada, te elektroničkog otpada. 

Na poslovima skupljanja i prerade otpada 

zaposleno je više od 2.500 ljudi, kazala 

je Matulović Dropulić, dodajući da je 

osigurano i 2,9 milijardi kuna za sanaciju 

odlagališta otpada. (Hina) 


3

4 

Svjetski dan zaštite okoliša posvećen klimatskim promjenama 

Hrvatska sve više brine o okolišu 

Svjetski dan zaštite okoliša, 5. lipnja, 

ove je godine posvećen promjeni klime 

odnosno utjecaju koju ta promjena 

ima na ekosustave, posebno one polarne. 

Slogan odabran ove godine jest “Topljenje 

leda - vruća tema?” Tema je odabrana 

kao potpora Međunarodnoj polarnoj 

godini i usredotočena je na učinke koje 

promjena klime ima na polarne ekosu- 


stave i zajednice, te posljedice koje iz 

toga proizlaze diljem svijeta. Glavna 

međunarodna proslava Svjetskog dana 

zaštite okoliša ove godine održana je 

u Norveškoj, u gradu Tromso. Izbor te 

teme za obilježavanje 5. lipnja ne čudi 

zna li se da je globalna zabrinutost zbog 

klimatskih promjena, prema ispitivanjima 

javnog mnijenja, dramatično porasla 

tijekom posljednjih šest mjeseci i građani 

očekuju da njihove vlade poduzmu 

konkretne poteze kako bi se klimatske 

promjene zaustavile. Svjetski dan zaštite 

okoliša proslavlja se na obljetnicu održavanja 

Konferencije Ujedinjenih naroda o 

okolišu 1972. u Stockholmu, na kojoj je 

prihvaćen Program zaštite okoliša UN-a 

(UNEP). Obilježavanjem tog Dana jedan 

je od najvažnijih načina kojim Ujedinjeni 

narodi diljem svijeta potiču svijest o 

okolišu i unaprjeđuju političku pozornost 

i djelovanje. 

Ministrica zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva Marina Matulović 

Dropulić izjavila je kako je to prigoda za 

podsjećanje što je Hrvatska u protekle tri 

godine učinila na tom području. Važnim 

je istaknula da je Hrvatska preuzela svoj 

dio odgovornosti ratifikacijom Kyotskog 

protokola i donošenjem niza dokumenata 

kao što je Zakon o zaštiti zraka, 

te uredaba o ozonu u zraku, o tvarima 

koje onečišćuju ozonski sloj, o kakvoći 

biogoriva... Istaknula je da je napravljena 

nacionalna strategija i akcijski plan 

djelovanja o provedbi Kyotskog protokola 

i ublažavanju klimatskih promjena, 

sanira se više od 230 odlagališta otpada, 

provode se projekti skupljanja otpadne 

ambalaže, vozila, guma, ulja, baterija i 

akumulatora, a najavila je da će uskoro 

početi i skupljanje medicinskog otpada. 

Naglasila je da je jedan od strateških 

projekata koji ostvarujemo plinofikacija 

Hrvatske koji će osim ekonomske koristi 

imati i pozitivan utjecaj na okoliš. Ministrica 

je rekla da je u proteklih godinu i 

pol dana u Hrvatskoj napravljeno novih 

500 kilometara magistralnog plinovoda 

i time omogućeno da plin kao ekološki 

najprihvatljiviji energent bude dostupan 

u većem dijelu Hrvatske, a slijedi i plinofikacija 

Dalmacije. Prvi puta su nalazišta 

plina u sjevernom dijelu Jadranskog mora 

spojena s kontinentalnom Hrvatskom 

tako da Inin dio plina više ne mora do 

Hrvatske stizati zaobilazno preko Italije 

i Slovenije.

Istaknula je da Vlada potiče i druge za 

okoliš prihvatljive izvore energije, te da 

su otvorene dvije tvornice biogoriva (u 

Ozlju i Virovitici) iz otpadnog ulja, a s 

obzirom na vladine poticaje vjeruje da će 

takvih pogona biti sve više. Ministrica je 

dodala da postoji i veliki broj projekata 

za gradnju vjetroelektrana, što je novina 

za Hrvatsku. Ministarstvo je završilo postupak 

o prihvatljivosti zahvata za okoliš 

za 10 vjetroelektrana, a u postupku 

procjene je sedam. Ministarstvo je zbog 

učinkovitije potrošnje energije donijelo 

i Tehnički propis o uštedi toplinske 

energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. 

Marina Matulović Dropulić istaknula je 

kako je zaustavljanje štetnog utjecaja 

na klimatske promjene u svijetu globalna 

zadaća, ali osim na razini države o 

njemu trebalo bi razmišljati i u obitelji. 

Kupnja, primjerice, različitih kuhinjskih 

aparata koji troše manje energije kao i 

automobila odrazit će se povoljno na zaštitu 

okoliša, ali i na obiteljski proračun. 

Ministrica je istaknula da je najvažnije, 

a ujedno i preduvjet za uspjeh u ovim i 

mnogim drugim naporima Vlade koje nije 

spomenula - jačanje svijesti naših građana 

o odgovornosti za okoliš, odnosno 

odgovornosti za generacije koje dolaze. 

Na Svjetski dan zaštite okoliša, ravnateljica 

Agencije za zaštitu okoliša Savka 

Kučar Dragičević istaknula je da se 

utjecaj koji klimatske promjene imaju na 

globalnoj razini osjeti i u Hrvatskoj u 

porastu temperature i smanjenju količine 

oborina, ali i nizom promjena bioloških 

ciklusa u biljnom i životinjskom svijetu. 

Zatopljenje bi, upozorila je, također moglo 

prouzročiti negativne učinke na ljudsko 

zdravlje, ali i mogući porast razine 

mora. Predstavila je i Izvješće o stanju 

okoliša u Hrvatskoj za razdoblje od 1997. 

do 2005., kao prvo nacionalno izvješće 

utemeljeno na pokazateljima stanja 

okoliša kao učinkovitom obliku praćenja 

promjena i ostvarenja ciljeva sektorskih 

politika i strategija. 

Na upit novinara zašto se u Hrvatskoj 

umjesto o gradnji spalionica više ne raspravlja 

o recikliranju otpada, Kučar Dragičević 

je odgovorila da nije istina da se 

ne govori o recikliranju, a tome u prilog 

idu i donijeti zakoni i njihova provedba. 

Što se struke tiče, rekla je, nema dvojbe 

i da je struka prije svega za reciklažu, 

ali i napomenula da je koncepcija o ‘nula 

otpada’ iluzija. (D.L.) 

Mesić: Uskladiti razvoj i zaštitu okoliša 

U povodu obilježavanja Svjetskog dana zaštite čovjekove okoline, smatram potrebnim 

potvrditi privrženost Republike Hrvatske naporima što se već poduzimaju, 

kao i onima što će sve intenzivnije biti poduzimani u budućnosti, a koji su 

usmjereni na djelotvornu zaštitu prirode i sprječavanje daljeg rasta globalnog 

zagrijavanja, izjavio je predsjednik Republike Stjepan Mesić u povodu obilježavanja 

toga dana. 

“Jednako kao što zemlje svijeta, u interesu svojih građana i njihove budućnosti, 

ne smiju odustati od razvoja i od svega onoga što je u funkciji razvoja, tako 

moraju poduzeti i sve što je u njihovoj 

moći da bi se očuvao prirodni okoliš koji 

je osnova naše egzistencije. Drugim riječima, 

valja se zauzimati za uspostavljanje 

nužne, prihvatljive i realno moguće 

ravnoteže između inzistiranja na razvoju 

s jedne strane i potrebe zaštite čovjekove 

okoline s druge”, istaknuo je Mesić. 

Upravo ta ravnoteža, ističe Predsjednik, 

mora biti podloga svim potezima što ih 

Republika Hrvatska poduzima na polju 

gospodarstva, uključujući i područje 

energetike. Ona je u funkciji kako napretka 

naše zemlje, tako i očuvanja prirode 

koja ju u mnogim aspektima čini 

jedinstvenom, zaključio je predsjednik 

Mesić u izjavi u povodu obilježavanja 

Svjetskog dana zaštite okoline. 

Sanader: Zaštita okoliša među prioritetima Vlade 

Zaštita okoliša će i nadalje ostati među prioritetima hrvatske Vlade, istaknuo je 

premijer Ivo Sanader u povodu 5. lipnja, Svjetskog dana zaštite okoliša. 

Vlada će učiniti sve da svim hrvatskim 

građanima osigura što kvalitetniji i sigurniji 

okoliš, poručio je premijer. Podsjetio 

da zaštita okoliša sve više dobiva 

na važnosti, da je globalno zatopljenje 

izazov za suvremeni svijet i da za taj 

problem treba naći odgovor. Obnovljivi 

izvori energije jedan su od osnovnih 

uvjeta u borbi protiv globalnog zatopljavanja, 

istaknuo je Sanader pozivajući 

hrvatske znanstvenike i stručnjake da 

se još više uključe u nove tehnologije 

kako u proizvodnji tako i potrošnji energije. 

Ocijenio je kako je njegova Vlada 

u zaštiti okoliša učinila važne poteze i 

ostvarila nekoliko velikih ciljeva, ali i 

poručio da na tome neće stati. Podsjetio 

je primjerice da je Hrvatska ratificirala 

Kyoto protokol i donijela Nacionalnu 

strategiju zaštite okoliša. 

EKO REVIJA 5 

eco review

FOND 

Uredba o plaćanju naknade za ugljikov dioksid 

Vlasnici ili korisnici tehnoloških procesa, 

industrijskih pogona, uređaja i 

objekata iz kojih se u zrak ispušta više 

od 30 tona ugljikovog dioksida (CO2) godišnje plaćat će naknadu za svaku 

ispuštenu tonu. U ovoj godini naknada, 

koja će se uplaćivati u Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost, iznosit 

će 11 kuna po toni. U sljedećoj godini 

naknada će iznositi 14 kuna po toni, dok 

će se u 2009. obveznici plaćati18 kuna 

po toni. Navedeni iznosi su minimalni 

u usporedbi s naknadama u drugim 

državama. Primjerice naknada za CO2 u 

Austriji iznosi 20 €/t, Češkoj 5,25 €/t; 

Njemačkoj 8,20€/t, Švedskoj 100 €/t, 

Danskoj 12 €/t, Mađarskoj 85 €/t, Sloveniji 

14,6€/t. 

Prije nešto više od tri godine stupila je 

na snagu Uredba o naknadama na emisiju 

u okoliš sumporovog dioksida i dušikovog 

dioksida. Naknadom na emisiju 

ugljikovog dioksida, koju je Hrvatska ob- 

Ministrica zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva Marina 

Matulović Dropulić donijela je Pravilnik 

o gospodarenju medicinskim otpadom 

kojim se propisuje odvojeno skupljanje 

i privremeno skladištenje medicinskog 

otpada na mjestu nastanka, skupljanje 

i prijevoz te njegovu oporabu odnosno 

konačno zbrinjavanje. Odredbe Pravilnika 

ne odnose se na gospodarenje radioaktivnim 

medicinskim otpadom, te ostalim 

vrstama otpada koje nastaju u zdravstvenoj 

djelatnosti, a koje se reguliraju 

posebnim propisima. 

U proizvođače medicinskog otpada ubrajaju 

se pravne ili fizičke osobe koje obavljaju 

djelatnost u kojoj nastaje medicinski 

otpad. Ovisno o veličini dijele se na 

velike izvore, odnosno one koji godišnje 

proizvodu više od 200 kilograma opasnog 

medicinskog otpada i koji su sukladno 

Zakonu o otpadu dužni izrađivati 

plan gospodarenja otpadom proizvođača 

otpada te na male izvore (ordinaci- 

6 EKO REVIJA eco review 

vezna uvesti i prema Sporazumu iz Kyota, 

nastavlja se s praktičnom primjenom načela 

zaštite okoliša “onečišćivač plaća”. 

Naknadom se želi potaknuti obveznike 

plaćanja na ulaganja u mjere smanjenja 

emisija CO 2, te prikupiti sredstva za financiranje 

programa i projekata očuvanja 

i održivog korištenja okoliša, energetske 

učinkovitosti i korištenja obnovljivih 

izvora energije. 

Većinu pojedinačnih izvora emisije CO 2 

čine tzv. energetski izvori, odnosno uređaji 

snage iznad 100 kW u kojima izgara 

plinovito, tekuće ili kruto gorivo. Obračun 

iznosa naknade utvrđuje se na temelju 

prijavljenih emisija u Katastar emisija 

u okoliš. Iznos naknade na emisiju CO 2 

(kn/god) je umnožak naknade za jednu 

tonu emisije CO 2 (jedinična naknada 

- N1, kn/t), količine emisije u tonama 

u kalendarskoj godini - E (t/god.) i korektivnog 

poticajnog koeficijenta - kk, 

ovisnog o količini i podrijetlu emisije. 

je liječnika opće prakse, oporavilišta, 

ambulante, domovi za stare i nemoćne, 

ugovorne liječničke ordinacije, stomatološke 

ordinacije, hranilišta za životinje 

i lovačke štenare, saloni za tetovaže i 

piercing, ordinacije i saloni za akupunkturu, 

veterinarske ordinacije, ljekarne i 

ostale trgovine lijekovima i medikamentima, 

kozmetički, pedikerski i slični saloni, 

zoološki vrtovi, safari parkovi i slične 

djelatnosti u kojima nastaje medicinski 

otpad) koji godišnje proizvodu manje 

od 200 kilograma opasnog medicinskog 

otpada. 

Proizvođač medicinskog otpada dužan je 

na mjestu nastanka osigurati gospodarenje 

ovim otpadom, a naročito u pogledu 

odvojenog skupljanja, vođenja evidencije, 

spremanja u odgovarajuće spremnike 

i privremenog skladištenja u posebno 

odvojenom prostoru do obrade ili predaje 

ovlaštenoj osobi koja ima propisanu dozvolu 

za gospodarenje medicinskim otpadom. 

Također je dužan je preuzimati me- 

Naknade su oslobođeni obveznici koji 

u okoliš ispuštaju emisije CO 2 nastale 

izgaranjem biomase ili biorazgradivog 

otpada, jer se ta goriva smatraju CO 2 

neutralnima. 

Za obveznike plaćanja naknade na emisiju 

CO 2 kojima će od 2010. godine u 

okviru sustava trgovanja emisijama biti 

određena dozvoljena kvota (pravo na 

emisiju), primjenjivat će se gore rečene 

jedinične naknade do iznosa naznačenog 

u dozvoli. Na emisije koje prekoračuju 

iznos naznačen u dozvoli primjenjivat 

će se jedinična naknada od 100 kn za 

jednu tonu emisije CO 2. Predloženom 

višom naknadom na prekoračene iznose 

želi se potaknuti obveznike plaćanja 

naknade na ulaganja u mjere smanjenja 

emisija CO 2, čime bi ovi gospodarski subjekti 

prilagodili svoje poslovanje tako 

da im emisije ne prekoračuju dozvoljene 

kvote. 

Lidija Tošić 

Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom 

dicinski otpad koji nastaje obavljanjem 

kućne njege i ostalih sličnih aktivnosti 

u kojima nastaje medicinski otpad te 

osigurati njegovu obradu, oporabu i/ili 

zbrinjavanje o vlastitom trošku. Djelatnici 

ustanova koje obavljaju kućnu njegu, 

patronažu i slične djelatnosti, dužni su 

preuzimati medicinski otpad nastao njihovom 

djelatnošću radi obrade, oporabe 

i/ili zbrinjavanja. Ljekarne su dužne preuzimati 

stare lijekove i sličan farmaceutski 

otpad neovisno o podrijetlu. 

Medicinski otpad koji nije moguće 

zbrinuti u Republici Hrvatskoj mora se 

izvoziti. Pravilnikom se zabranjuje odlaganje 

opasnog medicinskog otpada na 

odlagališta otpada. Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

uskoro će raspisati javni natječaj za 

dodjelu koncesijskog ugovora ovlaštenim 

osobama za djelatnost skupljanja, obrade, 

oporabe i/ili zbrinjavanja medicinskog 

otpada. 

Lidija Tošić


FOND 

Dragovoljci i veterani Domovinskog 

rata čistili korito Neretve 

Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog 

rata te braniteljska zadruga 

Modrozelena organizirali su čišćenje korita 

rijeke Neretve. Riječ je o projektu 

koji je s 200 tisuća kuna potpomogao 

i Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. Braniteljima su se u ovoj 

akciji pridružili neretvanski lađari, športski 

ronioci iz Metkovića i Stona i mladež 

HDZ-a. 

U sklopu akcije organiziran je i okrugli 

stol na temu Eko-problemi Doline Neretve, 

a koji su uvodnim izlaganjima otvorili 

predsjednik UDVDR DNŽ Mijo Vukušić 

i Nebojša Jerković, upravitelj zadruge 

branitelja Modrozelena. Temama i zaključcima 

okruglog stola željelo se osim 

sanacije i uređenja divljih deponija brdskih 

i vodenih prostora doline Neretve, 

ukazati na potrebu stalne zaštite i očuvanja 

njene prirode i vodenih resursa, te 

poduprijeti resocijalizaciju dragovoljaca 

i veterana Domovinskog rata. 

Pozdravnim govorom skupu se obratio i 

potpredsjednik Hrvatskog sabora Luka 

Bebić. Naglasio je da je suradnja svih 

ključnih dionika, od državnih institucija, 

lokalne samouprave, udruge do stanovnika 

neretvanskog kraja, od presudnog 

značaja za očuvanje raznolikosti životnog 

prostora i održivi razvoj ovog područja. 

“Branitelji su znali braniti našu 

domovinu, a sad znaju kako treba štititi 

njezine prihodne vrijednosti”, istaknuo 

je Bebić. Dodao je kako gospodarski razvoj 

ne smije biti ići na štetu čovjeka i 

prirode te se nada da će ovaj skup biti 

početak sistematskog i uravnoteženog 

promišljanja kako bi se sačuvale sve 

biološke i krajobrazne vrijednosti delte 

Neretva za koju se nada da će uskoro biti 

proglašena i parkom prirode. 

Aktivnosti Fonda za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost predstavio je 

direktor Vinko Mladineo. Istaknuo je da 

je hrvatski nacionalni interes unapređenje 

kvalitete života građana, a jedna od 

bitnih pretpostavki za to je usvajanje 

i provođenje cjelovitog sustava zaštite 

okoliša. Upravo je ova Vlada započela 

izgradnju tog sustava, te brojenim projektima 

i programima provodi konkretne 

mjere zaštite prirode i okoliša. Ovu 

akciju smatra hvale vrijednom, ne samo 

zbog toga što se pristupilo čišćenju divljih 

odlagališta, nego što se i na taj 

način skrbi o nezaposlenim razvojačenim 

braniteljima. U svojoj prezentaciji 

Mladineo je sudionike skupa izvijestio da 

Fond na područjima koja gravitiraju Delti 

Neretve realizira sedam projekata za što 

je odobreno 12,6 milijuna kuna. Fond u 

sklopu svog programa također podupire 

i ekološke projekte braniteljskih udruga 

i zadruga, pa je za tu namjenu osigurao 

17,5 milijuna kuna. Mladineo smatra da 

gospodarstvo treba razvijati na načelima 

održivog razvoja i usklađenosti ekopoljoprivrede 

i ruralnog turizma. 

Svoje izlaganje na okruglom stolu imali 

su i dr. sc. Frano Strikić iz Institut za 

južne kulture i melioraciju krša iz Split, 

te dr. sc. Višnja Bukvić, stručna suradnica 

Udruge Modrozelena. Zaključak je da 

društvo koje je u stanju podići razinu 

zaštite i uvažavanja, kao i rehabilitacije 

svakog pojedinca, a posebno dragovoljaca 

i veterana Domovinskog rata, te zaštiti 

njegovu životnu okolinu ulijeva više 

povjerenja, kako svojim građanima tako i 

međunarodnoj zajednici u cjelini. 

Lidija Tošić i Nebojša Jerković 

Snimke: Nebojša Jerković 

7

FOND 

Nevladinim udrugama za 44 projekta zaštite okoliša dodijeljeno 2 milijuna 

Poticaj djelovanju eko-udruga 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva je 

s 2 milijuna kuna poduprlo 44 projekta 

udruga koja djeluju na području zaštite 

okoliša. Predstavnicima udruga ugovore 

o donaciji, na već tradicionalnoj svečanosti 

koja se održava u zagrebačkoj plači 

Dverce, uručila je ministrica Marina Matulović 

Dropulić. 

U svom obraćanju je istaknula kako su 

u protekle tri i pol godine učinjeni veliki 

pomaci u zaštiti okoliša. Zahvalila 

je udrugama koje su podržavale rad Ministarstva, 

posebno u donošenju i provođenju 

pravilnika kojima se regulira 

gospodarenje posebnim kategorijama 

otpada. Naglasila je da je osim skupljanja 

otpada važno da se on sad prerađuje, 

te opet pretvara u korisni proizvod. 

Govoreći o velikom problemu odlagališta 

po Hrvatskoj, Matulović Dropulić je rekla 

da se trenutno saniraju 234 službena 

odlagališta otpada, za što je Fond za 

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

osigurao 2,9 milijardi kuna. Ministrica je 

ustvrdila da se puno učinilo i u zaštiti 

kvalitete zraka, posebno na području Siska. 

Izvijestila je da je Stručno povjerenstvo 

za praćenje stanja onečišćenja zraka 

u tom gradu utvrdilo da je kakvoća zraka 

bitno bolja negoli je to bila do sada. 

Inače, na natječaj za dodjelu sredstava 

udruge su prijavile 110 projekata, od 


kojih je 44 prema ocijeni Povjerenstva 

udovoljilo traženim mjerilima. U postupku 

odbira prioritet su imali projekti 

koji su do sada sustavno financirani i 

uspješno provedeni, a koji posebno pridonose 

provedbi propisa zaštite okoliša 

i prostora, podizanju svijesti, odgoju i 

obrazovanju za okoliš i održivi razvoj, 

edukaciji u području gospodarenja otpadom, 

sprječavanju bespravne gradnje i 

očuvanja obalnog prostora, otoka i drugih 

posebno vrijednih prostora, edukaciji 

lokalnog stanovništva radi prevladavanja 

NIMBY efekta, te unapređivanju kakvoće 

okoliša i prostora urbanih i ruralnih 

sredina. 

Najviše sredstva 110, odnosno 100 tisuća 

kuna dobile su udruge Lijepa naša za 

projekt Eko škole i Udruga dragovoljaca 

Hrvatske ratne mornarice za projekt organizacije 

eko-kampa u NP Kornati radi 

istraživanja pojave invazivnih algi roda 

caulerpi. Osječki Presscentar za okoliš 

dobio je 80 tisuća kuna za projekt Deset 

priča o gradskom okolišu koji kani poticati 

kvalitetu i kvantitet eko-novinarstva 

u Hrvatskoj. Za čišćenje zapuštene površine 

uz zapadnu plažu kupališta Jadrija 

kod Šibenika, te oblikovanje i njegovanje 

parka 70 tisuća kuna donirano je Športskom 

društvu Jadrija. Isti iznos dobila je 

i Udruga invalida branitelja veterana Domovinskog 

rata iz Vinkovaca za uređenje 

deponije Ervenica. Ostalih 39 projekta 

Ministarstvo će sufinancirati sredstvima 

u visini od 7 do 65 tisuća kuna. 

Svečanosti su nazočili i državni tajnik za 

zaštitu okoliša Nikola Ružinski, direktor 

Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost Vinko Mladineo i ravnateljica 

Agencije za zaštitu okoliša Savka 

Kučar Dragičević. Državni tajnik Ružinski 

je istaknuo kako će prema novom Zakonu 

o zaštiti okoliša nevladine udruge imati 

veću ulogu nego do sada, te da Ministarstvo 

sufinanciranjem ekoloških projekata 

želi pokazati koliko mu je važan rad 

udruga civilnog društva. 

Tekst i snimke: Lidija Tošić

Ministrica Marina Matulović Dropulić održala tribine 

Zaštita okoliša zanima javnost 

U povodu donošenja novog Zakona o prostornom uređenju i 

gradnji te Zakona o zaštiti okoliša ministrica Marina Matulović 

Dropulić, u društvu državnog tajnika za zaštitu okoliša 

Nikole Ružinskog i direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost Vinka Mladinea, u nekoliko je županija 

Uspješna suradnja Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost s 

tvrtkom Belišće d.d. rezultirala je potpisivanjem 

tri ekološko-energetska ugovora 

vrijedna 9,26 milijuna kuna. Ugovore su 

u Belišću potpisali direktor Fonda Vinko 

Mladineo i generalni direktor “Belišća” 

d.d. Vlado Jerbić. 

Riječ je o projektu smanjenja onečišćenja 

okoliša otpadnim tvarima iz proizvodnje 

papira i ambalaže te projektima povećanja 

energetske učinkovitosti na Papir 

stroju 2 i Papir stroju 3 u Tvornici poluceluloze 

i papira. Za ovu investiciju Fond 

je odobrio beskamatne zajmove ukupne 

vrijednosti 3,52 milijuna kuna s rokom 

otplate pet godina i s odgodom povrata 

sredstava od 2 godine. Vrijednost Projekta 

povećanja energetske učinkovitosti 

na Papir stroju 2 iznosi 4,36 milijuna 

kuna, od čega će 1,68 milijuna osigurati 

Fonda. Ovim ulaganjem smanjit će 

se potrošnja pare po toni proizvedenog 

papira te povećati fleksibilnost i sigurnost 

rada stroja. Projekt povećanja ener- 

getske učinkovitosti, vrijedan 4,3 milijuna 

kuna, od čega Fond participira 1,6 

milijuna, provest će se i na Papir stroju 

3. Očekivani učinak u oba projekta manifestirat 

će se uštedom u potrošnji energije, 

nižom emisijom onečišćujućih tvari 

i stabilnijom proizvodnjom papira. 

U Upravi tvrtke ističu kako očekuju da 

će ovim ulaganjima ostvariti važan ekološki 

i energetski pomak i to uštedama 

u potrošnji energije, manjom količinom 

ispuštanja nečistih tvari u okoliš te stabilnijom 

proizvodnju papira. Direktor 

“Belišća” Vlado Jerbić je kazao kako je 


FOND 

održala tribine na kojima je zainteresirane upoznala s novostima 

u ova dva zakona. Tribine su bile odlično posjećene što 

dokazuje da su prostorno uređenje i zaštita okoliša itekako 

važne teme koje zanimaju širu javnost i o kojima se žele 

podrobnije informirati. Tekst i snimke: Lidija Tošić 

Fond potpisao tri ugovora s tvrtkom Belišće d.d. 

u suradnji s Fondom tvrtka već ostvarila 

nekoliko projekata iz zaštite okoliša 

i uštede energije što je, kako drži, 

posebice značajno u proizvodnji papira 

koja čini 65 posto ukupnih prihoda Belišća 

d.d. Direktor Fond Vinko Mladineo 

je istaknuo da ukupna vrijednost sedam 

zajedničkih projekata iznosi 15,26 milijuna 

kuna, od čega Fond participira sa 

34,2%, odnosno 5,22 milijuna kuna. 

Potpisivanju je, uz državne tajnike Nikolu 

Ružinskog, Tomislava Ivića i Dragana 

Kovačevića, nazočila i ministrica zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

Marina Matulović Dropulić. Podsjetivši 

kako su na području zaštite okoliša 

doneseni brojni propisi te uspostavljeni 

sustavi za gospodarenje posebnim kategorijama 

otpada ministrica je istaknula 

da Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost trenutačno realizira više od 

1.300 projekata, za koje je ukupno osigurano 

oko 2,9 milijardi kuna. 

Maja Brkić-Pancirov 

Snimak: Kruno Kartus 

9

FOND 

Fond sklopio nove ugovore u Zadarskoj županiji 

Zajamčen čišći okoliš 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost već je do sada jedinicama 

lokalne samouprave i tvrtkama na 

području Zadarske županije za 81 projekt 

zaštite okoliša i energetske učinkovitosti 

te program gospodarenja posebnim 

kategorijama otpada (ambalažni 

otpad), odobrio bespovratna sredstva u 

iznosu od 379 milijuna kuna. U srpnju 

je u Zadarskoj županiji, u nazočnosti ministrice 

Marine Matulović Dropulić, te 

župana Ive Grbića, direktor Fonda Vinko 

Mladineo potpisao još devet ugovora. 

Tim će se ugovorima za koje je Fond 

odobrio sredstva u ukupnom iznosu od 

13 milijuna kuna financirati sanacija 

četiri službena odlagališta komunalnog 

otpada, dva projekta oporabe otpada, 

te po jedan projekt poticanje obrazovnih, 

istraživačkih i razvojnih studija, 

zatim projekt energetske učinkovitosti 


te poticanja korištenja obnovljivih izvora 

energije. 

Potpisivanju ugovora u Zadarskoj županiji 

prethodilo je uvodno izlaganje 

župana Ive Grbića koji je podsjetio na 

posljednji sličan susret u istom prostoru, 

kada su potpisani ugovori za sanaciju 

U sklopu svog posjeta Zadarskoj županiji ministrica Marina Matulović Dropulić 

je posjetila i prostor bivše Tvornice glinice kod Obrovca na kojemu 

užurbano teku radovi na sanaciji. Za izvođenje sanacijskih radova na natječaju 

Fonda izabrana je tvrtka Sirovine odlagalište s ponudom od 80,6 milijuna 

kuna. Osnovne aktivnosti sanacije usmjerene su na uklanjanje tekućeg otpada i 

stvaranje nepropusnog izolacijskog sloja iznad crvenog mulja. Soli koje ostanu 

nakon isparavanja lužine nisu opasan otpad, pa će se obraditi u stabilne i manje 

topive soldifikate, te jednakomjerno rasporediti po hlapljivoj površini. Nakon 

završetka procesa isparavanja na soldifikat će se postaviti prekrivni sloj, a onda 

slijedi uređenje okoliša. Prognoziralo se da bi cijeli proces trebao bi biti gotov 

za četiri do pet godina, no s obzirom na intenzitet radova moguće je da sanacija 

bude gotova i prije predviđenog roka. 

bazena lužine i “crvene zemlje” koji su 

ostali nakon propadanja Tvornice Glinice 

u Obrovcu, čime je započelo rješavanje 

jednog od najgorih ekoloških problema 

Hrvatske, a zasigurno najgoreg u Zadarskoj 

županiji. Grbić je zahvalio ministrici 

Matulović Dropulić i direktoru Fonda na 

financijskoj potpori i velikoj stručnoj pomoći 

u realizaciji ekoloških i energetskih 

projekata, a posebice u uspostavi Regionalnog 

centra za gospodarenje otpadom 

kao krune novog modela odnosa spram 

okoliša. 

Ministrica Matulović Dropulić je istaknula 

da Vlada RH nije samo proklamirala 

zaštitu prostora i okoliša, već je to itekako 

u praksi i ostvarila. U posljednje 

tri i pol godine sanirana su 234 odlagališta, 

te osigurano 2,9 milijardi kuna 

Fondu za te namjene. Kazavši kako je 

Zadarskoj županiji odobreno ukupno 378 

milijuna kuna, te od toga već utrošeno 

170, ministrica je zaključila kako je to 

potvrda dobre suradnje države s lokalnim 

samoupravama. 

Ministričine izjave potvrdio je i direktor 


učinkovitost Vinko Mladineo, te naveo 

kako je u 82 projekta u Zadarskoj županiji 

već plasirano preko 50 milijuna kuna 

nepovratnih sredstava područjima posebne 

državne skrbi. Na razini Hrvatske, 

zaključio je, osim 1.363 projekta zaštite 

okoliša vrijednih 2,9 milijarde kuna, realizira 

se i 230 projekata energetske učinkovitosti 

vrijednih 110 milijuna kuna. 

Tekst i snimke: Iris Bajlo

Nagrade Ivo Horvat 

Srećko Božičević i Emilio Menđušić dobitnici 

su “Nagrade Ivo Horvat” koju 

Ministarstvo kulture dodjeljuje za izvanredna 

dostignuća u zaštiti prirode. 

Geolog dr. Srećko Božičević “Nagradu 

Ivo Horvat” dobio je za životno djelo, 

a predsjednik Udruge sokolarski centar 

iz Dubrave kod Šibenika Emilio Menđušić 

dobio je godišnju nagradu za 2006. 

godinu. Nagrade im je uručio ministar 

kulture Božo Biškupić na svečanosti u 

zgradi Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu. 

Nagrada se dodjeljuje 22. svibnja, 

na Dan zaštite prirode u Hrvatskoj i Međunarodni 

dan biološke raznolikosti. 

U obrazloženju “Nagrade Ivo Horvat” za 

životno djelo dr. Srećku Božičeviću navodi 

se da je sav svoj radni vijek i veći dio 

života posvetio radu u području zaštite 

prirode utemeljenu na znanstvenim istraživanjima 

iz područja geologije - posebno 

iz strukture, hidrologije i ekologije krasa. 

Isprva je radio na izradi osnovnih geoloških 

karata na otocima Korčuli, Lastovu, 

Kornatima, Žirju, Cresu i Lošinju te na 

poluotoku Istri, zatim Ravnim Kotarima 

i Dalmaciji. Za potrebe regionalnih speleoloških 

istraživanja počeo je sa speleološkim 

ekipama istraživati brojne špilje, 

jame i ponore na području Dinarida, a 

nakon toga ta je istraživanja nastavio i 

za potrebe hidoenergetskih projekata od 

Like do Cetine, Popova polja, Čapljine i 

zaleđa Dubrovnika. Koristeći se dostignućima 

i rezultatima speleoloških istraživanja 

pridonio je rješavanju vodoprivrednih 

problema u krasu, a dokazao je i potvrdio 

korisnost primjene speleoloških istraživanja 

pri izvedbi i rješavanju građevinskih 

zahvata na prostoru krasa. Božičević je 

objavio preko 300 radova u raznim znanstvenim, 

stručnim i popularnim publikacijama, 

sudjelovao na nizu kongresa i 

simpozija, objavio niz samostalnih knjiga 

i nekoliko knjiga u koautorstvu. Za spisateljski 

i popularizatorski rad nagrađen 

je 1987. republičkom nagradom “Fran 

Tućan”. Dr. Srećko Božičević i danas, 

iako je u mirovini, s nesmanjenim žarom 

ukazuje na potrebu zaštite prirode. Kao 

znanstvenik-prirodoslovac i veliki zaljubljenik 

u prirodu, poglavito na području 

hidrogeologije krasa, svojim dosadašnjim 

i sadašnjim radom neizmjerno je zaslužan 

za zaštitu prirode u Hrvatskoj. 

Za dobitnika godišnje “Nagrade Ivo 

Horvat” Emilija Menđušića u obrazloženju 

se navodi da je velik pregalac u 

području zaštite prirode, posebice ptica 

grabljivica. Osnutkom Udruge sokolarski 

centar 2000. godine bitno je utjecao 

na promjenu odnosa prema zaštiti ptica 

grabljivica, a u tom centru su ozlijeđe- 

ne ptice dobile svoje prvo prihvatilište 

i oporavilište. Menđušić je organizirao 

Službu za spašavanje ptica grabljivica u 

Hrvatskoj mrežom educiranih volontera 

koji osiguravaju stručno pružanje prve 

pomoći ozlijeđenim pticama i njihov brz 

i siguran transport u centar na daljnje 

liječenje i oporavak, nakon kojeg se ptice 

vraćaju u prirodu. Emilio Menđušić 

je zajedno sa stručnjacima razradio u 

Hrvatskoj prvu metodologiju prihvata i 

pružanja prve pomoći ozlijeđenim pticama 

grabljivicama, te napravio priručnik 

“Prva pomoć za ptice grabljivice”. Poglavito 

je značajan njegov rad na edukaciji 

i senzibiliziranju šire javnosti o potrebi 

očuvanja i zaštiti ptica grabljivica. 

Čestitajući nagrađenima, ministar kulture 

Božo Biškupić je istaknuo kako su nagra- 

du zaslužili svojim dugogodišnjim radom 

i postignućima za zaštitu prirode. Čestitao 

je i svima nominiranima, djelatnicima, 

vanjskim suradnicima i stručnjacima 

koji su golemim trudom i dugogodišnjim 

radom znatno pridonijeli unaprjeđenju 

zaštite prirode u Hrvatskoj. 

“Ustanovljenjem te nagrade željelo se 

istaknuti i prepoznati zalaganje i rad 

ustanova, udruga i pojedinaca, ali i potaknuti 

sve druge da se aktivno uključe u 

zaštitu prirode”, naglasio je ministar. 

Ustvrdio je da je u gotovo svim područjima 

zaštite prirode ostvaren veliki napredak 

- uspostavljen je zakonski okvir 

usklađen s europskom pravnom stečevinom 

te podzakonski propisi, a u tijeku je 

i revizija Strategije biološke i krajobrazne 

raznolikosti. Ministar Biškupić istaknuo 

je i kako je osnovana javna ustanova za 

upravljanje 11-tim hrvatskim parkom 

prirode “Lastovsko otočje”, a zaštićene 

su i lošinjske i creske vode, odnosno 

zaštićena je populacija dobrih dupina i 

ustanovljen prvi rezervat takve vrste na 

Sredozemlju. Pripremaju se podloge za 

proglašenje delte Neretve parkom prirode, 

standardizirana je promidžba hrvatskih 

parkova i uspostavljen prepoznatljiv 

vizualni identitet nadzorne službe, a 

veliki projekt telemetrijskog protupožarnog 

nadzora, u cijelosti utemeljen 

na hrvatskom znanju i iskustvu, provodi 

se u šest zaštićenih područja, rekao je 

ministar kulture. Također je najavio da 

će se zajedno s Državnom geodetskom 

upravom te uz potporu Kraljevine Nizozemske 

završiti GIS (Geografski informacijski 

sustav) za sve nacionalne parkove 

i parkove prirode. 

Naglasio je kako se sveukupna prirodna 

baština zaštićuje i jačanjem lokalnih razina 

upravljanja zaštitom i očuvanjem 

ekoloških sustava, poglavito najugroženijih 

i rijetkih koji su ne samo nacionalna 

već i europska vrijednost. Ministar 

kulture Božo Biškupić istaknuo je kako 

je znatan napredak ostvaren i u procesu 

pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, 

ispunjavanjem zahtjevnih uvjeta i primjenom 

tzv. okolišne pravne stečevine. 

Marina Bujan 


11

PROPISI 

Ministarstvo izradilo prijedlog Strategije o promjeni klime 

Kako smanjiti emisije 

stakleničkih plinova 


uređenja i graditeljstva objavilo 

je sredinom lipnja na svojim internetskim 

stranicama www.mzopu.hr Prijedlog 

nacionalne Strategije za provedbu 

okvirne konvencije Ujedinjenih naroda 

o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskog 

protokola u Republici Hrvatskoj s planom 

djelovanja. Strategija se odnosi na mjere 

koje Hrvatska treba poduzeti radi smanjenja 

emisije stakleničkih plinova kako 

bi se obuzdao njezin porast tako da od 

2008. do 2012. godine bude barem za 

pet posto manja nego u baznoj 1990., 

što je obveza Hrvatske iz Kyotskog protokola. 

Strategija se temelji na primjeni obnovljivih 

izvora energije, izgradnji vjetroelektrana, 

korištenju biomase i sunčeve 

energije. Od mjera energetske učinkovitosti 

osobito je važno smanjiti toplinske 

gubitke grijanja postojećih i novih 

zgrada, povećati upotrebu štedne ras- 


vjete i energetski učinkovitih kućanskih 

i uredskih uređaja, te poticati primjenu 

pasivnih i aktivnih sustava za korištenje 

obnovljivih izvora energije, kažu u Ministarstvu. 

Značajno smanjenje emisije 

stakleničkih plinova treba ostvariti korištenjem 

biorazgradivog otpada u energetske 

svrhe, spaljivanjem u komunalnim 

toplanama i cementnoj industriji. Fond 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

financirat će 233 projekta energetske 

učinkovitosti sa 109,555.304 kuna. 

U cestovnom prometu udio biogoriva do 

2010. godine treba doseći minimalnih 

5,7 posto, potrebno je znatno povećati 

korištenje ukapljenog i prirodnog plina 

te poticati upotrebu vozila male potrošnje 

i bezmotorne oblike prijevoza. Kod 

tehnoloških procesa najveće smanjenje 

može se dobiti smanjenjem emisije didušikova 

oksida u proizvodnji dušične 

kiseline i udjela klinkera u proizvodnji 

cementa. 

Ocjenjuje se da su koristi koje donosi 

strategija veće od troškova za njezinu 

provedbu. Strategijom se smanjuje uvoz 

fosilnog goriva, a time i ovisnost gospodarstva 

o njegovoj cijeni, povećava 

sigurnost opskrbe energijom, nude nove 

poduzetničke mogućnosti i smanjuju 

ispuštanja drugih štetnih tvari u atmosferu. 

Novac za provedbu strategije, što 

uključuje poticanje mjera, financiranje 

izgradnje institucionalnih kapaciteta i 

financiranje istraživanja, u velikoj će se 

mjeri osigurati iz prihoda Fonda za zaštitu 

okoliša i energetsku učinkovitost, 

prije svega iz naknade na emisiju ugljičnog 

dioksida (CO 2), ističe Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva. 

Strategija će biti uvrštena u Plan zaštite 

i poboljšanja kakvoće zraka koji izrađuje 

Ministarstvo i trebao bi biti dovršen u jesen 

ove godine. Sukladno Zakonu o zaštiti 

zraka, Plan donosi Vlada na razdoblje

od četiri godine. Ta Strategija bi trebala 

omogućiti da Hrvatska u predviđenom 

roku ispuni obveze o smanjivanju ispuštanja 

stakleničkih plinova iz Kyotskog 

protokola koji je Hrvatski sabor ratificirao 

krajem travnja ove godine, a stupa 

na snagu devedeseti dan od dana polaganja 

isprave o ratifikaciji kod depozitara 

Protokola, glavnog tajnika Organizacije 

Ujedinjenih naroda. Konkretno, visina 

emisije stakleničkih plinova u baznoj 

1990. godini za Hrvatsku iznosi 34,62 

milijuna tona ekvivalenta ugljičnog 

dioksida. Prema Kyotskom protokolu, 

države stranke Priloga I., a to je 40 razvijenih 

država i država s ekonomijom u 

tranziciji uključujući Hrvatsku, propisana 

je obveza smanjenja emisija u prosjeku 

za pet posto u razdoblju od 2008.-2012. 

godine, s obzirom na baznu godinu. Europska 

unija prihvatila je smanjenje od 

osam posto kao zajednički cilj, tako da 

pojedine članice moraju ostvariti veće 

smanjenje emisija (13-28 posto), dok je 

za neke države članice EU omogućeno 

povećanje (do 27 posto). 

Stranke Kyotskog protokola obvezne su 

uspostaviti Nacionalni sustav za proračun 

emisija, što je Hrvatska već učinila 

donošenjem Uredbe o praćenju emisije 

stakleničkih plinova. Najveći doprinos 

emisiji stakleničkih u Hrvatskoj daje 

sektor energetike, u 2004. godini 74,9 

posto; slijedi poljoprivreda s 12,1 posto, 

industrijski procesi 10,8 posto i gospodarenje 

otpadom 2,2 posto. U razdoblju 

2000. − 2004. emisija je rasla po stopi 

3,7 posto. U 2005. započela je izrada dokumenata 

potrebnih za primjenu Okvirne 

konvencije UN o promjeni klime i protokola 

iz Kyota. Pripremljen je prijedlog 

Strategije i akcijskog plana za ublaženje 

klimatskih promjena u Hrvatskoj u kojem 

se predlažu troškovno djelotvorne mjere 

za smanjenje emisija kojima je moguće 

ostvariti cilj zadržavanja emisija ispod 

razine utvrđene Kyotskim protokolom. 

U Strategiji se razmatraju dva scenarija. 

Prema scenariju “bez mjera” emisija 

bi bila za oko 2,3 milijuna tona ekvivalenta 

ugljičnog dioksida iznad Kyotskog 

cilja u 2010. godini. Sukladno “scenariju 

s mjerama” primjenom svih troškovno 

učinkovitih mjera koje predlaže Strategija, 

emisija će biti ispod Kyotskog cilja 

u čitavom razdoblju od 2010. do 2012. 

godine. S provedbom niza mjera već se 

započelo u okviru međunarodno finan- 

ciranih projekata vezano za energetsku 

učinkovitost i obnovljive izvora energije. 

Puštene su u pogon prve vjetroelektrane 

snage 6 i 11 megavata kod Paga i Šibenika, 

a u Ministarstvu ocjenjuju studije 

utjecaja na okoliša za novih desetak 

vjetroelektrana. Donesene su Uredba 

o kakvoći biogoriva u kojoj se utvrđuje 

nacionalni cilj od 5,75 posto biogoriva 

u ukupnoj količini goriva u 2010. godini, 

te Tehnički propis o uštedi toplinske 

energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. 

Prema podacima Ministarstva zaštite 

okoliša, emisija stakleničkih plinova po 

stanovniku u Hrvatskoj iznosila je 2000. 

godine 6,6 tona ekvivaleneta CO 2, dok 

je prosječna emisija u tranzicijskim zemljama 

bila 13,7 tona ekvivalenta CO 2 po 

stanovniku. Svjetski prosjek te je godine 

iznosio je 5,6 tona evivalenta CO 2. 

Emisija Hrvatske je također među najmanjima 

u usporedbi s državama EU i 

među članicama Priloga I. UNFCCC. Više 

od polovice hrvatske emisije stakleničkih 

plinova apsorbira se u drvni prirast. Treba 

napomenuti da niz država koje nisu u 

Prilogu I. UNFCCC niti u Prilogu B Kyotskog 

protokola ima veće količine emisija 

po glavi stanovnika nego Hrvatska, primjerice: 

Singapur 13,9 tona ekvivalenta 

CO 2, Saudijska Arabija 16,4 tona, Argentina 

8,1 tona, a Južna Afrika 9,5 tona. 

Od razvijenih država Njemačka ima 12,3 

tona, Australija 25,6 tona, Novi Zeland 

18,9 tona, a SAD 24,5 tona. (Ž.B.) 


13

Poticaji za obnovljive 

izvore energije 

Novac će se skupljati iz naknada koje 

će od 1. srpnja plaćati svi potrošači uz 

račun za struju zbog čega će mjesečni 

račun prosječnom kućanstvu porasti 

samo 2-3 kune. 

Od 1. srpnja ove godine svi kupci električne 

energije plaćat će uz račun za 

struju dodatnih 0,89 lipa (plus PDV) po 

potrošenom kilovatsatu, kao naknadu 

za poticanje proizvodnje iz obnovljivih 

izvora energije te će prosječni računi kućanstvima 

biti viši za 2,5 do tri kune, najavio 

je Željko Tomšić, pomoćnik ministra 

gospodarstva, rada i poduzetništva za 

energetiku i rudarstvo. To je najvažnija 

novost iz pet novih podzakonskih propisa 

iz područja korištenja obnovljivih izvora 

za proizvodnju električne energije koji 

stupaju na snagu 1. srpnja. Takav potez 

Tomšić je obrazložio rezultatima anketa 

koje su pokazale da je većina ljudi, oko 

75 do 80 posto, spremna plaćati takve 

14 

PROPISI 


naknade kako bi se zbog zaštite okoliša i 

smanjivanja emisija stakleničkih plinova, 

a time i globalnog zatopljenja, poticala 

proizvodnja iz obnovljivih izvora energije. 

Procjenjuje se da će se u drugoj polovici 

ove godine od kućanstava od naknada za 

poticanje obnovljivih izvora energije prikupiti 

oko 28 milijuna kuna. Ukupno se 

pak u ovoj godini, odnosno u preostalih 

šest mjeseci, prihod od naknada koje su 

namijenjene za poticanje izgradnje obnovljivih 

izvora energije i kogeneracijskih 

postrojenja (istodobno proizvode električnu 

i toplinsku energiju) procjenjuje 

na 66 milijuna kuna, kazao je Tomšić. 

Kako bi se poticalo sve vrste obnovljivih 

izvora propisano je da se ne može više 

od 80 posto ukupno prikupljenog novca 

isplatiti za jednu vrstu npr. vjetroelektrane 

čija je gradnja sada najpopularnija. 

Očekuje se i snažno uključivanje domaće 

industrije u proizvodnju (Končar već samostalno 

razvija svoju vjetroelektranu, 

Ðuro Ðaković će uskoro isporučiti prvu 

kotlovnicu na biomasu), a da se dobiju 

puni poticaj u svakom projektu mora biti 

najmanje 60 domaćeg udjela. Naime, u 

Ministarstvu gospodarstva žele da se što 

više novca prikupljenog iz naknada potroši 

na poticanje domaćih tvrtki koje bi 

se mogle probiti i na strana tržišta gdje 

zbog vrlo velikog interesa od narudžbe 

do isporuke vjetroelektrane treba čekati 

čak dvije godine. 

Novac će se skupljati u posebnom fondu 

Hrvatskog operatera tržišta energije 

(HROTE). On će ga kroz 12 godina zajamčenu 

otkupnu cijenu struje, višu nego iz 

klasičnih izvora, uz nadzor Ministarstva 

gospodarstva, rada i poduzetništva isplaćivati 

proizvođačima iz obnovljivih izvora 

i kogeneracije kako bi im omogućili 

isplativu proizvodnju. Naime, osnovni 

problem zašto se obnovljivi izvori energije 

u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, 

koriste puno manje od klasičnih 

jest u tome što je njihova proizvodnja 

bez takvih poticaja puno skuplja, pa 

time i neisplativa. Njihova isplativost, a 

time i privlačnost za investitore, postići 

će se dva načina. Propisano je da opskrbljivači 

potrošača moraju otkupiti svu 

proizvedenu električnu energiju iz takvih 

izvora po uobičajenim cijenama za 

struju iz klasičnih izvora, a razlika će se 

nadoknađivati državnim poticajima koje 

će im HROTE isplaćivati iz fonda koji će 

se puniti plaćanjem naknada svih potrošača. 

Takav sustav se u Europi pokazao 

kao najučinkovitiji, a o iznosu poticaja 

uglavnom ovisi razvijenost obnovljivih 


Tako će, na primjer, povlaštena otkupna 

cijena iz vjetroelektrana biti 65 lipa po 

kilovatsatu, a iz fotonaponskih ćelija čak 

3,4 kune po kilovatsatu, dok je prosječna 

cijena struje iz klasičnih izvora oko 56 

lipa po kilovatsatu. 

Ugovori o 12 godina zajamčenoj višoj 

otkupnoj cijeni struje omogućit će investitorima 

u obnovljive izvore i kogeneracijska 

postrojenja osim isplativosti takvih 

ulaganja i lakše dobivanje kredita kod 

poslovično nepovjerljivih banaka zabrinutih 

za sigurnost i povrat tako uloženog 

kapitala. Međutim, unatoč toga ulagači 

moraju biti oprezni i dobro izračunati što 

im se isplati jer se, na primjer, kod nas 

vjetroelektrane koje rade godišnje 2.000 

do 2.500 sati smatraju dobrima, dok se u 

Danskoj ne grade ako bi zbog nedovoljno 

vjetra na nekoj lokaciji radile manje od 

3.000 do 3.500 sati godišnje, upozorava 

Tomšić. Osim za isplaćivanje državnih 

poticaja novac iz tog namjenskog fon-

da HROTE-a koristit će se i za plaćanje 

troškova tzv. uravnoteženja elektroenergetskog 

sustava nastalih zbog odstupanja 

planirane i proizvedene struje iz 

obnovljivih izvora energije. Naime, ti su 

izvori ne samo skuplji od klasičnih nego 

i puno manje pouzdani, jer ovise o vjetru, 

suncu i drugim prirodnim izvorima 

energije kojih nema stalno. Zato je teško 

unaprijed točno procijeniti proizvodnju 

iz obnovljivih izvora, a elektroprivredne 

kompanije moraju imati dovoljno zamjenskih 

proizvodnih kapaciteta. Pritom 

je sretna okolnost da HEP ima dostatno 

hidroelektrana koje se u slučaju potrebe 

mogu brzo uključiti u rad. 

“Od 1. srpnja svi će kupci kojima se električna 

energija obračunava mjesečno (svi 

osim kućanstava) na računu vidjeti posebno 

iskazanu tu naknadu za obnovljive 

izvore i kogeneracije koju će HEP proslijeđivati 

Hrvatskom operatoru tržišta 

energije, jer se ne radi o našem prihodu”, 

kaže Ivan Mravak, predsjednik Uprave Hrvatske 

elektroprivrede. Kućanstvima će 

ta naknada biti iskazana odvojeno na 

redovnim šestomjesečnim računima (ne 

na akontacijskim uplatnicama), a prosječnom 

kućanstvu koje potroši 2.000-3.000 

kilovatsati naknada će biti oko 2,5 do 

3,5 kuna mjesečno, dodaje Mravak. Uredbom 

o uvođenju naknada koju je Vlada 

donijela krajem ožujka ove godine predviđeno 

je i njihovo postupno povećavanje 

sljedećih godina. Tako će naknada 

sa ovogodišnjih 0,89 lipa po kilovatsatu 

(plus PDV) sljedeće godine povećati na 

1,98 lipa po kilovatsatu, 2009. na 2,71 

lipa po kilovatsatu, a 2010. će porasti na 

3,5 lipa po kilovatsatu, ali HROTE može 

Ministarstvu gospodarstva, ako bude potrebno, 

predložiti promjenu tih iznosa. 

Povećanje tih naknada je preduvjet da 

Hrvatska sljedećih godina uz povećana 

ulaganja u obnovljive izvore ubrzano poveća 

i njihov udjel u ukupnoj proizvodnji 

električne energije što će pomoći u ispunjavanju 

strogih uvjeta o smanjivanju 

ispuštanja stakleničkih plinova iz Kyotskog 

protokola. Naime, sada je taj udio 

samo oko 0,8 posto, a i to treba zahvaliti 

HEP-u koji je ranije, iako to nije morao, 

sklopio nekoliko ugovora o povoljnijem 

otkupu struje iz takvih izvora, kaže Tomšić. 

Do 2010. godine očekuje se da će 

5,8 posto proizvodnje električne energije 

biti iz obnovljivih izvora energije (vjetar, 

sunce, biomasa, bioplin), osim velikih 

hidroelektrana, jer se hidroelektrane 

snage više od 10 megavata, iako su i 

one u stvari obnovljivi izvori energije, ne 

nalaze u sustavu potpora. Kad se ubroje 

i velike hidroelektrane u Hrvatskoj više 

od 35 posto proizvodnih kapaciteta i oko 

12 posto potrošnje otpada na obnovljive 

izvore, dok je prosjek u Europskoj uniji 

12 do 14 posto, odnosno oko sedam 

posto, a cilj im je doseći 20 posto do 

2020. godine. 

Goran Slipac, direktor Sektora korporativnog 

razvoja i strategije HEP-a, kaže da 

je HEP još 1996. donio odluku o otkupu 

struje iz malih izvora energije po višoj 

cijeni od prosječne, a danas otkupljuje 

struju iz sedam malih hidroelektrana, 

pet kogeneracijskih postrojenja i dvije 

vjetroelektrane, a još jedna se priprema. 

Preuzimat će, najavio je, i struju iz dvije 

solarne elektrane iz zagrebačkog Španskog 

i Čakovca. Međutim, upozorio je 

da je interes za gradnju vjetroelektrana 

puno veći od sadašnjih mogućnosti elektroenergetskog 

sustava za prihvat njihove 

proizvodnje. Konkretno, HEP Operator 

prijenosnog sustava je dobio zahtjev za 

priključenje vjetroelektrana ukupne snage 

oko 1.600 megavata, ali stručnjaci su 

izračunali da se do 2010. godine kako se 

ne bi ugrozila sigurnost sustava može 

priključiti samo do 360 megavata. 

Slična pojava jačanja interesa za gradnju 

takvih elektrana česta je i u drugim državama. 

Zato je direktor Euroelectrica s razlogom 

istaknuo da se vjetroelektrane ne 

grade tamo gdje pušu vjetrovi nego gdje 

‘pušu poticaji’. Tvrtka HEP - Obnovljivi 

izvori energije, po riječima njenog direktora 

Zorana Stanića, želi u partnerskom 

odnosu ući u neke projekte vjetroelektrana 

koji se već pripremaju, te samostalno 

u nekoliko većih vjetroleketrana i dvije 

male hidroelektrane, s Hrvatskim šumama 

planiraju gradnju elektrane na biomasu, 

dok su solarne elektrane zasad stvar budućnosti. 

Ukupno želimo do 2010. zauzeti 

oko 30 posto tržišta, kaže Stanić. 

Inače, predviđeno je da svi vlasnici vjetroelektrana 

i malih hidroelektrana izdvajaju 

po jednu lipu po proizvedenom 

kilovatsatu električne energije za lokalnu 

zajednicu, a neki investitori će možda 

izdvajati i više, kaže Tomšić. (Ž.B.) 

EKO REVIJA 

eco review 

15

PROPISI 

Što donosi EU mjerilo za 

poglavlje Okoliš 

Mjerilo EU komisije za dalji rad na pripremama u pregovorima za poglavlje 

Okoliš, zahtijeva mnogo posla. Sve nas sve skupa upućuje na takav način rada 

na zaštiti okoliša koji će nas voditi k racionalnom postupanju s energetskim 

izvorima, unaprjeđivanju i nadgradnji sustava gospodarenja otpadom, čuvanju 

prirodnog bogatstva, - jednostavnije rečeno jačanju ekološke svijesti na svim 

razinama, ali i emotivniji odnos prema zavičaju, domovini, susjedima, Planetu. 

Dakle, vrijeme je za mobilizaciju, vlastiti angažman, ulaganje znanja, iskustva i 

novca, a najviše – jačanje vlastite odgovornosti. 

Foto 1. Strategije za budućnost 


EU: Osnažite vlastite administrativne 

kapacitete 

Odbor Stalnih predstavnika COREPER, sastavljen 

od veleposlanika država članica 

EU-a, važno je radno tijelo koje razmatra, 

priprema i ocjenjuje stanje država 

kandidata za uključivanje u EU. U travnju 

2007. g. zaključili su da Hrvatska 

za poglavlje Okoliš, mora ispuniti jedno 

mjerilo: jačanje vlastitih administrativnih 

kapaciteta, izradu plana za uspostavljanje 

tog procesa i osiguravanje novca 

za provedbu tog plana, za provedbu 

europske pravne stečevine u poglavlju 

Okoliš, te za usklađivanjem hrvatskog 

zakonodavstva s europskom pravnom 

stečevinom. Hrvatskoj široj javnosti još 

je uvijek nejasan taj vrlo zahtjevan proces 

oko priprema, pregovora, pronalaženja 

financija i drugih poslova vezanih 

za pristupanje Hrvatske u EU. Područje 

zaštite okoliša već se donekle pokazalo 

relativno teškim i skupim, a objavljeno 

EU mjerilo, koje je zbog svoje sažetosti 

i nabrojana četiri vrlo kompleksna dijela, 

izazvalo je nedoumicu u više sektora 

našeg društva. 

Fond za zaštitu okoliša - primjer 

primjene Sofijske inicijative za 

ekonomske instrumente (SIEI) 

No, da nije tako složeno i da je sasvim 

izvedivo, ali uz mnogo rada i suradnje 

sa svima - od nevladinog do gospodarskog 

sektora, uvjeren je dr. Nenad Mikulić, 

voditelj radne skupine za pripemu 

pregovora za poglavlje Okoliš u procesu 

pristupanja EU, voditelj Programa “Sofijska 

inicijativa za Procjenu utjecaja 

na okoliš” i načelnik Odjela za procjenu 

utjecaja na okoliš Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog uređenje i graditeljstva 

RH. Po njegovim riječima, ključno je 

rješavanje administrativnih kapaciteta, 

kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj 

i lokalnoj razini. Nakon primjene Zakona 

o otpadu, koji je pokazao vrlo veliki 

uspjeh u praksi, kao rezultat pregovora,

ali potrebnih promjena još dva glavna 

zakona su u postupku donošenja: Zakon 

o zaštiti okoliša i Zakon o prostornom 

uređenju. 

Važno je spomenuti rezultate našega 

usvajanja Sofijske inicijative, primjena 

koje je bila preporuka za donošenje Zakona 

o osnivanju Fonda za zaštitu okoliša 

i energetske učinkovitosti. Naime, 

na Ministarskoj konferenciji “Okoliš za 

Europu”, održanoj u Sofiji 1995.godine 

(dopunjena u Aarhusku 1998.), europski 

su ministri usvojili Sofijsku incijativu za 

ekonomske instrumente, čijom se primjenom 

može dostići situacija “boljeg okoliša 

i boljeg gospodarstva - istovremeno!”. 

Iskustva drugih zemalja iz prvih godina 

tranzicijskog razdoblja pokazala su da 

samo promjene u strukturi gospodarstva 

nisu dovoljne za rješavanje problema u 

okolišu, nego je najvažnija učinkovita 

politika zaštite okoliša, pojačana djelovanjem 

mjerodavnih tijela i financijskim 

ulaganjima u zaštitu okoliša iz različitih 

izvora, posebice primjenom pravila “onečišćivač 

plaća”. 

Korak po korak do ispunjavanja EU 

mjerila 

Deset ili više milijunski iznos eura, koliko 

je procijenjeno da ćemo uložiti u 

zaštitu okoliša, zaista je dojmljiva suma 

novca. No, u nju su uračunati i procesi 

uvođenja novih tehnologija, projektiranja, 

kreiranja novih propisa kojima 

se izbjegavaju trenutni paralelizmi i 

“dupliranje” poslova, ureda, uprava na 

svim razinama. Treba biti svjestan da 

se ulaganje u zaštitu okoliša višestruko 

i višenamjenski vraća. To dokazuje dio 

gospodarskog sektora koji se opredijelio 

za gospodarenje otpadom, pročišćavanjem 

voda, uvođenjem ili proizvodnjom 

energenata iz obnovljivih izvora, a toga 

u Hrvatskoj ima već zamjetljiv broj. Da 

bi Hrvatska ispunila očekivanja EU potrebno 

je donijeti propise kojima će se 

jasno propisati ovlasti na svim razinama 

državnih uprava, od nacionalnih do 

županijskih. Dr. Mikulić trenutno stanje 

u tome području opisuje kao “decentralizirano 

s državnih uprava na županijske 

urede, ali s čestim preklapanjem 

poslova, mjerodavnosti i osoblja. Novim 

Zakonom o zaštiti okoliša uvest će se 

obveza županija u pogledu strateških 

procjena, a ne kao što je sada, ureda 

državne uprave, te obveza vezanih uz 

stratešku procjenu kao jednog novog 

postupka”. 

“Dakle, osim što treba do kraja odrediti 

tko će raditi određene poslove iz svoje 

mjerodavnosti, neophodno je što prije 

riješiti i pitanje osposobljavanja kapaciteta 

za postupak strateške procjene. 

Postupak strateške procjene utjecaja na 

okoliš gradi se zajednički između svih dionika 

društva, jer procedura prenošenja 

EU direktiva nije problem, ali se problem 

pojavljuje u kapacitetima i harmonizaciji 

“Da je neki od tri stupa održivog 

razvoja, gospodarski, društveni i 

zaštita okoliša, ozbiljno na tome radio, 

mi bismo već imali strategiju održivog 

razvoja. Dakle, nije problem njegovo 

mjesto u nekom zakonskom aktu, 

nego shvaćanje i provedba u sva tri 

segmenta društva. Jedan od važnih 

instrumenata za održivi razvoj upravo 

je strateška procjena utjecaja na okoliš 

koja je smještena u zaštitu okoliša, jer 

primarno obrađuje ta pitanja, a uzima 

u obzir i gospodarski razvoj, zajedno 

s društvenim razvojem” 

pristupa”, smatra dr. Mikulić, procijenivši 

da će sljedećih mjesec ili dva koncentracija 

posla unutar MZOPU biti na donošenju 

propisa, “prebrojavanju” ljudi na 

svim razinama, rekonstrukciji i osiguravanju 

uvjeta i znanja djelatnika kako bi 

se u život i politiku zaštite okoliša uvelo 

ono što je u Europi već zaživjelo. 

Novi Zakon o zaštiti okoliša i održivi 

razvoj 

Prilikom najave i javne rasprave o prijedlogu 

novog Zakona o zaštiti okoliša, 

dio gospodarskog sektora postavio je 

pitanje, odnosno primjedbu zašto novi 

zakon obuhvaća i pitanja održivog razvo- 

ja. Ova primjedba nije utemeljena, jer je 

održivi razvoj definiran i obuhvaćen već 

u Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša. 

Premda je već godinama pojam “održivog 

razvoja” ušao u javni život, pogotovo 

kao temeljna promotivna ideja mnogih 

ekoloških udruga, poljoprivrednih zadruga, 

malih poduzetničkih tvrtki, pa čak 

i lokalnih samouprava, teško se može 

zaključiti da se ozbiljno radilo na njegovom 

provođenju. 

“Da je neki od tri stupa održivog razvoja, 

gospodarski, društveni i zaštita okoliša, 

ozbiljno na tome radio, mi bismo već 

imali strategiju održivog razvoja. Dakle, 

nije problem njegovo mjesto u nekom 

zakonskom aktu, nego shvaćanje i provedba 

u sva tri segmenta društva. Jedan 

od važnih instrumenata za održivi razvoj 

upravo je strateška procjena utjecaja na 

okoliš koja je smještena u zaštitu okoliša, 

jer primarno obrađuje ta pitanja, 

a uzima u obzir i gospodarski razvoj, 

zajedno s društvenim razvojem”, smatra 

Nenad Mikulić. Proces gospodarenja 

otpadom i rezultati primjene Zakona o 

otpadu dobar su pokazatelj da se veliki 

problem “zatrpanosti” otpadom koji, 

usput rečeno, do 2006.godine nije nikada 

sustavno rješavan, može rješavati na 

principima održivosti. Na takav bi način 

trebalo funkcionirati i gospodarstvo, 

te se suzdržavati od nekontroliranog 

korištenja resursa do snage pritisaka 

neizdrživih za prirodu. Strateškim planiranjem, 

procjenama utjecaja na okoliš, 

te uvođenjem propisa kojima će se gospodarstvo 

odricati dijela svoga profita 

na račun zaštite okoliša, zdravlja ljudi 

i očuvanja ekosustava - to je put koji 

vodi održivom razvoju. Činjenica je da je 

upravo nesrazmjer između iskorištavanja 

i ulaganja u okoliš u svijetu, posebno u 

sektor energetike, doveo do toga da nam 

se događaju velike klimatske promjene. 

To nipošto ne znači da treba zaustaviti 

proizvodnju energije, na primjer iz fosilnih 

sirovina. I dalje se može proizvoditi 

kvalitetna energija iz takovih izvora, ali 

bez onečišćenja okoliša i iscrpljivanja 

resursa, no to mora biti druga tehnologija 

proizvodnje, skuplja i sigurnija 

od sadašnje koju koriste pojedine tvrtke 

radi bržeg i jeftinijeg načina stjecanja 

profita. 

Tekst i snimak: Ljiljanka Mitoš Svoboda 


17

OTPAD 

Haaška ministarska konferencija o 

CITES-u 

Na planetu Zemlji zabilježeno je oko 

37.000 vrsta, premda znanstvenici sa 

sigurnošću tvrde da je taj broj veći, jer 

istraživanjem i “prebrojavanjem” je još 

uvijek nemoguće utvrditi neki konačan 

broj. Čovjekova vrsta je svojom dominacijom 

ugrozila ostali živi svijet do te 

mjere da su neke vrste izumrle, potpuno 

istrijebljene eksploatacijom, a na kraju 

i lovljenjem i ubijanjem radi međunaro- 

18 

Kako spasiti ugrožene vrste 

CITES je konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih 

životinja i biljaka koja je na međunarodnoj razini stupila na snagu 1. srpnja 

1975. godine, a Hrvatska je Zakonom o CITES-u iz 1999.godine postala 

punopravna članica ove konvencije.U procesu priprema za pridruživanje 

Hrvatske državama EU, europska direktiva o CITES-u smještena je u poglavlje 

Okoliš, a krajem lipnja 2007.godine u Hrvatskoj je počeo hrvatsko-nizozemski 

projekt “Implemenatcija okolišnog acquisa vezanog za zaštitu divljih svojti 

reguliranjem trgovine”. Projekt je vrijedan 300.000 eura, korisnici u Hrvatskoj 

su Ministarstvo kulture -Uprava za zaštitu prirode i inspekcija zaštite 

prirode, Ministarstvo financija - Carinska uprava, Ministarstvo unutarnjih 

poslova - granična i kriminalistička policija, a nizozemski partneri 

su Ministarstvo poljoprivrede, zaštite prirode i hrane, CITES ured, 

Inspekcija i Ministarstvo financija. 

dnog trgovanja. Razlozi trgovina vrstama 

zaista su mnogobrojni: od gastronomskih 

specijaliteta, preko farmaceutske industrije, 

sve do modne i industrije slobodnog 

vremena i industrije zabave. Apsolutna 

zabrana trgovine svjetskim vrstama 

obuhvaća 530 vrsta životinja i 300 vrsta 

biljaka, a ograničenja se uvode za još 

4.460 vrsta životinja i 28.000 biljaka. 

Završila je radom 14. konferencija 141 

države-stranke CITES-a, održana u Haagu 

u organizaciji nizozemskog Ministarstva 

Hrvatsko-nizozemski projekt implementacije CITES-a predstavljen u Ministarstvu kulture 


poljoprivrede, usvojivši nekoliko zaključaka 

važnih za nadgledanje međunarodne 

trgovine ugroženim vrstama. Odlučivalo 

se o budućnosti opstanka vrsta koje su 

zaista najugroženije eksploatacijom i trgovinom, 

poput o azijskih i afričkih slonova, 

kitova, jegulja, ali i biljnih vrsta 

ekosustava južne Amerike. Hrvatsku, koja 

članica CITES-a od 1999.godine, zastupali 

su Zoran Šikić, Ana Kolbašić i Ivana 

Jelenić iz Ministarstva kulture i Davorko 

Feil iz nevladine organizacije za zaštitu 

životinja “Život” iz Osijeka. 

Glavni je rezultat Konferencije CITES-a 

usvajanje zajedničke strategije kojom će 

se u sljedećih pet godina jačati kontrola 

provedbe zakonskih nacionalnih propisa 

o zaštiti prirode, vrsta i bioraznolkosti, 

uvođenjem propisa utvrđenih u CITES 

konvenciji. Osim toga, članice ove konvencije 

predložile su usklađivanje ostalih 

međunarodnih i nacionalnih dokumenata i 

zakona koji se odnose na zaštitu prirode i 

bioraznolikosti s CITES konvencijom, smatrajući 

da bi to “okrupnjavanje” propisa 

svakako bio veliki napredak u spašavanju 

ugroženih vrsta od eksplatacije i bezgranične 

i nekontrolirane trgovine. Na Konferenciji 

se raspravljalo o 12 životinjskih 

vrsta (slonovi, kitovi, morski psi, divlje 

mačke, neke vrste majmuna, koralji, ribe 

i rakovi) i 2 biljne (cedar i palisander), jer 

je njihova eksploatacija u azijskim i afričkim 

zemljama dovela je u pitanje njihov 

opstanak. Davorko Feil iz udruge “Život” 

opisao je rad unutar dvotjednih plenarnih 

konferencija vrlo kompliciranim, jer 

svaki zahtjev pojedine države za jačom 

primjenom CITES konvencije zahtijeva 

lobiranje prema “drugoj strani”, koja ima 

drukčije obrazloženje. Primjer koji je izazvao 

polemike jest moratorij na trgovinu 

afričkim slonom i slonovačom. “Većini 

ljudi u razvijenim zapadnim državama 

nije poznat podatak da se tjedno ubija 

i do 390 slonova radi slonovače. Afričke 

države Botsvana i Nabimija tražile su ukinuće 

moratorija na izvoz slonovače, a za 

to su im potporu dali Japan i Kina, jer 

su oni najveći uvoznici slonovskog mesa 

i slonovače. No, koncenzusom se ipak 

postiglo podosta rezultata, neke su vrste 

(kao europska jegulja) uvrštene u vrste

Delegacija iz Hrvatske na CITES konferenciji 

kojima se više neće trgovati, dok su najnesretnije 

prošli kitovi - glavna vrsta za 

eksploatciju u Japanu”, rekao je Feil. 

U Hrvatskoj počeo projekt 

implementacije okolišnog acquisa 

vezanog za CITES 

Jadranko Antolović, državni tajnik Ministarstva 

kulture RH, na susretu s novinarima 

prilikom predstavljanja ovog 

projekta rekao je da se uspješni projekti 

i dobri rezultati postižu dobrom suradnjom, 

te da je partnerstvo sa Nizozemskom 

i financijska potpora od 300.000 

eura za projekt, sastavnica administrativog 

jačanja Hrvatske u procesu prilagodbe 

pravne stečevine. 

Da bismo proveli CITES i spriječili česte 

pokušaje ilegalne trgovine divljim svojtama, 

moramo se pridržavati hrvatskih 

propisa, kao što je Zakon o zaštiti prirode, 

naglasio je Antolović. No, da bi 

se proces pravilno razvijao, izuzetno je 

važna komunikacija sa medijima i nevladinim 

organizacijama. Mediji su važni jer 

riječju i slikom najučinkovitije senzibiliziraju 

javnost i “pogađaju cilj”, pa javnost 

postaje zainteresirana strana. 

S druge strane, nevladine organizacije 

i udruge zbog svoje zaineteresiranosti 

za temu i slobodnijeg načina i metoda 

djelovanja na terenu, najvrjedniji su rasadnici 

i komunikacijski čvorovi. Stoga 

je državni tajnik Antolović najavio razvoj 

komunikacijske strategije koja će doprinijeti 

uspješnoj provedbi u Hrvatskoj 

bilateralnog hrvatsko-nizozemskog projekta 

“Implemenatcija okolišnog acquisa 

vezanog za zaštitu divljih svojti reguliranjem 

trgovine”. No, ovim projektom provodit 

će se i dodatna edukacija granične 

i kriminalističke policije, a manji projekti 

koji će proizaći iz njega odnosit će se i 

na aktivnosti dodatne edukacije lokalnih 

samouprava u graničnim područjima Hrvatske. 

Međutim, sudjelovanje pravosuđa, 

kao “trećeg stupa” izvan je domene 

ovog bilatelarnog projekta, no državni 

tajnik Antolović vjeruje da će “sudbena 

vlast u svom segmentu nastaviti s aktivnostima 

koje su obradile inspekcije, te 

će se ti procesi paraleno odvijati tijekom 

realizacije projekta”. 

Zoran Šikić je prigodom predstavljanja 

javnosti projekta vezanog za provedbu 

CITES-a u Hrvatskoj podsjetio kako je od 

1999. godine, kada je Hrvatska postala 

punopravna stranka CITES konvencije, organiziran 

veliki broj aktivnosti kontrole i 

zaustavljanja trgovine zaštićenim vrstama, 

te njihovog transporta kroz Hrvatsku 

u treće zemlje. Posebno su zapažene 

zapljene nekoliko tisuća ubijenih ptica 

iz Srbije, živih kornjača iz Makedonije, 

te nekoliko vrsta akvarijskih i terarijskih 

životinja namijenjenih trgovinama 

kućnim ljubimcima, ali i gastronomskim 

tvrtkama i ugostiteljstvu. 

Jačanje kapaciteta unutar Ministarstva 

kulture - Uprave za zaštitu prirode koje 

je pokrenuto na na temelju mjerila za 

poglavlje Okoliš preporučenog od EU komisije, 

provest će se i primjenom novoga 

Zakona o zaštiti prirode, ali i izobrazbom 

djelatnika, te uključivanjem drugih sektora 

koji svojim radom utječu na zaštitu 

prirode, bioraznolikost i očuvanje vrsta. 

Posebno je za provedbu projekta “Implemenatcija 

okolišnog acquisa vezanog za 

zaštitu divljih svojti reguliranjem trgovine” 

važna izrada baze podataka koja 

će obuhvatiti sve podatke i propise o 

provedbi CITES-a u Hrvatskoj. 

Tekst i snimke: Ljiljanka Mitoš Svoboda 

EKO REVIJA 19 

eco review

OTPAD 

Dodijeljene koncesije za skupljanje, obradu i oporabu otpadnih vozila 

U deset godina treba 

zbrinuti 800.000 vozila 

Osobne automobile, kamione, kombije 

i autobuse koji više nisu u voznom 

stanju i predviđeni su za otpad 

u idućih će pet godina širom Hrvatske 

skupljati 16 tvrtki koje su, između 43 

ponuđača, pobijedile sredinom lipnja na 

javnom natječaju za dodjelu koncesija 

Ministarstva, zaštite okoliša, prostornog 

uređenje i graditeljstva. Koncesije 

za skupljanje otpadnih vozila dobile su 

tvrtke Felis reciklaža iz Siska, Jadranmetal 

iz Pule, Flora VTC iz Virovitice, 

Sirovina odlagalište iz Zadra, Univerzal i 

CIOS iz Varaždina, Feropapir iz Karlovca, 

Kairos iz Osijeka, Reciklaža iz Vukovara, 

Metis iz Rijeke, Sava promet iz Sesveta, 

Reciklaža iz Šibenika, Sekundarni metali 

iz Knina te tri zagrebačke tvrtke, CIAK, 

CIOS i CE-ZA-R, koja je ujedno u konkurenciji 

30 tvrtki dobila i desetogodišnju 

koncesiju za obradu i oporabu otpadnih 

vozila. Koncesije su dodjeljene sukladno 

Pravilniku o gospodarenju otpadnim vozilima 

koji je ministrica Marina Matulović 

Dropulić donijela 12. prosinca 2006. 

Koncesionari će morati od vlasnika ili 

posjednika preuzimati otpadna vozila, 

privremeno ih skladištiti i prevoziti od 


posjednika do privremenog skladišta 

skupljača ili skladišta obrađivača. Na 

temelju odluke o dodjeli koncesije Ministarstvo 

s odabranom tvrtkim zaključuje 

ugovor o koncesiji. Ovlaštenik koncesije 

dužan je sklopiti ugovor s Fondom za 


o uvjetima skupljanja odnosno obrade

otpadnih vozila. Koncesija za sakupljanje 

otpadnih vozila dodjeljuje se 

na pet godina, a za obradu i oporabu 

otpadnih vozila na 10 godina, s mogućnošću 

obnavljanja. Inače, prema 

podacima iz Strategije gospodarenja 

otpadom Republike Hrvatske koju je 

Ministarstvo donijelo u jesen 2005., u 

Hrvatskoj je 2002. godine registrirano 

oko 1,200.000 osobnih automobila, 

128.000 teretnjaka, te po 10.000 autobusa 

i kombija (ukupno oko 1,348.000 

vozila). Broj im stalno raste, tako da 

je 2004. godine broj novoregistriranih 

automobila premašio 100.000. 

Prosječna starost automobila prelazi 

11 godina. Novi, stroži Pravilnik o 

tehničkom pregledu vozila koji je na 

snazi od 1.listopada 2004., mogao bi 

eliminirati više od 100.000 vozila koja 

se ne isplati popravljati. Procjenjuje 

se da je udio vozila u ukupnom metalnom 

otpadu 75 posto, odnosno otprilike 

66.000 tona godišnje, te da bi, 

prema nekim predviđanjima, u idućih 

desetak godina trebalo zbrinuti ukupno 

oko 800.000 starih vozila. U Hrvatskoj 

postoji samo jedno postrojenje 

za reciklažu metalnog otpada, bijele 

tehnike i vozila te nekoliko pokretnih 

postrojenja. 

U Strategiju su ugrađene sljedeće 

smjernice za unapređivanje sustava 

gospodarenja otpadnim vozilima: uvođenje 

naknade na uvoz i proizvodnju 

vozila radi njihova zbrinjavanja, poticanje 

građana, vlasnika i posjednika 

otpadnih vozila da ih dovoze u predviđena 

sabirališta, organiziranje sustava 

skupljanja i prijevoza otpadnih vozila 

u postrojenja za zbrinjavanje, uključivanje 

u sustav gospodarenja otpadnim 

vozilima otpadnih plovnih objekata, 

otpadnih plutajućih objekata, otpadnih 

željezničkih vozila i otpadnih 

zrakoplova te zbrinjavanje, tj. odvajanje 

korisnih dijelova otpadnih vozila i 

njihovo vraćanje u proizvodni ciklus. 

Provedba tih smjernica trebala bi omogućiti 

ostvarivanje okvirnih količinskih 

ciljeva iz Strategije za zbrinjavanje 

otpadnih vozila. Predviđeno je da se 

do 2015. godine reciklira 80 posto, 

a oporabi 85 posto ukupne količine 

otpadnih vozila (težinski), a do 2025. 

godine recilira 85 posto, a oporabi čak 

95 posto otpadnih vozila. (Ž.B.) 

Počinje organizirano skupljanje 

plastične ambalaže za šampone, 

tekuće sapune i druge kozmetičke 

proizvode, limenih i staklenih tegli za 

voće i povrće i slične ambalaže. 


uređenja i graditeljstva 

dodijelilo je krajem lipnja šest koncesija 

za skupljanja otpadne (primarne 

ili prodajne) ambalaže što je najmanja 

ambalažna jedinica u kojoj se proizvod 

prodaje konačnom kupcu: plastična ambalaža 

za šampone, tekuće sapune i druge 

kozmetičke proizvode, zatim limene i 

staklene tegle za voće i povrće i slično. 

Iz Ministarstva navode da su na javni 

natječaj, objavljen 19. veljače, za dodjelu 

koncesije za prikupljanje otpadne 

prodajne odnosno primarne ambalaže za 

ambalažni otpad od PET-a, stakla, metala 

(aluminija i željeza) i ostalih polimernih 

materijala, pristigle 33 ponude, od kojih 

je šest zadovoljilo uvjete natječaja. Koncesije 

su dodijeljene za područje dviju 

ili više županija na pet godina počevši 

od dana sklapanja ugovora o koncesiji, 

na temelju Zakona o otpadu i Pravilnika 

o ambalaži i ambalažnom otpadu donesenog 

8. kolovoza 2005. godine čija 

primjena je počela 1. siječnja 2006. godine. 

Pravilnik uređuje način postupanja 

s ambalažom i ambalažnim otpadom 

po načelu “onečišćivač plaća”. Njime se 

sustavno rješava gospodarenje ambalažnim 

otpadom poticanjem gospodarskih 

aktivnosti skupljača i oporabitelja što 

u konačnici rezultira čistijim okolišem i 

otvaranjem novih radnih mjesta. 


OTPAD 

Dodijeljene koncesije za prikupljanje otpadne primarne ambalaže 

Godišnje nastane 

320.000 tona 

ambalažnog otpada 

21

Podnositelji zahtjeva za koncesiju Ministarstvu 

su trebali dostaviti plan i godišnji 

operativni program rada, dokaz 

da raspolažu građevinama za privremeno 

skladištenje skupljenog ambalažnog 

otpada koje udovoljavaju propisanim 

tehničko-tehnološkim uvjetima za skladištenje 

otpada, dokaz da raspolažu 

potrebnim brojem i stručnim profilom 

zaposlenika za ostvarenje operativnog 

programa rada sukladno Zakonu o otpadu 

i Pravilniku o uvjetima za postupanje s 

otpadom, dokaz i jamstvo da raspolažu 

potrebnim financijskim sredstvima te da 

ispunjavaju ostale uvijete. 

Iz Ministarstva zaštite okoliša navode 

da se količina ambalažnog otpada u Hrvatskoj 

stalno povećava zbog sve većeg 

udjela nepovratne ambalaže, posebice 

plastične PET-ambalaže i limenki. Potkraj 

90-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj 

je ukupna godišnja procijenjena količina 

ambalažnog otpada iznosila 320.000 

tona ili oko 72 kilograma po stanovniku 


Tvrtke kojima su dodijeljene koncesije 

Jolly-Jbs iz Drniša za Šibensko-kninsku i Splitsko-dalmatinsku županiju, za sve 

vrste otpadne primarne ambalaže, 

Sirovina odlagalište iz Zadra za područje cijele Hrvatske sve vrste otpadne primarne 

ambalaže, 

Flora VTC iz Virovitice za područje cijele Hrvatske za sve vrste otpadne primarne 

ambalaže, 

Drava International iz Osijeka za područje cijele Hrvatke za PE folije, 

Cautio iz Našica za Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i 

Vukovarsko-srijemsku županiju za PET, staklo i ambalažu od aluminija i željeza, 

Unijapapir iz Zagreba za područje cijele Hrvatske za sve vrste otpadne primarne 

ambalaže. 

što svake godine znači i novih 2,4 hektara 

zauzetog zemljišta, ističu iz Ministarstva. 

Prema istraživanjima zagrebačkog 

Fakulteta strojarstva i brodogradnje 

težinski udio ambalaže u komunalnom 

otpadu je oko 25 posto, a volumni udio 

veći od 50 posto. 

Ministarstvo zaštite okoliša podsjeća da 

je višekratna upotreba ambalaže jedan 

od najpoželjnijih doprinosa smanjivanju 

nastajanja otpada, dok se reciklažom ambalažnog 

otpada odterećuju odlagališta, 

smanjuju se emisije i štede prirodne sirovine. 

“Zahvaljujući Pravilniku o ambalaži 

i ambalažnom otpadu od siječnja 2006. 

do svibnja 2007. u Hrvatskoj je sakupljena 

1 milijarda i 200 milijuna komada 

ambalažnog otpada od pića ili više od 80 

posto ukupne količine koja se godišnje 

stavlja na tržište”, ističu iz Ministarstva 

zaštite okoliša koje i koncesijama za 

skupljanje otpadne primarne ambalaže 

želi pospješiti prikupljanje ostalih vrsta 

ambalažnog otpada. (D.L.) 


uređenje i graditeljstva 

dodijelilo je sredinom lipnja 12 koncesija 

za skupljanje i tri koncesije za 

obradu i recikliranje otpadnih baterija 

i akumulatora. Koncesije su dodjeljene 

sukladno Pravilniku o gospodarenju 

otpadnim baterijama i akumulatorima 

koji je ministrica Marina Matulović 

Dropulić donijela 5. prosinca 2006. 

godine. Koncesije za skupljanje dobile 

su tvrtke: Jadran-metal iz Pule, Kaptol 

cargo iz Brdovca, Komunalije Hrgovčić 

iz Županje, Univerzal iz Varaždina, 

Metis iz Škrljeva, STR-Akumulator iz 

Ðurđevca, Sirovina odlagalište iz Zadra, 

Flora VTC iz Virovitice, Friš iz Križevaca 

te tri zagrebačke tvrtke: APO, 

Ciak, i Munja. One su pobijedile između 

48 ponuđača. Na javni natječaj za 

dodjelu koncesija za obradu i oporabu 

otpadnih baterija i akumulatora stiglo 

je sedam ponuda, a Ministarstvo 

je izabralo tri tvrtke: Ciak i Munja iz 

Zagreba te Friš iz Križevaca. 

Ministarstvo s odabranim kandidatom 

zaključuje ugovor o koncesiji. Koncesionar 

je dužan je sklopiti ugovor s 

Fondom za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost o uvjetima skupljanja 

odnosno obrade otpadnih baterija i 

akumulatora. Koncesija za sakupljanje 

otpadnih baterija i akumulatora 

dodjeljuje se na pet, a za obradu i 

oporabu otpadnih baterija i akumulatora 

na 10 godina s mogućnošću 

obnavljanja. Inače, prema Strategiji 

gospodarenja otpadom u Hrvatskoj 

većina otpadnih baterija i akumulatora 

klasificira se kao opasni otpad. 

U Hrvatskoj godišnje nastaje oko 840 

tona otpadnih baterija i akumulatora, 

pokazuju podaci Agencije za zaštitu 

okoliša iz 2003. Odvojeno skupljanje 

tog otpada započelo u prošlom desetljeću 

danas se provodi u ograničenom 

opsegu u većim gradovima (Zagreb, 

Osijek, Rijeka, itd.) u posudama i reciklažnim 

dvorištima. Otpadne baterije 

iz satova, mobitela i brojne druge 

elektroničke opreme skupljaju se u 

standardiziranim posudama crvene 

boje, koje su postavljene uglavnom, 

po robnim centrima i većim trgovinama, 

te u reciklažnim dvorištima. U

Dodijeljene koncesije za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija i akumulatora 

Brda otpadnih baterija i 

akumulatora 

Zagrebu je, na primjer 2003. odvojeno 

skupljeno oko devet tona otpadnih baterija. 

U Osijeku se skuplja desetak tona 

godišnje, od čega više od 80 posto u 

posudama. 

Procjenjuje se da se godišnje u Hrvatskoj 

odvojeno skuplja oko 30 tona otpadnih 

baterija što je samo oko tri posto njihove 

procijenjene ukupne količine od oko 

1.000 tona godišnje. Odvojeno skupljene 

baterije se skladište i djelomično izvoze. 

Otpadni akumulatori iz raznovrsnih 

cestovnih vozila, željezničkih lokomotiva, 

plovila, aviona, 

poljoprivrednih i 

građevinskih strojeva, 

rezervnih električnih 

napajanja u 

elektroenergetskom 

sustavu, industriji i 

telekomunikacijskim 

uređajima itd., skupljaju 

se, uglavnom, u 

reciklažnim dvorištima, 

gdje su, npr. 2003. u 

Zagrebu, skupljene 83 

tone. 

Procjenjuje se da se u Hrvatsku 

godišnje uveze oko 

10.000 tona akumulatora, 

a odvojeno skupi i izveze oko 

6.000 tona otpadnih akumulatora, što 

predstavlja samo oko trećinu procijenjene 

ukupne količine otpadnih akumulatora 

od oko 20.000 tona godišnje. Kako bi se 

stanje poboljšalo u Strategiji su predviđene 

brojne smjernice za unaprjeđivanje 

sustava gospodarenja otpadnim baterijama 

i akumulatorima. Tako treba zabraniti 

prodaju baterija s pretežitim sastavom 

teških kovina (Hg, Cd), uvesti naknade 

na uvoz i proizvodnju, unaprijediti i primjenjivati 

sustav gospodarenja otpadnim 

baterijama i akumulatorima na cijelom 

području Hrvatske (najprije onih s opasnim 

tvarima, a zatim svih), a u okviru 

toga omogućiti i poticati potrošače da 

odlažu otpadne baterije i akumulatore 

na mjestima određenima za preuzimanje, 

postizati utvrđene kvote odvojenog skupljanja 

otpadnih baterija i akumulatora 

(npr. u kg/stan, god. ili u postotku od 

predanih tržištu), uvoditi posebno označavanje 

baterija i akumulatora ovisno o 

sadržaju teških kovina i posebno stimulirati 

upotrebu obnovljivih baterija financijskom 

i poreznom politikom. 

Zato je Pravilnikom propisano da prodavatelj 

mora postaviti spremnike za 

odvojeno skupljanje otpadnih baterija 

i akumulatora u svom poslovnom prostoru 

ili u blizini i preuzimati otpadne 

baterije i akumulatore kakve prodaje, 

bez naknade i obveze kupnje za krajnjeg 

korisnika. Skupljač otpadnih baterija i 

akumulatora preuzima ih bez naknade i 

dužan je isprazniti napunjeni spremnik 

u roku od 24 sata po pozivu. Skupljač 

otpadne baterije i akumulatore predaje 

osobi ovlaštenoj za obradu i/ili recikliranje 

ili ih izvozi iz Hrvatske o vlastitom 

trošku. Gospodarenje otpadnim 

baterijama i akumulatorima financira se 

iz naknade koju uvoznici i proizvođači 


OTPAD 

baterija i akumulatora plaćaju Fondu za 


u iznosu od 0,65 kuna po kilogramu startera, 

12 kuna po kilogramu prijenosnih 

baterija i akumulatora te jednu kunu 

po kilogramu za industrijske baterije i 

akumulatore. Naknade se moraju plaćati 

od 1. siječnja ove godine, a obveznici 

plaćanja naknade morali su do 15. veljače 

2007. dostaviti Fondu podatke o 

proizvedenim i uvezenim količinama 

baterija i akumulatora stavljenim na hrvatsko 

tržište u prošloj godini kako bi im 

Fond na temelju tih podataka obračunao 

visinu naknade. 

Skupljači i oporabitelji imaju pravo 

na naknadu troškova. Naknadu im 

isplaćuje Fond. Naknada oporabiteljima 

iznosi 

100 kuna po toni 

(PDV uključen) a 

naknada skupljačima 

iznosi: 12 

kuna po kilogramu 

za preuzete količine 

otpadnih prijenosnih baterija od posjednika, 

te po 0,50 kuna po kilogramu za 

preuzete količine otpadnih startera od 

posjednika i za preuzete količine otpadnih 

industrijskih baterija i akumulatora. 

Tim je Pravilnikom od 1.lipnja 2007. zabranjeno 

je stavljanje na hrvatsko tržište 

baterija i akumulatora koje sadrže više od 

0,0005 posto (mase) žive uključivo takve 

baterije i akumulatore ugrađene u uređaje 

a od 26. rujna 2008. zabranjeno je 

stavljanje na hrvatsko tržište prijenosnih 

baterija ili akumulatora koji sadrže više 

od 0,002 posto kadmija po masi uključivo 

istih koje su ugrađene u uređaje. 

Cilj Pravilnika je uspostavljanje sustava 

skupljanja, obrade i visoke razine recikliranja 

otpadnih baterija i akumulatora. 

Do 26. rujna 2012. cilj je postići najmanje 

25-postotnu stopu skupljanja, a do 

26. rujna 2016. čak 45 posto, ističu u 

Ministarstvu. (D.L.) 

23

OTPAD 

Sanacija zadarskog odlagališta 

sklopu obilježavanja Međunarodnog 

U dana zaštite okoliša 5. lipnja, na 

zadarskom odlagalištu otpada Diklo, uz 

prigodni program u organizaciji gradske 

komunalne tvrtke Čistoća i Grada Zadra, 

predstavljen je projekt “Sanacija i zatvaranje 

odlagališta otpada Diklo-Zadar”, a 

tom su prigodom na važnost ekologije i 

kvalitetnog gospodarenja otpadom ukazala 

i djeca Zadarskog plesnog ansambla 

svojim plesnim igrokazom. Koliko je obilježavanje 

završetka prve faze pripremnih 

radova važno za Grad Zadar, vidjelo se po 

brojnim predstavnicima Gradske uprave 

ne čelu s gradonačelnikom Živkom Kolegom 

koji su mu pribivali, a spomenuti je 

prostor, konačno nakon 44 godine koliko 

ondje postoji deponij, doživio značajnu 

preobrazbu. Naime, ulaz u odlagalište 

ukrašen je zaslugom djelatnika gradske 

komunalne tvrtke Nasadi cvjetnim gredicama, 

na ulaz je postavljena specijalna 

vaga, uređeno je cijelo reciklažno dvorište, 

te postavljen kontejner za prikupljanje 

opasnog otpada. 

Kao što je poznato, u lipnju prošle godine 

potpisan je ugovor između Čistoće 

d.o.o. Zadar i Eurco d.o.o. Vinkovci za 

obavljanje pripremnih radova na sanaciji 

glavnog odlagališta otpada u Zadru, na 

predjelu Dikla. Poklapanje obilježavanja 

Dana zaštite okoliša s dovršetkom 

prve faze pripremnih radova na sanaciji 

odlagališta otpada bila je prilika da se 

podsjeti što je izvođač radova do sada 

napravio, kao i što se i kada još planira 


učiniti do trenutka kada će Zadar otvaranjem 

Županijskog centra za gospodarenje 

otpadom, odnosno izgradnjom postrojenja 

za MBO na benkovačkom području, 

zatvoriti poglavlje neprikladnog zbrinjavanja 

otpada. 

Vrijednost ovih predradova koji obuhvaćaju 

geodetske, pripremne, hidrotehničke 

i elektromontažne radove, uključu- 

jući opremu ulazno-izlazne zone, iznosi 

7,176.946,75 kuna, dok je planirana 

ukupna vrijednost sanacije odlagališta 

otpada “Diklo” oko 90.000.000,00 kn. 

Sredstva potrebna za sanaciju odlagališta 

otpada u 50-postotnom iznosu osigurava 


učinkovitost, zbog čega je posebnu zahvalnost 

direktoru Fonda Vinku Mladineu 

izrazio zadarski gradonačelnik Kolega, 

ističući vrlo kvalitetnu dosadašnju su- 

radnju Zadra i Fonda za zaštitu okoliša 

na brojnim projektima iz okružja zaštite 

okoliša i energetske učinkovitosti, poput 

sanacije otočnih deponija, korištenja alternativne 

energije u sustavu Opće bolnice 

Zadar i sl. Preostali dio novca potrebnog 

za sanaciju zadarskog deponija 

osigurava se u proračunu Grada Zadra. 

Domaćin prezentacije, direktor zadarske 

Čistoće Dino Perović kazao je kako se povezivanjem 

Međunarodnog dana zaštite 

okoliša s prezentacijom projekta sanacije 

željelo posebno istaknuti kako je saniranje 

deponija koji je otvoren još 1963. 

godine i od tada je trn u oku stanovnicima 

Zadra, veliki doprinos ekologiji, te 

kako će ovaj prostor u bliskoj budućnosti 

najvjerojatnije postati izletište. 

Nakon izradbe studije utjecaja na okoliš 

sanacije, a koja je pozitivno ocijenjena u 

Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog 

uređenja i graditeljstva, u travnju ove 

godine doneseno je od Rješenje o prihvaćanju 

namjeravanog zahvata u prostoru 

– sanacija i zatvaranje odlagališta Diklo 

koje je bilo uvjet za dobivanje lokacijske 

dozvole za sanaciju. Sada je u postupku 

ishođenje lokacijske dozvole, a uskoro se 

predviđa raspisivanje natječaja za izradu 

glavnog-izvedbenog plana sanacije, nakon 

čega se pristupa definitivnoj sanaciji 

odlagališta, a završetak radova, odnosno 

konačno zatvaranje, predviđa se 2010. 

godine, kada u prostoru Centra za gospodarenje 

otpadom proradi postrojenje za 

mehaničko-biološku obradu otpada. 

Iris Bajlo

Preslagivanje otpada u Karlovcu 

Na Ilovcu završili pripremni radovi 

za buduću sanaciju odlagališta 

te je problem smrada za okolno 

stanovništvo znatno ublažen. 

Početkom srpnja završio je 3,3 milijuna 

kuna vrijedan posao “preslagivanje 

komunalnog otpada na odlagalištu 

otpada Ilovac Karlovac”, kao pripremne 

faze za sanaciju karlovačkog odlagališta 

Ilovac. Trošak su financirali u jednakim 

dijelovima Fond za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost i Grad Karlovac. 

Sadašnja faza radova je samo usklađivanje 

načina rada na odlagalištu Ilovac 

sa Pravilnikom o uvjetima u postupanju 

s otpadom i Zakonom o otpadu, a pravi 

radovi na sanaciji Ilovca će uslijediti nakon 

što se ishode lokacijske i građevne 

dozvole. 

Preslagivanje je prema projektu IPZ uniprojekta 

TERRA započela 7. svibnja uz 

rad teških strojeva tvrtke Eko flor plus iz 

Donje Zdenčine. Gradonačelnik Karlovca 

Damir Jelić tada je zamolio stanovnike 

Ilovca koji najviše trpe zbog rješavanja 

ovog problema da se “strpe još malo”, 

jer se znalo da će se za trajanja radova 

nadaleko širiti još jači smrad nego 

do tada, ali da će njihovi problemi sa 

smradom tijekom srpnja prestati. Uredile 

su se kosine odlagališta i smeće 

prekrilo zemljom, te dijelom zazelenilo, 

a taj će pokrovni sloj profiltrirati isparavanje. 

Otvoreno će biti samo mjesto 

kamo će se dovoziti novo smeće, a i 

ono će se sustavno prekrivati zemljom. 

U kasnijoj će fazi sanacije uz ogradu 

doći drveće kao antierozijski pojas. 

Projektant sanacije Danko Fundurulja pojasnio 

je da se je brdo smeća “presložilo” 

tako da se na strani uz naselje Ilovac 

odmah zatvorilo ili pokrilo slojem zemlje, 

te se tu više neće dovoziti nove količine 

smeća. U tzv. trup smeća ugrađen je sadržaj 

od 19.800 bala iz jednogodišnjeg 

razdoblja baliranja smeća. Od tog se mo- 

dela zbrinjavanja prošle godine odustalo 

kao preskupog i općenito neadekvatnog 

rješenja. Upravo je pri pucanju plastičnog 

ovoja tih bala u preslagivanju smeća 

dolazilo do nesnosnog smrada koji je 

tjednima mučio građane, čak i putnike 

na autocesti Zagreb-Karlovac. 

Iako je za građane nastupilo stanovito 

olakšanje, za zaštitu okoliša značajni 

će biti tek radovi kada počne prava sanacija 

i kada dođe do zatvaranja dijela 

odlagališta na koji će se stavljati završni 

pokrovni sloj gline. Tek će se postavljanjem 

sloja gline onemogućiti oborinskim 


OTPAD 

vodama da ulaze u tijelo odlagališta i 

tako kao procjedne vode negativno djeluju 

na okoliš. Plan sanacije predviđa 

da se provede i plinodrenaža i postavi 

baklja za spaljivati metana, koji nastaje 

kao proces truljenja otpada. 

“Time bi Karlovac postao jedan od rijetkih 

gradova u Hrvatskoj koji će dovesti 

u sklad postupanje s komunalnim 

otpadom sa svim aktualnim zakonima 

o zaštiti okoliša”, rekao je Fundurulja. 

Najavio je također da će u trećoj fazi 

uslijediti i iskorištavanje metana preko 

generatora i priključivanje tako dobivene 

struje na energetsku mrežu HEP-a. 

Gradonačelnik Karlovca Damir Jelić najavio 

je da bi građevinska dozvola za 

sanacijske radove mogla biti gotova do 

kraja rujna, pa se i natječaji za izvođače 

radova mogu očekivati na jesen. Obavljeno 

preslagivanje komunalnog otpada 

početak je te sanacije 18 hektara velikog 

odlagališta Ilovac i ujedno početak njegovog 

zatvaranja. To će se dogoditi kada 

se otvori budući županijski ili regionalni 

Centar za gospodarenje otpadom na Babinoj 

Gori kod Vojnića, za koji je također 

u tijeku izrada potrebne dokumentacije. 

Tekst: Vesna Horvat 

Snimke: Mladen Volarić 

25


Počeo projekt Coast u Dalmaciji 

Cilj projekta je održiv razvoj obalnog 

područja uz obzirno gospodarenje 

prirodnim dobrima. 

Projekt COAST (obala) u svrhu održivog 

razvoja obalnog područja Dalmacije 

uz očuvanje okoliša i prirode, službeno 

je sredinom svibnja nakon završene pripremne 

faze počeo s radom predstavljanjem 

u uvodnoj radionici koja je održana 

u Splitu. Provedba projekta počela je u 

lipnju, a planirano je da traje pet do 

sedam godina. Realizira ga Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i 

graditeljstva uz potporu Programa Ujedinjenih 

naroda za razvoj (UNDP) i četiri 

dalmatinske županije, a uz financijsku 

potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF). 

Taj fond je za projekt osigurao darovnicu 


od sedam milijuna dolara, a najavljeno 

je da će njegovu provedbu država poduprijeti 

sa 20 milijuna dolara. 

Ubrzana urbanizacija obalnog pojasa i 

nedovoljno nadzirani razvoj turizma, ali 

i dijelom neodrživa praksa u ribarstvu, 

marikulturi i poljoprivredi, opasnost su 

za očuvanje globalno važne prirodne baštine 

Dalmacije poznate po svojoj biološkoj 

raznolikosti. Na primjer, istraživanja 

hrvatskih botaničara pokazala su da je 

otok Vis s pučinskim otocima po rijetkim 

vrstama flore, ali i raznovrsnosti, raznolikiji 

od svjetski poznatih područja kao što 

su Madeira, Tenerifi ili atolska otočja. 

Baš zbog tog prirodnog bogatstva Dalmacije 

projekt COAST uvršten je među 45 

odabranih europskih projekata. 

“Program UNDP-a u Hrvatskoj usmjeren 

je na promicanje načela odgovornog 

razvoja društva, sigurnosti ljudi, kao i 

sustava jednakih šansi, u skladu s međunarodnim 

i europskim normama, koje je 

i Republika Hrvatska prihvatila. Projekt 

COAST jedan je od niza aktivnosti UNDPa 

koji treba pomoći Hrvatskoj da očuva 

globalno značajne biološke i krajobrazne 

raznolikosti obalnog područja Dalmacije, 

prije nego razvojni pritisci izazovu 

njihovu trajnu degradaciju”, istaknuo je 

Alessandro Fracassetti, zamjenik Stalnog 

predstavnika UNDP-a u Hrvatskoj u svom 

pozdravnom govoru. 

Naime, UNDP je svjetska mreža UN-a za 

razvoj, organizacija koja zagovara promjene 

i povezivanje država znanjem, 

iskustvom, te potencijalima kako bi se 

građanima omogućilo da izgrade bolji život. 

Djeluje u 166 država, pomažući im 

da nađu vlastita rješenja za izazove globalnog 

i nacionalnog razvoja. Program 

UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne 

inicijative, kao što su lokalni razvoj i 

izgradnja institucija, zaštita okoliša i 

racionalno korištenje energije, razvijanje 

i provedba strateških programa usmjerenih 

prema najranjivijim skupinama u 

društvu, te uključivanje privatnog sekto-

a u procese razvoja. UNDP je pokrenuo 

niz obećavajućih inicijativa i programa 

želeći značajnije utjecati na regionalni 

razvoj u Hrvatskoj. 

Područje projekta COAST je dalmatinska 

obala, unutar kojeg su odabrana četiri 

demonstracijska područja na kojima će 

se razvijati i testirati primjeri održivog 

gospodarenja prirodnim dobrima uz očuvanje 

okoliša u području poljoprivrede, 

turizma, ribarstva i marikulture. Prvo odabrano 

pokazno područje obuhvaća Pelješac, 

Malostonski zaljev i Mljet; drugo Vis 

i udaljene pučinske otoke; treće je šire 

područje ušća rijeke Krke, te četvrto sjeverozapadni 

dio Zadarske županije, otok 

Pag i područje uz Novigradsko i Karinsko 

more. Održive prakse koje će se primijeniti 

na ovim lokacijama poslužit će kao model 

koji se može replicirati i u područjima 

koja nisu obuhvaćena Projektom. 

“Splitsko-dalmatinska županija kao i 

cijela Dalmacija poznate su po svojim 

prirodnim bogatstvima. Projekt COAST 

će zasigurno pridonijeti naporima koje 

Županija već ulaže u zaštitu prirode. 

Posebno želim poduprijeti osnovni cilj 

Projekta, a to je poticanje svih oblika 

gospodarskog razvoja obzirnih prema 

prirodi. Naša Županija je jedan od partnera 

projekta COAST i želi, kao što je to 

činila i u pripremnom razdoblju, aktivno 

sudjelovati u provedbi Projekta na svom 

području”, rekao je u uvodnom obraćanju 

Ante Sanader, župan Splitsko-dalmatinske 

županije. 

Uvodnom radionicom projekta COAST, 

partneri i ključni sudionici upoznali su 

se s zaprekama i mogućnostima za održivi 

gospodarski razvoj koji se temelji 

na očuvanju i racionalnom korištenju 

prirodnih dobara obalnog područja. U 

uvodnom dijelu radionice, voditelj projektnog 

ureda UNDP-a u Splitu Gojko 

Berlengi dao je kratak osvrt na Projekt 

i predstavio ciljeve radionice. Tim projektom, 

kaže Berlengi, obuhvaćeno je 

područje na kojemu živi oko 60 tisuća 

stanovnika, uglavnom starije populacije, 

te treba ići s potprojektima koje će ljude 

na tom području “probuditi” i zainteresirati. 

On je izrazio nadu da će i banke sve 

više biti zainteresirane za projekte koji 

se brinu o okolišu. 

Nakon toga su plan rada za prvu godinu 

izložili sektorski stručnjaci za područja 

kopnene i morske bioraznolikosti, krajobraza, 

poljoprivrede, turizma te bankarskih 

i investicijskih usluga. Tako je 

Nedo Vrgoč s Instituta za oceanografiju 

i ribarstvo iz Splita, stručnjak u području 

demerzalnog (uz dno) ribarstva, naglasio 

važnost korištenja selektivnih ribolovnih 

alata koji ne love nedorasle primjerke 

ribe, želi li se očuvati morska biološka 

raznolikost. Toni Nikolić, profesor na 

Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 

u Zagrebu, osvrnuo se na kopnenu floru i 

staništa, a Branka Aničić, profesorica na 

studiju krajobrazne arhitekture pri Agronomskom 

fakultetu govorila je o potrebi 

poštivanja tradicionalnih autohtonih 

elemenata krajobraza poput suhozida, 

živice, vinograda i terasa tipičnih za 

Dalmaciju. 

Sonja Karoglan Todorović izložila je plan 

rada na području organske i eko-poljoprivrede 

te ruralnog razvoja u sve četiri 

dalmatinske županije, posebice u Zadarskoj 

gdje je najviše obradive površine, 

a Eduard Kušen sa Zagrebačke škole za 

menadžment kao atrakcijski turistički 

resurs, koji treba potaknuti u prvoj godini 

provedbe Projekta, naveo je ruralni 

i agro-turizam u tradicionalnim mjestima 

kao što su Podhumlje na otoku Visu 

ili Gornja sela u Dubrovačkom primorju. 

Radionica je završila izlaganjem Daše 

Draganić s Ekonomskog fakulteta u Splitu 

o novčarskim uslugama u bankarskom 

sektoru koje bi trebale pratiti razvoj spomenutih 

djelatnosti, kako bi se potakle 

“zelene” investicije i gospodarstvo malih 

mjerila, ali vrhunske kvalitete i primjereno 

Dalmaciji te povećala potražnja za 

“zelenim” proizvodima i uslugama. 

Naglašeno je da je Projekt usklađen sa zahtjevima 

procesa pridruživanja Hrvatske 

Europskoj uniji s obzirom da objedinjuje 

društvene, poslovne i okolišne aspekte 

koje je potrebno unaprijediti u daljnjem 

održivom razvoju hrvatskoga društva. Radionica 

je okupila više od 50 sudionika, 

predstavnike mjerodavnih ministarstava 

i županijskih uprava iz četiri dalmatinske 

županije, kao i predstavnike drugih državnih 

i znanstvenih institucija te nevladinih 

udruga i poslovnog sektora. (Ž.B.) 


27


Europsko eko-priznanje hrvatskim plažama i marinama 

Plavu zastavu dobilo 

137 plaža i marina 

povodu Svjetskog dana zaštite oko- 

U liša 5. lipnja od kraja svibnja su na 

brojnim plažama i marinama duž cijele 

jadranske obale na prigodnim svečanostima 

dignute plave zastave. Prvu je već 

krajem svibnja u Marini Punat, gdje je 

prije deset godina izvješena prva plava 

zastava na hrvatskoj obali Jadrana, podignuo 

njen dugogodišnji, danas umirovljeni 

direktor Dragutin Žic. Ujedno su 

plave zastave uručene predstavnicima 

svih ovogodišnjih dobitnika. 

Ove godine je europsku plavu zastavu kao 

priznanje za uređen i očuvan okoliš te 

za dobro gospodarenje područjem plaža 

i marina dobilo 137 hrvatskih plaža i 

marina što je veliko priznanje hrvatskom 

turizmu i zaštiti okoliša, kaže Ante Kutle, 

predsjednik Pokreta prijatelja prirode 

28 


“Lijepa naša”, nacionalnog koordinatora 

tog međunarodnog projekta zaštite mora 

i priobalja. Europska Plava zastava za plaže 

i marine projekt je zaštite okoliša mora 

i priobalja kojim se promiče dobrovoljno 

djelovanje sudionika na području turizma 

i zaštite okoliša, a uspješno se provodi 

već dvadesetak godina. Nositelj i međunarodni 

voditelj projekta je Europska 

zaklada za odgoj i obrazovanje za okoliš 

(FEEE) sa sjedištem u Kopenhagenu, utemeljena 

1981. godine pri Vijeću Europe. 

U projekt je već uključeno 40 država, a 

proširio se i na desetak zemalja izvan 

Europe. Ove je godine u cijelom svijetu 

dodijeljeno oko 4.400 plavih zastava, 

od čega velika većina na sjevernoj hemisferi, 

kaže Kutle. Imaju ih pravo izvjesiti 

samo koncesionari i vlasnici plaža i 

marina koje ispunjavaju 29 uvjeta FEEE 

koji se odnose na odgoj i obrazovanje 

za okoliš i informiranje javnosti, zatim 

na kvalitetu vode, upravljanje okolišem 

te na sigurnost posjetitelja i usluge. Na 

primjer plaže osim čistog mora moraju 

imati izgrađene osmatračnice za potrebe 

spasilačke službe, uređene sanitarije, silaze 

na plažu za invalide, kabine za presvlačenje 

i telefonske govornice itd. Zbog 

toga je plava zastava stranim, a sve više 

i domaćim turistima pokazatelj da se na 

plaži ili u marini gdje je izvješena dobro 

brine o zaštiti okoliša i posjetiteljima 

pa nije ni čudo da se mnogi prije izbora 

mjesta u kojem će ljetovati sve češće 

raspituju ima li tamošnja plaža plavu 

zastavu te da im je to nerijetko ključni 

orijentir prilikom odabira ljetovališta ili 

marine. Tako je, na primjer, i Massimo 

Becchi, predstavnik talijanske eko-udruge 

Goletta Verde, nedavno istaknuo da 

Talijani imaju veliko povjerenje u rezultate 

ispitivanja i uzorkovanja mora, te 

da za turistička odredišta odabiru ona 

koju imaju čista mjesta za kupanje. 

Za provođenje programa u svakoj je državi 

zadužena jedna ekološka udruga koja 

svojim ustrojstvom i programom rada 

ispunjava kriterije o članstvu u FEEE. 

Poštivanje propisanih kriterija tijekom 

sezone provjeravaju nacionalne i međunarodne 

inspekcije, ali i gosti i korisnici 

plaža i marina s plavom zastavom potaknuti 

su da obavijeste FEEE u slučaju 

da opaze nepoštivanje kriterija. Sezona 

plavih zastava na plažama završava 30.

ujna, jer tada otprilike završava sezona 

kupanja, a u marinama 31. prosinca. 

Nakon toga počinje nova kandidatura 

za sljedeću godinu, jer se to priznanje 

dodjeljuje samo za jednu sezonu te se 

zahtjev svake godine mora dostaviti na 

propisani način želi li se ponovo dobiti 

plava zastava. No dosadašnja praksa je 

pokazala da gotovo sve plaže i marine 

koje jednom dobiju to priznanje svjesne 

njegove važnosti čine sve da ga zadrže 

i sljedećih godina. Tako je Marina Punat 

ove godine dobila srebrnu plaketu za desetogodišnju 

vjernost marine načelima 

koje promiče plava zastava. Brončane 

plakete zaslužene petogodišnjim isticanjem 

plavih zastava pripale su predstavnicima 

tvrtki Istraturist Umag, Laguna 

Novigrad, porečke Plave lagune, Riviere 

Poreč, Maistre Rovinj, krčkoj Vecli, Zlatnom 

otoku, malološinjskoj Jadranski, 

rapskom Imperialu, Turisthotela Zadar, 

hotela Osmine iz Slanog te Importanne 

resorta Dubrovnik. Brončanim plaketama 

okitili su se i predstavnici Grada Poreča i 

Novalje na Pagu, Općine Omišalj te marine 

Kremik iz Primoštena. 

Svake godine se broj plavih zastava u 

Hrvatskoj ubrzano povećava. Tako je ove 

godine dodijeljeno 16 zastava više nego 

prošle godine kada su to priznanje dobile 

102 plaže i 19 marina. “Međunarodni 

ocjenjivački sud prihvatio je prijedlog 

našeg ocjenjivačkog suda i nagradio plavom 

zastavom sve plaže i marine koje 

smo ove godine kandidirali osim hotela 

Split gdje su zbog uređenja hotela bili u 

tijeku radovi na plaži”, kaže Kutle. Kao 

i proteklih godina najveći dio plavih zastava 

dobile su morske plaže, ali sve ih 

je više i na jezerima u kontinentalnom 

dijelu Hrvatske. Tako će se ove godine 

lepršati i na plažama sportsko-rekreacijskih 

centara Aqua city kod Varaždina, 

na pet plaža zagrebačkog Jaruna te po 

prvi put i na plaži lijepo uređenog jezera 

Sabljaci kraj Ogulina. 

I ove je godine već tradicionalno najviše 

(56) plavih zastava dodijeljeno istarskim 

plažama ali raduje činjenica da se povećava 

njihov broj i na srednjem i južnom 

Jadranu te da su ih dobile mnoge plaže 

koje ranije uglavnom zbog problema sa 

ispuštanjem otpadnih voda nisu mogle 

dobiti to europsko priznanje. Tako su ih 

ove godine po prvi puta dobila kupališta 

Tomaševac, Lido i Slatina u Opatiji te 

Kvarner i Peharovo u Lovranu što bi tre- 

balo privući dodatne ekološki svjesne turiste 

u ta mjesta. Unatoč toga još uvijek 

ima mnogo plaža i marina koje bi mogle 

dobiti to ugledno priznanje, pa čak i u 

Istri, posebice na području Pule i Medulina, 

kaže Kutle. Prema njegovim riječima, 

u Hrvatskoj ima 250 do 300 plaža koje bi 

mogle kandidirati za plavu zastavu, kao 

i još dvadesetak marina, no prvo trebaju 

ispuniti stroga mjerila koja nalaže taj 

međunarodni program. Njegovu procjenu 

potvrđuju i prva ovogodišnja ispitivanja 

kakvoće mora na 870 plaža duž cijele 

obale, jer je samo na nekoliko mjesta 

dosad utvrđeno onečišćeno more, a čelnici 

njemačkog autokluba ADAC, trećeg 

po veličini na svijetu, su i ove godine 

na velikom Berlinskom turističkom sajmu 

istaknuli da Hrvatska ima najčistije more 

na Sredozemlju. 

Inače, Pokret prijatelja prirode Lijepa 

naša izabran je 1999. u punopravno 

članstvo Europske zaklade za odgoj i 

obrazovanje za okoliš – FEEE, na njenoj 

godišnjoj skupštini održanoj na Azorima, 

a 1997. godine je imenovan nacionalnim 

koordinatorom i voditeljem Europske plave 

zastave u Hrvatskoj. (D.L.) 

EKO REVIJA 29 

eco review


Onečišćenje od izvora do tanjura (2) 

SLUČAJ 2: ARSEN U ČAŠI 

Na Svjetski dan voda, 22. ožujka, 

stanovnici nekih dijelova Slavonije 

i ove su godine pili vodu kakvu teško da 

bi itko poželio u svojoj čaši. Njihova je, 

naime, voda obogaćena – arsenom. I to 

u koncentraciji koja višestruko premašuje 

dopuštene vrijednosti, ne samo one koje 

preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija 

već i puno blaže, hrvatske. No, 

arsen se, tvrde nadležni, u slavonskoj 

vodi našao posve prirodno pa se tu stoga 

ništa ne može učiniti. Misli to i tamošnje 

stanovništvo koje je i dalje pije, premda 

su i službeno obaviješteni da voda nije 

za piće. Što ne čudi, budući da bi si i 

u bogatijem kraju četveročlana obitelj 

teško mogla priuštiti kupovinu flaširane 

vode, pogotovo ako je članu, kako preporučuju 

liječnici, treba dvije litre dnevno. 

Slavonska je voda, ovisno o području, 

obogaćena raznim prirodnim tvarima, 

poput željeza, mangana, amonijaka, a 

ponegdje i arsena. Njihovo postojanje 

u vodi za piće daleko je od poželjnog. 

Kako su u nekim slavonskim vodovodima 

granične vrijednosti tih tvari k tomu 


još prekoračene, određenim tehnološkim 

procesom moraju se smanjiti. 

Najveći je problem – arsen. Neki znanstvenici 

smatraju da arsen u vodi postoji 

zbog geološke građe podzemlja, međutim 

s tom se konstatacijom ne slaže dr. 

sc. Valerije Vrček s Farmaceutsko-biokemijskog 

fakulteta. Tvrdi, naime, da neki 

drugi zanstvenici smatraju kako geološko 

podrijetlo nije jedini uzrok pojave arsena 

u slavonskoj vodi nego je posljedica 

različitih antropogenih utjecaja koji su 

doveli do tehnološkog i industrijskog 

onečišćenja okoliša. Stoga je, naglašava 

Vrček, podrijetlo arsena u vodi zapravo 

otvoreno pitanje budući da se znanstvenici 

ne mogu složiti oko uzroka te pojave. 

No, zato se zna da se godišnje u 

zrak emitira 28.000 tona arsena a glavni 

izvori onečišćenja su proizvodnja umjetnih 

gnojiva, deterdženata, boja, kemijskog 

oružja, talionice metala, koksare, 

obrada drveta arsenatnim spojevima, te 

uporaba arsenatnih pesticida u poljoprivredi. 

Naime, sredinom prošlog stoljeća 

razvijene su zemlje biljke i tlo zasipavale 

milijunima tona arsenatnih herbicida i 

pesticida kako bi dobile što veće prinose. 

Umjetna gnojiva drugi su mogući izvor 

arsena zato što su kontaminirana arsenom, 

te u nekim gnojivima to iznosi oko 

4 grama po kilogramu. Podatak možda 

ne zvuči naročito impresivno, no kad se 

pomnoži s tonama koje sa svake godine 

istresaju na obradive površine, onda je 

jasno da je riječ o kilogramima i kilogramima 

arsena koji se u zemlji nađu samo 

kao posljedica kontaminacije gnojiva. 

Nakon toga priča o tome kako se arsen 

pojavljuje u prirodi, pa potom i u pitkoj 

vodi, nešto drukčije zvuči. Tim više, jer 

je poznato da se arsen u prirodi nalazi 

u prilično stabilnom obliku. No, također 

je poznato da ga na preseljenje u vodu 

mogu potaknuti neki čimbenici iz okoliša. 

Primjerice, sastav zemlje, mikroorganizmi 

ali i agro-kemijska poljoprivreda. 

Naime, ukoliko se zemlja dulje tretira 

umjetnim gnojivima vrlo vjerojatno će 

se povećati kiselost tla što pogoduje 

oslobađanju arsena iz minerala u mobilni 

oblik. Problem su i fosfatna gnojiva 

kojima se tlo također intenzivno tretira. 

Ukoliko se u prirodi poveća koncentracija 

fosfora u odnosu na koncentraciju 

arsena, dolazi do istiskivanja arsena iz 

stabilne faze u mobilnu. 

A mobilni arsen obično završi u – vodi. 

Preko vode može ući u ljudski organizam 

gdje se potom događa obrnut proces, 

upozorava Vrček. “Arsen koji se redovito 

konzumira iz organizma istiskuje fosfor 

koji je sastavni dio mnogih enzima, kostiju 

a i geni su zapravo derivati fosfora”. 

A budući da je poznato da je arsen 

inhibitor preko 200 enzima koji u svom 

sastavu sadrže fosfor, jasno je da će u 

organizmu izazvati probleme. Ne nužno 

sa smrtnim ishodom, ali dugotrajno, 

malo po malo, može utjecati na pojavu 

nekih bolesti. Od, primjerice, pigmentacije 

kože pa sve do nekih oblika tumora. 

Arsen također može utjecati i na pojavu 

osteoporoze, jer dolazi do istiskivanja, 

ne samo fosfora, već i kalcija iz kostiju. 

Mjerodavni u Lijepoj našoj priklonili

su se stajalištu da je podrijetlo arsena 

u vodi prirodna pojava, ovisna o geološkom 

sastavu pa drže da se tu ništa 

ne može učiniti, osim raznim metodama 

obrade vode smanjiti njegovu koncentraciju. 

Što je prilično zahtjevno, a nije ni 

jeftino. To pak znači da si filtriranje arsena 

mogu priuštiti samo veći centri poput 

Osijeka, no ne i mala općina kao što 

su, primjerice, Andrijaševci. Posljedice 

takvog stajališta utvrdilo je znanstveno 

istraživanje provedeno prije dvije godine. 

Naime, analiza rađena na području 

istočne Slavonije pokazala je korelaciju 

arsena u ljudskoj kosi i arsena u pitkoj 

vodi. Da ne bi bilo zabune, riječ je o 

ozbiljnom znanstvenom radu, objavljenom 

u priznatom znanstvenom časopisu, 

k tomu još svima dostupnom. A zaključak 

tog istraživanja je da više od 100.000 

Slavonaca pije vodu koja sadrži višestruko 

veće koncentracije arsena u odnosu 

na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije 

i Europske unije. Međutim, tvrdi 

Valerije Vrček, neke su naše mjerodavne 

institucije smatrale da o takvim podacima 

nije potrebno izvijestiti javnost. 

Iako je korelacija arsena u kosi dobar 

indikator akumulacije tog elementa u 

organizmu. Tragajući za uzrokom, autori 

spomenute studije zaključili su da je 

primaran izvor arsena u kosi tamošnjeg 

stanovništva - pitka voda. Naime, u nekim 

slavonskim vodovodima hrvatskim 

propisima dopuštena koncentracija od 

50 mikrograma arsena po litri premašuje 

se do tri puta, tvrdi Vrček. Voda, pak, u 

čepinskom i andrijaševačkom vodovodu 

sadrži arsen u koncentraciji tri do deset 

puta višoj nego što je dopušteno hrvatskim 

zakonom. A prihvaćanjem preporuka 

Svjetske zdravstvene organizacije 

koja dopušta tek 10 mikrograma po litri, 

prekoračenje dopuštenih vrijednosti bit 

će još i više. 

Dražen Milinković, direktor Vinkovačkog 

vodovoda, koncesionar vodovoda u Andrijašvecima, 

ne skriva loše stanje vode 

u toj općini. “Voda je mogla zadovoljiti 

nekad važeće kriterije, ali kako su standardi 

podignuti tako smo mjerenjem i 

kontrolom ustanovili da više nije ispravna 

za piće. Voda se može koristiti, ali 

nije preporučljiva za piće i u prehrani.” 

Načelniku općine Andrijaševci koja broji 

4.300 stanovnika, Marku Brkiću, također 

nije nepoznat sastav vode njihovog seoskog 

vodovoda. Međutim, reći će da oni 

koji si to mogu priuštiti kupuju flaširanu 

vodu dok oni koji to ne mogu piju vodu 

iz vodovoda. “Ja osobno pijem tu vodu, 

pije je cijela moja familija a koristi ju i 

škola”. Unatoč tome što na oglasnoj ploči 

stoji da voda – nije za piće. Uređaji, 

pak, kojima bi se arsen mogao ukloniti 

iz vode preskupi su da bi se gradili u 

manjim naseljima. No, rješenje je, kaže 

direktor Vinkovačkog vodovoda, ne samo 

za Andrijaševce već i za neke druge općine 

i gradove, regionalni vodovod koji bi 

EKO REVIJA 31 

eco review

u rad trebao biti pušten ovog ljeta. U 

međuvremenu, stanovnici Andrijaševaca 

će, kao i dosad, piti vodu obogaćenu 

arsenom. Na pitanje je li im se, budući 

da ne mogu svi kupovati flaširanu vodu, 

mogla osigurati kakva cisterna, Milinković 

odgovara da akcije takve vrste kratko 

traju. “Kažu da se ta ista voda na tom 

području pije već stoljećima. Akcija stoga 

traje 7-10 dana a 10. dan se ustanovi 

da više nitko ne dolazi po vodu iz cisterne”. 

Neki cisternu nisu ni tražili, kao, 

primjerice u Andrijaševcima gdje se, kaže 

načelnik Brkić, svatko snalazi kako zna. 

Stoga se nada što skorijem priključenju 

na regionalni vodovod. 

Hrvatski, pak, zavod za javno zdravstvo 

s ponosom će isticati činjenicu da tri 

četvrtine stanovništva Hrvatske pije 

zdravstveno ispravnu vodu iz 134 javnih 

vodovoda. No problematičnima su se pokazali 

zahtjevi koji proizlaze iz usklađivanja 

s Europskom unijom. Naime, hrvatskim 

propisima dopuštenu koncentraciju 

od 50 mikrograma arsena po litri sada 

treba smanjiti na 10 mikrograma. Budući 

da se to ne može postići preko noći, 

Mađarska je, primjerice, dobila prijelazni 

rok od 9 godina. Hrvatska je predložila 

rok do 2015. godine pa će tako pristupanje 

Europskoj uniji pooštriti i standarde 

koji vrijede za pitku vodu. “Pojava arsena, 

koji je milijunima godina bio čvrsto 

vezan u prirodnim mineralima, u podzemnim 

vodama nije geološki događaj, 

već je, u velikoj mjeri, posljedica zelene 

revolucije. Ta je ‘revolucija’ započela 50ih 

godina masovnom uporabom agroke- 


mijskih sredstava (umjetna gnojiva, herbicidi, 

pesticidi, DDT!) u poljoprivredi. 

Stoga nije čudno što do povećane čestoće 

različitih bolesti, karakterističnih 

za trovanja arsenom, dolazi pola stoljeća 

kasnije”. zaključuje dr. sc. Valerije Vrček. 

Što se, pak, reakcija mjerodavnih institucija 

tiče, i to ne samo u slučaju arsena u 

nekim slavonskim vodovodima, drži da su 

prečesto spore, neadekvatne i neuvjerljive. 

S tom bi se njegovom konstatacijom 

vjerojatno složili mnogi. 

ONEČIŠĆENJE OD IZVORA DO BOLNICE 

Početkom veljače prilično pozornosti je 

izazvala vijest da su u 60-tak uzoraka 

mesa divljači, točnije, jelena i divljih 

svinja ustrijeljenih na području Papuka 

nađene rekordne količine teških kovina 

- olova, kadmija, arsena i žive. I to u 

koncentraciji 5 do 30 puta većoj od dopuštene. 

Odakle teški metali u tom inače, 

kako se često ističe, prilično čistom 

području u kojem nema industrije, još 

uvijek se ne zna. No, zato se zna da je 

postojanje teških kovina u živim organizmima 

posljedica industrijskog razvoja i 

intenzivne agro-kemijske poljoprivrede. 

Barem u razvijenim zemljama koje istraživanjima 

izloženosti teškim kovinama 

posvećuju sve veću pozornost, a sukladno 

tome, za njih izdvajaju i poprilične 

sume novaca. Jer, kako što je već odavno 

poznato, bolje je spriječiti nego liječiti, 

budući da te tvari u ljudskom organizmu 

mogu negativno utjecati na zdravlje. No, 

u Hrvatskoj su takve vrste istraživanja još 

uvijek u kategoriji znanstvene fantastike 

budući da nemamo niti dostatno opremljenih 

laboratorija a kamoli sredstva 

za njihovu provedbu. Nepobitna je pak 

činjenica da smo skupa s industrijskim 

razvojem i ruku pod ruku sa zelenom revolucijom 

u okoliš oslobodili na tisuće 

kemijskih spojeva. No, ubrzano se razvijajući, 

s uma smo smetnuli važnu stvar 

- da smo i mi dio tog istog okoliša. I da 

sve što završi u okolišu, na ovaj ili onaj 

način, nekako nađe put do našeg tanjura 

i preko njega do našeg organizma. “Čovjek 

proizvodi štetne tvari koje dospijevaju 

u okoliš, vodu, zrak i tlo a potom 

kroz hranu, vodu i zrak koji udišemo te 

iste tvari ulaze u ljudski organizam gdje 

se kroz dulje razdoblje nakupljaju i mogu 

negativno utjecati na zdravlje”, pojašnjava 

dr. sc. Zdravko Špirić iz Oikona d.o.o. 

– Instituta za primijenjenu ekologiju. 

Ukoliko je riječ o vrlo malim količinama 

olovo, živa i kadmij neće odmah skriviti 

neke zdravstvene probleme, no doza po 

doza, godina po godina i netko će ipak 

morati potražiti pomoć liječnika. “Svim 

teškim kovinama, jednom kad uđu u organizam, 

zajedničko je to da blokiraju 

normalne procese mijene tvari, odnosno, 

metabolizam. Oni se zapravo prečvrsto 

vežu za pojedine supstancije u ljudskom 

organizmu što onemogućava mijenu zbog 

čega nastaju problemi koji se manifestiraju 

kao otrovanje. To je isto kao kad 

ubacite šipku u kotač”, upozorava dr. sc. 

Berislav Momčilović, znanstveni savjetnik 

u Institutu za medicinska istraživanja i 

medicinu rada, ujedno i specijalist interne 

medicine i medicine rada. Najvažnije 

je ipak koju količinu tog koktela organizam 

sadrži. “Ako je količina mala ti se 

procesi neće pojaviti i organizam će biti 

u stanju da ih svlada. Međutim, ukoliko 

je toga više, počinje djelovanje zakona 

masa i pri tom se počinju javljati i štetna 

djelovanja”. Živa, olovo i kadmij, sami po 

sebi, teško se mogu smatrati kancerogenim, 

međutim, objašnjava dr. Momčilović, 

ukoliko se spoje se nekim drugim 

tvarima negativna svojstva im se mogu 

pojačati i ponekad biti jezičak na vagi 

koji će pojačati štetno djelovanje nekih 

drugih tvari. 

Ne čudi stoga što se u svijetu sve više 

vodi računa o sustavnom istraživanju tih 

kemijskih koktela koji se, zahvaljujući 

posvemašnjem industrijskom onečišćenju, 

u ovakvim ili onakvim kombinacijama, 

nalaze i u ljudskom tijelu.

A po dobrom starom običaju, u Hrvatskoj 

se pak ne događa – ništa, barem što se 

mjerodavnih institucija tiče. Problem s 

teškim kovinama je to što se s vremenom 

akumuliraju u organizmu te imaju 

prilično nezgodno svojstvo da se prenose 

s majke na potomstvo. Stoga bi baš kod 

posebno osjetljivih skupina kao što su 

trudnice sustavna istraživanja bila, blago 

rečeno, nužna prevencija oštećenja fetusa 

i djece starosti do 3 godine. Naime, 

utvrđivanjem izvora onečišćenja koji se 

može nalaziti i u pojedinim namirnicama, 

poput nekih vrsta riba kao što je tuna, 

moguće je spriječiti unos novih količina 

štetnih tvari. A iako su u zadnjih desetak 

godina razvijene nove eksperimentalne 

metode, mi i dalje kaskamo za razvijenim 

svijetom. Tako još uvijek nemamo 

akreditiranih laboratorija koji bi mogli 

analizirati uzorke humanog porijekla na 

prisutnost teških metala. Doduše, postoji 

jedan privatni laboratorij u Splitu koji 

uzorke za analizu teških metala šalje u 

Španjolsku. Naime, u razvijenijim zemljama 

već postoje komercijalni laboratoriji 

gdje se takve analize rade po principu 

“plati i nosi”. Berislav Momčilović siguran 

je da bi takva sustavna istraživanja, 

za čiju bi provedbu bio nužan i adekvatno 

opremljen laboratorij, Hrvatskoj 

itekako trebala. Tada bi se moglo istražiti 

kojih tvari u organizmu ima a nisu 

poželjne, poput npr. teških kovina kao 

i koje tvari nedostaju a neophodne su 

za normalno funkcioniranje organizma. 

Naime, na temelju mnoštva uzoraka koje 

je pregledao, Momčilović je zaključio da 

barem polovici pučanstva Lijepe naše 

nedostaje joda, selena i mangana. “Ako 

imamo javno zdravstvo i ako nam je u 

interesu da imamo zdravu populaciju i 

da nas ima sve više, onda bi bilo korisno 

da se, recimo, ženama koje zatrudne 

napravi takva analiza kako bi ih se upozorilo 

što bi trebale uzimati ili ne tako 

da se kroz majku razvija i zdravi plod. To 

bi bila jedna jako isplativa investicija”. 

No, problem je čitave medicine, barem u 

zapadnoj civilizaciji, kako naplatiti preventivu. 

Iako je daleko jeftinije spriječiti 

nego liječiti. 

Za razliku od nas, u Europi već naveliko 

povezuju uzrok i posljedicu, onečišćenje 

okoliša i njegov utjecaj na ljudsko 

zdravlje. “Europa je prepoznala važnost 

identificiranja i povezivanja ekoloških i 

zdravstvenih rizika te su u posljednjih 

nekoliko godina toj temi posvećene 

brojne podskupine projekata koji će biti 

financirani u sljedećih desetak godina”, 

ističe dr. sc. Zdravko Špirić iz Oikona 

d.o.o. – Instituta za primijenjenu ekologiju. 

Naime, u sredinama u kojima se 

nalaze vrlo niske koncentracije mogućih 

štetnih tvari poput žive, kadmija ili olova 

negativne efekte na ljudsko zdravlje nije 

moguće odmah prepoznati. Zbog toga 

je potrebno provoditi sustavna istraživanja 

kako bi se utvrdio i pojedinačni 

ali posebice mogući negativan utjecaj 

istovremenog djelovanja više štetnih 

tvari. No, iako se u Hrvatskoj ne provode 

takva sustavna istraživanja, uskoro bi 

se situacija trebala promijeniti. Naime, 

Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu 

ekologiju postao je član konzorcija integriranog 

znanstveno-istraživačkog pro- 

jekta o javno-zdravstvenim utjecajima 

dugoročne izloženosti niskim razinama 

mješavine elemenata na podložne skupine 

stanovništva. 

“Cilj projekta je poboljšanje integralne 

procjene rizika zbog dugotrajne izloženosti 

niskim koncentracijama štetnih 

tvari u okolišu – zrak, voda, tlo, hrana i 

dr.”, objašnjava voditelj projekta Zdravko 

Špirić. Poseban naglasak stavljen je na 

istovremenu nazočnost različitih teških 

kovina što se dosad rijetko istraživalo a 

na temelju dobivenih rezultata moći će 

se preporučiti preventivne mjere kako bi 

se smanjio unos tih tvari i spriječio negativan 

utjecaj na ljudsko zdravlje. Špirić 

naglašava da će ta istraživanja omogućiti 

bolje razumijevanje povezanosti ekoloških 

i zdravstvenih rizika te pomoći u 

zaštiti zdravlja stanovništva. Istraživanje 


33

će se provoditi na posebno osjetljivim 

skupinama, trudnicama i novorođenčadi, 

kako bi se utvrdio stupanj izloženosti, 

odredili mogući zdravstveni rizici te preporučile 

mjere za njihovo izbjegavanje 

ili smanjivanje. Ova istraživanja značajna 

su i zato što će njihovi rezultati poslužiti 

kao podloga za donošenje odluka, političkih 

i gospodarskih, vezanih uz propisivanje 

mjera za smanjenje onečišćenja te 

preporuka za proizvodnju zdrave hrane. 

“Svjesni smo važnosti ovih istraživanja 

koja će se provoditi u Hrvatskoj i očekujemo 

da rezultati PHIME budu korišteni 

za procjenu i upravljanje tj. smanjenje 

zdravstvenih i ekoloških rizika. Odnosno, 

podizanje razine zaštite zdravlja stanovništva”, 

ističe Špirić. Projekt će se s 

13 milijuna eura financirati u okviru 6. 

okvirnog Programa Europske komisije 

u području kvaliteta hrane i sigurnost. 

S provedbom je otpočeo ove godine a 

predviđeno trajanje je 5 godina. Istraživanjem 

će biti obuhvaćeno područje jadranskog 

dijela Hrvatske koja se našla u 

skupini mediterantskih zemalja, zajedno 

s Italijom, Slovenijom i Grčkom. U tim se 

zemljama ta istraživanja već provode, te 

je ovaj projekt zapravo njihov nastavak 

dok je Hrvatska tek sad dobila priliku 

sudjelovati u njima. U pripremnoj fazi 

istraživanja rađena je statistička prognoza 

potrebnog minimalnog i nužnog broja 

uzoraka pa je odlučeno da je za područje 

Hrvatske reprezentativna slika oko 2000 

ispitanica a riječ je o trudnicama. Naime, 

istraživači će vidjeti mogući prijenos 

tako akumuliranih štetnih tvari u organizmu 

majke na dijete. Uzimat će se uzorci 

kose a svi uzorci koji budu prikupljani u 

Hrvatskoj kao i ostalim zemljama s mediterantskog 

područja analizirat će se u 

Institutu Josef Štefan i Kliničkom bolničkom 

centru Ljubljana. 

Da bi bolje razumjeli posljedice onečišćenja 

okoliša potrebno je provoditi 

sustavan monitoring koji uključuje prikupljanje, 

obradu i analizu optimalnog 

broja rezultata ekoloških mjerenja. Jedino 

je na taj način moguće identificirati 

i kvantificirati promjene ekoloških značajki 

prostora koji se koristi za sadašnje 

aktivnosti kao i odgovoran i učinkovit 

– održivi razvoj, pojašnjava Špirić. Naime, 

većina esencijalnih elemenata u naš 

organizam ulaze preko hrane i vode za 

piće, a studije rađene zadnjih nekoliko 

godina ukazale su na utjecaj koji neke 


toksične tvari mogu imati na živčani, 

kardiovaskularni sustav, bubrege ili kostur 

te je stoga potrebno istražiti dovode 

li ti utjecaji do klinički relevantinih 

oboljenja. Zasad Europska unija nema 

dostatnih informacija o obrascima izloženosti 

kovinama (osim za olovo) kao 

i vremenskim trendovima, te je stoga 

potrebno izvršiti kartiranje rizika za 

većinu toksičnih elemenata. Nije tajna 

da morski organizmi koji se koriste za 

hranu često sadrže visoke koncentracije 

nekih teških kovina, međutim, izloženost, 

biološka raspoloživost i utjecaji još 

nisu poznati. Naime, za mnoge metale 

nema prikladnih biomarkera za dugoročna 

izlaganja i procjenu utjecaja. Unos 

i raspoređenost toksičnih i esencijalnih 

elemenata u biljkama ključno je za 

određivanje izloženosti ljudi preko hrane 

biljnog i životinjskog podrijetla. Projekt 

će stoga imati pristup “onečišćenje od 

izvora do bolnice” (pollution source-tohospital) 

te mu je namjera pokriti čitav 

lanac okoliš-zdravlje. Na taj način će se 

ne samo identificirati već i kvantificirati 

izloženost kovinama i njihov utjecaj na 

zdravlje stanovništva. 

“Naravno da je znanstvenim istraživanjima 

potrebno utvrditi stupanj mogućih 

utjecaja svih ljudskih aktivnosti na 

okoliš i pokušati razvijati i uvoditi nove 

tehnologije i znanja kojima bi se taj 

utjecaj smanjio na što je moguće manju 

mjeru. Upravo zato je zadnjih nekoliko 

godina zaštita okoliša i ljudskog zdravlja 

i sigurnost prepoznati kao glavni ograničavajući 

čimbenik daljnjeg razvoja 

društva”, zaključuje Špirić. Posrijedi je 

dakle konflikt interesa između daljnjeg 

razvoja i ovih prepoznatih objektivnih 

ograničavajućih čimbenika. U Oikonu 

d.o.o. – Institutu za primijenjenu ekologiju 

ponosni su na činjenicu da je to (za 

sada) jedini hrvatski znanstveni institut 

koji je kao ravnopravan partner uključen 

u taj europski projekt. Dobivene rezulta- 

te bit će moguće usporediti i valorizirati 

a podaci će sigurno pomoći u traženju 

načina za ublažavanje, smanjivanje ili 

čak i potpuno izbjegavanje rizika za 

ljudsko zdravlje povezanih s okolišem. 

Problem koncentracije teških kovina tako 

je zapravo okolišno-zdravstveni problem 

a rješenje bi moglo biti sustavno mijenjanje 

dosadašnje razvojne paradigme. 

Podrazumijevalo bi to ono što se već ionako 

navodi u svim priručnicima o održivom 

razvoju, a odnosi se na uvođenje 

čistijih tehnologija, recikliranje i odgovorno 

zbrinjavanje otpada kao i prelazak 

s intenzivne, agro-kemijske poljoprivrede 

na organsku. 

Tihana Belužić

Biti ili ne biti? 

Na stazi napretka, znanstvenih dostignuća 

i razvoja tehnologije svjedoci 

smo posljedica ljudskog djelovanja i 

industrijskog razvoja na okoliš u kojem 

živimo. Razvojem ekološke svijesti o neraskidivom 

odnosu čovjeka i prirode i međusobnoj 

ovisnosti svih životnih oblika 

unutar biosfere dovelo je do razvoja nove 

znanstvene discipline BIOETIKE (bios - 

život + ethos - običaj, navada, značaj, 

boravište, obitavalište, zavičaj). 

Ne može se prijeći preko činjenice da 

je poljuljana ravnoteža između čovjeka 

i prirode čemu u prilog idu znanstvena 

razotkrivanja prirodnih pojava koja se 

ne daju ukalupiti u analitičke koncepte 

tradicionalnih znanosti, osim možda u 

teoriju kaosa koja nudi sređenost prirodnih 

pojava u određenim dijelovima, čija 

se međusobna uzročno-posljedična povezanost 

može opisati metaforom leptirova 

leta pri čemu jedan zamah leptirovih 

krila na jednom kraju planeta može pod 

određenim stjecajem okolnosti izazvati 

uragan na drugom. 

Termin bioetika uveo je američki biokemičar-onkolog 

Pitter Van Ressekoe koji 

u svojoj knjizi “Bioetika-most prema budućnosti” 

davne 1971. godine upozorava 

svijet da svojim samorazaranjem prijeti 

svakom obliku života i da nastavimo li se 

tako neetično ponašati sigurno odlazimo 

u propast… Bez mnogo razmišljanja pretpostavljamo 

i očekujemo da osoba, koja 

djeluje u svijesti i slobodi raspolaganja 

sa samom sobom, posjeduje krepost 

odgovornosti, da djeluje odgovorno…Je 

li je to uvijek tako? 

Rezultat “djelovanja” čovjeka na okoliš 

možda je najuočljiviji kada se spomene 

uništavanje ozonskog omotača koje 

zbog učinka staklenika, odnosno povećanja 

koncentracije stakleničkih plinova 

uzrokuje povećanu apsorpciju topline u 

atmosferi. Apsorpcija topline u atmosferi 

direktno utječe na promjenu temperature 

zraka, količina oborina i ostalih klimatoloških 

elemenata, pri čemu su klimatske 

pojave kao što su El Niño i La Niña davno 

opisane i objašnjene. 

Priča o našem leptiru s početka članka 

ovdje ne prestaje jer zbog klimatskih 

promjena dolazi i do promjena u našoj 

neposrednoj okolini gdje primjećujemo, 

iz dana u dan, da ništa nije kao prije… 

Utjecaj čovjeka na okoliš postao je goruća 

tema današnjice i suštinsko pitanje 

opstanka čovjeka i života na našem planetu. 

Problem okoliša treba shvatiti kao 

etički problem. Pri čemu ekološka pitanja 


osvješćuju antropološki problem koji sve 

više ističe potrebu bliske interakcije, potrebe 

sinergije između okoliša i čovjeka s 

ciljem održivog razvoja i opstanka. 

Zato... Quidquid agis, prudenter agas et 

respice finem – Što god radiš, razborito 

radi i pazi na svršetak! 

Vanja Oštrić 


35


Neke su zemlje, poput uvele zasebnu 

naknadu, tzv. ekološku naknadu, 

namijenjenu isključivo poboljšanju 

kvalitete okoliša, a u funkciji turističke 

ponude. 

Počela je nova turistička sezona. Iz 

godine u godinu raste broj turista 

koji žele doći i vidjeti brojne hrvatske 

prirodne ljepote. Jednu od najljepših 

i najslikovitijih obala na svijetu, naše 

kristalno i čisto plavo more, 1.100 otoka 

koji grle hrvatsku obalu, slikovite plaže, 

mediteransko raslinje i prepoznatljivu 

gastronomsku ponudu. A sve ovo kroz 

tisućgodišnji niz kultura koje su se smjenjivale 

na našim područjima. Ta široka 

lepeza različitih kultura i običaja privlači 

brojne turiste na razna područja Lijepe 

naše: od istarskog priobalja, Kvarnera, 

kornatskog arhipelaga, koji je raj za nautičare, 

do Dalmacije i našeg dragulja 

juga, najčuvenijeg turističkog odredišta, 

grada Dubrovnika. 

U Istri turisti mogu doživjeti čari ekoturizma 

u autohtonim istarskim selima 

ili posjetiti Pulu, Rovinj, Labin, Pazin, 

Poreč, Motovun, Brijunske otoke i 

36 

Turizam i ekologija 


Hum, najmanje mjesto na svijetu. Istra 

je ujedno naše gastronomski najprepoznatljivije 

područje. Uspjela je stvoriti 

imidž zahvaljujući cijenjenom, kako 

mnogi vjeruju, prirodnom afrodizijaku 

– tartufu, kao i tradicionalnim domaćim 

fužima, maneštrom i svojim autohtonim 

vinima. 

Veliki dio turista dolazi na Kvarner vidjeti 

Rijeku, Opatiju, Crikveničko primorje i 

kvarnerske otoke Krk, Rab, Cres i Lošinj. 

Drugi pak dolaze u Dalmaciju u istaknuta 

turistička središta Zadar, Šibenik, Split 

i Dubrovnik, a posebno na njene otoke 

Brač, Hvar, Pag, Korčulu, Dugi otok, Vis, 

Lastovo i Mljet gdje uživaju u mediteranskom 

raslinju, mirisu lavande i prekrasnim 

plažama. 

Jedni pružaju mondena ljetovališta prepuna 

zabave i događanja, dok drugi utjelovljuju 

mir i netaknutu prirodu. Tamo se 

spravljaju specijaliteti od ribe, janjetine, 

kozletine i teletine i uživa se u pršutu, 

siru i maslinama uz čašu dobrog crnog 

vina. Među najstarijim jelima srednje 

Dalmacije ubraja se autohtoni brački vitalac. 

To tzv. jelo iz neolitika specijalitet 

je vrha otoka Brača, Vidove gore. Kako 

se spravlja neka ostane tajna (tako je 

bolje) ili izazov za neki odmor na otoku 

Braču. 

Turizam je nesumnjivo jedan od glavnih 

pokretača gospodarskog razvoja Hrvatske. 

Kako raste broj turista, iz godine u 

godinu, raste i razina ponude, pa se tako 

grade novi smještajni kapaciteti, nove 

marine i prometnice. Ali sve ovo stvara 

i određene pritiske na okoliš i prirodne 

resurse, a naročito opterećuje morski 

okoliš i podmorje. Naime u Hrvatskoj je 

ljetni turizam dominantna vrsta turizma, 

pa u ljetnim mjesecima, u tom kratkom 

vremenskom razdoblju, veliki broj turista 

posjeti našu obalu i priobalje, te 

se opterećuje infrastrukturu, posebice 

opskrbu vodom i energijom, osobito na 

otocima. Nagli porast izgradnje objekata 

za turizam i odmor za sobom povlači 

katkad često i nekontroliranu i bespravnu 

gradnju, koja vizualno degradira prostor 

i narušava bitna obilježja jednog mediteranskog 

mjesta. Pritisak na infrastrukturu 

u ljetnim mjesecima izrazit je i u 

pogledu neodgovarajućega zbrinjavanja 

komunalnog i krutog otpada. Još jedan 

veliki problem koji se javlja zbog velikog 

broja turista jest onečišćavanje otpadnim 

vodama, te utjecaj velikog broja 

plovila na kakvoću mora. 

Ovo nije samo problem kod nas. Ekonomske 

instrumente za rješavanje problema

onečišćenja Sredozemnog mora izrađuje i 

uvodi trenutno sedam mediteranskih zemalja. 

Pred nama je odgovoran zadatak! 

Optimalno korištenje prirodnih i kulturnih 

resursa radi razvoja nacionalnog 

gospodarstva načelo je održivog razvoja 

turizma. To znači ostaviti i dalje ekskluzivan 

dojam na turiste s jedne strane, 

te poboljšati kvalitetu življenja domaćeg 

stanovništva s druge strane. Dakle, 

turizam mora biti usklađen s načelima 

održivog razvoja, a u funkciji gospodarskog 

razvoja. 

To se može postići samo tako da se stvore 

uvjeti za odgovarajuće očuvanje i korištenje 

prirodnih i kulturnih resursa u 

turizmu i za ravnomjerniji razvoj turizma 

u Hrvatskoj. 

Sve se ovo može postići partnerstvom 

države, privatnog sektora i lokalnog stanovništva. 

Jer čist i zdrav okoliš jedan 

je od ključnih čimbenika za privlačenje 

turista na naše plavo more. U bitci za zaštitu 

okoliša i očuvanje prirodnih resursa 

neke su zemlje, poput, Dominikanske Republike 

na Karibima i Španjolske, najposjećenije 

turističke europske destinacije, 

uvele zasebnu naknadu, tzv. ekološku 

naknadu, namijenjenu isključivo poboljšanju 

kvalitete okoliša, a u funkciji 

turističke ponude. Tom naknadom financiraju 

se uređenja plaža i ostalog dijela 

priobalnog područja, čišćenje i uređenja 

mora i podmorja, obavlja se nadzor kvalitete 

mora, plaža i vode, te sakuplja i 

zbrinjava nagomilani komunalni otpad, 

a sve u svrhu očuvanja prirodnih resursa, 

posebice pitke vode i prostora, te 

očuvanja mora i podmorja. Mediteranske 

zemlje pak pripremaju nacionalne 

akcijske planove, unutar projekta koji je 

inicirao Globalni fond za okoliš (GEF), 

za postizanje ciljeva i aktivnosti usmjerenih 

rješavanju problema onečišćenja 

Sredozemnog mora tijekom sljedećih 25 

godina. 

Dakle, Hrvatska, kao zemlja u svom razvojnom 

i turističkom uzletu, treba naučiti 

kako na sebi svojstven način istaknuti 

obilježja hrvatskog identiteta u turizmu, 

te kako dugoročno podići blagostanje 

stanovništva, imajući na umu da će jedino 

stalnom brigom za zaštitu okoliša i 

očuvanjem prirodnih i kulturnih resursa, 

naša jedinstvena obala i priroda ostati 

prepoznatljiva i jednako turistički atraktivna 

i u budućnosti. 

Ana Gudelj Marić 

EKO REVIJA 37 

eco review


Ljepote prirode 

Banovine i Moslavine 

Od siječnja ove godine operativnim je 

radom započela Javna ustanova za 

upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 

na području Sisačko-moslavačke 

županije koja upravlja trima većim 

zaštićenim područjima - posebnim rezervatima 

i značajnim krajobrazom, dvjema 

park šumama, spomenikom parkovne arhitekture 

i pojedinačnim stablom. Najveće, 

ali manje poznato zaštićeno područje 

u županiji jest Odransko polje koje obuhvaća 

prirodne i kultivirane predjele na 

čak 9.401, 9 hektara na području Siska, 

Martinske Vesi i Lekenika. To je područje 


zaštićeno aktom Sisačko-moslavačke županije 

2006. godine, a njegova osnovna 

vrijednost sastoji se od velike biološke 

raznolikosti uklopljene u krajolik nastao 

interakcijom prirode i čovjeka tijekom 

brojnih stoljeća čovjekove nazočnosti 

na ovim prostorima. U kategoriji kao 

značajan krajobraz, Odransko je polje 

od međunarodnog značaja s cjelinama 

poplavnih travnjaka uz rijeku Odru 

i kompleks nizinskih hrastovih šuma i 

zaštićenim biljnim (kockavica, četverolisna 

raznorotka) i životinjskim vrstama 

(kosac, štekavac), te poznato riblje mrje- 

stilište. Želja je ovog područja da značajni 

krajobraz rijeke Odre jednog dana 

(u nedalekoj budućnosti) bude barem 

regionalni park prirode. Drugo značajno 

prirodno područje jest Kotar šuma Stari 

gaj, park šuma između Siska i Petrinje. 

Šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog 

graba prostire se na 5.502 hektara. 

Trenutno je veći dio šume miniran te 

je samo djelomično pristupačna. Treće 

zaštićeno područje jest Petrova Gora s 

biljegom, a odnosi se na istočni i sjeveroistočni 

dio Petrove gore i područje 

Biljeg, područje šumskih cjelina hrasta 

kitnjaka i pitomog kestena, te bukove 

šume na površini 102 hektara, zaštićeno 

kao park šuma 1969. godine. 

Park šuma Brdo Djed iznad Hrvatske 

Kostajnice autohtona je šuma hrasta kitnjaka, 

običnog graba i pitomog kestena 

s unošenim četinjačama (bor i smreka), 

uređenim šetnicama i vidikovcem s pogledom 

na Kostajnicu i dolinu rijeke Une, 

omiljeno izletište na nadmorskoj visini 

od 205 metara, te ukupne površine 27,8 

hektara. Posebni ornitološki rezervat 

Dražiblato na desnoj obali rijeke Save, 

sjeverozapadno od Puske, područje je 

močvarnih livada, šuma jasena, vrbe i 

topole. Značajno je za gniježđenje pataka. 

Na području je općine Sunja, veličine 

77,5 hektara, a zaštićeno je 1969. 

godine. Posebni botanički rezervat cret 

Ðon Močvar, prijelazni je acidofilni cret 

smješten na području sela Blatuša, općina 

Gvozd. Posebno je važno područje na 

kojem raste značajna zajednica šiljkice i 

rosike te cretne breze. Reliktna zajednica 

je prostorno ograničena na manjem 

području koje karakterizira tresetna podloga 

dubine 4,8 metara, najdublja u Hrvatskoj. 

Površina rezervata je 20 hektara 

i ujedno je i najveći cret na području Hrvatske. 

Jedan hektar zaštićene površine 

Strossmayerovog šetališta kao spomenika 

parkovne arhitekture poznatije je i kao 

petrinjski park. Oblikovan je u središtu 

Petrinje ispred glavnog pročelja barokne 

župne crkve Sv. Lovre s prepoznatljivijom

Područja prirodnih vrijednosti SMŽ predviđena za zaštitu u različitim Kategorijama 

Područje Predviđena zaštita kao 

dolina rijeke Une i Moslavačka Gora regionalni park prirode 

Sunjsko polje i dolina Kupe značajan krajobraz 

Šanac-Ciglenica (Kutina), Viktorovac (Sisak) i Nikolino brdo (Topusko) 

park uz dvorac obitelji Erdody (Popovača), Trg kralja Tomislava (Kutina), park u Glini, 

park šuma 

Opatovina (Topusko) spomenik parkovne arhitekture 

Petrinjčica (u Zrinskoj gori) i 

Vučjak (Petrinja) 

posebni rezervat šumske vegetacije 

termalni izvori u Topuskom spomenik prirode 

stilskom kompozicijom zrakaste barokne 

zvijezde. Park je nastao tijekom 18. i 19. 

stoljeća, a karakteriziraju ga zaštićeni 

primjerci lipa- ilirika, te stabla ginkga. 

Pravi ures Siska i dokaz funkcionalne 

estetike prostora koju je narod uvelike 

prakticirao u vrijeme kada je suživot s 

prirodom bio intenzivniji je pojedinačno 

stablo stari hrast lužnjak “Julius”. Nalazi 

se na Trgu hrvatskih branitelja u Sisku, 

prsnog je promjera 1,4 metara, visine 31 

m, promjera krošnje 40 m. Starost mu je 

procijenjena na oko 250 godina. Solitarna 

stabla na velikim oraničnim i livadnim 

površinama imala su svoju specifičnu 

ulogu u seljačkom životu. Ispod njih 

sklanjali su se ljudi i stoka za vrijeme 

odmora ljetnih radova i ljetne žege. Takvi 

primjerci stabala ostala su dokaz veze 

prirode i čovjeka. Otud izviru i njihova 

dodatna vrijednost te nužnost zaštite. Od 

11 zaštićenih područja, evidentirana su 

i 24 područja prirodnih vrijednosti koja 

prema kriterijima vrednovanja zaslužuju 

zaštitu u različitim zakonskim kategorijama 

zaštite. 

Prirodoslovni projekti 

U drugoj polovici ove godine krenut će 

se sustavnim obilježavanjem zaštićenih 

prirodnih područja i objekata, a tiskan 

je i prvi informativni materijal o ustanovi 

i zaštićenim područjima. No, osim 

djelatnosti koje su propisane Zakonom o 

zaštiti prirode (NN, 70/05), Javna ustanova 

za zaštitu prirode radit će i na projektima 

koji dugoročno pridonose ideji 

očuvanja prirode i promidžbe regionalnih 

prirodnih vrijednosti ostatku svijeta. 

Prvi terenski projekti već su realizirani 

(čišćenje creta Ðon Močvar, edukativnoinformativni 

stručni skup prosvjetnih 

djelatnika SMŽ). Javna se ustanova također 

mora uhvatiti u koštac s poslovima 

kontrole i suzbijanja invazivnih biljnih 

vrsta, posebno korovnih, kako iz zaštićenih 

područja, tako i iz ostalih na kojima 

te vrste uzrokuju veliku štetu u prostoru 

i na autohtonim biljnim vrstama. Uz 

konkretne dugoročne projekte, Javna 

ustanova izdavat će popularnu literaturu 

prirodoslovne tematike kako bi se široj 

javnosti predočila problematika zaštita 

prirode spram velikih težnji za ekonomskim 

rastom i razvojem. Podupirat će se 

i suradnja s školama i diplomski radovi 

vezani uz prirodoslovlje ovog područja, 

poticati suradnja s udrugama i pojedincima 

iz struke čiji je rad usmjeren na prirodu, 

te uspostavljati partnerski odnosi s 

naseljima u zaštićenim područjima. Jer, 

upravo su ljudi koji žive u zoni uz značajne 

prirodne vrijednosti najzaslužniji 

što su se te vrijednosti, unatoč velikoj 

urbanizaciji i gustoći naseljenosti prostora 

Banovine i Moslavine, uspjele sačuvati 

do današnjih dana. 

Tekst i snimke: Dalibor Sumpor 


39


Da se državne revizije ne bave, kako 

to mnogi misle, samo kontrolom ministarstava 

ili državnih poduzeća nego 

i zaštitom okoliša i prirode pokazao je 

sastanak čelnika hrvatske i slovenske 

državne revizije održan sredinom lipnja 

u Zagrebu. Na njemu su glavna državna 

revizorica Šima Krasić i njen slovenski 

kolega Igor Šoltes potpisali Izvješće o 

obavljenoj reviziji o očuvanju biološke 

raznolikosti na području predloženih regionalnih 

parkova Snježnik i Kočevsko 

Kupa u Sloveniji te Nacionalnog parka 

Risnjak u Hrvatskoj. Na sastanku je istaknuto 

da je to prva zajednička revizija 

dviju državnih revizija, a od izuzetnog je 

značaja za obje zemlje, jer su zaključci 

do kojih se došlo na temelju revizijskih 

postupaka važni za očuvanje biološke 

raznolikosti u tim parkovima. 

Područje s obje strane hrvatsko-slovenske 

granice, prema riječima stručnjaka, 

predstavlja najveći šumski rijetko naseljeni 

kompleks u srednjoj Europi. Nacionalni 

park Risnjak osnovan je 1953., 

a proglašenje zaštićenim područjima 

regionalnih parkova Snježnik i Kočevsko 


Hrvatsko-slovensko revizija o očuvanju biološke raznolikosti 

Nužna bolja suradnja 

u zaštiti zvijeri i šuma 

Kupa planira se do 2014. godine. U zaključcima 

i preporukama revizije koju su 

obavili Državni ured za reviziju Republike 

Hrvatske i Računski sud Republike Slovenije 

navodi se da je suradnja zaštićenih 

područja u graničnom području ključna 

za trajno očuvanje i zaštitu biološke raznolikosti. 

Budući da suradnja susjednih 

država postoji na znanstvenoj razini (u 

okviru projekata), a manje na institucionalnoj, 

nije moguće oblikovati cjelovitu 

politiku održivog upravljanja zaštićenim 

graničnim područjima, pa je predloženo 

da se u strateškim dokumentima za očuvanje 

biološke raznolikosti prida posebna 

važnost suradnji u graničnim područjima. 

Također se navodi da je nakon osnivanja 

regionalnih parkova Snježnik i Kočevsko 

Kupa potrebno izraditi zajednički plan 

upravljanja Nacionalnim parkom Risnjak 

i regionalnim parkovima Snježnik i Kočevsko 

Kupa koji bi sadržavao ciljeve i 

mjere za upravljanje tim područjima. 

Navodi se i da je populacija tri velike zvijeri 

(smeđi medvjed, vuk i ris) stabilna, 

iako nije brojna. S obzirom na to da se 

suradnja Hrvatske i Slovenije pri upravljanju 

velikim zvjerima odvija na znanstve- 

no-istraživačkoj, a manje na institucionalnoj 

razini, predlaže se izrada nacrta za 

upravljanje velikim zvjerima u obje države 

te donošenje zajedničkih osnova za monitoring 

i dogovor oko načina razmjene 

prikupljenih podataka, zajedničke metode 

ocjenjivanja veličine i kretanja stanja 

njihove populacije. Revizijom je također 

utvrđeno da se na području očuvanja i 

zaštite šuma ne provodi suradnja među 

ustanovama te je predloženo da se dogovori 

stalno pogranično motrenje pojava 

u šumskom ekosustavu, razmjena prikupljenih 

podataka i donošenje zajedničkih 

mjera za sprječavanje širenja štetnih pojava. 

Ocijenjeno je da je učinkovitost zaštite 

prirode u Hrvatskoj dobra, ali može 

biti i bolja, pa je s tim u svezi predloženo 

usklađivanje Zakona o zaštiti šuma i Zakona 

o zaštiti prirode, radi upravljanja zaštićenim 

područjima i očuvanja ekološkog 

sustava u zaštićenim područjima. 

Glavna revizorica Šima Krasić rekla je na 

sastanku da će se tijekom određenoga 

razdoblje nadzirati provedba tih preporuka, 

odnosno provjeriti i napraviti reviziji 

što je učinjeno po tim zajedničkim 

preporukama. (D.L.)

Nizinska pruga od Mađarske 

do Rijeke 

Ministar Kalmeta: Prugu vrijednu 

osam milijardi kuna treba graditi i 

zbog gospodarskih i zbog ekoloških 

razloga u skladu s nastojanjem čitave 

Europske unije da se promet sa 

cesta što je moguće više prebaci na 

željeznicu, rijeke i mora. 

Projekt izgradnje nove nizinske željezničke 

pruge od Mađarske preko Koprivnice, 

Zagreba i Karlovca do Rijeke, 

vrijedan oko osam milijardi kuna, trebao 

bi se ostvariti za šest godina, ovisno o 

povoljnim financijskim okolnostima možda 

i za četiri godine i putnicima skratiti 

vrijeme putovanja npr. od Rijeke do Zagreba 

s tri sata i 45 minuta na oko jedan 

sat, kaže Božidar Kalmeta ministar mora, 

turizma, prometa i razvitka. 

Protivnicima gradnje koji smatraju da je 

jeftinije modernizirati postojeću prugu 

Zagreb-Rijeka, a ne graditi novu, Kalmeta 

odgovara da postojeća pruga nema 

zbog konfiguracije terena takve mogućnosti 

koje bi mogle slijediti razvojne 

potrebe Luke Rijeka, jer današnji kapacitet 

od pet milijuna tona robe godišnje 

može rasti na toj pruzi do maksimalnih 

šest milijuna tona, koliko prometa već 

sada ima Luka Rijeka (i to samo rasutog i 

kontejnerskog tereta), a projekcija rasta 

za Luku Rijeka do 2025. godine je 20 

milijuna tona tereta godišnje. 

Za ministra Kalmetu je stoga “neupitno 

da novu prugu treba graditi”, jer će ona 

putnicima skratiti putovanje, a teretnom 

prometu podići kapacitet sa pet na 25 do 

30 milijuna tona robe godišnje. Pri tom 

je naglasio ekološki značaj pruge i s tim 

u vezi nastojanja čitave Europske unije 

da se promet sa cesta što je moguće više 

prebaci na željeznicu, rijeke i mora. 

Započelo projektiranje vrijedno 74,9 

milijuna kuna 

Nedavnim potpisivanjem ugovora između 

Instituta građevinarstva Hrvatske i 

Hrvatskih željeznica ugovoreno je da će 

uz cijenu od 74,9 milijuna kuna u roku 

od 12 mjeseci biti učinjeno idejno rješenje 

za drugi kolosijek dionice željezničke 

pruge Hrvatski Leskovac-Karlovac i 

za novu prugu Karlovac-Rijeka, Studija 

provedivosti investicijskog projekta željezničke 

pruge Karlovac-Rijeka, Studija 

o utjecaju na okoliš za dionicu Karlovac- 

Rijeka, glavni projekt i građevna dozvola 

za tunele Kapela 1, Kapela 2 i Kapela 3, 

kao i dokumentacija za dionicu Josipdol- 

Novi Vinodolski. 

Predsjednik Uprave HŽ infrastrukture 

Nedeljko Pešut zadovoljan je što je plan 

razvoja Hrvatskih željeznica u obliku 

“Nacionalnog programa željezničke infrastrukture 

za razdoblje 2007.-2012. 

godine” sve bliže usvajanju u Hrvatskom 

saboru. Vrijednost Nacionalnog programa 

je oko 16 milijardi kuna, ali će taj novac 

održavanjem i osuvremenjivanjem starih 

pruga i gradnjom novih omogućiti razvoj 

gospodarstva uz manja onečišćenja 

okoliša. Iznio je pri tom podatak da od 

ukupne količine ugljičnog dioksida što 


ga u zrak ispuštaju prometna sredstva 

manje od deset posto otpada na željeznicu. 

Dvokolosječnom prugom moguće 

je u jednom satu prevesti isti broj ljudi 

i tereta kao autocestom od 16 trakova 

širokom 122 metra. 

“Ako samo jedna lokomotiva, pa makar 

ona ne bila električna već na diezelski 

pogon, u jednoj vožnji preveze 1.500 ili 

2.000 tona tereta, onečišćenje je zanemarivo 

u odnosu na stotine kamiona i 

šlepera koji bi tu robu prevezli cestom”, 

rekao je Pešut i ustvrdio dalje da je s 

ekološkog aspekta još važnija i činjenica 

da je na cestama rizik akcidenata cisterni 

s opasnim teretom velik, a na željeznici 

zanemariv. 

Prema studijama prometnih stručnjaka 

željeznica jest najsigurniji prijevoznik i 

na nju valja usmjeriti što više putnika i 

robe. Smanjenjem broja cestovnih vozila 

smanjuje se broj prometnih nesreća 

i posebno ekoloških katastrofa prilikom 

nesreća kamiona s opasnim teretom. 

Ozbiljne računice ukazuju na to da cestovni 

i avionski promet toliko ugrožavaju 

atmosferu da je željeznica jedini 

ekološko održivi oblik prijevoza u budućnosti. 

Međutim jasno je da to ne znači 

bilo kakav vlak, već pruga i vlakovi po 


41

Pregled emisije onečišćivača zraka po vrstama prometa 

ŠTETNI SASTOJAK 

UDIO EMISIJE PO PROMETNIM GRANAMA (%) 

ŽELJEZNIČKI PROMET CESTOVNI PROMET ZRAČNI PROMET VODENI PROMET 

Ugljični monoksid (CO) 1 98 0,3 0,7 

Dušični oksid (NOx) 4 90,5 0,5 5 

Ugljikovodik (CH) 1 95 1 3 

Ugljični dioksid (CO2) 4 80 11 5 

Sumporni dioksid (SO2) 10 74 2 14 

Krute čestice 5 85 3 7 

Izvor: prilagođeno prema J. Golubić: Promet i okoliš, FPZ i I. Mlinarić, E. Missoni: Prometna medicina, FPZ, Zagreb 

visokim standardima. Štoviše, da bismo 

mogli udovoljiti standardima Europske 

unije jedan od preduvjeta je da pruge 

glavnih pravaca kroz Hrvatsku na “X. paneuropskom 

koridoru”, te ograncima “V. 

paneuropskog koridora”, budu u cijelosti 

elektrificirane i dvokolosječne, odnosno 

odvojene za oba pravca. 

Do Rijeke gradit će se još dvije pruge 

U ime Uprave HŽ-a Nedeljko Pešut kaže 

da ćemo kada uđemo u Europsku uniju 

postati i dio liberaliziranog tržišta EU 

mreže željezničkih pruga i prijevoznika 

i između ostalog naplaćivati drugim 

željezničkim prijevoznicima provoz našim 

prugama. Ali da bi to bilo moguće 

moramo stvoriti infrastrukturne preduvjete. 

Iako u najrazvijenijim zemljama 

EU vlakovi voze brzinom i većom od 200 

kilometara na sat, potrebno je stvoriti 

uvjete da na našim međunarodnim pravcima 

vlakovi mogu voziti punom kod 

nas dozvoljenom brzinom, znači 160 

kilometara na sat i to na siguran način. 

To znači da trebamo osim elektrificiranih 

dvokolosječnih pruga i osigurane pružne 

prijelaze sa cestama. 

Osim održavanja i osuvremenjivanja postojeće 

željezničke infrastrukture i gradnje 

nizinske pruge Nacionalni program 

predviđa gradnju još dvije pruge. Jednu u 

Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koja daje 

potporu i aktivno sudjeluje u izgradnji 

nove dionice pruge Sv.Ivan Žabno-Gradec 

(izdvaja sredstva za subvenciju prijevoznih 

karata čime je broj putnika već sad 

povećan višestruko). Treća planirana pruga 

je na relaciji Podsused–Samobor–Bregana. 

U tijeku je izrada projekata, a početak 

izgradnje očekuje se 2008. godine 

. Planirana je i nabava novih garnitura 

elektromotornih vlakova za prigradski 

promet i mnoge druge nabavke koje vode 


osuvremenjivanju putovanja vlakom. Brzina, 

komfor i dostupnost pruge i postaja 

velikom broju građana sigurno će imati 

učinak preseljenja većeg broja putnika i 

tereta na željeznice i u konačnici imati 

važan ekološki učinak. 

Zaštita okoliša na Hrvatskim željeznicama 

obuhvaća i uvođenje ISO normi 

u sustavu kakvoće za područje zaštite 

okoliša, što znači da će HŽ ubuduće poboljšavati 

sve segmente rada da bi se 

postojeći ili potencijalni štetni utjecaji 

na okoliš sveli na najmanju moguću mjeru 

(pročišćavanje otpadnih voda, sigurno 

odlaganje opasnih i štetnih tvari i materijala 

te zaštita od buke). 

Tekst: Vesna Horvat 

Snimke: Mladen Volarić

Dobrodošlica sa cvijećem 

Autoceste, koje su se Hrvatskom izdužile 

na više od tisuću kilometara, 

svakoga dana prime na tisuće automobila 

i putnika u njima. Naplatne postaje, 

mjesta su na kojima domaći i strani putnici 

dolaze na autocestu ili s nje silaze 

prema konačnom odredištu. Kakav dojam 

pružaju putniku namjerniku? Hrvatske 

autoceste, koje upravljaju s blizu 800 

km autocesta, već drugu godinu provode 

interni natječaj za najbolju naplatnu 

postaju i najbolji centar za održavanje 

i kontrolu prometa. Posebno povjerenstvo 

u kojem su predstavnici Hrvatskog 

autokluba, Ministarstva mora, turizma, 

prometa i razvitka, medija i Hrvatskih 

autocesta obišlo je u lipnju 19 centara 

za kontrolu prometa i 48 naplatnih po- 

staja. Ocjenjivani su čistoća cestarinskog 

prolaza, urednost i čistoća naplatnih kućica, 

uređenost fasade pratećeg objekta, 

hortikulturno uređenje, urednost kancelarija, 

zelenilo i ukrasno bilje u objektu 

kao i urednost radnika, a u centara za 

održavanje i kontrolu prometa urednost i 

čistoća prometnih površina, parkirališta, 

skladišta, mehaničke radionice, smještaj 

strojeva, vozila i opreme, uređenost fasade 

objekata i unutarnjih prostora, te 

hortikulturno uređenje. Opći je dojam da 

su u odnosu na prethodnu godinu naplatne 

postaje i centri bolje uređeni i čišći, 

s više zelenila i cvijeća. 

Među centrima za održavanje i kontrolu 

prometa najboljim je proglašen centar u 

Varaždinu na autocesti A4 Zagreb–Gori- 


čan koji je osvojio 400 od mogućih 440 

bodova, ispred centra Šibenik (387 bodova) 

i centra Ogulin (378 bodova) na 

autocesti A1 Zagreb– Split. Najbolje ocijenjena 

naplatna postaja je ona u Brezni- 

Centar za održavanje i kontrolu prometa Varaždin 

– zelenilo i fontana ispred zgrade centra 

Naplatna postaja Breznički Hum s plugom i klupom Naplatna postaja Perušić, medvjed s cvijećem želi dobrodošlicu 

Naplatna postaja Šibenik s čamcem i jedrom 

čkom Humu (437 od mogućih 480 bodova) 

također na autocesti Zagreb-Goričan, 

a slijede ju ona u Perušiću (430 bodova) 

i Šibeniku (414 bodova). Te postaje već 

na prvi pogled osvajaju urednošću, čistoćom, 

zelenilom i cvijećem. U Brezničkom 

Humu u zelenoj travi smješteni su 

plug, klupe, bure i kotač seljačkih kola, 

u Perušiću putnike dočekuje medvjed s 

cvijećem, a i plug kojim se izorava krumpir 

ukazuju na obilježja ličkog kraja, dok 

je lanjski pobjednik Šibenik simbolički 

– čamcem s jedrom i ribarskom mrežom 

na jednoj i seljačkim kolima, bunarom i 

klupom na drugoj strani naplatne postaje 

– predstavio kraj ribara i težaka. 

Tekst i snimke: Dražen Jambrović 


43

ENERGIJA 

Međimurska 

energetska agencija 

Najkasnije do kraja ljeta bit će potpisan 

ugovor između Međimurske županije 

i Europske komisije za financiranje 

projekta Međimurske energetske agencije 

vrijednog 300 tisuća eura koji je zajednička 

inicijativa tročlanog konzorcija 

sastavljenog od Međimurske županije, 

grada Lleida iz Španjolske i francuskog 

grada Montpellier. 

“Agencija će imati savjetodavnu ulogu 

za potrebe definiranja planova i strategija 

na području energije i energetske 

učinkovitosti u Međimurskoj županiji, 

pripreme akcijskog plana (Energy Action 

Plan) za Međimurje kao i ulogu tehničke 

potpore pripremi novih projekata (pomoć 

u pripremi projektne dokumentacije, savjetodavne 

usluge, identifikacija izvora 

financiranja i sl.) s područja energije i 

obnovljivih izvora energije, energetske 

učinkovitosti ili opće podizanje svijesti 

o energetskoj problematici”, rekao je za 

Eko reviju Matija Derk, direktor Regionalne 

razvojne agencije Međimurje, koja 

je uspješno izradila projekt. Prema njegovim 

riječima smisao MEA-e je educirati 

i postaviti mali sustav koji će moći 

sustavno pratiti kretanja na području 

energetike i obavljati stručni posao na 

području energije. Djelovanjem ovakva 

sustava očekuje se poboljšani transfer 

tehnologije u gospodarstvo i dodatni po- 


ticaj inovacijama. Agencija će organizirati 

radionice, seminare, javne rasprave 

i pripremati promotivne materijale s važnim 

informacijama radi jačanja svijesti 

građana o važnosti i prilikama koje se 

otvaraju primjenom energetske učinkovitosti 

i obnovljivih izvora energije. 

Europska komisija sufinancira 50 posto 

ukupne vrijednosti projekta, dakle 150 

tisuća eura u razdoblju od tri godine, a 

druga polovica novca je osigurana sudjelovanjem 

partnera iz privatnog i javnog 

sektora, što je vrlo važno jer Europska 

komisija uvjetuje nakon završetka projekta 

nastavak rada agencije još sljedećih 

pet godina. Organiziranjem ove institucije 

u Međimurju otvaraju se dodatne 

mogućnosti za financiranje energetskih 

projekata iz sredstava europskih fondova. 

Istovremeno ostvarit će se kontakti 

s europskim mrežama i institucijama, 

smatra Derk. 

Prema informacijama Europske komisije 

u Europi trenutno postoji više od 250 

lokalnih i regionalnih energetskih agencija 

osnovanih radi potpore prelasku na 

održive energetske sustave u cijeloj Europi. 

Oko 50 tih agencija je osnovano 

uz pomoć programa Intelligent Energy, 

a njih 200 svoj rad započelo uz druge 

europske programe. 

Tekst i snimke: Kruno Kartus 

S redinom lipnja na zagrebačkom Fakultetu 

elektrotehnike i računarstva 

predstavljen je program “Inteligentna 

energija u Europi” kojim Europska unija 

financira projekte štednje energije i 

poticanje upotrebe obnovljivih izvora 

energije za što je u razdoblju od 2007. 

do 2013. godine osigurano ukupno 52 

milijuna eura. Na skupu u organizaciji 


učinkovitost, Ministarstva gospodarstva 

i Hrvatske gospodarske komore, 

govorili su predstavnici tih institucija 

te predstavnik Europske komisije 

i voditelji projekata financiranih iz 

programa. 

Govoreći o radu Fonda, direktor Vinko 

Mladineo je rekao da energetska učinkovitost 

postaje sve važnija, ne samo u 

Europi nego i u Hrvatskoj. Naglasio je 

da je Fond do sada financirao više od 

1.300 projekata usmjerenih na razvoj 

obnovljivih izvora energije i energetske 

učinkovitosti za što je osigurano 

više od dvije milijarde kuna. Značajna 

sredstva, 400 milijuna kuna, uložena 

su u područja od posebne državne 

skrbi. Osim toga, cilj je Hrvatske kao 

i Europske unije povećati udio obnovljivih 

izvora energije do 20 posto od 

ukupne potrošnje energije u našoj zemlji. 

“Fond ima poziciju transfera sredstava 

za razvoj gospodarstva, a EU nam 

u tome već priznaje velike uspjehe”, 

ustvrdio je Mladineo. 

“Strateški prioriteti Europske unije u 

području energije su sigurnost i diverzifikacija 

izvora energije, zaštita 

okoliša i klimatske promjene te konkurentnost”, 

rekao je Igor Raguzin iz 

Ministarstva gospodarstva. On je predstavio 

aktualne europske energetske 

ciljeve – povećanja štednje energije, 

korištenja obnovljivih izvora energije 

i smanjenje emisija – sve za 20 posto 

do 2020. godine. Dodatno, zacrtano je 

povećanje korištenja biogoriva u prometu 

do 10 posto od ukupne potrošnje 

goriva. To se planira ostvariti poticaj-

Intelligent Energy 

in Europe u Zagrebu 

nom zakonskom regulativom, provođenjem 

konkretnih projekata i ekonomskim 

instrumentima. “Ključan ekonomski instrument 

u Hrvatskoj je Fond za zaštitu 

okoliša.”, ustvrdio je Raguzin, prema kojemu 

bi svatko tko postavi vjetrenjaču 

na krov trebao imati status povlaštenog 

proizvođača s pravom na poticaj. 

Odobrena već tri hrvatska projekta 

“Inteligentna energija u Europi je program 

za razmjenu znanja i zajedničko 

učenje te utjecaj za stvaranje promjena 

na razini Europske unije”, rekao je 

predstavljajući program Jose Manuel 

Hernandez iz izvršne agencije Intelligent 

Energy. Objašanjavajući konkretne 

uvjete, Hernandez je rekao da je program 

namijenjen netehnološkim projektima, 

koji moraju imati vrijednost na razini 

Europe. U tom smislu projekt treba okupiti 

najmanje troje partnera, treba trajati 

najduže tri godine, a proračuni obično 

iznose oko milijun eura. Projekti mogu 

biti usmjereni na razvoj tržišta energije, 

povećanje kapaciteta institucija, institucijskog 

razvoja, promicanje promjena 

zakonodavstva i slično. Za te aktivnosti 

Europa osigurava 75 posto proračuna, 

dok je ostatak potrebno pronaći iz drugih 

izvora. 

Na skupu su svoja iskustva objasnili 

predstavnici hrvatskih projekata koji su 

već ostvarili potporu Europske unije iz 

ovog programa. Gordana Lučić iz tvrtke 

HEP ESCO predstavila je projekt “Razvoj 

sustava za grijanje pomoću Sunčeve 

energije i biomase u javnom i privatnom 

sektoru zgradarstva kroz energetske usluge”. 

Projekt Lokalne energetske agencije 

Međimurje prezentirao je voditelj projekta 

Matija Derk. Potporu programa Inteligentne 

energije dobila je i Hrvatska 

gospodarska komora za organizaciju Eu- 

ropskog poslovnog foruma o obnovljivim 

izvorima energije koji će se održati 11.- 

14. studenog ove godine u Cavtatu, što 

je najavio Krešimir Štih iz Komore. 

U pripremi projekata pomažu 

službenici EU 

Hernandez je ukratko objasnio nekoliko 

uspješno provedenih projekata. Cilj 

europske kampanje Display (www.display-campaign.org) 

je podupiranje lo- 

ENERGIJA 

kalnih vlasti u predočavanju energetskih 

i ekoloških standarda javnih zgrada na 

njihovim pročeljima po uzoru na oznake 

koje se koriste za označavanje energetske 

učinkovitosti kućanskih aparata, a 

kako bi se potaklo građane na sudjelovanje 

u štednji energije. Kampanju od 

2003. godine provodi asocijacija lokalnih 

uprava Energie-Cités, a već u početku 

je uključila 20 pilot gradova u 18 

zemalja, a trenutno su uključene i brojna 

stručna udruženja. Projekt Refuel (www. 

refuel.eu), također financiran iz programa 

«Inteligentne energije», namijenjen 

je podupiranju većeg udjela biogoriva 

uz što niža ulaganja, a radi smanjenja 

emisija stakleničkih plinova, veće energetske 

sigurnosti kao i utjecaj na razvoj 

poljoprivrede. U taj je projekt osim 27 

zemalja EU uključena i Ukrajina, Norveška, 

Švicarska i Hrvatska. Hernandez kaže 

da se za program “Inteligentne energije” 

mogu prijaviti osim konkretnih projekata 

i projekti osnivanja i rada lokalnih 

energetskih agencija koje mogu odigrati 

važnu ulogu u razvoju lokalnog gospodarstva 

i donijeti dobrobit stanovništvu 

u proizvodnji i korištenju energije. Svu 

dokumentaciju o programu zainteresirani 

mogu preuzeti s adrese http://ec.europa. 

eu/energy/intelligent/index_en.html na 

kojoj se nalaze i kontakti stručnjaka zaduženih 

za pojedine tematike i koji pomažu 

savjetima za pripremu projekata. 

Tekst i snimke: Kruno Kartus 


45

ENERGIJA 

Solarni kolektor iz kućne radinosti 

Dok neki marljivo proučavaju probleme 

zaštite okoliša, sve je više onih koji 

smišljaju praktična rješenja kojima se ti 

problemi mogu ublažiti. A k tome su ih 

još, bez bilo kakve naknade, spremni podijeliti 

s drugima. Korištenje obnovljivih 

izvora energije jedan je od načina na koji 

se mogu smanjiti emisije stakleničkih 

plinova odgovornih za globalnu promjenu 

klime. No, iako je energija sunčevih 

zraka besplatna, u Hrvatskoj taj se obnovljiv 

izvor jedva koristi. Unatoč tome što 

neke dijelove zemlje, poput, primjerice 

Dalmacije, sunce izdašno obasjava i 

svoju toplinu nudi svakome tko je želi. 

No, da bi tu energiju uhvatili i iskoristili 

potrebna je oprema koja se može kupiti 

ili, po principu sam svoj majstor, izraditi 

u kućnoj radinosti. A da izrada solarnih 

kolektora i nije tako komplicirana, mogli 

su se uvjeriti svi koji su svratili na trodnevni 

tečaj Zelene akcije. 

Naime, od 29. do 31. svibnja aktivisti 

Zelene akcije održali su radionicu samogradnje 

solarnih kolektora za grijanje 

sanitarne vode. Da zanimanja, ne samo 

za korištenje solarne energije već i za zabijanje 

čavala, lemljenje ili piljenje kao i 

za fine radove kistom ne manjka, potvrđuje 

i to što je u ta tri dana izobrazbu 

prošlo 28 osoba, ali i brojna pitanja na 

koja su voditelji morali odgovarati. A da 

stečeno praktično znanje ne bi (pre)brzo 

izvjetrilo iz glave, organizatori su se 

oboružali i “teorijom” pa je svaki polaznik 

dobio brošuru s detaljnim uputama 

kao izraditi solarni kolektor. Nadaju se 

stoga, kažu, da će se neki od polaznika 

odlučiti za takav zahvat i u vlastitom 

domu. “Radi se kolektorima za grijanje 

vode u kućanstvu. Dakle, vode kojom pe- 


remo suđe, kojom se tuširamo itd. koja 

se može zagrijati pomoću energije sunca. 

U svijetu tako nije neobična pojava da 

čitava zgrada ima krov prekriven solarnim 

kolektorima. Znači, u principu, kad 

bi ukućani bili malo složniji mogli bi se 

dogovoriti da cijela zgrada bude grijana 

na solarnu energiju”. kaže Bruno Motik, 

jedan od voditelja. Materijal za izradu 

kolektora košta između 1.000 i 1.500 

kuna dok u dućanu najjeftiniji uređaj 

košta oko 3.000 kuna. 

Odlučite li se grijati vodu na toplinu 

sunčevih zraka, na energentu ćete uštedjeti 

do 50 posto, što je prosjek za čitavu 

godinu budući da je ljeti količina 

prikupljene energije veća nego zimi. 

Kolektor funkcionira tako da danju prikuplja 

toplinu i akumulira je u solarnom 

spremniku, pa ćete i sljedećeg jutra imati 

toplu vodu te strahu od jutarnjeg buđenja 

hladnim tušem nema mjesta. No, iako 

sve naoko izgleda idilično, problem je, 

kaže Bruno “što još uvijek za građane ne 

postoje nikakvi poticaji za ugradnju bilo 

kakvih uređaja za proizvodnju energije 

iz obnovljivih izvora, pa tako i solarne 

opreme. Za razliku od Hrvatske, u Austriji 

se događa da ljudi doslovno na cesti 

dijele kupone s kojima možete otići u 

dućan i kupiti solarnu opremu s popustom 

od 50 posto!” Naime, tamo država 

građanima subvencionira nabavu opreme 

za korištenje solarne energije. Hoće li se 

isto dogoditi i u Hrvatskoj, pokazat će 

vrijeme. Zasad smo još daleko od Austrije. 

No, možda će primjena novih pravilnika o 

proizvodnji energije iz obnovljivih izvora 

koji su na snagu stupili 1. srpnja potaknuti 

veću ugradnju takvih uređaja pa se 

dio građana odluči, ne samo trošiti, već 

i proizvoditi struju. A za početak je najbolje 

krenuti sa – štednjom. Informiranje 

javnosti o tome kako što racionalnije koristiti 

energiju jedan je od zadataka projekta 

Poticanja energetske učinkovitosti 

u Hrvatskoj kojeg provodi hrvatski ured 

Programa Ujedinjenih naroda za razvoj 

(UNDP) u suradnji s Ministarstvo gospodarstva 

i Fondom za zaštitu okoliša i 

energetsku učinkovitost. Pregršt korisnih 

i besplatnih savjeta kako štediti tako se 

može potražiti na webu projekta www. 

energetska-efikasnost.undp.hr ili pozivom 

na besplatni telefon 0800 200 170. 

Tihana Belužić

Potaknuti tržište 

biomase u Hrvatskoj 

Biomasa šumskih vrsta drveća može se 

proizvoditi i intenzivnim uzgajanjem 

brzorastućih vrsta drveća kao što su vrbe, 

topole, joha, breza, bagrem, eukaliptusi i 

druge. Ovakav način proizvodnje biomase 

šumskih vrsta poznat je pod nazivima 

˝kulture kratkih ophodnji˝ ili ˝intenzivne 

kulture kratkih ophodnji˝ koje je doc. dr. 

sci. Davorin Kajba sa Šumarskog fakulteta 

u Zagrebu prezentirao na stručnom 

skupu “Obnovljivi izvori energije u Republici 

Hrvatskoj” održanom krajem svibnja 

u Osijeku u organizacija Zajednice 

obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske 

komore. 

Govoreći o održivoj proizvodnji biomase, 

Kajba je rekao da je pritisak na šume u 

svijetu sve veći o čemu svjedoče velike 

sječe u Južnoj Americi, Africi, rastuća 

potrošnja drveta u Kini. Istakao je da je 

proizvodnja biomase od brzorastuće vrste 

poput topole i vrbe alternativa zadiranju 

u prirodna područja. Ova agrošumarska 

djelatnost pokrenuta je još 1970-ih 

godina u Skandinaviji i Americi kao posljedica 

tadašnje velike svjetske naftne 

krize. Kajba je prikazao proizvodnju biomase 

intenzivnim uzgajanjem brzorastućih 

vrsta drveća kao što su vrbe, topole, 

joha, breza, bagrem. Ta je proizvodnja 

slična uzgajanju poljoprivrednih kultura, 

ulazi u šumarsku djelatnost “kulture 

kratkih ophodnji” kao specifični način 

uzgajanja drveća u pravilnom rasporedu 

na kultiviranom tlu. Takve plantaže moguće 

je koristiti i kao zeleni, zaštitni, 

pojas između zagađivača i naselja te za 

pročišćavanje otpadnih voda koje, kao 

gnojivo, pogoduju bržem rastu drveća. 

“Budući da šumska biomasa kao značajan 

segment obnovljivih izvora energije 

u posljednje vrijeme ima sve veću ulogu, 

i Hrvatske šume su napravile značajan 

iskorak u njezinu korištenju u energetske 

svrhe osnivanjem poduzeća Šumska 

biomasa d.o.o. koje ima glavnu zadaću 

proizvodnju odnosno prikupljanja i dostavu 

šumske biomase”, istakao je Željko 

Sučić iz te tvrtke. “Hrvatske šume su 

poticanjem tržišta uočile mogućnost za 

organizirano i sustavno korištenje šumske 

biomase u kogeneracijskim postrojenjima, 

proizvodnji etanola i biodizela. 

Do sada u Hrvatskim šumama korištena 

samo kao ogrjevno drvo u toplanama u 

Ogulinu i Gospiću, povećana potražnja 

šumske biomase na tržištu stvorit će 

mogućnost nastanka novog segmenta 

gospodarske grane s novim zapošljavanjem 

i to u proizvodnji šumske biomase 

i opreme, logistici i upravljanju energetskim 

sustavima”, rekao je Sučić. 

“Uz proizvodnju biomase, kulture kratkih 

ophodnji pružaju i neke druge mogućnosti 

- slabije produktivna šumska tla, napuštena 

poljoprivedna tla, diversifikacija 

poljoprivredne proizvodnje, sekvestracija 

ugljika, pročišćavanje otpadnih voda”, 

istakao je Kajba na skupu. 

Stručni skup o obnovljivim izvorima 

energije u Osijeku 

Dvodnevni stručni skup “Obnovljivi izvori 

energije u Republici Hrvatskoj” od 27. do 

30. svibnja u Osijeku okupio je brojne 

domaće i međunarodne stručnjake, državne 

dužnosnike, znanstvenike i gospodarstvenike. 

U nizu stručnih predavanja, 

prezentacija novih tehnoloških rješenja i 

rasprava te okruglih stolova obuhvaćena 

su aktualna kretanja razvoja proizvodnje 

i tržišta obnovljive energije u našoj zemlji 

s težištem na bioplin, biogorivo i 

biomasu. Prvog dana skupa predstavljen 

je novi hrvatski zakonodavni okvir 

za obnovljive izvore energije, hrvatska 

energetska strategija, rad Hrvatske 

energetske regulatorne agencije, uloga 

Hrvatskog operatora tržišta energije te 

financiranje projekata obnovljivih izvora 

energije. Bilo je riječi o značaju poljoprivrede 

i upotrebi neopasnog otpada u 

obnovljivim izvorima energije, kao i o 

Slavonskom institutu za obnovljive izvore 

energije. Tijekom drugog dana skupa 

veći je naglasak stavljen na prikaze praktičnih 

iskustava i projekata. Predočene 

su proizvodnje biopeleta, proizvodnja 

ENERGIJA 

biomase na plantažama brzorastućih 

vrsta drveća koje više sliči poljoprivrednoj 

nego šumarskoj djelatnosti. Brojna 

predavanja su posvećena proizvodnji bioplina 

iz farmskih pogona te njegovoj 

uporabi kao energenta, dobivanju bioplina 

iz komunalnog otpada te proizvodnji 

i korištenju biogoriva. 

Uz HGK, suorganizatori i sponzori ovoga 

skupa su HEP, Brodarski institut, INA, 


učinkovitost i Hrvatske šume, a pokrovitelji 

Ministarstvo gospodarstva, 

Ministarstvo poljoprivrede, HBOR i drugi. 

Skup je osim za širenje znanja, bio 

prilika za predstavljanje različitih tvrtki 

koje posluju s energijom i energetskim 

rješenjima. 

Kruno Kartus 


47


Kninska tvrđava – simbol pobjede 

Povijest grada Knina 

Grad Knin heroj je novije hrvatske povijesti, 

simbol hrvatske pobjede i Domovinskog 

rata. Uz Vukovar, koji je neupitno 

najveća žrtva agresorskog rata 

koji je zahvatio Hrvatsku 90-ih godina, 

Knin predstavlja simbol hrvatske moći 

i pobjede nad okupatorom. Nalazi se u 

Šibensko-kninskoj županiji, 55 km sjeveroistočno 

od Šibenika, u kraškom polju 

bogatom izvorima i okruženom planinama 

kroz koje protječe čak sedam rijeka. 

Knin je smješten u Dalmatinskoj zagori, 

na padinama brda Spas. Prvi put se 

spominje 950. godine u djelu bizantskog 

cara Konstantina VII. Porfirogeneta Upravljanje 

carstvom, kao centar župe Tnena, 

no brojni arheološki nalazi ukazuju da 

sam grad postoji još mnogo duže, pa su 

tako na njegovom području pronađeni 

ostaci iz neolita i željeznog doba, te iz 

doba antike. Hrvati su u Knin doselili u 

vrijeme velike seobe naroda, koncem VI. 

stoljeća. Da je Knin bio izuzetno strateško 

vojno, upravno i vjersko središte 

od svog samog nastanka, govori nam i 

podatak da je kroz stoljeća upravo on bio 

sjedište hrvatskog kneza (IX. stoljeće), 

hrvatskog kralja (XI. stoljeće), a od XII. 

stoljeća hrvatskog bana. Od druge polovice 

IX. stoljeća, grad postaje najprije 


privremena, a za vrijeme kralja Zvonimira 

i stalna prijestolnica starohrvatske 

države. U to vrijeme, pored političkog 

središta, Knin i okolica postaju i središte 

kulturnog života. 

O srednjovjekovnom značenju Knina također 

govori i podatak da je 1040. godine 

u Kninu osnovana biskupija, čije su 

ovlasti dopirale sve do rijeke Drave. Zbog 

svoje strateške važnosti, zemljopisnog 

položaja, obrambene snage i naoružanja, 

Knin je u prošlosti bio najmoćnija 

utvrda u Dalmaciji i stalni cilj mnogih 

osvajača. Tako se grad od svog postanka 

nalazio pod raznim vladavinama, od 

hrvatsko-ugarskih kraljeva, Turaka, Mlečana, 

Austrijanaca, Francuza... Povijest 

nam kazuje kako je nakon bitke između 

posljednjeg hrvatskog kralja, rođenog 

Kninjanina Petra Svačića i mađarskog 

kralja Kolomana 1087. godine, te gubitka 

hrvatske samostalnosti 1102. godine i 

ulaska u zajednicu s Mađarima, Knin prestao 

biti prijestolnica, ali i nadalje ostao 

značajno administrativno središte. G. 

1522. Knin je pao pod tursku okupaciju, 

a 1688. godine Venecija zajedno s hrvatskim 

narodom osvaja Knin. Campoformijskim 

mirom zaključenim između Napoleona 

i Austrije u XVIII. stoljeću prestala 

je postojati Republika Venecija, te je 

temeljem tog ugovora Knin došao pod 

vlast Austrije. Požunskim mirom 1805. 

godine grad pada pod vlast Francuza, a 

druga vladavina Austrije u Kninu počinje 

1813. i traje do 1918. godine. 

U drugoj polovici 19. stoljeća započelo 

je buđenje hrvatske nacionalne svijesti 

koje se odrazilo i na stanje u Kninu te 

je rezultiralo pobjedom hrvatske narodne 

stranke na “krvavim kninskim izborima” 

1865. godine. Tada Knin prestaje biti 

vojni centar i u njemu započinje gospodarski 

procvat. 

Novija povijest vodi nas u devedesete 

godine ovog stoljeća, kada je u Hrvatskoj 

započela pobuna srpskog stanovništva 

koje je upravo u Knin odabralo kao 

centar “srpske autonomne oblasti Krajine”. 

Nakon nekoliko godina žestokog 

rata i velikih stradanja, veličanstvenom 

akcijom Oluja hrvatske su redarstvene 

snage oslobodile okupirana područja 

sjeverne Dalmacije, južne i istočne Like 

te Korduna i Banovine. Dana 6. kolovoza 

1995. godine veliki je dan hrvatske 

novije povijesti, dan kada je na znamenitoj 

kninskoj tvrđavi ponovo zavihorila 

hrvatska zastava. Predsjednik Republike 

Hrvatske, dr. Franjo Tuđman tada je izjavio: 

“Oslobađanje Knina znači više nego 

samo osvajanje hrvatskog područja i 

hrvatskog grada. Znači stvaranje uvjeta 

za stabilnost hrvatske države za stoljeća 

unaprijed.” 

Kninska tvrđava 

Već smo napomenuli kako je Knin u prošlosti 

bio najmoćnija tvrđava u Dalmaciji, 

često napadana, a rijetko osvajana. 

Kninska tvrđava (Tnen, Tignino castro) 

smještena je na brdu Spas, podno kojega

se nalazi grad Knin. Tvrđava je podignuta 

sredinom IX. stoljeća, kada je niknula i 

jezgra današnjeg grada Knina. Smještena 

je na 344 m nadmorske visine, proteže se 

na ukupno 123.147 m², dugačka je 470 

m a široka 110 m. 

Na brdu Spas otkrivena su brojna nalazišta, 

među kojima i nekoliko rimskih 

grobova koji potvrđuju da se na tom 

mjestu ranije nalazilo rimsko naselje. 

Prvotni izgled tvrđave, zbog nepostojanja 

izvora koji bi o tome govorili, nije 

poznat. Poznato je samo da su je branitelji 

godinama gradili i nadograđivali, 

kako bi se bolje obranili od stalnih 

osvajanja. Svoj konačni izgled dobila je 

početkom XVIII. stoljeća, kada je umjetnim 

presjekom odijeljena od brda Spas. 

Konačni izgled tvrđave zasluga je mletačkog 

graditelja, vojnog inženjera Orazia 

Antonia Alberghettija, a sačuvani natpisi 

ukazuju na to da su da su radovi na 

tvrđavi završeni 1711. godine. Također, 

iz njegovih se nacrta dao rekonstruirati 

prijašnji izgled tvrđave. Tako saznajemo 

da se ispod utvrde vrlo rano formiralo 

i civilno naselje sa crkvenim objektima 

– podgrađe Borgo de Tina. 

Tvrđava je do današnjih dana jako dobro 

uščuvana. U tvrđavu se ulazi preko 

pokretnog mosta na kojem se nalaze i 

kamena vrata građena u baroknom stilu, 

a vratnice su od hrastovine ojačane 

željeznim čavlima. Pretpostavlja se da 

su ta monumentalna vrata najvjerojatnije 

djelo upravo trogirskog majstora 

Ignacija Macanovića, koji je početkom 

XVIII. stoljeća radio na gradnji zidina 

kninske tvrđave zajedno sa svojim sinom 

Ignacijem. Nad vratima se nalazi simbol 

Mletačke republike – krilati lav s knjigom 

i križem. Ulaz u tvrđavu danas vas uvodi 

u razgledavanje brojnih vijugavih zidina 

i bedema na kojima se nalaze puškarnice, 

stražarnice i borbena mjesta koji su kroz 

povijest štitili utvrdu od neprijatelja, a 

s kojih se danas pruža prekrasan pogled 

na Knin i kninsku udolinu. 

Tvrđava je podijeljena na gornji, srednji 

i donji grad, koji su u prošlosti međusobno 

bili povezani pokretnim mostovima. 

Nalazi govore da je gornji grad sagrađen 

prvi, dok su srednji i donji grad nastali 

tek u kasnom srednjem vijeku. Svaki 

dio grada bio je zaštićen puškarnicama, 

topovskim otvorima i povezan gradskim 

vratima i pokretnim mostovima. Prema 

rasporedu unutar tvrđave možemo za- 


49


ključiti da je gornji grad bio namijenjen 

prvenstveno obrani utvrde, jer su se u 

sklopu njega nalazili kazamat, tamnica, 

vojarna, spremište baruta, zgrade 

kaštelana i tamnica. U sklopu srednjeg 

grada nalazili su se postaja Posgnaligo, 

okrugla kula, skladište baruta, spremište 

dvopeka i opreme, Bastion Grimani, 

postaja Kandija Nova, te Postaja svete 

Cecilije. Donji grad sačinjavali su Bastion 

Kavaljer Sveceze, vojarna (na mjestu 

koje se danas nalazi Galerija kninskog 

muzeja), spomen bista fra Luji Maruni, 

franjevcu koji je na kninskom tlu otkrio 

mnoge starohrvatske kulturne ostatke i 

tako udario temelje hrvatskoj arheologiji, 

zgrada upravitelja oružja (današnja 

starogradska vijećnica), stražarnica, 

glavna ulazna vrata, Bastion Pisani, 

niska kliješta, Crkva svete Barbare, pekara, 

kovačnica, tvrđavski trg, postaja 

Vendremin, postaja Emo, a u sklopu 

postaje Belveder nalazile su se vojarna 

i bolnica. Iz ovog se da zaključiti da je 

donji grad bio centar „civilnog“ života. 

U tvrđavi su se također nalazile i svečane 

dvorane, palača hrvatskih vladara, u 

kojoj su izdavali svoje isprave i boravili 

sa svojim dvorjanicima kada su bili u 

Kninu. 

Na drugom povišenom platou brda 

Spas, južno od utvrde, poslije je izgrađeno 

i drugo manje utvrđenje – kaštel 


Lab (castro Lab, Labwar) u kojem je 

bilo sjedište vicebana (podbana). U 

vrijeme sve veće opasnosti od Turaka, 

gradnjom ogradnog obrambenog zida, 

obje su utvrde povezana u jedinstveni 

kompleks. 

Danas kninska tvrđava pripada među 

najveće kulturno-povijesne spomenike 

u Hrvatskoj, zaštićena je kao urbanistička 

cjelina i upisana u registar kulturne 

baštine Republike Hrvatske kao spomenik 

nulte kategorije, odnosno spomenik 

od posebnog nacionalnog interesa. 

Osim neprocjenjive kulturno-povijesne 

vrijednosti, tvrđava predstavlja i veliku 

turističku atrakciju kako grada Knina 

tako i Šibensko-kninske županije. Kninska 

tvrđava jedna je od bolje sačuvanih 

tvrđava na području županije, ali 

bi u budućnosti bilo dobro iskoristiti 

njenu atraktivnost, i upotpuniti je uz 

postojeću galeriju i muzej sadržajima 

poput uređenja unutarnjeg prostora u 

autohtonom obliku (tamnice, spremišta 

baruta...) i slično. Uz ovakvu građevinu, 

brojne druge kulturno-povijesne spomenike 

i arheološke lokalitete, blizinu Nacionalnog 

parka Krka kao i blizinu obalnog 

područja, Knin ima sve preduvjete 

da u budućnosti postane privlačno turističko 

odredište, jer je turizam odavno 

prestao biti samo sunce i more… 

Tekst i snimke: Nikola Bilandžija 

S plit je najveći grad u Dalmaciji, drugi 

po veličini u Hrvatskoj i urbano, 

kulturno i prometno središte Splitskodalmatinske 

županije. Smješten je na jednom 

od najsunčanijih dijelova srednjeg 

Mediterana (Splitskom poluotoku) te ima 

2.700 sunčanih sati godišnje i ugodnu 

sredozemnu klimu (vruća suha ljeta i 

blage vlažne zime). Prosječna dnevna 

insolacija tijekom godine je oko 7 sati (u 

srpnju oko 12 sati) što ga čini jednim od 

najsunčanijih gradova u Europi. Splitski 

poluotok smješten je između istočnog 

dijela Kaštelanskog zaljeva i Splitskog 

kanala. Na zapadnom dijelu poluotoka 

nalazi se brdo Marjan (zelena oaza Splita) 

s kojeg se pruža prekrasan pogled 

na grad. U zaleđu ga okružuju planina 

Mosor, brdo Kozjak te brdo Perun. 

Split je važna hrvatska luka. Središte 

je prometnih veza s obalnim i otočnim 

lukama a željezničkom prugom i novom 

autocestom Zagreb-Split izvrsno je povezan 

s kontinentalnom Hrvatskom. 

Trajektno je vezan sa svim srednjodalmatinskim 

otocima, te sa Anconom, Venecijom, 

Pulom, Dubrovnikom i Grčkom. 

Grad ima zračnu luku u Resniku te četiri 

marine (ACI marina Split, športska lučica

Split među najsunčanijim 

europskim gradovima 

Spinut, športska lučica Poljud, športska 

lučica Zenta). 

Na području grada djeluje veliki broj 

kulturno-obrazovnih ustanova a u novije 

vrijeme i specijalizirana institucija UNa 

za zaštitu čovjekove okoline (Centar 

za koordinaciju plana prioritetnih akcija 

na Sredozemlju). Uz mnoštvo arheoloških, 

povijesnih i kulturnih spomenika 

posebno mjesto zauzima Dioklecijanova 

palača koja je kao iznimno vrijedan 

arheološki i umjetnički kompleks 1979. 

godine uvrštena na UNESCO-ov popis 

svjetske baštine. 

Nastanak grada Splita povezuje se s gradnjom 

Dioklecijanove palače 295.-305. 

godine. 

Dioklecijan, rimski car od 284. do 305., 

poznat je kao veliki reformator Rimskog 

carstva. Uveo je sustav zvan tetrarhija 

(vladavina četiriju vladara). Dioklecijanova 

palača je najveća i najbolje sačuvana 

palača na svijetu. Po čijoj je ideji 

sagrađena i tko su bili njeni graditelji 

pouzdano se ne zna. Građa za palaču dopremala 

se iz neposredne blizine (bijeli 

vapnenac je dolazio s Brača i Segeta kraj 

Trogira, sedra se vadila iz korita obližnjih 

rijeka a opeka se izrađivala u obližnjim 

radionicama). Po obliku i unutarnjem 

uređenju građevina je bila kombinacija 

carske vile, grada i vojnog logora.Vanjski 

su zidovi bili gotovo pravokutni. Istočni 

i zapadni zid dugački su 216m, južni 

181m a sjeverni 175m. Palača je bila 

okružena bedemima i bila je udaljena 

od najbližeg velikog grada 6 km (Salona). 

Postojala su četiri ulaza u palaču, 

tri s kopnene i jedan s morske.Sjeverni 

dio palače bio je rezerviran za poslugu i 

vojsku a južni dio je namijenjen carskim 


odajama. Izgrađen je i vodovod koji je 

crpio vodu iz rijeke Jadro i koji je i danas 

jednim dijelom u upotrebi. 

U donjem dijelu nalazili su se manji 

otvori i vrata tzv. porta aenea (Mjedena 

vrata) a na istočnoj i zapadnoj strani 

porta argentea (Srebrena vrata) i porta 

ferrea (Željezna vrata). Glavni ulaz u palaču 

bio je na sjevernoj strani s dvostrukim 

vratima s arhitravom - porta aurea 

(Zlatna vrata). Otvoreni prostor ispred 

carevog stana je peristil na čijoj se lijevoj 

strani nalazio carev mauzolej (danas 

katedrala sv. Duje). S desne strane peristila 

su bila tri hrama (jedan od njih je 

Jupiterov hram ili Hram svih bogova) i 

južno od peristila je vestibul preko kojega 

se ulazilo u carev stan. Nakon smrti 

cara Dioklecijana 316. godine nastavlja 

se život u palači. Prva veća naseljavanja 

počinju u 7. stoljeću a poslije se Split 

počinje širiti izvan granica palače. 

Život u Splitu počinje u ranim jutarnjim 

satima, naročito u dijelu grada koji je u 

blizini gradske luke, željezničkog i autobusnog 

kolodvora. Turistima u prolazu i 

onima koji su odlučili više vremena provesti 

u gradu stoje na raspolaganju brojne 

lokacije koje treba razgledati. Novost 

u ponudi Splita su panoramski autobusi 

za razgledavanje grada koji će turistima 

u prolazu omogućiti brže razgledavanje 

grada i, nadajmo se, ponovni dolazak. 

Tekst i snimke: Vanja Vitelj 


51


Ozalj 

52 

Prema svojoj vrijednosti 

grad pripada prvoj 

spomeničkoj kategoriji 


Grad Ozalj nalazi se u sjeverozapadnom 

dijelu Karlovačke županije, smješten 

uz srednji tok Kupe i njene desne pritoke 

Dobre. Jedna od obilježbi grada je bogata 

geografska raznolikost. Tu se prostiru 

južni ogranci žumberačkih planina, blagi 

brežuljci vivodinsko-vrhovačkog vinogo- 

rja, široka i plodna pokupska ravnica, 

brdo Vodenica (537 m) i ribom bogata 

jezera Šljunčare. 

U prapovijesno doba na vapnenačkoj 

stijeni nad rijekom Kupom nastalo je 

naselje na tlu ozaljskoga starog grada. 

Zemunicu smještenu u prirodnom udubljenju 

stijene možemo držati do sada 

najstarijom otkrivenom nastambom u 

ovome dijelu Hrvatske. Unutar zidina otkrivena 

je i ranoromanička crkva koja je 

najstarija na širem panonskom području. 

Također su pronađeni arheološki nalazi 

prapovijesti, rimskog doba i ranog srednjeg 

vijeka koji svjedoče o usponima i 

padovima, te o neprekinutom kontinuitetu 

naseljavanja prije 1244. godine, kada 

se ime ovog grada prvi put spominje. U 

srednjem vijeku Ozalj je doživio smjenu 

vlasti triju najmoćnijih hrvatskih feudalnih 

obitelji: Babonića, Frankopana (od 

1398.g.) i Zrinskih (od 1550. g.). Jednu 

od najznačajnijih građevina u sklopu 

ozaljskog starog grada, palaču Zrinskih, 

dao je 1556.g. sagraditi slavni sigetski 

junak Nikola Šubić Zrinski. U 17. stolje-

ću doživljava povijesni procvat, postavši 

neslužbenom hrvatskom prijestolnicom 

- u njemu stoluje ban Petar Zrinski. a u 

kulturnom životu “vlada” ozaljski književno-jezični 

krug. Glavno obilježje toga 

kruga bila je ideja stvaranja jedinstvenoga 

hrvatskog književnog jezika koji bi se 

temeljio na preplitanju svih triju narječja 

– kajkavskoga, čakavskoga i štokavskoga, 

a kojemu je svrha bilo duhovno 

ujedinjenje svih Hrvata. Osnovne ideje 

ovoga kruga odrazile su se u rječniku 

Gazophylacium kajkavskoga leksikografa 

Ivana Belostenca. Smaknućem bana Petra 

Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana 

u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine 

prestaje djelovanje književno-jezičnog 

kruga i započinje mračno razdoblje u 

kojem je grad opustošen i opljačkan. 

U 18. stoljeću temeljito ga preuređuju 

novi vlasnici, grofovi Rajmund Perlas i 

Theodor Bathvani, koji će do tada pretežito 

gotičkom gradu dati današnji barokni 

izgled. Potom je do 1928. godine 

grad u posjedu obitelji Thurn und Taxis, 

od kojih je posljednji vlasnik, knez Albert 

darovnicom predao stari grad Družbi 

braće hrvatskog zmaja. 

Prema svojoj vrijednosti grad pripada 

prvoj spomeničkoj kategoriji, a u njemu 

je smješten i Zavičajni muzej koji čuva 

vrijednu arheološku, kulturno-povijesnu, 

sakralnu i etnografsku (etnopark) 

zbirku. Od ostalih građevina ističe se 

barokna župna Crkva sv. Vida koja se 

1349. godine prvi put spominje. Crkva 

je 1668. godine obnovljena i od tada 

je prepoznatljiv simbol grada Ozlja. Srednjovjekovna 

Crkva sv. Vid je malena, jednobrodna 

građevina pravokutne osnove 

sa zaobljenim svetištem i zvonikom pred 

zapadnim pročeljem. S obzirom da je sv. 

Vid zaštitnik grada Ozlja 15. lipnja, dan 

kada se slavi ovaj svetac, oduvijek je za 

Ozalj imao posebno značenje. U Ozlju 

je na Kupi izgrađena i jedna od prvih 

hidroelektrana u Hrvatskoj, a projektirao 

ju je Nikola Tesla. Godine 1908. počela 

je opskrbljivati energijom industrijske 

pogone, ali nije poslužila razvoju ozaljske 

industrije, nego karlovačke. Neorenesansna 

zgrada hidroelektrane kulturni 

je spomenik. 

Uz Ozalj, kao veoma staro naselje spominje 

se selo Trg, nekoć planski građeno 

srednjovjekovno naselje, zatim Vivodina, 

dvorci i kurije u Jaškovu, Zorkovcu, Grdunu, 

Hrašću, Vrhovcu (Plepelić - dvor), 

Trešćerovcu i Gornjem Pokuplju, a u povijesti 

ovoga kraja značajnu kulturnu i 

gospodarsku ulogu imao je i pavlinski 

samostan na Sveticama. Dobivši status 

grada 1996. godine, kontinuiranom urbanizacijom 

i poboljšanjem životnih uvjeta, 

Ozalj svoj identitet gradi na spoju 

povijesno-kulturne baštine i tradicijskih 

vrijednosti sa životopisnom ljepotom 

očuvanog okoliša, kojom iskazuje dobrodošlicu 

svim svojim posjetiteljima. Ozalj 

danas ima osnove i za razvoj turizma, 

naročito kulturno-povijesnog i izletničkog 

karaktera. Zahvaljujući pitoresknoj 

okolici i činjenici da je u gradu rođena 

velika slikarica Slava Raškaj, koja je bila 

zaokupljena upravo krajolicima ozaljske 

okolice, ovaj je kraj vrlo pogodan za organiziranje 

likovnih kolonija, domaćega 

i međunarodnoga značaja. 

Tekst i snimke: Dora Belamarić 

EKO REVIJA 53 

eco review


Sajam vlastelinstva Dubovac 

Održan je treći po redu Sajam vlastelinstva 

Dubovac. Ova kulturnoturističko 

edukativna manifestacija 

prvi put je održana 2005. godine radi 

oživljavanja bogate kulturne baštine 

karlovačkog kraja. Ideja vodilja je 

bila da se posjetitelje sajma vrati pet 

stoljeća unazad, oko 1550. godine, u 

zlatno doba Plemenite općine dubovačke 

jedne od rijetkih u Europi koja je 

svoj danak feudalcu plaćala iz prihoda 

sajma što se održavao podno zidina 

stargog grada, a ne tlakom kao što je 

u ono vrijeme bio običaj. 

Ovogodišnji Sajam bio je podijeljen u 

dva dijela. Tijekom radnih dana, od ponedjeljka 

do petka, održavale su se radionice 

za učenike osnovnih i srednjih 

škola. Učenici su se u tih 16 radionica 


mogli upoznati sa starim zanatima, 

vještinama i običajima srednjeg vijeka. 

Drugi dio Sajma odvijao se u danima 

vikenda kada su posjetitelji mogli vidjeti 

srednjovjekovne obrte te kako se 

kuhalo u 16. stoljeću, kratke igrokaze, 

dubovačke bubnjare i gombarice, srednjovjekovni 

streličarski turnir, viteške 

borbe i plesove. 

Kao i ranijih godina i ove je godine 

Sajam vlastelinstva Dubovac ugostio 

mnogo gostiju iz drugih zemalja koje 

također njeguju običaje srednjeg vijeka 

- Vitezovi tvrđave Bolkow iz Poljske, 

viteška skupina Merlet iz Češke te 

srednjovjekovna skupina iz Mađarske 

Diosgyori Ady Endre Kulturalis es Szabadido 

Kozpont. 

Dora Belamarić 

PELJEŠAC – 

Pelješac je poluotok u južnoj Dalmaciji 

smješten između makarske i dubrovačke 

rivijere, preko puta mjesta Ploče. Po 

svojoj posebnosti poluotok Pelješac je 

gotovo otok koji se tek malim dijelom 

drži za kopno. Na sjeveru je odvojen od 

kopna Neretvanskim i Malostonskim kanalom 

te Mljetskim kanalom s juga. Dugačak 

je oko 65 km. Najviši vrh Pelješca 

je Sv. Ilija sa kojeg se pruža predivan 

pogled na Pelješki kanal i otoke Korčulu, 

Hvar, Vis, Mljet i Lastovo. Administrativno 

pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji 

sa sjedištima općina u četiri veća 

mjesta Orebiću, Stonu, Trpnju i Janjini. 

Trpanj je pitoreskno malo mjesto smješteno 

na sjeverozapadu Pelješca. Razvilo 

se u blizini antičke vila rustica. Ističe se 

netaknutom prirodom stoljetnih borova i 

čempresa, maslina, badema, agava i cvijeća, 

dugim pješčanim plažama i brojnim 

uvalama s kristalno čistim morem. 

Prema jednoj teoriji Trpanj je naslijedio 

ime od kasnoantičke utvrde zvane Tarpano 

ili Tarponio, čiji ostaci još postoje na 

brijegu neposredno iznad luke. Crkva sv. 

Roka, zaštitnika grada Trpnja, izgrađena 

je u prvoj polovici 17. stoljeća, odakle 

se, sa najvišeg trpanjskog brežuljka, 

pruža veličanstven pogled na Trpanj i 

Neretvanski kanal. 

Orebić leži na jugozapadnom dijelu poluotoka 

Pelješca, u podnožju brda Sv. Ilija. 

Ovaj slikoviti gradić kolijevka je pomorskih 

kapetana i mornara čija se bogata 

tradicija čuva u Pomorskom muzeju. Ston 

i Mali Ston su dva najutvrđenija mjesta 

nakon Dubrovnika koje je utvrdila Dubrovačka 

republika da zaštiti svoje važne 

posjede na Pelješcu. Uvala Malog Stona 

je prirodni rezervat gdje se uzgajaju 

školjke i kamenice.

dragulj juga jadranske obale 

...Ovdje ti sreću zli svijet ne može oduzeti 

Spokojstvu ovdje stremi duša sva. 

Ovdje i more i nebo samo jednom odzvanja pjesmom 

I istom riječju šumi rijeka Neretva. 

zapisao je na jednoj trpanjskoj plaži umjesto u spomenar češki pjesnik Jiři Mahen u kolovozu 

1928. godine opraštajući se od Trpnja. Sve što mogu reći jest da ti stihovi vrijede i danas. 

Nakon dolaska Rimljana u 2. stoljeću 

prije Krista osnivanjem malih vila rustica 

počinje romanizacija Pelješca. Ali 

jedan od ključnih momenata u povijesti 

Pelješca bio je njegov ulazak u sastav 

Dubrovačke republike koja je upravljala 

Pelješcom punih pet i pol stoljeća, sve 

do svoga ugasnuća 1806. godine. Uvela 

je feudalnu ekonomiju, odvojila Pelješac 

od kopna izgradnjom zidina – tada najvećeg 

urbanističkog pothvata tadašnje 

Europe i formiranjem dvaju gradića Stona 

i Malog Stona. 

Pomorska tradicija na poluotoku je vrlo 

stara i traje još od 1667. godine kada su 

se pelješki kmetovi, nakon katastrofalnog 

potresa, okrenuli pomorskim djelatnostima 

vidjevši u tome priliku za bolji 

život. Mornari Pelješca od srednjeg vijeka 

sudjeluju u borbama gradova za prevlast 

na Jadranu. Bavili su se izvozom soli iz 

Stona, posredničkom trgovinom između 

sredozemnih luka, plovili čak do sjeverne 

Afrike i male Azije te preko Atlantika 

pa sve do Amerike. Danas se većina stanovništva 

bavi turističko-ugostiteljskim 

djelatnostima, poljoprivredom, ribarstvom 

te uzgojem vinove loze i domaćom 

proizvodnjom kvalitetnih vina. 

Unatoč tome što je Pelješac jedan od najromantičnijih 

dalmatinskih krajolika čije 

prelijepe plaže, modro more i stoljetne 

mirisne borove šume daju nezaboravan 

dalmatinski ugođaj Pelješkoj rivijeri, taj 

dragulj juga jadranske obale, gotovo da 

izumire. Izgubio je gotovo polovicu pučanstva, 

a rađa se četiri-pet puta manje 

ljudi nego što umire. Stoga je, ponajprije 

u svrhu boljeg povezivanja Pelješca 

s područjem Dubrovačko-neretvanske 

županije i ostalog dijela Hrvatske, u 

prostornom planu Županije predložen 

kao koridor državne ceste – brze ceste 

Ploče-Pelješac-Rudine.. U ožujku 2004. 

godine Povjerenstvo za građenje javnih 

cesta Vlade RH donijelo je Odluku kojom 

je most Pelješac proglašen prioritetnim 

projektom na dionici Ploče-Dubrovnik. 

Tako bi poluotok Pelješac i najjužniji 

otoci dobili priliku za pojačani razvitak. 

Pelješac je poznat po odličnim crnim 

vinima. Autohtone sorte uzgajaju se na 


ograničenim lokalitetima Pelješca. Na 

obroncima Dingača i Postupa proizvode 

se istoimena vrhunska crna vina koja 

spadaju među najbolja na Mediteranu. 


učinkovitost odobrio je obrtu “Vinifera” 

iz Stona zajam u iznosu od 1,7 milijuna 

kuna za projekt “Proširenje vinograda na 

najkvalitetnijim ekstremno teškim položajima 

Poluotoka Pelješca”. Ovaj projekt 

uzgoja autohtonih vrsta vinove loze kroz 

zaštitu i očuvanje okoliša te biološke i 

krajobrazne raznolikosti potaknut će održivi 

razvoj ovog vrijednog ruralnog prostora. 

Riječ je naime o projektu podizanja 

novih vinograda sorte “plavac mali crni” 

na vrlo teškom, ali izdašnom i geografski 

ograničenom području, sada posve 

zapuštenom. Iz vinove loze “plavac mali 

crni” proizvodi se čuveno vrhunsko vino 

“Stagnum”, te kvalitetno vino “Plavac”, 

autohtono vino ovoga područja, prepoznatljivo 

i na europskom tržištu. 


učinkovitost je pokrenuo i sanaciju 

divljih odlagališta na području Općine 

Ston, na lokacijama Ston, Mali Ston i 

Prapratno i osigurao sredstva u iznosu 

od 716.865,93 kuna, odnosno 70% vrijednosti 

ukupnih ulaganja. Do kraja godine 

predviđa se završetak sanacije ovih 

divljih odlagališta. Fond također sudjeluje 

u sufinanciranju sanacije odlagališta 

komunalnog otpada na području općina 

Trpanj, Janjina i Orebić u ukupnom iznosu 

od 3.408.932,00 kuna, odnosno 50% 

ukupne vrijednosti investicije. 

Kada bi se vodilo računa o obnovi i podizanju 

ovakvih oaza netaknute prirode, 

Pelješac, taj dragulj juga naše obale još 

bi dugo i jače sjao našim Jadranom. 

Srđana Piasevoli 


55

56 


Senj 


Većini stanovnika Hrvatske grad Senj 

je prije svega poznat po buri, našem 

najpoznatijem vjetru. Kada je bura jaka 

i olujna, na udare i orkanska, u informativnim 

emisijama se gotovo uvijek ističe 

Senj, zajedno s Maslenicom. S prijevoja 

Vratnik, na kojemu se spajaju planinski 

masivi Velebita i Velike Kapele, jaka bura 

se spušta do Senja, te nerijetko zaustavlja 

promet na Jadranskoj magistrali. 

No, bura nije jedina znamenitost ovoga 

malog primorskog grada. Grad Senj, naselje 

je staro više od 3.000 godina. Kroz 

povijest je bio važno prometno, kulturno 

i trgovačko središta ovoga dijela jadranske 

obale. U njemu se nalazila jedna od 

prvih tiskara u jugoistočnoj Europi, te je 

bio i središte biskupije. 

Grad Senj staro je naselje utemeljeno na 

brdu Kuk, istočno od današnjeg Senja. 

Zbog porasta važnosti obale kao luke i 

živahnog trgovišta, stanovništvo se postupno 

spuštalo u podnožje i osnovalo 

novo naselje koje se prvi put spominje 

u 4. stoljeću prije Krista. U 2. st. prije 

Kr. na ovo područje dolaze Rimljani koji 

izgrađuju Senj i čine ga važnim trgova-

čkim i prometnim odredištem. U gradu 

je bila gradska vijećnica, vodovod, kupališta 

i nekoliko hramova o čemu svjedoče 

brojni arheološki nalazi pronađeni 

na ovom području. Poslije Rimljana, u 

5. stoljeću, ovdje dolaze barbari koji do 

kraja 7. stoljeća ruše i uništavaju gotovo 

sve dobro što su Rimljani napravili. Na 

antičkim ruševinama Hrvati u srednjem 

vijeku podižu novi grad koji u svom imenu 

čuva tradicije antičke Senije, tj. današnji 

Senj. O povijesti hrvatskoga Senja 

u prvim stoljećima poslije dolaska Hrvata 

gotovo da i nema podataka. 

Tek sredinom 12. st. grad se opet spominje 

u pisanim dokumentima kada 

je ponovno dobio na važnosti. Godine 

1169. osniva se i biskupija, što također 

ukazuje na značenje i važnost grada. Od 

12. st. glagoljica postoji još jedino na 

tlu Hrvatske, a osobito je razvijena na 

senjskom području. Godine 1248. senjski 

je biskup dozvolom pape Inocenta IV. 

postao jedini biskup u katoličkom svijetu 

koji smije koristiti glagoljicu i narodni 

jezik u liturgiji. To je dalo novi poticaj 

razvoju ovoga pisma tijekom 14. i 15. 

stoljeća. U Senju je radila i glagoljska 

tiskara, osnovana oko 1494. godine, koja 

je bila među prvim tiskarama u cijeloj jugoistočnoj 

Europi. Godine 1469. Senj je 

postao središte Senjske kapetanije koja 

je osnovana radi sve bliže osmanlijske 

opasnosti, ali i zbog obrane od ekspanzionističke 

politike Venecije. Turski ratni 

pohodi na ovo područje osobito su se 

pojačali u prvoj polovici 16. st. kada je 

područje oko Senja posve opustilo, a sam 

grad postao utočištem brojnim izbjeglicama 

s okupiranih područja. Od izbjegli- 

EKO REVIJA 57 

eco review

ca se stvaraju vojne postrojbe, znameniti 

senjski uskoci, koji će do početka 20-ih 

godina 17. st. uspješno braniti Senj i 

nanositi teške gubitke vojskama Otomanskoga 

carstva i Mletaka. Za potrebe 

obrane na brdu Trbušnjak 1558. godine 

završena je izgradnja tvrđave Nehaj u 

koju je bila smještena uskočka posada. 

Tvrđava još uvijek dominira gradom, a 

kako je savršeno očuvana čini jednu od 

najvećih turističkih znamenitosti. Druga 

polovica 18. i prva polovica 19. st. je 

Senju donijela novi procvat, te je postao 

jedan od najznačajnijih gospodarskih i 

58 


kulturnih centara ondašnje Hrvatske. 

Izgradnja željezničke pruge Karlovac-Rijeka 

(1873.) koja je zaobišla Senj umanjila 

je gospodarski i trgovački značaj 

grada. Promet u luci je veoma smanjen, 

a roba je skrenula prema Trstu i Rijeci 

koji su željeznicom bili povezani s kontinentalnim 

dijelovima. U Drugom svjetskom 

ratu stara gradska jezgra je znatno 

oštećena u bombardiranjima pri čemu je 

nestao veliki dio izuzetno vrijedne kulturne 

baštine. No, dosta se spomenika i 

sačuvalo, što Senj danas čini zanimljivim 

za domaće i strane posjetitelje. 

U gradu su rođeni i živjeli najpoznatiji 

hrvatski književnici i pjesnici onoga vremena 

poput Silvija Strahimira Kranjčevića, 

Vjenceslava Novaka, Milutina Cihlar 

Nehajeva i Milana Ogrizovića. 

Danas je Senj grad u koji tijekom ljeta 

dolazi mnoštvo stranih i domaćih turista. 

Na području grada Senja živi svega 8.500 

stanovnika od kojih 6.000 živi u samom 

gradu. Veliki dio od 60 km morske obale 

je nenaseljen s mnoštvom uvala i djevičanski 

čistih plaža okruženih stijenama. 

U blizini su turistički centri Crikvenica i 

Novi Vinodolski na sjeveru, a na Jadranskoj 

magistrali prema jugu su Starigrad 

i Karlobag, važna turistička mjesta prije 

Zadra. Okolica Senja također nudi zanimljive 

turističke sadržaje. Sveti Juraj i 

Lukovo su dva prekrasna mala mjesta na 

obali, a samo tridesetak kilometara je 

udaljen i Nacionalni park Sjeverni Velebit 

koji turisti posjećuju ako vole netaknutu 

prirodu i ako žele pobjeći od vrućina na 

obali. Ipak, u gradu još uvijek nedostaje 

smještaja kako bi i turistička ponuda bila 

bolja, te tako Senj vratila na mjesto koje 

je kroz povijest imao kao važno kulturno, 

trgovačko i gospodarsko središte. 

Tekst i snimci: Krunoslav Rac

Eko-etno Hrvatska peti put na 

Zagrebačkom velesajmu 

Eko-etno Hrvatska, sada već tradicionalna 

izložba proizvoda i usluga 

ruralnih područja Hrvatske, i ove će se 

godine održati u sklopu Jesenskog međunarodnog 

zagrebačkog velesajma od 

11. do 16. rujna 2007. Ovaj jedinstveni 

projekt petu će godinu za redom okupiti 

hrvatske županije, gradove i općine koje 

će predstaviti svoju tradiciju, običaje i 

proizvode. Organizator manifestacije je 

Hrvatski farmer koji pripremom i razradom 

razvojnih, investicijskih i drugih 

projekata nastoji promicati cjelokupnu 

turističku od Konavala do Vukovara. 

“Od ideje ponikle u Hrvatskom farmeru i 

prve izložbe održane u sklopu Jesenskog 

međunarodnog zagrebačkog velesajma 

prošle su čatiri godine. Te 2003. godine 

zamisao da se malim proizvođačima 

iz ruralnog dijela države pruži prilika 

predstavljanja svojih proizvoda, usluga 

i tradicijskih manifestacija na velikim 

priredbama, prepoznalo je svega šest 

županija. A da je ideja bila dobra i da 

je naišla na plodno tlo, govori činjenica 

da će se na ovogodišnjoj priredbi 

predstaviti izlagači iz cijele Hrvatske. 

Eko-etno Hrvatska postala je svehrvatski 

izlog onoga što trenutno nudi ruralni 

dio Hrvatske. Polučeni efekti na prve 

tri izložbe očita su potvrda nužnosti ovakvih 

prezentacija za sve krajeve u kojima 

se o razvoju ruralnog prostora promišlja 

ozbiljno, od organizacije ponude do marketinškog 

promicanja. Prepoznali su to u 

14 županija dok iz ostalih dolaze pojedinačni 

izlagači. Visoko pokroviteljstvo 

priredbe - Vlada Republike Hrvatske i tri 

ministarstva (Ministarstvo poljoprivrede, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

Ministarstvo mora, turizma, prometa i 

razvitka te Ministarstvo obitelji, branitelja 

i međugeneracijske solidarsnosti) 

govori da i u strukturama vlasti Eko-etno 

Hrvatska uživa ugled i shvaćena je kao 

izvanredna prilika za prezentaciju onoga 

o čemu malo znamo. Eko-etno široj 

javnosti otkriva nepoznatu Hrvatsku i to 

je najznačajniji segment ukupnosti izla- 

ganja na toj priredbi”, istaknula je Dijana 

Katica, predsjednica Organizacijskog 

odbora Eko-etno. 

Priredba ima budućnost. Rast svijesti o 

ekologiji i značenju očuvanja etnosa, 

vraćanje pravilnoj prehrani i zdravom 

življenju u ruralnom prostoru daje novu 

dimenziju, a time i potrebu za upoznavanjem 

javnosti manifestacijama poput 

ove. Sve je veće zanimanje i u susjednim 

zemljama srednje i jugoistočne Europe za 

Eko-etno pa nije isključena mogućnost 

da uz EEH (Eko-etno Hrvatska) uskoro dobije 

i EEE (Eko-etno Europa). “Uvjereni 

smo da će ovogodišnja Eko-etno Hrvatska 

biti uspješna i da će svi izlagači polučiti 

dobre rezultate, a da će sljedeće godine 

izložba nastaviti dosadašnji trend rasta”, 

zaključila je Dijana Katica. 

Mnoštvo zanimljivih izvornih hrvatskih 

proizvoda, jela i pića te bogat scenski 

program tradicionalnih plesova, pjesama, 

narodnih nošnji i frizura obilježit 

će i ovogodišnji Eko-etno. Šest dana 

manifestacije bit će prožeto različitim 

događajima koji će upotpuniti ovaj susret 

hrvatske tradicijske kulture. U sklopu 

te manifestacije održat će se brojna 


predavanja, seminari te radionice na 

kojima će se razgovarati o očuvanju i 

promicanju hrvatske autohtonosti. Sudionici 

će se, osim izložbama, međusobno 

natjecati u kvaliteti izrade autohtonih 

hrvatskih proizvoda. Nagrade najboljima 

bit će dodijeljene na već tradicionalnoj 

Eko-etno večeri. Ove godine dobro osmišljenim 

izložbenim prostorom predstavit 

će se po prvi puta hrvatsko iseljeništvo. 

U izložbenom paviljonu HMI mogu se 

predstaviti vina, gastro sektor, suveniri, 

turističke agencije, dakle sve što u ruralnom 

ili turističkom području rade Hrvati 

izvan domovine. Tijekom održavanja 

Eko-etna predviđena je promidžba projekta, 

okrugli stol gospodarstvenika iz 

domovine i iseljeništva, večer hrvatskih 

iseljenika i niz drugih događanja bliskih 

predstavljanju Hrvata izvan domovine. 

Ovaj novi projekt Hrvatske matice iseljenika 

podržat će Fond za zaštitu okoliša 

i energetsku učinkovitost. “Želimo da se 

i hrvatsko iseljeništvo uključi u promidžbu 

ruralnog kraja te novim kontaktima 

uspostavi bolju gospodarsku suradnju s 

domovinom”. zaključila je Katica. 

Tekst i snimke: Ivana Rora 

EKO REVIJA 59 

eco review


Vruće je ljetno dopodne, na zlaćanoj 

površini vode naporno, složnim zaveslajima, 

treniraju veslači, jedrilice klize 

Velikim, a labudovi po Malim jezerom, 

kupači traže osvježenje u čistoj vodi, na 

obližnjim stazama uz jezero biciklisti i 

roleri prestižu opuštene šetače, a djeca 

uživaju na uređenim igralištima i jumping 

parku... Ljepši no ikad, ozelenjelih 

krošnji koje se ogledaju u tirkiznoj vodi 

jezera, SRC Jarun ove godine slavi dvadesetogodišnjicu 

osnivanja. Negdašnji slijepi 

riječni rukavac - šljunčara, uređen za 

vrijeme Univerzijade u Zagrebu (1987.) 

za potrebe održavanja veslačkih discipli- 

60 EKO REVIJA 

eco review 

Jarun 

na na mirnim vodama, danas je prerastao 

u moderni sportsko-rekreacijski centar 

koji svakodnevno privlači Zagrepčane da 

uživaju u njegovoj pitomoj divljini. 

SRC Jarun prostire se na 240 ha površine, 

između rijeke Save na jugu i zagrebačkih 

naselja Staglišće, Jarun, Vrbani i Prečko, 

koji ga okružuju s ostalih strana. Trideset 

posto površine sportsko-rekreacijskog 

centra pripada dvama međusobno povezanim 

jezerima, vizualno odvojenima 

Otokom veslača. Da je jezerska voda koja 

dolazi iz aluvijalnih šljunčanih slojeva rijeke 

Save čista, najbolje potvrđuje Plava 

zastava koju je Jarunu dodijelila, zadnje 

tri godine za redom, međunarodna Zaklada 

za odgoj i obrazovanje za okoliš 

(FEE). Plava zastava potvrđuje čistoću, 

sigurnost i dobro održavanje jarunskih 

plaža. Šljunčane plaže duge su oko 2.500 

m, predviđene za boravak 20.000 kupača, 

uključujući i nudistički dio. Dno jezera 

redovito se odmuljuje kako ne bi došlo 

do distrofije, pa je voda čista i u ljetnim 

mjesecima ugodna za kupanje. Na 

Velikom jezeru možete plivati, okušati 

se u ronjenju, jedriti, jedriti na dasci 

ili veslati. Regatna staza duga 2.250 m, 

idealna je za sve vrste sportskog veslanja 

na mirnim vodama, a tu je na Otoku Uni-

verzijade podignuta i tribina za navijače, 

koja ponekad ljeti posluži kao gledalište 

za večernje kazališne predstave na otvorenom. 

Uz Veliko jezero nalazi se pet betonskih 

stolova za stolni tenis, viseće kuglane, 

dva terena za odbojku na pijesku, 

teren za rukomet na pijesku, badminton, 

skate park, minigolf igralište, nogometno 

igralište, dječje igralište, a broj sadržaja 

se iz godine u godinu povećava. Na obližnjim 

livadama šareni baloni ovješeni o 

drvene sjenice i dim roštilja nagovješćuju 

proslavu dječjeg rođendana. Tu su odlični 

uvjeti za rekreaciju, zabavu i uživanje u 

hladu gustih zelenih krošnji. Iz Velikog 

se jezera izdiže nekoliko otočića: Otok 

Univerzijade, Otok Trešnjevka, Otok hrvatske 

mladeži i Otok divljine. Na Otoku 

Trešnjevka uređeno je kupalište za osobe 

s invaliditetom i dječje igralište za djecu 

s teškoćama u razvoju, a cijeli je projekt 

ostvaren u suradnji sa Savezom organizacija 

invalida Hrvatske. Na južnoj strani 

Velikog jezera smjestio se Višeosjetilni 

park, namijenjen prvenstveno potrebama 

slijepih i slabovidnih osoba te invalida. 

Park je osmišljen tako da skulpturama 

i biljem djeluje na osjetila posjetitelja, 

a svi objekti obilježeni su natpisima na 

Brailleovu pismu. Park je širokom sta- 

zom, prilagođenoj invalidima, povezan 

s taktilnim stolovima na jugu i vrtnim 

šahom za slijepe. Na Otoku hrvatske mladeži 

nalazi se zanimljiva zelena forma 

- spiralna staza duga 500 m, nazvana 

Zagrebački labirint ili Labirint uskrsnuća. 

Autor je njemački arhitekt Johannes 

Matthiessen, a labirint je osmislio kao 

posebno mjesto pročišćenja, pražnjenja 

i opuštanja unutar sportsko-rekreacijskog 

centra. 

Obala Malog jezera središte je društvenog 

života Jaruna. Uz desetak betonskih 

stolova za stolni tenis, dvije viseće kuglane, 

minigolf, trim poligon, boćalište, 

EKO REVIJA 

eco review 

61

dva dječja igrališta, vrtni šah i ostale 

rekreativne sadržaje, tu su smješteni i 

brojni kafići. Užitak je sjesti i popiti piće 

na obali s pogledom na Otok ljubavi, 

kroz nestvarnu jutarnju izmaglicu koja se 

izdiže nad Malim jezerom i onda odšetati 

dalje, uživajući u prirodi Jaruna. 

Livade i šumarci uz jezero, kao i samo 

vodeno stanište, obiluju biljnim i životinjskim 

vrstama. Jezero je oaza prirodne 

močvarne zajednice - na obalama, naročito 

uz Otok divljine, rastu zajednice 

vrbika i topolnika, uz rub vode trska i 

šaš, a u vodi žuti lokvanj, strelica, mrijesnjak, 

krocanj i drugo vodeno bilje. U 

62 EKO REVIJA 

eco review 

jezeru obitava 29 vrsta riba, od kojih su 

najbrojnije šaranke. Među močvarnim biljem 

u vodi jezera i zamuljenom dnu skrivaju 

se i druge vodene životinje: riječni 

rak, barska kornjača, puževi, školjke... 

Ipak, na prostoru cijelog Jaruna najveće 

je bogatstvo ptičjeg svijeta. Od 130 zabilježenih 

vrsta, 99 pripada kopnenim, a 

31 vrsta vodenim staništima. Divlja patka, 

glavata i krunata patka, crna liska, 

crvenokljuni labud i obični galeb najzastupljenije 

su vrste selica koje ovdje prezimljavaju. 

Uz jezero se gnijezdi 55 vrsta 

gnjezdarica, a među njima i rjeđe vrste: 

sokol grlaš, plazica vuga, zlatna vuga, 

mali djetao, sova utina… Na Jarunu su 

se udomaćile siva i zelena žuna, ćubasti 

gnjurac, crna i bijela roda, siva čaplja, 

patka žličarka, trčka, fazan, čigra, sokol 

lastavičar, veliki djetlić, burni galeb te 

brojne druge, uključujući i gradske golubove, 

vrapce i lastavice. Želite li uživati 

u istinskoj divljini obići ćete jugoistočni 

dio SRC-a uz Otok divljine. 

Priroda Jaruna opušta, a brojni rekreativni 

sadržaji potiču na aktivnosti. Oni 

u potrazi za aktivnim odmorom uživat 

će u biciklističko-rolerskoj stazi oko jezera 

dugoj 5,5 km ili pak u mogućnosti 

bavljenja raznim sportovima: triatlon,

softball, košarka, mali nogomet, rukomet 

i odbojka na pijesku, badminton, 

kuglanje, stolni tenis, sportski ribolov, 

veslanje, jedrenje, ronjenje..., mogli bi 

se umoriti od samog nabrajanja. U okviru 

SRC-a djeluje i konjički klub “Jarun” koji 

nudi školu jahanja, sportsko, vestern i 

rekreacijsko jahanje. 

I dok danju Jarunom vladaju sport i rekreacija, 

večernja idila jezera namijenjena 

je romantičnim šetačima, uz brojna 

svjetla kafića koja se treperavo razlijevaju 

po površini jezera. Noćni život odvija 

se na šetnici te u obližnjim restoranima 

i kafićima uz opuštajuću atmosferu i la- 

ganu glazbu. Ipak, u kasnim večernjim 

satima, najčešće vikendom, buka i muzika 

iz disco-klubova ometaju jarunski mir 

sve do ranih jutarnjih sati, no ostavljeni 

otpad dobar je posao za sakupljače limenki 

i PVC boca, koji sljedećeg dana 

prikupe zavidne količine ambalaže. Osim 

zabave i svakodnevne rekreacije na Jarunu 

se tijekom cijele godine obilježavaju 

razne manifestacije, održavaju priredbe, 

predstave, koncerti, dječje radionice, 

igraonice, sportska natjecanja, biciklijade..., 

i brojna druga događanja koja 

čine ovaj prostor iznimno zanimljivim. 

Posjetitelje pri tom uvijek dočekuju či- 

ste plaže i jezero te prekrasna priroda 

oko njega. U jesen zelenu boju Jaruna 

zamjenjuju nijanse žute, crvene i smeđe, 

a zimi bijeli i srebrni tonovi - površina 

jezera se zaleđuje, dok u proljeće Jarun 

opet ne zablista u mladom raskošnom 

zelenilu. Kroz sva godišnja doba Jarun 

plijeni svojom ljepotom i nudi bezbroj 

mogućnosti za sport, rekreaciju i odmor, 

daje vam šansu da se ponovno osjetite 

mladi i aktivni, ili da jednostavno uživate 

u pogledu, otkrivajući Jarun kroz 

laganu šetnju... 

Tekst: Edita Gregurić Cvenić 

Snimke: Goran Saletto 

EKO REVIJA 

eco review 

63


Rijeka Krupa 

Krupa 

Narodna priča glasi: “Momak i djevojaka 

su bili ludo zaljubljeni jedno u 

drugo. No, njihova ljubav se nije mogla 

rasplamsati zato što je on živio u selu s 

jedne, a ona u selu s druge strane rijeke 

Krupe. Djevojka se nikako nije usudila 

prelaziti opasnu rijeku, pa je mladić zbog 

nje napravio most preko rijeke. Nakon 


toga su živjeli sretno do kraja života”. 

Legenda je to o nastanku prekrasnog 

Kudinog mosta s kraja 19. stoljeća koji 

se nalazi na jednom od najljepših dijelova 

rijeke Krupe. Kudin most je jedna 

od najvećih zanimljivosti Krupe. Vrijedni 

je majstor premostio rijeku s 12 lukova 

izrađenih od sedrenih blokova i isto to- 

liko stupova. Posljednja dva luka su znatno 

oštećena, no most još uvijek prkosi 

vremenu i preko njega se bez problema 

može hodati. 

Krupa je jedna od najljepših krških rijeka 

u Hrvatskoj. Nalazi se pod južnim obroncima 

Velebita i pripada, kao i Zrmanja, 

Parku prirode Velebit. Do same rijeke 

vodi nekoliko putova, a najatraktivniji je 

dolazak iz sela Golubić odakle put vodi 

ravno u kanjon do Kudinog mosta. Rijeka 

izvire kod zaseoka Mandići iz krša, a na 

samo četiri kilometra toka, prije spajanja 

sa Zrmanjom, nanizalo se toliko slapova 

i atraktivnih lokacija kao niti na jednoj 

rijeci u Hrvatskoj. 

Već nakon samog izvora dosjetljivi stanovnici 

zaseoka Mandići su iskoristili 

rijeku i slaganim kamenjem ju iskoristili 

za pokretanje mnogobrojnih mlinica 

i navodnjavanje vrtova. Najpoznatiji 

mlin je Urošev mlin napravljen još davne 

1913. godine, koji i danas u radi, 

te predstavlja pravu turističku atrakciju. 

Nakon mlina, Krupa ulazi u kratki kanjon 

nakon kojega izlazi pred još jednu atrakciju 

za posjetitelje - Manastir Krupa. 

Taj predjel naziva se Manastirska luka, sa

nakon nje rijeka ponovno ulazi u kanjon 

koji je proteže sve do ušća sa Zrmanjom. 

Manastir je izgrađen 1317. godine u vrijeme 

kralja Milutina. Legenda kaže da su 

mu temelje postavili monasi iz manastira 

kod današnje Bosanske Krupe. I ovaj 

manastir, kao i Krka i Dragović, uvijek je 

dijelio sudbinu sa srpskim pravoslavnim 

pukom iz tih krajeva kome je i pripadao. 

Često je stradao u raznim najezdama i 

ratovima, no uvijek je i obnavljan. Manastir 

je zatvoren za posjetitelje, ali je 

oko njega napravljeno izletište uz samu 

rijeku. 

Nakon ponovnog ulaska u kanjon, Krupa 

sve do ušća u Zrmanju postaje rijeka s 

vrlo malo tragova ljudskog utjecaja. Na 

tom je dijelu toka rijeka stvorila 19 slapova 

koji svojom veličinom i razvedenošću 

zasigurno spadaju među najljepše 

u Hrvatskoj. Nakon Panića buka rijeka 

se širi tvoreći jezerce. Upravo mnoštvo 

malih jezeraca čine Krupu osobitom. Oko 

njih se nalaze zatravljene ravne obale 

na kojima su lokalni stanovnici uzgajali 

različite poljoprivredne kulture. Oko jezeraca 

se izdižu visoki jablani, a okružena 

su trskom. Jezerca nastaju zbog visokih 

slapova koji usporavaju tok rijeke. 

Posebno je atraktivna sedrena barijera 

nazvana Deveterac. Ime je dobila po devet 

zatravljenih sedrenih kaskada nakon 

kojih nastaje jezero koje završava 13 

metarskim slapom iznad kojega je Kudin 

most. Dolaskom putem iz smjera Golu- 

bića u jednom trenutku se otvara nezaboravan 

pogled na cijeli ovaj dio Krupe. 

Posebno impresivno djeluje kontrast koji 

je i naočigled primjetan. Rijeka Krupa je 

u surovom i golom kršu izdubila kanjon 

u kojemu život buja. Prevladavaju modra 

i zelena boja zaa razliku od ostatka kanjona 

koji je potpuno siv. 

I mala rijeka kao što je Krupa ima svoju 

pritoku. Rječica Krnjeza je također jedan 

od krških fenomena. Njen izvor je smješten 

u dnu 60-tak metara duboke špilje 

ukrašene sigama i kalcitnim zavjesama 

na ulazu. Ljeti je prvih 400 metara toka 

suho, a nakon toga se ledena i modra 

Krnjeza pojavljuje i ulijeva u Krupu uzvodno 

od Deveterca. 

Rijeka Krupa nakon Kudinog mosta tvori 

još nekoliko prekrasnih slapova, sedrenih 

kaskada i jedan polukrug da bi se na kraju 

ulila u Zrmanju i s njom završila svoje 

putovanje u Jadranskom moru. Park prirode 

Velebit počeo je otvarati vrata ove 

prekrasne rijeke posjetiteljima, no na prvom 

mjestu je njena zaštita i očuvanje 

jednog od brojnih prirodnih bogatstava 

Lijepe naše. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac 


65



Predstavljeni naši izvorni specijaliteti 

Proizvodi hrvatskoga sela 

Boćarskom domu i na Zrinjevcu u Za- 

U grebu je pod ovim nazivom održan 

šesti specijalizirani sajam na kojem se 

predstavljaju i prodaju prehrambeni, ali 

i ostali proizvodi seoskih gospodarstava 

i tradicijskih obrta. Svoje su proizvode 

predstavili brojni proizvođači mesnih 

prerađevina, sireva, meda i pčelinjih 

proizvoda, slastica i pekarskih proizvoda, 

sokova, vina i rakija, voća i povrća, 

te njihovih prerađevina, ljekovitog bilja 

i pripravaka, te rukotvorina, zlatoveza, 

ručnog tkanja, odjevnih i ukrasnih predmeta. 

Na sajmu kojeg su organizirali Gradski 

ured za poljoprivredu i šumarstvo grada 

Zagreba i tvrtka Agrarno savjetovanje 

d.o.o. iz Zagreba uz pokroviteljstvo grada 

Zagreba, sudjelovalo je 215 izlagača 

prvenstveno iz Sisačko-moslavačke, Zagrebačke, 

Varaždinske, Vukovarsko-srijemske, 

Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske 

i Krapinsko-zagorske 

županije, koje su uz Hrvatske šume i 

Hrvatske vode, bile supokrovitelji manifestacije. 

U sklopu sajma su organizirane raznovrsne 

prigodne manifestacije kao što 

je ocjenjivanje i kušanje čobanca, a 

posebno treba istaknuti Prvu izložbu 

hrvatskih pasmina domaćih životinja 

– Authentica Croatica. Brojna kultur-

no-umjetnička društva predstavila su se 

prigodnim tradicijskim plesovima, pa su 

posjetitelji imali priliku vidjeti Sesvetska 

sela, Staro Brestje, Prigorec, Sesvete, 

Mladost-Odra, Šestine, Ivan Goran Kovačić 

i Horvati. Dvije teme bile su predmet 

diskusije na okruglim stolovima. Prvi, o 

problematici hrane: Što jedemo i kako se 

hranimo? moderirala je urednica revije 

Vrt, Božica Brkan, dok je drugi, Važnost 

hrvatskih pasmina domaćih životinja za 

seoski prostor, obradio brojne razloge za 

revitalizaciju tradicijskog stočarstva. Moderator 

je bio Miljenko Ernoić, dožupan 

varaždinske županije. U sklopu manifestacije 

tiskan je Katalog izlagača i Katalog 

izložbe hrvatskih pasmina, te poster 

s fotografijama hrvatskih pasmina. 

Gotovo svi proizvodi mogli su se kušati 

i odabrati ono što najviše odgovara 

vlastitom nepcu. Brojni posjetitelji bili 


67

su ugodno iznenađeni vrhunskom kvalitetom 

i svjetskim dizajnom ponuđenih 

proizvoda, ali i prihvatljivim cijenama, 

o čemu su svjedočile pune vrećice delicija 

koje su iznosili sa sajma. Očito 

je da naše selo oduvijek ima što ponuditi, 

ali i da su proizvođači svjesni 

da bez ozbiljnog marketinškog pristupa 

i uvažavanja zahtjeva potrošača nema 

zadovoljavajućeg nastupa na tržištu. 

Kombinacija izvornih domaćih sirovina, 

tradicionalne recepture i vrhunske 

kvalitete, s najsuvremenijim, ali prepoznatljivim 

dizajnom, obogaćenim 

hrvatskim motivima, pravi je put za 


održanje starih te stvaranje novih 

proizvodnih brandova, ali i evoluciju 

hrvatskog sela. 

Napokon, želite li uživati u kulenu crne 

slavonske svinje, samoborskom bermetu, 

ličkom škripavcu, drevnoj medovini, 

džemu od maraski, jabučnom octu, 

crnom bučinom i zlatnom maslinovom 

ulju, domaćim kolačima i kruhu, cvijeću 

ludbreških cvjećara i povrću varaždinskih 

povrćara, zagorskim puranima, 

istarskim boškarinima i lepoglavskoj 

čipki, ne smijete propustiti sljedeći 

sajam proizvoda hrvatskog sela. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 

Hrvatska je zemlja s jedinstvenim prirodnim 

fenomenima od čije ljepote 

zastaje dah. Ta prekrasna netaknuta 

priroda zaštićena je u nacionalnim parkovima, 

parkovima prirode i rezervatima 

u kojima obitavaju autohtone, rijetke 

i zaštićene životinjske vrste. Faunom 

podzemlja u Hrvatskoj znanstvenici su 

se počeli baviti relativno kasno, tek sredinom 

18. stoljeća. 

Podzemljem zovemo prostore ispod površine 

tla čija su bitna obilježja tama, 

stabilna temperatura i vlažnost. U nekim 

krajevima vlažnost doseže i do 100%. 

Jedno od važnih obilježja podzemnih 

biotopa je i otvor špiljskog objekta. Što 

je otvor špilje veći, to su veći utjecaji 

izvana pa su i organizmi povučeni dublje. 

Ekološka istraživanja u podzemlju 

imaju posebno značenje, jer su se upravo 

u tim biocenozama, u krškim područjima 

Europe i Hrvatske, razvile specifične zajednice 

reliktnih i endemičnih životinjskih 

vrsta. Endemi hrvatske faune vezani 

su pretežno za podzemna staništa krša, 

jadranske vodotoke te jadranske, naročito 

udaljene pučinske otoke. 

Fauna krškog podzemlja vrlo je slabo 

istražena. Nedavno je otkrivena nepoznata 

pijavica u Lukinoj jami na Velebitu, 

kao jedna od hrvatskih posebnosti 

u međunarodnim razmjerima, kakvima 

po svoj prilici Hrvatski krš obiluje. Podzemne 

biotope i biocenoze dijelimo na 

velike podzemne prostore (jame, špilje, 

ponore i dr.) i male podzemne prostore 

koje se nalaze između čestica šljunka i 

pijeska a ispunjeni su vodom. Iako je 

podzemlje prilično negostoljubivo za život, 

u špiljama i jamama se razvila specifična 

fauna. Organizme u podzemlju 

možemo podijeliti na troglobionte – vrste 

koje stalno žive u podzemlju poput 

endemske pijavice, troglofile – organizme 

vezane uz podzemlje, ali ovisne o 

nadzemnim prostorima zbog ishrane kao 

što su šišmiši i neke vrste riba, troglokseni 

– “slučajni prolaznici” poput medvjeda 

koji u špilje ulazi zbog zimskog 

sna, stigobionti – podzemni organizmi 

koji dolaze u vodama, potom guanobionti, 

krenobionti, reobionti i luminobi

Podzemlje i njegova fauna 

onti – nadzemne vrste koje nalazimo na 

izvorima, u brzoj struji ili u stajaćicama, 

te foleofili – organizmi koje nalazimo u 

malim pukotinama. 

Zakonom o zaštiti prirode, osim zaštićenih 

dijelova prirode, pojedinih ugroženih 

ili rijetkih biljnih, gljivljih i životinjskih 

vrsta, te divljih životinja u nacionalnim 

parkovima, parkovima prirode i posebnim 

rezervatima, zaštićena je i cjelokupna 

špiljska fauna. Tu spadaju čovječja ribica 

i 33 vrste šišmiša. Čovječja ribica 

nastanjuje se isključivo u podzemnim vodama 

dinarskog krša. Dugo vremena se 

smatralo da je ova vrsta najosamljenija 

životinjska vrsta na svijetu. Za čovječju 

ribicu je karakteristična osobina pedomorfizam. 

Ovakve vrste cijeli život zadržavaju 

osobine nedorasle životinje. To 

se prije svega vidi na njihovim vanjskim 

škrgama, repnoj peraji i kosturu. Pravilnikom 

o visini naknade štete prouzročene 

nedopuštenom radnjom na zaštićenim 

životinjskim vrstama propisana je visina 

naknade štete u iznosu od 8.000,00 kuna 

prouzročene ubijanjem čovječje ribice 

kao posebno zaštićene životinjske vrste. 

Šišmiši se također temeljem Zakona o 

zaštiti prirode ubrajaju među strogo zaštićene 

vrste, a zbog opasnosti od izumiranja 

svrstani su u “Crvenu knjigu” u 

kategoriju osjetljivih svojti. 

Od približno 4.500 različitih vrsta sisavaca, 

gotovo 1.000 vrsta otpada na 

šišmiše. U Hrvatskoj su zabilježene 33 

vrste šišmiša i svi su zakonom zaštićeni. 

Zabranjeno ih je namjerno ubijati, 

ranjavati ili uzimati, uznemiravati kolonije 

ili uništavati oštećivati ili zatvarati 

pristup bilo kojeg mjesta koje šišmiši 

koriste. Republika Hrvatska kao stranka 

Konvencije o zaštiti migratornih vrsta 

divljih životinja (Bernska konvencija) te 

njoj pripadajućeg Sporazuma o zaštiti 

šišmiša u Europi (EUROBATIS) obvezala 

se na zaštitu šišmiša. Naime Republika 

Hrvatska potpisnica je svih relevantnih 

međunarodnih propisa s područja zaštite 

prirode te se i na taj način pridružila međunarodnoj 

zajednici u zaštiti i očuvanju 

prirode na globalnoj razini. Konvenciju o 

zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih 

staništa Republika Hrvatska potpisala je 

2000. godine. Republika Hrvatska potpisnica 

je i Konvencije o međunarodnoj 

trgovini ugroženim vrstama divlje flore i 

faune koja obvezuje sve zemlje stranke 

na nadzor međunarodne trgovine ugroženim 

vrstama sustavom izdavanja uvoznih 

i izvoznih dopuštenja i uvjerenja. 

Šišmiši se hrane kukcima. Dva su ključna 

događaja u njihovom godišnjem ciklusu: 

hibernacija i reprodukcija. Hibernacija je 

preživljavanje u nepovoljnim klimatskim 

uvjetima tijekom kojih vlada nestašica 

hrane. Za vrijeme hibernacije sve su životne 

funkcije smanjene na minimum, 

a šišmiš živi od nakupljenih rezervnih 

masti. Svako njegovo buđenje iz sna je 

stres i dovodi do trošenja zaliha masti 

koje mu mogu uzmanjkati na kraju zimskog 

sna odnosno prije pojave kukaca u 

okolini, tako da neki jednostavno umru 

od gladi. Razmnožavanja šišmiša odvi- 


ja se u jesen, a oplodnja se događa u 

proljeće. Mladi se kote u lipnju, već za 

9 dana otvaraju oči a nakon 5 tjedana 

samostalno love i lete. Šišmiši žive do 

30 godina. Hrane se kukcima, nektarom, 

peludom, a neke se vrste hrane i ribama, 

rakovima, pticama, žabama i gmazovima. 

Na kraju moram naglasiti da šišmiši 

nisu slijepi kako se to dugo smatralo. Oni 

imaju navigacijski sustav sličan radaru 

koji se temelji na zvukovima vrlo visokih 

frekvencija koje šišmiši odašilju a koji su 

uglavnom nečujni za ljudske uši. Može 

se reći da šišmiši zapravo ušima vide 

svijet oko sebe. Pravilnikom o visini naknade 

štete prouzročene nedopuštenom 

radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama 

propisana je visina naknade štete 

u iznosu od 2.000 do 4.000 kuna prouzročene 

ubijanjem šišmiša kao posebno 

zaštićene životinjske vrste. 

Ana Gudelj Marić 


69


Nevjerojatan zrak, vječno nam je prva 

žumberačka misao. Pola sata vožnje 

od velegrada i oprečno drukčiji pristup 

životu. Čisti zrak miješa se s mirisima 

sela. Ludnica - prije nekoliko desetaka 

minuta zatvarali smo prozor auta jer je 

kod Zagrepčanke jednom kamionu pregorio 

ispušni sustav. Sada otvaramo prozore 

i gasimo vozilo i radio, jer klasičnoj 

ljepoti ne trebaju dodaci. Još se malo 

osjeća lipa, bazga nam je nadohvat ruke, 

miris okolnog polja daje obol tom čarobnom 

koktelu. Sjećamo se Proustova 

kolačića - ovaj nam se miris skrivao u 

glavi, sada se opet javlja. 

Djevičanski čist, uronjen u bezvremenost, 

Žumberak prkosi zakonima modernog 

doba. Je li to prednost ili nedostatak? 

Hmmm, nije teško odgovoriti - je 

li se bolje voziti iza smrdljivog kamiona 


Sopotski slap - kaplja 

bezvremenosti 

ili uroniti u oazu mirisa kakvi su nam, 

nažalost zbog bezveznog ritma života, 

godišnje dostupni tek nekoliko desetaka 

puta. Osjetila nam se bude tek u prirodi: 

tek tada počinjemo slušati i osjećati, 

u gradu ona su izgubljena i više manje 

beskorisna. Poput robota, nas, odrađuju 

svakodnevni ritam dok pravu životnu 

puninu (pro)nalaze na drugim mjestima. 

Žumberak je svakako jedno od njih. 

Sopotski slap sigurno spada u TOP 5 

žumberačkih atrakcija. Već s ceste čuje 

se huk slapa smještenog tri kilometra 

sjeveroistočno od sela Sošice. Huk je 

ozbiljan, ima moć, mada je neusporediv 

s Plitvicama. Kao da jednog cvrčka uspoređujemo 

s livadom zrikavaca. Po mnogo 

čemu, Sopotski slap podsjetio nas je na 

Plitvice. I građa je ista - slap je nastao 

zahvaljujući tankom vapnenačkom sloju 

što se nalazi u građi Žumberka. Voda se 

crpi iz gornjeg toka Kupčine. Čista, hladna, 

jasna, punom snagom strmoglavljuje 

se niz 40 metara visok slap, policama 

podijeljen na tri dijela. Do vrha slapa 

vodi uzak puteljak. Tri četvrtine slapa 

bile su u hladu, na samom vrhu sjalo je 

sunce. Sunčana zraka Sopotskog slapa 

mnogima će nalikovati životu - teško je 

a onda se negdje pojavi zraka sunca. 

Povrh slapa strma staza vodi prema planinarskom 

domu na Vodicama.U podnožju 

je stari mlin, netko će reći romantično 

zdanje, drugi će požaliti što se ovakvo 

čarobno mjesto nije dodatno dotjeralo. 

Mlin je, naravno, izvan funkcije, napušten, 

čini se da godinama nitko nije 

bio u njemu. Lagano propada svjedok 

živahnijih vremena. Šteta, jer uređenija 

građevina s nekom logičkom svrhom dala 

bi točku na i svoj toj ljepoti. Kolega fotograf 

zavapio je: “Gledaj koja priroda, a 

nitko ne vodi brigu o njoj!” Nekoliko desetaka 

metara dalje, u srcu ničega, još je 

jedna bivša građevina - uz potok nalaze 

se ostaci jučerašnjeg roštiljanja. Mjesto 

je idealno za izlet, ali se bojimo da nisu 

svi izletnici pažljivi prema prirodi. Pogotovo 

nečuvanoj, gdje se iz nemara ili 

pogreške lako rodi kaos. Zemlja nam je 

fenomenalno lijepa, zaključit ćete nakon 

napuštanja slapa. 

“I povijest nevjerojatno tužna”, prva je 

asocijacija nakon približavanja nedalekoj 

Jazovki. Priča se zna, partizani su 

neistomišljenike bacali u jamu, a godinama, 

zbog straha, nitko nije govorio o 

tome. A mnogi su znali, no tko bi tada 

bio hrabar... Znalo se ali tko bi, u socijalizmu, 

imao hrabrosti reći da je duboka 

krška jama masovna grobnica žrtava iz 2. 

svjetskog rata. Šuma je ponajmanje kriva 

što smo iz sopotske idile uronili u tihu 

hladnoću povrh Jazovke. Improviziran 

oltar, desetak ocvalih vijenaca, pokoja 

politička poruka - da se ne zaboravi - 

zastava i pisani podsjetnik na zvjerstvo 

koje je čovjek u stanju napraviti. 

No, protiv povijesti se ne može, makar 

bila i tako neljudska, necivilizirana, primitivna. 

Ali i to je dio Žumberka - vrhunski 

očuvanog prostora koji bi ponekad 

ipak trebao pokoju intervenciju ljudske 

ruke. 

Davor Verković

Prošle godine nakon blagoslova mora 

na Tijelovo u Vrbniku na otoku Krku 

u more je položeno tisuću boca vina. 

Zamisao je bila stvoriti pjenušac koji bi 

fermentirao i dozrijevao ispod morske 

površine. Postupak je osmislio enolog 

u Poljoprivrednoj zadruzi Vrbik Marinko 

Vladić. Boce u čeličnom spremniku 

spuštene su u more na udaljenosti tek 

oko pola kilometra od Vrbnika, na dubinu 

od trideset metara. Procijenjeno je 

da će ondje biti najpovoljniji uvjeti za 

proces fermentacije i odležavanja pjenušca, 

a to je konstantna temperatura od 

oko 11ºC bez svjetlosti i buke. Uz to, za 

stvaranje kvalitetnog pjenušca bitne su i 

kemijske karakteristike okoline, a more je 

elektrolit što povoljno utječe na vrenje. 

Također je bitno da se radi o ambijentu 

bez kisika. Nakon tri i pol mjeseca bili su 

izvađeni uzorci da se provjeri je li prošao 

proces fermentacije. Potom je slijedilo 

još devet mjeseci odležavanja. Nije čudno 

što je vađenje boca iz mora nakon 

godinu dana izazvalo veliku medijsku 

pozornost. Morski okoliš svaku je bocu 

ukrasio jedinstvenim morskim ukrasima 

od algi i školjaka. Pjenušac je nazvan 

“Valomet”, poput stijene na udaru morskih 

valova. 

Na taj način proizvedeno je tisuću komada 

boca. Pritisak u boci je 6,5 bara. Kvalitetu 

pjenušca francuski stručnjak Marc 

Hagen ocijenio je vrhunskom. Vrbnički 

“Valomet” odlikuje se voćnim mirisom, 

sitnim i dugotrajnim perlicama, a dobio 

je predikat “extra brut” jer nema ostataka 

šećera pa ga, zanimljivo, mogu piti 

čak i dijabetičari. 


Pjenušac iz mora 

Pjenušac je predstavljen na velikoj svečanosti 

koja se održala 22.lipnja ispred Poljoprivredne 

zadruge Vrbnik. Svečanost se 

održala neposredno pred blagdan Sv. Ivana, 

zaštitnika Vrbnika. Kum je bio Nikola 

Turčić, vlasnik GP Mikić i hotela Malin 

u Malinskoj. Tom prigodom je klapa “Valomet” 

iz Vrbnika premijerno izvela pjesmu 

Miljenka i Marine Valković skladanu 

upravo u čast pjenušcu. Doduše, ovaj će 

proizvod kušati tek rijetki sretnici, jer je 

riječ o vrlo malim količinama za koje vlada 

velik interes, a ni cijena još uvijek nije 

definirana. No za nekoliko dana ronioci iz 

Šila će u more spustiti novu količina boca 

koja će biti “ubrana” u lipnju 2008. 

Tekst: Ružica Cindori 

Snimke: Željko Vrhovski 


71


Izložba fotografija Ane Kunštek 

O autorici izložbe: 

Ana Kunštek zaposlena je u PJ Jarun kao voditeljica spasilačke službe na jezerima 

Jarun i Bundek. Svoj zahtjevan i odgovoran posao Ana obavlja krajnje profesionalno 

već treću sezonu. Za ekološku zaštitu priobalja educirala se u sklopu 

osposobljavanja za instruktoricu Službe spašavanja života na vodi Hrvatskog 

Crvenog križa, što je odmah prepoznato u stručnim krugovima na RŠC Jarun. 

Ana se ubrzo pridružila tamošnjem timu biologa/ekologa, proširila svoje znanje 

i svaki slobodni trenutak provodi fotografirajući prizore ponajprije iz jarunskog 

okružja. Osim fotografije, bavi se pjevanjem (članica je mješovitog pjevačkog 

zbora Lira iz Zagreba), plesom, ronjenjem, biciklizmom. Temperamentna, stalno 

u pokretu, zrači optimizmom i radošću, Ana oko sebe stvara ugodno radno i 

prijateljsko ozračje. 


Sredinom lipnja u Art Net Clubu u 

Zagrebu otvorena je druga izložba 

fotografija Ane Kunštek “Odmor u prirodi”. 

Na izložbi je predstavljeno dvjestotinjak 

fotografija podmorja Jadrana, 

obale i unutrašnjosti Istre. Izloženo je 

46 fotografija, a ostale se izmjenjuju 

kao slajdovi na projekcijskom platnu i 

kompjuterskom ekranu. Anine fotografije 

pokazuju njezinu povezanost s prirodom, 

a prednost daje detaljima naoko 

zanemarive ljepote. Kapljica rose na vlati 

trave, isprepletena paukova mreža, snaga 

valova, leptir na cvijetu … Ti izdvojeni 

motivi Aninih fotografija predstavljaju 

(još!) netaknutu prirodu te ukazuju na 

ekološku osjetljivost i važnost očuvanja 

okoliša. Kaže se da moć slike ili fotografije 

ne proizlazi iz tehnologije već 

iz čovjeka - spoja kreativnosti, znanja i 

ovladavanja tehnikom, a kod Ane i genetskog 

nasljeđa (Anina pokojna mama 

bila je umjetnički fotograf). Ana stoga 

zna često reći: “U budućnosti bih voljela 

proširiti svoje znanje iz fotografije 

i raditi ono što volim. Fotografija me 

oduvijek zanimala!”. Ova izložba potvrđuje 

da Anin “ozbiljni” hobi prerasta u 

profesionalni interes za fotografijom. 

Pripremila: Mirjana Počuča

EKO REVIJA 

eco review 

73


74 

Višnja Vi Višnja nja 

maraska 

nja 

maraska 

nja 

maraska 

nja 

maraska 

nja 

maraska 

nja 

maraska 

nja Višnja 

maraska 


Kad se u hladnim zimskim noćima 

natoči čašica likera, sobom se raširi miris 

maraske, mirisni simbol Dalmacije, a u 

njegovoj zagasito rubinskoj boji kao da 

zasja malo sunce. 

Višnja maraska ili kako su naši stari govorili, 

maraška, izvorna je voćna podvrsta 

Dalmacije. Izvorni naziv maraska potječe od 

talijanske riječi amarasca, odnosno latinskog 

pridjeva amarus, gorak. U literaturi je zabilježena 

i posebna sorta maraske, poljička maraska, 

koja je ime očito dobila u čast cetinskih 

Poljica, gdje se od pamtivijeka uzgaja. 

Uz vinovu lozu, maslinu i bajam, maraska je 

najraširenija voćna kultura Dalmacije, a po 

ekonomskom značenju na trećem je mjestu, 

iza loze i masline. 

Kao i sve višnje, maraska potječe s područja 

srednje Azije, Kaspijskog jezera i Anatolije, 

odakle se proširila Dalmacijom, vjerojatno još 

u vrijeme grčkih kolonija. Maraska se uzgaja 

na području sjeverne i srednje Dalmacije, 

od Zadra do Makarske. Ne ide baš previsoko, 

a možda najviše do 400 metara nad morem 

kod Basta pod Biokovom. Ipak, u posljednje 

vrijeme, uz iznimku šireg područja Zadra i 

Ravnih kotara gdje se plantažno uzgaja, sve 

je rjeđe viđamo i kao da postupno nestaje iz 

proizvodnje. 

Kad cvjeta maraska 

Prema pomološkoj klasifikaciji, maraska pripada 

grupi višanja malog lista, te mekog i 

intenzivno obojenog mesa, a poznata su dva 

osnovna oblika ili forme maraske: pendula, 

obješenih i recta, uspravnih grana. Većinom 

se oblikuje u grm, ali je uzgojnim zahvatima 

moguće dobiti poluvisoko stablo do 6 metara. 

Maraska je heliofilna voćka, odnosno zahtjeva 

puno sunca. Kako bi uspijevala na suhom 

i kamenitom dalmatinskom tlu, maraska se 

kalemi na rašeljku, koja u Dalmaciji raste samonikla. 

Rjeđe se kao podloga koristi obična 

višnja, koja je pogodnija od rašeljke jedino za 

vlažnija tla. Zapuštanjem marašnjaka, voćnjaka 

maraski, danas u Dalmaciji često viđamo 

kako podloga rašeljka pušta mladice, koje s 

vremenom obrastu plemku marasku čija se 

krošnja osuši i otpadne za jačeg naleta vjetra. 

Iako se izdaleka nekdašnji voćnjak čini 

u odličnom stanju, kad priđemo bliže, vidimo 

da su odlično samo rašeljke.

Maraska cvjeta od početka do sredine 

travnja, a dozrijeva od polovice lipnja do 

prve dekade srpnja. Mirisni bijeli cvjetovi 

privlače brojne kukce, posebno leptire 

i bumbare, ali su najvažnije medne pčele 

koje vrše oplodnju. Uz ove, maraski korisne 

kukce, u marašnjaku se redovito sreće 

i njen najveći štetnik, veliki kornjaš žilogriz 

. Njegove ličinke progrizaju korijenje 

i korijenov vrat maraske, a odrasli kukci 

nagrizaju lišće. Štete su izraženije za suhih 

i vrućih godina. Plodovi maraske su 

okrugli do blago spljošteni, široki 16-18 

mm i visoki 15-16 mm. Kožica je tanka, 

a meso intenzivno tamnocrveno obojeno. 

Koštica je razmjerno velika, s udjelom od 

oko 14 % težine ploda. Sok je iznimno 

gust i obojen, jake i karakteristične arome, 

vrlo slatkog do blago kiselog, osvježavajućeg 

okusa. Mlado stablo plodonosi 

od pete, a rađa 20-25 godina. Stablo u 

punoj snazi može dati i 40 kg ploda, ali 

obično daje 5 do 20 kg. 

Maraskino – duša maraske 

Tu izvrsno uspijevaju maraske, vrste višanja 

koje daju poseban okus likeru (rosolju), 

poznatom pod imenom maraskino, 

kojeg proizvode brojne tvornice u Dalmaciji, 

a ponajviše jedna glasovita u Zadru 

piše dalmatinski kroničar, opat Alberto 

Fortis 1774. u djelu “Put po Dalmaciji” 

(Viaggio in Dalmazia). Od 1955. do 

1974. godine znatno se povećala sadnja 

stabala i proizvodnja maraski u cijeloj 

Dalmaciji. Tada je raslo oko milijun stabala 

maraske koje su davale oko 9.000 

tona ploda, od čega se izvozilo oko 90 % 

proizvodnje. Krajem sedamdesetih godina 

prošlog stoljeća, zbog niske otkupne 

cijene broj stabala naglo opada, pa ih 

je danas u Dalmaciji tek oko 450.000 s 

daljnjom tendencijom pada. 

Kao posebno aromatična, višnja, maraska 

se još od 16. stoljeća koristi kao sirovina 

za prehrambenu industriju, prvenstveno 

za čuveni liker maraskino (Maraschino), 

popularno zvan i maraškin. Najstariji zapis 

iz početka 16. stoljeća spominje ljekarnika 

dominikanskog samostana u Zadru, 

koji gotovo alkemičarskom vještinom 

pripravlja aromatični biljni liker rosolj. 

Naziv dolazi od latinskog naziva Ros solis, 

odnosno sunčeva rosa. Vremenom se 

iz preko 30 raznovrsnih rosolja ističe jedan, 

maraskino, proizveden destilacijom 

ploda i lista višnje maraske, uz dodatak 

šećera. Točan omjer ovih sastojaka, kao i 

neki aromatski dodaci, ostaju strogo čuvana 

tajna. Vremenom se receptura likera 

unaprijeđuje, a ključno ime za njegovu 

svjetsku slavu je mladi istranin Francesco 

Drioli koji 1768. u Zadru osniva modernu 

destileriju i postiže vrhunsku kvalitetu i 

aromu maraskina. Liker pronosi slavu maraske 

širom svijeta, jer ga redovito piju 

engleski kraljevi, Napoleon, Casanova, 

a u SAD ga za vrijeme prohibicije krijumčari 

Al Capone! Zadar se u to vrijeme 

spominje kao grad u kojem se proizvodi 

maraskino. Narudžbi iz cijelog svijeta je 

toliko, da se otvara čak 17 destilerija, 

ali kao najpoznatiji proizvođači ističu se 

destilerije Drioli i Luxardo. Tradicija proizvodnje 

traje do danas, a maraskino je 

jedan od najpoznatijih brandova Dalmacije 

i Hrvatske. Iako su i drugdje u svijetu 

pokušavali proizvesti ovaj liker, nezamjenjivu 

kvalitetu i aromu višnje maraske u 

kojoj je koncentrirana snaga Dalmacije 

nikome nije uspjelo doseći. Maraska samo 

u svojoj domovini daje plod koji ima čak 

do 25 % suhe tvari i 10 % sladora, i naravno, 

nezamjenjivu aromu. 

Maraska – hrana i lijek 

Osim iznimno kvalitetnog ploda, koji sam 

po sebi predstavlja lijek, maraska je poznata 

i po ljekovitim svojstvima. Pučka 

medicina od pamtivjeka koristi peteljke 

koje djeluju diuretično, pomažu izbacivanju 

bubrežnih i mokraćnih kamenaca 

te zaustavljaju proljev. Slično se koriste 

i koštice, koje još i olakšavaju kašlja, te 

djeluju kod bolesti slezene. Suhi plodovi 

sastavni su dio ljekovitih voćnih čajeva, 

a od samljevenih plodova i koštica 

radi se ljekoviti sirup koji sadrži glikozid 

amigdalozid i encim emulzin te je posebno 

djelotvoran kod slabokrvnosti. Kao 

sredstvo protiv dječjih glista, ekcema i 

drugih bolesti uzima se i smola koja curi 

iz stabla. 

U domaćinstvu se maraska sprema na nebrojene 

načine. Kako bi se plod mogao 

koristiti cijele godine, a ne samo ljeti, 

tradicionalno se sušio. Najčešće rasprostiranjem 

na suncu, a rijeđe kombinirano, 

najprije u peći, pa onda završno 

na suncu. Od 100 kg plodova dobije se 

35-40 kg suhih, s oko 20% vlage. Ovako 

osušeni plodovi maraske čuvali su se 

u drvenim bačvicama od 25 ili 50 kg. 

Danas se ipak više primjenjuje duboko 

zamrzavanje plodova bez koštice. Sjećam 

se gustog soka višnje maraske iz bakine 

proizvodnje, kojega zovu marena. Postoje 

i varijante s provrelim sokom maraske, 

koji je nekad dalmatinskim težacima 

znao poslužiti za okrijepu u nedostatku 

vina. Bezbrojan je popis proizvoda naše 

maraske: džemovi, likeri, kompoti, te 

kolači, od kojih je najpoznatija savijača 

od maraski. Ipak, jedan mi je posebno 

drag. U bakinoj ostavi uvijek je bio liker 

od maraske koji se pripremao tako da se 

u veliku staklenku na 1 kg višanja dodao 

kilogram šećera i sve prelilo lozovačom. 

Obično je staklenka nekoliko tjedana stajala 

vani, valjda da liker upije još malo 

žarkih zraka ljetnoga sunca, a onda se 

spremala u ostavu. Liker se procijedio na 

jesen ili tek zimi. Kad se u hladnim zimskim 

noćima natoči čašica likera, sobom 

se raširi miris maraske, mirisni simbol 

Dalmacije, a u njegovoj zagasito rubinskoj 

boji kao da zasja malo sunce. 

Tekst i snimke: Roman Ozimec 

EKO REVIJA 75 

eco review


Međunarodni sajam 

Ekotehnologija 

Talijanski institut za vanjsku trgovinu 

i Padova Fiere organizirali su za 

predstavnike 17 zemalja, među njima i 

Hrvatske, posjet Međunarodnom sajmu 

Ekotehnologija - SEP 2007. u Padovi, na 

kojem se na 60.000 četvornih metara 

izložbenog prostora predstavilo 650 izlagača 

tehnologije za očuvanje okoliša. 

Na sajmu su svoje novitete predstavile 

vodeće tvrtke za proizvodnju specijalnih 

ekoloških vozila, sustava za skupljanje, 

zbrinjavanje i recikliranje raznih vrsta 

otpada, od organskog do opasnog, su- 


stava za kontrolu emisija štetnih plinova 

u atmosferu te tehnologija i sustava za 

transformaciju i proizvodnju obnovljivih 


Međunarodni sajam Ekotehnologija - SEP 

2007. bio je podijeljen u tri glavna dijela 

- zbrinjavanje otpada, pročišćavanje 

otpadnih voda te gradske logistike vezane 

za zaštitu okoliša. 

Na SEP-u 2007. održavali su se brojni 

stručni kongresi kojima je pribivalo oko 

3.000 sudionika. Održano je 120 stručnih 

radionica, kongresa i prezentacija tvrtki 

koje djeluju u području zaštite okoliša. 

Marina Bujan

Srna 

Kako ju opisati? Ljupka, plaha i nevina. 

Ili možda, vitka, elegantna i 

graciozna. Što god rekli, nećemo pogriješiti. 

Srna je uistinu jedan od najljepših 

stanovnika naših šuma, ali zasigurno i 

jedan od najranjivijih. Predatori, lovci, 

krivolovci i promet uzimaju veliki danak 

na njihovoj populaciji. No, srna je prilagodljiva 

životinja i unatoč brojnim opasnostima 

koje joj prijete, rasprostranjena 

je na gotovo čitavom području Hrvatske, 

te ne spada među ugrožene vrste. Nastanjuje 

i neke veće hrvatske otoke. 

Srna nastanjuje šire područje Europe i 

Azije. Ona je najmanja i najčešća vrsta 

iz porodice jelena u Europi. Stanište ove 

prelijepe životinje su rubni dijelovi mješovitih 

šuma uz široke livade. Budući da 

je vrlo prilagodljiva može je se vidjeti i 

u blizini naselja i glavnih prometnica. 

Kao preživač, srna je potpuni vegetarijanac. 

Što se tiče izbora hrane, ona je vrlo 

izbirljiva životinja. Hrana joj se sastoji 

iz pupova, nježnih listova i sočnih mladica, 

te meke i ukusne trave. Vole jesti 

i mlade usjeve i žitarice, pa se ponekad 

događa da naprave štetu na poljoprivrednim 

nasadima. Osjetila mirisa i sluha su 

joj izvanredna, dok je osjetilo vida nešto 

slabije. Srne su daltonisti i ne raspoznaju 

treću dimenziju prostora, ali odlično 

reagiraju na pokret. Osjetila su joj ipak 

nešto slabije razvijena nego kod jelena 

običnog. 

U grebenu je visoka oko 75 cm, dugačka 

je 130-140 cm, a rep joj je dugačak do 

5 cm. Ženke su neznatno manje i lakše 

od mužjaka. Težina zrelih mužjaka kreće 

se od 20 do 30 kg, a ženki od 17 do 25 

kg. U stražnjem dijelu tijela su više nego 

u prednjem, što govori da su građene 

za skokove, a ne za trčanje. Srne lako 

preskaču grmlje, šikaru, visoku travu i 

slično, ali ne mogu dugo trčati, pa su 

omiljeni plijen vukova koji se kada love 

oslanjaju na svoju izdržljivost. Krzno i 


njegova boja varira ovisno o godišnjim 

dobima. Ljetna boja dlake im je crvenkasto 

smeđa. Ženke na stražnjici imaju 

oznaku od žućkasto bijele dlake srcolikog 

oblika, a mužjaci ovalnog oblika, dok im 

je zimska dlaka siva ili sivo smeđa. Lane 

ima kestenastosmeđu boju s bijelim pjegama 

koje zadrži do jeseni. 

Kod srna samo mužjaci imaju rogove. 

Odbacuju ih ujesen nakon čega počinju 

rasti novi. U proljeće srndać češe svoje 

nove rogove koji su u to vrijeme pokriveni 

kožicom sa dlakama - bastom ili likom, 

istovremeno označavajući svoj teren. Rogovi 

srndaćima služe i kao oružje, a to 

je naročito izraženo za vrijeme parenja 

kada može doći do borbe s drugim mužjakom. 

Tijekom zime, srne se skupljaju u 

stada, a dolaskom proljeća ponovno se 

razdvajaju. 

Parenje počinje u srpnju i traje do početka 

kolovoza i tada se u šumi mogu 

se čuti tipični zvukovi srndaća u potrazi 


77

za ženkom. Posebno je zanimljiv ritual 

snubljenja u srna. Mužjak prati ženku u 

pravilnim krugovima krećući se graciozno, 

poput baletana. Ženka nosi plod 

devet i pol mjeseci od čega je plod u 

stanju mirovanja četiri i pol mjeseca. 

Srna u svibnju ili lipnju, ovisno o godini, 

rađa najčešće dva laneta. Rjeđe se 

događa da na svijet donese jedno ili tri 

laneta. Tek rođena lanad imaju težinu 

oko 1 kg. Srna ih posjećuje samo zbog 

dojenja, kako ne bi privukla grabežljivce. 

Lanad u to vrijeme najviše vremena 

provodi ležeći na zemlji kako bi ostala 

zaštićena od pogleda grabežljivaca. Tek 

rođena lanad nemaju vlastiti miris. Zbog 

tog je i pogrešno nađenu lanad dirati, 

jer ih srna nakon čovječjeg dodira 

odbacuje. Srne mogu dostići starost do 

15 godina. U tom periodu zubalo im je 

toliko istrošeno da se ne mogu prehranjivati. 


Najveći prirodni neprijatelji srna su vuk i 

ris, u staništima koja ova dva predatora 

nastanjuju. Lanadi prijetnju predstavljaju 

lisice, suri orlovi, pa čak i divlje 

svinje. No, to je ipak prirodna selekcija 

koja na životu ostavlja snažnije i sposobnije 

jedinke koje takve gene prenose u 

sustav i jačaju populaciju. Veći problem 

i prijetnju za populaciju predstavlja lov, 

krivolov, promet i psi lutalice. Krivolov 

je poseban problem. Čest je i nitko ne 

zna koliko životinja godišnje strada od 

podmuklog metka krivolovca. No, srne 

se znaju nositi s brojnim opasnostima 

koje ih ugrožavaju, te im je brojnost u 

Hrvatskoj zadovoljavajuća. Samim time 

nisu kandidati da se nađu u Crvenoj 

knjizi ugroženih životinjskih vrsta u 

Hrvatskoj. 

Tekst i snimke: Krunoslav Rac

Mačke (Felidae) je naziv za porodicu 

životinja iz reda zvijeri unutar natporodice 

mačkolikih životinja. Mačke su 

neovisne i dostojanstvene životinje. Njih 

ubrajamo među najuspješnije mesojede 

na svijetu. Svojim izgledom većina vrsta 

iz te porodice vrlo je slična široko rasprostranjenoj 

i opće poznatoj domaćoj mački. 

Porodicu mačaka obično dijelimo u 

dvije skupine: velike i male mačke. Divlje 

mačke žive u šumama i na travnjačkim ravnicama 

dok domaće kao kućne ljubimce 

nalazimo posvuda. U velike mačke ubrajamo 

tigrove, lavove, jaguare, geparde i 

leoparde. Među njima su najveći tigrovi 

koji dosegnu dužinu od tri metra. 

Leopardi 

Nastanili su se po šumama, ravnicama, 

planinama i gradskim područjima na predjelu 

Afrike, Bliskog istoka, te srednje 

i južne Azije. Leopardi su elegantne i 

snažne mačke koje život provode samotnjački. 

Svoje područje, bilo životno ili 

ono lovno, označuju mirisnim oznakama 

ili rikom. Pjegavo krzno dobro ih skriva 

od plijena kojeg vrebaju Često se odmaraju 

u sjeni stijena ili na granama drveta, 

na mjestima koja često posjećuju 

majmuni, njihova najdraža hrana. 

Osim majmuna omiljeni plijen također 

su im zečevi, bradavičaste 

svinje i male antilope. Neki se 

leopardi okote s crnim krznom i 

njih nazivamo panterama. Izbliza 

se na njihovom krznu mogu uočiti 

tek blage pjege. Njihova lijepa 

pjegava krzna mogu biti različite 

boje: od žute do sive. Crne pjege 

okupljene su u skupine bez malih 

pjega u sredini kakve se mogu 

naći kod jaguara. Na sniježnim 

planinskim livadama vreba glavni 

grabežljivac toga kraja - snježni 

leopard. Krzno snježnog leoparda 

zimi postaje debelo i teško što mu 

omogućava preživljavanje na iznimno 

niskim temperaturama. Široke 

i dlakave šape pomažu mu da 

ne upadne u snijeg. Ljeti, kada je 

temperatura ipak viša, krzno mu 

se prorijeđuje i u tom se razdoblju 

penje na visine do 3.600 metara. 

Ženke leoparda obično istodobno 

okote tri mačića koji su isprva 

slijepi. U zaklonu ostaju sve dok 

ne mogu slijediti majku, što se 

događa od šest do osam tjedana. 

Upoznajmo životinjske porodice 

MAČKE 

Nakon godine i pol do dvije mladi je napuštaju 

i traže vlastito lovno područje. 

Tigrovi 

Najveće i najjače mačke na svijetu su 

tigrovi. Razlikujemo osam podvrsta, vrlo 

različitih uzoraka i boje krzna. Najveći je 

sibirski tigar koji zna premašiti dužinu 

od tri matra, a njegova je težina jednaka 

prosječnoj težini tri čovjeka. Tigar ima 

jak i vitak kostur. Velike lopatične kosti 

dobro su uporište za jake ramene mišiće, 

a veliki rebreni kavez štiti mu srce i 

pluća. Kosti stražnjih nogu zamjetno su 

duže od prednjih. Nalaze se na prostoru 

Indije, Sibira, Mandžurije, Kine, Sumatra, 

Jave i Malezije. Broj u divljini pao im 

je na svega 6.000. Hrane se jelenima, 

svinjama, antilopama, manjim sisavcima 


i pticama. Posjeduju izvrsna osjetila vida 

i sluha, a pošto love noću, tiho i prikradajući 

se, vid im je na slabom svjetlu 

šest puta bolji od ljudskog. Osim vida i 

izvrsnog sluha tu su još i brkovi koji im 

pomažu za snalaženje po mraku. Plijen 

hvata golemim, šiljastim očnjacima, a 

hrapavi jezik omogućuje im da poližu sav 

plijen tako da od njega ne preostane ništa 

osim kostiju i kože. Tigrovi mužjaci 

ponekad podižu gornju usnicu i njuše. 

Takvo im njušenje pomaže da saznaju je 

li ženka spremna za parenje. Pronalaze 

se po rici i mirisnim tragovima. Nerijetko 

dolazi do sukoba dvaju mužjaka oko 

naklonosti jedne tigrice. U razdoblju od 

dva dana par se može sparivati i više od 

sto puta. 

Jaguari 

Jaguar je najveća južnoamerička mačka, 

te ujedno i jedina velika američka mačka. 

Žive u gustim šumama i močvarama 

Srednje i Južne Amerike. Slični su leopardima, 

ali nisu tako elegantni i žustri. 

Uglavnom su aktivni noću, a hrane se 

velikim i malim sisavcima, pticama, kornjačama 

i ribama. Odlični su plivači i penjači, 

ali ne mogu dugo trčati što znači 

da se plijenu moraju dosta približiti 

kako im ne bi izmakao. 

U lovu se oslanjaju na odličan 

vid i sluh. Po noći zjenice su 

im jako raširene, a danju uske 

su i propuštaju tek malo sunčeve 

svjetlosti. Za razliku od 

većine velikih mačaka, jaguari 

imaju kratke i zdepaste noge. 

Njihovo pjegavo krzno građeno 

je od dva sloja. Donji sloj 

tvore fine, mekane dlačice, a 

gornji sloj dulje i čvršće dlačice 

s pjegavim uzorkom. Osim 

za održavanje tjelesne topline, 

krzno im pomaže i za dobro 

prikrivanje, stapanje sa šumskom 

okolinom. Jaguari žive 

do dvadeset godine, a mogu 

narasti do 1,8 metara. 

Lavovi 

Za razliku od drugih velikih 

mačaka, lavovi zajednički 

love i dijele plijen, te skrbe za 

mlade. Žive u čoporima u koja 

čine tri do petnaeset ženki s 

njihovim mačićima te s dva ili 

tri mužjaka. Lavice love plijen 


79

za svoj čopor dok ga mužjaci čuvaju od 

suparničkih lavova ili hijena. Nastanjuju 

ravnice i pustinje. Točnije prostor Afrike 

i Sjeverozapadne Indije. Lavlje zlatasto 

krzno dobro se uklapa u suhe trave afričke 

savane, pa životinja može prikrivena 

čekati na plijen. Lavove slijede krda 

životinja koja pasu po savini, a kako 

love u čoporima mogu uloviti i mnogo 

veće životinje od sebe, primjerice bivole 

i žirafe. Lavovi-mužjaci razlikuju se od 

ženki po svojoj grivi dok kod svih ostalih 

mačaka mužjaci i ženke izgledaju isto. 

Lov prepuštaju ženkama, jer su sporiji 

pa ih žrtve lako mogu uočiti. Svake dvije 

godine majka-lavica okoti oko pet malih 

lavića. Lavići sišu majčino mlijeko do 

šestog mjeseca života, no već u trećem 

počinju se hraniti i mesom. Baš kao i 

kućna mačka i lavica svoje mlade nosi 

držeći ih za šiju. To joj omogućuje da 

laviće, u slučaju opasnosti, jednog po jednog 

prebaci na sigurnije mjesto. Lavovi 

u prosjeku žive petnaest godina i za to 

vrijeme mogu narasti do dva metra. 

Gepardi 

Tigrovi su uzeli epitet najveće i najjače 

mačke na svijetu, no gepardi su preuzeli 

ništa manje važnu karakteristiku, a to 


je brzina. Savanom mogu projuriti brzinom 

većom od 100 km/h, ali se zbog 

prevelikog zagrijavanja mora zaustaviti 

poslije otprilike dvadesetak sekundi. 

Tajna gepardove brzine skriva se u stražnjim 

nogama i velikim mišićima uzduž 

savitljive kralješnice. Sve mačke osim 

geparda mogu uvući panže u zaštitne 

dijelove na prstima, pa se one zarivaju 

u tlo. Dugi joj rep služi za održavanje 

ravnoteže i upravljanje. Nalazimo ih na 

prostoru Afrike, Azije i Bliskog istoka. 

Gepardi love danju što znači da mogu 

preživjeti na istom području s noćnim 

lovcima, lavovima i leopardima. Hrane 

se gazelama, impelima, malim sisavcima 

i antilopama. Kad sustigne plijen, skače 

na njega, no prije nego što ga pojede 

mora se ohladiti. Gepardi imaju dva do 

pet mladih. S majkom ostaju do godinu i 

pol, a lovačkim i drugim vještinama uče 

se promatrajući i oponašajući. 

Domaće mačke 

Domaća mačka (Felis silvestris forma catus) 

je mali mesožder iz porodice mačaka. 

Prvotno potječe od afričke divlje 

mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. 

Spada među najomiljenije kućne 

ljubimce.Ima izraženo dobro razvijen 

čitav niz osjetila. Velike oči okrenute 

naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za 

prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, 

a naročito dobro registriraju brzo kretanje. 

U mraku vide 50% bolje od ljudi dok 

im je sluh osjetljiviji od psećeg i tri put 

bolji od ljudskog. Jedan je od najboljih 

među svim sisavcima. Među svim životinjama 

imaju najbolji osjećaj ravnoteže. 

Kod pada s visine od 2-3 metra iz bilo 

kojeg položaja će se okrenuti nogama 

prema dolje prije nego ispruženih šapa 

doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi 

kao kormilo. Izraziti su individualisti. 

Same određuju gdje i u čijem društvu 

će provoditi svoje vrijeme i vrlo teško 

im se može nešto nametnuti. Na selu se 

često se udružuju u manje grupe koje 

podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji 

čopori sastoje se od nekoliko ženki koje 

su u međusobnom srodstvu, njihovih 

starijih i mlađih mačića i jednim ili dva 

mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu 

spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko 

potomstvo ostaje uz majku na njenom 

teritoriju i povećavaju grupu. Mačke se 

sporazumijevaju govorom tijela, glasom 

i mirisima, njihova sposobnost učenja i 

sjećanja na zavidnoj je razini. 

Ivana Belić–Šojat

Čovječja ribica u Hrvatskoj 

danas mnogi misle da čovječja ribica 

I ili proteus živi samo u Sloveniji, čak 

samo u špilji Postojni. Začude se kad doznaju 

da je ovaj endem Dinarida i simbol 

krškog podzemlja proširen od Italije 

preko Slovenije i Hrvatske sve do Hercegovine. 

Premda njeno geografsko rasprostranjenje 

nije kontinuirano, u Hrvatskoj 

obitavaju stalne i značajne populacije. 

U posljednje se vrijeme opet postavlja 

pitanje: Postoji li samo jedna čovječja 

ribica ili pak više svojti sličnih zbog 

podzemnih staništa u kojima žive? 

Mlado od zmaja 

U izvoru kraj našega sela voda izvire samo 

u određeno vrijeme, obično u ponoć i oko 

9 sati ujutro. Voda poteče i kad se po 

izvoru lupi štapom ili se vikne u njega, 

samo treba viknuti što glasnije. Kako je to 

moguće? U planini postoji špilja u kojoj 

živi zmaj koji guta vodu. Kad se naguta 

ili kad ga uznemirimo, ljutito je izbljuje 

i voda se pojavi na izvoru. Na vlastite 

oči vidio sam tri zmajeva mlada koje je 

izvor izbacio. Može vam potvrditi i gospodin 

poštar koji je jednog odnio kući 

... Ovu priču neukog seljaka iz Vrhnike u 

Sloveniji zapisao je legendarni putopisac, 

barun J. W. Valvasor u djelu Slava 

Vojvodine Kranjske, tiskanom 1689. u 

Nürnbergu. Legenda bi pala u zaborav, 

da polovicom 18. stoljeća 

liječnik I. A. Scopoli, službujući u 

Idriji, nije na poklon dobio čudesne 

ružičaste ribe s nogama, Valvasorovog 

zmaja iz Vrhnike. Legenda 

postaje stvarnost. Nekoliko primjeraka 

konzerviranih u alkoholu 

šalje prirodoslovcima širom Europe. 

Bečki liječnik i zoolog J. N. Laurenti 

1768. objavljuje opis nove vrste koju je 

nazvao Proteus anguinus. Proteus (Protej) 

je u grčkoj mitologiji sin Oceana, 

morsko božanstvo koje mijenja oblik, 

simbol nesvjesnog i izražava se samo u 


zagonetkama. Bolje ime za zmajevu bebu 

teško je naći. Opis je bio vrlo štur, ali je 

u znanstvenim krugovima odjeknuo kao 

senzacija. Je li moguće da mitološka 

bića doista postoje? 

Premda se radovi o čovječjoj ribici 

broje na stotine, ostale su brojne 

zagonetke vezane uz malog zmaja. 

Čovječja ribica je vodozemac, 

uz vodenjake, daždevnjake i žabe, 

a pripada porodici glavašica. Cijeli 

životni vijek provodi u vječnoj tami 

podzemnih voda na temperaturi 5- 

14ºC. Za opstanak u tim ekstremnim 

uvjetima razvila je brojne prilagodbe. 

Prvo što zapažamo je nježna 

ružičasta boja tijela, jer joj nedostaje 

pterin, pigment kojeg imaju ostali 

vodozemci. Pošto boja kože podsjeća na 

ljudsku, nazvana je - čovječjom ribicom. 

Oči su zakržljale i prekrivene kožom, a na 

repu je kožna peraja. Cijelo tijelo je izduljeno, 

pa je vrsta dobila ime anguinus, 


81

zmijolik. Proteus je najveći stigobiont, 

vodeni podzemni organizam na svijetu, 

dug do 30 cm. Iza kruškolike glave upadljive 

su crvene vanjske škrge podijeljene 

u tri režnja. Osim škrgama diše plućima, 

a plinove izmjenjuje i preko kože. Jeguljasto 

pliva podzemnim vodotokom, a 

iznimno izlazi na podzemno kopno, kad 

u atmosferi zasićenoj vlagom hoda s dva 

para nogu, od kojih prednje imaju tri, a 

stražnje dva prsta. Čovječja ribica sliči 

na veliku ličinku iz koje se treba razviti 

odrasli organizam, što je dugo zbunjivalo 

znanstvenike. Otac binarne nomenklature 

Karl Linne nije je uvrstio u svoj sustav 

životinja, misleći da se radi o ličinki nekog 

vodenjaka. Međutim ona u larvalnoj 

fazi provodi cijeli svoj životni ciklus, 

uključujući i razmnožavanje, što zovemo 

neotenija. 

Doživjeti stotu 

Iako nema oči, koje ionako ne pomažu u 

mraku podzemlja, čovječja ribica se vrlo 

dobro snalazi u svom staništu, zahvaljujući 

prije svega osjetilu okusa i mirisa 

te elektroreceptorima. Njima pronalazi 

svoj plijen: špiljske račiće i ličinke vodenih 

kukaca koje donosi voda iz vanjskih 

staništa. Guta i mulj s dna, valjda zbog 

visokog udjela organske tvari. Kao i drugi 

špiljski organizmi, zbog usporenog i štedljivog 

metabolizma može dugo izdržati 

bez hrane. U zatočeništvu je jedna čovječja 

ribica živjela bez hrane fantastičnih 

12 godina. I životni je vijek ribice nevjerojatan, 

procjenjuje se da može doživjeti 

100 godina. Recept za dugovječnost 

je: potpuni mrak, hladna voda te trajni 

post sa rijetkim i malim obrocima. Uz 

to mirovati, potrošnju energije svesti na 


minimum, sve suvišne organe reducirati, 

a seks prakticirati iznimno rijetko. Ipak, 

kad se kod ovih naših asketa javi ljubavni 

žar mužjak zapleše svoj svadbeni ples te 

odloži nakupine sperme, spermatofore. 

Privučena plesom ženka prilazi i spermatofori 

joj se lijepe za kloaku. Nakon 

nekoliko dana ženka oplođena jajašca 

lijepi na kamenje i u tri tjedna položi ih 

do 70. Embrionalni razvoj traje iznimno 

dugo, punih 130 dana, nakon čega iz jajeta 

izlaze ličinke duge 2 cm. Imaju sitne 

očne točkice, atavizam iz doba kada je 

vrsta imala normalne oči, a koje ubrzo 

nestaju. Ribice postaju spolno zrele kasno, 

mužjaci sa 11-14, a ženke tek s 15- 

18 godina. Utvrđeni su slučajevi rađanja 

živih mladih, koji nisu razjašnjeni. 

Čovječja ribica jedini je europski troglobiontni 

kralješnjak i nema bliskih srodni- 

ka u Europi. U SAD nadzemno žive srodne 

vrste roda Necturus. Slijepi teksaški salamandar 

Typhlomolge rathbuni, poznat iz 

jedne jedine spilje na jugoistoku Texasa, 

na prvi pogled isti je naš proteus. Ipak, 

manji je i ima pet prstiju na nogama. 

Proteus je relikt, živi fosil tercijarne faune. 

Smatra se da je njegov predak živio 

na dnu plitkih, toplih jezera u razdoblju 

tercijara, prije oko 60 milijuna godina. 

Globalna promjena klimata smanjuje 

njegova staništa, a nove, prilagođenije 

vrste vodozemaca ga potiskuju. Bio je 

bio osuđen na izumiranje, što se to dogodilo 

rođaku Mioproteusu, koji je živio 

u miocenu, prije oko 30 milijuna godina. 

Ipak, postupnom prilagodbom na podzemna 

staništa opstao je do danas. Darwin 

smatra da je njegov opstanak moguć 

zbog daleko manjeg selekcijskog pritiska, 

odnosno konkurencije u podzemlju, nego 

na površini. 

Pliva li proteus leđno? 

Otkriće crnog proteusa na području Bele 

Krajine u Sloveniji 1986. izazvalo je senzaciju. 

Osim što je tamno pigmentiran, 

ima dobro razvijene oči, ova podvrsta 

vrlo je slična zajedničkom pretku, iako i 

ona živi podzemno te samo noću izlazi u 

vanjska jezerca. Opisan je 1994. kao Proteus 

anguinus parkelj. Ovo je otkriće potaklo 

teoriju da se prijelaz u podzemlje 

dogodio tek nakon posljednjeg glacijala, 

prije oko 10.000 godina. U Hrvatskoj postoje 

bar tri zasebne populacije, jedna 

u Istri, druga u Gorskom kotaru i Lici, 

a treća u Dalmaciji. Prvi puta je čovječja 

ribica nađena u izvoru Goručica kod 

Sinja davne 1840. godine, a već 1850. 

opisana je kao nova vrsta pod imenom 

Hypochthon carrarae ili prema staroj literaturi, 

dalmatinska glavašica. Krajem 

19. stoljeća naš čuveni prirodoslovac 

Spiridon Brusina objavljuje da je 1879. 

iz ponora rijeke Gacke dobio primjerak 

nove vrste čovječje ribice, koju će opisati 

pod imenom Proteus croaticus. Nažalost 

naum nije uspio ostvariti. U Istri je prvi 

puta utvrđena 1885. u rudniku Krapan 

kod Labina, prilikom provale podzemne 

vode. Opisano je čak šest vrsta čovječjih 

ribica, na osnovi morfoloških razlika, ali 

nisu znanstveno priznate. Danas je ova 

dvojba ponovo aktualna i modernim, genetičkim 

metodama utvrdit će se predstavljaju 

li zasebne oblike. 

U Hrvatskoj je utvrđeno gotovo 70 nalazišta 

čovječje ribice. Na nekima je vrlo 

rijetka, dok ih u drugima susrećemo redovito, 

u većem broju. Čovječje ribice 

su naše prirodno blago, pa ih zakon štiti 

kao rijetke i ugrožene životinje. Zabranjeno 

je njihovo uznemiravanje, lovljenje, 

a pogotovo prodaja i prenošenje 

preko granice. Međutim, zakon je samo 

slovo na papiru, ako sami nismo svjesni 

vrijednosti koju imamo. Čovječje ribice 

nemaju prirodnog neprijatelja i jedini 

koji ugrožava njihov opstanak je čovjek. 

Opsežni hidrološki zahvati, onečišćenje 

i crpljenja podzemnih voda i jednostavno 

ekološki nemar čine ih ugroženom 

vrstom. Za sve one koji žele ovog našeg 

podzemnog sunarodnjaka vidjeti uživo, 

naći će ga u podzemnom jezercu jame 

Baredina u Istri. 

Tekst i snimci: Roman Ozimec

Čokolada 

Mala, velika, kockasta, okrugla, tekuća... 

Svejedno je, vole ju svi. U 

njoj podjednako uživaju i oni i one. Kako 

i ne bi, kada se polako topi u ustima 

ostavljajući gladak i dogotrajan okus pod 

jezikom, oslobađa hormon sreće – serotonin. 

Osjećaj ugode je toliko snažan; 

jedan komadić traži drugi, a jedna čokolada 

drugu, te nastaje „slatki grijeh“. 

Postoji nekoliko vrsta čokolada: gorka 

čokolada, čokolada za kuhanje, čokolada 

za preljevanje – coverture, mliječna 

čokolada, bijela čokolada. 

Konzumiranje čokolade u umjerenim 

količinama i pravim odabirom nije “gri- 

jeh“, jer ona sadrži vitamin E koji štiti 

stanične membrane, stabilizira epitelne 

i endotelne stanice i jedan je od najjačih 

antioksidansa. Djeluje umirujuće, jer 

mozak oslobađa endorfine koji smiruju i 

smanjuju osjetljivost na bol. Čokolada se 

vrlo brzo probavlja, te potiče transport i 

prolaz hrane kroz probavni trakt. Sadrži 

steainsku kiselinu koja se u jetri pretvara 

u oleinsku kiselinu. Lipidna komponenta 

čokolade se u organizmu asimilira 

do 98%. U konzumiranju čokolade 

ne treba pretjerivati, jer se proteinske 

tvari biljnog porijekla ne mogu do kraja 

razgraditi – zbog prisutnosti tanina 

Čokolada ima izuzetan kemijski sastav, do čijeg je rezultata došla moderna znanost 


– pa se crijevima u krvi apsorbira dio 

nerazgrađenih proteinskih spojeva. Oni 

mogu djelovati kao antigeni i izazvati 

alergijsku reakciju. 

Donedavno su stizala upozorenja o štetnosti 

čokolade na zdravlje čovjeka. Upozorenja 

su bila tipa: čokolada uzrokuje 

karijes, deblja, sadrži puno kofeina, izaziva 

akne i uzrokuje loš ten, povećava 

razinu kolesterola u krvi... Istina je sasvim 

drukčija; karijes uzrokuje nedostatak 

higijene usne šupljine, dok neke supstance 

koje sadrži čokolada usporavaju 

kvarenje zuba. Istraživanja su pokazala 

da konzumacija čokolade ne povećava 

NUTRITIVNI SASTOJCI teobromin ima diuretsko djelovanje - regulira: krvni tlak, širi krvne žile srca, liječi proljev 

kofein ima stimulirajuće djelovanje. 800 g čokolade sadrži količinu kofeina kao šalica kave 

fosfor hrani živčane stanice mozga, potiče sazrijevanje crvenih i bijelih krvnih zrnaca 

OLIGOELEMENTI 

magnezij regulira metaboličke procese, osigurava normalnu živčanu funkciju 

kalcij je važan građevni element kostiju, zuba i noktiju 

cink, bakar obnavljaju strukturu kože, jačaju njezinu zaštitnu barijeru 

fenoli, flavonoidi pomažu u proizvodnji dobrog HDL kolesterola koji štiti krvožilni sustav 

PRIRODNI ANTIOKSIDANSI 

E vitamin štiti stanične membrane, stabilizira epitelne i endotelne stanice 

B1 i B2 važni koenzimi u metabolizmu ugljikohidrata i masnih kiselina 

VITAMINI B-SKUPINE 

folna kiselina ima važnu ulogu kod sinteze DNK, osobito je važna u prvim mjesecima trudnoće 

EKO REVIJA 

eco review 

83

oj akni. Čokolada deblja samo u prekomjernom 

konzumiranju, dok jedna do 

dvije kockice tamne čokolade dnevno čak 

sprječavaju prekomjerno jedenje druge 

hrane, te stvaraju osjećaj sitosti. Čokolada 

sadrži znatno manje kofeina od šalice 

čaja, kave ili cola napitaka, a unatoč vi- 

84 


soko zasićenim masnoćama koje sadrži, 

čokolada ne povećava kolesterol u krvi, 

jer u čokoladi prevladava zasićena stearinska 

masna kiselina. Sve ove tvari postoje 

i u drugim namirnicama, pa takva 

mišljenja i nisu toliko uvjerljiva, kažu 

znanstvenici. 

Suvremena znanost došavši do molekularne 

podloge i otkrivši kemijski sastav 

čokolade, utvrdila je da tamna čokolada 

smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti 

(antioksidansi, polifenoli), kaže Marguerita 

Engler, profesorica Sveučilišta u 

San Franciscu. Istraživanja koja je proveo 

profesor sveučilišta u Nottinghamu, Ian 

Macdonald, sa suradnicima, da flavonoidi 

koji se nalaze u čokoladi, u roku 2 do 

3 sata, povećavaju dotok krvi u mozak, 

predstavio je na Skupštini američkog 

društva, pod nazivom “Neurobiology of 

Chocolate: A Mind – Altering Experience?” 

Veliku pozornost izazvao je profesor 

Norman K. Hollenberg s Harvardskog sveučilišta 

koji je proučio Kuna Indijance. 

Oni imaju izrazito malu incidenciju bolesti 

krvožilog sustava. Pokazalo se da je 

uzrok tome velika količina kakaoa koju 

koriste u svakodnevnoj prehrani. 

Priča o čokoladi započinje još u davnoj 

prošlosti i traje do današnjih dana. Prvi 

put – čokolada se spominje u civilizacijama 

Indijanaca, Maya i Azteka. Stare 

civilizacije stoljećima su konzumirale 

čokoladu u tekućem obliku, tj. u obliku

napitka, te su je smatrale “pićem bogova”. 

Tisućljećima čokoladi se pripisuju 

ljekovita i afrodizijačka svojstva. Tradicionalna 

terapijska primjena čokolade i 

kakaoa od 16. st. do 20. st. ukljućuje 

anemiju, nedostatak apetita, pomanjkanje 

majčinog mlijeka, mentalni zamor, 

vrućicu, giht, bubrežne kamence, te oslabljen 

libido. 

Osnovni sastojak čokolade je zrno kakaoa, 

plod stabla kakaovca. Stablo kakaovca - 

Theobroma cacao što u prijevodu znači 

“hrana bogova”, zimzeleno je drvo sa 

crvenkastim i žutim cvjetovima. Beru se 

mahune i vade se sjemenke. Sjemenke se 

u postupku prerade podvrgavaju fermentaciji 

na nekoliko dana, a zatim se suše i 

kuhaju. Mijenja im se boja, od purpurne 

do tamno smeđe. Jezgra se pretvara u 

alkohol i šećernu tekućinu koja otječe i 

počinje se stvarati čokoladni okus. Masa 

sadrži veliki udio kakao maslaca. Ona se 

stvrdne hlađenjem i postaje baza svih 

kakao i čokoladnih proizvoda. Osnovni 

sastojci svih čokolada su kakao maslac, 

kakao masa, aroma vanilije, te emulgator 

lecitin koji povezuje sve čokoladine sa- 

stojke. Kakaovac je tropska biljka i raste 

u tropskim kišovitim šumama. 

Čokolada nije samo omiljena slastica. 

Veliku važnost ima njezina upotreba u 

kozmetičkoj industriji. Zbog svog posebnog 

komijskog sastava čokolada djeluje 

euforično na kožu i mozak. Endorfin opušta 

mozak, djeluje na kožu stimulirajuće 

i regenerirajuće. Čokolada kožu snažno 

tonificira, potiče proizvodnju kolagena i 

elastina, te kožu čini napetom i čvrstom. 

Ona poboljšava teksturu kože. Čokolada 

svojim glavnim sastojkom-kakao maslacem 

(najcjenjenija mast) prodire dubinski 

u kožu, te topi masnoće i zadržava 

vlagu. Vitamin E sprječava starenje kože 

i čini ju zategnutom i glatkom. Aktivne 

supstance iz čokolade djeluju jakim lifting 

učinkom, hidratiziraju, a umornu i 

atoničnu kožu odmaraju i čine svježom. 

Hranjivi čokoladni maslaci, pakunzi i 

maske za lice i tijelo, razne hidratantne 

kreme, ruževi za usne, preparati za 

sunčanje, masaže toplom čokoladom, i 

razni ostali kozmetički tretmani na bazi 

čokolade, pravi su hit u kozmetici. Korištenjem 

čokolade u raznim tretmani- 

ma u kozmetici, ubrzava se cirkulacija, 

pročišćava limfa, otapaju se nakupine 

masnog tkiva, a koža i cjelokupni organizam 

postaju zdraviji. Čokolada ima 

dobra svojstva, stoga treba uživati u razumnim 

količinama, u osebujnom okusu, 

prepustiti se tretmanima bez bojazni i 

ograničenja. 

Jasno je da je čokolada vrlo kvalitetna 

namirnica, a u izboru prednost svakako 

treba dati tamnoj čokoladi i ne zaboraviti 

upozorenje Marguerite Engler: “Čokolada 

može biti lijek, ali ona sadrži puno 

kalorija. I dalje se mora jesti zdravo i 

vježbati”. Dr. Joe A. Vinson s američkog 

sveučilišta Scranton smatra da čokolada 

povećava razinu dobrog kolesterola 

za 10%. On je utvrdio da tekući kakao 

koji se koristi za proizvodnju crne čokolade 

sadrži najviše antioksidansa, da su 

u crnoj čokoladi antioksidansi iznimne 

kvalitete, kvalitetniji od vitamina C i E. 

Rasprave i istraživanja se nastavljaju, a 

“hrana bogova” nastavlja oduševljavati 

milijune ljudi diljem svijeta. 

Tekst i snimke: Nikolina Jurković 

EKO REVIJA 85 

eco review


Eco Heritage Task Force 2007. 

Mladi iseljenici u Kaštelima 

Hrvatska matica iseljenika tradicionalno 

organizira dragovoljni program 

Task Force u kojem mladi iz iseljeništva 

rade na zaštiti okoliša, obnavljajući zapuštene 

dijelove hrvatskoga prirodnospomeničkog 

i kulturno-povijesnog prostora, 

tako da je i nastala transformacija 

projekta u Eco Heritage Task Force. Ove 

godine projekt se ostvaruje u Kaštelima, 

realizira se u suorganizaciji s Fondom 

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. 

Naime, direktor Fonda Vinko 

Mladineo prepoznao je dobre namjere 

Hrvatske matice iseljenika da se u ekoobnovu 

i zaštitu prirodnih vrednota 

Hrvatske uključe i potomci hrvatskih 

iseljenika. 

Potreba da očuvamo našu prirodnu 

i kulturnu baštinu je izazov koji će 

ostati. Uključivanje mladih je prirodna 

potreba, jer i oni potječu iz Hrvatske i 

nastojat će pridonijeti očuvanju njenog 

prirodnog okoliša i dobara te je 

bolje upoznati, istaknuto je prigodom 

dogovora suradnje. 

Projekt je osmišljen u jeku hrvatskih 

ratnih stradanja 1992. godine, iseljenička 

je mladež nastavila održavati 

Task Force i u mirnodopsko vrijeme. 

Dosad su uspješno ostvareni programi 

obnove i zaštite kulturne baštine u 

Voćinu, Gornjem Brgatu kraj Dubrovnika, 

Skradinu, Daruvaru, Istri, na 

Plitvičkim jezerima, na otočiću Galovcu 

kraj Zadra, u Arboretumu u Trstenom, 

Motovunu, Zaostrogu, Stonu, 

Puli i Bakru s arheološkim nalazištima 

u Crikvenici, Novom Vinodolskom 

i Hreljinu. Uvidjevši vrijednost ovoga 

programa svake se godine hrvatskoj 

mladeži iz iseljeništva i predstavnicima 

hrvatskih nacionalnih manjina iz 

susjednih zemalja pridružuju i njihovi 

prijatelji iz cijeloga svijeta. 

Na Task Force se sve više pojavljuju i 

stranci, prijatelji hrvatskih iseljenika 

koji vremenom postaju dobri promicatelji 

hrvatske kulture i turizma, pa se 


često vraćaju u Hrvatsku i kao turisti. I 

ne samo to. Task Force veže na poseban 

način sve sudionike i domaćine što često 

rezultira i nekim poslovnim vezama. Kad 

se tomu pridoda i ekološka osvješćenost 

svih sudionika, te razvoj ekoloških znanja 

i očuvanja prostora, uspjeh je zajamčen, 

mišljenja su u Hrvatskoj matici 

iseljenika. 

Ove godine domaćin Eco Hertage Task 

Force bit će grad Kaštela koji je pokazao 

veliki interes i spremnost na suradnju želeći, 

i na ovaj način, pomoći poboljšanju 

ekološke situacije na tom prostoru. Hr- 

vatska matica iseljenika i Fond za zaštitu 

okoliša upravo su na tom prostoru lijepe 

naše uvidjeli veliku potrebu za održavanjem 

projekta Task Force 2007. 

Loša ekološka slika u Kaštelima posljedica 

je neoprostivih pogrješaka učinjenih 

nakon 1945. godine, kada industrijaliza- 

cijom i neplanskom izgradnjom nastaju 

nagle promjene koje narušavaju prirodu 

i urbanistički sklad. Kaštelanski zaljev, 

nekada prekrasan, postaje onečišćen i 

devastiran. Godinama se taj grad i cijela 

Hrvatska trude ispraviti te pogrješke 

i očuvati kulturnu i prirodnu baštinu. 

U toj hvalevrijednoj misiji ove godine 

će im se priključiti i mladi hrvatskoga 

podrijetla i njihovi prijatelji iz čitavoga 

svijeta. Pokušat će pridonijeti barem 

poboljšanju sadašnjega stanja i stvaranju 

temelja budućega centra svjetskoga 

turizma u Kaštelima. Planira se uređenje 

planinarskoga puta nazvanoga Kolijevkom 

hrvatske državnosti Bijaći – Klis, 

puta koji se proteže od mjesta Bijaći 

u Kaštelima, gdje je još 852. godine 

hrvatski kralj Trpimir izdao darovnicu 

u kojoj se prvi put spominje ime Hrvat, 

pa sve do ponosnoga Klisa. Ovaj 

put krase starohrvatske crkvice, a tu 

se nalazi i Biblijski vrt prepun rijetkih 

biljaka. 

Lokacija Biblijskog vrta na južnim 

padinama Kozjaka u zapadnom dijelu 

Kaštelanskog polja i nad izvorom žive 

vode, zanimljiva je zbog crkvice Sv. 

Marije od Špiljanja danas zvane Gospe 

Stomorija. Stanovnici tadašnjeg starohrvatskog 

sela Špiljana zbog čestih 

opasnosti od turskih napada, preselili 

su u sela uz more, gdje je današnje 

naselje Kaštel Novi. Ali čvrsta duhovna 

veza višestoljetnim hodočašćenjem 

u svetište Stomorija sačuvana 

je i danas. 

Vrijedne ruke hrvatske mladeži iz 

iseljeništva nesumnjivo će dati velik 

doprinos obnovi i boljitku ovog izuzetnoga 

prirodnoga, ali i spomeničkoga 

povijesnoga prostora. Zasigurno će sudionici 

projekta Task Force 2007. osjetiti 

sve čari i ljepote Biblijskog vrta i Kaštela 

te sa sobom ponijeti uspomene na bajkovitu 

obalu domovine. 

Tekst i snimak: Ivana Rora

Pluća Plu Pluća ća 

svijeta 

Tropske kišne šume predstavljaju 

najstariji tip vegetacije na površini 

Zemlje. Karakterizira ih veliki biološki 

diverzitet a s obzirom na veliku količinu 

sunčeve energije i padalina ubrajaju 

se među najproduktivnije ekosustave na 

svijetu. Površinom najveća tropska kišna 

šuma i najveći prirodni izvor na Zemlji 

je Amazonsko područje koje zauzima oko 

6 milijuna km² ili 2/5 ukupne površine 

Južne Amerike. Od ukupne površine 

na Zemlji koju prekrivaju tropske kišne 

šume, Amazonsko područje prekriva 45%. 

Nalazi se na području osam južnoameričkih 

država: Brazila, Kolumbije, Perua, 

Venezuele, Ekvadora, Bolivije, Gvajane i 

Surinama. Često se naziva “plućima svijeta” 

jer se više od 20% od ukupne količine 

kisika na Zemlji proizvede upravo u 

amazonskoj prašumi. 

Amazonsko područje je neprekidna, 

ogromna ravnica od podnožja Anda do 

Atlantskog oceana koja se na dužini 

od oko 3.800 km spušta svega 180 m. 

Amazonsko područje je najvećim dijelom 

pokriveno tropskom šumom i vrlo je bogato 

vodom. Ogromne površine, oko 80 

km, s obje strane Amazone stalno su pod 

vodom i muljem koji se taloži nanosima 

rijeka. Veliki dio Amazonskog područja 

zauzimaju prašume, lisnate šume koje 

zadržavaju vjetrove i sprečavaju isparavanje 

a u njima vlada stalni sumrak 

i vlaga. Veza između Južne Amerike i 

ostalog svijeta uvijek je bila slaba, a u 

dobrom dijelu povijesti gotovo je i nije 

bilo. Zbog te izdvojenosti u Južnoj Americi 

stvorila se vrlo posebna flora i fauna 

Tamo nema godišnjih doba, postoje samo 

vlažna i manje vlažna razdoblja. 

U Amazonskom području nalazi se tisuće 

i tisuće najrazličitijih životinja i 

biljaka. Na prosječnom četvornom kilometru 

živi 750 vrsta biljaka, 125 vrsta 

sisavaca, 400 vrsta ptica, 100 vrsta 

gmazova i 16 vrsta vodozemaca, među 

kojima je i najotrovnija žaba na svijetu 

čiji je otrov toliko jak da može ubiti i 


do deset jaguara istovremeno. Procjenjuje 

se da na četvornom kilometru rijeke 

Amazone živi između 2.500 – 3.000 vrsta 

riba. Recimo samo da Amazona ima 

deset puta više vrsta riba nego u cijeloj 

Europi. Od studenog do lipnja nastupa 

kišna sezona. Tada dolazi do potapanja 

golemih područja koja predstavljaju idealno 

mjesto za mriješćenje mnogih vrsta 

riba. Amazonu nastanjuju i kajmani 

koji su manja vrsta krokodila i najveća 

i anakonda, najagresivnija zmija na svijetu 

koja može narasti preko 15 metara. 

Kornjače koje nastanjuju poplavljena područja 

sigurne u svojem oklopu, ali i u 

samoj naznaci opasnosti jednostavno se 

prevale u vodu. Ptičiji svjet je unikatan 

i jednako raznolik koliko i raznobojan. 

Čaplje, bijele, sive, šarene; velike i male 

hrane se u plitkoj vodi po kojoj mogu 

gacati dugačkim nogama. Ovo je njihov 

raj kao i ostalim pticama močvaricama. 

Jedino tamo možemo susresti pet vrsta 

vodomara, a najveći od njih, veliki kra- 


87

ljevski vodomar, dugačak je 38 centimetara. 

Najbrojnije vrsta ptica u Amazoni 

je dugovrata aninge. Kukci su zasigurno 

najbrojnija vrsta životinja koja se može 

naći na tlu Amazonske prašume. Velike 

kolonije mrava, jedna su od najopasnijih 

vojski u prašumi. Vatreni mravi koji krenu 

na pohod napadaju i jedu sve ispred 

sebe od drugih kukaca do ptica i sisavaca. 

Kukci su najzastupljeniji u veli- 


koj organskoj raznolikosti Amazonskog 

područja. Glavni jelovnik svih tih ptica 

jesu ribe, kojih ovdje ima u izobilju. Rekorder 

u veličini je zasigurno paiche koja 

naraste do 150 kg i tri metra. U Amazoni 

se od velike vrste riba razlikuju ribe 

dvodihalice koje mogu živjeti na kopnu i 

udisati zrak, električne jegulje i pirane. 

Najbolji ribolovac u Amazoni je vidra 

koja pojede na dan pet kilograma ribe, a 

cijela porodica na godinu ulovi 30.000 

komada. Postoji još jedan sisavac ribolovac, 

no vrlo čudan. Možemo ga vidjeti 

po danu na stablima palmi kako visi glavom 

nadolje. To je šišmiš koji umjesto 

kukaca hvata ribu. Ova vrsta samo je jedan 

primjer adaptivne radijacije šišmiša 

tropa novog svijeta u kojoj je nastalo 

(ili još uvijek nastaje) 100 vrsta s različitim 

odstupanjima od klasičnog načina

života. Južnoamerički šišmiši jedu žabe, 

ptice, guštere, miševe, ribe pa čak i druge 

šišmiše, naravno tu je i druga velika 

skupina šišmiša koja se hrani voćem i 

nektrom. Na pješčanim obalama kornjače 

legu jaja, sunčaju se kajmani, a jaguari 

i anakonde spremaju se za lov. Najveći 

glodavac Južne Amerike je kapibara koji 

je glavni izvor hrane za najveću mačku 

Južne Amerike - jaguara. 

Rijeke u Amazonskom području dijele 

se na: bijelu vodu, bistru vodu i crnu 

vodu. 

Bijela voda 

Rijeke koje dolaze sa područja Anda, 

putem ispiru tla (većinom glinu) koja 

muti vodu. Pošto je voda prilično mutna 

u njoj se nalazi malo vodenog bilja. Ta 

voda je bogata hranjivim tvarima koje 

privlače mnoge insekte, a za insektima 

naravno dolaze i mnogobrojne ribe. Neke 

od rijeka bijelih voda su Rio Solimoes, 

Rio Madeira, Rio Branco. 

Bistra voda 

Dolazi sa Brazilskog visočja i Gvajanskog 

gorja. Pošto na tim planinama nema erozivnih 

stijena niti rijeke ne sadrže topive, 

hranjive tvari. Struja u tim rijekama 

je prilično jaka a Rio Toncantins, Rio Xingu, 

Rio Tapajos, ulaze u rijeku Amazonu 

sa juga. 

Crna voda 

Jako kisela (pH 4.0 - 5.0) i mekana voda. 

Usprkos tamnoj boji, voda je prilično 

prozirna sa vidljivošću od oko 1,5 metara. 

Tamnu boju dobiva zbog ostataka 

biljaka u vodi, inače bi mikroorganizmi 

razgradili organski otpad, ali pošto ih 

nema, on čini vodu tamnom. Samo rijetki 

insekti mogu podnositi takve uvjete, pa 

zbog toga ribe ovise o hrani koja padne 

sa okolnih drveća. Štoviše glavne crne 

rijeke su gotovo bez života, tako da ribe 

i ostala živa bića žive u okolnim pritocima, 

jezrima, močvarama i barama. Područja 

zapadne i središnje Amazonije. Rijeka 

Rio Negro je najtipičniji predstavnik crnih 

voda, a ujedno je i četvrta najveća 

rijeka na svijetu. Tropsku šumu presijeca 

druga po redu najduža rijeka na svijetu 

Amazona. Ali ako već nije najduža, onda 

je zasigurno najšira rijeka. Španjolski 

istraživač Francisco de Orellana je bio 

prvi Europljanin koji je ušao duboko u to 

područje. Dao joj je ime Amazona 1542. 

godine, jer je vidio mnogo plemena žena 

ratnica koje su ga podsjetile na Amazonke 

iz grčke mitologije. Dubina rijeke ovisi 

o njenoj širini, i varira od 50-80 metara. 

U blizini grada Obidosa duboka je čak 

130 metara. Široka je i do 50 km, a na 

samom ušću rijeka prelazi 250 kilometara 

širine. Procjenjuje se da ukupna količina 

vode iz Amazone iznosi preko 20% svih 

svjetskih voda. Na Amazonskom području 

nalazi se preko 200 rijeka, dok 17 rijeka 

koje utječu u Amazonu ima dužinu preko 

1.600 kilometara. 

Kišne šume u nezavidnom položaju 

U Brazilu je 1997. zakonom zaštićeno 57 

000 km² amazonske tropske kišne šume, 

čime je stvoren najveći prirodni rezervat 

tropskih kišnih šuma na svijetu. Unatoč 

brojnim pokušajima i nastojanjima za 

očuvanjem tropskih kišnih šuma, prorijeđeni 

su kajmani i kornjače, a brojčano 

su se smanjili i jaguari i vidre, a sve to 

zbog čovjekovog uplitanja i djelotvornih 

tehnika lova, koje nezaustavljivo ubiru 

danak od tog jedinstvenog životinjskog 

svijeta. Čovjekov je problem u neznanju i 

ignoranciji koja izbija na površinu svakim 

danom sve više i jače, jer ne shvaćamo 

da smo i mi dio lanca i da će nas nemar 

prema prirodi doći glave. Ni ne razmišljamo 

o činjenicama koje jasno pokazuju 

da svakoga pojedinog dana izumire 

137 biljnih, životinjskih vrsta i kukaca 

zbog deforestacije kišnih šuma. To iznosi 

50.000 vrsta godišnje a biljni svijet krije 

mnoge tajne koje mogu koristiti u pronalasku 

lijekova za mnoge bolesti. Nadajmo 

se da jedna odrezana grana neće biti ona 

na kojoj sjedimo. 

Ivan Gordan Šojat 


89


Knjiga Spomenici 

i fontane u 

gradu Zagrebu. Vodič 

predstavljena 

je 20. lipnja 2007. 

u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Izdavači 

ovog vrijednog izdanja su Hrvatska akademija 

znanosti i umjetnosti – Gliptoteka 

i Grad Zagreb, Gradski zavod za zaštitu 

spomenika kulture i prirode. Kao urednice 

i voditeljice projekta potpisuju se Doris 

Kažimir, pročelnica Gradskog ureda za 

zaštitu spomenika kulture i prirode i Ariana 

Kralj, upraviteljica Gliptoteke HAZU. 

Građa u knjizi raspoređena je u cjeline 

Spomenici i skulpture, Urbane akcije, Fontane, 

Spomen-obilježja i Spomen-ploče. 

Ukupno je obrađeno nešto više od šesto 

trideset objekata razmještenih u sedamdeset 

gradskih naselja na prostoru od 

640 četvornih kilometara. Budući da se 

gradski prostori neprestano oplemenjuju 

novim spomenicima, knjiga obrađuje 

situaciju u gradu zaključno s ožujkom 

2007. U Predgovoru se navodi zanimljiv 

podatak da je prvi svjetovni spomenik 

u Zagrebu upravo Ferkornova konjanička 

skulptura bana Josipa Jelačića iz 1866. 


Spomenici i fontane Zagreba 

godine, koja i danas krasi istoimeni trg. 

No kiparu Ivanu Rendiću je pripala čast 

da bude prvi hrvatski autor jednog javnog 

zagrebačkog spomenika (budući da 

je Ferkorn Austrijanac!). Njegovo djelo je 

kip Andrije Kačića Miošića na raskrižju 

Ilice i Mesničke, postavljen u Zagrebu 

1891. povodom Jubilarne gospodarske 

izložbe. I dok su neka djela postala nezaobilaznim 

gradskim obilježjem, poput 

Kožarićevog “Prizemljenog sunca” u Bogovićevoj 

ulici ili Meštrovićeva “Zdenca 

života” na Trgu maršala Tita, druga su 

skrivena u parkovima gradskih kvartova, 

dvorištima škola ili tvornica. Spomenici 

su u vodiču raspoređeni po abecednom 

redu adresa na kojima su smješteni. Svaki 

je predstavljen velikom fotografijom 

u boji, s osnovnim podacima (naziv, 

godina, materijal i autor). Radi lakšeg 

snalaženja vodič je opremljen kazalom 

autora, kazalom osoba, kazalom adresa, 

kao i kratkim biografijama autora, 

njih više od stotinu i osamdeset. Valja 

pohvaliti ovo vrijedno, lijepo uređeno i 

informativno izdanje. 


Snimke: Željko Vrhovski


Zeleni alati za održivu revoluciju 

Pet godina poslije prvog sastanka na 

kojem je skupina mladih ljudi dogovorila 

pokretanje Recikliranog imanja u 

selu Vukomerić smještenom dvadesetak 

kilometara od Zagreba, spoznaje o praktičnoj 

primjeni i oblikovanju održivog 

razvoja iznijete su u knjizi Zeleni alati za 

održivu revoluciju autora Brune Motika i 

Dražena Šimleše, u zajedničkom izdanju 

kuće Što čitaš? i udruge ZMAG (Zelena 

mreža alternativnih grupa). 

Dobro poznati po djelovanju u zelenom 

pokretu kao članovi ZMAG-a, po izdavanju 

knjiga poput Zelena energija (Motik, 

2005.), Ukidanje otpada (Motik, 2005.), 

Četvrti svjetski rat – Drugačiji 

svijet je moguć (Šimleša, 2006.) 

i brojnim javnim nastupima u 

kojima promiču održivi razvoj i 

bolji odnos čovjeka prema planetu 

Zemlji, dvojica autora svojom 

novom knjigom nesebično s 

nama dijele cijelo svoje praktično 

znanje prikupljeno i iskušano u 

stvaranju njihova “životnog djela” 

ekosocijalnog centra Reciklirano 

imanje. 

Da bismo shvatili našu ulogu u 

onečišćenju Zemlje, odnosno u 

njezinu očuvanju i/ili održivom 

korištenju prirodnih dobara, Motik 

i Šimleša svoju knjigu započinju 

upoznavanjem s ekološkim 

otiskom (ecological footprint) kao 

pokazateljem kvalitete života na 

Zemlji, realnijim od sveprihvaćenog 

bruto društvenog proizvoda. 

Iznose kritiku BDP-a jer 

njime “mjerimo samo stvari koje 

se kupuju i prodaju novcem”, a 

ne računamo novčano nemjerljiv 

čist zrak, vodu, bioraznolikost, 

slobodno vrijeme, sreću, zadovoljstvo, 

koji su jednakopravni sastavni dijelovi 

naših života i trebali bi određivati i stupanj 

napretka. Ekološki otisak se računa 

u hektarima, odnosno koliko određeni 

prostor može podržati naše proizvodnje, 

potrošnje, stvaranja i odlaganja otpada. 

Po tom konceptu stanovnik SAD-a ima 

mnogo lošiju kvalitetu života od građana 

Hrvatske, jer mu treba gotovo 10 hektara, 

dok nama samo 2,9 hektara zemlje. 

A i taj se još treba smanjiti korištenjem 

obnovljivih izvora energije, učinkovitijim 

sustavom prometa, održivim graditeljstvom, 

smanjenjem i gospodarenjem 

otpadom i naravno stalnom edukacijom i 

poboljšavanjem odnosa među ljudima. 

Kako živjeti u skladu s prirodom i krenuti 

smjerom održivog razvoja bez velikih 

materijalnih troškova? Ovakvo si pitanje 

postavljaju mnogi koji si ne mogu priuštiti 

skuplju organski uzgojenu hranu ili 

u trgovinama kućanskom opremom ugledaju 

cijene solarnih kolektora i utvrde da 

je to prevelika investicija koja bi im se 

isplatila tek za 20 ili 30 godina. Ne treba 

odustajati, jer zeleni alati u ovoj knjizi 

odgovaraju upravo na to pitanje. 

Na jednostavan način ovaj priručnik će 

vas poučiti kako posaditi svoj prvi permakulturni 

vrt, naravno bez upotrebe 

umjetnih zaštitnih sredstava. U početku 

stvaranja imanja pomoći će vam ispunjavanje 

upitnika koji daje smjernice o 

vašim potrebama i mogućnostima u konkretnom 

okolišu koji oblikujete. Iskorištavanje 

sunčeve energije ne mora biti 

skupo. Solarno kuhalo, koje će osigurati 

toplinu za pripremanje najzahtjevnijih 

obroka, može se napraviti od zrcala 

paraboličnog oblika za čiju izradu nam 

može poslužiti limeni tanjur satelitske 

antene. Uz malo spretnosti u obradi drveta 

i varenju cijevi slijedeći upute možemo 

napraviti vlastiti solarni kolektor 

za grijanje vode. Za dobivanje biodizela 

od otpadnog jestivog ulja potrebno je 

malo znanja iz kemije i opreza pri korištenju 

kemikalija pa od beskorisnog 

otpada možemo proizvesti potrebno gorivo 

za što nam u ovoj knizi nude savjete 

korak-po-korak. Knjiga donosi savjete 

kako održivo graditi, kako uz male 

troškove osigurati krov nad glavom 

i pri tome stvoriti što manje 

otpada, a sebi osigurati boravak u 

zdravijem ambijentu s malom potrošnjom 

energije. Kako sagraditi 

kuću od slame, od papira ili zid 

od automobilskih guma? Zašto su 

dobri ozelenjeni travnati krovovi? 

Koje peći troše najmanje drva? 

Napravimo vlastiti biopročišćivač 

za otpadne vode. To sve na samo 

206 stranica teksta uz priložene 

brojne fotografije i slike u boji. 

Na ZMAG-ovom Recikliranom imanju 

su samostalno isprobali svo 

znanje prezentirano u knjizi čiji 

je glavni cilj bio prikazati što je 

više moguće praktičnih rješenja 

za održivi život. Kada su pokretali 

svoje imanje baš im je takva knjiga 

nedostajala, ali Motik i Šimleša 

priznaju da je i pred njima još 

puno toga što moraju naučiti. 

Posebna vrijednost ovog priručnika 

za održivu revoluciju jest u 

tome što je zasigurno prva takva 

publikacija na hrvatskom tržištu koja 

sažeto donosi savjete za održivo korištenje 

resursa, ali njihovu primjenu ne 

ograničava visokim troškovima, kompliciranim 

i prestručnim objašnjenjima ili 

prevelikim ambicijama. Naprotiv, jednako 

će biti korisna zainteresiranim mladim 

srednjoškolcima kao i odraslima koji se 

tek sada odlučuju otisnuti u svoju održivu 

avanturu. 

Tekst i snimak: Kruno Kartus 


91


Al Gore: Neugodna istina. Planetarna 

pojava globalnog zagrijavanja i što u 

vezi s njom možemo poduzeti. Orig. 

An Unconvenient Truth. Prev. Damir 

Biličić. Zagreb, Algoritam, 2007. 

Ove godine smo i bez mnoštva znanstvenih 

dokaza itekako svjesni da su, 

barem u Hrvatskoj, i zima i proljeće bili 

neugodno, upozoravajuće pretopli. Skijaška 

sezona je izostala, na Sljemenu je 

bilo (umjetnoga!) snijega tek za utrku 

“Snježna kraljica”, temperatura jedva 

da je koje jutro pala ispod ništice, lipe 

92 

Istina o globalnom zagrijavanju 


su procvale u svibnju, a žetva pšenice 

započela već sredinom lipnja. No ekstremno 

visoke temperature događale su se i 

ranije u ljudskoj povijesti pa bi se moglo 

pomisliti da je to samo jedan od hirova 

prirode kojemu ne treba pridavati veće 

pozornosti, kada znanstveni podaci koji 

se već godinama prikupljaju na čitavoj 

zemaljskoj kugli ne bi doista govorili da 

je riječ o globalnoj pojavi kojoj je uzrok 

ljudsko djelovanje. I dok u znanstvenoj 

zajednici postoji nedvojbeni konsenzus 

glede globalnoga zagrijavanja, u politici 

to nije slučaj, kao što pokazuje slučaj 

protokola iz Kyota, koji nisu ratificirale 

Sjedinjene Američke Države, iako upravo 

one onečišćuju atmosferu stakleničkim 

plinovima “više nego Južna Amerika, 

Afrika, Bliski istok, Australija, Japan i 

Azija zajedno”, odnosno 30,3%, kao što 

to u svojoj knjizi Neugodna istina navodi 

Al Gore. Bivši kongresnik, senator, a 

potom i 45. potpredsjednik SAD-a u dva 

mandata Billa Clintona, čovjek kojega je 

u tijesnoj, a po nekima i spornoj izbornoj 

utrci za predsjednika pobijedio George W. 

Bush, dugi se niz godina bavi ekološkom 

problematikom. 1992. objavio je knjigu 

Zemlja u ravnoteži: ekologija i čovjekov 

duh (knjigu je kod nas 1994. objavila 

zagrebačka “Mladost” u prijevodu Ljiljane 

Šćurić), a nakon poraza na izborima 

2000. počeo se ponovo intenzivnije baviti 

problematikom globalnoga zagrijavanja 

te držati predavanja uz dijapozitive. 

Na taj je način obišao mnoge gradove i 

sveučilišta, prije no što je na nagovor 

supruge Tipper odlučio svoju prezentaci- 

ju pretvoriti u knjigu, a potom i film koji 

se, kao i knjiga, zove Neugodna istina. 

Njegov ekološki aktivizam i tridesetogodišnje 

proučavanje klimatske krize donijelo 

mu je ove godine nominaciju za 

Nobelovu nagradu za mir. 

Prepuna fotografija i grafičkih prikaza, 

Al Goreova knjiga Neugodna istina temelji 

se na spoznaji da jedna slika govori 

više no tisuću riječi. Fotografije omogućuju 

usporedbe kojima ne treba dodatnih 

argumenata ni uvjeravanja, bilo 

da je riječ o širenju pustinja, nestajanju 

pojedinih jezera (na primjer Aralskog) ili 

topljenju polarnoga leda. Pojedine poruke 

ili citati izdvojeni su i napisani vrlo 

krupnim tiskom poput parola ili pouka, 

primjerice: “U svijetu koji nas okružuje 

očito se događaju drastične promjene.” 

Ili: “Gotovo svi planinski ledenjaci danas 

se tope, mnogi od njih vrlo brzo. Priroda 

nam šalje poruku.” 

Takve općepoznate istine bile bi suvišne 

i banalne da nisu samo popratno objašnjenje 

fotografijama. Al Gore, koji se 

u politici suočavao s neprihvaćanjem 

znanstvenih spoznaja glede globalnoga 

zagrijavanja i klimatskih promjena, pa i 

potpunim poricanjem da se u prirodi išta 

mijenja, ovom knjigom pokušava jasnim, 

preglednim i zornim izlaganjem uvjeriti i 

najveće skeptike koji ne žele promijeniti 

svoje neodgovorno ponašanje. Pri tome 

posebice upire prstom u vladu George 

Bush/Dick Cheney, koji su u predizbornoj 

kampanji obećavali jedno, a nakon izbora 

radili nešto posve drugo. Primjerice, 

predsjednik Bush je u kampanji obećao 

poraditi na regulaciji emisije ugljikova 

dioksida, koji je već davno prepoznat 

kao jedan od najvažnijih čimbenika efekta 

staklenika. No nakon izbora priča se 

promijenila pa je Bushova vlada zauzela 

stajalište da globalno zagrijavanje nije 

problem (ako uopće postoji!) te uporno 

blokira sve inicijative kojima se u Americi 

pokušava ograničiti emisiju stakleničkih 

plinova. Ipak, postoje naznake da se i 

kruto stajalište američke politike spram 

ovih pitanja mijenja. Prema pisanju Željka 

Trkanjca u “Jutarnjem listu” od 19. svibnja 

2007. zelena bi geostrategija mogla

postati oružje za zauzdavanje kineske gospodarske 

ekspanzije. Ekološki standardi 

prisili bi ovu golemu zemlju da više ulaže 

u zaštitu okoliša koji je tamo pretrpio zabrinjavajuću 

devastaciju, a to bi donekle 

usporilo njezin enormni gospodarski rast. 

Sam Al Gore zastupa filozofiju prema kojoj 

globalno zagrijavanje danas više nije 

ni znanstveni ni politički problem, već 

moralno pitanje. Stoga on u svojoj knjizi 

ne iznosi samo znanstvene činjenice, već 

i svoju autobiografiju, nastojeći na taj 

način dokazati da njegov trud oko osvještavanja 

problema globalnoga zagrijavanja 

nije tek politički program, već duboka 

i iskrena zabrinutost za sudbinu čitavoga 

čovječanstva, pa tako i njegove djece. Zanimljivi 

detalji njegova životopisa, poput 

onoga da mu je majka još kao četrnaestogodišnjem 

dječarcu čitala ulomke iz knjige 

Rachel Carson Utihlo proljeće ili opis 

nesreće koja se dogodila njegovu sinu, 

pridonose oslikavanju moralnog portreta 

prije svega odgovornog pojedinca, a tek 

potom političke osobe svjesne da se tek 

javnim djelovanjem mogu postići pozitivne 

promjene. Gore se također osjetio 

ponukanim da se u svojoj knjizi zahvali 

jednom iznimnom znanstveniku, profesoru 

Rogeru Revelleu, koji je prvi predložio 

mjerenje koncentracije ugljikova dioksida 

u Zemljinoj atmosferi. Uz pomoć mladog 

istraživača Charlesa Davida Keelinga 

1958. je započeo svakodnevno prikupljati 

uzorke zraka na havajskom vrhu Mauna 

Loa gdje je uređena istraživačka postaja. 

Grafikon koji je nastao na temelju tog 

mukotrpnog svakodnevnog mjerenja već 

nakon nekoliko godina počeo je ukazivati 

na zabrinjavajući trend porasta količine 

ugljikova dioksida u atmosferi koji je nastao 

zbog ljudskih aktivnosti. No profesor 

Revelle ukazao je i na zabrinjavajuću 

apsorpciju ugljikova dioksida u svjetskim 

morima, koja zbog toga postaju sve kiselija. 

Zahvaljujući mjehurićima zraka 

zaostalima u antarktičkome ledu, znanstvenici 

su uspjeli izmjeriti koncentraciju 

ugljikova dioksida prije čak 650.000 godina 

i protegnuti Revelleov grafikon daleko 

u prošlost. Tako se pokazalo da za čitavih 

650.000 godina u atmosferi nije bilo više 

CO 2 nego danas i da u tome treba tražiti 

uzrok porasta temperature na Zemlji. Da 

takvi klimatski trendovi ne zabrinjavaju 

svakoga, dokazuje izjava ruskog pred- 

sjednika Vladimira Putina koji kaže da je 

globalno zatopljenje za stanovnike Rusije 

dobro, jer “zime više neće biti tako oštre, 

manje ćemo trošiti na grijanje”. 

Doduše, ima kritičara koji Goreovo zauzimanje 

za zaštitu prirode smatraju 

neiskrenim, ne libeći se kao argument 

iznijeti iznose njegovih računa za struju. 

I dok se na ovakve anonimne blogerske 

zapise ne bismo trebali uopće obazirati, 

drukčiju težinu ima knjiga Skeptični 

okolišar danskog statističara Bjorna 

Lomborga koji se potrudio baciti sjenku 

sumnje na sva katastrofična znanstvena 

predviđanja kad je u pitanju okoliš. On 

smatra da prikupljeni znanstveni podaci 

zapravo ukazuju na poboljšanje stanja 

okoliša! Možda je riječ o mojem prirođenom 

pesimizmu, no Lomborgu vjerujem 

manje nego Goreu. A Gorea i njegovo 

stanovište da “još imamo vremena da 

Zemlju vratimo u uravnoteženo stanje” 

valja smatrati umjereno optimističnim, 

za razliku od nekih analitičara poput Jamesa 

Lovelocka koji takav “iscjeliteljski” 

scenarij ne drže mogućim. 


Snimke: Željko Vrhovski 

EKO REVIJA 93 

eco review


Crveno jezero na poštanskoj marki 

Hrvatska je pošta 8. lipnja izdala novu prigodnu poštansku marku u bloku, 

posvećenu Crvenom jezeru kod Imotskog. O ovom istinskom fenomenu krša i 

zaštićenom spomeniku prirode opširnije je pisano u Eko reviji br. 11/siječanj 

2007. 

Od mosta do mosta 

h, koli lipa je«, riječi su kojima 

»Oje naš renesansni pjesnik Petar 

Hektorović, izrazio divljenje ljepoti “bašćine” 

koju je putujući promatrao. No, 

pogled današnjeg čovjeka na 

okoliš u kojemu živi mogli 

bismo opisati stihom suvremenoga 

glazbenog (TBF-ovskog) 

izričaja: “Šareni artikal, 

karton i plastika.” 

Ponukani kontrastom ovih 

pogleda, članovi Akrobatskog 

rock’n’roll kluba “ME- 

GARock” iz Petrinje organizirali 

su 4. ožujka ekološku 

akciju “Od mosta do mosta”. 

Očistivši petrinjski nasip od 

nagomilanog otpada, razvrstavši ga i pohranivši 

u predviđene spremnike, željeli 

su pokazati kako je geslo športskoga života, 

zdrav duh u zdravom tijelu, bitno 


koliko i život u zdravom i čistom okolišu. 

Iako su snažan pečat prepoznatljivosti 

petrinjskog imena ostavile dugogodišnja 

učiteljska i mesarska tradicija, ne 

smijemo umanjiti vrijednost 

njezinih prirodnih značajki: 

lipa Ilirki, zasađenih rukama 

Napoleonovih vojnika, te 

petrinjskog nasipa kao glavne 

gradske šetnice, mjesta 

za rekreaciju i zelenog srca 

grada čija je ljepota, ovom 

ekološkom akcijom, došla 

do punog izražaja. 

Akciju “Od mosta do mosta” 

popratili su gradski i županijski 

mediji (Petrinjski radio, 

Radio Quirinus, NET, Petrinjski list i 

Večernji list) kao i pogledi odobravanja 

brojnih prolaznika, zbog čega se njezini 

inicijatori nadaju ostvarenju cilja 

Motiv: Crveno jezero, 

fotografija Luke Kolovrata 

2007. 

Nominalna vrijednost bloka: 

10,00 kn 

Autori: Orsat Franković i Ivana 

Vučić, dizajneri iz Zagreba 

Tiskara: “Zrinski”, Čakovec 

Naklada: 30.000 

Datum izdanja: 8.6.2007. 

Marka je tiskana u bloku, a 

izdana je i prigodna omotnica 

prvoga dana (FDC). 

Edita Gregurić Cvenić 

– pobuđivanju ekološke svijesti sredine 

u kojoj žive. Članovi ARRK “MEGARock”, 

u budućnosti planiranim akcijama prikupljanja 

i pohranjivanja PET ambalaže, 

prikupljanja starog papira i čišćenja 

onečišćenih dijelova grada, nastojat će 

sredinu u kojoj žive učiniti ekološki zdravijom, 

jer takva okolina uvjet je da se i 

sami u njoj osjećamo zdravije i sigurnije, 

stoga će njihova briga za okoliš te ekološke 

aktivnosti i dalje biti vođene motom 

Medicus curat, natura sanat (Liječnik liječi, 

priroda ozdravljuje). 

Danijela Mesar

Drveno cvijeće 

Među mnoštvom izloženih proizvoda 

na akciji Hrvatske gospodarske 

komore “Kupujmo hrvatsko”, posebnu 

pozornost svojim eko-ugođajem privukao 

nam je štand Jasne Bokan koja 

proizvodi cvijeće i cvjetne aranžmane od 

drvene strugotine. Kao što to često u 

životu biva, tako je i Jasna Bokan došla 

na ideju da izrađuje drveno cvijeće 

sasvim slučajno. Jednostavno, kaže, 

više nije mogla ravnodušno gledati hrpe 

drvene strugotine u stolarskoj radionici 

svoga muža, a zanimljivi oblici strugotine 

raznih vrsta drva inspirirali su je 

da ih pretvori u cvijeće. Jasni je, kaže, 

bilo jednostavno šteta da se tako lijepi, 

a sasvim slučajno i ne s namjerom da 

budu ukras izrađeni komadi drva bacaju 

ili spaljuju. Ubrzo nakon što je dobila i 

jasnu ideju i malo upoznala svojstva raznih 

vrsta drveta, Jasna je ubrzo postala 

pravi majstor u izradi ukrasnih buketa, 

košarica i drugih drvenih predmeta ukrašenih 

drvenim cvijećem. Kad je vidjela da 

na tržištu zapravo i nema konkurenciju, 

podnijela je zahtjev za zaštitu industrijskog 

odnosno zanatskog dizajna Državnom 

zavodu za zaštitu intelektualnog 

vlasništva. Uvjerivši se da drveno cvijeće 

Jasne Bokan ispunjava propisane uvjete, 

u ovom slučaju to su novost i individualni 

karakter oblikovanja, te da njegova 

obilježja nisu uvjetovana isključivo tehničkom 

funkcijom, Zavod je Jasni izdao 

rješenje i dizajnerski broj kojim priznaje 

i štiti taj dizajn kao njeno intelektualno 

vlasništvo, što ona s ponosom i ističe u 

tržišnom nastupu. 

Jasna inače radi kao službenik i nema 

formalno likovno obrazovanje, ali dodaje 

da je još odmalena voljela crtati i oblikovati 

razne predmete, što je sad ipak 

na ovaj kreativni način navrlo iz nje. 

No, osim kreativnosti, izrada cvjetova i 

cvjetnih aranžmana od drvene strugotine 

zahtijeva i mnogo strpljenja i osjećaja, 

pa i poznavanja svojstava i “duše” određenih 

vrsta drveta. 

“Od smrekine strugotine se relativno brzo 

može napraviti cvijet, dok se od hrastove 

strugotine uopće ne može na ovaj prirodan 

način napraviti cvijeće, jer je hrastovina 

jednostavno pretvrda i prekrta, pa 

ne može izdržati ni najfinija savijanja. 

Neke vrste mahagonija su dobre, druge 

nisu, ali ako je neko drvo savršeno za 

takvu finu proizvodnju, onda je to lipa. 

Da bi cvjetni aranžmani dobili na živosti, 

drvene cvjetove kombiniram s prepariranim 

sušenim biljem, a moram naglasiti 

da drveno cvijeće ničim ne tretiram, niti 

ih bojam, već različitost boja određuje 

vrsta drveta od koje cvijet izradim”, kaže 

Jasna Bokan. 

S obzirom na atraktivnost njenih aranžmana, 

Jasna Bokan sudjelovala je na 

raznim manifestacijama u Hrvatskoj i 


inozemstvu na kojima su se promicali 

hrvatski suveniri. Bilo je i ideja i nekih 

prijedloga da pokuša svoj proizvod plasirati 

i preko velikih trgovačkih sustava, 

prvenstveno preko IKEA-e, ali s obzirom 

da u takvim poslovnim odnosima u obzir 

dolaze samo serije od nekoliko desetina 

tisuća komada, Jasna je ostala “na 

zemlji” i nije htjela napuštati sadašnji 

ručni način izrade drvenih cvjetnih aranžmana 

i prodati dušu svjetskom konzumerističkom 

izazovu. 

Tekst i snimak: Mladen Volarić 


95


Parkovi, parkovi, srca grada... 

Stihove dobro znanog starog šlagera 

Arsena Dedića i Alfija Kabilja možda je 

pjevušio Ivan Balić Cobra dok je škljocao 

fotoaparatom po zagrebačkim parkovima, 

jer tako je nazvao svoju izložbu. Fontana 


na Zrinjevcu u kojoj jutarnje sunce vodu 

pretvara u pjenušavu svilu, božićna iluminacija 

na platanama, mistična sjena pod 

krošnjama i prazna klupa parka Ribnjak, 

impresionistička ekspozicija na ožutjelom 

lišću - kao da su posveta sjeti, ali i utihloj 

dokolici. Na tim fotografijama potpunije 

upoznajemo Ivana Balića Cobru baš onda 

kad se činilo da je njegova umjetnost 

pouzdano i nepogrešivo smještena u pripadajuće 

pretince. Jer nakon školovanja 

u respektabilnim školama fotografije u 

inozemstvu i kozmopolitske fotografske 

karijere, izložbi diljem svijeta, snimanja 

za najprestižnije časopise, Cobra je opet 

Zagrepčanin, rusoovski šetač osjetljivog 

oka koji iz stvarnosti izrezuje krhotine 

mira i ljepote, ledi ih u kontemplativne 

slike, otvarajući prozorčić u jedan Zagreb 

kakvog još ne poznajemo. “Cijeli život 

stvarao sam i izgrađivao neki svoj svijet, 

svoju stvarnost. Ljepšu stvarnost. Želio 

sam taj svijet učiniti ljepšim i drugima 

i sebi”, ispovijeda ovaj svjetski priznati 

majstor fotografije koji je velik dio svojega 

stvaralaštva posvetio modnoj foto- 

grafiji. Izložbe u Firenzi i Rimu, Milanu, 

Moskvi ili Hamburgu, samo su natuknice 

koje nam pomažu da se uoče obrisi jednog 

iznimnog životopisa. Smješten u 

taj niz, Cobrin Zagreb dobiva drugačiji 

smisao, kao rezime prebogatog fotografskog 

iskustva. Nakon izložbe u ETK 

galeriji kompanije Ericsson Nikola Tesla 

u Krapinskoj 45, ova se izložba mogla 

razgledati u Klubu Zagrepčana, a potom 

i u Čitaonici Kustošija u Vatrogasnoj 6 

povodom Dana grada Zagreba. 


Snimke: Željko Vrhovski

Škole u zaštiti 

prirodnih vrijednosti 

sklopu projekta Javne ustanove za upra- 

U vljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 

Karlovačke županije Škole - promotori 

zaštićenih prirodnih vrijednosti prikazani su 

materijali za promicanje zaštićenih područja, 

a radi izrade interpretacijskih tabli koje 

namjeravaju postaviti na same lokalitete, te 

izradu zajedničke publikacije s podacima o 

svim zaštićenim područjima. 

Cilj projekta je poticanje odgoja i obrazovanja 

za zaštiu prirode i okoliša na razini 

osnovnih i srednjih škola, upoznavanje javnosti 

sa zaštićenim područjima Karlovačke 

županije i njihovim posebnostima, podizanje 

razine svijesti o potrebi očuvanja živih sustava, 

pojedinih vrsta, njihovih staništa kao 

i prirode općenito te educiranje javnosti o 

MLADI I OKOLIŠ 


97

mogućnostima održivog upravljanja i korištenja 

prirodnih resursa u turističkoj djelatnosti. 

Odabrano je devet zakonom zaštićenih područja 

prirode kojima upravlja Javna ustanova za upravljanje 

zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke 

županije. Učenici sudionici projekta su, 

pod mentorstvom jednog ili više profesora, te u 

suradnji s Javnom ustanovom, tijekom školske 

godine 2006./07. provodili različite aktivnosti 

kako bi utjecali na javno mnijenje o važnosti 

zaštićenog područja na razini svoje lokalne zajednice 

i županije. 

U okviru projekta učenici su: 

• Terenskim radom snimili stvarno stanje na 

zaštićenom području, 

• Organizirali lokalne akcije, 

• Osmislili promotivnu brošuru i trajnu tablu za 

zaštićeno područje. 

Projekt su sponzorirali Karlovačke županija, Holcim 

d.o.o. i Fond za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost. 

U programu prezentacije svoj rad o zaštićenim 

lokalitetima su predstavili učenici škola sudionica 

projekta. 

Tekst i snimke: Martina Petrak 


PROGRAM 

SUDIONICI PROJEKTA LOKALITETI 

OŠ GRABRIK, KARLOVAC 

OŠ DRAGOJLE JARNEVIĆ, 

KARLOVAC 

MARMONTOVA ALEJA, Spomenik 

parkovne arhitekture 

VRBANIĆEV PERIVOJ, Spomenik 

parkovne arhitekture arhitekture 

OŠ SLAVE RAŠKAJ, OZALJ STARI GRAD OZALJ, Značajni krajobraz 

SREDNJA ŠKOLA SLUNJ, SLUNJ SLUNJČICA, Značajni krajobraz 

OŠ IVANE BRLIĆ MAŽURANIĆ, 

OGULIN 

OŠ SKAKAVAC, SKAKAVAC 

OŠ ŽAKANJE, PŠ KAMANJE, 

KAMANJE 

GIMNAZIJA B. FRANKOPANA, 

OGULIN 

OŠ KRNJAK, KRNJAK 

VISIBABA, Geomorfološki spomenik 

prirode 

BANSKI MORAVCI, Posebni botanički 

rezervat 

VRLOVKA, Geomorfološki spomenik 

prirode 

KLEK, Značajni krajobraz 

BOSILJEVO, Spomenik parkovne 

arhitekture

(Hina): PM Sanader - No more landfills 

on islands (page 3) 

“There will be no more dumping of waste 

on Croatian islands”, stated PM Sanader at 

the Government session at which the Waste 

Management Plan for the 2007 - 2015 period 

was adopted. The main objectives of 

the plan, according to Sanader, are introduction 

of an integral waste management 

system, remediation of existing landfills, 

remediation of “black spots”, informatization 

of the waste management system, setting 

up local and regional waste management 

centers. “Local waste management 

centers are to be set up over the next five 

years and all illegal landfills remediated”, 

said Marina Matulović Dropulić, Croatian 

Environmental Minister. She added that 1, 

5 billion used bottles had been collected 

under the recently adopted ordinances 

on management of specific waste types, 

along with 33 000 tons of scrap tires, 2100 

end-of-life vehicles and over 1, 6 million 

tons of waste oil. More than 2500 people 

are employed in the recycling and reuse 

facilities, stressed the Minister adding that 

2, 9 billion kuna was earmarked for the remediation 

of illegal landfills. 

Lidija Tošić: Ordinance on the Charges 

for Emissions of Carbon Dioxide (page 4) 

Large quantity generators (industrial facilities), 

emitting more than 30 tons of carbon 

dioxide, are subject to annual fee per ton 

of emitted gas. This year, the fee paid to the 

Environmental Protection and Energy Efficiency 

Fund will be 11 kuna per ton. Next 

year, the charge will be 14 kuna per ton 

and in 2009 -18 kuna. Said carbon emission 

fees are low in comparison to charges 

levied in other countries. Some three years 

ago, Ordinance on Charges for Emission 

into the Environment of Sulphur Dioxide 

and Nitric Dioxide was adopted. Under the 

Kyoto Protocol, Croatia is obliged to introduce 

carbon dioxide emission charges. All 

such environmental initiatives are being 

implemented according to the “polluter 

pays principle”. The Ordinance’s objective 

is to encourage parties subject to payment 

of those charges to reduce their harmful 

carbon dioxide emissions into the environment 

and collect funds for financing 

programs and projects aimed at environmental 

protection, energy efficiency, and 

renewable energy resources. 

Lidija Tošić: Ordinance on Medical 

Waste Management (page 4) 

Minister of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction Marina 

Matulović Dropulić adopted a new Ordinance 

on Medical Waste Management prescribing 

separate collection and temporary 

storage of medical waste in facilities where 

medical waste is generated, its transport, 

treatment, recycling and disposal. The Ordinance 

does not pertain to radioactive 

waste and other waste-types generated 

in medical facilities, which are regulated 

by other ordinances. Medical waste cannot 

be dumped in the Republic of Croatia 

and must be exported. The Ordinance forbids 

disposal of hazardous medical waste 

in landfills. 

Lidija Tošić & Nebojša Jerković: 

Homeland War volunteers and veterans 

cleaned the Neretva River (page 5) 

The Association of Homeland War Volunteers 

and Veterans (UDVDR) and the 

Defenders’ Co-op Modrozelena initiated 

the cleaning of the Neretva riverbed. The 


Fund granted 200 000 kuna for the 

project. The veterans were joined by Neretva 

boatmen, sports divers from Metković 

and Ston and the Croatian Democratic 

Community Youth. The round table Environmental 

Problems of the Neretva River 

Delta was also held. The assembly was addressed 

by the Head of the UDVDR Mijo 

Vukušić and Nebojša Jerković, Head of 

the Modrozelena. The participants of the 

round table stressed the importance of 

remediation of illegal landfills, introduc- 

tion of a permanent system of protection 

of the Neretva River Delta and its water resources, 

and resocialization of volunteers 

and veterans of the Homeland War. In his 

introductory speech, the Deputy Speaker 

of the Croatian Parliament Luka Bebić said: 

“Our volunteers and veterans were willing 

and able to defend our country and now 

they have channeled their efforts into the 

protection its natural resources”. 

Lidija Tošić: Incentives for 

environmental organizations’ 

activities (page 6) 

The Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction allocated 

a total of 2 million kuna for 44 environmental 

projects. In her address, Minister 

Marina Matulović Dropulić stressed that 

significant progress has been made in environmental 

protection over the last three 

and a half years. She thanked the organizations 

for supporting and complementing 

the Ministry’s activities, especially their 

efforts to implement ordinances regulating 

management of different waste types. 

She stressed that collected waste was now 

being reused and recycled. Discussing the 

problem of illegal landfills in Croatia, the 

Minister said that the remediation of 234 

municipal landfills was underway and that 

the Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund had allocated 2, 9 billion 

kuna for such projects. She highlighted 

that a lot was done in the field of air quality 

protection, especially in the Sisak area 

burdened with heavy industry. 

Lidija Tošić: The public shows interest 

in the protection of the environment 

(page 7) 

On the occasion of the new Physical Planning 

and Construction Law and the Law on 

Environmental Protection, Environmental 

Minister Marina Matulović Dropulić held 

panel discussions in several counties. The 

number of visitors that came to hear about 

the latest developments in Croatian environmental 

legislation shows a high level of 

environmental awareness in the country. 

The public has recognized that physical 

planning and protection of the environment 

are topics of common interest that 

have a direct bearing on the quality of 

life. 

Maja Brkić Pancirov: Fund signs three 

contracts with the Belišće Company 

(page 7) 

The successful cooperation between the 


Fund with the Belišće Company 

resulted in the signing of 9, 26 million 

kuna contracts on environmental protection 

and energy efficiency projects. The 

contracts were signed in Belišće by the 

Head of the Fund Vinko Mladineo and the 

Belišće Company’s General Manager Vlado 

Jerbić. The projects are aimed at reducing 

the pollution generated by the paper and 

packaging industry and increasing energy 

efficiency. The Company’s management 

expects introduction of cleaner manufacturing 

processes to have a significant 

favorable influence on the environment. 

Iris Bajlo: Cleaner environment 

guaranteed (page 8) 

The Environmental Protection and Energy 

Efficiency Fund has already allocated 379 

million kuna in grants for a total of 81 

projects in the field of energy efficiency 

and management of specific waste types 

(waste packaging) implemented in the Zadar 

County. In July, Head of the Fund Vinko 

Mladineo signed another nine contracts 

in the presence of Croatian Environment 

Minister Marina Matulović Dropulić and 

Head of Zadar County Ivo Grbić. The total 

of 13 million kuna granted to the Zadar 

County will be used for remediation of four 

municipal landfills, two recycling projects, 

one project aimed at the development of 

educational, research and development 

studies and one project aimed at the development 

of energy efficiency and the 

use of renewable energy. 

*** No fees for the Green Dot symbol 

(page 9) 

Pro Europe (Packaging Recovery Organization 

Europe) is the umbrella organization 

for European packaging and packaging 

waste recovery and recycling schemes 

which mainly use the “Green Dot” trademark 

as a financing symbol. The “Green 

Dot” is a symbol of implementation of Pro- 

ducer Responsibility. As waste packaging 

management in Croatia is not governed by 

the Green Dot system, no Croatian manufacturer 

is obliged to pay a fee for the use 

of the Green Dot. 

(Ž. B.): Incentives for renewable energy 

resources (page 12) 

As of June 1, 2007 electric energy consumers 

will pay additional 0, 89 lipa (plus VAT) 

per kilowatt-hour, as a charge for the renewable 

energy resources, which means 

that electricity bills will go up an average 

of 2, 5 - 3 kuna. Surveys have shown that 

most citizens, 75 - 80 %, do not object to 

the renewable energy charge that will 

help fund environmental projects, reduce 

greenhouse gas emission and mitigate 

climate change. It is estimated that in the 

second half of the year, 28 million kuna will 

be collected from the Renewable Energy 

Charge on ratepayers’ bills. A total income 

from the renewable energy charges earmarked 

for the construction of renewable 

energy generation facilities and cogeneration 

power plants (simultaneously generates 

both electricity and useful heat) is 

estimated at 66 million kuna. The main 

reason why the renewable energy sources 

are still not as widely used at the classical 

sources (in Croatia and around the globe) 

SUMMARY 

is that such systems are still relatively expensive 

when compared to conventional 

power sources. Also, 12-year-contracts that 

guarantee a premium price for the electricity 

produced from renewable energy 

sources will attract companies to invest in 

renewable energy sources and cogeneration 

power plants. 

Ljiljanka Mintoš Svoboda: 

Environment chapter in the EU 

accession negotiations (page 14) 

There is still a lot of work to be done before 

Croatia closes the Environment chapter in 

its negotiations on the accession to the 

EU. What is required is an approach to 

environmental protection based on the 

use of renewable energy resources, development 

and modernization of waste 

management systems and preservation 

of natural heritage, raising environmental 

awareness on all levels, but also the development 

of a more emotional approach to 

our homeland, neighbors, Planet… The 

time has come for us to assume responsibility, 

invest time and money, expertise 

and strength. Some ten million euros we 

are to invest in environmental protection 

may appear to be an impressive sum, but 

we must be aware that nature protection 

will have numerous benefits - both environmental 

and economic. 

Ljiljanka Mintoš Svoboda: How to 

protect endangered species (page 14) 

The CITES is the Convention on International 

Trade in Endangered Species of 

Wild Fauna and Flora, which entered into 

force in 1975 and Croatia is a Party to 

Convention since 1999. In the process of 

Croatia’s accession to the European Union, 

the CITES Convention was discussed in the 

environment chapter. In late June 2007, a 

Croatian - Dutch project “Implementation 

of environmental acquis through regulation 

of international trade in wild species” 

was launched. The recent CITES Conference 

resulted in the adoption of a joint strategy 

aimed at strengthening control over the 

implementation of national legislation on 

environmental protection, preservation of 

species and biodiversity, introduction of 

domestic regulations in line with the CITES 

principles. The Parties to the Convention 

proposed to harmonize international and 

national documents and laws on the protection 

of nature and biodiversity with the 

principles laid down in the CITES Convention, 

as it would be a great step forward 

in the protection of endangered species, 

their over-exploitation and illegal trade 

threatening their survival. 

(Ž. B.): 800 000 end-of-life vehicles to 

be processed over the ten year period 

(page 18) 

Passenger cars, trucks, vans and buses, 

which reached the end of their useful life, 

will be collected over the next five years by 

sixteen Croatian auto recyclers that won 

the public tender (in the competition of 

43 tenderers) announced by the Croatian 

Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction. Their 

task is to collect end-of life vehicles from 

their owners and transport them to authorized 

processing facilities. Concessionaires 

must sign a contract with the Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund 

on the conditions of end-of-life vehicle 

removal, collection and recovery. The average 

vehicle in Croatia is over eleven 

years old. The new, stricter Ordinance on 

Vehicle Technical Examination, in force as 

of October 1, 2004, could remove from 

roads more than 100 000 vehicles that are 

not cost-effective to repair. It is estimated 

that end-of-life vehicles account for 75 % 

of the total scrap metal generated annually 

or 66 000 tons a year. According to some 

estimates, Croatia should process some 

800 000 end-of-life vehicles over the next 

ten years. So far, there is only one recycling 

facility specializing in scrap metal, appliances 

and vehicles. 


99

(D. L.): 320 000 tons of waste 

packaging generated each year (page 19) 

The organized collection of waste packaging 

for shampoos, liquid soaps and 

other kinds of cosmetic waste will begin. 

The Ministry of Environmental Protection, 

Physical Planning and Construction 

granted five year concessions to six companies. 

Under the Packaging and Waste 

Packaging Ordinance adopted on August 

8, 2005, which entered into force on January 

1, 2006, waste management system is 

based on the “polluter pays” principle. It 

is estimated that in the late 90s, 320 000 

tons of waste packaging are generated 

each year (or 72 kg per capita) and that 

it accounted for 50 % of the total volume 

of waste that ends up in landfills. Reuse of 

packaging helps reduce the waste stream, 

preserve valuable natural resources and 

reduce harmful emissions. The Ministry 

announced that a total of one billion 

and 200 million pieces of waste packaging 

were collected in the period between 

January 2006 and May 2007, or 80% of all 

sold packaging. 

(D. L.): Heaps of waste batteries and 

accumulators (page 21) 

In mid-June, the Ministry of Environmental 

Protection, Energy Efficiency and Construction 

granted twelve concessions for 

collection and three for treatment and 

recycling of waste batteries and accumulators. 

The waste batteries and accumulators 

collection concession is granted for 

the period of five years and the term for 

the treatment and recovery concession is 

ten years, with the possibility of renewal. 

Under the Croatian Waste Management 

Strategy, most types of waste batteries and 

accumulators are classified as hazardous 

waste. Croatia annually generates a total of 

840 tons of waste batteries and accumulators. 

It is estimated that some 30 tons are 

collected separately, which is only about 

3 % of the estimated generated quantity. 

Separately collected waste batteries are 

mainly exported. According to estimates, 

Croatia annually imports 10 000 tons of 

accumulators and about 6000 tons are 

collected separately and exported, which 

is only one third of the total quantity of 

generated waste accumulators, estimated 

to amount to 20 000 tons. 

Iris Bajlo: The remediation of the Zadar 

landfill (page 22) 

On June 5, the Diklo-Zadar Landfill Remediation 

and Closure Project was presented 

in the course of the ceremony organized by 

the Public Utilities Company Čistoća and 

the City of Zadar on the occasion of the 

World Environment Day. The Environmental 

Protection and Energy Efficiency Fund 

secured 50% of the total funds needed for 

the remediation. The Zadar Mayor Kolega 

thanked Mr. Vinko Mladineo, head of the 

Fund, for the grant and reminded the assembly 

of the successful environmental 

and energy efficiency projects completed 

jointly by the Zadar municipality and the 

Environmental Protection Fund: remediation 

of illegal landfills on islands and introduction 

of alternative energy sources in 

the Zadar Hospital… Ever since it was first 

opened in 1963, the Diklo landfill has been 

a blemish on the Zadar landscape. Its remediation 

and closure is a great contribution 

to preservation of the environment. 

Vesna Horvat: Rearrangement of 

waste in Karlovac (page 23) 

In early June, a 3, 3 million kuna project 

“Rearrangement of municipal waste on 

the Ilovac Karlovac landfill” was completed. 

The completion of that project 

was prerequisite for the remediation of 

the Karlovac landfill site. It was financed 

jointly by the Environmental Protection 

and Energy Efficiency Fund and the City 

of Karlovac. Danko Fundurulja, head of 

the remediation team, explained that the 

waste mass was “reshuffled” so that a part 

of the landfill closer to the town was covered 

with a layer of soil and will no longer 

be used for waste dumping. Although the 


local inhabitants are relieved, favorable 

environmental impact will not be felt until 

the real remediation begins and a part 

of the landfill is closed for good and a clay 

barrier layer laid down, which prevents any 

water from seeping into the waste or seeping 

off the site. 

(D. L.): Croatian environmental 

responsibility on the rise (page 24) 

Minister of Environmental Protection, Energy 

Efficiency and Construction Marina 

Matulović-Dropulić stated that the World 

Environment Day was the perfect opportunity 

to recapitulate Croatia’s successes 

in the field of environmental protection. 

She stressed that Croatia has accepted its 

share of responsibility for the mitigation of 

climate changes by ratifying the Kyoto Protocol 

and adopting a series of documents 

like the Law on Air Quality Protection, 

regulations on substances that deplete 

the ozone layer and biofuel quality. She 

highlighted that the national strategy and 

action plan for the implementation of the 

Kyoto Protocol implementation and the 

mitigation of climate change had been 

adopted, remediation of over 230 landfills 

completed and setting up of systems for 

collection of waste packaging, end-of-life 

vehicles, scrap tires, waste oil, batteries and 

accumulators under way and announced 

the implementation of the medical waste 

collection strategy… 

(Ž. B.): The COAST Project 

implemented in Dalmatia (page 26) 

Following the first, preparatory stage, the 

implementation of the COAST Project, 

aimed at the promotion of sustainable 

development of the Dalmatian coastal 

region, began with an introductory workshop 

in Split. The Project’s objective is 

sustainable development of the coast 

and sensible exploitation of its natural resources. 

Accelerated urbanization of the 

coastal region and unchecked development 

of tourism, but also partly the unsustainable 

habits in fishery, mariculture and 

agriculture practices, have taken their toll 

on the globally valuable natural heritage. 

The Croatian botanists’ research has shown 

that the Island Vis and related archipelago, 

thanks to its endemic and numerous 

plant species, is richer in biodiversity than 

world famous areas like Madeira, Tenerife 

and atolls. The COAST Project is financed 

through the United Nations Development 

Program and is focusing on sustainable 

use and improvement of the conservation 

of globally significant biodiversity in 

Dalmatia before economic development 

causes irreversible damage to its ecosystems. 

It was stressed that the Project was 

in line with the requirements integral to 

the Croatian process of accession to the 

EU, because it united the social, economic 

and environmental elements that are the 

basis of the country’s continuing sustainable 

development. 

(D. L.): Blue flags for 137 beaches and 

marinas (page 28) 

To mark the World Environment Day, 

observed around the world on June 5, 

beaches and marinas along the Adriatic 

coast displayed their blue flags. This year as 

many as 137 Croatian beaches and marinas 

were awarded that flag, which is recognition 

for Croatian tourism and environmental 

standards. The flags are awarded only to 

those beaches and marinas that meet 29 

conditions, laid down by the Foundation 

for Environmental Education, covering the 

aspects of environmental education and 

information dissemination, water quality, 

environmental management, safety and 

services. On example, beside excellent 

bathing water quality, beaches must have 

adequate number of lifeguards and lifesaving 

equipment, toilets, access and toilet facilities 

for the disabled, changing booths, 

phone booths etc. That is why the vicinity 

of the first Blue Flag Beach influences decisions 

of an increasing number of foreign 

(and domestic) tourists. This year 56 Blue 

Flags expectedly went to Istrian beaches, 

but the number of Blue Flag Beaches in 

the Central and Southern Adriatic has increased, 

whereas in previous years many 

beaches were not eligible for that prestigious 

award, mainly because of problems 

with waste water discharges. 

Tihana Belužić: Monitoring pollution 

from its source to our plates (2) (page 30) 

Slavonian water has been enriched with 

various natural substances like iron, manganese, 

ammonium and even arsenic. Although 

some heavy metals are essential 

in trace amounts, others are harmful when 

found in drinking water even in minimal 

quantities. In some Slavonian water supply 

systems, elevated levels of heavy metals 

have been detected and something must 

be done to protect human health. How 

did that come to pass? In the mid-20th 

century, developed countries showered 

their soil and plants with millions of tons 

of arsenic-containing chemical pesticides 

and herbicides in order to increase the 

crop yields. The second possible sources 

of arsenic are artificial, arsenic-contaminated 

fertilizers - up to 4 grams of arsenic 

per kilogram of fertilizer. Arsenic from soil 

then proceeds to contaminate the water. 

Through water it enters human organism 

where it substitutes phosphorus which is a 

component of several enzymes, bones and 

even genes. It is well known that arsenic 

inhibits over 200 phosphorus-containing 

enzymes, which is highly detrimental to 

human health. Long term exposure can 

even result in death or severe illness (like 

changes in skin-pigmentation, osteoporosis 

and some forms of tumor). 

Vanja Oštrić: To be or not to be? (page 35) 

We are witnesses to harmful effects of human 

impact on the environment, which 

follow in the wake of scientific achievements 

and technological development. 

Awareness of the unbreakable connection 

between man and nature and interdependence 

of all life forms within our biosphere 

has lead to the formation of a new scientific 

discipline bioethics. There can be no 

doubt that the natural balance between 

man and nature has been disturbed. Scientists 

have come across natural phenomena 

that cannot be made to fit analytical concepts 

of traditional sciences, except maybe 

the chaos theory, based on the sensitivity 

of large systems on barely discernible differences 

in initial conditions. It is presented 

through a metaphor of a butterfly’s wings 

flap that sets off a tornado in another part 

of the world. Human impact on the environment 

is a burning topic in the modern 

world and a matter of survival of human 

race on the planet we inhabit. Environmental 

problem is an essentially ethical 

problem. All environmental topics verge 

on anthropology, which stresses the need 

for close interaction, synergy of man and 

his environment in order to ensure sustainable 

development and survival. 

Ana Gudelj Marić: Tourism and ecology 

(page 36) 

Tourism is beyond doubt the major driving 

force of the Croatian economy. The increasing 

number of visitors leads to construction 

of new accommodation facilities, marinas 

and roads. Unfortunately, the accelerated 

development of the coastal region puts a 

great pressure on nature and natural resources, 

especially the marine and underwater 

environment. As summer tourism is 

dominant in Croatia, during three short 

summer months a great number of tourists 

visits the Croatian coast, which puts a 

great deal of strain on the local infrastructure, 

especially water and energy supply 

systems. The need for accommodation facilities 

leads to uncontrolled or illegal construction 

that permanently degrades the 

coastal landscape. Inadequate municipal 

and solid waste management systems in 

the coastal region and on islands are under 

a lot of pressure in summer months. The increasing 

number of boats and inadequate 

waste water management endanger the 

quality of the Adriatic seawater. Croatia 

must realize that only sustainable tourism, 

which aims to preserve the natural and cultural 

heritage of a country, can guarantee 

stable economic development. 

Dalibor Sumpor: Beauty of nature in 

Banovina and Moslavina (page 38) 

In January 2007, the Public Institution for 

Protected Natural Resources Management 

went into operation. The Institution will 

manage protected areas in the Sisačkomoslavačka 

County - special reserves 

and protected landscapes, park forests 

and monuments of park architecture. In 

the second half of the year the process of 

systematic marking of protected natural 

objects and areas will begin and the first 

printed materials on the Institution and 

protected areas issued. The Public Institution 

will assist in the implementation of 

long-term projects aimed at protection of 

nature and promotion of regional natural 

resources. It must also tackle the issue of 

monitoring and controlling invasive plant 

species, colonizing protected areas where 

they cause great damage to autochthonous 

flora. Local inhabitants have done 

their best to preserve the beauty of Banovina 

and Moslavina’s valuable landscape in 

spite of rapid urbanization processes and 

dense population. 

(D. L.): Better cooperation in the field 

of woodland and wildlife protection 

(page 40) 

The recent meeting of Croatian and Slovenian 

State Audit Offices, held in Zagreb in 

mid-June, showed that state audit offices 

do not only monitor ministries and stateowned 

companies, as many people believe, 

but also contribute to environmental 

protection. The Croatian Auditor General 

Šima Krasić and her Slovenian counterpart 

Igor Šoltes signed the Biodiversity Audit 

Report. The Report is the result of the first 

joint audit conducted by the two countries 

and an important step for the preservation 

of biodiversity in two Slovenian regional 

parks Snježnik and Kočevsko Kupa, and the 

Croatian National Park Risnjak. According 

to experts, that region (on both sides of 

the Croatian-Slovenian border) is the largest 

sparsely populated woodland area in 

the Central Europe. Although scientific 

cooperation between two neighboring 

countries has already been established 

(through a series of projects), institutional 

cooperation must be deepened if the integral 

sustainable development policy is 

to be implemented in that protected border 

area. It was proposed that in strategic 

documents on the preservation of area’s

iodiversity, special emphasis be given 

to the importance of international cooperation 

and a joint management plan for 

the Snježnik and Kočevsko Kupa Regional 

Parks and the Risnjak National Park. 

Vesna Horvat: The Hungary - Rijeka 

railway line (page 41) 

The construction of a new railway line 

connecting Hungary, Zagreb, Karlovac 

and Rijeka is to be completed in six years. 

That eight billion kuna project will shorten 

travel time from Zagreb to Rijeka from 3h 

45 min to only 1 h, says Božidar Kalmeta, 

Minister of Sea, Tourism, Transport and 

Development. To the opponents who 

claim that it would be more cost effective 

to renovate the existing railway, Minister 

Kalmeta says that due to the difficult terrain, 

the existing railway cannot cope with 

the demands of the large Rijeka Port - its 

rail freight capacity nears its limit of six million 

tons of goods a year and the Rijeka 

Port is projected to grow to 20 million tons 

of freight a year by 2025. The new railway 

will have freight capacity of 25 - 30 millions 

tons. At the same time, the new railway is 

of environmental import, as it would reduce 

harmful effects of traffic on the environment. 

Dražen Jambrović: Welcoming tourists 

with flowers (page 43) 

Every day, Croatian motorway network 

(which now has more than one thousand 

kilometers) welcomes thousands of cars 

and their passengers. Toll stations are 

where domestic and foreign tourists enter 

the motorway system or leave it for their 

final destination. Aware that the first impression 

is crucial, for the second year in a 

row, the Hrvatske Autoceste, company responsible 

for the management of over 800 

km of Croatian roads, organized an internal 

competition for the best toll station and 

the best traffic control and management 

center. In June, a special committee, consisting 

of representatives of the Hrvatski 

Autoklub, the Croatian Ministry of Sea, 

Tourism, Transport and Development, the 

Hrvatske Autoceste and the media, visited 

19 traffic control centers and 48 toll stations, 

evaluating the cleanliness of their 

vehicle passages, tidiness of toll booths, 

state of the accompanying service areas, 

landscaping efforts, orderliness of offices 

and tidiness of staff. Traffic control centers 

were also judged by their horticulture and 

green surface areas, the state of their parking 

lots, warehouses, machinery, vehicles 

and equipment and the tidiness of their 

facilities. 

Marina Bujan: The Ivo Horvat Award 

(page 44) 

Srećko Božićević and Emilio Menđušić are 

the winners of the Ministry of Culture’s Ivo 

Horvat Award, granted for outstanding 

achievements in the field of environmental 

protection. It is explained that Dr. Srećko 

Božićević won the life achievement award 

for his scientific research in the field of 

geology to which he dedicated his whole 

working life. Emilio Menđušić, in cooperation 

with other experts, developed the 

first Croatian methodology of rescuing and 

providing first aid for injured birds of prey 

and published it in the manual “First Aid 

of Birds of Prey”. His contribution to education 

and public awareness of the need 

for protection and preservation of birds of 

prey has also been recognized. The Culture 

Minister Božo Biškupić stressed that integral 

system of environmental protection 

presupposes strengthening of environmental 

administration and management 

at the local level, especially in the field 

of protection of landscape diversity, biospheres 

and endangered plant and animal 

species, which are an important part of not 

only Croatian, but also the world natural 

heritage. He stressed that Croatia had 

made great progress in its accession negotiations 

with the European Union, but that 

still a lot remained to be done, especially in 

harmonizing Croatian legislation with the 

EU environmental acquis. 

Marina Bujan: International Ecotechnologies 

Exhibition (page 45) 

Italian Foreign Trade Institute and Padova 

Fiere organized the International Eco-technologies 

Exhibition SEP 2007 in Padua. 

Representatives of seventeen countries, 

including Croatia, were invited to visit the 

60 000 square meters of exhibition area, 

where more than 650 participants exhibited 

latest achievements in environmental 

technologies. The Exhibition was divided 

into three sections - waste management, 

waste water purification and municipal 

waste management strategies. In course 

of the SEP 2007, numerous scientific conferences 

took place with a total of 3000 

participants, along with 120 workshops, 

congresses and presentations. 

Kruno Kartus: The Međimurje Energy 

Agency (page 46) 

By the end of the summer, a project financing 

agreement between the Međimurje 

County and the European Commission will 

be signed. The € 300 000 worth Međimurje 

Energy Agency project is a result of a joint 

initiative of the Međimurje County, Span- 

ish city of Lleid and the French city Montpelier. 

The agency will be an advisory body 

in the field of energy and energy efficiency 

in the Međimurje County. It will assist the 

county administration in defining energy, 

technology and research policies, develop 

long term strategies for sustainable development, 

assist in preparation of the Energy 

Action Plan for Međimurje and provide 

technical support for future energy related 

projects (funding, project data-base, 

consulting). The Agency’s main objective is 

to set up a small working group educated 

to monitor developments in the energy 

sector and provide expert services in that 

field. 

Kruno Kartus: Intelligent Energy for 

Europe (page 47) 

In mid-June, at the Zagreb Faculty of Electrical 

Engineering and Computing, a new 

program Intelligent Energy in Europe was 

presented. Intelligent Energy in Europe is 

an EU-tool for funding projects aimed at 

promotion of energy efficiency and use 

of renewable energy sources. They have 

earmarked a total of €52 million for that 

purpose, for the period of 2007-2013. 

At a meeting organized by the Croatian 


Fund, the Ministry of Economy and 

the Croatian Chamber of Economy, speakers 

included representatives of said insti- 

tutions, the EC representative and heads 

of projects funded from the Program. 

Discussing the Fund’s activities, Mr. Vinko 

Mladineo, Head of the Fund, stressed that 

energy efficiency was gaining importance 

in Croatia and Europe alike. He explained 

that the Fund has already financed 130 

projects aimed at the use of renewable energy 

resources and energy efficiency with a 

total of two billion kuna. A large portion of 

the total sum (400 million) was invested in 

the areas of special state concern. Besides, 

Croatia has adopted a goal of increasing 

the share of renewable energy to 20%. 

Tihana Belužić: Homemade solar 

systems (page 48) 

While there are many that tackle the 

problem of environment protection theoretically, 

there are also those attempting to 

devise practical solutions. Some of them 

are even ready to share the fruit of their 

work with others - free of charge. The use 

of renewable energy sources is one of the 

ways to reduce harmful gas emissions 

causing global climate changes. Although 

solar energy is free, it is still not widely harvested 

in Croatia - and some areas, like Dalmatia, 

receive a lot of solar energy. Still, in 

order to harvest and use the Sun’s energy, 

we must have solar systems that can be 

bought or - made at home. All those who 

joined a three day course organized by the 

Croatian Green Action Association could 

see that construction of solar panels was 

not as complicated as one might think. In 

the course of the workshop, the Green Action 

activists demonstrated the construction 

of a solar water heater. 

Kruno Kartus: Development of 

biomass market in Croatia (page 49) 

The two-day symposium “Renewable Energy 

Resources in the Republic of Croatia” 

gathered in Osijek numerous domestic and 

foreign experts, state officials, scientists 

and economists. Lectures, presentations 

of new technological solutions, panel-discussions 

and round tables covered all the 

latest developments in expansion of the 

market for renewable resources in Croatia, 

with a special emphasis on biogas, biofuel 

and biomass. The new Croatian legal 

framework for renewable energies, Croatian 

energy strategy and funding strategies 

for energy related projects were presented. 

There was also talk of the importance of 

agriculture and the use of non-hazardous 

waste in renewable energy production. On 

the second day, the stress was on practical 

application of environmental theories and 

presentations of successfully implemented 

projects. Several lectures were dedicated 

to biogas production from farm waste, 

biomass production by fast-growing trees, 

creating biogas from municipal waste and 

the use of biofuel. 

Nikola Bilandžija: The Knin Fortress 

- symbol of victory (page 50) 

The town of Knin is a hero of recent Croatian 

history, symbol of Croatian victory and 

the Homeland War. Alongside Vukovar, it 

has undoubtedly suffered most during the 

war that ravaged the country in the 1990s. 

Knin is today a symbol of Croatian might 

and victory over the aggressor. It is located 

in the Šibenik-Knin County, 55 km northeast 

of Šibenik, in a karst field rich in water 

and surrounded by a mountain chain. Knin 

is located in the Dalmatian Hinterland, on 

the slopes of the Spas Hill. The town is first 

mentioned in a book De Administrando 

Imperio dating from the 950 AD and written 

by the Byzantine emperor Constantine 

VII Porphyrogenitus. In the mid-9th century, 

the town became a temporary capital 

of the Old Croatian kingdom, and during 

the reign of King Zvonimir, the permanent 

capital and the cultural, trade and political 

center. The Knin Fortress, built in the 9th 

century, is positioned on the slopes of the 

Spas Hill, overlooking the town. The fortress 

is divided into three levels that used 

to be connected by drawbridges. Today, 

the Fortress is one of the most valuable 

cultural and historical monuments in Croatia, 

but also a tourist attraction. 

Vanja Vitelj: Split among the sunniest 

European cities (page 53) 

Split is the largest Dalmatian city, the second 

largest city in Croatia and a cultural 

and traffic center of the Splitsko-dalmatinska 

County. It is located in one of the 

sunniest areas of the Central Adriatic (the 

Split Peninsula) and has 2700 sunny hours 

per year and a pleasant Mediterranean 

climate (hot, dry summers and gentle, 

wet winters). On the average it has even 

hours of insolation (a measure of solar radiation 

energy) a day and in June as many 

as twelve hours, which makes it one of 

the sunniest European cities. Split is also 

an important port and the region’s traffic 

hub: it is connected to Zagreb by the new 

Zagreb-Split Highway and a railroad. Ferry 

lines connect it to Dalmatian islands, Dubrovnik 

and Pula, and Italian Ancona and 

Venice on the Italian coast. The city has an 

airport and four marinas. The foundation 

of the city is tied to the construction of 

the Diocletian’s Palace (295 - 305 AD). The 

Diocletian’s Palace is the largest and bestpreserved 

Roman palace in the world. After 

the Emperor Diocletian’s death in 316, 

the life in the palace continued, while in 

the 7th century, after large migrations, the 

city of Split begins to spread outside the 

palace walls. 

Dora Belamarić: Ozalj (page 54) 

The town of Ozalj is located in the northwestern 

part of the Karlovac County, on 

Kupa and Dobra Rivers. Archeological finds 

from the Roman times and the Middle Ages 

testify to its numerous ups and downs. 

The area was permanently settled before 

1244, when the town was first mentioned 

in historical records. One of the most important 

edifices in the old town, the Zrinski 

Palace, was commissioned by the famous 

hero Nikola Šubić Zrinski in 1556. The town 

flourished in the 17th century and became 

an unofficial state capital - ban Petar Zrinski 

kept court there and the cultural scene 

was dominated by the “Ozalj circle” of writers 

and linguists. Their main idea was the 

unification of three Croatian dialects into 

a unified language, which would in turn 

unite the Croatian nation. The first Croatian 

hydroelectric power plant was constructed 

on the River Kupa near Ozalj in 1908, designed 

by Nikola Tesla. The Neo-Renaissance 

building of the power plant is today 

a cultural monument. 


101

Dora Belamarić: Ancient arts and crafts 

fair in Dubovac (page 56) 

The third Noblemen’s Fair took place in 

Dubovac. This cultural and tourist event 

first took place in 2005, with the aim of 

reviving the rich cultural traditions of 

the Karlovac area. The participants have 

transported the visitors to the past, to the 

golden age of the Dubovac fiefdom, five 

centuries ago, when the serfs paid their 

feudal lord in their fair earnings and not 

in labor, as was the custom in other areas. 

This year’s Fair was divided in two sections. 

On business days, from Monday to Friday, 

workshops for students took place. In the 

course of 16 workshops, students could 

learn about ancient crafts, skills and customs 

of the Middle Ages. The second part 

of the program took place on weekends, 

when visitors could see the old crafts, taste 

the 16th century cuisine, see short plays, 

hear drummers, enjoy jousting tournaments 

and dances or participate in the 

archery contest. 

Srđana Piasevoli: Pelješac - a jewel of 

the southern Adriatic coast (page 56) 

Pelješac is a peninsula in south Dalmatia, 

located between the Makarska and Dubrovnik 

Riviera. Pelješac is almost an island 

- it is connected to the mainland by a 

narrow strip of land. Their maritime culture 

has been developing since the 1667, when 

a disastrous earthquake made the farmers 

turn to the sea for living. The Pelješac sailors 

participated in naval battles fought 

between Adriatic towns, they traded in 

salt from Ston, sailed across the Mediterranean 

and as far as South Africa, across 

the Atlantic and all the way to America. 

Today tourism, agriculture, fishing, wine 

grape growing and vine making are their 

main industries. Nevertheless, the Pelješac 

Peninsula remains one of the most romantic 

Dalmatian destinations, graced with 

beautiful beaches, blue seas and hundreds 

of years old pine forests. Still, Pelješac is 

rapidly losing population and mortality 

rates exceed natality. Pelješac is famous 

for its red vine sorts Dingač and Postup, 

numbered among the best Mediterranean 

vines. The Environmental Protection and 

Energy Efficiency Fund awarded a 1, 7 million 

kuna grant to the Vinifera Company for 

the project aimed at the preservation of 

autochthonous vine sorts on inaccessible 

slopes of the Pelješac Peninsula. 

Krunoslav Rac: Senj (page 58) 

Most Croatians associate the town of Senj 

with the bora, the most famous Croatian 

wind. When that northern wind blows 

hardest, TV forecasters always mention 

Senj, Maslenica and the Vratnik mountain 

pass connecting the Velebit massif 

and the Velika Kapela massif, over which 

strong wind blows towards Senj, sometimes 

disturbing traffic on the Adriatic 

Highway. Still, the bora is not the only Senj 

landmark. Traces of settlements found in 

Senj are 3000 years old. It used to be an 

important cultural and trade center on the 

Adriatic coast. It had one of the first printing 

shops in the Southeastern Europe and 

was the see of the diocese. Today Senj has 

only 8500 inhabitants, out of which 6000 

live in the town itself. Its 60 km long shore 

is mostly uninhabited and rich in clean 

beaches - an untouched haven for nature 

lovers. It is located in the vicinity of large 

tourist centers like Crikvenica and Novi 

Vinodolski in the north and Starigrad and 

Karlobag in the south. The surrounding 

countryside is also interesting - Lukovo and 

Sveti Juraj are beautiful quaint towns on 

the shore and the North Velebit National 

Park is only 30 km away - a real refuge from 

the heat and the crowds at the seaside. 

Ivana Rora: The fifth Eco-Ethno 

Exhibition at the Zagreb Fair (page 61) 

The Eco-Ethno Exhibition, a traditional 

exhibition of products and services of rural 

Croatian regions will once again take 

place at the Zagreb International Autumn 

Fair. For the fifth year in a row, this unique 


event will be a meeting place for craftsmen 

from all Croatian counties, cities 

and municipalities, who will present their 

traditions, customs and products to the 

international audience. The organizer, the 

Croatian Farmer, aims to develop tourism 

throughout Croatia - from Konavli to Vukovar 

- through a series of development 

and investment projects. This year’s exhibition 

will be marked by a wide selection 

of authentic Croatian products, food and 

beverages, but also a series of attractive 

stage performances - traditional dances, 

songs, folk costumes and hairdos. The 

richness of Croatian traditional culture 

will be presented in the course of a six day 

program, complete with lectures, seminars 

and workshops on preservation and promotion 

of Croatian authenticity. 

Edita Gregurić Cvenić: The Jarun Lake 

(page 62) 

On a warm summer afternoon, professional 

rowers train in their boats, sailboats 

glide across the Large Lake, while swans 

glide on the Small Lake, swimmers seek 

refreshment in the clean water, bikers and 

skaters zigzag between walkers strolling 

down the trails on the shore, children enjoy 

the renovated recreation grounds… 

The Jarun Lake is celebrating its twentieth 

anniversary. Twenty years after it was 

cleaned and opened for public use, it is 

more beautiful then ever, with luscious 

tree crowns mirrored in the turquoise 

waters. The Jarun Lake was once a gravel 

pit turned into a lake to accommodate a 

rowing competition during the 1987 Universiade 

(the World University Games). Today 

it is a modern sports and recreational 

center attracting many visitors. The Blue 

Flag it received from the Foundation for 

Environmental Education for the third year 

in a row proves that its waters are clean. 

Its 2500 meters long beaches can accommodate 

20 000 bathers. On the south side 

of the Large Lake there is a “multi-sensory” 

park for the blind and visually impaired 

persons and the disabled. The park is filled 

with tactile sculptures marked by signs in 

the Braille alphabet. On the Croatian Youth 

Island there is an interesting green spiral 

path called “the Zagreb Labyrinth” or “the 

Resurrection Labyrinth” designed by the 

German architect Johannes Matthiesen 

as a place of spiritual relaxation and purification. 

Krunoslav Rac: The Krupa River (page 66) 

The Krupa River is one of the most beautiful 

Croatian karst rivers. It flows down the 

southern slopes of the Velebit Mountain 

and belongs, along with the Zrmanja 

River, to the North Velebit National Park. 

There are several trails leading to the river 

and the most attractive one connects the 

Golubica village and the Kudin Bridge in 

the Krupa canyon. The river springs near 

from the karst near the Mandići village. It 

has more waterfalls and other fascinating 

features than any other Croatian river. At 

its very source, the quick-witted villagers 

have decided to use the river’s power for 

their mills and gardens. The most famous 

is the Uroš Mill constructed in the 1913. After 

the mill, the river enters a short canyon 

only to reemerge in front of another tourist 

attraction - the Krapa Monastery, built 

in 1317. That area is called the Monastery 

Port. After that, the river enters another, 

larger canyon. In the canyon the river 

forms 19 beautiful waterfalls and flows 

almost entirely untouched by man, until it 

finally reaches the Zrmanja River. 

Roman Ozimec: Croatian village goods 

(page 68) 

The 6th fair presenting Croatian village 

products took place in Zagreb. Artisans 

presented their handcrafts and food and 

beverage producers offered their wares. A 

wide array of products was on sale: meat, 

cheese, honey, juices, wine, brandy, cakes 

and pastries, herbs, herbal remedies and 

various handcrafted goods - handmade 

fabrics, clothes and decorations. Almost 

every product could be sampled, which 

enabled customers to taste a variety of 

dishes. Numerous visitors were surprised 

with the design and quality of the presented 

products. Full shopping bags proved 

that they were pleased with fair prices as 

well. It has always been known that Croatian 

countryside had great potential, but 

the manufacturers of today are also aware 

that not much can be achieved without a 

developed marketing strategy. 

Ana Gudelj Marić: Subterranean fauna 

(page 70) 

Croatia is rich in exceptional natural phenomena, 

protected in national parks, 

nature parks and reserve inhabited by autochthonous, 

rare and protected animal 

species. Scientist first began to research 

subterranean fauna relatively recently, in 

the mid-18th century. The subterranean 

habitats are marked by eternal darkness, 

constant temperatures and high moisture 

levels. Moisture levels can reach 100%. 

One of the important features of a subterranean 

habitat is the cave opening - the 

larger it is the grater the outside influences 

are and the living organisms withdraw 

deeper underground. Environmental research 

of Croatian subterranean habitats is 

exceptionally important as there are home 

to numerous endemic species, mostly in 

the karst caves and uninhabited Adriatic 

islands. The entire subterranean flora is 

protected under the Croatian Environment 

Protection Law. It includes the olm and 33 

bat species. 

Davor Verković: The Sopot Waterfall - a 

drop of timelessness (page 72) 

The unpolluted nature of Žumberak defies 

the laws of modern age. The Sopot 

Waterfall is beyond doubt one of the Top 

5 Žumberak sites. From the road you can 

hear the roaring of the waterfall located 

three kilometers from the village of Sošice. 

It is in many ways similar to the Plitvice 

waterfalls - both where created thanks 

to the thin layer of limestone. The water 

of the Kupčina River thunders down the 

40 m high cliff - cold and clear. There is a 

narrow path leading to the top of the waterfall. 

From there, a hiking trail leads to 

the Vodice mountain hut. At the foot of the 

waterfall there is an old mill. The mill is, of 

course, not in working order and no one 

has been inside for years. It is slowly falling 

into ruin. Some will call it a romantic spot, 

while others will complain that it has not 

been renovated and turned into a tourist 

attraction. 

Ružica Cindori: Champagne matured 

under the sea (page 73) 

Last year in Vrbnik on the Island of Krk, 

one thousand bottles of wine were left 

to mature underwater. The idea was to 

produce a high-quality champagne that 

matured in the sea. The bottles were lowered 

into the water in a steel container, 

half a kilometer from the Vrbnik shore, to 

the depth of 30 meters. It was estimated 

that the conditions there would be favorable 

for the fermentation process, as the 

location offered a constant temperature of 

11 degrees Celsius, no light and no noise. 

Besides, the top quality champagnes are 

also influenced by the chemical properties 

of their environment during the 

maturation process, like the presence of 

electrolytes that facilitate fermentation. 

Oxygen free ambient is also necessary. 

Little wonder than that nine month later, 

when the bottles were taken out of the 

sea, they received a great deal of media 

attention. The sea has decorated every 

bottle with a unique selection of seashells 

and algae. Marc Hagen, a French connoisseur, 

judged the champagne to be of the 

highest quality. The Vrbnik champagne is 

labeled “extra brut”, which denotes a wine 

that is extremely dry - it is even safe for the 

diabetics. Unfortunately, this delicate wine 

will be tasted only by a lucky few, due to 

its limited quantity and great demand. In 

a few months, a diving team from Šilo will 

lower another container into the sea, filled 

with fresh bottles of wine - those will be 

“harvested” in June 2008. 

Roman Ozimec: The Marasca cherry 

(page 74) 

The Marasca cherry is an autochthonous 

Dalmatian subspecies of cherry. Its name 

is derived form the Italian word amarasca 

and the Latin adjective amarus, which 

means bitter. Cherry growing is the third 

most important Dalmatian industry after 

wine and olive growing. The Due to its 

distinctive flavor, the Marasca cherry has 

been grown since the earliest times and 

used for cooking and for the making of a 

bittersweet liquor maraschino. The earliest 

historical document mentioning cherry 

liquor dates from the 6th century and describes 

how a Dominican friar and pharmacists 

created aromatic herb-flavored liquor 

called rosolja. It derived its name from the 

Latin ros solis - the sun dew. In time, one 

specific kind of rosolja, obtained by distilling 

Marasca cherry leaves and fruit and 

adding sugar, stood out and so maraschino 

was developed. The maraschino was drunk 

at the Napoleon’s court, by Casanova and 

Al Capone himself was smuggling it into 

the USA during the prohibition. Zadar became 

famous as a town where maraschino 

is produced and as many as 17 distilleries 

were opened. The tradition of maraschino 

production lives to this day and that cherry 

liquor is one of the most recognizable Dalmatian 

brands. 

Krunoslav Rac: Doe (page 77) 

What words should I use to describe it? 

Should I call doe sweet, timid and innocent? 

Or maybe graceful, elegant and 

slender? Doe is by far the most beautiful 

inhabitant of our forests and definitely one 

of the most vulnerable. Predators, hunters, 

poachers and traffic take their deadly toll 

on doe population. Still, doe is an adaptable 

animal and inhabits almost every 

part of Croatia, despite the danger, and 

it is not endangered as a species. It even 

inhabits several islands. Its greatest natural

enemies are the wolf and the lynx. Fawns 

are also threatened by foxes, eagles and 

even boars. That process does not threaten 

the species in general; on the contrary, it 

secures the survival of the fittest. By the 

process of natural selection, favorable 

traits that are inheritable are transmitted 

to future generations. The doe population 

in Croatia is threatened by poachers - we 

do not even know exactly how many animals 

fall victim to illegal hunting. Thanks 

to their resourcefulness and constant vigilance, 

does have ways of avoiding poachers’ 

bullets and are still not candidates 

for the Croatian Red List of Endangered 

Species. 

Ivana Belić-Šojat: Cats (page 79) 

Felidae is the biological family of the cats. 

They are carnivorous mammals of the order 

Carnivora. Cats are independent and 

graceful animals - also, one of the most 

successful carnivores in the animal world. 

The family is usually divided into small 

and large, domesticated and wild cats. 

Wild cats inhabit forests and grassy plains, 

while domesticated cats can be found all 

around the globe. Wild cats are tigers, lions, 

jaguars, cheetahs and leopards. Tigers 

can reach the length of three meters. 

Roman Ozimec: The olm (humanfish) 

(page 81) 

Although hundreds of scientific papers 

were written on the olm, many mysteries 

still remain. That little dragon is an 

amphibian, like newts, salamanders and 

frogs. It spends its whole lifetime in the 

eternal darkness of subterranean waters at 

the temperature of 5 - 14 °C. It has adapted 

to survive in such extreme conditions. Its 

distinguishing feature is the gentle pink 

color of its skin caused by the lack of the 

pigment called pterin, shared by other 

amphibians. The resemblance in color to 

human skin is the reason why the olm is 

sometimes called “humanfish”. Its atrophied 

eyes are covered by a layer of skin. 

Its tail ends in a small fin. Because of its 

elongated body, the species was dubbed 

anguinus, which means “snakelike”. The 

proteus breathes with external gills, forming 

three branched, red tufts at the back of 

the head. It also breathes with lungs and 

through the skin. It navigates subterranean 

streams like an eel and walks on two pairs 

of feet. Its front legs have three digits and 

the rear only two. In Croatia, the olm has 

70 habitats. The olm is an important part 

of Croatian biodiversity and is protected 

by law. Unfortunately, the law is not entirely 

effective and the olm population is 

ever-decreasing. The olm has no natural 

enemies, apart from man. Interventions 

in the hydrological cycle, pollution of 

groundwater and simple environmental 

neglect have turned it into a rare and endangered 

species. 

Nikolina Jurković: The chocolate (page 83) 

Small, large, round, square, liquid… it does 

not matter… everyone enjoys it - both men 

and women. Little wonder it is so universally 

beloved - it contains the hormone of 

happiness, serotonin. There is dark, milk, 

brown and white variety of chocolate. 

Still, the chocolate is not just a sweet - it 

is also widely used in the cosmetic industry 

because due to its chemical properties 

chocolate has a euphoric effect on both 

skin and brain. The endorphin relaxes the 

mind and stimulates and energizes the 

skin. The discussions and research into its 

properties continue and this “food of the 

gods” continues to enchant millions of 

people around the globe. 

Ivana Rora: Eco Heritage Task Force 

2007 (page 86) 

The Croatian Heritage Foundation (HMI) 

organizes traditional voluntary task force 

programs gathering young people from 

the homeland and abroad to work on environmental 

protection, renewing abandoned 

areas of Croatian natural-heritage 

and cultural-historical regions, which led 

to the emergence of the Croatia Eco Task 

Force. The project was envisaged during 

the war 1992 when young Croats from 

abroad came up with the idea, when faced 

with the war’s devastation. They launched 

the task force project that has continued 

in peacetime as well. More and more foreigners 

join the project, mostly friends of 

Croatian emigrants, who in time become 

valuable promoters of Croatian culture 

abroad and return to our country as tourists. 

This year’s project is taking place in 

Kašteli, in cooperation with the Environmental 

Protection and Energy Efficiency 

Fund. The Kaštela bay, which was once a 

time beautiful spot, has become polluted 

and devastated. For years that town and 

Croatia on the whole have attempted to 

correct the mistakes made then and to 

try and preserve the cultural and natural 

heritage of the area. This year’s worthwhile 

mission will involve young Croats 

from around the world and their friends 

in an effort to improve the appearance of 

Kaštela and perhaps set the scene for some 

future tourist centers in Kaštela. 

Ivan Gordan Šojat: The Amazon 

Rainforest (page 87) 

Tropical rainforests are the oldest surviving 

major vegetation type on the face of 

the Earth. The Amazon Basin is the largest 

tropical rainforest and the largest natural 

resource on the globe, covering the area 

of 6 million square kilometers or 2/5 of the 

total South America surface area. It also accounts 

for the 45% of total rainforest area 

on Earth. The Amazon Basin is a huge plain 

stretching from the foot of the Andes to 

the Atlantic Ocean, 3800 kilometers long. 

The Amazon Basin is mostly covered in 

tropical forests and exceptionally rich in 

water supplies. Some 80 km wide areas 

on the both sides of the Amazon are constantly 

under water and silt. A large section 

of the Amazon Basin is covered by a 

tropical jungle - a dense, moist, broadleaf 

forest that blocks winds and prevents 

evaporation, the realm of eternal twilight 

and moisture. There are no seasons there, 

only more or less rainy time of year. The 

South America has always been relatively 

isolated from the rest of the world and it 

is precisely its isolation that enabled it to 

develop such exceptional biodiversity. 

Ružica Cindori: Zagreb monuments 

and fountains (page 90) 

A book Monuments and Fountains of the 

City of Zagreb. A Guide was published 

jointly by the Croatian Academy of Arts 

and Sciences and the City of Zagreb. The 

contents are divided into thematic units: 

Monuments and Sculptures, Urban Activities, 

Fountains, Memorials and Memorial 

Plaques. The book covers more than 630 

objects located in seventy city districts, 

encompassing a total area of 640 square 

kilometers. An interesting piece of information 

is included in the Introduction: the 

first secular monument in Zagreb is Fernkorn’s 

mounted statue of the Croatian ban 

Josip Jelačić, dating from the 1866, which 

today graces the main Zagreb square of 

the same name. The sculptor Ivan Rendić 

had the honor to be the first Croatian 

author of a Zagreb monument (Fernkorn 

was Austrian!). His creation is the statue 

of the Croatian poet Andrija Kačić Miošić, 

unveiled in 1891, at the crossing of the Ilica 

and Mesnička Streets. 

Kruno Kartus: Green tools for 

sustainable revolution (page 92) 

Five years after the initial meeting at which 

a group of young people agreed to found 

a Recycled Estate in the village Vukomerić 

located some 20 km from Zagreb, latest 

findings on practical uses and ways of 

achieving sustainable development are 

now published in a book titled Green tools 

for sustainable revolution/Zeleni alati za 

održivu revoluciju, written by Bruno Motika 

and Dražen Šimleša. To make us realize 

the role we play in the pollution of our 

planet or its preservation and sustainable 

use of its resources, Motika and Šimleša 

begin their book with an explanation of 

the term “ecological footprint”, which is a 

real measure of the quality of life instead 

of the deceiving “gross state product per 

capita”. This manual is very important as a 

first book in Croatian on sustainable use of 

resources, presented in simple, lay terms. 

Being practical and theoretical at the same 

time, it will be of great use for students 

and adults who have only now decided 

to venture into the world of sustainable 

development. 

Ružica Cindori: The truth about global 

warming (page 92) 

Even without scientific evidence, everyone 

noticed that this winter and spring were 

unpleasantly warm - at least in Croatia. The 

skiing season never arrived and the Sljeme 

Mountain had snow (fake!) only during the 

Snow Queen Trophy Skiing Championship, 

morning temperatures rarely fell below 0 

degrees Celsius, linden trees blossomed 

in May and the wheat harvest began in 

mid-June. Periods of extremely high tem- 

peratures have already been recorded 

throughout the history, so we would have 

no cause for concern if it weren’t for the 

scientific data clearly proving that the increase 

in temperatures are a global phenomenon 

caused by human activities and 

not a nature’s whim. Brimming with photographs 

and illustrations, Al Gore’s book An 

Inconvenient Truth is based on the premise 

that a picture is worth a thousand words. 

The “before and after” photographs show 

the disappearing lakes (the Aral Sea), the 

expansion of deserts and the melting of 

polar ice. Occasional conclusion or a quote 

is highlighted and spelled in large letters 

to get through to the reader: “The world 

around us in undergoing drastic changes” 

or “Almost all polar ice caps are melting. 

Nature is trying to tell us something”. Such 

slogans would be ineffectively banal were 

they not accompanied with eloquent 

photographs. Al Gore, who has witnessed 

the ignorance of scientific facts and even 

utter denial that the nature is undergoing 

drastic changes in the world of politics, is 

now trying to convince even the greatest 

skeptics that our irresponsible behavior 

habits must be abandoned if we want our 

planet to survive. 

Edita Gregurić Cvenić: The Red Lake on 

a Croatian postage stamp (page 94) 

On June 8, the Croatian Post issued a commemorative 

stamp dedicated to the Red 

Lake near Imotski. A report on that magnificent 

karst phenomenon and the protected 

natural monument was published 

in the Eko-revija no. 11, January 2007. 

Danijela Mesar: From one bridge to 

another (page 94) 

Members of the Acrobatic rock’n’roll club 

MEGARock from Petrinja organized an environmental 

project “From one bridge to 

another”. After cleaning the Petrinja banks 

of accumulated waste, they separated it 

and deposited in suitable containers, wishing 

to demonstrate that clean environment 

was as important as healthy lifestyle. 

They plan to continue their environmental 

activities by collecting waste PET packaging 

and waste paper. By cleaning polluted 

parts of their town, they want to increase 

the quality of their living environment. 

Mladen Volarić: Wooden flowers (page 95) 

There was one particular stall at the “Kupujmo 

Hrvatsko” trade-fair, organized by 

the Croatian Chamber of Economy, that 

attracted everyone’s attention with its “organic” 

and “environmental” atmosphere. At 

the stall, Jasna Bokan exhibited her flowers 

and flower arrangements made of wood 

shavings. As it so often happens in life, 

she simply chanced upon the idea to create 

wooden flowers. She says she simply 

could no longer watch wood shavings lying 

on the floor of her husband’s carpenter 

workshop as mere junk. Fascinating shape 

of shavings from different kinds of wood 

inspired her to turn them into flowers. As 

her initial idea matured, she also learnt 

about characteristic qualities of each 

wood. Jasna soon became a real master of 

gorgeous bouquets, flower-baskets and 

other wooden objects with flower ornaments. 

After the examination procedure, 

the Croatian State Intellectual Property 

Office granted her a patent and she was 

issued a patent certificate for her design. 

Ružica Cindori: Park - the heart of a 

town (page 96) 

Ivan Balić Cobra titled his exhibition of 

photographs Parks, parks, hearts of towns, 

after a well-known song written and composed 

by Arsen Dedić and Alfi Kabiljo. 

The theme of his exhibition are Zagreb 

parks and his motifs include the Zrinjevac 

fountain glittering in the early morning 

sun, when its water resembles silk; poplar 

trees illuminated by hundreds of Christmas 

lights, mystical shades of trees or an empty 

bench in the Ribnjak Park. They all radiate 

melancholy and serenity. After studying 

at respectable schools of photography, 

photographing across the globe and publishing 

in international magazines, Cobra 

seems to present himself as a Zagreb 

citizen once again. He is a Rousseau-like 

stroller with a keen eye, who cuts out from 

reality shards of peace and beauty, freezes 

them in contemplative images, creating a 

new window of perception and presenting 

our town in a fresh way. “All my life, I 

was creating and constructing my own 

world, my own reality, a more beautiful 

reality. I wanted to make a world more 

beautiful for myself, and for others”, admits 

the internationally acclaimed artist, who 

dedicated large part of his life to fashion 

photography. 

Martina Petrak: Schools engaged in 

protection of natural heritage (page 97) 

The aim of a project Schools - promoters 

of protected natural resources, launched 

by the Karlovac County Public Institution 

for Protected Natural Resources Management, 

was raising the elementary and 

high-school students’ environmental 

awareness and sense of responsibility. At 

the same time, that comprehensive project 

aimed to include their parents and involve 

them in environmental issues, by informing 

the public in general of the need of the 

protection of biological systems, species 

and their habitats, and the importance of 

sustainable development for the development 

of tourism in the region.

Razvoj ne možemo zaustaviti, 

ali onečišćenje možemo!

eko revija - Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?