veljača - 2011. (pdf format)

VELJAČA 2011. 

2 

V J E R S K I L I S T Z A M A R I J I N E Š T O V A T E L J E 

ISSN 1331-1476

Marija nije samo u jedinstvenu odnosu s Kristom, Sinom 

Boæjim koji je, kao Ëovjek, htio postati njegovim sinom. 

BuduÊi da je bila potpuno zdruæena s Kristom, ona 

pripada potpuno takoappleer i nama. Da, moæemo reÊi da 

nam je Marija bliza kao nijedno drugo ljudsko biÊe, jer 

je Krist Ëovjek za ljude i Ëitavo je njegovo biÊe ”biti tu 

za nas”. 

BENEDIKT XVI.

2 

VELJAČA 

ISSN 1331 - 1476 

s marijom po svijetu 

Split, 2011. Godina XLIX. Cijena: 7 kn 

Svjetlo za 

sve narode 

U posljednjih 50 godina u svijetu su se 

dogodile veÊe promjene negoli tijekom 

svih prethodnih 19 stoljeÊa. Na 

podruËju znanosti i tehnike ostvaren 

je silan napredak. Proπirile su se 

æivotne moguÊnosti i prostor osobnih 

sloboda. U gospodarstvu su se zbile 

ne za mislive promjene. Masovno selilaπtvo 

prouzroËilo je susret ali i napetost 

meappleu vjerama i kulturama, zajedniπtvo 

ali i ovisnost meappleu narodima. 

Sve to odrazilo se i na vjerskom 

podruËju, gdje je Ëovjek naπeg vremena 

u opasnosti da izgubi osjeÊaj za 

sveto. Manjkava je vjerska pouka u 

obitelji, a nije mnogo bolje ni u πkoli. 

Nedostaju osnovne spoznaje o vjeri i 

sadræaju krπÊanskog navjeπtaja. 

Nerijetko se dovode u pitanje temelji 

vjere u Boga i Boæju providnost, u 

objavu Isusa Krista kao jedinoga 

Spasitelja. Upitno je i prihvaÊanje 

temeljnih ljudskih vrednota kao πto su 

raappleanje, umiranje, obitelj, savjest, 

naravni moralni zakon... Iako neki u 

tome æele prepoznati napredak i slobodu, 

Ëovjeka je to dovelo do unutarnje 

pustinje pa je ostao liπen onoga πto 

predstavlja osnovicu æivota. Stoga broj- 

VJERSKI LIST ZA MARIJINE ŠTOVATELJE 

ni æive danas kao da Boga nema, pa 

stvaraju svoj osobni æivotni stil i 

moral. A gubi li se smisao za Boga, 

nestaje smisao i za Ëovjeka, pa i za 

samu buduÊnost. »ovjek tako samoga 

sebe osuappleuje na propast. 

ZadaÊa je Crkve navjeπÊivati 

Evanappleelje, propovijedati Radosnu 

vijest, donositi Krista, ”Svjetlost na 

prosvjetljenje narodâ” (Lk 2, 32) 

svima, uvijek i posvuda. Svjestan toga, 

Benedikt XVI. ustanovio je i novo 

VijeÊe za promicanje ponovnog 

navijeπtanja Evanappleelja meappleu narodima 

u kojima je krπÊanstvo rano uhvatilo 

korijena i koji su stoljeÊima slovili 

kao krπÊanski, ali je njihovo krπÊansko 

lice s vremenom izblijedjelo. Iako se 

velika veÊina hrvatskih graappleana izjasnila 

vjernicima, nije li ovo trenutak 

da se suoËimo s Ëinjenicom udaljavanja 

od vjere, iako se stoljeÊima Ëinilo 

da su hrvatsko druπtvo i uljudba 

proæeti evanappleeljem?! Ne znaËi da 

meappleu nama nema vjere, nego je pitanje 

koliko ona zapravo osvjetljuje naπ 

æivotni put. Da je Krist ”Svjetlost na 

prosvjetljenje narodâ” (Lk 2, 32), reËeno 

je njegovoj Majci kad ga je donijela 

u hram prikazati Gospodinu. 

Molimo njezin zagovor da on bude 

svjetlo i slava naπeg æivota, znak i 

sidro spasenja svima nama u ovom 

nemirnu vremenu. 

U R E D N I K


Sjednica Papinskih akademija 

U Vatkanu je 16. prosinca 2010. odræana 

XV. javna sjednica Papinskih akademija. 

Pripremile su je Papinska meappleunarodna 

marijanska akademija (PAMI) i Papinska 

akademija Bezgreπne s nakanom da se 

podsjeti na 60. obljetnicu proglaπenja 

dogme Uznesenja Marijina. Nakon uvodne 

rijeËi kardinala G. Ravasija, prigodno 

predavanje odr æao je nadb. B. Forte. 

Zatim je dræavni tajnik kardinal T. 

Bertone proËitao poru ku Benedikta 

XVI., u kojoj je spo menuo fra Karla 

BaliÊa koji je g. 1946. utemeljio PAMI sa 

svrhom podupiranja i koordiniranja 

asuncionistiËkog pokreta, i podijelio 

nagrade. Prva je dodijeljena Marijanskoj 

akademiji Indije, a druga prof. L. A. E. 

dos Santos Casimiro za doktorsku radnju. 

Papinska medalja dodijeljena je 

grupi Gen Verde za umjetniËka nastojanja 

oko evanappleeoskih vrednota i dijaloga 

meappleu narodima i kulturama. (Z) 

Objavljen I. svezak radova 

Iziπao je I. svezak radova s 

Meappleunarodnoga marioloπko-marijanskog 

kongresa odræanog na temu Ukazanja 

bl. Djevice Marije u povijesti, vjeri i bogoslovlju 

u Lurdu 2008. u organizaciji 

Papinske meappleunarodne marijanske akademije. 

U njemu su objavljena predavanja 

odræana na opÊim sjednicama. 

(PAMI) 

Rječnik Gospinih ukazanja 

U Rimu je 13. prosinca predstavljeno 

talijansko izdanje RjeËnika “ukazanja” 

Djevice Marije, iziπlo skrbi R. Laurentina 

i P. Sbalchiera u izdanju ART. Francuski 

izvornik objavljen je g. 2007., a 

obogaÊen sa stotinjak novih pojmova 

izdan je g. 2010. na talijanskome. Na 

1200 stranica skupljeno je i analizirano 

viπe od 2567 ukazanja, sva koja su ostavila 

neki znak u povijesti. Prvi dio 

donosi opÊi uvod u ukazanja, drugi oko 

42 - ”MARIJA” 2/2011. 

1900 pojmova o mjestima i osobama 

kojima se Gospa ukazala do 1966., a 

treÊi viπe od 600 pojmova mjesta i osoba 

ukazanja od g. 1966. do naπih dana. 

ZahvaljujuÊi bibliografiji, korisno je 

polaziπte za daljnji studijski rad, a predstavili 

su ga P. Scarafoni, S. De Fiores, 

T. Cantelini i A. Serra. U bliskoj vezi s 

kardinalima F. ©eperom i J. Ratzingerom 

R. Laurentin nastavio je raditi da bi produbio 

narav i razloge ukazanja dok se 

na kraju nije odluËio objaviti i rjeËnik. 

Posebno tumaËi vaænost 15 priznatih 

ukazanja na mjestu kojih su nastala velika 

svetiπta. (Z) 

Zbratimljeni gradovi 

Od 13. do 15. prosinca proπlo je guadalupskim 

svetiπtem viπe od 6 milijuna 

hodoËasnika.Bazilika Gospe Guadalupske 

primi 22 milijuna hodoËasnika 

godiπnje, a 15. prosinca svaki sat kroz 

nju ih je prolazilo 95.000 izmjenjujuÊi se 

pred Gospinom 479-godiπnjom slikom. 

StruËnjaci tvrde da je nastala Ëudom, 

kao i torinsko sveto platno. Zato je 12. 

prosinca u Torinu postavljen preslik 

Gospe Guadalupske i sklopljeno bratimljenje 

izmeappleu Meksika i Torina, koji 

posjeduju dvije najljepπe slike u 

krπÊanskoj povijesti. (Z) 

Više od 10 milijuna hodočasnika 

Brazilsko nacionalno Gospino svetiπte u 

Aparecidi tijekom g. 2010. posjetilo je 

10,3 milijuna hodoËasnika. To je rekordan 

broj, ne samo za svetiπte nego i za 

Brazil, πto je proslavljeno 19. prosinca 

posvetom Gospi i vatrometom. (Z) 

Dan bolesnika 

Benedikt XVI. objavio je 18. prosinca 

poruku za Svjetski dan bolesnika koji se 

slavi 11. veljaËe, na spomendan Gospe 

Lurdske, a tema je Njegovim ste ranama 

izlijeËeni (1 Pt 2, 24). U njoj istiËe kako 

se nijedan bolesnik ne smije osjetiti

Lurdska voda 

Nakon πto je, na Gospinu rijeË, u 

Massabjelskoj πpilji 25. veljaËe 1858. 

izbio izvor vode, ubrzo se pokazala 

potreba da se ona dijelom Ëuva za 

potrebe hodoËasnika, jer dnevno 

izvire samo 60 metara kubiËnih. 

Danas zato lurdsko svetiπte ima 

nekoliko vodospremnika. Jedan od 

najstarijih, koji se nalazi ispod bazilike 

sv. Krunice, sagraappleen je kad i 

sama bazilika, izmeappleu g. 1883. i 

1889. Nakon toga napravljene su 

kupaonice i u potpunosti 

preureappleene prije 15 godina. Ureappleena 

je i kanalizacija, sva od Ëelika koji 

ne oksidira i bez gotovo ikakvih 

dodataka da bi se zbjegli moguÊi 

gubici. I drugi vodospremnici iznova 

su napravljeni, a preureapplene su i 

odvodne cijevi da bi se osigurala 

nepropustljivost i iskljuËili rizici 

kvarenja vode. 

Voda neprestano kruæi mreæom 

koja, osim slavina, opskrbljuje bazene 

i opskrbnu sluæbu na bræuljku 

Espélugues. To podruËje neprestano 

je Ëuvano i potpomognuto upravljanjem 

centraliziranim unutar 

svetiπta. Voda za druπtvene i sanitarne 

potrebe kontrolira se dva puta 

tjedno, a u bazene dolazi neprestano 

filtrirana. 


zaboravljenim ili zanemarenim jer se mjerilo 

ËovjeËnosti odreappleuje prije svega u 

odnosu s onim koji trpi, a dio je poruke 

posveÊen sljedeÊem Svjetskom danu mladih 

u Madridu, posebno mladima koji 

proæivljavaju iskustvo bolesti. (RV) 

Po Mariji k Isusu 

U Hrvatskoj katoliËkoj misiji Basel 

(©vicarska) ima 10 slika Gospe 

Schönstattske i preko 130 obitelji koje 

pred njom svakog dana mole. U obitelji 

slika ostaje tri dana. Obitelj osmiπljava 

obiteljsku molitvu ili se organizira kako 

bi najbolje poËastila svoju najdraæu 

GoπÊu. Na taj naËin po Mariji se 

pribliæavaju Isusu, a po Isusu u Duhu 

Svetom Ocu. (M) 

Vijetnamski jubilej 

U Gospinu svetiπtu La Vang, gdje se 

Gospa posebno πtuje kao zaπtitnica progonjenih 

jer se prije 213 godina ondje 

ukazala izmuËenu, izgladnjelu i 

oæednjelu puËanstvu, Crkva u Vijetnamu 

sla vila je od 4. do 6. sijeËnja 2011. svoju 

350. obljetnicu i 50. obljetnicu usposta ve 

crkvene hijerarhije. Slavlje je predvodio 

Papin izaslanik kardinal I. Dias. (RV) 

Obnavlja se lurdsko svetište 

ZapoËinje obnova francuskoga marijanskog 

svetiπta Lurd. U πpilji ukazanja, 

osim ojaËanja stijena i postavljanja potporanja 

od betona, za sigurnost posjetitelja 

postavit Êe se i zaπtitne mreæe na 

stijenama koje bi se mogle odroniti. 

Radovi Êe iznositi oko 60.000 eura, a to 

je prva veÊa obnova od g. 2004., kada je 

obnovljen pod, instalirano osvjetljenje 

πpilje i zamijenjen oltar. 

Prema procjenama, u lurdskom svetiπtu 

dogodilo se oko 30.000 ozdravljenja, 

6000 ih je dokumentirano, a 2000 smatra 

ih se “medicinski neobjaπnjivim”. Viπe 

od 60 ozdravljenja priznato je Ëudom. 

(IKA) 

”MARIJA” 2/2011. - 43

papa o mariji 

Majka Riječi i 

Majka radosti 

Taj intiman odnos izmeappleu RijeËi 

Boæje i radosti oËevidan je upravo 

u Majci Boæjoj. Prisjetimo se rijeËi 

svete Elizabete: ”Blaæena ti πto 

povjerova da Êe se ispuniti πto ti je 

reËeno od Gospodina” (Lk 1, 45). 

Marija je blaæena jer ima vjeru, jer 

je povjerovala, i u toj vjeri prihvatila 

u svoje krilo RijeË Boæju da bi 

je darovala svijetu. Radost primljena 

od RijeËi, sada se moæe 

raπiriti na sve one koji se u vjeri 

puπtaju da ih promijeni RijeË 

Boæja. Evanappleelje po Luki predstavlja 

nam u dva teksta to otajstvo 

sluπanja i radovanja. Isus tvrdi: 

”Moja majka, braÊa moja - ovi su 

koji rijeË Boæju sluπaju i vrπe” (8, 

21). I pred uzvikom neke æene iz 

mnoπtva koji kani uzvistiti utrobu 

koja ga je nosila i prsi koje su ga 

dojile, Isus objavljuje tajnu istinske 

radosti: ”Joπ blaæeniji oni koji 

sluπaju rijeË Boæju i Ëuvaju je” 

(11, 28). Isus pokazuje pravu 

veliËinu Marijinu, otvarajuÊi tako i 

svakome pojedinom od nas 

moguÊnost onoga blaæenstva koje 

se raapplea iz RijeËi prihvaÊene i provedene 

u æivot. Zato, podsjeÊam 

sve krπÊane da naπ osobni i 

zajedniËarski odnos s Bogom 


ovisi o rastu naπe prisnosti s 

boæanskom RijeËi. Na kraju, 

obraÊam se svim ljudima, i onima 

koji su se udaljili od Crkve, koji 

su ostavili vjeru ili nisu nikad 

sluπali navjeπtaj spasenja. 

Svakome pojedinom Gospodin 

kaæe: ”Evo, na vratima stojim i 

kucam. Posluπa li tko glas moj i 

otvori mi vrata, uniÊi Êu k njemu 

i veËerati s njim i on sa mnom” 

(Otk 3, 20). 

Svaki naπ dan neka dakle bude 

satkan od obnovljena susreta s 

Kristom, RijeËju OËevom posta lom 

tijelom: On stoji na poËetku i na 

kraju i ”sve stoji u njemu” (Kol 1, 

17). Umuknimo da bismo sluπali 

RijeË Gospodnju i meditirali o 

njoj, kako bi ona, posredstvom 

uËinkovite djelatnosti Duha 

Svetoga, nastavila prebivati, æivjeti 

i govoriti nama u sve dane æivota 

naπega. Na taj naËin Crkva se stalno 

obnavlja i pomlaappleuje 

zahvaljujuÊi RijeËi Gospodnjoj 

koja ostaje uvijeke (usp. 1 Pt 1, 

25; Iz 40, 8). Tako Êemo moÊi i 

mi uÊi u veliki svadbeni dijalog 

kojim se zatvara Sveto pismo: 

”Duh i ZaruËnica govore: ‘Doapplei!’ I 

tko ovo Ëuje, neka rekne: ‘Doapplei!’ 

... Svjedok za sve ovo govori: ‘Da, 

dolazim ubrzo!’ Amen! Doapplei, 

Gospodine Isuse” (Otk 22, 17. 20). 

(Iz apostolske pobudnice RijeË 

Gospodnja, br. 124) 

BENEDIKT XVI.

Mariji za neroappleeno 

O majko, Marijo, ti koja znaπ sve 

o radosti i sreÊi, kao i nesigurnosti 

koje osjeÊa svaka majka za svoje 

joπ neroappleeno dijete! 

Blagoslovi roditelje i ovo dijete 

koliko god ono moglo biti maleno. 

Pripravi mu æivot pun mira 

i radosti, ljubavi i sreÊe. 

©titi taj mali æivot svom svojom snagom, 

svom svojom pozornoπÊu. 

Predraga majko, Marijo, 

bdij da nitko ne udari to malo srce 

koje kuca u utrobi svoje majke 

prije negoli se rodi i prije negoli ispuni 

svoje poslanje na ovom svijetu 

koje mu je dobrohotno darovao naπ Otac. 

Bl. Terezija iz KALKUTE (†1997.)

kroz ovaj mjesec 

Prikazanje u Hramu 

- umjetnička 

izložba 

DajuÊi svoje biÊe Ëisto, savrπeno, bez grijeha 

u sluæbu Bogu, Marija mu daje ne 

samo “materijal” koji je on njoj dao, nego 

suraappleuje svjesno i aktivno, æarom ljubavi 

i radom slobode, jer je od njega primila i 

svijest i slobodu. Tako ona ra applea samoga 

Sina Boæjega dajuÊi mu slobodnu i cjelovitu 

ljudsku narav. Stavlja juÊi se u sluæbu 

Bogu, bila je Isusu, Bo æjem i svome Sinu, 

potpuno na raspolaganju. Onoga koji je 

bio roappleen na neizreciv naËin prije vjekova 

kao vjeËni Sin OËev, Marija je rodila u 

vremenu. Onu neizrecivu ljepotu koju 

Ëovjek nije znao razmatrati na duhovan 

naËin, Marija je rodila kao Ëovjeka kojem 

se onda moglo diviti svako zemaljsko 

biÊe. Ljepotu koja je Ëovjeku zbog grijeha 

bila uskraÊena na izravan naËin, jer mu je 

izmicala duhovnim osjetilima, ona je 

rodila i stavila na raspolaganje tjelesnim, 

kako bi po njemu od tjelesnoga mogli 

doÊi i do duhovnoga. 

Marijina vjernost imala je nesagledive 

po zitivne uËinke za ljudski rod. Odbaci vπi 

iskonsku Boæju ljubav Ëovjek je os tao 

æivjeti u nestalnosti svoje ljudske lju bavi, 

da bi mu sada Marija dala kona Ënu prigodu 

upoznati i uzljubiti Ljublje noga 

Boæjeg Sina i u ljudskom obliËju, 

spoznajuÊi zatim i bit njegova boæanstva. 

Nakon πto je Ëovjek odbio razumjeti i 

prihvatiti stvarnost Boæjeg oËinstva nad 

svim stvorenim, a napose nad njim, 

Marija sada raapplea Onoga koji je njezin i 


Boæji Jedinoroappleenac, od kojega svaki 

Ëovjek mo æe nauËiti jedincatost sinovstva. 

Poπto je Ëovjek, odbacivπi Boæji æi vot, 

sebe doveo do smrti, Marija mu da je 

onoga koji je Prvoroappleenac od mrtvih, 

kako bi mu vratio izgubljeni æivot. 

POSTAVITI IZLOŽBU 

PodlaæuÊi se Bogu kao njegova sluæbenica, 

Marija je, dakle, postala Sutvorac 

neizrecivoga Boæjeg remek-djela, tj. utjelovljenja 

i roappleenja naπega Gospo di na 

Isusa, pravoga Boga i pravog Ëovjeka. 

Kad umjetnik dovrπi neko umjetni Ëko 

djelo, ne stavlja ga iza vrata ili na neko 

neprikladno, nedostupno i neuo Ëljivo 

mjesto, u kut ili zapeÊak. Veoma vrijedno 

umjetniËko djelo traæi najdiËniji i najdoliËniji 

prostor, kako bi moglo zabljesnuti 

u svoj svojoj ljepoti. Premda je 

nastalo iz osobne unutarnje pobude i 

duhovnog iskustva, ono ostvari svoj cilj 

tek onda kada doapplee do onih kojima je 

namijenjeno, budeÊi u njima iste 

osjeÊaje kao u svome tvorcu, tj. jedino 

onda kad postaje dostupno pogledu i 

srcu, ostavljeno i postavljeno da izazove 

divljenje promatraËa. Stoga je svakom 

umjetniku vrlo vaæno osmisliti izloæbu, 

tj. odluËiti se za njezin postav, πto pretpostavlja 

i prikladan prostor i pogodno 

vrijeme, πto Marija i Ëini, svjesna kako 

djelo o kojem je rijeË nije samo njezino, 

nego prvenstveno Boæje. 

Marija stoga svoga Sina izlaæe na pravi 

naËin. Stavlja ga na izloæbu u trenutku 

kad ga nosi u jeruzalemski Hram prikazati 

Ocu nebeskom, kao πto je i sama 

nekoÊ bila prikazana. Premda kao istinska 

Majka moæe polagati autorsko pravo 

na svoga Sina, ona to ne Ëini na ohol i 

sebeljuban naËin, nego u darivanju, kao

πto ga je i primila u krilo ka o Boæji dar. 

Ona ga prikazuje, uzvraÊa onome od 

kojega dolazi svaki æivot, svaki dobar 

dar, od kojeg dolazi svako oËinstvo i 

majËinstvo. Samo prikazujuÊi ga 

Gospodinu, moæe ga dobiti natrag, u 

trajan i neotuappleiv posjed. Zato ga je i 

zasluæila nositi, jer je vjerno Bogu i 

nesebiËno æivjela i prije negoli ga je 

zaËela i rodila. 

Marija nije izloæila svoga Sina pogibeljima 

smrti, grijeha ili neuredna æivota, 

kao πto to Ëesto Ëine roditelji sa svojom 

djecom. To Ëine, i ne znajuÊi, svaki put 

kad ih ne prikaæu Ocu nebeskom, jer je 

On najjaËa zaπtita. Kad ih njemu ne 

prikaæu, ostavljaju ih nezaπtiÊenima, bez 

obzira koliko ljudske skrbi upotrijebili u 

odgoju. Stoga, izlaganjem svoga Sina u 

jeruzalemskom Hramu, Marija postaje 

uzor svim majkama, koji ih uËi kako se 

moæe i treba saËuvati æivot djece kao 

najveÊa vrijednost i najljepπi dar, πto se 

otkriva tek ovakvim milosnim izlaganjem 

u ruke OËeve. DarujuÊi Æivot 

Æivotu, Marija u isto vrijeme otkriva 

svoju vjeru i stavove, spremnost i 

raspoloæivost. Sve ono πto je postavila u 

ruke OËeve, bilo je bez ljage i mane, 

kako dolikuje Ëinu takva postavljanja u 

sveti prostor, drugima na divljenje. 

kroz ovaj mjesec 

OTVORITI IZLOŽBU 

Marija je bila svjesna kako Sina Boæjega, 

kao stvarno remek-djelo meappleu ljudima 

iskljuËivo ta mo gdje dolikuje, treba 

pokazati i ljudima. Ona ga polaæe u 

ruke nebeskog Oca, jer tim Ëinom ostaje 

najbolje izloæen ljudskom rodu, jer ga 

OËeva nesebiËna ruka daje ËovjeËanstvu, 

kao πto ga je dala i njoj. Isus nije 

bio niti je trebao biti kuÊni ljubimac ni 

razmaæeno dijete koje roditelji dræe kao 

rijedak primjerak dobro pazeÊi da ga ne 

snaapplee kakva æivotna nedaÊa ili pak da 

ne ponese svoj dio tereta. Gospodin nije 

bio izloæen ni kao muzejski primjerak 

koji je trebao ostati pod staklenim zvonom, 

nego je, poloæen u ruke nebeskog 

Oca, od kojega ga je Marija i primila, 

trebao biti dostupan svakom Ëovjeku 

koji traæi susret s Boæjom ljepotom, koji 

se æeli diviti i nadahnjivati na Boæjem 

remek-djelu. On je, stoga, na jedinstvenoj 

izloæbi u Hra mu bio dar Boæje genijalne 

dobrote ËovjeËanstvu, koja je, po 

Mariji, dala tako uzviπeno remek-djelo 

od kojega zastaje dah. 

Stoga, sv. Luka, ne bez razloga, donosi 

kako su se mnogi divili svemu onome 

πto se pripovijedalo o djeËaku. On im je 

bio izloæen, te je onaj koji je imao oko 

za “Boæju umjetnost”, tko je imao proroËkoga 

sluha i dara, poput starca 

©imuna i proroËice Ane, promatrajuÊi ga 

u Marijinim rukama dok ga nosi u 

Hramu, mogao u njemu uoËiti crte Boæje 

umjetniËke ruke, one poteze koje je u 

Bezgreπnoj mogao izvesti jedino Bog. 

Marija je tako otvorila “izloæbu” na kojoj 

je izloæila svoga Sina javnosti, ne samo 

jednom narodu, nego je on bio svjetlost 

na prosvjetljenje svih naroda. 

Ivan BODROÆIΔ 


mi danas i ovdje 

Život, 

dakle, 

biraj! 

“Uzimam danas za svjedoke protiv vas 

nebo i zemlju da pred vas stavljam: 

æivot i smrt, blagoslov i prokletstvo, 

sreÊu i nesreÊu. Æivot, dakle, biraj!” 

(Pnz 30, 19) 

Tako Gospodin govori Izraelcima pri 

uspostavi Saveza i predaji Zakona. Ako 

bez æmirenja pogledamo u lice danaπnje 

stvarnosti, ako prisluhnemo razmiπljanja 

ljudi poËevπi od onih koji obnaπaju 

sluæbe politiËke i zakonodavne vlasti i 

onih koji preko medija snaæno utjeËu na 

oblikovanje javnog mnijenja, ako razmotrimo 

jasno i glasno isticane stavove, Ëak 

i u donesene “pozitivne” (a zapravo 

zloÊudno negativne) zakone nekih 

zemalja Europe o pobaËaju, eutanaziji, 

smrtnoj kazni, homoseksualnim “brakovima”, 

morat Êemo sa zebnjom zakljuËiti 

da nam Sveviπnji upuÊuje ozbiljnu opomenu, 

moæda zadnju pred iskljuËenje iz 

æivota planeta Zemlje, ili barem ovog i 

ovakva svijeta: “Uzimam danas za svjedoke 

protiv vas nebo i zemlju da ste 

izabrali - smrt!” 

ČUDNA NEKA “PRAVA” 

VeÊ godinama gotovo sve zemlje 

Europske Unije biljeæe minuse u natalitetu 

- imaju viπe umrlih negoli roappleenih, 

a Hrvatska iz godine u godinu “opada” 

za jedan grad veliËine Makarske. Vjeroja 

tno Êe se takvo stanje nastaviti ili Ëak 

pogorπati kao proizvod bolesti suvreme- 


nog druπtva: Danas je veÊ obitelj s tre - 

Êim djetetom iznimka, a “viπe od toga 

od zloga je!” - reÊi Êe vam, bez uvijanja, 

netko iz okruæenja i moæda vas napasti 

kao agresora. Ali ti isti zajapure ni napadaËi, 

ako se odluËite ne roditi ni jedno 

dijete, niπta vam neÊe reÊi, ili Êe reÊi da 

je to vaπe pravo i da se to njih ne tiËe! 

Æena ima pravo “raspolagati svojim tijelom” 

i “prekinuti trudnoÊu”, a zaËeto 

dijete ne mora imati pravo - raspolagati 

svojim æivotom i - roditi se! Istospolni 

“supruzi” trebaju imati zakonsko pravo i 

na usvajanja djeteta, ali to dijete ne 

mora imati pravo na naravne roditelje ili 

barem “normal ne” - na oca i majku. 

Homoseksualci smiju javno prozivati 

svakoga tko njihovu “orijentaciju” nazove 

poremeÊa jem, a ti drugi ne smiju 

njima zamjerati kada ih na sav glas 

proglaπavaju - homofobima. 

ZaruËnici, pa i “krπÊanski”, imaju pravo 

godinama æivjeti kao da su u braku, ne

æeleÊi preuzeti odgovornost, i to se “ne 

tiËe” drugih, pa ni njihovih roditelja, niti 

æupnika Ëak ni u ispovjedaonici. A kad 

se napokon ipak vjenËaju, mnogi od 

takvih hoÊe æivjeti kao da nisu u braku - 

i opet je to “samo njihova stvar”! 

TRUDNOĆA - SRAMOTA? 

A trudnoÊa? Elizabeta je svoju krila pet 

mjeseci govoreÊi: “Evo to mi uËini 

Go spodin u dane kad mu se svidje skinuti 

s mene sramotu meappleu ljudima” (Lk 

1,25)! Zamislite! Neplodnost se, naravno 

pogreπno, smatrala kaznom Bo æ jom i 

sramotom. A πto se danas ne rijetko sma - 

tra sramotom? TrudnoÊa! Osobito u 

braku! Svaka poslije drugog djeteta. U 

isto vrijeme, trudnoÊa prije braka biva 

nekako na ponos! »esto i kao uvjet za 

vjenËanje, kao potvrda plodnosti u ov om 

svijetu sa sve viπe nerotkinja. Zato πto je 

sve usmjereno protiv æivota: mo da, stil 

æivota, hranje n ja i odijevanja, razgoliËenost 

djevojaËka u pasu (nije li to baπ 

doslovno - raspojasanost?!), mo biteli uz 

genitalije i æivodajne organe. SjeÊate li se 

reklame u kojoj djevojka akrobatskim 

pokretima uspijeva uÊi u pretijesne traperice, 

a onda joπ i uvaliti u njih mobitel? 

Kao da je sam Sotona smislio 

promidæbu neplodnosti! A zar i nije?! 

ŽIVOTU REĆI: DA! 

Prvi dio najkraÊeg mjeseca obiljeæen je 

DANIMA ZA ÆIVOT: Prva nedjelja 

veljaËe je Dan æivota koji nas opominje, 

potiËe, ohrabruje i obvezuje: ÆIVOTU 

REΔI DA! UnatoË tome, ili baπ zato πto 

mu suvremeni mentalitet, kako smo 

gore istaknuli, ne pogoduje. I utoliko 

viπe πto se danas u filozofiji i sociologiji, 

na teorijsko-znanstvenoj razini sve viπe 


govori o - “kulturi smrti”! Pritom se 

nitko ne smije zavaravati: nije rijeË o 

vjerniËko-krπÊanskom shvaÊanju “kulture” 

smrti koje pjesnik Mak Dizdar lijepo 

stihom iskaza: “Zemlja je smrtnim sjemenom 

posijana, Ali smrt nije kraj, Jer 

smrti zapravo i nema, I nema kraja, 

SmrÊu je samo obasjana Staza uspona 

od gnijezda do zvijezda.” 

Na spomendan Gospe Lurdske 11. 

veljaËe imamo Svjetski dan bolesnika, 

iniciran od Ivana Pavla II. i lijepo 

prihvaÊen na svjetskoj i svjetovnoj razini: 

pozvani smo i potaknuti provjeriti ne 

samo svoj praktiËni odnos prema bolesnoj 

braÊi i sestrama, nego i svoje naËelno 

vrednovanje æivota u situaciji kada je 

on ranjen, ugroæen ili Ëak zastraπujuÊe 

izobliËen teπkom boleπÊu. I opet nam je 

baπ Ivan Pavao II. takvu snaænu potvrdu 

vrijednosti æivota pruæio u svojoj 

teπkoj bolesti, slijedeÊi u stopu Spasitelja 

Isusa koji je doπao “potraæiti bolesne” te 

je, “lijeËeÊi svaku bolest i nemoÊ u narodu”, 

zaronio u bol ËovjeËanstva. 

BOG JEDINI GOSPODAR ŽIVOTA 

Na SvijeÊnicu, koja je prvenstveno Gospodnji 

blagdan (Prikazanja Isusova), 

obi ljeæavamo Dan posveÊenog æivota. 

Pod tim se misli na “Bogu posveÊene 

osobe”, prvenstveno monaπke zajedni ce, 

redovnike i redovnice. Ali valja na glasiti 

da je svaki æivot Bogu posve Êen jer je 

svaki æivot Boæji, i to na viπe naËina: 

UmijeÊe tvorbe novog æivota ugraappleeno 

je u prirodu od Stvoritelja i Æivotvorca. 

Ni kod ljudi se to ne uËi u πkoli ili na 

teËaju, æivot moæe “napraviti” Ëak i retardirani 

idiot ako je fiziËki zdrav, dok za 

pravljenje bilo kojeg aparata treba ekipa 

struËnjaka. 



Kod svakog zaËeÊa otvaraju se nebesa 

da bi Bog novome zametku udahnuo 

dah æivota da “postane Ëovjek - æiva 

duπa”. Donedavno se govorilo o “umjetnoj” 

a danas o “medicinski potpomognutoj” 

oplodnji; svako je zaËeÊe Boæje 

umijeÊe i umjetnost, i svaka oplodnja 

“boæanski potpomognuta”! 

Svako je, dakle, dijete, pa i ono “neplanirano”, 

i ono neæeljeno, Ëak i ono koje 

je zaËeto u jednom od najgorih Ëina 

ljudskog nasilja - u silovanju, ipak 

æe ljeno od Boga, a samim tim i pod njegovom 

osobitom zaπtitom. 

Napokon - i najvaænije: nad svakim su se 

krπtenjem ponovno otvorila nebesa, Duh 

Sveti je siπao i glas OËev potvrdio: Ti si 

mi sin, Ljubljeni! Ti si moja kÊi, Ljubljena! 

Kaæu da su u loviπtima carskoga Rima 

pojedini jeleni kapitalci nosili na rogovima 

oznaku: “Noli me tangere, Cesari 

sum - Ne diraj me, pripadam caru!” Nad 

svakim ljudskim æivotom zaπtitni je znak: 

Ne diraj me, ne ugroæavaj me, ne 

vrijeappleaj me - pripadam Bogu! Ne samo 

da nijedan Ëovjek ne moæe raspolagati 

æivotom drugog Ëovjeka, nego niti nikakva 

ovozemaljska vlast; stoga je smrtna 

kazna sramotna ljaga na svakoj dræavi 

koja je odræava i bogohuljenje onih koji 

je podræavaju. Naravno, ni svojim vlastitim 

æivotom ne moæemo raspolagati “po 

miloj volji” jer nam je dan na upravljanje, 

a ne u vlasniπtvo. Stoga nijedan 

Ëovjek, bilo muπkarac bilo æena, nije - 

“svoga tijela gospodar”. 

“Æivot, dakle, biraj, ljubeÊi Gospodina, 

Boga svoga, sluπajuÊi njegov glas, 

prianjajuÊi uz njega, da æiviπ ti i tvoje 

po to mstvo. Ta on je æivot tvoj!” 

(Pnz 30,20). 

Stanko JER»IΔ 


litanije 

Kraljice mučenika 

Majko, mislimo ne na sebe koji 

znamo kako tako trpjeti nego na 

cijelu povijest vjernika. Oni koji su 

se obraÊali Bogu rijeËima ”iznemogao 

sam, drπÊu mi kosti, moja je 

duπa duboko potresena, iznemogoh 

od pusta jecanja”. Koji su znali πto je 

plaË, suze, jad i koji su se pitali 

dokle Êe snositi bol u duπi. Koji su 

podnosili gomilanje patnji i 

okruæenje nebrojenim nesreÊama. 

Koji su znali klonulo srce, uæas, trepet 

i grozu, dane tjeskobe i 

zasiÊenosti patnjama. Koji su vapili 

Boæe, ”moja duπa leæi u praπini, suze 

roni moja duπa, duh moj zamire, 

srce mi trne”. Ako zbilja znamo 

trpjeti, kaæimo s Izaijom: ”Tko u 

tmini hodi bez traËka svjetlosti, 

neka se uzda u ime Jahvino, neka se 

na Boga svoga osloni” (50, 10). 

Ti kraljice Stjepana, Petra i Pavla do 

Drinskih muËenica, znaπ πto nam 

treba isprositi - ustrajnost, strpljenje, 

pouzdanje, uvjerenje da ta ærtva 

nosi plod bliænjima kroz povijest. 

Kraljice Majko, budi ti taj 

traËak svjetlosti. 

Miljenko MAJETIΔ

Gospina pomoć 

Rodon sam iz JeæeviÊa, iz æupe Gospe 

Ruæarice u Vrlici, a nakon udaje sa 

svojom obitelju æivim u »epinu. Kao 

i ja, iz rodnog mjesta trbuhom za 

kruhom otiπla su i moja braÊa, a jedino 

su roditelji ostali Ëuvati rodno 

ognjiπte. Stariji brat Ivan sa svojom 

obitelju æivi u Solinu, a mlaapplei brat 

Jure u Sesvetama. 

Moj mlaapplei brat Jure sklopio je sakrament 

æenidbe sa svojom æivotnom 

suputnicom u crkvi Gospe Ruæarice 

u Vrlici. Bilo ih je divno vidjeti, oso- 

svjedoËanstvo 

bito kad su za misnog slavlja na 

svom vjenËanju Ëitali misna Ëitanja. 

Jure i Anamarija nastavili su nakon 

vjenËanja zajedniËki æivjeti u svojoj 

kuÊi u Sesvetama. Imali su svatko 

svoj posao, kuÊu, automobil..., ali su 

bili pomalo tuæni jer - nisu imali plodova 

svoje ljubavi, djece. LijeËnik im 

je predlagao umjetnu oplodnju, πto 

su oni odluËno odbili. Bili su spremni 

posvojiti koje dijete ako je volja 

Boæja da ne mogu imati svoje vlastito. 

InaËe su oboje Ëlanovi fokolarinskog 

pokreta, Djela Marijina koje je 

utemeljila Chiara Lubic. 

Jure i Anamarija odluËili su, nakon 

πto je to ustanovljeno, da njih dvoje i 

joπ jedan mladi braËni par s njima, 

njihovi prijatelji, poËnu zajedniËki 

moliti krunicu s nakanom da im 

Gospa izmoli porod. Nakon tri tjedna 

molitve Anamarija je osjetila da je 

ostala - u blagoslovljenom stanju. I u 

prosincu 2007. rodila je kÊerku Ivu, 

a g. 2009. rodio im se sin i Luka. 

Kako je proπla veÊ godina od posljednjeg 

poroda, Anamarija se morala 

vratiti na posao. I njezin muæ Jure i 

ona spremni su prihvatiti i joπ koje 

dijete ako to bude volja Boæja. 

Bog sve moæe! Gospa oËito prati sve 

nas ljude svojim zagovorom i iz 

nebeske slave pritjeËe nam u pomoÊ 

u nevoljama, jednako kao πto je iziπla 

u susret zaruËnicima u Kani 

Galilejskoj. U danaπnje vrijeme zaposlenim 

roditeljima zbog Ëestih stresova 

koje doæivljavaju na poslu nije 

nimalo lako. Nek im Gospodin osvijetli 

æivotne staze, a Majka Boæja 

bude u pomoÊi! 

Ana BARINIΔ 


s marijom kroz povijest 

Od “Svjetla 

narodâ” 

do “Znaka 

pouzdane nade” 

Uredba Drugoga vatikanskog sabora o 

Crkvi kao sakramentu spasenja zapoËinje 

rijeËima “svjetlo narodâ” (LG 1), a 

zavrπava pogledom na “znak pouzdane 

nade” (LG 68). Svjetlo narodâ, u prvom 

redu svjetlo Crkve, jest Krist Gospodin, 

a znak pouzdane nade te iste Crkve, 

naroda Boæjeg na putu, jest Isusova 

majka Marija. Na taj naËin simboliËno je 

oznaËena uloga Crkve u povijesti, okvir 

njezina spasenjskog djelovanja. Poslanje 

Crkve jest navijeπtati Kristovo Evanappleelje, 

voditi ljude k Bogu, upuÊivati ih na put 

spasenja. Marija je pralik toga djelovanja 

Crkve jer je, Boæjom miloπÊu, postigla 

ono πto Crkva oËekuje i πto se nada biti 

u punini vremena. Uskrsnulu i proslavljenu 

Kristu kao “prvoroappleenu meappleu 

mnogom braÊom” pridruæena je, tijelom 

i duhom proslavljena, njegova Majka, 

pralik otkupljena ËovjeËanstva. 

Crkvi je povjereno posredovanje “svjetla 

narodâ”, da uËini kako bi svjetlost 

Uskrslog Krista obasjala svakog Ëovjeka 

koji dolazi na ovaj svijet. I sama Crkva 

u svom djelovanju trebala bi biti odraz 

toga svjetla, odraz Kristova lica i njegova 

djelovanja. Upravo u Mariji, koja je 

Ëlan Crkve, zajednica vjernika postigla 

je savrπen lik, svoj konaËni cilj. I po njoj 

je Crkva na neki naËin sredstvo jedinstva 

s Bogom i jedinstva svega ljudskog 

roda. Marija je znak Boæje 


Ëovjekoljubljivosti, njegove zauzetosti za 

svaku ljudsku sudbinu za sve stvorenje. 

OD BOGO-SLUŽJA DO BOGO-SLOVLJA 

Marijanska stvarnost u Crkvi poznavala 

je neprestan rast i razvoj. Nju se pri tom 

ne moæe promatrati samo povijesnim 

mjerilima. Potreban je razum prosvijetljen 

vjerom, kako bi osvijetlio dugo 

povijesno razdoblje koje obiluje brojnim 

svjedoËanstvima Gospine prisutnosti u 

Crkvi. To obilje marijanskog sadræaja 

izraæaj je vjere i poboænosti naroda 

Boæjega. Gotovo je nemoguÊe osvijetliti 

svako razdoblje i iznijeti na vidjelo svu 

stvarnost kao i uzroke koji su uvjetovali 

rast ili pak zastoj marijanske nazoËnosti 

u puku Boæjemu. 

Upravo ono πto o Majci Isusovoj Crkva 

nauËava i ono πto narod Boæji o njoj 

vjeruje tako je æivo isprepleteno i 

meappleusobno protkano da je nemoguÊe 

razdvajati nauk od poboænosti, vjerske 

postavke i njihovo prihvaÊanje u vjerniËkom 

puku. Marijanska poboænost 

zapravo je odraz onoga πto Crkva jest i 

πto nauËava. S druge pak strane izrazi 

poboænosti u puku Boæjemu pospjeπili

su i znanstveno oblikovanje istina o 

Majci Isusovoj. To vrijedi o njezinu djeviËanskom 

i bogoljudskom majËinstvu, o 

njezinu izuzeÊu od grijeha i njezinoj proslavi 

kod Boga. Povezanost izmeappleu vjere 

i poboænosti, izmeappleu bogo-slovlja i 

bogo-sluæja posebno je tijesna u istoËnoj 

Crkvi gdje se do istina vjere dolazilo 

upravo preko bogo-sluæja. Te dvije stvarnosti, 

vjera i poboænost, jednako su tako 

povezane i u zapadnoj Crkvi. I u nas je 

vrijedilo i joπ uvijek vrijedi pravilo: ono 

πto se moli to se i vjeruje, i obrnuto. 

Nijedan ogranak katoliËkog bogoslovlja i 

povijesti poboænosti nije tako na dugo i 

na πiroko obraappleivan kao nauk o svetoj 

Mariji i marijanska puËka poboænost. 

Dok je lako pratiti πto Crkva nauËava o 

Majci Isusovoj, pitanje marijanske 

poboænosti mnogo je zamrπenije. Na 

temelju svetopisamskih datosti, 

krπÊanska misao doπla je do stanovitih 

zakljuËaka koje je oblikovala u vjerske 

pravorijeke. Kad je rijeË o marijanskoj 

poboænosti, ona je od samih poËetaka 

bila pod utjecajem razumskih i 

osjeÊajnih Ëimbenika. RazliËito se razvijala 

u pojedinim pokrajinama i pojavljivala 

u razliËitim oblicima. Povijesna 

baπtina i uljudba igrale su pri tom i joπ 

uvijek igraju veliku ulogu. 

OD IKONA DO SVETKOVINA 

Marijanska stvarnost oËitovala se na 

razliËite naËine i u razliËitim oblicima u 

istoËnoj i zapadnoj Crkvi. Dok se prva 

izraæava u bogosluænim oblicima, dotle 

je druga u svojoj poboænosti hladnija i 

odmjerenija. KrπÊanski istok svoju odanost 

prema Majci Boæjoj pokazuje u 

πtovanju njezinih ikona, u kiÊenim govorima 

koji prikazuju svu odliËnost 

s marijom kroz povijest 

Marijine uloge u Kristovu djelu spasenja. 

Bogoslovci s Istoka trudili su se pronaÊi 

πto viπe naziva i starozavjetnih usporedbi 

kako bi prikazali svu izuzet nost blagoslovljene 

meappleu æenama. Pri tom su se 

sluæili usporedbom izmeappleu Eve i Marije, 

izmeappleu majke æivih, koja je svojim 

neposluhom donijela grijeh i smrt, i 

nove Eve, Marije, koja je svojom vjerom 

i svojim posluhom darovala svijetu 

ZaËetnika æivota. 

Dogaappleaji iz Novog zavjeta u kojima 

Marija sudjeluje ili je pak spomenuta 

promatrani su s mnogostrukih zrenika. 

Prizore navjeπtenja, utjelovljenja Sina 

Boæjega, Isusova roappleenja, poklonstva 

mudraca drukËije su shvaÊali i tumaËili 

bogoslovci IstoËne Crkve od svojih kolega 

koji su djelovali u zapadnom 

krπÊanstvu. Tako je, na primjer, svetkovina 

Marijina usnuÊa, uznesenja na 

nebo, nadahnula mnoge sveËane govore 

i mudre bogoslovske prouke. Sve to 

utjecalo je na stvaranje bogosluænih tekstova 

i razvoj marijanske poboænosti u 

narodu Boæjem. 

U ranom srednjem vijeku zapadna Crkva 

stenjala je pod provalom i pustoπenjem 

barbara. Njihov dolazak u nove krajeve 

prouzroËio je druπtvene i vjerske promjene, 

a ponekad i spasonosne obnove. 

Marijanska poboænost u zapadnoj Crkvi 

cvjetala je u redovniËkim zajednicama. 

»lanovi posebnoga oblika posveÊena 

æivota gledali su u Mariji izvrstan primjer 

u Kristovoj sljedbi. Malo-pomalo ti Êe 

sadræaji biti povjereni puku i tako Êe 

nastajati marijanske svetkovine. Ono πto 

je posebno na Majci Isusovoj jest 

πtovanje koje joj se iskazuje kroz dugu 

krπÊansku povijest. 

dar-ko 


duπi duπe hrvatske 

Od utjehe Majko, 

ti me, ti me spasi! 

Gospodine, ja se bojim; - duπa se trese u 

meni; - ja vidim, ja osjeÊam, da te 

moram ljubiti. Ti stihovi francuskog pjesnika 

Paula Verlainea najbolje progovaraju 

o æivotu i djelu dra Velimira 

DeæeliÊa starijeg, gorljiva katolika, hrvatskog 

knjiæevnika i javnog djelatnika s 

poËetka 20. stoljeÊa. Roappleen je 21. 

veljaËe 1864. u Zagrebu od oca –ure, 

poznatoga hrvatskog knjiæevnika i majke 

Betike, roappleene ©oπtariÊ. Osnovnu πkolu i 

gimnaziju zavrπio je u Zagrebu, a studij 

medicine u BeËu (1882.-1888.) i filozofije 

u Zagrebu (1888.-1893.) u Ëemu je 

stekao titulu doktora znanosti. VeÊ u 4. 

r. osnovne πkole osnovao je i ureappleivao 

beletristiËki list Mladenac, πto je bio 

svojevrstan predznak Velimirova daljnjeg 

æivotnog puta. S Tonkom Kontak oæenio 

se 4. travnja 1885. i imao devetero 

djece. Od 1894.-1910. sluæbenik je u 

Kraljevskoj sveuËiliπnoj knjiænici u 

Zagrebu, a od 1911. do 1920. njezin ravnatelj. 

Zatim 4 godine radi u zagrebaËkom 

Zemaljskom arhivu. Utemeljitelj 

je i predsjednik Kola hrvatskih 

knjiæevnika (1913.-1933.). Trinaest godina 

ureappleuje Prosvjetu (1898.-1911.), tjednik 

koji Êe nakon I. svjetskog rata prerasti 

u Hrvatsku Prosvjetu, jedan od najznaËajnijih 

beletristiËkih Ëasopisa kao 

plod nastojanja katoliËkih intelektualaca. 

Svu silu znanstvenih Ëlanaka, kritika, 

recenzija, povijesnih i knjiæevnih crtica 

objavljivao je u Nadi, Preporodu, 

Viencu, Prosvjeti, Kolu, Hrvatskoj pro- 


svjeti, u almanasima i godiπnjacima te u 

mnogim drugim katoliËkim knjiæevnim 

publikacijama. Umro je u Zagrebu 

7. veljaËe 1941. 

Poniznost, bogoljublje i jednostavnost 

æivljenja odlika je pjesnikova rada: 

Spomeni se, Djevice, MajËice moja, 

sirotno Tvoje sam dijete, 

znam, ja bih davno u noÊ zaluto 

bez pomoÊi Tvoje svete. (Spomeni se) 

UZ NAS STOJI KRALJICA HRVATA 

©irok krug oËevih prijatelja, redom 

zagrebaËkih kulturnih i javnih djelatnika, 

veoma je utjecao na bistar um mlada, 

plemenita i poboæna djeËaka. 

Gimnazijski uËitelj Tadija SmiËiklas, 

ugledni povjesniËar raspirivao je i zaintrigirao 

njegovu maπtu liËnostima, 

dogaappleajima i junacima iz bliæe i dalje 

hrvatske proπlosti. To je rezultiralo s 

desetak povijesnih romana: U buri i oluji 

(1902.), Prvi kralj (1903.), Car 

Dioklecijan (1906.), U sluæbi kalifa 

(1907.), Hadæibova kob (1908.), Hrvatske 

slave sjaj (1924.), Mandaljena pobjednica 

(1926.), U pandæama lava (1928.), 

Prokleti grad (1929.), Majka velikoga 

kralja (1931.), Petar Kreπimir (1935.) i 

dr. Stoga nije Ëudno πto je, uz E. 

Laszowskog, Velimir najzasluæniji za prijenos 

posmrtnih ostataka hrvatskih tragiËnih 

junaka Petra Zrinskog i Frana 

Krste Frankopana iz BeËkoga Novog 

Mjesta u Zagreb. 

DeæeliÊ je aktivno sudjelovao u radu 

Druπtva hrvatskih knjiæevnika, Druπtva 

sv. Jeronima, Matice hrvatske, Kola 

hrvatskih knjiæevnika, Pijeva druπtva, u 

radu Zvonimira, beËkog druπtva hrvatskih 

appleaka i u radu drugih hrvatskih 

kuturnih druπtava i organizacija. Pisao je

i æivotopise Jurja Haulika, Ljudevita 

Gaja, Maksimilijana Vrhovca, Augusta 

HarambaπiÊa, E. Laszowskog, Julija 

Slowackog i dr. 

Dublji trag nego u prozi, ostavio je 

DeæeliÊ u poeziji, i to zbirkama Pjesme 

(1889.), Kopnom i morem (1900.), Zvuci 

iz katakombe (1900. i 1924.), Petar 

Zrinjski (1919.), Filia regis (1921.), 

Kraljica Hrvata (1935.) i dr. 

DeæeliÊa Êemo pamtiti po tome πto je za 

hrvatskoga katoliËkog pokreta moæ da 

najupornije zagovarao sveopÊe okupljanje 

katoliËke inteligencije u druπtva, oko 

odreappleenih beletristiËkih Ëasopisa 

(Hrvatska prosvjeta), na kongresima te u 

drugima vjerskim i kulturnim organizacijama. 

Stvaranje katoliËke knjiæevnosti, 

obrane od knjiæevnih modernistiËkih 

noviteta sa Zapada bio je njegov krajnji 

cilj, a energija i vjera koja ga je pri tom 

nosila njegovi najjaËi aduti. 

DeæeliÊev umjetniËki moto svodi se na 

misao izreËenu na Slovenkso-hrvatskom 

katoliËkom sastanku u Ljubljani (1913.): 

Bio stil πkole koje mu drago, djelo koje je 

u tom smislu izraappleeno, imat Êe i mora 

imati u sebi biljeg djela, ako mu je pjesnik 

duπom i tijelom proæeti katolik. 

Glavno je da sluæi veliËanju istine, ljepote 

i dobrote.“ (”KatoliËka beletristika i 

hrvatske literarne organizacije” u: 

duπi duπe hrvatske 

Spomen - knjiga II. hrvatskom katoli- 

Ëkom kongresu“, Rijeka, 1913, VII.) 

KRALJICI HRVATA 

Ciklus od 24 pjesme u zbirci Kraljici 

Hrvata DeæeliÊ je posvetio Gospi. 

Proæete su rodoljubnim osjeÊanjem, a 

lirski subjekt diæe ruke uvis i moli 

Majku da se smiluje napaÊenu hrvatskom 

narodu: 

K Tebi diæu ruke poboæni Hrvati, 

Majko sveta, Majko, nama naπe vrati! 

Do novoga dana sve nas, Majko, vodi, 

Babilonskog mraka Ti nas oslobodi! 

(Majka Boæja Trsatska) 

Gospi Sinjskoj DeæeliÊ je posvetio 

ponajveÊu pjesmu u kojoj se prisjeÊa 

straπnog boja s Turcima. Jednostavnim i 

lakim stilom postiæe vrhunac Marijine 

prisutnosti na strani Sinjana: 

Tvrappleavom hodao golemi strah. 

Stari se miri ruπe u prah. 

Pobjedu sikÊu veÊ zmije. 

Tada se zaËuo djeteta glas: 

Ustajte, posljednji kucnuo Ëas, 

Ustajte, MajËica bdije! 

(Naπa Gospa Sinjska) 

Posebna veza izmeappleu vjernika i Gospe 

ostvaruje se svetom krunicom. Toga je 

svjestan i pjesnik kad Gospi posveÊuje 

stihove koji su i uglazbljeni: 

Divno si Ëudo stvorila, 

Krunicu kad si dala 

Nebo i zemlja pjevaju: 

Bila ti Ëast i hvala! 

Kraljice krunice, moli za nas, 

Kraljice krunice, budi nam spas! 

(Kraljice krunice, budi nam spas!) 

Velimir je bio itekako svjestan da bi krunica 

trebala biti viπe prisutna u æivotu 

svih vjernika, a posebno Hrvata. 

Darijo MARKOVIΔ 


kultura 

Neobična 

Gospina slika 

Talijanski slikar Piero della Francesca, 

roappleen oko g. 1412. i umro 12. listopada 

1492. u Borgo di Santo Sepolcro, danas 

Sansepolcro, poznat je ranorenesansni 

umjetnik koji se u slikarstvu koristio 

zakonitostima geometrijske perspektive. 

Njegovi likovi djeluju statiËno i mirno, 

pravilno rasporeappleeni, monumentalno i 

uzviπeno, a tonovi su mu Ëisti i jasni, 

iako su ponekad izraæeni u kontrastnim 

i hladnim nijansama, da se dobije 

osjeÊaj ozbiljnosti. Od njegovih marijanskih 

slika najpoznatija je Madona del 

Parto - Trudna Gospa. 

U NEZNATNOJ CRKVICI 

Prema predaji, koju prenosi njegov 

æivotopisac Giorgio Vasari, fresku 

Trudne Gospe izradio je g. 1455. na oltaru 

sv. Augustina, u crkvici Santa Maria 

di Momentana, u gradu Monterchi, u 

pokrajini Arezzo, vjerojatno u prigodi 

sprovoda svoje majke Romane. Iako nije 

poznato zaπto ju je izradio u tako skromnoj 

crkvici, Ëini se za samo tjedan 

dana, dræi se da je to bila zahvalnica 

majci rodom iz toga kraja. 

Crkvica je kasnije prozvana Santa Maria 

in Silvis. ZahvaljujuÊi Gospinoj slici, 

postala je marijansko svetiπte u koje su 

rado hodoËastile majke i molile za sretan 

porod. Ubrzo je oko nje nastalo 

gradsko groblje. Kad se proπirivala, od 

g. 1784. do 1786., dvije treÊine crkvice 


su sruπene, a freska je prenesena u niπu 

iza glavnog oltara. Kad je, nakon toga, 

crkvu g. 1789. sruπio potres, freska je 

prepuπtena zaboravu, sve dok na nju 

nije g. 1889. upozorio arhitekt Vincenzo 

Funghini. 

Radi obnove, g. 1911., zajedno s originalnom 

æbukom slika je postavljena na 

isto mjesto u poseban gipsani okvir. 

Nakon ponovnog potresa g. 1917., prenesena 

je u obliænje naselje Le Ville, a 

kasnije u Museo Civico u Sansepolcru. 

Poslije nove restauracije, 13. rujna 1922. 

freska je vraÊena na svoje mjesto. Kada 

je g. 1956. crkva dovedena u izvorni 

oblik, promijenjena joj je i orijentacija, 

pa je freska stavljena na sjeverni zid, na 

koji je postavljen i novi oltar. 

Nakon obnove u prigodi 500. obljetnice 

smrti P. della Francesca, freska je 16. 

oæujka 1992. (203 x 260 cm) 

premjeπtena u zgradu bivπe osnovne 

πkole, u novijem naselju podno staroga 

grada Monterchija, koja je tako postala

muzej za samo tu sliku. U posljednje 

vrijeme raspravlja se da se slika smjesti 

u obnovljenu crkvicu Santa Maria di 

Momentana ili u crkvu sv. Benedikta u 

blizini muzeja. 

NEUOBIČAJEN PRIKAZ 

Na slici je P. della Francesca prikazao 

Gospin lik na neobiËan umjetniËki i 

sakralan naËin. Gospa stoji u sredini 

ot vorene porodiljske odaje, suËelice prema 

gledateljima, u skladu s bizantskom 

ikonografijom, ali u postavi renesansne 

perspektive, ispod sveËanog zastora od 

crvena damasta, koji je bogato ukraπen 

motivima πipka, simbolom izobilja i rodnosti. 

Na punaπnu licu, dugu vratu i 

πiroku Ëelu, u neobiËnu crvenilu, osjeÊa 

se radost majËinstva. Poluotvorene usne 

znak su sluπanja i razmiπljanja. Lijeva je 

ruka na boku, a desnom pridræava rastvorenu 

haljinu na poveÊanoj utrobi. 

Kao skromna sluæbenica Boæja, u dugoj 

modroj haljini, bez pojasa, koji se skida 

za vrijeme visoke trudnoÊe, prstima 

de s ne ruke pokazuje otvor i donju 

bijelu haljinu. 

Dok promatramo sliku, Ëini nam se kao 

da je netko od poboænih vjernika Gos pu 

namjerno izazvao da pokaæe znako ve 

trudnoÊe, da bi se u to uvjerio. Da bi 

udovoljila znatiæelji svojih πtovatelja, uz 

pomoÊ dvojice anappleela koji rastvaraju 

zastor porodiljske odaje, ona s ponosom 

blago stupa naprijed podupiruÊi se rukama 

i pokazuje svoju majËinsku ra dost. 

Prema pokretima ruku, koje tvore krug 

u obliku dvije es (S) krivulje, po ka zuje 

da je bez pojasa, i da viπe ne mo æe 

zakopËati vanjsku modru haljinu, jer se 

ispod nje veÊ nazire donja bijela haljina. 

Dva anappleela, postavljena simetriËno, kao 

kultura 

blizanci, u komplementarnim bojama, 

otvaraju sveËani zastor. Desni anappleeo je 

u zelenoj haljini, sa crvenim krilima, a 

lijevi, kao kontrast, u crvenoj haljini, sa 

zelenim krilima. 

TUMAČ VJEROVANJA 

Ako otkrijemo da je porodiljska odaja 

prikazana kao polukruæna crkvena apsida, 

slika Êe dobiti joπ veÊu sakralnu vrijednost. 

Gospina porodiljska odaja pre dznak 

je buduÊe crkve kao graappleevine. 

Polukruæni zastor zapravo predstavlja 

slavoluk, kao simbol Isusove pobjede na 

kriæu. Tako je Gospa, u ovom slu Ëaju, 

prikazana umjesto oltara na kojem se 

slavi euharistija. Ili, jednostavnije reËeno, 

Gospina utroba je starozavjetna πkrinja 

ili novozavjetno Svetohraniπte, to jest 

Isusovo prebivaliπte meappleu nama. 

Kao vrstan poznavalac geometrijske pe r - 

spektive, P. della Francesca tu je fresku 

postavio na oltar u odreappleenoj visini tako 

da su vjernici, u trenutku podizanja, 

posveÊenu hostiju vidjeli upravo na 

Gospinoj utrobi. U tom sluËaju, kako se 

na slici moæe zapaziti, umjetnost je 

savrπeno posluæila u tumaËenju 

krπÊanskog vjerovanja. 

Iako saËuvana u izvornu obliku, slika je, 

na æalost, uz neobiËnu povijesnu sudbinu 

doæivjela i stvarnu desakraliza ciju. 

Izloæena je kao umjetniËko, a ne i kao 

sakralno djelo, u neprimjerenu crnu 

okviru. A uËinak high-tech rasvjete zasigurno 

ne odgovara svetoj slici u mra Ënu, 

zatvorenu i ostakljenu prostoru. PromatrajuÊi 

je u muzeju, bez obzira na 

neka oπteÊenja, vjernik ne moæe 

doæivjeti sakralnost koja se nekad 

osjeÊala na oltaru. 

Ante Branko PERI©A 


æivimo u obitelji 

Čemu 

Dan života? 

©to je Dan æivota, zaπto se obiljeæava, 

otkada, kako i kome treba? Zar jedna 

godina nema 365 dana i u svakom se 

danu ne æivi i ne slavi Boga?! Zaπto je 

taj jedan dan Dan æivota, a zar su ostali 

Dani smrti? Odlukom HBK, Dan æivota 

obiljeæava se prve nedjelje veljaËe, a 

poËelo je 1996., dvije godine nakon 

slavljenja Godine obitelji 1994., kad je 

Ivan Pavao II. uputio Pismo obiteljima u 

kojem je pozvao obitelji da æive civilizaciju 

ljubavi i njeguju kulturu æivota. 

Godinu kasnije, 1995., objavljena je 

pobudnica Evanappleelje æivota. U njoj je 

Ivan Pavao II. progovorio o dostojanstvu 

æivota, koji je ugroæen ne samo stavovima 

pojedinaca nego nizom zahvata 

moderne medicine i hedonistiËkim 

odnosom prema spolnosti te neprihva- 

Êanjem trpljenja. Æivot je postao ugro æen 

od samog zaËeÊa, pa i prije, a pogotovo 

tamo gdje se ne raapplea. Kako saËuvati i 

zaπtititi æivot te ga vratiti Bogu?! Sredstva 

za kontrolu raappleanja, tehnike potpomognute 

oplodnje, poba Ëaj, eutanazija… 

tekovine suvremene civilizacije s primjesom 

sluæenja hedonizmu i nekulturi 

æivota. 

Samo godinu nakon objavljivanja 

Evanappleelja æivota, u Hrvatskoj se poËinje 

obiljeæavati Dan æivota, da bismo jednom 

godiπnje slavili æivot, koji je svet i 

neprocjenjiv dar Boæji. Da se sjetimo tko 

je njegov Tvorac, odakle smo, kamo 


idemo i koja li nada i odgovornost u 

naπem pozivu i poslanju. Taj dan 

obiljeæava se molitvom, pjesmom, literarnim 

radovima, priredbama, radijskim i 

televizijskim emisijama… I kad on 

proapplee, πto s ostala 364 dana? Zar nije 

svaki dan Dan æivota, koji se æivi od 

jutra do mraka, jedan dio se prespava, 

ali je i to dio æivota. 

Godina u koju smo uπli proglaπena je 

Godinom obitelji. 

OTKUD ŽIVOT? 

Jer ti si moje stvorio bubrege, 

satkao me u krilu majËinu. 

Hvala ti πto sam stvoren tako Ëudesno, 

πto su djela tvoja predivna. 

Duπu moju do dna si poznavao, 

kosti moje ne bijahu ti sakrite 

dok nastajah u tajnosti 

otkan u dubini zemlji. (Ps 139, 13-15) 

Od dragog Boga, kako pjeva psalmist, i 

oca i majke æivot je satkan od praha 

zemaljskog, kemijskih sastojaka i gotovo 

jedinstvenog genetiËkog koda s razliËitim 

varijantama koje doprinose razlikovanju 

pojedinaca. Jedinstvena i neponovljiva 

ljudska biÊa stvorena su na 

sliku OËevu, ali i na priliku svojih roditelja. 

Svako to biÊe zavoljeno je bezuvjetnom 

ljubavlju Boga Stvoritelja i 

razliËitim intenzitetima i varijantama ljubavi 

od svojih roditelja koji od πake 

zemaljskog praha u koju je darivatelj 

æivota udahnuo besmrtnu duπu, pokuπavaju 

doraditi ”Ëovjeka” ili ”ËovjeËicu” i 

osposobiti ih za ljubav po kojoj Êe i oni 

sustvarati i voljeti nova biÊa. 

ŠTO JE ŽIVOT 

Æivot je neprocjenjiv Boæji dar koji se 

uvijek i svagdje tako ne prima i ne vred-

nuje. Upravo πto je neprocjenjiv, u 

nekim je situacijama obescijenjen, bagateliziran 

i odbaËen. U prvoj stanici, zigoti, 

u najmanjoj koliËini materije 

odreappleenog pojedinca, sadræana je genetska 

poruka koja Êe ga obiljeæiti, veÊ se 

tada zna kakve Êe boje biti oËi, kosa, 

temperament… Jednom zapoËet ne prestaje, 

nastavlja se u vjeËnost. Moderni 

biolozi kaæu da ne poËinje, nego da se 

nastavlja, jer nastaje sjedinjenjem dviju 

æivih spermija i jajne stanice. Tjelesnom 

smrÊu ne prestaje æivot. Mi vjerujemo da 

se nastavlja, jer je svaki od nas dobio 

besmrtnu duπu. Æivot mijenja mjesto, 

oblik i vrijeme postojanja. Za ovozemnog 

æivota iz Ëasa je u Ëas razliËit, iz 

dana u dan, iz sata u sat, iz minute u 

minutu obogaÊen i bombardiran novim 

sadræajem kao i novim informacijama. 

Geni su podloæni mutaciji, pa tako i jednojajËani 

blizanci naizgled indentiËni, 

utjecajem izvana i mutacijom gena gube 

identiËnost. Svaki je Ëovjek jedinstven i 

neponovljiv. Mi smo Boæji unikati. 

Unikati i originali su, dakako, na veÊoj 

cijeni od kopija, prijepisa, preslika… 

Neprocjenjiv, originalan Boæji dar kojim 

Stvoritelj obdaruje svoju ljubljenu djecu. 

æivimo u obitelji 

DA ŽIVOTU 

©to znaËi da æivotu? 

Da æivotu znaËi biti otvoren æivotu, primiti 

ga s radoπÊu od Gospodina u svakom 

trenutku, pa i onda kad se i najmanje 

nada zaËeÊu. To je svaki blagi 

pogled pun ljubavi i paænje upuÊen veÊ 

stvorenu æivotu, djetetu ili drhtavu starcu. 

Da æivotu znaËi poπtivati æivot od 

zigote do zadnjeg daha. Ne posegnuti 

za sredstvima koja ubijaju æivot. Da 

æivotu je i odgovorno Ëuvanje prirode i 

njezinih zaliha, odgovor na Ljubav. 

ODGOVORNOST ZA ŽIVOT 

To je odgovor na Ljubav od koje se 

prihvaÊa æivot. UkljuËuje znanje, 

samospoznaju i velikoduπnost u 

prihvaÊanju æivota kao dara. To je svijest 

da je æivot neprocjenjiv i vrijedan 

da se za njega da æivot. Vrijedan svakodnevne 

zahvale i pohvale Bogu 

stvoritelju. Vrijedan prijekora u svakom 

Ëinu omalovaæavanja i zlostavljanja. 

TREBA LI NAM DAN ŽIVOTA? 

Ne treba nam Dan æivota nego æivot 

vrijedan æivota u kojem Êemo svakodnevno 

proπnjama i molitvama 

zahvaljivati Bogu za sve dane æivota. 

Na nama je da prepoznamo vrijednost 

toga dara i kroz raspoloæivo vrijeme 

najbolje koliko je moguÊe iskoristimo 

da proslavimo stvoritelja i 

darovatelja æivota ne zaboravivπi pri 

tom ni svoje roditelje i odgojitelje, 

braÊu i sestre te sve koji doprinose 

da moæemo svakodnevno izustiti: 

Hvala na daru! Marijo, koja si blagoslovljena 

æivotom, izmoli nam svima 

blagoslov za æivot! 

Danijela DE MICHELI VITTURI 


Uputite li se kao hodoËasnik u koje 

imalo poznatije Gospino svetiπte, u 

njemu Êete naiÊi na ”zavjetne darove”. 

To su ploËice od dragocjenih 

materijala, s prikazima ruku, nogu, 

oËiju, grudi, srca i drugih dijelova 

tijela. Ima meappleu njima i kipova ili 

predmeta uz koje je darovatelj 

osjeÊajno vezan, od onih od zlata i 

srebra preko razliËitih nakita, slika i 

maketa brodova do bolesniËkih ortopedskih 

pomagala, raznovrsna streljiva, 

fotografija... Po nekim 

svetiπtima mogu se vidjeti i odijela za 

Gospin kip koji se u njemu πtuje kao 

i razliËiti odjevni predmeti, vjenËanice, 

marame, majice, ruËno izvezeni 

radovi... U novije vrijeme najËeπÊe 

susreÊemo ureπene voπtanice i mramorne 

ploËe s ispisanim zahvalnicama 

za dobivenu milost ili pak preporukama 

za pomoÊ u potrebi po zagovoru 

bl. Djevice Marije. 

U BEZIZLAZNIM OKOLNOSTIMA 

Kao krπÊani, nismo osloboappleeni od 

æivotnih briga i tjeskoba, pa se ponekad 

naappleemo u bezizlaznim okolnostima. 

ObraÊamo se tada bl. Djevici i 

svetima za posredovanje i obeÊajemo 

da Êemo neπto uËiniti ili darovati za 

odreappleeno svetiπte u znak preporuke 

ili zahvalnosti za moljenu milost. To 

su svjedoËanstva puËke poboænosti, 

æivi dokumenti o svetiπtu i njegovoj 

povijesti, u struËnoj literaturi poznati 

kao ex voto (lat. = za zavjet, iz 

zavjeta napravljeno ili darovano), 

πto najËeπÊe prevodimo kao zavjetni 

darovi. Radi se o darovima koje vjerniËki 

puk donosi u svetiπte kamo 

dolazi moliti za milost ili za nju 


Što su zavjetni daro 

zahvaliti i ondje 

ih ostavlja kao 

svoj zavjet. Ne 

ostavlja ih samo 

zato jer je dobio 

πto je molio 

nego i kao svjedoËasntvokasnijimhodoËasnicima 

o zadobivenoj 

pomoÊi. 

Crkveni zakonik 

kaæe da su to 

”svjedoËanstva 

puËke umjetnosti 

i poboænosti” 

(kan. 1234, 2), 

koja dokumentiraju 

vjersko, kulturno 

i 

druπtveno stanje 

odreappleenog razdoblja 

i 

naraπtaja te 

zahtijeva ”neka 

se dræe u 

svetiπtima ili pripadnimmjestima 

tako da se vide, i neka se sigurno 

Ëuvaju” (kan. 1234, 2). 

Osim toga, u doba kuge, gladi, rata, oluje, 

potresa ili koje druge nepogode, pojedinci 

ili Ëitave zajednice kao zavjet u znak 

zahvalnosti za oËuvane æivote i imovinu 

grade crkve, podiæu oltare, kapele, kriæeve 

ili usputne kapelice (pilove) s likovima 

svetih. I to su ”zavjetni darovi”. 

PODRIJETLO ZAVJETNIH DAROVA 

Zavjetni darovi poganskog su podrijetla. 

ObiËaj njihova donoπenja u svetiπta 

krπÊanstvo je preuzelo od starih Rimljana.

vi i kako su nastali? 

Osim kipiÊa, 

poganskim 

boæanstvima 

donosivane su 

na dar i oslikane 

ploËice. 

Takav obiËaj 

postojao je i u 

starih Grka. 

Iako su poganskog 

podrijetla, 

u krπÊanstvu su 

zavjetni darovi 

dobili sasvim 

drugo znaËenje 

i primjenu. 

Oblici puËkoga 

marijanskog 

πtovanja koje se 

iskazuje 

donoπenjem 

zavjetnih darova 

u svetiπta 

nisu nastali u 

zamjenu za stari 

poganski obred. 

Majka Gospodinovastvarna 

je osoba povijesti ljudskog spasenja. 

Zahvalnost i πtovanje koje se njoj iskazuje 

u konaËnici je upravljeno njezinu 

Sinu. Marijin lik i njezina uloga u djelu 

otkupljenja oËarava sve naraπtaje iskrenih 

Isusovih sljedbenika. Tomu su dokaz 

i zavjetni darovi, vidljivi znakovi i svjedoËanstva 

vjere i poboænosti naroda 

Boæjega iz razliËitih krajeva i vremena. 

U svakom povijesnom razdoblju obiËaj 

donoπenja zavjetnih darova u svetiπta 

nije bio jednako raπiren. Iako je crkveno 

vodstvo ispoËetka prema njemu bilo 

suzdræano, s vremenom ga je kao oblik 

puËke poboænosti prihva ti lo te je 

postalo njezinim sastavnim dijelom. 

Posebno je bio raπiren u kasnom 

srednjem vijeku i za baroka, a saËuvao 

se do naπih dana, kad su zavjetni 

darovi masovniji, jeftiniji i manje 

jasni negoli u starije doba. 

ZNAČENJE ZAVJETNIH DAROVA 

Uz vjersku, zavjetni darovi imaju 

povijesnu, kulturnu i gospodarsku 

vaænost. Pomnjivi povjesniËari u 

njima prepoznaju vaæno vrelo za 

istraæivanje zbivanja iz proπlosti. Da 

bi se uistinu ”proËitalo” sve πto oni 

pripovijedaju, ne smije se smetnuti 

s uma Ëinjenica da su zavjetni darovi 

bili i ostali svjedoËanstva vjere i 

molitve, ËaπÊenja i zahvaljivanja. 

Spontani su to znakovi zahvalnosti, 

kako svjedoËe prikazi od posebna 

znaËenja na zavjetnim ploËicama, 

fotografske rekonstrukcije 

dogaappleaja, izraæeni jednostavno i 

spontano. Ti izrazi puËke umjetnosti 

dokumentiraju put iskrene 

poboænosti i ljubavi prema Bogu, 

veoma vaæan i za povijest Crkve 

i druπtva. 

Zavjetni darovi po hrvatskim marijanskim 

svetiπtima svjedoËe da je 

hrvatski narod u svakom razdoblju 

svoje povijesti i na svim podruËjima 

svagdanjeg æivota bio, viπe ili 

manje, vezan uza svoju vjeru. Bog, 

Gospa, sveti zaπtitnici bili su 

nazoËni u njegovu svagdanjem 

æivotu, tako da se i njegovo πtovanje 

nije svodilo na neki narodni obiËaj, 

nego su tvorili dio same strukture 

druπtva. 

Petar LUBINA 


azgovarali smo 

Gospi 

zahvalni 

za djecu 

Djeca su Boæji dar. Mlaapplei braËni par 

uvjeren je da mu je Gospa izmolila 

djecu. O tome razgovaramo s mlaappleim 

muæem, g. Vladimirom MarËinkom. 

- Kad ste se namjerili na svoju æivotnu 

suputnicu? 

- Ja i Marija upoznali smo se g. 1993. u 

fakultetskoj kantini, kad smo bili na I. 

godini. Meappleu nama se odmah razvio 

obo stran osjeÊaj simpatije i brzo prerastao 

u ljubav. Postali smo gotovo nerazdvojivi. 

Da bismo πto viπe bili skupa, 

zajedno smo uËili u fakultetskoj 

knjiænici. VeÊ smo za studija poËeli raditi, 

pa je vjenËanje g. 1997. bilo prirodan 

slijed. 

- Jeste li planirali koliko imati djece? 

- Nismo pravili nikakve planove koliko 

bismo ih imali, ali... Nakon godine i pol 

braka, supruga i ja Ëekali smo prvo dijete. 

Meappleutim, poslije 12 tjedana trudnoÊe, 

lijeËnik je ustanovio da bebino srce ne 

kuca i da Êe doÊi do spontanog pobaËaja. 

To se i dogodilo. Iste je godine 

supruga ponovo zatrudnjela, ali je, na 

æalost, opet izgubila dijete. Meappleu nas se 

uvukao strah i tjeskoba. Medicina nam 

nije mogla pomoÊi, a na Boga nismo 

raËunali. Bili smo vjernici iz obiËaja, ali 

bez stvarne vjere, molitve i Boæje prisutnosti 

u svom domu. 

- I...? 

- PoËeli smo moliti. Osobito smo se 

utjecali bl. Djevici Mariji. HodoËastili 


smo g. 2001. u Meappleugorje. Dok smo se 

penjali na Podbrdo, napravili smo zavjet. 

Rekli smo: “Draga Majko, dolazimo ti 

kao obitelj. Ti znaπ naπe muke i koliko 

bismo htjeli imati djecu. Tebi je sve 

moguÊe, posveÊujemo se tebi. Molimo 

te da nam isprosiπ djecu, a mi Êemo 

zauzvrat, tebi u Ëast, sljedeÊih godinu 

dana svaku nedjelju moliti sva tri otajstva 

krunice.” 

- A nakon πto ste se vratili? 

- PoËeli smo moliti krunicu. I supruga je 

zatrudnjela nakon 20-tak dana. Meappleutim, 

poslije 12 tjedana pojavile su se neke 

komplikacije i morala je æurno k lijeËniku. 

Pred ordinacijom sam stiskao krunicu 

u ruci i molio. Kad se supruga pojavila, 

sa smijeπkom na licu je rekla: ”Sve 

je u redu, bebino srce kuca!” Nakon 

toga mir je uπao u naπu obitelj. U svibnju 

2002. rodila nam se zdrava djevojËica 

Mia, g. 2004. Petar, a g. 2006. Lana. 

Bez ikakvih poteπkoÊa u vrijeme 

trudnoÊe. 

- ZnaËi, Gospin zagovor bio je oËit? 

- Mi smo uvjereni da su sva naπa djeca 

plod Gospina zagovora. Kad smo joj 

otvorili vrata svog doma i poËeli moliti

krunicu, sve je krenulo na dobro. 

Nestajala je zabrinutost, jaËala je vjera, 

trudnoÊe su prolazile bez problema i na 

dar smo dobili troje divne djece. 

- A kad ste ugledali svoje prvo dijete? 

- Mijeπali su se osjeÊaji radosti, zahvalnosti, 

nedostojnosti... Porod je bio teæak 

i bolan. Trajao je dugo. Nakon 15 sati 

Ëe ka nja jedna sestra mi je rekla da 

odem popiti kavu i malo se odmoriti. 

Otiπao sam do crkve u Petrovoj i zavapio 

Gospi da nam pomogne. Kad sam 

se nakon 15 minuta vratio, obavijestili 

su me da se rodila zdrava djevojËica, 

upravo dok sam ja bio u crkvi. OsjeÊam 

da Êemo teπko moÊi izraziti Gospi do vo - 

ljno zahvalnosti na primljenoj milosti. 

- Neki kaæu da imaju pravo na dijete... 

- Nikada nismo razmiπljali na taj naËin. 

Vjerojatno nas je Boæja milost Ëuvala i 

usmjeravala da izlaz traæimo na jedinome 

pravom mjestu. Moæda je tome 

razlog svjedoËanstvo naπih prijatelja koji 

dugo nisu mogli imati djece. LijeËnici su 

im rekli da im to neÊe biti moguÊe prirodnim 

putem. Nakon toga, dugo su po - 

kuπavali umjetnom oplodnjom, ali bez 

uspjeha. Poslije jedne sv. mise sup ruga 

je dugo ostala u molitvi i zavapila: 

”Dragi Boæe, ako je tvoja volja, prihva- 

Êam da neÊu imati djece, ali mi, molim 

te, daj snage da to nosim i ublaæi bol 

mog srca.” Iziπla je iz crkve s neobi- 

Ënom radoπÊu i mirom u srcu. Odmah 

nakon toga zaËela je prirodnim putem i 

majka je dvojice krasnih sinova. 

- A sada, kad imate viπe djece? 

- Velika je radost i blagoslov imati djecu. 

Nema uspjeha ili materijalne blagodati 

koja se moæe usporediti s djeËjom 

prisutnoπÊu u domu. A kad Ëujemo: 

“Mama volim te!” ili: “Tata, hvala ti!”, 

razgovarali smo 

najsretniji smo ljudi i odmah zaboravimo 

sve brige i teπkoÊe. I djeca uæivaju kad 

ih je viπe. Zajedno se igraju, pomaæu 

jedni drugima, uËe se dijeliti i pitaju kad 

Êe dobiti bracu ili seku. 

- Koju ulogu Gospa ima u Vaπoj obitelji? 

- Mi smo obitelj koja pripada Mariji. Sva - 

kog dana prije polaska na posao, u 

πkolu ili u vrtiÊ uz molitvu Anappleeo 

Gospodnji obnavljamo i posvetu Srcu 

Marijinu. Nakon toga kreÊemo u novi 

dan. Trudimo se Gospi sve viπe otvoriti 

vrata svoje obitelji i predavati joj svaki 

dio svoga æivota. Volimo hodoËastiti u 

marijanska svetiπta. Pred poËetak ove 

πkolske godine otiπli smo u Mariju 

Bistricu, a dvoje starije djece, kao pravi 

hodoËasnici, dobar dio puta preπli su 

pjeπke. PrimjeÊujem da su djeca vrlo 

otvorena za duhovne stvarnosti, osobito 

ako im se to predstavi na pristupaËan 

naËin i kroz igru. Zbog mnoπtva obveza, 

tijekom dana uspijemo zajedno izmoliti 

kratku jutarnju i veËernju molitvu. 

Nedjeljom idemo na sv. misu i trudimo 

se zajedniËki moliti krunicu koju predvodi 

dvoje starije djece. OsjeÊamo da 

Gospa bdije nad naπom obitelji, svjesni 

smo njezine prisutnosti i zauzetosti, 

obraÊamo joj se kao majci, divimo se i 

zahvaljujemo na brojnim milostima koje 

nas prate. 

- ©to biste preporuËili danaπnjim 

roditeljima? 

- Prvo, nek otvore vrata svoga doma 

Gospi! Moæemo posvjedoËiti: kad smo 

Gospu primili u svoju obitelj i posvetili 

se Njezinu bezgreπnom Srcu, sve je krenulo 

na dobro. Nek poËnu, zatim, moliti 

krunicu. Po njoj nam je Gospa darovala 

djecu i tolike druge milosti. 

K. JOLIΔ 


moja djeca i ja 

Bog čini 

čudesa 

”A sada blagoslovite Boga svemira, 

koji Ëini Ëudesa svagdje, koji uzdiæe 

naπe dane od utrobe majËine i Ëini s 

nama po milosti svojoj.” (Sir 50, 22) 

Te rijeËi podsjetile su me na trenutak 

kad mi je kÊerka javila da je trudna. 

Prvotno veselje ubrzo je potisnula 

neizvjesnost i strah - trudnoÊa je bila 

riziËna! Smjenjivali su se dani mirovanja 

i odlazaka na preglede, iπËekivanje 

kad Êe se Ëuti - sve je u redu. Umjesto 

toga - klimanje glavom i nijemo sporazumijevanje. 

Neπto nije bilo u redu. 

Tjeπili smo jedni druge govoreÊi kako 

je sve u Boæjim rukama, pojaËali smo 

molitvu, padali ËeπÊe na koljena i 

postili. U trenucima slabosti znali smo 

se pitati: Zaπto se to dogaapplea? Zaπto s 

nama koji tako æeljno oËekujemo 

unuËe! Zaπto nekim ljudima koji ga ne 

æele i koji Êe ga bez imalo suÊuti 

iπËupati iz utrobe majËine sve ide bez 

problema!? Sjetila sam se æene koja je 

bez ikakva stida i griænje priËala kako 

je pet puta abortirala jer je znala da 

svaki put nosi kÊer ku, a tek je πesti put 

rodila. Bila je sigurna da nosi muπko - 

u trudnoÊi s kÊer kama nije povraÊala, 

a sa sinovima jest. 

Utjeha je bila pomisao da je sve u 

Boæjim rukama, da smo samo njegova 

stvorenja, pa na sva pitanja i ne moramo 

znati odgovora. Vaæno je bilo vjerovati 

Bogu da Êe sve proÊi dobro. 


Dali smo se na molitvu. Molili smo mi, 

a i obitelj naπeg zeta. KÊerki sam priËala 

kako je ona doπla na svijet i kako je 

svaki æivot od Boga. On joj daje upravo 

ono i onoliko koliko ona moæe nositi. 

Onda je doπla vijest da nosi blizance 

koji su u nekoj ovojnici. Otkud blizanci 

kad ni u naπoj, a ni u obitelji njezina 

muæa nije bilo blizanaca?! 

- Odnekud moraju poËeti! - rekla je 

jedna mudra glava. 

- Neka, hvala Bogu da ih je i viπe! 

Primit Êemo ih otvorena i radosna srca! 

- rekla je baba Anapplea. 

Kako je vrijeme odmicalo, kÊerka se 

pridræavala uputa svoga lijeËnika. Kad 

smo mislili da je konaËno sve krenulo 

na dobro, puknula nas je vijest da su 

se blizanci meappleusobno spojili i da 

postoji moguÊnost da jedno ugrozi 

drugo. Jedna je beba napredovala, a 

druga slabila. MoguÊnost da se obje 

spase bila bi operacija njihova razdvajanja 

- u inozemstvu. Bio je petak kad 

je to ustanovljeno. KÊerka je bila u 

posljednjem tjednu trudnoÊe kad trudnicama 

dopuπtaju letjeti zrakoplovom. 

ZahvaljujuÊi raËunalnoj tehnici, saznali 

smo da doktor Nikolaus radi joπ samo 

tjedan i odlazi na odmor. SljedeÊeg 

petka u 21 sat moja kÊerka bila je 

posljednji pacijent kod oca moderne 

neonatologije u bolnicu u Londonu. 

Osim rodbine i prijatelja, molitvi su se 

prikljuËili znani i neznani. KÊerka je 

bila dobro raspoloæena. Znala bi reÊi: 

”Sve Êe proÊi dobro, ja to znam!” I 

danas priznaje: ”Kad sam leæala u 

Londonu u vrijeme zahvata, osjeÊala 

sam se tako dobro i sigurno. Majka 

Marija bila je uz mene, a anappleeli su me 

dræali na rukama. Znala sam da pola 

Hrvatske moli za mene!”

Zahvat je uspio, kÊerka i bebe bile su 

dobro, valjalo je nastaviti mirovati. 

Vaæno je da bebe πto dulje ostanu u 

majËinoj utrobi. Brojili smo svaki sat i 

dan zahvaljujuÊi Gospodaru æivota na 

darovanu tjednu. Kako mi je tada 

doπlo do pameti, kako je vrijeme dragocjeno. 

Kako ga u ludo Ëesto troπimo, 

ne razmiπljajuÊi da nam je dano, i to u 

ograniËenoj koliËini. 

Doktor je procijenio vrijeme kad Êe 

izvrπiti porod. Klara i Petra ugledale su 

tako svjetlo dana. KonaËno smo odahnuli 

da je sve dobro proπlo. 

Ta sreÊa kratko je trajala. Zdravstveno 

stanje moje kÊeri naglo se sruπilo. Sazna 

jemo da operacija nije poπla u redu. 

Mjesc dana ostala je u bolnici viseÊi 

iz meappleu nebe i zemlje. Pod skutom 

Djevi ce Marije nizale su se naπe krunice, 

zazivi, molbe. KonaËno su sve tri 

iziπle iz rodiliπta. Kakva je to bila sreÊa! 

No, opet za kratko. Rana je iznova 

buknula. KÊerka je morala ponovno na 

operaciju. I tako to ide, kratka razdoblja 

patnje niæu se s dugim razdobljima 

sreÊe. Zaπto? Kako? Do kada? Odgovori 

ostaju kod Boga. U svemu tome jedna 

moja prijateljica mi reËe: 

- Blago tebi, ti vjerujeπ! 

- Vjerujem! Da, ja vjerujem i zahvaljujem 

ti, Gospodine, na tom daru. 

Moli t vom je poploËan dolazak mojih 

dragih unuËica na svijet. Bog je uËinio 

Ëudo, neizmjerno smo mu zahvalni. 

Dok ih promatram kako puze, razmiπljam 

kako je svaki Ëovjek velik, kako 

smo svi mi dio Boga svemoguÊega te 

koliku je moÊ, sposobnost i znanje 

darovao Ëovjeku. ”Sve je vaπe, vi 

Kristovi, a Krist Boæji” (1 Kor 3, 22). 

R. T. 

moja djeca i ja

u kutku s marijom 

Živimo u radosti 

i poniznosti 

Svaki trenutak naπega æivota, svaki 

sat i dan, svaka obveza i odluka πto 

je donosi svakodnevica, proæeti su 

kuπnjama i isprepleteni putovima 

dviju moguÊnosti, Boæje volje i naπih 

vlastitih htijenja. Jer sve ono πto nam 

stvara ugodu i donosi probitak, 

najËeπÊe se protivi glasu savjesti, 

zamagljuje jasnoÊu, zamuÊuje mir i 

usplahiruje srce. Ako Ëinimo drugima 

ono πto ne bismo æeljeli da oni nama 

Ëine, okreÊemo se protiv pravednosti 

i ljubavi, primjenjujemo nejednaka 

mjerila i razliËite vrijednosti. Takvim 

djelima, mislima i osjeÊajima zatamnjujemo 

ËistoÊu istine, zatvaramo se 

u sebiËnost, koja raapplea pohlepom i 

pohotom, koja nas udaljava od 

bistroÊe, koja nas zatvara u kavez 

otuappleenosti, koja nas tjera u zvjerinjak 

suæanjstva. Dok umiπljamo da 

prepredenoπÊu moæemo zavarati i 

potËiniti bliænje, mi se, Ëesto i ne 

sluteÊi pogubnost takva stanja, 

guπimo u vlastitoj nemoÊi i ispraznosti, 

koprcamo se u truleæi kojom nas 

zasipa otac propasti. 

ŽIVOT JE PUN KUŠNJI 

Najteæe su kuπnje ipak one kojima 

nas preko bliænjih, bilo na radnome 

mjestu, u susretu i odnosima s 

braÊom i sestrama ili pak u vlastitoj 

obitelji, neprestano izaziva izokretaË 


istine. Pozna naπu ranjenu narav i 

oËekuje da Êemo planuti i uzvratiti 

istom mjerom, da Êemo ljudskim 

snagama pokuπati zbacite breme 

podmuklosti i nepravde, da bismo 

uËinili joπ veÊe zlo sebi i drugima. 

Zato nas Gospa i poziva da se prihvatimo 

molitve, da uronimo u njezinu 

snagu i puninu, u njezinu blagodat 

i toplinu, u njezinu jakost koja 

oslobaapplea zlih primisli i olakπava 

teæinu tereta koji nosimo. Gospa 

nam otkriva tajnu radosti i poniznosti 

jer jedno bez drugog ne ide. Ako se 

odreknemo samih sebe, kuπnje Êe 

nas manje razdirati, a poteπkoÊe Êe 

pokazati pravo lice i otkriti privid 

svoje laæne snage. Do nas Êe bræe i 

jaËe dopirati zrake vjeËne svjetlosti, 

vratit Êe nam mir i sigurnost, ispunit 

Êe nas radoπÊu koju ne mogu poljuljati 

ni svi vjetrovi svijeta. Kad shvatimo 

da smo bez Boga nitko i niπta, a 

u Njemu sve, brzo Êe nas proÊi 

maloduπnost, nesigurnost, bolovi, 

ogorËenost i sumnja. 

SOKOLI NAS I S NAMA JE 

Tek radoπÊu i poniznoπÊu moæemo 

svjedoËiti Boga æivih, tek odmakom 

od buke svijeta i odricanjem od 

zavodnikovih nagovora moæemo 

pronositi svjetlost Radosne vijesti pa 

Êe nam vjera, kako je govorio 

blaæenik Ivan Merz, postati zvanje. 

Sve Êe se u nju slijevati i iz nje rasti, 

u njoj se Ëistiti i preporuËivati, u njoj 

trajati i bujati, cvjetati i ploditi. A 

ono πto je iz vjere niklo i njezinim 

se plodovima obogatilo, ne umire i 

ne trune, nego se prelijeva u 

æivot vjeËni.

Kakav otac, takav sin? 

Engleski pjesnik Tom Moore objedovao 

je u kuÊi svojih prijatelja, u 

kojoj se na veliko slavilo. Jedan od 

kolega u svojoj zavisti htio ga je 

utiπati: 

- Nije li Vaπ otac, g. Moore, bio trgovac 

drogama? 

- ToËno! 

- Zaπto i od Vas nije stvorio trgovca 

drogom? 

- Oprostite, gospodine, Vaπ je otac 

bio dobro odgojen, zar ne? 

- I te kako! 

- A zaπto i Vas nije dobro odgojio? 

M. S. 

u kutku s marijom 

Sokoli nas Gospa i vodi prema pragu 

Velikog tjedna, pokazuje nam put 

Isusov, Muku kojom je pobijedio grijeh, 

Ljubav kojom je dokinuo smrt, 

Kriæ kojim je otkupio palog Ëovjeka. 

Ona je Majka i zajedno s nama, kao i 

sa Sinom, koraËa uz Golgotu, prikazuje 

nas Otkupitelju i neumorno 

kroz tamu vodi uskrsnoj zori. 

OkreÊe nam lica prema Njegovu licu, 

hrani nas njegovom dobrotom i krijepi 

njegovom ljubavlju. Samo u njemu 

moæemo naÊi snagu i potporu, istinu 

i mudrost, smisao i ljepotu. 

PRATI NAS VEĆ ISPOD KRIŽA 

Ne smijemo sumnjati da se veÊ pod 

kriæem na Golgoti u Gospino ranjeno 

Srce slila Ëitava povijest i vrijeme do 

svrπetka svijeta, da je svaku duπu 

obilno zalila i oËistila majËinskim 

suzama, da nas je vidjela u svjetlu 

Boæje volje, da nas je briæno slijedila i 

dozivala na stranputicama zemalj skim. 

Nije s nama od juËer, nego nas prati 

od onoga trenutka kad joj je Isus s 

kriæa rekao: „Æeno, evo ti sina!“ 

Majka ne ostavlja svoju djecu, ne 

prepuπta ih zlu i naopakosti, nego se 

hrabro i neumorno bori za svaku 

duπu i svako srce. Brani nas od nasrtaja 

zloga, πtiti od podmuklosti i laæi, 

obasjava svjetlom istine tamu zaborava, 

otklanja sumnju i zaslijepljenost, 

pokazuje na golgotsku uizviπicu na 

kojoj je Isus oslobodio braÊu i sestre 

iz krletke mraka i grijeha. Vodi nas 

Bezgreπna putem istine i pokazuje 

vrata kraljevstva nebeskog. Zato 

æivotom i molitvom svjedoËimo njezinu 

i Boæju ljubav! 

Jakov DÆOLIΔ 


prigode 

Svetost 

sakramenta 

ženidbe 

KrπÊanski æivot raste i prispijeva k 

punini koristeÊi se sakramentalnim 

milostima. Navodimo ovaj poticaj nadbiskupa 

Stepinca njegovim vjernicima 

na sakramentalni æivot: ”Koji god ne 

suraappleuje s miloπÊu Boæjom provodeÊi 

krπÊanski æi vot, uzalud prima milost 

Boæju. Za nje ga je Krist uzalud umro.” 

Istoga su zna Ëe nja ove njegove rijeËi: 

”Ako se ne primaju sakramenti nuæno 

dolazi smrt duπe.” 

MILOST SAKRAMENTA ŽENIDBE 

Dok je sakrament pomirenja lijek za 

bo le snu duπu, a Euharistija siti gladnu 

du πu, dotle sakrament æenidbe daje 

milost potrebnu krπÊaninu za vrπenje 

obitelj skih duænosti, tj. uveÊava i 

uËvrπÊuje uzajamnu ljubav supruænika i 

usmjerava je na raappleanje i vjerski odgoj 

njihove dje ce. A buduÊi da je sakrament 

æenidbe Boæanska ustanova, utemeljen 

na svetosti i nerazreπivosti, æivot 

krπÊanskih supruænika mora se tako 

odvijati da uveÊava slavu Boæju i promiËe 

boljitak ljudskoga roda. 

Sakramentalni smisao braka u nauku 

nadbiskupa Stepinca ima prednost pred 

juridiËkim. Upravo se stoga zauzeo da se 

poπtuje slavljenje sakramenta æenidbe 

prema propisima KatoliËke Crkve i da u 

javnosti budu priznata sva njegova prava. 

Bog je æelio ustanovu braka i on mora 

biti osnova njegova ostvarenja jer ”sve 

πto je sagra appleeno bez Boga, znaËi rasulo”. 


A. Odak 

Sve ono πto se odnosi na brak mora biti 

u Ëasti: kako Ëist æivot prije braka tako i 

braËna ËistoÊa. U tom su smislu znaËajne 

ove Nadbiskupove rijeËi: ”U Ëasti 

dakle treba dræati ono, πto æenidbi prethodi. 

Sveta mora biti nakana kod sklapanja 

braka (...) U Ëasti treba dræati i 

ono πto slijedi æenidbu.” Sve ono πto 

razara svetost braka vjernik mora 

odluËno i svim srcem odbiti. 

VideÊi kako u predratnom vremenu u 

druπtvenom æivotu, iz razliËitih motiva, 

bijaπe obezvreappleivan ovaj uzviπeni smi sao 

krπÊanskog braka, promican kao 

su protnost nauku i praksi KatoliËke 

Cr kve, sljedeÊim je rijeËima, na 

Euharistij skom kongresu u Varaædinu, 

29. lipnja 1938. godine, obrazloæio svojim 

vjernicima smisao zdrava obiteljskog 

æivota i svetost braka: ”Obitelj ima tu 

uzviπenu zadaÊu da uvodi u æivot nove 

ljude. Krist je uzdigao æenidbu na dostojanstvo 

sakramenta i povjerio ga Crkvi, 

da ga podijeljuje i Ëuva. Æenidba je 

sveta stvar Boæja i zato, svaki spolni Ëin 

izvan braka, takozvana ‘slobodna ljubav’, 

je grijeh pred Bogom. Grijeh je i 

rastava braËne zajednice. (...) ‘dajte caru 

carevo, a Bogu Boæje’ (Mt 22, 21). Nitko 

ne ma pravo mijeπati se u svete stvari 

Bo æje, æenidbu i braËno zajedniπtvo, obi-

telj i djecu. Dolazi se u sukob s Boæjim 

zapovijedima, kad se promiËu bez valjanog 

razloga prijelazi iz jedne vjere u 

drugu i slavi æenidba u drugom vjerskom 

obredu, ili kada se tvrdi da nije sablazan 

æivjeti u konkubinatu ili kada se promiËe 

i seksualni promiskuitet.” 

POŠTIVANJE BRAČNE ZAJEDNICE 

Vaæno je imati pred oËima neoborivu 

Ëinjenicu kako je vlast stare Jugoslavije, 

orjentirana velikosrpskim idejama i protukatoliËkim 

duhom potpomagala moralno 

i materijalno sve one vjerske pokrete 

koji su djelovali u Hrvatskoj s nakanom 

da oslabe KatoliËku Crkvu i da πto 

veÊi broj katoliËkih vjernika privoli na 

prijelaz u pravoslavnu Crkvu. U tom je 

vidu promicala mjeπovite brakove. Kao 

praktiËka provedba tih svojih teænji slijedio 

je obiËaj da se katoliËke mlade uËiteljice 

πalju u podruËja nastanjena pravoslavnim 

æivljem, a pravoslavni vojni 

Ëasnici u katoliËke krajeve. Jedna 

povjerljiva okruænica obvezivala je pravoslavne 

vojne Ëasnike da slave æenidbu 

s katoliËkom zaruËnicom po pravo slavnom 

obredu. Poznato je da je do 1940. 

godine sklopljeno preko trideset tisuÊa 

takvih mjeπovitih brakova. 

Mogu dodati da je primjerno zanimanje 

za sudbinu braËnih drugova i za poπtiva 

nje braËne zajednice nadbiskup Stepinac 

pokazao u razdoblju kad je zbog 

rasistiËke ideologije postojala opasnost i 

stvarna okolnost da budu razorena 

mnoga obiteljska ognjiπta. U tim teπkim 

prilikama bijaπe jedan od rijetkih glasova 

koji je javno i neustraπivo branio sve tost 

braka i nastojao spasiti ono πto se spasiti 

moglo. U tim teπkim trenucima, ne samo 

da je uznastojao utjeπiti ogorËene i 

ojaappleene æene koje su, ako su bile u 

prigode 

mjeπovitu braku traæile saznati sudbinu 

svojih muæeva odvedenih u logore ili su 

bili ubijeni, veÊ je sustavno protestirao 

kod odgovornih za javni æi vot i traæio da 

budu poπtivana prava i dostojanstvo 

ljudske osobe, te priznati svetost i 

nerazrjeπivost braka. »ini mi se vaænim 

navesti jedan odlomak iz njego ve propovijedi 

koju je nadbiskup Ste pinac 

izgovorio u zagrebaËkoj katedrali 14. 

oæujka 1943. Naime, hvaleÊi zauzimanje 

pape Pija XII. u korist progonje nih i u 

obranu dostojanstva ljudske oso be, on 

je sam kudio sve zloËine protiv tolikih 

osoba ugroæenih zbog rasistiËke ideologije. 

Osobito je pak, gledajuÊi ka ko vjernici 

plaËu nad razorenim obite ljskim 

ognjiπtima i razmiπljajuÊi o nesta lim osobama, 

naglasio sljedeÊe: 

”Mi smo proπli tjedan imali viπe puta prilike, 

da gledamo te suze i da sluπamo 

uzdahe ozbiljnih muæeva i vapaje 

bespomoÊnih æena, kojima prijeti sliËna 

pogibelj samo zato, jer se njihovo obiteljsko 

svetiπte ne poklapa s teorijama rasizma. 

Mi kao predstavnici Crkve nimalo 

nismo mogli ni smjeli πutjeti, a da ne 

zatajimo svoje sluæbe, veÊ smo morali 

ponoviti rijeËi samoga Isusa Krista: ‘©to je 

Bog sastavio, Ëovjek neka ne rastavlja!’ 

(Mt 19, 6) A danas to kaæemo i javno! 

Nitko ne poriËe prava svjetovnoj vlasti da 

kazni zloËine, koji se dokaæu. Ima na to 

pravo i duænost. Ali nitko ne daje prava 

ljudskoj vlasti, da dira u svetost obitelji ili 

braka, koji je sklopljen na temelju naravnog 

i pozitivnog Boæjeg prava. Bilo bi 

svakako promaπeno misliti, da Êe 

KatoliËka Crkva ikada odobriti mjere, 

koje diraju u osnovna prava Ëovjeka.” 

Juraj BATELJA 

(Iz knjige ÆIVJETI IZ VJERE, Zagreb 1990., 

str. 200-202.) 


zrnca gospine krunice 

Njegovim 

ranama 

izliječeni 

U povodu XIX. Svjetskog dana bolesnika, 

koji se slavi 11. veljaËe 2011., na spomendan 

Gospe Lurdske, papa Benedikt XVI. 

objavio je i posebnu poruku. Dijelove i 

misli iz nje iskoristili smo za kratka razmatranja 

koja nam mogu posluæiti kao 

uvodi u pojedina otajstva krunice muke. 

1. ISUSOVA SMRTNA BORBA 

Ode malo dalje i ruπeÊi se na zemlju 

molio je da ga, ako je moguÊe, mimoiapplee 

ovaj Ëas. Govoraπe: ”Abba! OËe! Tebi je 

sve moguÊe! Otkloni Ëaπu ovu od mene! 

Ali ne πto ja hoÊu, nego πto hoÊeπ ti!” 

(Mk 14, 35-36) 

Sin Boæji trpio je, umro, ali i uskrsnuo. 

Upravo zato njegove rane postaju znak 

naπeg otkupljenja, oproπtenja i pomirenja 

s Ocem, ali i vrelo kuπnji za vjeru 

uËenikâ i za vjeru naπu: svaki put kad 

Gospodin govori o svojom muci i smrti, 

oni toga ne shvaÊaju, odbijaju, odupiru 

se. Za njih, kao i za nas, trpljenje ostaje 

stalno veliko otajstvo, koje je teπko prihvatiti 

i nositi. Dvojica uËenika na putu 

u Emaus idu tuæni zbog dogaappleaja koji 

su se onih dana zbili u Jeruzalemu, i 

jedino nakon πto Uskrsnuli ide s njima, 

otvaraju se novom pogledu. 

Dok razmatramo kako se Isus molio 

svome nebeskom Ocu i znojio krvavim 

znojem, molimo za sve bolesne: da svojim 

trpljenjem, æivotom i vjerom budu 

svjedoci Isusovi u danaπnjem svijetu. 

OËenaπ, 10 Zdravomarija i Slavaocu... 


2. ISUSOVO BIČEVANJE 

Kad Pilat vidje da niπta ne koristi, nego 

da biva veÊi meteæ, uzme vodu i opra 

ruke pred svjetinom govoreÊi: ”Nevin 

sam od krvi ove! Vi se pazite!” Sav narod 

nato odvrati: ”Krv njegova na nas i na 

djecu naπu!” Tada im pusti Barabu, a 

Isusa, izbiËevana, preda da se razapne. 

(Mt 27, 24-26) 

Upravo kroz rane Kristove, oËima nade 

moæemo vidjeti sva zla koja pogaappleaju 

ËovjeËanstvo. UskrsavajuÊi, Gospodin 

nije uniπtio patnju i zlo u svijetu, nego 

ih je u korijenu pobijedio. NadmoÊi svijeta 

suprotstavio je svemoguÊstvo svoje 

Ljubavi. Pokazao nam je, tako, da je put 

mira i radosti Ljubav: ”Kao πto sam ja 

vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge” 

(Iv 13,34). Krist, pobjednik smrti, æiv je 

meappleu nama. 

Dok razmatramo kako je Isus bio privezan 

uza stup i biËevan, molimo za sve 

krπÊane: da slijedimo Isusa u spremnosti 

i æivot dati za svoju braÊu, postajuÊi vjesnici 

radosti koja se ne boji boli. 


3. KRUNJENJE TRNOVOM KRUNOM 

A vojnici spletoπe vijenac od trnja i 

staviπe mu ga na glavu; i zaogrnuπe ga 

grimiznim plaπtem. I prilazili su mu i 

govorili: ”Zdravo, kralju æidovski!” I 

pljuskali su ga. (Iv 19, 2-3) 

Muka i kriæ Isusov Ëesto straπe, jer se 

Ëini da su nijekanje æivota. A stvarnost je 

upravo obrnuta! Kriæ je Boæji ”da” 

Ëovjeku, najuzviπeniji i najobilniji izraz 

njegove ljubavi i vrelo iz kojega izvire 

æivot vjeËni. Iz probodenoga srca 

Isusova provreo je taj boæanski æivot. 

Jedini je On sposoban osloboditi svijet 

od zla i uËiniti da raste njegovo

Kraljevstvo pravde, mira i ljubavi za 

kojim svi Ëeznemo. 

Dok razmatramo kako Isusa krune 

trno vom krunom, molimo za mlade: 

da na uËe Isusa susretati u Euharistiji, 

kako bi ga mogli prepoznavati i sluæiti 

mu u si romaπnima, bolesnima i svima 

koji trpe. 


4. ISUS NOSI KRIŽ NA KALVARIJU 

Isus, noseÊi svoj kriæ, uziapplee na mjesto 

zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu 

razapnu njega i joπ dvojicu s njim: jednoga 

s jedne, drugoga s druge strane, a 

Isusa u sredini. (Iv 19, 17-18) 

PromatrajuÊi rane Isusove, svoj pogled 

upravljamo Presvetom Srcu, u kojemu 

se u najveÊem stupnju pokazuje ljubav 

Boæja. Presveto Srce Krist je razapeti, s 

zrnca gospine krunice 

bokom koji je otvoren kopljem iz kojega 

izviru krv i voda (usp. Iv 19,34), 

”znak otajstava Crkve, da svi ljudi, privuËeni 

Srcu Spasiteljevu, zahvaÊaju s 

radoπÊu iz neprestanog vrela spasenja” 

(Predslovlje Srca Isusova). Blizinu toga 

Srca puna ljubavi posebno osjeÊaju 

bolesnici i zahvaÊaju s vjerom i radoπÊu 

s toga vrela. 

Dok razmatramo kako je Isus na 

Kalvariju nosio teπki kriæ, molimo za 

ljude na vlasti: da sve viπe ulaæu u 

zdravstvene strukture koje su od pomoÊi 

i potpore onima koji trpe, posebno 

siromaπnima i potrebnima. 


5. ISUS UMIRE NA KRIŽU 

Kad Isus vidje majku i kraj nje uËenika 

kojega je ljubio, reËe majci: ”Æeno! Evo ti 

sina!” Zatim reËe uËeniku: ”Evo ti 

majke!” (Iv 19, 26) 

Pod kriæem se za Mariju ostvaruje 

©imunovo proroËanstvo: njezino maj- 

Ëinsko srce je probodeno (usp. Lk 

2,35). Iz ponora njezine boli, sudjelovanja 

u boli Sinovoj, Marija je osposobljena 

prihvatiti novo poslanje: postati 

Majkom Kristovom u njegovim udovima. 

U Ëasu Kriæa, Isus joj predstavlja 

svakoga svog uËenika govoreÊi joj: 

”Evo ti sina” (usp. Iv 19,26-27). 

MajËinska suÊut prema Sinu, postaje 

majËinska suÊut prema svakome od nas 

u naπim svagdanjim trpljenjima. 

Dok razmatramo kako je Isusa na kriæu 

izmeappleu dvojice razbojnika gledala njego 

va Majka, molimo za sve koji se brinu 

za bolesne i sve koji trpe: da u njihovim 

licima prepoznaju uvijek lice Kristovo. 


KAJO 


na izvorima duhovne obnove 

Svjetlo 

Svijećnice 

Marija, ponizna i blaga, stupala je tiho 

s Josipom prema Hramu. Uza svoje 

Djeteπce, nosila je i dva golubiÊa, 

koje Êe Ocu prikazati. Moæda i nije 

razmi πljala kako nosi vjeËno Svjetlo 

koje Êe obasjavati sav svijet i svemir, 

a kako je i ona zasluæna, jer je po 

naravi, ko ju je primio od Marije, i ona 

obasjala sve stvoreno. Tako Euzebije 

Galikan ski zbori: ”Onaj koji je uËinio 

da sve zapoËne, uzeo je poËetak od 

tebe; od tvoga tijela uzeo je onu krv 

koja je mo rala biti prolivena za æivot 

svijeta...” 

Iako su toliki proroci i patrijarsi oËekivali 

”Utjehu Izraelovu”, Duh Sveti 

nadahnjuje poboænog ©imuna da 

doapplee u Hram. Prilazila je Marija s 

»edom u naruËju, a on je spoznao da 

nosi ObeÊanoga svih vjekova i 

naraπtaja; Onoga koji je od vjeËnosti, 

kojega je on oËekivao i znao da neÊe 

umrijeti prije negoli ga ugleda. I uzimlje 

ga na svoje ruke i, sav potresen, 

nadahnut izriËe: ”Sad moæeπ, 

Gospodine, otpustiti slugu svoga, da 

prema tvojoj rijeËi ide u miru, jer mi 

oËi vidjeπe spasenje tvoje, koje si pripravio 

pred licem sviju naroda: svjetlo 

da rasvijetli pogane i slavu naroda 

tvoga Izraela” (Lk 2, 29-32). 

”Gle! Ovaj je odreappleen za propast i 

uskrsnuÊe mnogih u Izraelu, za znak 

kojemu Êe se protiviti - a tebi Êe samoj 


maË probosti duπu - da bi se otkrile 

misli mnogih srdaca” (Lk 2, 34-36). 

Marija je nosila u svom srcu ©imunove 

rijeËi, o njima razmiπljala, njih 

proæivljavala i Ocu se trajno prikazivala, 

moleÊi od njega potrebnu 

snagu. Svoje »edo njegovala je 

briænom i njeænom ljubavlju, ÊuteÊi 

radost i bol, predajuÊi mu sve bogatstvo 

svoje duπe i srca: ”On koji je dao 

svjetlo svijetu, sad po tvom djelovanju 

prima svjetlo svijeta” (sv. Petar 

Krizolog). On je sam rekao: ”Ja sam 

svjetlo svijeta” (Iv 8, 12). 

Neiskazane su Marijina ljepota, divota 

i veliËina! Kad Tekla, monahinja (9. 

st.), zbori: ”jer Bog Stvoritelj sunca i 

svega stvorenoga, on se sam rodio od 

tebe”, onda je Marija dionica 

Stvoritelja sunca i svega stvorenoga, 

onda je i ona u svemu i za sve ima 

zaslugu. Onda su njezina ljepota i 

moÊ preuzviπene. Ona je Majka 

vjeËne Svjetlosti! 

I prikazanje u Hramu dio je vjeËnog 

prikazanja, vjeËne Ærtve! 

Marija nije zaboravila ©imunove rijeËi, 

da Êe joj maË probosti duπu. One su 

dio velike ærtve svijeta, njegove i njezine 

ærtve, koju Êe trajno prikazivati, 

po volji OËevoj, za spasenje i otkupljenje 

ljudskog roda. 

Uz tihe radosti, koje su bile kao latice 

mirisava cvijeÊa za njezino i njegovo 

Srce, duboka bol ispunjavala je njezin 

æivot. Marija je πutjela i molila, prikazivala 

je Ocu bol svoju i Sina svoga, 

u tiπini, sve do oËitovanja - kad je 

doπla smrtna ura. Onda ju je Duh 

Sveti ojaËao za potpuno - ”samrtno” 

predanje vjeËnoj Svjetlosti! 

S. Marija OD PRESVETOG SRCA

Ne boj se! 

KriæiÊ, svijeÊa i krunica, 

blagoslovljena vodica, 

svako jutro molitvica, 

a uveËer zahvalnica, 

i presveta Djevica, 

Isusova MajËica! 

To je naπa uzdanica 

i potpora u æivotu. 

Hvala Ti za toliku milost, 

hvala Ti za svu dobrotu!!! 

Vinka TOKIΔ BUROLO 

na izvorima duhovne obnove 

Taj divni dragulj 

Tako sam zanesena svetiπtem Gospe 

od ©krpjela kraj Perasta u Boki 

kotorskoj da sam knjiæicu o njemu 

ostavila kao dar za svoju unuËicu. 

Njoj je 14 godina, a sad je u BeËu. Joπ 

nije vidjela taj divan kutak koji je 

sebi izabrala nebeska Majka. Kao i 

brojni mladi, ne zna da prirodnih 

ljepota i kulturnih znamenitosti ima 

i meappleu nama i ne shvaÊa da treba 

upoznati najprije svoje, onda tuapplee... 

Perast je prava riznica dragocjenosti 

hrvatske katoliËke kulturne, povijesne 

i umjetniËke baπtine. Nedaleko 

od obale bijeli se otoËiÊ Gospe od 

©krpjela, podignut nasipanjem od 

15. stoljeÊa do naπih dana. Glavni 

oltar nad grebenom je na kojemu je, 

navodno, naappleena Gospina slika koja 

se ondje u posebno Ëasti. Crkva je od 

korËulanskog kamena, sagraappleena 

poËetkom 18. stoljeÊa. Nije prevelika, 

ali joj je unutarnjost raskoπna. 

Oslikao ju je domaÊi sin Tripo Kokolja, 

a krcata je zavjetnih darova. To 

su mahom srebrne ploËice, radovi 

domaÊih zlatara, koje su poboæne 

duπe donosile u znak zahvalnosti 

Gospi za usliπanje. Na ploËicama su 

iskucani razliËiti prizori, najËeπÊe 

dijelovi tijela, a osobito su dojmljivi 

jedrenjaci svih tipova. 

Za blagdan Velike Gospe na otoËiÊ se 

slegnu brojni hodoËasnici, da iskaæu 

svoju ljubav i zahvalnost Gospi. 

DoËeka ih sveËana zvonjava, cvijeÊe i 

zelenilo. Majka okuplja svoju djecu. 

Treba doÊi, vidjeti taj dragulj i diviti 

mu se. 

Ana VR»EK 


oko gospe po domovini 

Posvećena obnovljena crkva 

Nakon dvije i pol godine obnavljanja 

pod vodstvom æupnika MatijeviÊa, 

biskup F. Komarica posvetio je 11. prosinca 

2010. obnovljenu crkvu Pohoappleenja 

Marijina u Banjoj Luci, najstariji oËuvani 

sakralni objekt u tom gradu. (SR) 

Završeno slavlje jubileja 

Misnim slavljem, koje je 13. prosinca 

predvodio fra Z. LiniÊ, sestre Reda 

Pohoappleenja Marijina u Zagrebu zavrπile 

su slavlje jubileja 400. obljetnice utemeljenja 

svoga reda. (IKA) 

Spomenik voćinskim žrtvama 

Ispred novoizgraappleene crkve u VoÊinu, 

biskup A. ©kvorËeviÊ blagoslovio je 13. 

prosinca spomenik U Marijinu naruËju, 

spomen na voÊinske ærtve ubijene prije 

19 godina, rad akad. kipara Josipa 

Poljana. (IKA) 

Trsat na web-stranicama 

Svetiπte Gospe Trsatske otvorilo je svoju 

web-stranicu. Na adresi www.trsat-svetiste.com 

mogu se naÊi obavijesti o 

proπlosti i sadaπnjosti svetiπta kao i najave 

i izvjeπÊa o dogaappleajima u svetiπtu i 

pastoralnom centru. (MT) 


ZA DOMOVINU 

U svetištu Majke Božje na Kamenitim 

vratima u Zagrebu svakog petka u 

10 sati moli se krunica za hrvatski 

narod i Domovinu, a posebno za 

slobodu uhićenih branitelja. 

Gospa Trsatska u Bjelovaru 

Kraj ulaza u franjevaËku crkvu u 

Bjelovaru postavljen je i 14. listopada 

blagoslovljen preslik Gospe Trsatske (80 

x 50 cm) i tako vjernicima predloæen na 

πtovanje. Time se i bjelovarski franjevaËki 

samostan pridruæio nekolicini 

samostana koji njeguju poboænost 

zaπtitnice svoje Provincije. (MT) 

Tribina o hagioterapiji 

U novogradiπkoj æupi Bezgreπnog 

zaËeÊa 16. prosinca upriliËena je tribina 

Hagioterapija - hrvatski model duhovne 

pomoÊi, a vodili su je Silva i Ivo 

Vrdoljak. (IKA) 

Slika Majke Božje Lauretanske 

U Svetom Jurju na Bregu, u prigodi blagoslova 

obnovljene æupne crkve 19. 

prosinca, u procesiji je prenesena oltarna 

slika Majke Boæje Lauretanske iz g. 

1734. koja je Ëudom ostala saËuvana 

nakon uruπavanja zvonika na svetiπte i 

dio crkvene laapplee. (IKA) 

Obnovljena Gospina slika 

Pred BoæiÊ je Slavko AlaË sa sinom 

©pirom zavrπio obnovu stare slike 

Gospe od Pomiπalja (16/17. st.) koja se 

Ëasti na glavnom oltaru u æupnoj crkvi u 

Bilicama kraj ©ibenika. Bogorodica je to 

s Djetetom i anappleelima, tempera na drvenoj 

podlozi. ZaπtiÊeno je orahovo drvo 

na kojemu je naslikana, a otkri vene su i 

obnovljne izvorne boje... (TB) 

Koncert za župnu crkvu 

U crkvi Kraljice sv. Krunice u izgradnji u 

Novoj Gradiπki 2. sijeËnja odræan je

oæiÊni humanitarni koncert, od kojega 

je novac namijenjen za zavrπetak nove 

æupne crkve u izgradnji. (GK) 

Hrvatska schönstattska obitelj 

Hrvatska schönstattska obitelj sagradila 

je svetiπte u Maloj Subotici, ali za nj 

mora izgraditi i potrebne popratne prostorije. 

Tako u g. 2011. planira graditi 

sakristiju, ispovjedaonice, sanitarni Ëvor 

(veÊ se radi) i dvoranu. Bez njih svetiπte 

ne moæe funkcionirati, pa raËuna na 

dobra djela i darove svojih Ëlanova i 

dobrotvora, koje moæete poslati na: 

2340009-1100189681 - Poziv na broj: 

101-2010 Hrvatska Schönstattska obitelj. 

(PS) 

Studio Radija Marije u Sarajevu 

U Sarajevu je 5. sijeËnja poËelo emitiranje 

programa Radio Marije BiH. Studio u 

Sarajevu, koji se nalazi u ulici 

PruπËakova 13 u zgradi gdje je i 

uredniπtvo KatoliËkog tjednika, blagoslovio 

je kardinal V. PuljiÊ uz nazoËnost 

djelatnika studija i predstavnika Udruge 

Radio Marija. Uloga Radio Marije je biti 

glas nade u trenutnoj situaciji kada prevladavaju 

brojne ubitaËne vijesti. Radio 

Marija trebao biti osobita poveznica starima, 

nemoÊnima, ostavljenima i zaboravljenima 

koji uglavnom vrijeme provode 

u svojim domovima. 

oko gospe po domovini 

Svjetska obitelj Radio Marije ima projekte 

u 57 zemalja na Ëetiri kontinenta, a 

otvaranjem studija 8. prosinca 2010. 

godine u Banjoj Luci i u Sarajevu i 

Bosna i Hercegovina je dio te obitelji. 

Program Radio Marije u Sarajevu moæe 

se sluπati na frekvenciji FM 103,3 MHz, 

a u Banjoj Luci na frekvenciji FM 98,9 

Mhz. (IKA) 

125. obljetnica rođenja 

U Molvama je misom u crkvi Uznesenja 

Marijina i nagovorom 6. sijeËnja 

obiljeæena 125. obljetnica roappleenja 

domaÊeg sina J. Maappleerca, dugogodiπnjeg 

rektora rimskoga Zavoda sv. Jeronima. 

Rodnoj æupi darovao je , meappleu ostalim, 

skupocijeno bijelo odijelo za kip Gospe 

Molvarske i njezinu zastavu. (IKA) 

Gospa od Brze pomoći 

Pod geslom Zajedno u Kristu - s 

Marijom oËekujemo sv. Oca proslavljen 

je u Slavonskom Brodu 8. sijeËnja blagdan 

Gospe od Brze pomoÊi i glavni 

hodoËasniËki dan. Glavno misno slavlje 

predvodio je nadb. M. SrakiÊ, a blagdanu 

je prethodila trodnevna duhovna priprava 

koju su predvodili slavonskobrodski 

sveÊenici I. ΔuriÊ, A. –akoviÊ i S. 

BelobrajdiÊ. Promiπljalo se o Mariji kroz 

poruku Benedikta XVI.: ”Od Marije 

nauËimo dobrotu koja spremno pomaæe, 

ali takoappleer poniznost i velikoduπnost da 

prihvatimo Boæju volju, s punim pouzdanjem 

da Êe njegov odgovor biti naπe 

istinski dobro.” (IKA) 

50. obljetnica župe 

Euharistijskim slavljem na zagrebaËkom 

Jordanovcu, koje je predvodio biskup V. 

PozaiÊ, zapoËela je 9. sijeËnja proslava 

50. obljetnice æupe Bezgr. Srca Marijina 

u toj Ëetvrti. Sve je poËelo u skromnoj 

kapeli, u podrumu Kolegija Druæbe 

Isusove, gdje je æupa osnovana 8. sijeËnja 

1961. (IKA) 


aforizmi πale 

Pravu mjeru treba traæiti izmeappleu 

”previπe” i ”premalo”. 

Kad dajeπ od potrebnoga, onda ono 

”malo” postaje ”ogromno”. 

Trud oko vlastite kamuflaæe uloæi u 

vlastitu promjenu, i postat Êeπ 

ponosan zbog - vlastite istine. 

Moæda zadivljujeπ ”kazaliπnom preobrazbom”, 

ali pred Svevidom 

ostajeπ bez maske. 

Mnogi su joπ æivi siπli u vlastiti grob 

zbog trulosti promaπena æivota. 

»im u ljubav prodre samo kapljica 

egoizma, ona to - viπe nije. 

Fakultet koji najdulje traje jest - 

æivotno iskustvo. 

Potpuno neovisnih nema pa svi 

mole - jedni Boga, drugi Ëovjeka... 

Dok me sugovornik-ateist uvjeravao 

u ludost molitve, pri rastanku mi 

reËe: ”Molim te, uËini mi uslugu!” 

»udno: Organizacija UJEDINJENIH 

naroda, a u njoj - pravo veta... 

U ovom trenutku na Zemlji æivi 

preko sedam milijardi ljudi, a 

stari Sokrat sa svijeÊom u ruci joπ 

uvijek - traæi Ëovjeka. 

Rekao si mi: ”Susreo sam Ëovjeka!” 

Tko ti to jamËi?! 

Budi paæljiv prema ”sitnicama”, jer 

postoji æiva veza izmeappleu njih i 

tragedija. 

Ne pokuπavaj suditi ako si optuæen. 

Upitali su me: Kad obraz postane 

opanak, moæe li se u nj - pljunuti? 

Ne troπi metak na one koji se po 

smrti - raappleaju. 

OsjeÊati s palim Ëovjekom u Ëasu 

kad mu laæni puritanci okreÊu 

leapplea, pravi je poticaj da - ustane. 

Stanko RADIΔ 


- Zaπto se knjiga na oltaru zove Misal? 

- Valjda zato πto se iz njega Ëita misa! 

VOZAČ 

VozaË automobila naglo zakoËi, otvori 

prozor pa Êe starici koja je upravo prelazila 

preko ceste: 

- Gospoappleo, drugi put malo bolje pazite! 

- Zaπto? Pa zar se mislite opet ovuda 

vratiti? 

TKO ĆE PLJESKATI 

Ante donio neπto sitniπa za siromaπne. 

BuduÊi da su djeca bila sva na igraliπtu, 

teta ga poπalje nek poapplee u sobu i ostavi 

novac u kasicu. 

- A tko Êe mi pljeskati!? - zabrinuto Êe 

Ante. 

NALIVPERO 

Kupio muæ supruzi za roappleendan nalivpero. 

Zamoli prodavaËicu da mu ga lijepo 

zamota: 

- To mi je supruzi za roappleendan! 

- O, lijep dar za takvu prigodu! 

- Baπ tako! Ali ona od mene oËekuje 

zlatni lanËiÊ!

nova izdanja 

DANICA 2011. - Zidni 12-lisni kalendar sa 

slikama - Narudžbe: HKD sv. Jeronima, 

Trg kralja Tomislava 21, 10000 Zagreb. 

Fra Mario Jurišić - NAVJESTITELJ RIJEČI - 

Nedjeljne i blagdanske propovijedi ABC iz 

pera poznatoga pučkog propovjednika - 

od Pepelnice do blagdana Presv. Srca 

Isusova - 50 kn. - Narudžbe: Fra Mario 

Jurišić, Plina-Stablina, 20340 Ploče. 

J. H. Newman - IŠČEKIVANJE KRISTA 

(IZBOR PROPOVIJEDI I NASTUPNI 

KARDINALSKI GOVOR) - Anglikansko i 

katoličko razdoblje - 193 stranice. - 

Narudžbe: HKD sv. Jeronima, Trg kralja 

Tomislava 21, 10000 Zagreb. 

KAČIĆ - Zbornik Franjevačke provincije 

Presv. Otkupitelja, Split, XXXIX- 

XL/2007.-2008., str. 280 . ”FRA ANDRIJA 

KAČIĆ U AMERICI” - Iz sadržaja: Recepcija 

Kači ćeva Razgovora ugodnoga u zemljama 

engleskog jezika (V. Grubišić); Prijevodi 

Kačićevih pjesama na strane jezike i njihov 

utjecaj na europski romantizam (G. Jurišić); 

Vizija ratova i povijesti u djelu fra A. Kačića 

(I. Šoljan); Tri stoljeća uz fra A. Kačića 

(B. Šešešlj); Fra A. Kačić u njema čkoj književnosti 

(A. Bačić); Od Ljetopisa Popa 

Dukljanina do Razgovora ugodnoga - sv. 

Vladimir, kralj (A. Mikulić-Kova če vić); 

Šibenik u pjesmama fra A. Kači ća 

(S. Mrša); I. Meštrović i fra A. Kačić 

(V. Bubrin); Fra A. Kačić i njegov franjevački 

krug (V. Kapitanović); Novovjeki pogledi 

na epsko pjesništvo fra A. Kači ća 

(M. Buljac); Intencije pučkoga u Kačićevu 

”Razgovoru ugodnomu” (A. Zaradija-Kiš); 

Fra A. Kačić u Americi (G. Jurišić); Opsada 

Sinja 1715. godine (V. Borković); Konačno 

izvedena ”Opsada Sinja 1715. godine” 

(G. Jurišić); Kazala imena, Primljene knjige, 

izdanja ”Kači ća”... - Narudžbe: KAČIĆ, 

Šetalište kard. A. Stepinca 1, 21230 Sinj; 

Ivan Jukić - ZAPISI JEDNOG REDOVNIKA - 

KRISTOLJUBNO DOMOLJUBNE MISLI - 

Knjiga iz koje progovara svećenik, redovnik 

i učitelj, koji otvara vrata u saznanje drugih 

religija, donosi poticajne blagdanske propovijedi, 

ali i usputne događaje, poteškoće 

i nezgode koje ga prate. - Narudžbe: 

Fra Ivan Jukić, Franjevački put 1, 

21300 Makarska. 

naπa izdanja 

PUT U ŽIVOT - Molitvenik i obrednik - Prikla dan 

za vjernike svih uzrasta, 480 str. - 50 kn. 

MALI PUT U ŽIVOT - Obrasci vjere, molitve... - 

prikladno za mlađe i starije - 6 kn. 

P. Lubina - MARIJANSKA HRVATSKA - Gos pina 

svetišta među Hrvatima - Monogra fija s 

fotografijama u boji. 608 str. - 450 kn. 

M. Babić - U MARIJINOJ ŠKOLI - S Marijom 

kroz liturgiju - Misli za homilije - 40 kn. 

R. Šutrin - VJERNI DJEVICI SLAVNOJ - Veli kani 

duha i uma - 30 kn. 

M. Crvenka - SVETOPISAMSKE ŽENE - Jedna 

po jedna žena opisana - 50 kn. 

J. Šetka - HRVATSKA KRŠĆANSKA TE R MI NO- 

LOGIJA - Kršćanski termini - 150 kn. 

P. Lubina - MOJA KRUNICA - Kako moliti krunicu 

- Kratka povijest i uzorci - 25 kn. 

P. Lubina - KRUNICA NAŠIH DANA - Suvre me na 

razmatranja uz molitvu krunice - 40 kn. 

P. Lubina - KRUNICA - ŽIVOTNA SUPUTNICA - 

Uzorci molitve Gospine krunice - 40 kn. 

P. Lubina - BOGORODICI DJEVICI - Izabra ne 

marijanske molitve I. tisućljeća - 40 kn. 

P. Lubina - MAJCI MILOSRĐA - Izabrane mar. 

molitve između dvaju raskola - 40 kn. 

P. Lubina - POMOĆNICI KRŠĆANA - Iza bra ne 

marijanske molitve novijeg doba - 40 kn. 

P. Lubina - UZORU NAŠE NADE - Izabrane marijanske 

molitve našeg doba - 40 kn. 

P. Lubina- BLAŽENOM ĆE ME ZVATI - Naj poznatije 

marijanske molitve - 30 kn. 

P. Lubina - STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE - 

Opis svetih mjesta s fotografijama - 50 kn. 

M. Kirigin - S MARIJOM KROZ GODINU - Uz 

marijanske blagdane i krunicu - 30 kn. 

A. Bello - MARIJA, ŽENA NAŠIH DANA - 31. razmatranje 

o Gospi - 30 kn. 

V. Glibotić - JEKA JEDNOGA VREMENA - Izbor 

uvodnih članaka iz ”Marije” - 40 kn. 

Fra Petar Knežević - GOSPIN PLAČ - 10 kn. 

R. Tomelić - MOJA DJECA I JA - Crtice iz života 

jedne majke i supruge - 40 kn. 

J. J. Šimunović - KAKO ŽIVJETI KRŠĆANSKI? - 

Razmišljanja o kršćanskom životu - 40 kn. 

R. Sprung - ZATVOR BEZ ZIDOVA - Što se sve 

krije iza Jehovinih svjedoka - 20 kn. 

M. Jurišić - CVIJEĆE ZA MARIJU - Razmatranja 

za mjesec svibanj - 30 kn. 

M. Jurišić - S MAJKOM MILOSRDNOM - 

Svibanjska čitanja - Živo, kratko - 25 kn. 

Narudžbe: “Marija“, Trg G. Bulata 3, 21000 Split, 

tel. (021) 348-184. 


zahvale 

Marica Vrbanić, Gornji Desinec: Hvala ti, dobra 

Majko, na svemu! Bdij i dalje nada mnom i mojima, 

uz dar; - Marija Periškić, Stari Mikanovci: Zahvaljujem 

bl. Djevci na svim milostima i njezinu zagovoru 

preporučujem sebe i svoje najmilije, uz dar; - Kornelija 

Klinac, Staševica: Nebeska Majko, dok ti zahvaljujem 

na svim milostima, tebi izruču jem sebe i sve 

svoje, uz dar; - Marica Oreški, Kilch berg: Hvala Maj ci 

Božjoj na zaštiti! Njoj i nadalje preporučujem se be i 

sav hrvatski narod, uz dar; - Ana Grubišin, Tri bunj: 

Majci Mariji zahvaljujem na svemu i pod njezino 

okrilje stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Dara Krešić, 

Staševica: Dok ti zahvaljujem na svim milostima, 

Gospe moja, tebi preporučujem sebe i sve svo je, uz 

dar; - Seka Brha nović, Split: Zahvaljujem Gospi za 

svoju djecu i njihove obitelji, za sva dobra i milosti 

koje smo primili od Svevišnjega, uz dar; - Ma rija 

Marević Srećko va, Staševica: Zahvaljujem Gospi na 

svemu te joj preporučujem sebe i sve svo je, uz dar; - 

Marina Radoš Krstić, Dubrovnik: Hvala Gospi na 

svim da ro vima meni i mojoj obitelji! Njoj se i dalje 

preporu čujem, uz dar; - Marija Skelin, Ši be nik: 

Nebeskoj Majci zahvaljujem na tolikim milo stima i 

njezinu za govoru preporučujem sebe i svoju obitelj, 

uz dar; - Nada Soldo, Staševica: Zahvalna na svim 

milostima, Gospi preporučujem sebe i sve svoje najmilije, 

uz dar; - Anđelka Šimundić, Dugi Rat: Gospi 

zahvaljujem na svim milostima i preporu čujem 

njezinoj zaštiti sebe i svoje drage, uz dar; - Franka 

Ivaniše vić, Krilo Jesenice: Gospe moja, tebi hvala 

na svemu! Bdij i dalje nada mnom i mojima, uz dar; - 

Kata Marević Dragina, Staševica: Zahva ljujem 

Gospi na svemu i preporučujem sebe i svoju obitelj, 

uz dar; - Maja Orlandini, Split: Gospe moja, na 

svemu ti hvala! Bdij nada mnom i unaprijed, uz dar; - 

Dražen Mateljak, Staševica: Gospi zahvaljujem na 

svemu i preporučujem svoju obitelj, uz dar; - Anđa 

Lukač, Zagreb: Gospi hvala na svemu! Njoj pod 

okrilje stavljam sebe i svoje mile i drage, uz dar; - 

Ljilja Marević Natkova, Staševica: Hvala ti, Gospe, 

na svemu! Čuvaj i brani mene i sve moje, uz dar; - 

Marta Kelić, Sveti Ilija: Zahvaljujem Majci Mariji na 

svemu! Njezinoj zaštiti izručujem sebe i sve svoje, uz 

dar; - Katica Zloić, Metković: Majko Mari jo, na svemu 

ti hvala! Budi i dalje uza me i sve mo je, uz dar; - 

Bosiljka Kužić, Staševica: Hvala ti, Gos pe na svemu! 

Bdij nada mnom i svim mojima, uz dar; - Katica 

Kazija, Biograd: Nebeskoj Majci zahvaljujem na 

svemi i pod njezino okrilje stavljam svo ju obitelj, uz 

dar; - Marko Rastija, Zagreb: Majci Ma riji zahvaljujem 

na svim milostima i povjeravam se be i svoju 

obitelj, uz dar; - Studa Mateljak, Staše vi ca: Gospe 

moja, hvala ti na svemu! Čuvaj mene i sve moje, uz 

dar; - Anđela Kos, Lepoglava: Majci Božjoj zahvaljujem 

na svim milostima i izručujem se be i sve svoje, 

uz dar; - Terezija Alač, Split: Zahvaljujem Gospi na 

svemu i njezinoj zaštiti preporučujem sebe i sve svoje, 

uz dar. 

MAJKO, I UNAPRIJED IH PRATI! 


spomen 

U spomen na pokojne roditelje 

JEMRIĆ i MIKUŠ 

Mjesto cvijeća na grob, šaljemo dar za ”Mariju”. 

Kćerka i sin s obitelji 

U spomen mojim dragim roditeljima 

JOSIPU i ANI BUBALO 

mjesto cvijeća na grob šaljem dar za ”Mariju”. 

Kćerka Marija 

1. veljače 11 je godina otkako se Gospodinu preselila 

naša draga majka, svekrva, baka i prabaka 

MARIJA MILARDOVIĆ 

Hvala za svaku dobru riječ, za svaki pripravljen 

zalogaj, za svaku neprospavanu noć, za svaku 

kapljicu znoja, za svaki žulj... Iščekujemo ponovni 

susret pred licem Očevim. 

Sinovi Ivan, Ante, Stipe, Mate i Branko te kćeri Nada 

i Jasna s obiteljima 

(Dar za ”Mariju”) 

11. veljače navršavaju se 2 godine otkako se u 

”kuću Očevu” vratio naš dragi 

STIPE AJDUKOVIĆ 

Dok ti zahvaljujemo za dobrotu koju si nam 

iskazivao, za tebe molimo i preporučujemo te 

milosrđu Božjem. 

Supruga Nevenka s kćerima i sinovima 


U spomen 

MILE TOMLJENOVIĆ 

20. veljače 2008. - 20. veljače 2011. 

Dok molimo za tvoju besmrtnu dušu, zahvaljujemo 

Ocu nebeskom što u Krvi Jaganjčevoj okupa dušu 

koja čeka uskrsnuće. 

Tvoji najmiliji 


26. veljače navršilo se 10 godina otkako je u 

vječnost prešao naš dragi 

ŽELJKO LJUBIĆ 

Vjerujemo da si u 28. godini dozreo za susret s 

Njime, jer te nebeska Majka vodila. Neka ti 

Gospodin bude milosrdan i dobrostiv! Do ponovnog 

susreta pred licem Očevim, tvoji: 

Majka Mara, otac Mirko, brat Stipe i sestra Ines 

s obitelji 


Sjećanje na obljetnicu smrti dragih roditelja 

PERE ŠOKČEVIĆA ( 22. veljače 1995.) 

i MANDE ŠOKČEVIĆ ( 31. svibnja 1998.) 

Vjerujemo da ste u Božjoj blizini i da za nas molite, 

a i mi molimo Oca Nebeskoga da se proslavi 

njegova dobrota. 

Sinovi i kćeri s obiteljima 

(Dar za ”Mariju”)

darovi 

Darovali su i tako omogućili siromašnijima primati 

”Mariju”, po: - 10 kn: Marija Kuštelega, 

Ivanec; Ivka Smirnov, Crikvenica; Ljerka Kop rek- 

Zalešak, Koprivnica; Blaženka Bakić, Split; 

Marica Petrić, Radoboj; Terezija Dogan, Vuko var; 

Mirjana Babajko, Ist; - 20 kn: Luka Peno vić; 

Nikola Omazić, Velika Gorica; Stjepan Klasić, 

Dežanovac; Josip Rajčić, Split; Radmila 

Kraljević, Banjevci; - 30 kn: Marija Tadić, Žrnovnica; 

Anka Brkljačić, Metković; Manda Jak šić, 

Cerna; Elvira Kuzma, Karojba; Jozo Baćak, 

Stobreč; Janja Jakšić, Cerna; Pavica Pačarić, 

Osijek; Margareta Damiš, Mačkovec; Zvonimir 

Čarapina, Fužine; Darko Marković, Prelog; Bo žo 

Vuletić-Antić, Zagreb; Milan Bartolić, Karo jba; 

Ante Staničić, Baška Voda; Dobrila Libe Jurišić, 

Baška Voda; Terezija Rakitić, Stari Mi kanovci; 

Obitelj Čelant, Klenovnik; Dragica Lukšić, 

Cvetković; Jelena Cvitković, Kleno vi ca; Danica 

Žižić, Otok; Mila Grgić, Makarska; Marija Kuhar, 

Samobor; Vera Slunjski, Varaž din; Đurđica 

Hočevar-Medvedovski, Jastre ba r sko; Nevenka 

Žižić, Otok; Selma Oreb, Vela Luka; Katarina 

Veseli, Slavonski Brod; Slavica Erk, Osijek; Marija 

Šlogar, Zagreb-Susedgrad; Nedjeljka Gujinović, 

Metković; Vinka Čagalj, Zagvozd; Ivanka Parlov, 

Makarska; Pava No rac Kevo, Otok; Viktorija 

Ežbegović, Osijek; Ma rija Jerković, Kaštel 

Kambelovac; Marija Ciglarić, Mačkovec; Marija 

Burek, Beketinci; Terezija Alač, Split; Seka 

Brhanović, Split; Lju bica Hladilo, Dubrovnik; 

Vlasta Cerjak, Osijek; Ivan Zlatko Jelić, Tisovac; 

Andrija Laboš, Sa mobor; Marta Sušak, Osijek; 

Ivan Milas, Opa to vac; Marija Čevizović, Gornji 

Crnogovci; Silvija Jakovac, Zagreb; Barbara 

Kovačić, Ve lika Gorica; Lenka Abramić, Nard; 

Jasna Kuz mičić, Zastražišće; Dubravka Bašić, 

Vrpolje; Branka Ocelić, Našice; Anka Benić, Neviđane; 

Ljubica Mrvica ž. Miljenkova, Šibenik; 

Dragica Škrobo, Makarska; Dragica Zovko, Stari 

Mikanovci; Karmela Skorić, Šermudovi; Jela 

Šarić, Nuštar; - Barica Hodalić, Sesvete; Mira 

Lovrić, Ogulin; Anka Dolančić, Belišće; Mirjana 

Damiš, Mačkovec; Ema Dončić, Žminj; Agneza 

Tordinac, Tordinci. 

MARIJA SVIMA OBILATO PLATILA! 

preporuke 

Ana Vrček i čiteteljice iz Zagreba: Majci Božjoj 

preporučujemo sebe i sve svoje, uz dar; - Valerija 

Sa čkar, Antin: Preporučujem se Majci Božjoj, da za vlada 

mir i ljubav u obitelji, uz dar; - Milica Nigris, 

Čakovec: Majci Božjoj preporučujem sebe i svoju 

obitelj za blagoslov, uz dar; - Anka Plećaš p. Nede, 

Staševica: Gospe moja, tebi preporučujem sebe i sve 

svoje, uz dar; - Katica Alvađ, Novi Marof: Molim blagoslov 

i zdravlje za svoju obitelj i sebe, uz dar; - Anđela 

Dropulić Nedina, Staševica: Gospe moja, tebi 

preporučujem sebe i svoju obitelj, osobito dje cu, uz 

dar; - Marija i Mirko Petrinović, Zadar: Pre po ručujemo 

se Gospi, da nad nama i svima našima bdije i čuva 

nas, uz dar; - Pretplatnici ”Marije”, Bol: Sv. Obitelji 

preporučujemo sebe i da čuva sve naše obitelji, uz 

dar; - Branko Grobenski, Koprivnica: Maj ci Mariji pod 

okrilje stavljam sebe i svoje najmilije, uz dar; - Nada 

Musulin ž. Zdravkova, Staševica: Dobra Majko, čuvaj i 

brani mene i moju obitelj, uz dar; - Anka Dabo, 

Novalja: Majko Marijo, tebi izručujem sebe i svoje najmilije, 

uz dar; - Goga Marević Kru ni na, Staševica: 

Dobra Majko, čuvaj i brani mene i sve moje najdraže, 

uz dar; - Zora Marević Jozina, Staševica: Gospe moja, 

tebi preporučujem sebe i sve svoje drage, uz dar; 

Studa Mateljak, Staševica: Nebeska Majko, tebi 

povjeravam sebe i svoje naj milije, uz dar; - Štefanija 

Zupčić, Čačinci: Majko Bo žja, pod tvoje okrilje stavljam 

svoj dom i svoju obi telj, uz dar; - Božica Žgela, 

Appenzell: Preporuču jem nebeskoj Majci svoju obitelj, 

osobito djecu, da nas čuva i vodi, uz dar; - Radenka 

Dropulić Snježa nova, Staševica: Pod tvoju obranu, 

Gospe, stavljam sebe i sve svoje, uz dar; - Marica 

Jazvac, Bad Homburg: Preporučujem u ovoj tuđini 

Majci Božjoj sebe i sve svoje, uz dar; - Stanko 

Kurtanjek, Hove Sussex: Majko Božja, bdij nada 

mnom i štiti me i dalje, uz dar; - Gordana Plećaš 

Smiljanova, Staše vi ca: Nebeska Majko, bdij nada 

mnom i svima mojima, uz dar; - Fanika Krulić, 

Ferrieres en brie: Dobra Majko, i dalje me čuvaj i 

brani, uz dar; - Marija Milatić, Svirče: Majko Marijo, 

tebi povjeravam sebe i sve svoje, da se o nama 

brineš, uz dar; - Nela Jerković Tihomirova, Staševica: 

Majko Božja, pod okrilje tvoje stavljam sebe i sve svoje, 

uz dar; - Milka Talaja, Makarska: Pod okrilje nebeske 

Majke stavljam sebe i svoju obitelj, uz dar. 

MAJKO, POSLUŠAJ NAŠE VAPAJE! 

M A R I J A - vjerski list za Marijine štovatelje 

Osnivač i izdavač: Provincijalat Franjevačke provin cije presv. Otkupitelja, Split; 

Urednik: fra Petar Lubina - Adresa Izdavača, Uredništva i Uprave: Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split; 

tel/faks (021) 348-184 ili tel.: 340-190; e-mail: petar.lubina@st.t-com.hr. 

List izlazi svakog mjeseca, osim u kolovozu i rujnu. - Cijena: pojedinačni broj 7 kn; godišnja pretplata 70 kn; 

za inozemstvo 15 eura ili 18 USD ili odgovarajući iznos u drugoj valuti - običnom poštom. Zračnom poštom: 

Amerika i Kanada 25 USD i Australija 35 AUD. Na više od 10 primjeraka, 10 % popusta. - 

Naš račun: (“Marija” - Split) 2330003-3200726444 poziv na broj 40139576001 Splitska banka, SG Group; 

devizni račun: SG Splitska banka, 40139576026 EUR; IBAN HR 76 2330 0033 2007 2644 4; SWIFT: SOGE HR 22; - 

Tisak: “Slobodna Dalmacija” d. d. - Split. 


poπli su pred nama u vjeËnu domovinu 

Kata VukuπiÊ, majka fra Antina (+3. XI. 2010. u 89. g. - Liπnjak); - Katica GrgiËeviÊ r. GurduliÊ (+11. XI. 

2010. u 78. g. - Vrisnik); - ». s. Ana JedliËko, SM (+20. XI. 2010. - Pariz-Sarajevo); - Ivan KarliÊ, otac sveÊenika 

Stjepana (+28. XI. 2010. u 100. g. - –akovo-Stari Perkovci); - O. Roko Gregov, OFM Tor (+30. XI. 2010. 

u 90. g. - ©koljiÊ, Preko); - O. Franjo Grebenar, OFM (+1. XII. 2010. u 60. g. - Nova Bila-GuËa Gora); - ». s. 

Asunta SrakiÊ, DSPSI (+6. XII. 2010. - Rijeka); - ». s. Huberta BiËaniÊ, SMI (+11. XII. 2010. u 75. g. - Vinkovci); 

- Mara LjubiËiÊ (+14. XII. 2010. - Split-RunoviÊi); - Ana Grgat r. MarkoviÊ, majka Ë. s. Damire, 

Da mjane i Nevenke te sestra Ë. s. Roberte (+15. XII. 2010. u 91. g. - Otok); - Marijan Puljiz Rus (+16. XII. 

2010. - Podosoje, RunoviÊi); - Iva ©uπnjara (+16. XII. 2010. - Sinj); - VlË. Ivan KoπutiÊ, æupnik (+18. XII. 

2010. u 63. g. - Varaædin-Gornje Jesenje); - Kata ΔosiÊ (+18. XII. 2010. - Imotski); - ». s. Cecilija SabljiÊ, OSC 

(+19. XII. 2010. u 52. g. - Split); - Josip Tucak ©omiÊ (+18. XII. 2010. - Split-RunoviÊi); - Dinka Puljiz DæakiÊ 

(+19. XII. 2010. - RunoviÊi); - Ivan ©abiÊ (+21. XII. 2010. - Zmijavci); - ». s. Paula Zalar, SM (+22. XII. 2010. 

u 97. g. - Sinj); - Marijan BabiÊ KaviÊ (+22. XII. 2010. - RunoviÊi); - Danica »ale æ. Antina (+22. XII. 2010. - 

RunoviÊi); - Nives Crnobori ud. Frane, r. ©antriÊ (+22. XII. 2010. u 85. g. - Makarska); - Ivanka LuËiÊ ud. 

Novice, r. TrutaniÊ (+23. XII. 2010. u 69. g. - Jelsa); - Ana Maleπ, nevjesta fra Antina (+23. XII. 2010. - 

Gljev); - Stjepan Novina (+25. XII. 2010. - Zagreb); - Miroslav »otiÊ, otac don Antin i Ë. s. Katarine (+26. 

XII. 2010. u 83. g. - Dubrava); - Mons. Franjo Bosnar (+26. XII. 2010. u 76. g. - Zagreb-Bjelovar); - Stipan 

Norac Kevo (+27. XII. 2010. u 80. g. - Otok); - ©imun TopiÊ ©akiÊev (+29. XII. 2010. u 77. g. - Baπka Vo da); 

- Don Ante ErstiÊ (+31. XII. 2010. u 69. g. - Zadar-Medviapplea); - Jakov StipiπiÊ (+31. XII. 2010. - Zagreb); - 

Josipa Labaπ, snaha mons. Danijela (+31. XII. 2010. - Lobor); - O. Ante AniÊ, OFM (+1. I. 2010. u 78. g. - 

Zagreb-Imotski); - Marica StjepoviÊ (+2. I. 2011. u 89. g.); - Mons. Ante KlariÊ (+2. I. 2011. u 85. g. - Split- 

Krilo Jesenice); - Luka DukiÊ, brat don Anappleelkov (+3. I. 2011. - Koπute, Trilj); - Mile Miro JaæiÊ (+4. I. 2011. - 

Imotski); - Ante BeriÊ (+7. I. 2011. u 79. g. - Split-Zaostrog); - Iva Norac Kevo r. PupiÊ BakraË, sestra fra 

Franina i Ë. s. Marije (+8. I. 2011. u 77. g. - Otok); - Slavko Budimir (+11. I. 2011. - Imotski); - Dra gica 

Bitanga (+12. I. 2011. - RunoviÊi); - Franka EteroviÊ, majka nadb. Nikole (+14. I. 2011. u 91. g. - PuËiπÊa). 

S A D R Ž A J 

Svjetlo za sve narode (Urednik) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

Majka RijeËi i Majka radosti (Benedikt XVI.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 

Prikazanje u Hramu - umjetniËka izloæba (I. BodroæiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 

Æivot, dakle, biraj (S. JerËiÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 

Gospina pomoÊ (A. BariniÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 

Od ”Svjetla naroda” do ”Znaka pouzdane nade” (dar-ko) . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 

Od utjehe Majko, ti me, ti me spasi! (D. MarkoviÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 

NeobiËna Gospina slika (A. B. Periπa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 

»emu Dan æivota? (D. De Micheli Vitturi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 

©to su zavjetni darovi i kako su nastali? (P. Lubina) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 

Gospi zahvalni za djecu (K. JoliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 

Bog Ëini Ëudesa (R. T) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 

Æivimo u radosti i poniznosti (J. DæoliÊ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 

Svetost sakramenta æenidbe (J. Batelja) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 

Njegovim ranama izlijeËeni (Kajo) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 

Svjetlo SvijeÊnice (S. Marija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 

OVAJ BROJ ”MARIJE” POTPISAN JE ZA TISAK 18. SIJE»NJA 2011. 


OBDARI IH, GOSPODINE, ŽIVOTOM VJEČNIM!

NOVA KAPELA 

Ime Marijino 

Æupna crkva u Novoj Kapeli 

posveÊena je bl. Djevici Mariji. 

Jednobrodno je to zdanje baroknoga 

stila, s apsidom i zvonikom barokne 

kape koji izrasta nad proËeljem, 

sagraappleeno 1773. godine. Kraj apside 

je prislonjena i sakristija, a okolo 

crkvenog dvoriπta uzdiæe se 

ogradni zid. 

Crkvu je posvetio 13. srpnja 1777. 

Imenu Marijinu biskup Josip Galjuf 

(1772.-1786.), a glavni oltar u njoj 

10. rujna 1961. nadbiskup Franjo 

©eper (†1981.). 200. obljetnica 

posvete crkve sveËano je proslavljena 

18. rujna 1977., kad je 

slavlje predvodio nadb. Franjo 

KuhariÊ (†2005.). Za tu je zgodu 

papa Pavao VI. (†1978.) poslao 

æupljanima preko nadbiskupa i 

posebnu Ëestitku. 

Blagdan Imena Marijina poËeo se 

najprije slaviti u ©panjolskoj, πto je 

g. 1513. odobrio papa Julije II., a u 

17. st. njegovo slavljenje proπireno 

je na Ëitavu ©panjolsku i Napuljsko 

kraljevstvo. U znak zahvalnosti 

za osloboappleenje BeËa od osmanlijske 

najezde 12. rujna 1683., papa 

Inocent XI. proπirio ga je g. 1684. 

na cijelu Crkvu nakon πto je poljski 

kralj Jan Sobjeski, pouzdavajuÊi se 

u Ime Marijino, sa svojom vojskom 

pobijedio Turke kraj BeËa, te odredio 

da se slavi u nedjelju nakon 

Male Gospe. Papa Pio X. prenio 

ga je na 12. rujna, na dan pobjede 

naša marijanska svetišta 

nad Turcima kraj BeËa. Obnovljeni 

Rimski kalendar ne spominje blagdan 

Imena Marijina, jer ne donosi 

svih marijanskih blagdana, ali je on 

u mnogim posebnim kalendarima, 

πto je u skladu s pobudnicom pape 

Pavla VI. ”©tovanje Marije” 

(usp. br. 9). 

Vrijeme je prolazilo i na crkvi u 

Novoj Kapeli ostavljalo svoje tragove. 

Trebalo ju je u viπe navrata 

popravljati i obnavljati. Tako je 

temeljitija obnova na njoj poduzeta 

g. 1995. za æupnikovanja 

Nikole JuπiÊa. 

Na uglovima crkvene ograde nalaze 

se kapele. To je zapravo svetiπte 

Gospe SiËanske. U njemu se Ëuvao 

Gospin kip koji je potjecao iz 

Dubovca, danas Gospina Polja, 

gdje se njegov lik opet nalazi, ali 

kao kopija svoga originala koji je 

sada u æupnoj crkvi. On je veÊ 12. 

rujna 1774. u nju sveËano unesen 

s Gospina Polja, a nastojanjem 

æupnika Tome GrgureviÊa veÊ g. 

1796. zamijenio ga je novi iz BeËa. 

Nekadaπnja, stara crkva bila je 

usred groblja na ”Gospinu brdu”, 

na brijegu Dubovac. Gospina slika 

prenesena je iz stare crkve u novu, 

pa je ostao spomen ”Svetkovine 

prenoπenja”. Gospina slika sada 

je u jednoj udubini s oltariÊem, a 

na glavnom oltaru stoji pozlaÊeni 

Gospin bakreni kip, dar æupnika 

T. GrgureviÊa. Od oltarne vrijedne 

kovane pregrade naËinjen je oltar 

prema puku. U crkvi su i umjetniËki 

vrijedne postaje kriænog puta, bogate 

ornamentikom, koje je g. 1983. 

izradila Lojzika Ulamn (†1994.). 

NASLOVNA SLIKA: Bijeg u Egipat (s. Zdravka MiliÊ) 

SLIKA NA OMOTU: Crkva Imena Marijina u Novoj Kapeli (foto: Dragutin KepiÊ)

veljača - 2011. (pdf format)

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?