Zaštita ptica pjevica - nerješiv - Hrvatske šume

DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA 

Ima li prostora 

za nova 

zapošljavanja 

u šumarstvu 2 

broj 

103/104 

Godina IX., 

Zagreb, 

srpanj/kolovoz 

2005. 

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 

Kako zaštititi i očuvati 

šume u svijetu 11 

Bare i močvare, kakve 

su nekad bile 24 

Muzej šumarstva u Krasnu Slavonski orijaši prkose stoljećima Najviše se suši jela

u ovom broju 

Mjesečnik »Hrvatske šume« 

Izdavač: »Hrvatske šume« 

d.o.o. Zagreb 

Direktor: 

Darko Beuk 

Glavni urednik: 

Miroslav Mrkobrad 

Novinari: Antun Z. Lončarić, 

Miroslav Mrkobrad, Vesna 

Pleše i Ivica Tomić 

Uređivački odbor: 

predsjednik Branko Meštrić, 

Ivan Hodić, Mladen Slunjski, 

Herbert Krauthaker, Čedomir 

Križmanić, Željka Bakran 

Adresa redakcije: 

Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb 

tel.: 01/4804 169, 

faks: 01/4804 101 

e-mail: direkcija@hrsume.hr 

miroslav.mrkobrad@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek 

slagati s mišljenjima autora 

teksta. 

Oblikovanje i priprema: 

Stjepan Pepelnik 

Tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, 

Slavonska avenija 4 

Naklada: 6200 

CJENIK OGLASNOG 

PROSTORA 

Jedna stranica (1/1) 3.600 kn; 

pola stranice (1/2) 1.800 kn; 

trećina stranice (1/3) 1.200 kn; 

četvrtina stranice (1/4) 900 kn; 

osmina stranice (1/8) 450 kn. 

Unutarnje stranice omota (1/1) 

5.400 kn; 1/2 stranice 2.700 kn; 

1/3 stranice 1.800 kn; zadnja 

stranica 7.200 kn (tu stranicu 

nije moguće dijeliti). 

U ovu cijenu nije uračunat PDV 

koji plaća oglašivač. 

Naslovna stranica: 

Prizor 

s Kornata 

– Željko Gubijan 

2.-10. DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA 

Ima li prostora za nova 

zapošljavanja u šumarstvu 

Ivanska je prvak svijeta 

Šumari Karlovcu 

11. UJEDINJENI NARODI 

Kako zaštititi i očuvati šume u 

svijetu 

12. EUROPSKE ŠUME 

Europski šumari spremni za 

dijalog 

13.-15. OBLJETNICE 

Muzej šumarstva u Krasnu dio je 

povijesti toga kraja 

16.-17. EKOLOGIJA 

Najviše se suši obična jela 

18.-19. STARE ŠUME, PRAŠUME, GOROSTASI 

Slavonski orijaši prkose 

stoljećima 

20.-21. PRIRODA I MI 

Osnove interpretacije, ili kako 

otkriti vrijednosti zaštićenih 

područja 

24.-25. MOČVARE 

Bare i močvare, kakve su nekad 

bile 

27. PRO SILVA EUROPA 

Gospodarenje prirodnim načinom 

zaštitni je znak hrvatskoga 

šumarstva! 

28.-29. ZAŠTIĆENA PRIRODA 

Kamačnik je »sutjeska puna divlje 

romantike«! 

30.-31. MIŠLJENJA 

Šuma je kaotični sustav 

34.-35. ŠUMSKE RAZGLEDNICE 

Mala šumarija za velike poslove 

36.-37. ZAŠTIĆENE PTICE 

Zaštita ptica pjevica – nerješiv 

(europski) problem! 

40. ZDRAVLJE 

Oprez, dolazi ambrozija 

48. LJUDI I PLANINE 

Na vrhu Pahnes na 2 453 m 

Broj 103-104 • lipanj/srpanj 2005. HRVATSKE ŠUME 1

šumarsko obrazovanje i znanost imaju 

dugu tradiciju, a cilj je dobiti još kvalitetnije 

kadrove. Europska zajednica 

je prigoda za našu bolju budućnost, a 

ostvarenje toga ovisi samo o nama. Ne 

trebamo se bojati Europe, već naše poslovične 

površnosti. Premda Bolonjska 

deklaracija zahtijeva promjene i izradu 

novih programa, nije potrebno žuriti te 

donositi brzopleta i neprovjerena rješenja. 

Ukidanje inženjerske titule, prema 

novome programu Šumarskoga fakulteta, 

još je jedno bespotrebno rušenje 

tradicije, pogotovo kada se uzme u 

obzir da su inženjeri nositelji inovacija 

i stvaranja novih vrijednosti. Prijeti li 

nam i ukidanje Hrvatskoga šumarskog 

društva? – zapitao se akademik Matić. 

Dvojbe oko 

trogodišnjega 

studiranja 

Dipl. ing. Herman Sušnik, državni tajnik 

u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva 

i vodnoga gospodarstva, istaknuo 

je kako se visokoškolsko šumarsko obradani 

hrvatskog šumarstva, karlovac, 

145 GODINA ŠUMARSKE NASTAVE U HRVATSKOJ 

Ima li prostora za nova za 

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

A. Z. 

Lončarić i 

I. Tomić 

Najveća kvaliteta 

reforme obrazovanja 

je koordinacija 

visokoškolskoga 

šumarskog obrazovanja 

na unutarnjoj i 

međunarodnoj 

razini, a njome će se 

omogućiti sveobuhvatno 

obrazovanje stručnih 

kadrova te postići 

veća konkurentnost 

diplomanata na tržištu 

rada. U tom kontekstu 

treba promatrati 

i mogućnosti za 

proširenjem djelatnosti 

u šumarstvu, otvaranjem 

novih poslovnih polja 

(korištenje biomase, 

proizvodnja kratkog 

cijepanog drva, razvoj 

turizma i gospodarenje 

nekretninama i drugo) te 

stvaranjem mogućnosti 

zapošljavanja novih 

šumarskih inženjera i 

šumarskih tehničara. O 

tome ali i nekim drugim 

važnim pitanjima 

usklađivanja programa 

i onoga što traži 

život, bilo je riječi u 

izlaganjima i raspravi 

o srednjoškolskoj 

i visokoškolskoj 

šumarskoj nastavi u 

Hrvatskoj s posebnim 

osvrtom na šumarsku 

praksu, u okviru 

tematskog dijela 

Skupštine Hrvatskoga 

šumarskog društva na 

Danima hrvatskoga 

šumarstva u Karlovcu 

Sa skupštine Hrvatskoga šumarskog društva 

Dipl. ing. 

Herman 

Sušnik, 

državni 

tajnik 

U 

šumarstvu se oduvijek posebna 

pozornost pridavala 

obrazovanju šumarskih kadrova. 

Tako je već u prvim 

programima rada HŠD-a, utemeljenog 

1846., bila naznačena potreba osnivanja 

domaće ustanove za obrazovanje 

šumarskih stručnjaka, istaknuo je 

među ostalim akademik Slavko Matić u 

sklopu tematske rasprave pod nazivom 

»Srednjoškolska i visokoškolska šumarska 

nastava u Hrvatskoj, s posebnim 

osvrtom na šumarsku praksu« u uvodnom 

izlaganju na Skupštini Hrvatskoga 

šumarskog društva u Karlovcu, 17. lipnja. 

Podsjetio je nazočne na činjenicu 

da je iz povijesti hrvatskoga šumarstva 

poznato kako je među ostalim i zalaganjem 

članova HŠD-a, 1860. započelo s 

radom Gospodarsko šumarsko učilište 

u Križevcima, a 1898. Šumarski odjel je 

preseljen u Zagreb, u tada novoizgrađenu 

zgradu HŠD-a, gdje je započelo 

visokoškolsko obrazovanje šumarskih 

kadrova u Šumarskoj akademiji, danas 

Šumarskom fakultetu. – Vidljivo je kako 

Mr. sc. 

Darko 

Beuk 

2 

Broj 103-104 • srpanj/kolovoz 2005. 

HRVATSKE ŠUME

11-18. 6. 2005. 

pošljavanja u šumarstvu 

Akademik Slavko Matić, mr. sc. Josip 

Dundović i dipl. ing. Winfried Eberl 

zovanje mora uhvatiti u koštac s gospodarstvom. 

Potrebno je znanje stranih 

jezika, poznavanje marketinga i dr. 

Licenciranjem šumskih radova, prema 

novome Zakonu o šumama, ostvarit će 

se red na tržištu rada, a šumarska struka 

bit će zaštićena. Mr. sc. Darko Beuk, 

direktor Hrvatskih šuma, pozdravio je 

sveobuhvatnu reformu visokoškolskog 

obrazovanja, tzv. Bolonjski proces, koja 

u šumarskoj struci dolazi u trenutku 

kada se i hrvatsko šumarstvo nalazi na 

prekretnici. Najveća kvaliteta reforme je 

koordinacija visokoškolskog šumarskog 

obrazovanja na unutarnjoj i međunarodnoj 

razini, a njome će se omogućiti 

sveobuhvatnije obrazovanje stručnih 

Dr. sc. 

Josip 

Franjić 

kadrova te postići veća konkurentnost 

diplomanata na tržištu rada. Time će se, 

što je vrlo važno, proširiti mogućnosti 

njihova zapošljavanja u područjima koja 

šumarskoj struci nedvojbeno pripadaju. 

U tome smislu podržava se Šumarski 

fakultet zbog pokretanja novoga studija 

»Urbano šumarstvo, zaštita prirode 

i okoliša«, što je važan iskorak prema 

multidisciplinarnosti i kvaliteta više u 

profilu visokoobrazovanoga šumarskog 

stručnjaka. Nije bit samo u proširenoj 

mogućnosti zapošljavanja, već i u djelomično 

promijenjenoj ulozi koju u novim 

okolnostima preuzima trgovačko društvo, 

zaduženo za gospodarenje državnim 

šumama te jednaku proizvodnju 

drva i usluga. Nove mogućnosti zapošljavanja 

su i u gospodarenju privatnim 

šumama, koje čine 19 % ukupnih šumskih 

površina. Ipak postoji jedna nedoumica 

u vezi s dogovorenim sustavom 

školovanja visokoobrazovanih šumarskih 

kadrova. Riječ je o takozvanom 3+2 

sustavu, jer je upitna realna potreba 

za stručnim kadrom obrazovne razine 

prvostupnika (inženjera šumarstva) sa 

završene 3 godine fakulteta. Nasuprot 

tome, potrebe za profilom stručnjaka 

magistra šumarstva nisu upitne, jer se 

sve više otvaraju mogućnosti rada u 

novim specijalističkim područjima za 

koja je potrebna veća razina znanja 

– istaknuo je Beuk. Dodao je kako se, 

zbog promjena u načinu poslovanja te 

restrukturiranja trgovačkog društva, u 

Hrvatskim šumama uviđa jasna potreba 

za različitim oblicima usavršavanja 

visokostručnih kadrova. Za ostvarenje 

te nužnosti potrebna je, prije svega, 

proširena suradnja sa Šumarskim fakultetom 

u Zagrebu. 

Novi studijski programi 

Dipl. ing. drv. tehn. Marina Tatalović 

govorila je o srednjoškolskoj i visokoškolskoj 

šumarskoj nastavi u Hrvatskoj, 

a dr. sc. Josip Franjić i dr. sc. Ružica Beljo-Lučić 

o visokoškolskom obrazovanju 

te novim studijskim programima 

Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

Kada je riječ o srednjoškolskom 

obrazovanju, sa stajališta šumarske 

prakse društvo bi trebalo voditi brigu 

o broju proizvedenih kadrova. Prema 

sadašnjem stanju, postavlja se pitanje 

zaposlenja tih kadrova, jer je broj onih 

koji godišnje završavaju srednjoškolsko 

obrazovanje višestruko veći od potrebe. 

Osim toga, stalno je prisutan problem 

opremanja škola i osposobljavanja 

nastavnika. U obrazovanju visokoškolskih 

kadrova treba povesti računa 

o tome koje će to poslove moći raditi 

šumarski stručnjak nakon završene 3 

godine školovanja po programu 3+2, 

Novi nastavni planovi i programi te režim studiranja na 

Šumarskom fakultetu u Zagrebu načinjeni su u skladu s 

Bolonjskim procesom i aktualnim nastojanjima reorganizacije 

visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj. 

Ukidanje inženjerske titule, prema novome programu 

Šumarskoga fakulteta, još je jedno bespotrebno rušenje 

tradicije, pogotovo kada se uzme u obzir da su inženjeri 

nositelji inovacija i stvaratelji novih vrijednosti. 

Broj 103-104 • srpanj/kolovoz 2005. HRVATSKE ŠUME 3

Sa Skupštine 

U 

povodu Dana hrvatskoga šumarstva 

u Karlovcu je 17. lipnja u 

Gradskom kazalištu »Zorin dom« 

svečanom 109. skupštinom Hrvatskoga 

šumarskog društva i savjetovanjem 

obilježena 240. obljetnica organiziranoga 

šumarstva te 145 godina šumarske 

nastave u Hrvatskoj. Tajnik HŠD-a 

dipl. ing. Hranislav Jakovac podnio je 

izvještaj o radu i poslovanju tijekom 

2004. godine, odnosno između dviju 

skupština. Među brojnim aktivnostima 

prošle je godine održano savjetovanje 

o aktualnoj problematici hrvatskoga 

šumarstva, na kojemu se raspravljalo 

o stanju i zadaćama u šumarskom 

sektoru, novome Zakonu o šumama, 

restrukturiranju Hrvatskih šuma d.o.o 

i prilagodbi šumarstva zakonima Europske 

unije. Potkraj godine HŠD je 

bio suorganizator međunarodnoga 

znanstvenog skupa o protuerozijskoj i 

vodozaštitnoj ulozi šume, a osnovana 

je sekcija Pro Silva Croatia, kao jedna 

od članica Pro Silva Europa. Među važnijim 

zadaćama bilo je tiskanje Šumarskog 

lista, znanstveno-stručnog 

i staleškog glasila. Početkom 2004. 

Skupština HŠD-a 

kojega predlaže Šumarski 

fakultet. Osobito kada 

se uzmu u obzir prirodne 

šume u Hrvatskoj za čije 

se gospodarenje traži velika 

stručnost, a time i zahtjevnije 

obrazovanje. 

Novi nastavni planovi i 

programi kao i režim studiranja 

na Šumarskom fakultetu 

načinjen je u skla- 

du s Bolonjskim procesom i aktualnim 

nastojanjima reorganizacije visokoškolskog 

obrazovanja u Hrvatskoj. Predloženi 

studiji usklađeni su s predloženim 

studijima na drugim fakultetima grupacije 

biotehničkih fakulteta Sveučilišta u 

Zagrebu te s programima visokoškolskih 

institucija europskih sveučilišta. 

Time se nastojala postići koordinacija 

u našem stručnom segmentu kako bi 

se omogućilo obrazovanje modernih 

interdisciplinarnih visokoobrazovanih i 

visokoosposobljenih stručnjaka. Oni bi 

bili spremni na izazove koje postavljaju 

suvremene tehnologije u šumarstvu i 

drvnoj tehnologiji. Istovremeno, cilj je i 

zadržati postojeću prepoznatljivost Šumarskoga 

fakulteta u bližem srednjoeuropskom 

okruženju, a programe uskladiti 

s onima vodećih europskih sveučilišta 

u tim područjima znanosti. Na 

akademskoj godini 2005./2006. izvodit 

će se preddiplomski i diplomski studiji. 

Tri preddiplomska studija obuhvaćaju: 

Šumarstvo, Urbano šumarstvo, zaštitu 

prirode i okoliša te Drvnu tehnologiju. 

Četiri diplomska studija čine: Šumarstvo 

(smjerovi: Uzgajanje i uređivanje 

šuma s lovnim gospodarenjem te Tehnika, 

tehnologija i management u 

šumarstvu), Urbano šumarstvo, zaštita 

prirode i okoliša, Drvnotehnički procesi 

i Oblikovanje proizvoda od drva. 

Prostor za nova 

zapošljavanja 

šumarskih inženjera 

Mr. sc. Josip Dundović imao je referat 

(u suradnji s prof. Brankom Ranogajcem 

i dipl. ing. Tomislavom Starčevićem) pod 

nazivom »Ima li u Hrvatskim šumama 

d.o.o. Zagreb prostora za proširenjem 

djelatnosti i nova zapošljavanja diplomiranih 

inženjera šumarstva i šumarskih 

tehničara?«. Naglasio je kako se nakon 

14 godina postojanja HŠ-a i razvojnih 

projekcija ocjenjuje da ima prostora za 

zapošljavanje novih dipl. ing. šumarstva. 

Zapošljavanje šumarskih tehničara 

prvenstveno će se svoditi na zamjenu 

postojećih i neznatno na temelju novootvorenih 

poslova. S tim projekcijama i 

uz utvrđene potrebe poduzetnika u šumarstvu 

trebalo bi uskladiti upisne kvote 

Šumarskog fakulteta i šumarskih škola. 

tiskan je posebni broj s referatima sa 

savjetovanja održanom u Senju u studenom 

2003. Osim navedenih aktivnosti 

održano je niz predavanja u središnjici 

i po ograncima, a organizirane su 

domaće i inozemne stručne ekskurzije. 

U sklopu ovogodišnjih aktivnosti valja 

izdvojiti prisustvovanje na javnoj tribini 

na temu »Budućnost Drave«, uspješno 

sudjelovanje u Delnicama na skijaškom 

susretu Alpe-Adria te na Europskom 

nordijskom natjecanju u Bjelorusiji. 

Početkom lipnja za članove vijeća Pro 

Silva Croatia organizirana je ekskurzija 

na području bjelovarske, koprivničke i 

zagrebačke podružnice HŠ-a te nastavnih 

objekata Šumarskog fakulteta. 

Tijekom skupštine verificiran je program 

rada i financijskog plana za 2005. 

godinu, a bilo je riječi o osnivanju Hrvatske 

udruge za biomasu. Na skupu je 

predsjednik austrijske Udruge za biomasu 

dipl. ing. Winfried Eberl predstavio 

aktivnosti Udruge te pozdravio buduće 

osnivanje hrvatske udruge, koja će biti 

sekcija HŠD-a. Naglasio je važnost biomase, 

prije svega šumske, kao važnog 

izvora obnovljive i ekološki prihvatljive 

Zacrtane ciljeve, kazao je 

Dundović, moguće je ostvariti 

na nekoliko načina: 1. 

otvaranjem novih poslovnih 

polja (a. korištenje šumske 

biomase: proizvodnja kratko 

rezanog i cijepanog drva za 

kućanstva, sječke za toplane 

i termoenergane i dr.; b. 

razvojem turizma, c. gospodarenje 

nekretninama i dr.), 

2. pojačanom suradnjom sa znanstveno-istraživačkim 

institucijama te 3. poticanjem 

međunarodne suradnje putem 

Poduzeća za državne šume i organiziranim 

lobiranjem za područje šumarstva 

unutar Europske zajednice. 

Tijekom rasprave akademik Matić je 

napomenuo kako je Šumarski fakultet 

uložio znatne napore i mukotrpni rad 

za predstavljanje reforme studija o kojima 

se Hrvatske šume, zbog određenih 

dvojbi, moraju izjasniti. Mr. sc. Marina 

Popijač naglasila je da više informacija 

o reformi mora biti u Šumarskom listu 

i časopisu »Hrvatske šume«. Postavila 

je pitanja hoće li Fakultet poticati buduće 

stručnjake da traže nova znanja, 

razvijaju prezentacijske, komunikacijske 

i druge sposobnosti u Europskoj 

zajednici, koje su vrlo važne za naš 

opstanak na tržištu. 

Na kraju skupštine dipl. ing. Branko 

Meštrić prezentirao je nazočnima internetski 

prikaz imenika hrvatskih šumara 

(11.773) s 25.000 opisa i cjelovitu 

bibliografiju Šumarskoga lista, koja se 

još dorađuje. Skupštini su prisustvovali 

pomoćnici ministara Ivica Grbac, Robert 

Laginja i Miroljub Stojanović. 

energije za proizvodnju električne energije 

i biogoriva (biodizela i bioplina). 

Svečana akademija 

Po završetku Skuštine i tematske rasprave 

sudionici su u kazalištu »Zorin 

dom« prisustvovali svečanoj akademiji 

na kojoj su se uspješnim nastupima 

predstavili članovi »Prvog hrvatskog 

pjevačkog društva Zora«, pročitani su i 

najbolji učenički radovi na temu šume i 

šumarstva, a uz više plesnih točaka posjetitelji 

su mogli saznati i kako je šuma 

predstavljena u književnosti. 

4 


HRVATSKE ŠUME

dani hrvatskog šumarstva 

6. DRŽAVNO NATJECANJE SJEKAČA 

Pogled na poligon uz Koranu 

Ivanska je 

Piše: Miroslav Mrkobrad, 

Zlatko Lončarić 

Foto: M. Mrkobrad, Z. Lončarić 

prvak svijeta. . . 

Pobjedom Franca Žalca i Uprave šuma Bjelovar na 6. 

natjecanju sjekača Hrvatskih šuma, u Karlovcu je 18. 

lipnja okončana tradicionalna šumarska manifestacija 

Dani hrvatskoga šumarstva koja je u osam dana 

trajanja, od 11. do 18. lipnja, Karlovac pretvorila 

u šumarski grad te nizom događanja šumarstvo i 

šumarsku struku približila javnosti. Više od 3000 

šumara i ostalih gostiju prisustvovalo je spektaklu na 

novouređenom poligonu uz Koranu gdje je svatko tko 

je došao mogao pronaći ponešto za sebe 

»Neka pati koga smeta, Ivanska je 

prvak svijeta...«, pjevali su šumari iz 

ove šumarije u bjelovarskoj Upravi slaveći 

ukupnu pobjedu Bjelovara (2.518) i 

još više svoga sjekača Franca Žalca koji 

je obranio titulu najboljeg s natjecanja u 

Vinkovcima 2003. i u Karlovcu na 6. državnom 

natjecanju sjekača po drugi put 

s osvojenih 886 bodova bio najuspješniji. 

Iza njega bila su dva Vinkovčana, Ilija 

Šarić s 846 i Niko Lukač s 843 boda, a 

Vinkovčani su i u ekipnoj konkurenciji bili 

drugi s 2.492 boda ispred Uprave šuma 

Zagreb koja je s 2.345 bodova obranila 

visoku treću poziciju s posljednjeg natjecanja 

u Vinkovcima. 

Proglašnjem pobjednika i podjelom 

nagrada te spomenutom pjesmom 

uspješnicom s teško ponovljivog nastupa 

hrvatskih nogometaša u Francuskoj 

1998., naravno s malo promijenjenim 

tekstom u izvedbi »Štefanjskih zvona«, 

okončani su Dani hrvatskoga šumarstva, 

tradicionalne šumarske manifestacije 

koja je u Karlovcu potrajala od 

11. do 18. lipnja. Pobjednicima, i ne 

samo njima, pripale su nagrade brojnih 

sponzora kao i Hrvatskoga sindikata 

šumarstva. 

Svrstavanje ekipa 

Otvaranje – svečana pozornica 


Slavilo se i na pozornici uz »Štefanjska zvona« 

Trojica prvoplasiranih 

Pobjednička ekipa Bjelovara 

Pod šatorom svake uprave bilo je živo! 

Na Vlastelinskom sajmu 

U znaku značajnih 

jubileja 

– Danas kad održavamo 6. natjecanje 

sjekača u sklopu tradicionalne 

šumarske manifestacije Dani hrvatskoga 

šumarstva, moramo se prisjetiti 

i onih prvih koja su održana još u 

ratnim uvjetima, rekao je otvarajući 

natjecanje Herman Sušnik, državni tajnik 

u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva 

i vodnoga gospodarstva. A 

ovogodišnja se događanja uklapaju u 

obilježavanje još jednoga značajnoga 

datuma – 240-godišnjice organiziranoga 

bavljenja šumarstvom u Hrvatskoj, 

rezultat čega su dobro očuvane šume 

koje pokrivaju 43 posto državnog područja. 

Time su stvoreni uvjeti za daljnji 

uspješan razvoj ove djelatnosti. Na 

važne jubileje hrvatskoga šumarstva 

podsjetio je i direktor Hrvatskih šuma 

Darko Beuk koji je posebno istaknuo 

važnost stvaranja jedinstvenog poduzeća 

u ratnim uvjetima prije 15 godina. 

Time su stvoreni uvjeti za stabilan razvoj 

šumarstva što potvrđuju i prošlogodišnji 

poslovni rezultati, a trend dobroga 

gospodarenja nastavlja se i ove godine. 

Direktor Beuk posebno je podvukao 

važnost ljudskih resursa u cjelokupnoj 

poslovnoj politici tvrtke te značenje 

predstojećih promjena u kojima će se 

stimulirati uspješan rad. Prisutnima su 

se obratili i župan Karlovačke županije 

Ivica Horvat te voditelj Uprave šuma 

Karlovac Zoran Sabljarić koji je svima 

poželio da im »Karlovac i četiri rijeke 

ostanu u lijepom sjećanju, a natjecateljima 

naklonost božice sreće«. 

Velik posao 

Ni jedno natjecanje sjekača dosad 

nije se odvijalo pred tolikim brojem 

ljudi i to je već prvi uspjeh domaćina! 

Oko 3000 šumara i gostiju okupiralo je 

prostor rezerviran za poznate Karlovačke 

dane piva, a poligon je bio smješten 

uz samu Koranu. U posebnim 

šatorima tradicionalno su se svojom 

gastronomskom ponudom predstavile 

sve uprave, neke, kao Sisak i svojim 

kulturno-povijesnim znamenitostima 

(prikaz povijesti kovanog novca!), ali i 

brojni gosti (Šumarski institut, Šumarska 

škola Karlovac, HŠD) i drugi, gosti 

iz Češke, te poslovni partneri. Bio je tu 

i veliki šator (da brojni sudionici i gosti 

u sparnom i teškom ljetnjem danu ne 

bi ostali gladni i žedni!) te tek nešto 

manji šator Finvesta. Bilo je i posebnih 

promotivnih događanja, organiziranog 

natjecanja za posjetitelje u 

piljenju trupaca dvoručnom pilom i 

presijecanju oblice sjekirom, bilo je i 

kupanja u Korani. Nije nedostajalo ni 

glazbe. Uz tradicionalno veseli požeški 

štand tamburaši su bili i na zagrebačkom, 

pa pod šatorom šumarije Ivanska 

koja je pratila svoje sjekače(!), te 

pod još nekima. 

Karlovčani su, vidjelo se na svakom 

koraku, a posebno tijekom svih prethodnih 

događanja, uložili puno truda kao 

bi gradu Karlovcu predstavili šumarstvo 

i šumarsku struku. Animirali su škole, 

organizirali slikarske radionice, priredili 

prigodne izložbe i programe (nesvakidašnji 

i zanimljiv je bio Vlastelinski sajam 

u starom gradu Dubovcu!). Velik 

broj prisutnih, konačno, potvrđuje da su 

u potpunosti uspjeli. Jedini (mali) problem 

je nedostatak kapaciteta za noćenje 

u gradu, no to je ipak zanemarivo u 

odnosu na sve što se vidjelo. 

Suci su besprijekorno odradili svoj 

posao, što je bitno, tako da središnji 

sud za žalbe nije niti imao posla. To se i 

očekivalo, budući da je to već uhodana 

ekipa koju je teško iznenaditi! 

Informatika je također bila na visini 

zadataka, podaci su bili brzo obrađivani, 

no najveći dio posla informatičari su 

odradili prije natjecanja – bila je to izrada 

akreditacijskih kartona na što je potrošeno 

iznimno puno truda i vremena. 

Trka udvoje 

Nastavljena je trka udvoje za primat 

između Bjelovara i Vinkovaca i to nije ništa 

novo. I zagrebačka Uprava drži visok 

standard (ponovno treća, kao i u Vinkovcima). 

U odnosu na prethodno natjecanje 

najviše je pala Koprivnica (s 4. na 11. 

mjesto, no ove je godine imala najbolji 

štand od svih dosadašnjih!). Identičan, ali 

obratan slučaj je Požega koja je napravila 

najveći skok, s 11. na 4. mjesto, a Splićani 

su iznenadili i neke sjekački jake uprave. 

Standardno se drže Delnice, N. Gradiška, 

Karlovac. Jasno je da su rezultati i plasman 

odraz toga koliko tko ulaže i pridaje 

važnosti natjecanjima, kao uostalom, u 

svakom sportskom natjecanju. 

Franc Žalac izrasta u šampiona, a kada 

bi se njegovima odličjima dodala i dva 

prva mjesta Darka Paulića (u Kinkovu i 

Senju), također iz Ivanske, a sada vođe 

ekipe Bjelovara, sama šumarija mogla bi 

napraviti malu izložbu medalja! 

6 


HRVATSKE ŠUME

POJEDINAČNI PLASMAN 

plasman natjecatelj bodova ekipa 

1. Franc Žalac 886 BJ (7) 

2. Ilija Šarić 846 VI (7) 

3. Niko Lukač 843 VI (7) 

4. Ivica Kitner 821 BJ (7) 

5. Ante Kaurin 819 NO (7) 

6. Drago Dobenko 814 NO (7) 

7. Antun Vugrić 811 BJ (7) 

8. Ilija Lukić 803 VI (7) 

9. Saša Polanc 799 DE (7) 

10. Ivica Krulić 797 DE (7) 

11. Nikola Purić 797 ZA (7) 

12. Željko Tomić 789 KA (7) 

13. Mijo Jurčin 789 ZA (7) 

14. Borislav Jakovljević 779 SI (7) 

15. Đuro Korman 778 PO (7) 

16. Ivica Čakalić 777 PO (7) 

17. Milan Čorković 759 ZA (7) 

18. Željko Rogar 759 OS (7) 

19. Drago Josipović 751 PO (7) 

20. Andrej Kvar 745 KO (7) 

21. Dražen Peica 738 NA (7) 

22. Stjepan Belin 727 KA (7) 

23. Ivan Maligec 721 NA (7) 

24. Vinko Zdjelarević 720 NA (7) 

25. Stipe Bilokapić 715 SP (7) 

26. Ivo Jurić 699 OS (7) 

27. Josip Ćosić 699 SI (7) 

28. Vlado Malnar 688 DE (7) 

29. Dražen Križek 684 KO (7) 

30. Smiljenko Pošćić 675 BU (7) 

31. Josip Foki 670 OS (7) 

32. Anton Božić 661 BU (7) 

33. Tomo Kučinić 644 KA (7) 

34. Pejo Jozić 643 NO (7) 

35. Branimir Barković 624 SE (7) 

36. Anto Filipović 606 GO (7) 

37. Miloš Ivošević 580 OG (7) 

38. Mićo Podnar 572 SE (7) 

39. Nikola Babić 547 SE (7) 

40. Miroslav Jurišić 547 SP (7) 

41. Bogumil Turković 539 KO (7) 

42. Drago Staničić 522 SP (7) 

43. Ante Delić 508 SI (7) 

44. Slavko Ružičić 497 OG (7) 

45. Rade Ivošević 479 OG (7) 

46. Mato Kajišić 453 GO (7) 

47. Jozo Mican 412 GO (7) 

48. Darko Aničić 310 BU (7) 

Zasjek 

Prepiljivanje trupca na podlozi 

Obaranje na balon 

Kombinirano prepiljivanje trupca 


Kresanje grana 

UKUPNI PLASMAN 

1. BJELOVAR 2.518 

2. VINKOVCI 2.492 

3. ZAGREB 2.345 

4. POŽEGA 2.306 

5. DELNICE 2.284 

6. NOVA GRADIŠKA 2.276 

7. NAŠICE 2.179 

8. KARLOVAC 2.160 

9. OSIJEK 2.128 

10. SISAK 1.986 

11. KOPRIVNICA 1.968 

12. SPLIT 1.784 

13. SENJ 1.743 

14. BUZET 1.646 

15. OGULIN 1.556 

16. GOSPIĆ 1.471 

Presijecanje 

na 

»kanadski« 

način 

To treba prepiliti! 

GOSPIĆ 

Stari 

zanati 

Na gospićkom štandu 

bila je prikazana 

izrada šindre, zanata 

koji izumire, na stari 

način. U poslu se 

okušao i direktor HŠ 

Darko Beuk! 

PO DISCIPLINAMA 

Više pobjednika 

U sedam službenih disciplina koje su se bodovale i dvije neobavezne bilo je više 

pobjednika. F. Žalac bio je najbolji u dvije discipline, a u još jednoj je postolje 

dijelio s Lukićem, a vrlo uspješan bio je i M. Jurčin (Zagreb) s dvije pobjede. 

Okretanje vodilice 

1. F. Žalac 102 boda, 2. M. Ćorković 100, 3. I. Šarić 98 

Kombinirano prepiljivanje trupca 

1. F. Žalac 206, 2. I. Čakalić 205, 3. I. Šarić 203 

Podpiljivanje stabla (zasjek) 

1. I. Maligec 159, 2. D. Jakovljević 156, 3. I. Čakalić 155 

Konačno podpiljivanje stabla 

1. I. Lukić 145, 2. F. Žalac 145, 3. A. Vugrić 142 

Obaranje na balon 

1. B. Jakovljevć 45, 2. B. Barković 45, 3. A. Kvar 45 

Prepiljivanje trupaca na podlozi 

1. M. Jurčin 139, 2. A. Vugrić 146, 3. T. Kučinić 135 

Kresanje grana 

1. M. Jurčin 139, 2. N. Purić 135, 3. J. Ćosić 132 

U neobaveznim disciplinama, u tradiciji nekadašnjih šumara, oblicu su sjekirom najbrže 

presjekli I. Lukić (14,1 sek.), D. Zrnić za 18,1 sek., pa J. Bjonda za 18,2 sek. itd. 

U gašenju početnog požara najuspješniji je bio P. Jozić (68 bodova), ispred J. Ćosića 

sa 66 i R. Ivoševića sa 62 boda. 

Informatička podrška 

Informatika je i ovoga puta odlično 

odradila svoj dio posla. Sigurno ste 

vidjeli LCD-display površine 12 m 2 

i neobična računala na kojima se 

obavljao unos rezultata, no jeste li primjetili 

bežičnu mrežu? 

Bilo je to nešto novo. Tehnološki, 

primjenom bežične mreže učinjen je 

znatan iskorak u području transfera 

podataka. Informatičari su bili pošteđeni 

od razvlačenja kablova, a posjetitelji 

od spoticanja na te iste kablove. 

Da je mreža bila optimalno postavljena 

i da je funkcionirala besprijekorno, 

potvrđuje podatak da su svi rezultati 

uspješno upisani u bazu podataka, a 

posjetitelji su sve promjene u poretku 

mogli pratiti na velikom LCD-displayu 

postavljenom na samom borilištu. A i 

slika na LCD-displayu također je išla s 

bežično umreženog računala! 

To nije sve! Informatičari su pripremili 

akreditacije, radili na ostalim promotivnim 

materijalima, ispisivali priznanja. 

Stekli i veliko iskustvo za sljedeće Dane 

hrvatskoga šumarstva! 

Pod rukovođenjem Ivice Nikolića, 

komunikacije su odradili Ratko Paca- 

di (voditelj), Aljoša Galeković, Jaromir 

Malek, Zorislav Musa, Andrej Polančec; 

za unos i obradu podataka bili 

su zaduženi Marija Vekić (voditeljica), 

Martina Capo, Ljiljana Bajac,Renata 

Kesner, Tanja Klarić, Slavenka Kovačić, 

Martina Pavičić, Dario Kauzlarić, 

Martin Kozačinski, Marko Frntić, Nenad 

Martinović, Nenad Munčić, Zlatko 

Tomljenović; prezentaciju sustava 

napravili su Ivica Tonković i Goran 

Ciprić. 

8 


HRVATSKE ŠUME

Nizom događanja u razdoblju 

od 11. lipnja do Skupštine 

HŠD-a (17. lipnja) i samog 

natjecanja sjekača, 18. lipnja, 

Karlovčani su svoje sugrađane pokušali 

upoznati s onim čime se bavi šumarstvo 

i šumarska struka. Evo kratkog 

podsjetnika na te aktivnosti. 

– Dana 12. lipnja održana je likovna 

kolonija »Petrova gora 2005« u okviru 

koje je petnaest umjetnika iz karlovačke 

udruge ULAK posjetilo više predjela 

na Petrovoj gori gdje su stvarali svoja 

likovna djela. Svi radovi su bili izloženi 

u karlovačkom gradskom kazalištu »Zorin 

dom« od 15. do 19. lipnja. 

S izložbe lovačkih trofeja 

– U upravnoj su zgradi karlovačke 

Podružnice, 13. lipnja, otvorene dvije 

izložbe. Na prvoj, čiji je autor dipl. ing. 

šum. Dražen Sertić, predstavljeni su 

lovački trofeji divljači s područja UŠP 

Karlovac. Druga izložba pod nazivom 

»Šuma kao atelje«, sastavljena je od 

radova šumara umjetnika iz različitih 

dijelova Hrvatske gdje je uz velik broj 

likovnih radova izloženo i dio skulptura 

izrađenih od drva. 

U popodnevnim satima u predjelu 

Babina gora na području šumarije Karlovac, 

otkriveno je i posvećeno spo- 

Šumari Karlovcu 

men-obilježje stradalnicima iz Drugoga 

svjetskog rata kada je u svibnju i lipnju 

1945. godine, prema procjenama, pobijeno 

oko 400 do 600 učenika domobranske 

dočasničke škole, odjeljenja 

karlovačke Gimnazije. 

– U predjelu Muljava, 14. lipnja, na 

Petrovoj gori održana je promocija 

povijesno-turističkog vodiča »Petrova 

gora« autora dr. sc. Milana Kruheka. 

Vodič je tiskan u nakladi karlovačke 

Uprave što čini dio aktivnosti na oživotvorenju 

tog područja gdje su Hrvatske 

šume jedan od većih korisnika prostora, 

a u budućnosti se želi proširiti poslovanje 

u lovnoj i turističkoj djelatnosti. 

U sklopu promocije nagrađeni su i 

učenici osnovnih škola za najbolje literarne 

i likovne radove na temu šume. 

Osim nagrada imali su prilike upoznati 

najvažnije prirodno-povijesne znamenitosti 

Petrove gore. 

– Na rodnoj kući u Karlovcu je 15. 

lipnja otkrivena spomen-ploča šumarskom 

stručnjaku Franji Šporeru, suosnivaču 

Hrvatskoga šumarskog društva 

1846. godine, pokretaču osnivanja šumarskih 

škola u Hrvatskoj, piscu najstarijega 

hrvatskoga šumarskog djela 

»Priručnik« i konstruktoru dendrometra. 

U spomen na 145-godišnjicu šumarske 

nastave za koju se Šporer gorljivo zalagao, 

Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak 

Karlovac, podiglo je ovu spomenploču 

koju su otkrili Zoran Sabljarić i Oliver 

Vlainić iz karlovačke Uprave šuma. 

– Šumarska povorka koja je prošla 

središtem Karlovca u popodnevnim 

satima (16. lipnja) najavila je završnicu 

i najvažnijih zbivanja posljednja dva 

dana manifestacije hrvatskoga šumarstva. 

Povorka predvođena karlovačkim 

bubnjarima i mažoretkinjama, prikazala 

je povijesni razvoj tehnološke opremljenosti 

šumara od zaprežnih kola za 

privlačenje i prijevoz drveta do modernih 

kamioneta, traktora i kamiona. Živopisnosti 

povorke pridonijele su stare i 

nove šumarske uniforme te radna odijela 

šumarskih radnika. U prijepodnevnim 

satima prezentirano je i ekološko 

stvaralaštvo karlovačkih srednjoškolaca 

iz Tehnološko-kemijske škole, Medicinske 

škole i Gimnazije. Nakon toga 

uslijedilo je nagrađivanje najljepše uređenih 

okućnica prijavljenih na natječaj 

u povodu šumarskih dana. 

Šumarska povorka 

Piše: 

Oliver 

Vlainić 

Foto: 

Oliver 

Vlainić 

Šah, odbojka 

Bogatstvu događanja na Danima 

hrvatskoga šumarstva pridonijela su 

i natjecanja u šahu i odbojci na pijesku, 

održani u Karlovcu prvoga dana 

šumarskih manifestacija, 11. lipnja. 

Natjecalo se 28 šahista, a igralo se švicarskim 

načinom u 13 kola. Uvjerljivo 

najbolji bio je Veljko Kovačević (Direkcija) 

s 13 bodova iz 13 partija, drugi 

Juraj Bonjeković (Karlovac) s 11 i treći 

Nenad Ivaščanin (Delnice) s 10,5 bodova. 

U ženskoj konkurenciji, treba 

reći da su šahistice igrale zajedno 

sa šahistima, prvo mjesto osvojila je 

Vera Pavlić (Bjelovar) s respektabilnih 

6,5 bodova, drugo Martina Tijardović 

(Karlovac) s 3 dok je treća bila Alenka 

Brajak (Karlovac) s jednim bodom. 

Turnir u odbojci na pijesku pobjednike 

je imao u ekipi UŠP Karlovac, 

druga je bila ogulinska, a treća gospićka 

Uprava. 

I Šumarska škola imala je štand 


Darko Podlesak 

i Koprivnica nepobjedivi 

Pobjednici i njihovi pehari! 

Na strelištu u šumi Pojatno 

istodobno se s natjecanjem 

sjekača u Karlovcu odvijala 

velika bitka za najuspješnijeg 

strijelca u gađanju na leteće mete, u 

disciplini trap. U tom za šumare uvijek 

prestižnom natjecanju, naslov najboljeg 

u Hrvatskim šumama ponio je Darko 

Podlesak (UŠP Koprivnica), ispred Damira 

Plavetića iz Karlovca i Stjepana Lončara 

iz Direkcija. Dalje su se plasirali: 3. 

Dražen Metz (Vinkovci), 5. Lecio Matešić, 

(Split), 6. Franjo Korpar (Koprivnica) itd. 

Na natjecanju su osim strijelaca iz Hrvatskih 

šuma sudjelovale i dvije momčadi 

Šumarskog fakulteta (profesori i 

studenti), gosti iz Gemenca (Mađarska) 

te PM Lignuma iz Novigrada. Na posebnom 

turniru na kojem su sudjelovali i 

natjecatelji iz HŠ i njihovi gosti, najuspješniji 

je bio D. Metz ispred D. Podleska 

i S. Lončara. 

U ekipnom su natjecanju u konkurenciji 

17 momčadi slavili natjecatelji iz 

Koprivnice ispred Vinkovaca, Zagreba i 

Karlovca. Iskazali su se i strijelci PM Ligunuma 

koji su na turniru svih momčadi 

bili dobri drugi iza ovoga puta nepobjedivih 

Koprivničanaca. 

Prije početka natjecanja 

POREDAK TURNIR EKIPNO – HRVATSKE ŠUME d.d. 

STARTNI 

BROJ 

IME EKIPE I II UKUPNO 

1. UŠP KOPRIVNICA 39 36 75 

2. UŠP VINKOVCI 35 33 68 

3. UŠP ZAGREB 26 32 58 

4. UŠP KARLOVAC 27 31 58 

5. UŠP BJELOVAR 27 31 58 

6. UŠP OSIJEK 23 32 55 

7. UŠP DELNICE 25 27 52 

8. UŠP SPLIT 25 26 51 

9. UŠP OGULIN 22 29 51 

10. DIREKCIJA HŠ 23 24 47 

11. UŠP POŽEGA 20 27 47 

12. UŠP NOVA GRADIŠKA 21 23 44 

13. UŠP GOSPIĆ 20 21 41 

14. UŠP BUZET 20 20 40 

15. UŠP SISAK 19 21 40 

16. UŠP NAŠICE 20 19 39 

17. UŠP SENJ 16 20 36 

POREDAK TURNIR EKIPNO – GOSTI 

STARTNI 

BROJ 

IME EKIPE I II UKUPNO 

1. PM LIGNUM 34 36 70 

2. ŠUMARSKI FAKULTET – STUDENTI 27 27 54 

3. GEMENC 24 26 50 

4. ŠUMARSKI FAKULTET – PROFESORI 26 17 43 

TIMBERSHOW 

Stihlovka od 25 kg! 

U okviru posebnog programa Timbershow, tvrtka »Unikomerc-uvoz« se 

pobrinula posjetiteljima pokazati nesvakidašnju atrakciju – motorku Stihl 

od 25 kg! Naravno da se ona ne koristi u proizvodnji nego u ovakvim prilikama. 

Lanac se vrti brzinom od 250 km/sat, radnik mora imati specijalne 

rukavice, a debeli trupac prereže za nekoliko sekundi! 

Izmjereni svjetski rekord je 5,7 sekundi, u Karlovcu postignuto je vrijeme 

premašivalo 6 sekundi! Gledatelji su to pratili zaštićeni posebnim 

neprobojnim staklom! 

10 


HRVATSKE ŠUME

ujedinjeni narodi 

PETO ZASJEDANJE FORUMA O ŠUMAMA UJEDINJENIH NARODA 

Kako zaštititi i očuvati 

šume u svijetu 

Prof. dr. sc. 

Ivica Grbac 

Urazdoblju od 16. do 27. svibnja 

2005. godine u sjedištu 

Ujedinjenih naroda u New 

Yorku održano je 5. zasjedanje 

Foruma za šume Ujedinjenih naroda 

(United Nations Forum on Forests 

– UNFF 5). Na visokom ministarskom 

segmentu ovog događanja Republiku 

Hrvatsku je predstavljao pomoćnik u 

Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva 

i vodnoga gospodarstva ekspert Ujedinjenih 

naroda, prof. dr. sc. Ivica Grbac, 

uz pratnju dr. sc. Tone Kružića kao nacionalne 

osobe za kontakt s UNFF-om. 

Na petom zasjedanju Foruma raspravljalo 

se o dosad ostvarenim ciljevima 

u akcijama predviđenima Međunarodnim 

sporazumom o šumama (IAF), 

budućim aktivnostima u sektoru šumarstva, 

te mogućnostima za preporuku 

Vijeću za određivanjem mandata 

za izradu parametara zakonskog okvira 

za sve tipove šuma, odnosno izradu šumarske 

konvencije. Takvom aktivnošću 

šumarska bi struka pridonijela ispunjavanju 

međunarodno prihvaćenih razvojnih 

ciljeva definiranih u Milenijskoj 

deklaraciji UN-a. 

Stručne rasprave vodile su se i u 

cilju određivanja novih smjernica s 

direktnim utjecajem na rast, zaštitu i 

očuvanje šuma. Time se namjerava dati 

značajan doprinos očuvanju biodiverziteta 

i izvora pitke vode, te smanjenju 

siromaštva kao najvažnijim ciljevima 

čovječanstva u sljedećih nekoliko desetljeća. 

Tijekom dvodnevnog segmenta 

UNFF-a na visokoj, ministarskoj razini 

(od 25. do 26. svibnja) održano je nekoliko 

okruglih stolova na kojima se 

raspravljalo o ulozi šuma i šumarstva 

u ostvarivanju svih međunarodno prihvaćenih 

razvojnih ciljeva na ekonomskom 

i socijalnom području. 

Šef izaslanstva RH, prof. dr. sc. Ivica 

Grbac aktivno je sudjelovao u radu dva 

okrugla stola pod nazivom Obnova 

svjetskih šuma i Upravljanje i šumarsko 

zakonodavstvo u kontekstu održivosti, 

te na političkom dijalogu s tematikom 

Aktivnosti za budućnost, na kojem je 

unutar svoga izlaganja iznio inicijativu 

Republike Hrvatske o proglašenju Međunarodne 

godine šuma rekavši: 

»Razlozi za prihvaćanje ove inicijative 

su brojni. Jedan od najvažnijih jest 

dodatno ukazati na važnost očuvanja 

i održivog upravljanja svim vrstama 

šuma imajući na umu njihov značaj za 

održanje života na Zemlji. S tim u vezi, 

održivo upravljanje šumama nameće 

se kao jedan od ključnih čimbenika ne 

samo u kontekstu zaštite okoliša već i u 

kontekstu ekonomskog i socijalnog razvoja 

ljudskog društva – iskorjenjivanje 

siromaštva, ruralnog razvoja itd. 

Šume i šumarstvo posjeduju modele 

po kojima se ostvaruje gospodarska 

korist uz istodobno očuvanje prirodne 

strukture i okoliša, što između ostalog 

jamči i očuvanje biološke raznolikosti. S 

tim u svezi, ističemo važnost održivog 

gospodarenja šumskim ekosustavima. 

Na petom 

zasjedanju Foruma 

raspravljalo se o do 

sada ostvarenim 

ciljevima 

u akcijama 

predviđenima 

Međunarodnim 

sporazumom o 

šumama (IAF) 

te o budućim 

aktivnostima u 

sektoru šumarstva 

Hrvatska je zahvaljujući svojoj raznolikosti 

staništa i biljnih vrsta, te više od 

dva stoljeća dugoj šumarskoj tradiciji, 

uspjela sačuvati i održati veći dio svojih 

šuma kao prirodne, pa je svijest o 

važnosti šuma potrebno širiti na svim 

razinama od lokalne, preko nacionalne 

i regionalne, do međunarodne. 

Nameće se potreba intenziviranja 

dijaloga, koordinacije programa i aktivnosti 

vezanih za problematiku šuma 

među svim zainteresiranim stranama, 

kao i informiranju šire javnosti, te jačanje 

zajedničke suradnje. 

Nadalje, inicijativa proglašenja Međunarodne 

godine šuma treba se sagledati 

i u kontekstu preuzetih obveza 

i ostvarivanja ciljeva koje smo postavili 

na globalnim konferencijama. Pritom 

prije svega mislim na one postavljene 

u Principima šuma i članku 11. Agende 

Piše: 

prof. dr. sc. 

Ivica 

Grbac 


europske šume 

21, koji su usvojeni na Svjetskom sastanku 

na vrhu u Rio de Janeiru 1992., 

te na Johanesburški plan provedbe 

koji je usvojen na Svjetskom sastanku 

na vrhu o održivom razvoju 2002. godine. 

U sklopu inicijative proglašenja Međunarodne 

godine šuma, uz Odbor 

pri krovnoj instituciji, predlažemo i 

osnivanje Odbora na nacionalnoj razini 

s ciljem pokretanja inicijativa za 

obilježavanje Međunarodne godine 

Hrvatska je zahvaljujući 

svojoj raznolikosti staništa i 

biljnih vrsta, te više od dva 

stoljeća dugoj šumarskoj 

tradiciji, uspjela sačuvati i 

održati veći dio svojih šuma 

kao prirodne. 

šuma. Aktivnosti rečenih odbora mogle 

bi se vezati uz obilježavanje postojećih 

svjetskih ili međunarodnih dana 

– između ostalih Svjetskog dana voda, 

Svjetskog dana zaštite okoliša, Svjetskog 

dana borbe protiv dezertifikacije 

i suše, Međunarodnog dana biološke 

raznolikosti. Time bi se naglasila neraskidiva 

veza šuma s vodama, atmosferom, 

staništima ugroženih vrsta, te 

potvrdio holistički pristup održivom 

razvoju šuma.« 

Zadnjeg dana zasjedanja nije uobičajeno 

usvojena Završna deklaracija jer 

nije postignut dogovor, pa je umjesto 

toga usvojen sažetak predsjedavajućeg 

govora na visokoj razini i zaključaka 

okruglih stolova. ECOSOC-u (Ekonomic 

and Social Council) su proslijeđene 

samo dvije proceduralne odluke 

na usvajanje, o nastavku razmatranja 

tema iz višegodišnjih programa rada 

UNFF-a i prijedlog nacrta dnevnog 

reda za 6. zasjedanje UNFF-a, koje bi 

se trebalo održati u siječnju ili veljači 

2006. godine, također u New Yorku. 

Zbog odluke da ne bude ministarske 

Završne deklaracije, nije bilo moguće 

staviti referencu o Međunarodnoj godini 

šuma, pa će se nastojati isto učiniti 

na tematskom zasjedanju ECOSOC-a u 

srpnju 2005. godine. 

Nakon završetka 5. zasjedanja UNFFa, 

održan je prvi sastanak 6. zasjedanja, 

isključivo kako bi se izabrao biro 

UNFF-a. RH je tom prigodom postala 

potpredsjednica u birou, prethodno 

predložena od svoje Istočnoeuropske 

regionalne skupine. Predsjedateljstvo 

UNFF-a sljedeće godine pripada Afričkoj 

skupini i vjerojatno će to biti Kenija. 

Sudjelovanjem na 5. zasjedanju Foruma 

za šume nastavlja se tradicija 

uspješne suradnje Republike Hrvatske 

s ovom međunarodnom organizacijom, 

te daje hrvatski doprinos svjetskoj 

politici šumarstva. 

6. KONFERENCIJA EUROPSKIH ŠUMARSKIH DRŽAVNIH 

7.-10. LIPNJA 

Europski šumari 

spremni za dijalog 

Piše: Ratko Matošević 

Foto: R. Matošević 

Državne šumarske tvrtke u Europi nužno se 

otvaraju i komuniciraju s javnošću, točnije sa 

zainteresiranim stranama. To je nešto novo 

za šumare, ponegdje nevoljko prihvaćeno, no 

u posljednih 10-ak godina taj je odnos bitno 

drugačiji nego prije. S tom se novom praksom 

bavila i Konferencija u Latviji 

Sudionici konferencije ispred najstarijeg 

bijelog bora u Latviji 

UJurmali, u Latviji, od 7. do 10. 

lipnja 2005. godine održana 

je 6. konferencija europskih 

državnih šumarskih organizacija 

koja je okupila pedesetak sudionika. 

Bila je to odlična prilika za ponovni 

susret čelnih ljudi i raspravu o izazovima 

koji stoje pred njima. Iako nije bilo 

dominantne teme, velik dio referata i 

rasprava se bavio odnosom državnih 

šumarskih organizacija sa zainteresiranim 

stranama, mogućnostima i problemima 

u dijalogu te načinima kako tu 

suradnju učiniti još boljom. Iako je pojam 

zainteresiranih strana bio takoreći 

nepoznat do prije desetak godina, s razvojem 

civilnog društva u europskom 

se šumarstvu pojavio i taj koncept. 

On se zasniva na načelu da u slučaju 

upravljanja javnim dobrom sve ključne 

odluke vezane uz to dobro moraju biti 

prihvaćene u sklopu konzultativnog 

U posjetu moderno opremljenom rasadniku 

procesa sa svim zainteresiranim stranama. 

Kako je šumski resurs od općeg 

interesa u svim europskim zemljama (s 

većom ili manjom važnošću) to se pojavila 

potreba da se šumarske organizacije 

otvore prema lokalnim zajednicama, 

nevladinim udrugama i svima onima 

koje se tiče upravljanje i gospodarenje 

šumama. Radilo se o neizbježnom 

procesu koji su šumari u početku razmjerno 

nevoljko prihvatili. No, kako je 

vrijeme prolazilo, to su bili izgrađivani 

mehanizmi (npr. certifikacija šuma) koji 

su omogućavali utjecaj javnosti na gospodarenje 

šumama. Iako je šumarima 

to bilo novo iskustvo, vrlo su se brzo 

prilagodili novonastalim okolnostima 

i prihvatili potrebu za konzultativnim 

procesom kao dijelom svojih redovitih 

aktivnosti. Opći je zaključak bio da se u 

stupnju otvorenosti prema javnosti današnje 

šumarske organizacije ne mogu 

12 


HRVATSKE ŠUME

obljetnice 

ORGANIZACIJA, LATVIJA, 

prepoznati u odnosu na iste organizacije 

prije 10-15 godina. Većina je rasprava 

govorila o iskustvima pojedinih 

zemalja u pronalaženju najučinkovitijih 

mehanizama i o poteškoćama na koje 

su nailazili u tom procesu. 

Šumarstvo sjeverne Europe se u siječnju 

ove godine suočilo s velikom olujom 

koja je uzrokovala ogromne štete 

u gospodarstvu i velike vjetroizvale u 

šumama. Posljedice su bile katastrofalne 

(u Švedskoj je bilo srušeno gotovo 

70 milijuna kubičnih metara drva), tako 

da su šumarske organizacije morale 

uložiti ogromna sredstva na sanaciju 

šteta, a cjelogodišnji etat će biti realiziran 

isključivo iz izvala. Taj je događaj 

ponovno aktualizirao potrebu postojanja 

interventnih planova u šumarstvu 

za slučaj prirodnih katastrofa. Da nevolja 

bude veća, neovisno o prirodnoj 

katastrofi, skandinavsko je tržište bilo 

pogođeno dugotrajnim štrajkom finskih 

radnika u drvnoj i papirnoj industriji 

tako da su trenutačno uvjeti poslovanja 

u cijelom sjevernoeuropskom 

šumarstvu izrazito nepovoljni. Na to će 

tržište nesumnjivo utjecati i postupno 

otvaranje Rusije i ulazak novonastalog 

kapitala u šumarstvo i drvnu industriju. 

Mogućnosti Rusije su jednostavno neslućene 

jer godišnji etat iznosi nevjerojatnih 

542 milijuna m 3 , iako je zbog 

nedostupnosti moguće iskoristiti svega 

60 posto. 

Europske su državne šumarske organizacije 

također shvatile nedopustivost 

situacije u kojoj je njihov glas bio 

izrazito slabo zastupljen u okviru EU 

administracije. Stoga se odlučilo krenuti 

u organizaciju europskog udruženja 

državnih šumarskih organizacija koje 

bi imalo jednog stalno zaposlenog u 

Bruxellesu sa zadaćom lobiranja unutar 

EU administracije. Na skupu u Jurmali 

formuliran je statut ovog udruženja i 

članstvo je otvoreno svim državnim 

šumarskim organizacijama iz zemalja 

članica EU, dok ostale zemlje nečlanice 

mogu sudjelovati u svojstvu promatrača. 

Od ostalih europskih inicijativa 

treba spomenuti rad Europske savjetodavne 

skupine za šumarstvo i pluto te 

Forest-Based Sector Technology Platform 

koja ima za cilj kreirati viziju razvoja 

šumarstva i ostalih gospodarskih 

grana baziranih na šumarstvu. 

Organizacija skupa bila je besprijekorna 

zahvaljujući mladim i vrlo sposobnim 

šumarima iz Latvijskih državnih 

šuma. U Hrvatskoj se o Latviji zna vrlo 

malo, iako se radi o šumarstvu koje je 

prošlo transformaciju u profitabilno 

trgovačko društvo na možda najzanimljiviji 

način. No, o tome i ostalim 

aspektima latvijskog šumarstva u sljedećem 

broju. 

Na otvorenju Šumarskog muzeja bilo je svečano 

OBILJEŽENA 240-GODIŠNJICA ŠUMARIJE KRASNO 

I OTVOREN PRVI ŠUMARSKI MUZEJ U HRVATSKOJ 

Muzej šumarstva 

u Krasnu dio je 

povijesti toga 

kraja 

U 

sklopu obilježavanja 240-godišnjice 

šumarije Krasno, jedne 

od tri najstarije šumarije 

u Hrvatskoj, u tom je podvelebitskom 

mjestu u senjskoj Upravi 

šuma, 10. lipnja, otvoren prvi hrvatski 

Šumarski muzej te predstavljena monografija 

»Šume i šumarstvo sjevernoga 

Velebita«. 

U prisutnosti oko 200 uzvanika, gostiju 

i šumara iz cijele Hrvatske, te žitelja 

toga kraja, muzej je nakon prigodne 

svečanosti u Domu kulture otvorio 

potpredsjednik Hrvatskoga sabora 

Darko Milinović. On je tom prigodom 

istaknuo važnost šumarstva za to područje, 

podsjetio na sklop povijesnih 

događanja na području Karlovačkoga 

generalata, osnivanje šumarije 1765. i 

rad Kraljevskoga nadzorništva za pošumljavanje 

krasa 1878. godine. Rekao je 

kako se nada da će i u budućoj reor- 

Dr. 

Darko 

Milinović 

U Krasnu je prigodnom 

svečanošću obilježena 

240-godišnjica 

rada šumarije i tom 

prigodom otvoren 

Šumarski muzej, 

prvi u Hrvatskoj. 

Predstavljena je i 

vrijedna monografija 

»Šume i šumarstvo 

sjevernoga Velebita« 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. Mrkobrad 


Sa svečanosti obilježavanja 240-godišnjice šumarije 

Velebit, šume, Krasno 

ganizaciji šumarstva, šumarije u Ličkosenjskoj 

županiji učvrstiti svoje pozicije 

i dobiti mjesto koje im pripada. 

Voditelj senjske Uprave šuma Jurica 

Tomljanović je kazao da je ovo »velik 

dan za hrvatsko šumarstvo kada se na 

Velebitu, kolijevci šumarstva, upriličuje 

takva svečanost kao kruna rada brojnih 

dosadašnjih generacija šumara iz 

ovoga kraja«. Velebit je naše blago, ali 

i svjetska baština, podsjetio je u svom 

obraćanju prisutnima direktor Hrvatskih 

šuma Darko Beuk. A u Šumarskom 

muzeju koji je otvoren prepoznat ćemo 

djelić prošlosti ovih šuma, ali i života 

ovdašnih ljudi. U 240 godina sustavnog 

gospodarenja šumama, šumari 

su prepoznali značaj održivog razvoja, 

sačuvali velebitske šume dio kojih je i 

zaštićen u okviru Nacionalnog parka 

Sjeverni Velebit. 

Muzej iz 1898. 

Prvi Šumarski muzej datira, 

kako u monografiji »Šume 

u Hrvatskoj« na 295. stranici 

piše prof. Nikola Lukić, još iz 

1898. godine kada je otvoren 

Šumarski dom u Zagrebu, (današnja 

zgrada HŠD-a) i kada 

je »prilikom svečanog otvorenja 

Šumarske akademije 20. 

lipnja 1898. svečano otvoren i 

Šumarski i lovački muzej u tri 

velike dvorane.« 

U njemu je bilo 429 izložaka 

iz uzgajanja i uporabe šuma. 

Taj muzej, naravno, više ne 

postoji pa je muzej u Krasnu 

jedini Šumarski muzej u Hrvatskoj. 

Monografija 

Kad vidimo kakve su 

vam šume... 

Kad vidimo kakve su vam šume, znat 

ćemo kakvi ste ljudi, podsjetio je na 

staru uzrečicu akademik Slavko Matić, 

ustvrdivši kako organizirano gospodarenje 

šumama u Hrvatskoj »ide pod 

ruku s europskim, a prirodne i stabilne 

šume koje je sačuvala i iznjegovala 

šumarija Krasno naš su miraz Europi«. 

Iz njih se može iščitati i povijest ovoga 

kraja, rekao je akademik. 

Šumarska je struka u uvjetima kolektivnog 

osvješćivanja i napretka u ekološkom, 

gospodarskom i socijalnom 

pogledu više nego ikad izložena imperativu 

brige za šume, jer novi skrbnici 

u rukama šumara vole vidjeti samo 

sjekiru umjesto stručne knjige, i štititi 

šumu i od samih šumara, kazao je na 

svečanosti u Krasnu pomoćnik ministra 

poljoprivrede, šumarstva i vodnoga 

gospodarstva Robert Laginja. A župan 

Ličko-senjske županije Milan Jurković 

ustvrdio je kako se otvaranjem ovoga 

muzeja razbija fama o siromašnoj Lici, 

a Krasno sa svojim šumama i muzejom 

te ostalim vrijednostima može postati 

privlačna turistička destinacija. Šumariju 

i njezinih 240 godina predstavio je 

dr. Vice Ivančević. 

Prvi Šumarski muzej otvoren je u 

nekadašnjoj zgradi šumarije. Izloženi 

eksponati podsjećaju kako se nekad i 

s kakvim oruđem i mehanizacijom radilo 

u šumarstvu. To je djelić prošlosti 

koji podsjeća na teške životne uvjete 

14 


HRVATSKE ŠUME

Kako se nekad radilo - jedan od izložaka 

šumara, ali i opominje na to da šume 

treba čuvati i paziti i s njima pažljivo 

gospodariti. 

Predstavljena 

monografija 

Svečanost obilježavanja toga velikog 

jubileja hrvatskoga šumarstva upotpunilo 

je izdavanje monografije »Šume i 

šumarstvo sjevernoga Velebita« koju je 

predstavio njezin urednik Joso Vukelić. 

To je šumarski, ali i gospodarski, turistički 

i kulturni vodič kroz povijest ovoga 

kraja, istaknuo je Vukelić. Monografija 

je podijeljena na pet poglavlja. Njezino 

izlaženje omogućili su brojni sponzori, 

a u njezinu stvaranju je sudjelovalo 

deset autora: Vice Ivančević (Povijest 

šumarstva sjevernoga Velebita); Milan 

Glavaš, Milan Devčić (Djelovanje 

šumarskih stručnjaka u šumama sjevernoga 

Velebita); Milan Oršanić, Dalibor 

Tomljanović, Jurica Tomljanović 

(Gospodarenje šumama na sjevernom 

Velebitu); Joso Vukelić, Miroslav Rukavina 

(Šumska vegetacija sjevernoga 

Velebita); Vlatko Skorup (Divljač i lovstvo); 

Milan Krmpotić (Sjeverni Velebit 

u književnosti i umjetnosti). Šumar i 

književnik Milan Krmpotić je na završetku 

svečanosti u Krasnu pročitao nekoliko 

svojih pjesama posvećenih šumi, 

a cjelokupnom su ugođaju svojim originalnim 

nastupom i pjesmom pridonijele 

članice domaćeg Kulturno-umjetničkog 

društva »Čuvarice ognjišta«. 

Kad vidimo kakve su vam šume, znat 

ćemo kakvi ste ljudi, podsjetio je na staru 

uzrečicu akademik Slavko Matić, ustvrdivši 

kako organizirano gospodarenje šumama 

u Hrvatskoj »ide pod ruku s europskim, a 

prirodne i stabilne šume koje je sačuvala i 

iznjegovala šumarija Krasno naš su miraz 

Europi« 

240 godina šumarije Krasno 

Osnivanje šumarije u Krasnu 1765. 

godine vezano je za radove koji su se 

provodili u šumama Karlovačkog generalata, 

kada su doneseni i mnogi 

propisi (instrukcije o šumskom redu, 

o opisu šuma itd). Tome je, pak, prethodila 

naredba carice Marije Terezije 

o zabrani izvoza hrastovine, imenovanju 

Tršćanske intendancije za nadzor 

kraljevskih šuma te o izradi opisa i 

mapa šuma. Godine 1762. ing. major 

pl. Pirker izradio je inventarizaciju 

šuma ličke, otočke i djelomično 

ogulinske pukovnije, pa je iz toga 

vremena, podsjetio je na te povijesne 

događaje dr. Vice Ivančević, ostalo 

točno zabilježeno da je popisano 

20.630,970 stabala! Od toga 50% bukve, 

28% smreke, 14% hrasta... 

Važnim se smatra i prvi šumski red 

(Waldordnung) s 34 članka koji je za 

šume Karlovačkoga generalata izradio 

šumarnik (waldmeister) J. C. Franzoni 

koji je sistematizirao dotada poznate 

spoznaje o šumarstvu i u kojemu 

se npr. propisivala zaštita hrastovine 

za potrebe izgradnje brodova. Na 

njegov prijedlog su početkom 1765. 

godine trojica namještenih šumara 

(waldbereiter) s određenim brojem 

lugara bila raspoređena u tri središta, 

šumarije, i to u Oštarije, Krasno i Petrovu 

goru. Carica M. Terezija je 1769. 

izdala i prvi Zakon o šumama, pisan 

na hrvatskom jeziku, a slijede drugi 

propisi i naredbe (1807. Temeljni krajiški 

zakon, od 1859. osnivaju se carski 

kraljevski šumarski uredi itd.). 

Danas šumarija Krasno zapošljava 

139 radnika, od ukupno 29.000 

ha površina (s onima u NP Sjeverni 

Velebit) 45% je gospodarskih i 16% 

zaštitnih šuma. Sječe se 65% od godišnjeg 

prirasta što govori da se vodi 

briga o održavanju šumskog fonda i 

njegovoj zaštiti. 


ekologija 

OŠTEĆENOST ŠUMA U HRVATSKOJ 

Jela je s 

oštećenošću čak 

73,5 posto naša 

najugroženija vrsta 

drveća, s dosad 

najvećim udjelom 

oštećenih stabala 

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

I. Tomić i 

Arhiva 

Prošle je godine u Hrvatskoj 

po šesnaesti put provedena 

godišnja procjena oštećenosti 

šuma, na 87 bioindikacijskih (16 

x 16 km) i 407 osnovnih ploha (4 x 4 

km). Procjenom je obuhvaćeno 11.840 

stabala različitih vrsta drveća, od čega 

9426 stabala listača i 2414 stabala četinjača. 

U usporedbi s 2003. godinom, 

značajna oštećenost svih vrsta porasla 

je za 3,6 % (s 23,2 % na 26,8 %). Oštećenost 

listača porasla je za 3,5 % (sa 17, 

6 % na 21,1 %), a četinjača za 2 % (sa 

46,8 % na 48,8 %). Hrast lužnjak i dalje 

je naša najugroženija listača (ošte- 

Obična jela (75 %) Hrast sp. (70 %) 

Najviše se suši običn 

Mr. sc. Ivan Seletković, mr. sc. Nenad 

Potočić i mr. sc. Petar Jurjević 

ćenost 30,6 %), s porastom oštećenosti 

5,6 %, a oštećenost kitnjaka iznosi 22, 9 

%. Tijekom praćenja oštećenosti bukve 

do 2003. godine ona se nije značajno 

mijenjala, a kretala se od 4–10 %. Lani 

je zabilježena dosad najveća oštećenost 

(12 %), no ova listača i dalje je naša 

najmanje oštećena vrsta drveća. Među 

četinjačama prednjači obična jela, s porastom 

2,8 % i ukupnom oštećenošću 

čak 73,5 %. Ova je četinjača u Hrvatskoj 

i dalje najugroženija vrsta drveća, 

s dosad najvećim udjelom oštećenih 

stabala. Među ostalim četinjačama porasla 

je oštećenost alepskoga bora (s 

34 na 36,7 %), a posebice crnoga bora 

(s 26,8 % na čak 39,1 %) – naglašeno 

je to na lipanjskom sastanku voditelja 

odjela i stručnih suradnika za ekologiju 

Hrvatskih šuma, održanom u Hrvatskom 

šumarskom društvu, na kojemu 

su izvještaj podnijeli mr. sc. Nenad 

Potočić i mr. sc. Ivan Seletković iz 

Šumarskog instituta Jastrebarsko. 

Oštećenost kao 

posljedica sušenja 

stabala 

Premda je postotak značajno oštećenih 

stabala u 2004. godini porastao 

i među listačama i četinjačama, odnosno 

našim najzastupljenijim i gospodarski 

najvažnijim vrstama, zabilježena 

oštećenost je u europskim okvirima. 

Od ukupnoga broja pregledanih stabala, 

gotovo 40 posto je u stupnju oštećenosti 

11–25 %, 34 posto u stupnju 

oštećenosti 34 %, dok je 23,8 posto u 

intervalu 23,8 %, a tek 3 posto stabala 

je u stupnju oštećenosti većem od 60 

%. Vrlo visoke vrijednosti opet su zabilježene 

u delničkoj (49,8 %), buzetskoj 

(34,2 %), vinkovačkoj (33,7%), zagrebačkoj 

(31,7%) i splitskoj (30,8 %), a najniže 

u novogradiškoj (5,8 %), sisačkoj 

(6,0 %) i karlovačkoj (6,1 %) podružnici 

Hrvatskih šuma. Visoka oštećenost na 

delničkom području je zbog sušenja 

jele, a na vinkovačkom zbog sušenja 

lužnjaka (povećanje 4,2 %). Iako je u 

UŠP Delnice stanje s običnom jelom 

neznatno promijenjeno u odnosu na 

2003. godinu, ona je s visokih 88,4 % 

vrlo lošega zdravstvenog stanja. Slaboga 

vitaliteta je i bukva, koja je s 20,1 % 

znatno iznad hrvatskoga prosjeka. Na 

buzetskom i zagrebačkom području 

povećana je oštećenost svake značajnije 

zastupljene vrste drveća. Tako je 

u UŠP Buzet najveće povećanje kod 

alepskoga (za 14,7 %) i crnoga bora (čak 

za 25 %). Oštećenost hrasta lužnjaka u 

UŠP Zagreb povećana je s 32,8 na čak 

40,8 %, a kitnjaka s 38,3 na 45,8 %. Iako 

UŠP Split ubrajamo među pet najugroženijh 

podružnica, značajna oštećenost 

svih vrsta drveća neznatno je povećana 

(tek 0,2 %). Značajan pad zabilježen je 

kod hrasta medunca (25,2 %) i crnoga 

16 


HRVATSKE ŠUME

Bukva (5 %) 

Značajna oštećenost svih 

vrsta drveća porasla je za 

3,6 posto (s 23,2 na 

26,8 %), što je u 

europskim okvirima. 

Hrast lužnjak naša je 

najugroženija (30,6 %), a 

bukva najmanje oštećena 

listača (12 %). 

Vrlo visoke vrijednosti 

zabilježene su u delničkoj 

(49,8 %), buzetskoj 

(34,2 %), vinkovačkoj 

(33,7 %), zagrebačkoj 

(31,7 %) i splitskoj 

(30,8 %), a najmanje 

u novogradiškoj (5,8 

%), sisačkoj (6,0 %) i 

karlovačkoj 

(6,1 %) podružnici 

Hrvatskih šuma. 

Bukva (5%) 

a jela 

jasena (16,7 %). Na osječkom je području 

velik porast (16,9 %) značajne oštećenosti 

zabilježen na hrastu lužnjaku 

(s 22,4 na 39,3 %). Premda je u UŠP 

Požega oštećenost lužnjakovih stabala 

smanjena za 13,5 %, ona je još uvijek 

visoka te iznosi 54,1 %, a kod bukve je 

porasla na 8,2 %. U usporedbi s 2003. 

godinom, na gospićkom je području 

evidentiran porast značajne oštećenosti 

kod svih promatranih vrsta (8 %). 

Unatoč činjenici da je oštećenost jele 

48,6 %, i dalje je ona znatno bolja od 

hrvatskoga prosjeka. 

Treba li postavljati 

plohe 2 x 2 km? 

Treba istaknuti da su rezultati procjene 

obrađeni i pohranjeni u bazi podataka 

Šumarskog instituta Jastrebarsko 

te u jedinstvenoj europskoj bazi 

podataka Međunarodnoga programa 

za procjenu i motrenje utjecaja zračnoga 

onečišćenja na šume (program ICP 

Forests). Procjena se provodi po jedinstvenoj 

metodi navedenoga programa, 

a najbitniji njezini elementi obuhvaćaju 

opažanje na plohama jednake 

međusobne udaljenosti. Na svakoj se 

plohi ocjenjuju 24 stabla, a za svako 

stablo u uzorku procjenjuje se osutost 

(defolijacija) krošnje, gubitak boje asimilacijskih 

organa (diskoloracija) te lako 

prepoznatljivi biotički i abiotički uzroci 

štete. U pojedinim europskim državama 

nacionalne mreže točaka (ploha) međusobno 

se razlikuju po razmaku točaka, 

zbog šumskoga pokrivača, prostornoga 

rasporeda šuma, načina uzgajanja i šumarske 

tradicije. Tako je, primjerice, u 

Nizozemskoj veličina plohe 1 x 1 km, 

a u Finskoj 16 x 16 km. Na europskoj 

razini dogovoreni razmak točaka iznosi 

16 x 16 km, pa je tako i u Hrvatskoj. 

Osim ove mreže, u nas se održava i 

mreža točaka 4 x 4 km, koja služi za dobivanje 

podataka na nacionalnoj razini. 

Na sastanku ekologa Hrvatskih šuma je 

naglašeno kako je potonja mreža otprilike 

potrebni minimum. Idealna bi bila 

mreža 2 x 2 km koja bi se nalazila unutar 

mreže 4 x 4 km, no to zahtijeva povećan 

broj ploha i snimanje na terenu, što je 

povezano s dodatnim troškovima. Pojedini 

sudionici skupa izjasnili su se da 

previše posla zahtijeva i sama mreža 

16 x 16 km, a neki su za optimalan broj 

točaka na terenu, pa i za postavljanje 

mreže 2 x 2 km na terenima gdje je to 

potrebno. Kada je riječ o suhim i posječenim 

stablima na plohama, rečeno je, 

bolje je uzeti zamjensko stablo gdje je 

to moguće, nego postavljati novu točku, 

jer je sustav procjene oštećenosti 

tome prilagođen. 

Seminari na razini 

podružnica 

Analizirajući prošlogodišnje rezultate 

procjene oštećenosti šuma u Republici 

Hrvatskoj, mr. sc. Petar Jurjević, 

voditelj Službe za ekologiju u direkciji 

Hrvatskih šuma, istaknuo je kako povećanje 

za nekoliko postotaka nije katastrofa, 

a ovi rezultati su u europskim 

okvirima. S tim stanjem moramo se suočiti, 

a ono je posljedica sušenja stabala. 

U izvještaju je navedeno, dodao je, 

kako u UŠP Senj nema većih promjena, 

no postavlja se pitanje što je s jelom 

koja je ugrožena na tom području. Jurjević 

je predložio da se ubuduće ne 

Sa sastanka ekologa Hrvatskih šuma 

održavaju zajednički seminari za provođenje 

procjene, već na razini pojedinih 

podružnica. Usuglašavanje stavova 

i otklanjanje možebitnih dvojbi bit će u 

prisutnosti stručnjaka Šumarskog instituta 

Jastrebarsko i direkcije HŠ-a. 


stare šume, prašume, gorostasi 

Slavonski orijaši prkos 

Časopis Hrvatske 

šume u kratkom će 

serijalu zabilježiti 

i podsjetiti na ono 

što je preostalo 

od starih šuma, 

predstaviti neke 

zanimljive predjele, 

predstaviti ostatke 

prašuma, ili ispričati 

priče o usamljenim 

gorostasima 

lužnjaka, jele, 

smreke. O nekima 

je već bilo riječi u 

našim novinama, no 

mi ćemo ukratko još 

jednom podsjetiti 

na njih 

300-godišnji orijaš – uz njega upravitelj šumarije Gunja Ivan Mikinac 

Unatrag stotinu godina Slavonija 

je još bila više od 60 

posto pokrivena šumom. Posebno 

su bile krasne šume 

hrasta lužnjaka s golemim 200 do 

300-godišnjim stablima. Danas je taj 

postotak šumovitosti gotovo prepolovljen, 

a od starih hrastovih šuma ostali 

su tek tragovi – pojedinačna stabla u 

šumskom predjelu Južno Radiševo, 

skupina od 10 stabala nedaleko od 

Drenovaca blizu Županje i jedan manji 

rezervat, Prašnik kod Okučana. 

Dva spomenuta objekta zakonom su 

zaštićena. Slavonija je u doba Turaka 

bila rijetko naseljena zemlja, a slavonska 

šuma hrasta lužnjaka se skoro 

dva stoljeća razvijala bez značajnijeg 

utjecaja čovjeka. S obzirom na to da 

je šuma prirodna tvorevina s osobitim 

svojstvima da se može sama obnoviti 

i širiti, to njezino svojstvo došlo je do 

punog izražaja tijekom ta protekla dva 

stoljeća. Upravo zbog toga smo još u 

XVIII. stoljeću imali razvijenu prašumu 

slavonskih hrastika. Početkom XIX. 

stoljeća, 1808., počinje premjeravanje, 

opisivanje i procjenjivanje šuma u Slavoniji, 

a Opći šumski zakon donijet je 

3. prosinca 1852. godine. Šume su u to 

18 


HRVATSKE ŠUME

e stoljećima 

Piše: Zvonko Peičević 

Foto: Z. Peičević, Arhiva 

vrijeme predstavljale najveće prirodno 

bogatstvo Slavonije, jer se drvo počelo 

koristiti za gradnju kuća i čitavih sela. 

Uništavanje slavonskih šuma počinje 

1752. godine, s prvim paljenjem pepeljika 

za potašu na području đakovačkih 

šuma. Eksploatacija slavonskih šuma, u 

smislu korišćenja građevnog drva, počinje 

1830. godine, kada se u Slavoniji 

počela izrađivati bačvarska građa. Od 

1830. – 1861. eksploatacija slavonskih 

šuma tekla je sporo. Otkako je 1861. 

godine izgrađena željeznička pruga 

Sisak – Trst, eksploatacija je bila intenzivnija. 

Visoka vrijednost 

hrastika 

Nakon što su prve količine građe 

slavonske hrastovine doprle u svijet 

(Njemačka, Francuska, Engleska i dr.) 

počela je jagma za slavonskim šumama 

i »slavonska hrastovina« postaje pojam 

kvalitete i visoke vrijednosti. Vlastodršci 

su tu konjunkturu iskoristili i počeli 

šume prodavati na licitaciji – tko da 

više. Procjenjuje se da je 1870. godine 

u Posavini bilo još oko 130.000 katastarskih 

jutara starih slavonskih hrastika, 

da bi krajem 1925. godine ostalo 

još samo 9.330 k.j. (5.364 ha) s oko 19- 

3.000 starih hrastova te oko 984.000 m 3 

hrastova tehničkog drva. Od 1861. do 

1912. godine, znači punih 50 godina, 

udarale su sjekire, brujale ručne pile, 

tutnjale jarmače (gateri), sve je živo 

po Slavoniji bilo u pokretu, a zatim je 

najednom sve utihnulo i stalo. Nestalo 

je starih slavonskih orijaša. 

Stari slavonski hrastici stvarani su 

tijekom stoljeća, a čovjek ih je samo u 

nekoliko desetljeća potpuno iskorijenio. 

Posljednji stari hrastovi posječeni 

su u vremenu od 1946. do 1951. u području 

Spačve (Vinkovci) i Surduk–Varcagi 

kod Andrijevaca. U gospodarskoj 

jedinici Trizlovi-Rastovo, odnosno šumskom 

predjelu Južno Radiševo kojim 

gospodari šumarija Gunja, ostavljeno 

je 12 starih slavonskih orijaša da prkose 

vremenu i čovjeku i pokažu kako 

su nadživjeli sve ljudske prognoze u 

svojoj propasti. Ovim člankom želimo 

podsjetiti upravo na tu skupinu prastarih 

slavonskih hrastika. Dva su hrasta, 

jedan 1970., a drugi 1993. doživjeli 

svoju fizičku zrelost. Pojedinačni prsni 

promjer preostalih 10 iznosi oko 150 

cm, visina 33,5 metara, a ukupna drvna 

masa po jednom stablu iznosi 27 m 3 . 

Pozamašne dimenzije 

Za slavonsku hrastovinu iz toga doba 

kroničari navode da joj zbog njezinih 

svojstava nema premca u cijelom svijetu 

te da je na tržištima zapadne Europe 

bila vrlo tražena i dominantna. Od svoj- 

Izrađena vrtna sjenica od šupljine orijaša 

stava ove hrastovine spomenut ćemo: 

finoću i pravilnost godova, elastičnost, 

lakoću obrade, zlatnožutu boju, a posebno 

dimenzije. Trupci od 20 metara 

dužine nisu bili nikakva rijetkost, a niti 

promjeri od 120 cm. Za današnje pojmove 

to su doista zavidne dimenzije, 

Pojedinačni prsni promjer preostalih 

10 hrastova iznosi oko 150 cm, visina 

33,5 metara, a ukupna drvna masa 

po jednom stablu iznosi 27 m 3 . Za 

današnje pojmove to su doista zavidne 

dimenzije, ali su ipak mnogo manje 

od onih koje su u prijašnja vremena 

dostizali stari hrastovi slavonskih 

šuma. 

Orijaš iz Javićke grede imao je prsni promjer 320 cm i 65 m 3 

Spomena vrijedna je i priprema 

za svjetsku izložbu u Parizu 1900. 

godine. Tamo je, naime, ovdašnje 

proizvode trebao upotpuniti jedan 

pozamašan trupac. No izostao je, 

navodno zbog nedovoljnih profila 

željezničkih tunela. Riječ je o 

orijaškom stablu iz šumskog predjela 

Javićka greda ondašnje Direkcije 

šuma Vinkovci, kojem je izmjeren 

prsni promjer od 260 cm, a drvna 

masa 65 m 3 ! 


NP Paklenica 

Osnove interpre 

vrijednosti zašti 

Lože – »Posebni rezervat šumske vegetacije« 

i najkvalitetnija šuma hrasta 

lužnjaka u Hrvatskim šumama 

ali su ipak mnogo manje od onih koje 

su u prijašnja vremena dostizali stari 

hrastovi slavonskih šuma. Spomena je 

vrijedna i priprema za svjetsku izložbu 

u Parizu 1900. godine. Tamo je, naime, 

ovdašnje proizvode trebao upotpuniti 

jedan pozamašan trupac. No izostao je, 

navodno zbog nedovoljnih profila željezničkih 

tunela. Riječ je o orijaškom stablu 

iz šumskog predjela Javićka greda, 

šumarije Rajić, Direkcija šuma Vinkovci, 

kojem je izmjeren prsni promjer od 260 

cm, a drvna masa 65 m 3 . Donji šuplji 

dio tog stabla dopremljen je 1900. g. 

željeznicom u Vinkovce, a bivolskim zapregama 

u dvorište kuće direktora direkcije 

šuma gdje je preuređen u vrtnu 

sjenicu. Korišten je kao vrtna sjenica u 

čiju je šupljinu bio smješten stol s nekoliko 

stolaca. Nakon Prvoga svjetskog 

rata dolazi do njegovog preseljenja u 

Šumarski muzej Beograd, gdje je već 

načet zubom vremena i završava svoj 

nekoliko stoljeća dug život. 

Riječ je, pojednostavljeno, o tome kako kulturne 

i prirodne vrijednosti naših zaštićenih područja, 

nacionalnih parkova i parkova prirode, posjetiteljima 

predstaviti tako da se i oni interaktivno uključe i stvore 

svoj vlastiti odnos prema tim vrijednostima. O tome se 

razgovaralo na seminaru u NP Paklenici 

Uokviru Bioloških studija KEC 

projekta, u Nacionalnom 

parku Paklenica je početkom 

travnja u suradnji s Agriconsultingom 

i Pangea institutom, održan 

tečaj pod nazivom »Osnove interpretacije«. 

Kako ciljevi KEC projekta nisu 

usmjereni samo na obučavanje djelatnika 

KEC parkova, već i uspostavljanje 

trajnog sustava za izučavanje 

sadašnjih i budućih parkova u Hrvatskoj, 

dio KEC obuke usmjeren je na 

osnivanje grupe stručnjaka koji će biti 

uvježbani u tehnikama obučavanja 

kao budući instruktori. U skladu s tim 

ciljem u organizaciji i provedbi seminara 

»Osnove interpretacije« sudjelovalo 

je šestero polaznika, od ukupno dvanaest, 

koji su krajem 2004. godine na 

Plitvičkim jezerima završili tečaj Obuka 

voditelja obuke. Od njih šestero, dvoje 

polaznika, Goran Gugić i Izidora Bunić, 

nastupili su u ulozi predavača. Četvero 

polaznika, Silvija Kipson, Gordana Zwicker, 

Sunčana Završki i Ognjen Livada 

sudjelovali su u organizaciji i provedbi 

seminara u ulozi asistenata. 

Također, na seminaru su sudjelovali 

predavači iz Pangea instituta, Maurilio 

Ciparone i Clelia Caprioli, koji su uz 

održana dva predavanja, imali ulogu 

nadgledanja, koordiniranja, usmjeravanja 

i savjetovanja novih predavača i 

asistenata. 

A sad o interpretaciji i što ona znači. 

O interpretaciji 

Na tečaju se govorilo o interpretaciji 

zaštićenih područja. Kroz aktivno sudjelovanje 

posjetitelja cilj je interpretacije 

u zaštićenim područjima pobuditi 

osjećaj razumijevanja i povezanosti za 

vrijednosti posjećenog područja te kod 

posjetitelja povećati svijest o potrebi 

zaštite prirode i okoliša. 

20 


HRVATSKE ŠUME

priroda i mi 

Riječ »interpretacija« dolazi od lat. 

riječi interpretari = biti posrednik, razlagati, 

tumačiti. Postoji više značenja ove 

riječi. U Klaićevu rječniku navodi se da 

je to tumačenje, objašnjavanje smisla, 

objašnjavanje teksta, izlaganje i shvaćanje. 

Drugo značenje iste riječi kaže 

da je interpretacija i gluma, prikazivanje, 

izvođenje, predstavljanje, poseban 

način na koji reproduktivni umjetnik 

izvodi djelo te kreacija. 

Postoje razne definicije interpretacije, 

navodi se kako je interpretacija 

edukativna aktivnost kojoj je cilj otkriti 

značenja i odnose, upotrebom 

stvarnih objekata, osobnog iskustva i 

ilustrativnih medija, a ne samo nabrajanjem 

činjenica. Interpretacija je i komunikacijski 

proces osmišljen tako da 

posjetitelju otkriva značenje prirodnih 

i kulturnih vrijednosti neposrednim 

iskustvom, što pomaže posjetitelju 

stvoriti osobni odnos prema tim vrijednostima. 

Interpretacija ne zaključuje, ne naređuje, 

ona potiče na razmišljanje, 

otkrivanje i zaključivanje, jednom riječju 

aktivno uključivanje. Ona može 

biti posredna ili neposredna. Posredna 

(publikacije, plakati, izložbe, internet) 

interpretacija je kad se s publikom komunicira 

kroz interpretacijski materijal, 

bez interakcije. Posredna interpretacija 

uključuje obostranu komunikaciju, interpretator 

osobno komunicira s publikom. 

Na tečaju, naglasak je stavljen 

na neposredan oblik interpretacije - na 

vođenu šetnju. 

Što se radilo? 

Seminar je osmišljen tako da u prva 

tri dana polaznici upoznaju teoriju interpretacije 

te u završna dva dana, u 

praktičnom radu, primijene znanje koje 

su prethodno stekli. Predavanja su bila 

što je moguće više uključujuća, interaktivna. 

Predstavljene su aktivnosti KEC 

projekta, ciljevi i planovi. Polaznici su 

bili unaprijed zamoljeni da sa sobom 

donesu predmet iz parka kojim će se 

služiti za predstavljanje grupi. Maurilio 

Ciparone održao je uvodno predavanje 

o interpretaciji, dok je Clelia Caprioli 

govorila o komunikaciji. Potom je ravnatelj 

PP Lonjsko polje Goran Gugić 

prezentirao temu »Principi održivosti u 

zaštićenim područjima«, gdje je na jednostavan 

i pristupačan način predstavio 

početke i sadašnje stanje zaštićenih 

odabrao je jednog predstavnika koji je 

prezentirao odabranu temu i ciljeve 

svoje grupe nakon čega su podijeljene 

diplome. 

Što dalje? 

Osim ovog seminara planirano je, 

u okviru KEC projekta, održati još nekoliko 

seminara sa sličnom tematikom 

kako bi se barem u zaštićenim područjima 

prenijela znanja o interpretaciji. 

U zapadnoj Europi i SAD-u učestalo se 

održavaju seminari na tu temu, kako 

u zaštićenim dijelovima prirode tako 

i u šumarstvu, zoološkim vrtovima, 

povijesnim i kulturnim građevinama, 

muzejima. Ovakve projekte bilo bi 

korisno primijeniti i na ova navedena 

područja. 

Piše: 

dipl. ing. 

Ognjen 

Livada 

Foto: 

O. Livada 

U zapadnoj Europi i SAD-u učestalo se 

održavaju seminari na tu temu, kako u 

zaštićenim dijelovima prirode tako i u 

šumarstvu, zoološkim vrtovima, povijesnim 

i kulturnim građevinama, muzejima. 

tacije, ili kako otkriti 

ćenih područja 

područja. Polaznici su zatim u okviru 

radionica od po 4-5 ljudi, trebali sami 

osmisliti definiciju zaštićenih područja 

i pojma održivosti te ju prezentirati 

ostalim polaznicima. Kod samog prezentiranja 

naglasak je stavljen ne samo 

na definicije, nego i na način kojim su 

prezentirane – kako je tekst napisan, 

kako je prezentiran. 

Nakon predavanja Izidore Bunić na 

temu »Uloga interpretacije u upravljanju 

parkom i sustavom posjećivanja«, 

polaznici su definirali ciljeve upravljanja 

parkom, potrebe i očekivanja 

posjetitelja, te zaključili kako je uloga 

interpretacije značajna za ostvarivanje 

ciljeva parka i zadovoljavanje očekivanja 

posjetitelja. 

Nastavak predavanja »Interpretacija 

za posjetitelje; teorija i praksa«, osmišljen 

je u obliku vođene šetnje u kojoj 

je Marijan Buzov, polaznik seminara i 

djelatnik NP Paklenica, poveo grupu 

u vođenu šetnju kroz kanjon Velike 

Paklenice. 

Za projektni zadatak polaznici su podijeljeni 

u tri tima od kojih je svaki trebao 

proći jednom pješačkom stazom i 

ondje osmisliti vođenu šetnju. Polaznici 

su trebali odabrati temu i osmisliti ciljeve 

koje žele ostvariti na stazi. Svaki tim 

Cilj »interpretacije« u zaštićenim 

područjima je pobuditi osjećaj 

razumijevanja i povezanosti za vrijednosti 

posjećenog područja, te kod posjetitelja 

povećati svijest o potrebi zaštite prirode i 

okoliša. 

Vođena šetnja Marijana Buzova 


privatne šume 

SURADNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE I HRVAT 

Privatna šuma Branka Šironje 

u Pokupskom Cerju 

Ovdje će lužnjak teško proći 

– procjena stručnjaka na licu mjesta 

Sa sastanka u šumariji Pokupsko 

movlasnici u Zagrebačkoj 

županiji koji su se prijavili 

i žele koristiti subvenciju 

Županije za obnovu 

svojih šuma. Prisustvovali 

su i stručnom sastanku u 

šumariji Pokupsko polovicom 

lipnja, trećem u kratko 

vrijeme, na kojem su 

se »dotjerivali« detalji oko 

početka provođenja zajedničke 

akcije Zagrebačke 

županije i Hrvatskih šuma 

na potpori privatnim šumovlasnicima. 

Što je sporno 

Sastanak u Pokupskom 

još je jednom ukazao na 

neke odredbe u (već potpisanom) 

Ugovoru o suradnji 

Zagrebačke županije 

i Hrvatskih šuma u 

subvencioniranju obnove, 

odnosno sanacije privatnih 

šuma na području 

Županije koje bi već u početku 

mogle biti limitirajući 

faktor. To je prije svega 

odredba da na subvenciju 

ne može računati privatnik 

s manje od jednog ha 

šume. A takvih je većina, 

ustvrdila je Biserka Šavor 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. Mrkobrad 

Može li (propisana) ve 

posjeda ugroziti akc 

Premda se po njemu još nije počelo ni raditi, 

Ugovor o subvencioniranju obnove, odnosno 

sanacije šuma u privatnom vlasništvu u 

Zagrebačkoj županiji, trebat će, čini se, u 

nekim detaljima dotjerati i izmijeniti kako 

bi ga oni kojima je namijenjen, privatni 

šumovlasnici, mogli u većem broju koristiti 

Supružnici Branko (66) i Katica 

(65) Šironja žive u Velikoj Mlaki 

kraj Zagreba. Ne obrađuju 

zemlju, no u 60-ak kilometara 

udaljenom selu Pokupsko Cerje ovi 

umirovljenici vitalna izgleda posjeduju 

oko dva hektara šume. Gospođa Katica 

čula je od snahe »da postoji neka 

pomoć za one koji žele pošumljavati 

u svojim šumama« pa su se raspitali 

u šumariji Pokupsko gdje su i ispunili 

zahtjev. Tako su postali prvi privatni šu- 

Prvi u Županiji podnijeli zahtjev 

- Branko i Katica Šironja 

iz zagrebačke Uprave. U Varaždinskoj 

županiji, rekao je Branko Belčić iz Hrvatskih 

šuma, gdje se takva potpora 

provodi već treću godinu, taj je limit 

ukinut! Šumovlasnici bi se trebali udružiti, 

u Hrvatskoj su dosad osnovane četiri 

udruge privatnih šumovlasnika, no, 

nejasno je nastupaju li tada kao cjelina. 

Drugo važno pitanje je može li se 

potpora proširiti i na druge vrste osim 

hrasta lužnjaka, jasena i johe, i može li 

se dio dobiti u novcu. I treće, zainteresiranima 

bi bilo jednako važno da se 

pomoć proširi i na neke druge radove, 

da ima dugoročni karakter. No to već 

zadire u odredbe ugovora koji bi se trebao 

ili (aneksom) nadopuniti, ili bi to 

u sljedeći, ako bude moguće, trebalo 

ugraditi. Stoga je šteta da na ovome 

skupu nije bilo nikoga iz Zagrebačke 

županije kako bi se neke stvari odmah 

pojasnile. I Pravilnik o uređivanju, rečeno 

je, trebao bi se mijenjati i prilagoditi 

novonastalom stanju. 

22 


HRVATSKE ŠUME

SKIH ŠUMA 

Savjetodavna služba 

Konkretan postupak ishođenja pomoći 

od podnošenja zahtjeva u šumariji, 

ispunjavanja obrazaca, procjene, 

dobave sadnica utvrđen je ugovorom, 

a pojasnili su ga stručnjaci iz proizvodnje, 

Željko Sušić i Sanja Blažičko. U 

provođenju te akcije važno će mjesto 

u budućnosti imati savjetodavna Služba 

za privatne šume koja će se, kako 

je rekao Marko Šašek iz odjela za privatne 

šume Ministarstva poljoprivrede, 

šumarstva i vodnoga gospodarstva, 

ustrojiti pri Ministarstvu nakon što se 

usvoji novi Zakon o šumama. Ona će 

preuzeti stručni dio brige o zahtjevima 

šumovlasnika za potporom i nakon 

pregleda njihovih šuma utvrditi što u 

konkretnoj šumi valja činiti. Predviđena 

je, što bi bilo iznimno važno zbog 

utvrđivanja realnog stanja na terenu, 

izrada upisnika privatnih vlasnika šuma 

pri Ministarstvu. Trebalo bi, kako je to 

učinjeno u europskim zemljama, spriječiti 

daljnje usitnjavanje šumoposjeda. 

A da bi na terenu, u konkretnim slučajevima, 

moglo biti različitih pogleda 

o budućnosti neke šume, pokazao je 

već prvi izlazak u Pokupskom Cerju, u 

šumi B. Šironje, i procjena šumarskih 

stručnjaka kako obnova hrastom lužnjakom, 

što je bila želja šumovlasnika, 

ovdje u šumi johe, breze i bagrema »s 

TVRTKA KING ICT 

informatika 

Suradnja s Hrvatskim 

šumama dugoročan 

posao 

Hrvatske šume prije dvije su godine 

pokrenule projekt rekonstrukcije baze 

podataka i komunikacijskog sustava. 

Poslovni i strateški partner u tome poslu bila je tvrtka 

KING ICT iz Zagreba s kojom je 2003. potpisan i ugovor 

o suradnji. Razgovaramo s izvršnim direktorom tvrtke 

Gordanom Kolakom o tome što je do sada napravljeno 

Izvršni 

direktor 

Gordan 

Kolak 

radu. Naši stručnjaci u ovom su trenutku 

nešto manje angažirani, no kada se počne 

s radom očekujemo povećani angažman 

u praćenju rada sustava i njegovu 

preventivnom održavanju. Cilj je da sustav 

bude stabilan, jer za nas je suradnja 

s Hrvatskim šumama dugoročan posao i 

ne završava s jednim projetkom. 

– Što znači KING ICT na hrvatskom 

tržištu? 

– KING ICT d.o.o. nasljednik je tvrtke 

za proizvodnju i plasman računala koja 

ličina 

iju? 

U Zagrebačkoj 

županiji u privatnom 

je vlasništvu 540.000 

ha šuma, ima 600 

tisuća vlasnika, 

milijun čestica, a 

prosječna veličina 

posjeda je 0,74 ha. 

kojim se ranije pošumljavalo«, nikako 

ne bi dala rezultate, odnosno troškovi 

podizanja hrasta višestruko bi nadmašili 

ono što bi se moglo dobiti. Dakle, 

uloga stručnjaka (Savjetodavne službe) 

u provođenju obnove privatnih šuma 

bit će i te kako važna. 

Cilj cijeloga projekta je dobiti 

bolji uvid u stanje na terenu, 

dakle ubrzavanje protoka informacija 

iz šumarija prema 

Upravi kako bi se moglo brzo i pravovremeno 

reagirati na događaje, kaže 

direktor Kolak. Pravovremena informacija 

je ušteda u poslovanju, na taj način 

omogućava se efikasniji rad! Prvi korak 

u već postojećim rješenjima bila je rekonstrukcija 

baze podataka i komunikacijskog 

sustava u proizvodnji. Ovdje 

je važno reći da smo to radili zajedno 

sa stručnjacima iz Hrvatskih šuma koji 

odlično poznaju poslovne procese u 

poduzeću i na temelju njihovih saznanja 

naši su stručnjaci mogli primijeniti 

svoja iskustva i stručno znanje o visokim 

tehnologijama što je razultiralo 

novim sustavom. On se sastoji od 

središnjeg poslužitelja u Direkciji koji 

se dalje povezuje sa svim šumarijskim 

poslužiteljima na terenu radi međusobne 

razmjene podataka. Na terenu se 

podaci evidentiraju pomoću prenosivih 

ručnih računala, a sve te komponente 

povezuje specijalno razvijena 

programska podrška. 

– Što je sljedeći korak? 

– U ovome trenutku sustav je u zadnjoj 

fazi ispitivanja prije puštanja u 

rad i tu su moguća, ako se pokaže potrebnim, 

dodatna rješenja. Važno je da 

cijeli sustav i sve njegove komponente 

budu dobro ispitani u stvarnim, radnim 

uvjetima prije nego što budu pušteni u 

rad. Prijelaz sa starog na novi sustav ne 

smije uzrokovati zastoje ili čak prekid u 

King ICT je izlagao i na Danima 

hrvatskoga šumarstva u Karlovcu 

je postojala još 1998. Sada je jedna od 

članica M SAN Grupe s 60-ak uglavnom 

visokoobrazovanih informatičkih stručnjaka. 

U samo nekoliko godina stvorila 

je prepoznatljivu kvalitetnu domaću 

marku računala “KING Računalo”. Transformacijom 

u tvrtku koja se bavi sistem 

integracijom KING ICT proširuje ponudu 

uslugama izgradnje i održavanja cjelovitih 

informatičkih rješenja, a važnim 

dijelom smatramo naše savjetodavne 

te edukacijske usluge. Našim potencijalnim 

korisnicima i partnerima, koje tražimo 

i u tijelima državne uprave, javnim 

poduzećima, financijskim ustanovama 

kao i malim kupcima, pružamo cjelovita 

rješenja, od prodaje opreme, integracijskih 

rješenja, pružanja stručne podrške 

do edukacije. (m) 


močvare 

MOČVARNA STANIŠTA BRODSKO-POSAVSKO 

Bare i močvare, 

k 

Poljoprivreda i industrija prijete prirodi svojim 

razvojem i velikim zahtjevima – za potrebe 

proizvodnje hrane čovjek isušuje močvare, 

navodnjava pustinje, moru otima zemlju i pretvara 

ju u plodno tlo. Vodi se velika borba za očuvanje 

prirodnih staništa i netaknutog krajobraza. Ovo 

je priča o takvoj borbi, o barama i močvarama 

brodsko-posavskog područja, kakve su nekad bile 

Piše: 

Veronika 

Petrić- 

-Stjepanović, 

ing. građ. 

Foto: 

V. Petrić- 

-Stjepanović 

Neprestana briga o vodnim 

resursima bazira se na brizi 

o izvorima pitke vode. Kruženje 

vode u prirodi odvija se 

neprestano. Padaju oborine, dolazi do 

isparavanja, kondenzacije i ponovno 

do padalina i to je beskonačan proces. 

Voda je uz zrak i toplinu, važan uvjet 

za život na Zemlji. 

Voda zauzima 70 posto zemaljske 

površine od čega je 95% slana voda, 

mora i oceani. Samo 5% je slatka voda: 

jezera, rijeke, vječni snijeg na planinama 

i ledenjaci, te vode podzemlja. 

Svake godine koristi se u sve većim 

količinama. Podložna je različitim zagađenjima 

i svakim se danom, o njoj kao 

resursu, sve više govori. Ne zna se kako 

će promjena klime, uslijed globalnog 

zatopljenja i ozonskih rupa u omotaču, 

utjecati na vodu kao i na onečišćenja 

nižih slojeva atmosfere. 

Prirodna staništa, šume, travnjaci, 

močvare, usjevi, utječu na biološku 

raznolikost, a ona se uvelike smanjuje 

svakim danom. Čovjekovo maksimalno 

korištenje prirode uništava staništa 

i stvara nered u ekološkom sustavu. 

Uloga šuma je neprocjenjiva u zaštiti 

tla i voda. 

Kamo nestaju 

močvare 

Svijet močvare, močvarnih travnjaka 

i lugova, poplavnih autohtonih šuma 

polako nestaje. Lopoči, lokvanji, stari 

panjevi, jata ptica, topole, vrbe, komarci 

i drugi kukci, vodozemci i gmazovi 

kao da su dio nekoga prošlog vremena. 

Boje, zvukovi, mirisi, tišina i mir sve kao 

da je odavno nestalo. 

Močvare i baruštine su nastale na 

rubovima jezera i mrtvim riječnim rukavcima, 

gdje je tlo natopljeno vodom 

ili je potpuno prekriveno slojem plitke 

vode. Nastaju i na kopnu na mjestima 

gdje nema odvodnjavanja ili isušivanja 

tla. 

Istočno od Slavonskog Broda, nizvodno 

savskim tokom, točnije neposredno 

uz rijeku Savu je 1500 ha po- 

plavnog područja u čijim se aluvijalnim 

depresijama zadržava voda nakon povlačenja 

rijeke Save u korito. To je tipični 

slavonski prisavski pašnjak oplemenjen 

močvarnom florom i faunom, 

a istodobno zanimljiv ornitološko-botanički 

krajobraz gdje razaznajemo nekoliko 

lokacija. 

Dvorina se nalazi nedaleko sela Donja 

Bebrina i ima status ornitološkog rezervata. 

Drugo veliko barsko područje 

je Gajna koja se nalazi uz savski nasip 

od sela Poljanci do sela Oprisavci. Ona 

ima status zaštićenog krajolika. Stari 

ribnjak je zapadno od grada. 

U slatkovodnim staništima, močvarama 

i baruštinama žive žabe, zmije, 

ribe, ptice močvarice. Ljeti se zemlja 

isuši, a zimi je poplavljena. Močvarna 

tla su pogodna za vodene biljke i trave, 

rast trske, rogoza, šaša. Stabla vrbe, 

johe, topole rastu uz obale, na višim 

područjima. 

Mulj na dnu močvare obično je gust 

i natopljen vodom i gotovo ne sadrži 

kisik. Korijenje strši iz mulja da bi upilo 

kisik nužan za rast i razvoj. Njihovo 

Lopoči su nezamjenjiva flora bara 

Stari ribnjak idealan je dom za koloniju žaba 

U miru zaštićenog krajolika Gajne 

24 


HRVATSKE ŠUME

G PODRUČJA 

akve su nekad bile 

korijenje i stabla sadržavaju mulj, a 

sjemenke počinju klijati dok su još na 

roditeljskom drvetu. 

Biljke koje žive na vodom natopljenim 

područjima stvaraju mokre 

spužvaste humke. Kada biljka odumre, 

sporo se raspada i dugi niz godina čini 

tresetnu podlogu za gniježđenje barskih 

ptica, za polaganje jaja barskim 

kornjačama, kao sklonište. Tresetnu podlogu 

čine i neke od najjednostavnijih 

biljaka, mahovine i jetrenke koje kao 

lišaj obavijaju natrula debla. One nemaju 

ni pravog korijena, niti cvijet, ali 

LOPOČ je kraljevski cvijet. Ruža u bari. Zakorijenjen je duboko u mulj, 

teško je doći do korijena. Listovi i cvjetovi plutaju po površini vode. Listovi 

su na dugim peteljkama, veliki, sjajni i kožasti, duboko srcoliko urezani. 

Cvjetovi su lijepi i krupni, s brojnim bijelim laticama i žutim prašnicima. 

Otvoreni su od ranog jutra do ranog popodneva, a onda se zatvaraju. Jednom 

ubrani cvijet lopoča više se ne otvara. 

Zanimljivost: Sirova biljka je otrovna za jelo, dok je prokuhan ili ispečen 

podanak ukusno jelo. 

LOKVANJ ima manje žute cvjetove, zbog kojih je u narodu prozvan žuti 

lopoč. 

Prašnik lokvanja ima mnogo polena. Zbog izražajne boje i veličine cvijeta, 

kukcima je uočljiv već izdaleka. Kukci slijeću ravno na prašnike, napraše 

se polenom i prenose ga na tučak drugog cvijeta. Uvečer se latice dignu 

iznad prašnika i tučka i na taj način zatvore cvijet kako mu noćna vlaga ne 

bi oštetila pelud. Kad pelud proklija, kroz vrat tučka do plodnice, spajaju se 

stanice polena sa stanicama sjemenog zametka. Nakon oplodnje cvjetna 

se stapka nagne i zaroni u vodu. Pod vodom dozori okruglasti plod koji 

ima mnoštvo sjemenki. Kad plod dozori, puca, a malene i lagane sjemenke 

ispadaju i isplivaju na površinu vode. Poneke se uhvate za kljun ili noge 

ptice močvarice, koje ih prenose na drugo mjesto. Ostale sjemenke nakon 

nekog vremena potonu u vodu, padnu na dno, pa u proljeće iz njih izrastu 

nove biljke. 

Zanimljivost: Sirova biljka je otrovna za jelo. Jedu se prokuhani ili ispečeni 

žućkasto zeleni podanci koji sadrže 20% škroba i oko 6% glukoze. 

Podanci se mogu sušiti, osušeni samljeti u brašno, iz kojega se pripremaju 

kaše, tjestenine ili kruh. Višestruko se primjenjuje u pučkoj medicini. Posjeduje 

insekticidno djelovanje. Ispržene sjemenke se jedu, a izmljevene 

mogu zamijeniti kavu. 

Šaš i lokvanj krase ornitološki rezervat Dvorinu 

imaju korjenčiće i stabalce koji upijaju 

vodu iz tla i iz zraka. Jetrenke rastu uz 

tlo, iz kojega crpe vlagu, a neke i na 

drveću koje im je potpora. 

U močvari rastu i papratnjače. To su 

prastare biljke, koje su živjele na Zemlji 

prije više od 300 milijuna godina. Imaju 

pravo korijenje. 

Ornitološki rezervat 

Dvorina 

Još davne 1987. godine, na prijedlog 

Republičkog zavoda za zaštitu prirode, 

Skupština općine Slavonski Brod donijela 

je odluku o proglašenju bare 

Dvorina kraj Donje Bebrine specijalnim 

ornitološkim rezervatom, ukupne 

površine 726 ha. Bara je zanimljiva sa 

botaničkog, kao i sa ornitološkog stajališta 

zbog raznovrsnoga biljnog pokrova 

i životinjskih vrsta. 

Dvorina predstavlja veliku vrijednost, 

naročito u vrijeme proljetne i jesenje 


ljekovito bilje 

Raste u brdsko-planinskim područjima 

s hladnijom i vlažnijom klimom, u čistim 

ili miješanim acidofilnim šumama, 

posebice u dubokim i hladnim dolinama 

ili na grebenima koji su izloženi jakim 

udarima vjetra. Nalazimo je od 1.000 do 

2.300 metara nadmorske visine. 

Beru se mladi proljetni svijetlozeleni 

izdanci – vrhovi iglica, od koji se priprema 

sok, sirup, tinktura, med, čaj i sl. 

Češeri se beru u jesen. 

Sirup od mladih vrhova smreke poznat 

je već od davnina kao tradicionalseobe 

ptica. Tu se gnijezde: gnjurac 

ćubasti, gnjurac pilinorac, divlja patka, 

patka njorka, crna liska, guša zelenonoga, 

čigra bjelobrada, čigra obična, 

kokošica mlakara, trstenjak droščić i 

trstenjak rogožar. Na okolnim pašnjacima 

i travnjacima gnijezde se fazani, 

ševe, češljugari, a po šumarcima hrasta 

lužnjaka susreću se sove gluvare, sove 

djetlovke i ptice pjevice. 

U vodi ima lopoča, lokvanja, a po 

rubu močvarnih perunika i šaševa. 

Tu su i kvrgava stabla bijele vrbe da 

upotpune idiličan izgled vodenog lica 

i skrovište ili gnijezdište ponekoj ptici 

močvarici i pjevici. 

Gajna, zaštićeni 

krajolik 

Gajna se prostire uz lijevu obalu 

Save, između sela Poljanci i Oprisavci i 

ima izgled tipičnog slavonskog prisavskog 

pašnjaka, oplemenjenog močvarnom 

florom i faunom. U proljetnom 

razdoblju velike vode rijeke Save pune 

aluvijalne depresije, kao i vode Zapadnog 

lateralnog kanala Biđ-polja koji 

Gajnu presijeca u njezinom zapadnom 

dijelu. 

Uskoro, točnije 14. rujna 2005. godine, 

obilježit će se petnaest godina 

kako je inicijativom Skupštine općine 

Slavonski Brod Gajna proglašena zaštićenim 

krajolikom. 

Gajnu posjećuju mnoge vrste ptica: 

ždralovi, gnjurci, patke, čigre, riječni galebovi, 

sive čaplje, čaplje žličarke, bijele 

i crne rode. Tu se gnijezde liske, vivci, 

Svijet močvare, močvarnih travnjaka i 

lugova, poplavnih autohtonih šuma polako 

nestaje. Lopoči, lokvanji, stari panjevi, jata 

ptica, topole, vrbe, komarci i drugi kukci, 

vodozemci i gmazovi kao da su dio nekog 

prošlog vremena. 

Boje, zvukovi, mirisi, tišina i mir sve kao da 

je odavno nestalo. 

patke. Također, krave svakodnevno 

pasu zelenu travu, piju vodu i muču, 

kao u neka davna vremena. 

Prirodni rezervat Stari 

ribnjak 

Stari ribnjak je smješten 15 km zapadno 

od Slavonskog Broda, na području 

Jelas-polja. Ukupna površina 

Jelas-polja iznosi 51.320 ha. Površina 

pod ribnjacima je 2174 ha, dok područje 

Starog ribnjaka zauzima dio od 200 

ha vodene površine sa statusom ornitološkog 

rezervata. 

Velike vodene površine ribnjaka na Jelas-polju, 

osim izvora hrane idealno su 

područje za život i razmnožavanje raznovrsnih 

životinja, napose ptica močvarica, 

divljih pataka, liski i kormorana. 

Tu je najveća kolonija čaplji u Hrvatskoj. 

Tu se gnijezdi: mala bijela čaplja, 

žuta čaplja, čapljica voljak, čaplja danguba. 

Smreka lijek proti 

Piše: Vesna Pleše 

Foto: Arhiva 

Smreka (Picea abies 

L.) iz porodice je 

borova, poznata 

i pod nazivima 

smrča i borika. 

Dobila je ime od 

latinskog naziva pix 

što znači smola, a 

poznato je da je to 

crnogorično drvo 

bogato smolom. 

Uz upotrebu u 

drvnoprerađivačkoj 

industriji, ima i 

obilježja lijeka 

Smreka naraste i do 50 metara visine, 

stablo je ravno, i do metar 

široko. Ima gušću i tamniju krošnju 

od jele, te u ljuske ispucanu 

koru. Iglice su joj ravnomjerno spiralno 

raspoređene pretežno usmjerene 

na sve strane, na poprečnom prerezu 

četverouglaste, pri vrhu ušiljene, duge 

2,5 cm i 1 mm široke. Češeri vise, u zrelom 

stanju su smeđi, do 18 cm dugi. 

Cvate u mjesecu ožujku i travnju. 

Smreka ima eteričnih ulja, smole, 

tanina, resina, terpentina, sumpora, fosfora, 

željeza, kalcija i vitamina C. 

Čaj: jedna čajna žličica usitnjenih 

iglica prelije se sa 2 dcl vruće vode, 

poklopi se i pusti odstajati pola sata. 

Čaj se procijedi, dnevno se uzima dvije 

do tri šalice čaja s medom. 

Sirup od mladih izdanaka I: dva 

do tri kilograma mladih izdanaka 

smreke ili bora, voda, 250 grama luka, 

250 grama šećera i 250 grama meda. 

Ubrani izdanci stavljaju se u lonac i 

preliju vodom da budu pokriveni. Zagrijavaju 

se na laganoj vatri i uz stalno 

miješanje, dok se ne dobije gusta 

raskvašena masa. Kod tako dobivene 

smjese, na svaki kilogram izdanaka 

dodaje se luk, šećer i med. Smjesa 

se dobro izmiješa i njome se napune 

sterilizirane staklenke koje se zatvore 

celofanom. Uzima se tri puta na dan 

po jedna jušna žlica – odrasli, a tri puta 

na dan po jedna čajna žličica – djeca. 

Grančica i češer smreke 

Sirup od mladih izdanaka II: U veću 

staklenku stavlja se red izdanaka i red 

šećera sve dok se ne napuni staklenka. 

Staklenka se zatvori gazom i stavi na toplo 

mjesto ili na sunce dok se šećer ne 

rastopi i dok mladi izdanci ne isplivaju 

na površinu staklenke. Dobivena smjesa 

procijedi se gnječenjem te pohranjuje u 

tamne boce ili staklenke. Uzima se kao i 

prethodno pripremljen sirup od mladih 

izdanaka tri puta dnevno. 

Tinktura: Koristi se 200 g mladih 

izdanaka i jedna litra 70 postotnog 

alkohola. Izdanci se moče 30 dana u 

alkoholu i onda se dobivena tekućina 

procijedi. Uzima se tri puta na dan po 

10 do 15 kapi s čajem ili medom. 

Ulje: Za pripremu treba 5 mladih 

češera ili mladih izdanaka smreke, litra 

konjaka i litra maslinova ulja. Mladi češeri 

režu se na sitne komadiće i moče 

26 


HRVATSKE ŠUME

pro silva europa 

v kašlja 

ni lijek protiv kašlja ili čestih prehlada. 

Osobito je koristan kod djece i osoba 

slabijeg imuniteta. Pomaže kod svih vrsta 

kašlja kako suhog tako i onog praćenog 

sekretom-katarom, kod hripavca, 

bronhitisa (akutnog i kroničnog), za 

jačanje pluća... Sirup se može uzimati 

za čišćenje krvi i protiv skorbuta. Čaj od 

mladih izdanaka koristi se i za liječenje 

rahitisa. 

Osim mladih izdanaka za liječenje 

se koristi i čaj od češera kojim se liječe 

tegobe s grlom, dišnim putevima, 

jačaju se glasnice i pluća te olakšava 

rad jetre. 

Iglice smreke koristimo za pripremu 

raznih kupki, cjelovitih ili kupki za noge. 

Njima se liječe i razne kožne bolesti, koriste 

se kao oblozi za otekline na vratu, 

kod otečenih žlijezda, za osipe, čireve, 

svrab i sl. Uz sirup od smreke poznata 

je i tinktura od mladih izdanaka koja 

pomaže iscrpljenim osobama ili pak 

onima koje su doživjele živčani slom. 

Sirup od mladih vrhova smreke 

poznat je već od davnina kao 

tradicionalni lijek protiv kašlja 

ili čestih prehlada. Osobito 

je koristan kod djece i osoba 

slabijeg imuniteta. Pomaže 

kod svih vrsta kašlja kako 

suhog tako i onog praćenog 

sekretom-katarom, kod 

hripavca, bronhitisa (akutnog i 

kroničnog), za jačanje pluća... 

Sirup se može uzimati za 

čišćenje krvi i protiv skorbuta. 

Čaj od mladih izdanaka koristi 

se i za liječenje rahitisa. 

u konjaku tri tjedna. Poslije toga doda 

se maslinovo ulje i sve se dobro izmiješa. 

Boca se začepi vatom i poslije 

tjedan dana procijedi. 

Koristi se za masažu bolnih mjesta 

mišića, zglobova, kao i bolnih živaca. 

Kada se ulje koristi iznutra uzima se tri 

puta po jedna kavena žličica, s kavom 

od cikorije ili ječma, i to kod žučnih 

tegoba, grčeva te za dezinfekciju dišnih 

puteva i omekšavanje tvrdokorne 

sluzi. 

Inhalacije se rade tako da se u jednu 

litru vode stavi šaka iglica smreke. 

Smjesa se zakuha, poklopi te pusti 

da odstoji sat vremena. Ponovo se 

zakuha i onda počne s inhalacijom, tj. 

udisanjem na nos, a izdiše se na usta 

ili obrnuto. Cijelo to vrijeme glavu 

treba držati nad loncem i pokrivenu 

ručnikom. 

Na terenima šumarije 

Ravna gora 

ČLANOVI UDRUGE PRO SILVA EUROPA POSJETILI 

HRVATSKE ŠUME 

Gospodarenje 

prirodnim načinom 

zaštitni je znak 

hrvatskoga šumarstva! 

Četrdesetak europskih šumara, članova udruge 

Pro Silva Europa, koja se bavi promicanjem 

prirodnog načina gospodarenja, bilo je za vrijeme 

petodnevnog boravka u Hrvatskoj iznimno 

zadovoljno načinom na koji se, u tri različita 

podneblja, gospodari hrvatskim šumama 

UHrvatskoj je početkom lipnja, 

u organizaciji Hrvatskoga šumarskog 

društva i njegove sekcije 

Pro Silva Hrvatska, boravila 

grupa od četrdesetak europskih šumara 

članova udruge Pro Silva Europa. 

Pro Silva Europa je udruga europskih 

šumara koja se bavi promicanjem gospodarenja 

šumama prema prirodnim 

načelima. Članice su joj 22 zemlje, a 

u posjetu Hrvatskoj bili su šumari iz 

17 zemalja. Radi se o najuglednijim 

europskim šumarskim stručnjacima iz 

područja uzgajanja šuma. Među njima 

bio je i najugledniji europski stručnjak 

za preborne šume Schutz Jean Philippe, 

profesor iz Švicarske. On je i novi 

predsjednik Pro Silve Europa izabran 

na Upravnom vijeću te organizacije u 

Zagrebu 2. lipnja. Organizaciju Pro Silva 

od 1987. godine imaju i Hrvatska i 

Slovenija kao zemlje prirodnih šuma. 

Tijekom petodnevne stručne ekskurzije 

po Hrvatskoj, europski šumari 

posjetili su i Gorski kotar i ondje Nastavno-pokusni 

objekt Šumarskog fakulteta 

u Zalesini gdje ih je dočekao voditelj 

delničke Uprave Robert Abramović sa 

suradnicima. 

Na području gospodarske jedinice 

Belevina upoznali su se s prirodnim 

pomlađivanjem prebornom sječom u 

grupama, na primjeru prebornih sastojina 

jele obične. Posjetili su i park-šumu 

i izletište Golubinjak Lokve, a potom 

šumariju Ravna gora. Tu su im šumarski 

stručnjaci Boris Pleše, rukovoditelj odjela 

za uređivanje šuma, Željko Kauzlarić, 

rukovoditelj ekologije i Vilko Ivančić, 

upravitelj šumarije Ravna gora, prezentirali 

preborni način gospodarenja 

jelovo-bukovim šumama na vapnencu. 

Sudionici ekskurzije bili su oduševljeni 

time kako goranski šumari gospodare 

Piše: 

Vesna 

Pleše, 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

M. Mrkobrad, 

V. Pleše 


šumama, a pohvale im je u ime svih 

izrekao g. Schutz Jean Philippe. 

U kontinentalnim 

šumama 

Program boravka europskih šumara u 

Hrvatskoj obuhvatio je (drugog dana) i 

obilazak lokaliteta u gospodarskoj jedinici 

Pisanička Bilogora (6000 ha) u šumariji 

V. Pisanica u bjelovarskoj Upravi 

šuma gdje su ih dočekali voditelj Uprave 

Stjepan Ivezić sa suradnicima, te doc. 

dr. Igor Anić sa Šumarskog fakulteta koji 

ih je upoznao s prirodnim pomlađivanjem 

bukovo-kitnjakovih sastojina oplodnim 

sječama. Goste je zanimalo koliko 

se puta obavlja sječa, što je to naplodni 

sijek i kada se provodi te kako se vrši 

kontrola svjetla nužnog za pomladak. 

Interesirala ih je i cijena bukve na tržištu, 

bilo je pitanja i o štetama od divljih 

svinja i kako se rješavaju. Vidjeli su i mladu 

10-godišnju sastojinu kroz koju su se 

jedva provlačili i upoznali se s njegom 

mladika proredom. Razgovori su nastavljeni 

i u lovačkoj kući Babinac, koja ih 

je oduševila te u šumariji Đurđevac u 

Upravi šuma Koprivnica gdje su se gosti 

upoznali s gospodarenjem poplavnim 

šumama crne johe. 

Članovi Pro Silve treći su dan proveli 

na području Nastavno-pokusnog 

objekta Šumarskoga fakulteta u Lipovljanima 

gdje su mogli vidjeti nizinske 

poplavne šume te kako se obavljaju 

uzgojni zahvati u staroj sastojini slavonskoga 

hrasta, u poplavnoj sastojini 

lužnjaka, barskoj šumi crne johe te 

poplavnoj šumi poljskoga jasena. Na 

drugom lokalitetu su imali priliku vidjeti 

i sukcesiju šumske vegetacije na 

obešumljenoj površini. 

U pratnji europskih šumara tijekom 

boravka u Hrvatskoj bili su naši poznati 

šumarski stručnjaci akademik Slavko 

Matić, predsjednik HŠD, docent dr. sc. 

Igor Anić, predsjednik Pro Silva Hrvatska, 

Hranislav Jakovac, dipl. ing., tajnik 

HŠD, Josip Dundović, savjetnik u Hrvatskim 

šumama i potpredsjednik Pro 

Silve Hrvatska te dr. sc. Joso Gračan, 

umirovljeni ravnatelj Šumarskog instituta 

u Jastrebarskom. 

Potok Kamačnik 

Kamačnik je »sutje 

Izletište Kamačnik u Gorskom kotaru s 

restoranom, ribogojilištem i 3,5 km dugom 

neobičnom šetnicom punom mostova u 

zaštićenom prirodnom krajoliku, izazov 

je za svakog ljubitelja prirode. A takvi će 

ovdje naći još i više – kanjon Kamačnik 

(3 km), bogatu floru, pravu riječnu pastrvu. 

A sve to na dohvat ruke, autocestom do 

Vrbovskog u čijoj je blizini ovo turističko 

odredište 

Europski šumari u gospodarskoj 

jedinici Pisanička Bilogora 

Izletište Kamačnik u blizini Vrbovskog 

još je jedna turistička destinacija 

Hrvatskih šuma. Ovo turističko 

odredište Gorskoga kotara koje se 

sastoji od ugostiteljskog objekta, ribogojilišta 

i šetnice u dužini od 3,5 km u 

zaštićenom krajoliku potoka Kamačnik, 

pritoka rijeke Dobre, u zakupu je tvrtke 

od početka ove godine. Hrvatske šume 

obvezale su se izvršiti adaptaciju ugostiteljskog 

objekta Ribarska kuća na 

ulazu u kanjon, urediti ljetnu pozornicu 

kod zidina nekadašnje pilane, te 

očistiti okoliš i popraviti mostić preko 

potoka. 

U nekoliko mjeseci ove godine obavljeni 

su poslovi na sređivanju imovinsko-pravnih 

odnosa koji su bili najveća 

Dužina kanjona Kamačnika 

od izvora do ušća iznosi 3 km. 

Uz sam potok vodi pješačka 

staza, koja čas ide uz rub, a 

dijelom preko drvenih mostova 

izgrađenih preko potoka, do 

lijepe zelene doline, samog 

izvora Kamačnika – lijepog 

28 


HRVATSKE ŠUME

zaštićena priroda 

Planinar i pisac prof. dr. Željko Poljak 

u svojoj knjizi »Planine Hrvatske« piše 

o tom zaštićenom krajoliku kao o »sutjesci 

punoj divlje romantike«, koja se 

usjekla u masiv Velike Kapele. Na ulazu 

u kanjon nalazi se i manje jezero. Sam 

pješački put, mostići i galerije izgrađeni 

su 1961. 

Početni dio kanjona još je ljepši jer je 

obrastao bujnom šumom. Na samom 

ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare 

pilane koja je izgorjela i koja ne nagrđuje 

prostor, već nas vraća u prošlost 

i daje okolišu posebno romantičan 

ugođaj. Tok potoka je nesvakidašnji, 

u izvorišnom dijelu teče nešto mirnije, 

dok se nizvodno od izvora preko brojnih 

kaskada, probija kroz uski kanjon, 

stvarajući brzace. Dodatnu ljepotu daje 

mu prekrasna modrozelena boja. 

Bogata flora i fauna 

Kanjon se ističe bogatstvom biljaka. 

Na vlažnijim staništima rastu bukove 

šume, a na prisojnim kamenitijim stranama 

ima crnog graba i crnog jasena. 

Od ostalih biljaka tu ima i zaštićenih 

vrsta poput mekane veprine, lovorastog 

likavca, biskupske kapice, šumske 

urodice i sl., raznih vrsta paprati i 

Pogled na kanjon Kamačnika 

šaševa. Na močvarnom tlu raste trava 

beskoljenka. Posebno je ekološki vrijedan 

dio područja podno zaselka Japići 

gdje bočno bujični potoci utječu u Kamačnik, 

a obronci su obrasli šikarama 

vrbe i šumarcima crne johe. 

Izvor samog Kamačnika još nije dovoljno 

istražen, ali je zanimljiv zbog 

endemične podzemne faune. Tako je 

nađen endemični podzemni račić, a 

potok je poznat i po populaciji riječne 

pastrve. U okolišu se zadržavaju i šareni 

daždevnjaci, a ponekad doleti i siva 

čaplja. 

Županijsko poglavarstvo Primorskogoranske 

županije je 2003. godine donijelo 

odluku o mjerama zaštite ovog 

zaštićenog krajolika. Cilj zaštite je očuvanje 

ljepote krajolika, prirodnosti i geomorfološke 

posebnosti krškog izvora i 

kanjona Kamačnika, očuvanosti kakvoće 

vode izvorišta i vodotokova, očuvanosti 

živog svijeta, rijetkih i zaštićenih 

vrsta, te posebice slatkovodne faune 

izvora i vodotoka (autohtone ribe i beskralježaka) 

te očuvanosti vegetacije. 

Za izletnike to je pravi raj na zemlji, 

jer se uz šetnje na svježem zraku, 

mogu baviti ribolovom na obližnjoj 

rijeci Dobri, igrama u prirodi ili organizirati 

piknike. 

U neposrednoj blizini ima i drugih 

turističkih odredišta koja se mogu pogledati 

– rijeka Dobra, Čogrljino jezero, 

Severin na Kupi (sa starim dvorcem), 

pravoslavni manastir u Gomirju (najstariji 

u zapadnom dijelu Europe) itd. 

Kamačnik je i inspiracija za slikare, jer 

osim lijepe prirode tu su prekrasni mostovi 

i galerije koje svojom ljepotom 

plijene pozornost posjetitelja. 

ska puna divlje romantike« 

Piše: 

Vesna 

Pleše 

Foto: 

N. Pleše, 

B. Pleše 

prepreka za sam početak radova, ističe 

upravitelj šumarije Vrbovsko Mladen 

Vinski. U tijeku su radovi na uređenju 

okoliša, popravka klupa uz šetnicu i 

mostića preko potoka. Izletište bi za 

prihvat gostiju bilo otvoreno u sljedeća 

dva mjeseca. 

Kamačnik se nalazi u istočnom dijelu 

Gorskog kotara u blizini mjesta Vrbovsko. 

Zaštićeni je krajolik koji svojom 

ljepotom već dugi niz godina privlači 

pozornost posjetitelja. Dužina kanjona 

Kamačnika od izvora do ušća iznosi 3 

km. Uz sam potok vodi pješačka staza, 

koja čas ide uz rub, a dijelom preko drvenih 

mostova izgrađenih preko potoka, 

do lijepe zelene doline, samog izvora 

Kamačnika – lijepog kraškog vrela. 

Vrelo se nalazi na 410 m nadmorske 

visine. 

kraškog vrela. Vrelo se nalazi 

na 410 m nadmorske visine. 

Posebno je ekološki vrijedan 

dio područja podno zaselka 

Japići gdje bočno bujični 

potoci utječu u Kamačnik, a 

obronci su obrasli šikarama 

vrbe i šumarcima crne johe. 

Tu se održavaju i brojne manifestacije 

koje imaju turistički značaj poput 

gljivarijada, novinari kuhaju lovački 

gulaš u kotliću, dolaze brojni planinari, 

izletnici i sl. 

U Kamačnik se vrlo lako i brzo dolazi 

automobilom jer je cesta Rijeka 

– Zagreb blizu, a od željezničke postaje, 

kanjon je udaljen svega pedesetak 

metara. 

Ribarska kuća 


mišljenja 

ZAŠTO SE SUŠI ŠUMA 

Šuma je kaotični 

Piše: 

dr. sc. 

Karlo 

Bezak 

Foto: 

Z. 

Bošnjaković 

Slika atraktora stabla 

Samo dominantna i 

predominantna stabla 

žive 150 i više godina, 

a na dendogramu rasta 

i razvoja krošanja 

razvidna je borba za 

opstanak. Prigušena 

stabla s krošnjom koja 

umire možda dožive 

70 godina. Sastojine 

ili stabla koja uđu u 

stanje neperiodičnosti 

potencijalni su kandidati 

za kaotično, tj. za sušenje. 

O šumi kao kompleksnom 

i kaotičnom nelinearnom 

dinamičkom sustavu, o 

matematičkoj strukturi 

stabala te o teoriji 

kompleksnosti i kaosa 

u šumi, riječ je u ovome 

članku 

Šuma je kompleksni i kaotični nelinearni 

dinamički sustav. Teorija 

kompleksnosti je nova znanost 

o kompleksnim i složenim sustavima. 

Proučava život na rubu kaosa 

i istražuje svojstva kompleksnih sustava 

u tom stanju. Ti kompleksni sustavi 

imaju sposobnost uravnoteženja reda i 

kaosa. Točka ravnoteže nazvana je ru- 

bom kaosa, tu je sustav u nekoj vrsti 

pritajena očekivanja između stabilnosti 

i pada. Kompleksnost se bavi time kako 

se stvari događaju, dok kaos teži promatranju 

i proučavanju nestabilnog i neperiodičnog 

ponašanja. Kaos pokušava 

razumjeti dinamiku koja je u pozadini 

ponašanja kompleksnog sustava. Kompleksnost 

naglašava međupovezanost 

svega. Vječna borba između reda i nereda, 

harmonije i kaosa prožima čitavu 

prirodu. Red se izjednačava s dobrim, a 

nered s kaosom. Red i kaos ogledaju se 

kao dvije suprotnosti, polovi oko kojih 

se vrte naše interpretacije svijeta. Teorija 

kompleksnosti sazdana je oko težnje 

složenih sustava da iskazuje jednostavno 

ponašanje, jednostavno na nekim 

razinama ponašanja, ali ne na razini 

pojedinačnih dijelova od kojih se sustav 

sastoji. Filozofska srž teorije kompleksnosti 

je pojam emergencije, prema 

kojem sustav može transcendetirati 

svoje sastavnice, tako da je cjelina veća 

od zbroja njegovih dijelova. Srodnost 

kaosa i kompleksnosti nije slučajna. 

I jedno i drugo čine bitan dio teorije 

nelinearne dinamike, jednog od najvećeg 

otkrića proteklog stoljeća. Otkriće 

kaosa proistječe iz nelinearnih međudjelovanja 

malog broja jednostavnih 

komponenata. Teorija kompleksnosti 

naglašava suprotno: kako se međudjelovanja 

visoke složenosti, koja djeluju 

u sustavima sastavljenim od mnoštva 

individualnih elemenata, često udružuju, 

kako bi stvorila, u velikom mjerilu, 

jednostavne uzorke – emergentne 

fenomene (Stewart, 1996.). 

Znanstveni publicist Rođer Lewin 

piše: »Kao teorija života na rubu kaosa, 

kompleksnost uključuje cijeli spektar, od 

razvoja embrija, preko evolucije, dinamike 

ekosustava, kompleksnih društava, 

pa sve do hipoteze o Geji – teoriji 

svega«. 

Priroda u sebi sadrži duboki red, i 

vjeruje se kako se on prirodno uspostavlja. 

Fizičar Mitchell Feigenbaum iz 

Instituta za tehnologiju Massachusettsa 

prvi je dokazao kako kaos nije matematički 

hir, nego je univerzalno svojstvo 

sustava s nelinearnim povratnim 

učinkom. Prvi je dao značajan dokaz o 

tome kako kaos postoji u prirodi. 

Nelinearna dinamika 

rasta šume 

Bilo koja cjelina koja se mijenja s 

vremenom naziva se sustav. Period je 

vremenski interval obilježen pojavom 

određenog stanja ili događaja. U periodičnom 

sustavu varijabla nakon proteka 

čvrsto određenog vremenskog 

intervala točno ponavlja svoje pret- 

hodno ponašanje. Neperiodično se 

gibanje pojavljuje kad se ni za jednu 

varijablu koja utječe na stanje sustava 

vrijednosti točno ne ponavljaju. 

Deterministički sustav je onaj koji je 

predvidljiv, stabilan i potpuno razumljiv. 

U linearnim sustavima varijable su međusobno 

povezane izravno i jednostavno. 

Linearni odnosi dopuštaju nam da 

predvidimo što će se dogoditi unutar 

sustava i lako se mogu grafički prikazati. 

Linearne jednadžbe su pragmatične 

jer se mogu lako riješiti. Nelinearne jednadžbe 

teže se rješavaju, mijenjaju se 

deterministička pravila unutar sustava 

i otežava predviđanje onoga što će se 

dogoditi. To su titrajni sustavi koji postaju 

kaotični. Karakteristična osobina 

sustava što ih proučava teorija kaosa je 

nestabilno neperiodično gibanje kakvo 

se može naći u rastu i razvoju šume. 

Kompleksno 

modeliranje šume 

Sveobuhvatna je paradigma kako put 

modeliranja prirode vodi kroz diferencijalne 

jednadžbe. Model organskog rasta 

je Logaritamska spirala i Zakon prigušenih 

sinusoidnih oscilacija. Kompleksne 

jednadžbe rasta i razvoja šuma suvremeni 

su alati za multidimenzijsko modeliranje 

šuma. To su kompleksni alati 

za numeričko bonitiranje i numeričku 

prognozu rasta i razvoja šuma. Alati s 

kojima možemo jednostavno determinirati 

stanje sastojina. U kakvom je 

stanju šuma? U ravnoteženom, periodičnom, 

neperiodičnom ili kaotičnom? 

Kompleksne jednadžbe u sebi sadrže 

brzinu promjene u dvama bliskim trenucima. 

Sadrže univerzalne konstante: 

feigenvrijednost 4.669, univerzalnu konstantu 

2.503, konstantu fine strukture 

0,00729927 i Eulerov broj 2.718. Kompleksne 

jednadžbe su univerzalne, jednoznačno 

opisuju rast i razvoj šuma 

za sva vremena, bez unošenja vanjskih 

slučajnih varijabli. 

Svako stablo u šumi na svakom staništu 

ima svoju matematičku strukturu, 

atraktor kojem teži. Atraktor je dio faznog 

prostora kojemu se svaka točka 

koja je započela gibanje blizu njega 

sve više približava. Kako prolazi vrijeme 

bliska područja se stežu prema stablu. 

Feigenvrijednost 4.669 je omjer veličina 

intervala između susjednih udvostručenja 

tijekom visinskog rasta. Tijekom 

udvostručenja kaos se uzdiže uz krošnju, 

a kulminira u vršnim grančicama. 

Rješenja kompleksnih jednadžbi su 

kompleksni brojevi označeni grčkim slovom 

Ψ (psi) koji pokazuju savršen sklad 

odnosa sastojinske debljinske i visinske 

strukture. To su dendrogrami koji kao i 

30 


HRVATSKE ŠUME

sustav 

minimalne ili maksimalne amplitude 

vala i najmanji poremećaj dovodi do 

rezonancije (surnami u šumi). Česta je 

pojava u gospodarenju zbog kojih 

moramo obavljati sanacije jer se krošnje 

nisu sklopile. 

Stanje vitalnosti 

sastojine 

Stanje vitalnosti stabla ili sastojine, 

smjer gibanja prema ravnotežnom ili 

prema kaosu, numerički je određeno 

starošću, promjerom krošnje D ili prsnim 

promjerom d, a modelirano koeficijentom 

otpora k. 

s relativno dobro razvijenim krošnjama 

mogu doživjeti starost otprilike 150 

godina. Kodominantna stabla sa slabije 

razvijenim krošnjama mogu doživjeti 

starost oko 120 godina. Prigušena stabla 

s jednostranom i ugnjetenom krošnjom 

mogu doživjeti starost do 100 godina. 

Prigušena stabla s krošnjom koja umire 

jedva mogu doživjeti 70 godina. Ta spoznaja 

ključna je za određivanje ophodnje. 

Procjena stanja sastojine od posebne 

je važnosti za propisivanje smjernica gospodarenja, 

propis intenziteta proreda ili 

obnova i prije propisane ophodnje. Na 

dendrogramu rasta i razvoja krošanja razvidna 

je borba za opstanak. Sastojine ili 

stabla koja uđu u stanje neperiodičnosti 

potencijalni su kandidati za kaotično, tj. 

za umiranje. Od 10.000 stabalaca koliko 

ih ima u pomlatku, kroz njegu pomlatka, 

njegu mladika, čišćenje koljika, njegu 

proredom do kraja ophodnje opstane 

jedva 70 predominantnih i dominantnih 

stabala. Što će reći, kroz selekciju opstane 

jedva 0,7 % stabala. Sastojine kojim se 

gospodarilo sukladno njezinim prirodnim 

zakonima i koje su u uravnoteženom stanju, 

mogu izdržati ophodnju i dulju od 

150 godina. U normalnim sastojinama 

koje su u periodičnom stanju sukladno 

Dendrogram rasta i razvoja predominantnog stabla 

harmonično uravnoteženo periodično neperiodično kaotično 

0.001 0.027 0,050 0,073 0,999 

kardiogrami kod ljudi i životinja pokazuju 

bioritam i aritmiju stabla. 

Na dendrogramu očigledna je spoznaja 

koju akademik Klepac često ističe: 

Hrast lužnjak raste sto, živi sto i umire 

sto godina. 

Ta spoznaja odnosi se i na jelu običnu 

(Abies alba Mill.), jer su joj koeficijenti 

pulsacije približni hrastu lužnjaku 

(Quercus robur L.). 

U kontekstu nelinearne dinamike rasta, 

koeficijenti pulsacije Ψ d : Ψ h : Ψ D 

u omjeru 10:20:26 ukazuju na kritične 

točke poznatog fenomena rezonancije. 

Kritična godina za sastojine hrasta 

lužnjaka ili sastojine jele, vidljivo na 

dendrogramu je šezdeseta, kada se 

susreću minimalne amplitude vala rasta 

širine krošanja i debljinskog rasta s 

maksimalnim amplitudama vala visinskog 

rasta. Rastenje šuma je kvaziperiodično 

gibanje s različitim frekvencijama 

debljinskog i visinskog rasta te 

rasta krošnje u širinu. Kada se susretnu 

Stanje sastojine modelirano otporom 

k: 

U lužnjakovim i jelovim sastojinama 

na I. bonitetu kojima je srednji sastojinski 

prsni promjer d u cm polovica starosti 

sastojine nalazi se u periodičnom stanju. 

Dendrogram širenja krošnje karakterističnih 

stabala u smislu Kraftove 

klasifikacije stabala u sastojini razvidno 

pokazuje osnovnu pojavu u šumi, bez 

Dendrogram širenja krošnje za karakteristična stabla u sastojini 

koje ne možemo učiniti nijedan korak u 

istraživanjima, zaštiti, uzgajanju i uređivanju 

šuma. Samo predominantna stabla s 

izvanredno jako razvijenim krošnjama 

mogu rasti sto godina, živjeti sto godina 

i umirati sto godina. Dominantna stabla 

Od 10.000 stabalaca koliko ih ima u 

pomlatku, kroz njegu pomlatka, njegu 

mladika, čišćenje koljika, njegu proredom 

do kraja ophodnje opstane jedva 70 

predominantnih i dominantnih stabala. Što 

će reći, kroz selekciju opstane jedva 0,7% 

stabala. 

Svako stanje sastojine koje se razvija 

prema neperiodičnom vodi potrajno 

gospodarenje u degresiju, a daljnji razvoj 

prema kaotičnom izaziva emergentnu 

pojavu, što će reći sušenje. 

prirasno-prihodnim tablicama domaćih 

autora, donja granica ophodnje može 

biti 120 godina. Tijekom planiranja etata 

glavnog prihoda, nužan je selektivni 

pristup gdje se prvenstveno predlažu za 

obnovu sastojine u neperiodičnom stanju. 

Propuštanjem takvih sastojina kod 

izbora za glavni prihod dovodimo ih do 

kaotičnog stanja, a odgovor prirode je 

emergentna pojava. 

Multidimenzijsko modeliranje sastojina 

najveće novčane vrijednosti drvnih 

sortimenata od posebnog je interesa 

za Hrvatske šume i šumarsku privredu. 

Poznavanje zakonitosti rasta i razvoja 

svake sastojine, modela kojem je 

usmjeren cilj gospodarenja ključno je 

za potrajno gospodarenje šumama. 

Svaki zahvat u šumi može imati učinak 

leptira. 

Svako stanje sastojine koje se razvija 

prema neperiodičnom vodi potrajno 

gospodarenje u degresiju, a daljnji razvoj 

prema kaotičnom izaziva emergentnu 

pojavu, što će reći sušenje. 


turizam 

Odmor radnika Hrvatskih 

šuma u vlastitim turističkim 

objektima ne bi trebalo 

gledati samo kroz račun 

dobiti i gubitka. I na zapadu s 

kojim se volimo uspoređivati, 

odavno su shvatili da je 

odmoran čovjek sposoban 

bolje raditi, biti manje na 

bolovanjima, ostvarivati bolji 

učinak uz manji trošak. A to je, 

zar ne, cilj svakog poslodavca 

OBJEKTI ZA ODMOR HRVATSKIH ŠUMA 

Hotel Quercus 

Kako produžiti turističku 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

sezonu 

Nedavno je na promotivnom 

turističkom putovanju u Hrvatskim 

šumama boravila 

grupa direktora i zamjenika 

direktora mađarskih državnih i privatnih 

šumarskih organizacija. Obišli su 

među ostalim Kornate i Mljet, saznali 

ponešto i o krškom šumarstvu i bili 

oduševljeni onim što su vidjeli. Nisu to 

ni skrivali ustvrdivši »kako sve izgleda 

kao iz bajke u čemu se prepoznaje i 

velik trud ovdašnjih šumara«. Najavljene 

su i nove grupe i mogao bi to 

biti početak novog organiziranog dolaženja 

turističkih skupina, onako kako 

su u odmarališne destinacije Hrvatskih 

šuma (ranijih gospodarstava) dolazile 

80-ih godina prošloga stoljeća. 

To je ujedno i nastavak (nedovršene) 

priče o turističkoj djelatnosti koja bi 

Nove turističke i biciklističke staze u 

rekreacijskom centru Cuvi, Rovinj 

novoustrojenom trgovačkom društvu 

trebala priskrbiti dodatni prihod. U tom 

se kontekstu pojavljuju i druga pitanja 

o smislu, potrebi i važnosti odmaranja, 

o tome je li dobit jedini cilj bavljenja 

ovom djelatnošću ili se odmaranje radnika 

u vlastitim objektima, pa i pod 

pretpostavkom nezarađivanja (ili tek 

pozitivnog poslovanja) može smatrati i 

ukupnom poslovnom politikom tvrtke 

i sveukupnom dobiti. (Tu bi se sad, da 

ima prostora, moglo skoknuti do Japana, 

te zemlje tvrdoga kapitalizma, u 

kojoj pojedine velike tvrtke imaju i te 

kakve hotele za svoje potrebe...) 

Interes, mogućnosti 

U petnaestak objekata otvorenoga 

i zatvorenoga tipa u vlasništvu Hrvatskih 

šuma ove će se godine realizirati 

46-47.000 pansion dana. To je nešto 

više nego proteklih nekoliko godina 

kada se prosjek ostvarenih pansion 

dana kretao oko 45.000. Za apartmane, 

pogotovo nove i obnovljene (na 

Mljetu, u Sv. Filipu i Jakovu i još nekima) 

interes dva i pol puta premašuje 

kapacitete, dakako u srpnju i kolovozu. 

Čisti financijski račun dobiti i gubitaka 

pokazuje da svi apartmani otvorenoga 

tipa posluju pozitivno. I cijena pansion 

dana u hotelu (u Drveniku) u dva pansionska 

objekta (u Selcu) je ekonomska 

i »morala« bi pokriti troškove, čak 

ostvariti i malu zaradu. A opet, niža je 

od one u drugim turističkim objektima 

i koliko-toliko prihvatljiva za ne baš dubok 

džep šumskog radnika. (Premda, s 

plaćama kakve imaju, radnici se prisjećaju 

i onih ranijih »sindikalnih« cijena 

pa im se i ove čine visokima! Pa ako 

već nemaju plaću da mogu birati hotel, 

odmaranje u vlastitim objektima, 

u čijoj su izgradnji i kupovini, uzgred, 

i sami sudjelovali, čini se kao dobar 

model.) 

– Većina objekata potpuno je popunjena 

dva ljetna mjeseca, dio njih i 

70 dana. Očito, i turistička djelatnost u 

Hrvatskim šumama pati od hrvatskoga 

sindroma »kratke sezone«, kaže stručni 

suradnik za društveni standard Dalibor 

Ferenčak. Potrebno je dakle, produžiti 

sezonu. 

Turizam je doživljaj 

Očito, nije više dovoljno prodavati 

samo čisto more i sunce u dva ljetna 

mjeseca, kaže Ferenčak. U potrazi za 

gostima koji će turističke destinacije 

pohoditi i u svibnju, lipnju, pa rujnu 

i kolovozu, treba se okrenuti onome 

što i drugi rade – organiziranom dovođenju 

grupa. Za to, dakako, treba pripremiti 

teren, osmisliti boravak gostiju 

tako da svaki dan imaju program, da 

im svaki dan bude neki novi doživljaj. 

Uspješna njemačka turistička agencija 

ID Riva tours, evo malog primjera, koja 

u Hrvatsku godišnje dovodi do 80 000 

gostiju i organizira im krstarenja po Jadranu, 

osmislila je u proljetnim i jesenskim 

mjesecima krstarenja s planinarenjem, 

biciklističkim turama itd. 

Što bi se, dakle, moglo učiniti? Dovoditi 

organizirane grupe s osmišljenim 

programom u kome bi svaki dan 

bio doživljaj. Na primjer, gosti kojima bi 

odredište bilo hotel u Drveniku, jedan 

dan bi mogli planinariti po Biokovu, 

proći poučnu stazu Drveničke stine, 

drugi dan upoznati znamenitosti Makarske 

(Malakološki muzej i drugo), pa 

posjetiti Korčulu, Neum i Međugorje, 

tu su i jednodnevne stručne ekskurzije, 

posjeti lovištima, itd. Da ne nabrajamo 

dalje, to je posao za one koji bi se time 

stručno bavili. I ideja i mogućnosti ima. 

(U cijeloj priči nije spomenuta lovačko 

ugostiteljska ponuda i lovačke kuće, 

odnosno lovni turizam koji je tema za 

neku drugu priliku.) 

32 


HRVATSKE ŠUME

NOVI VINODOLSKI 

Novi se spominje još 

u antičko doba 

Novim vlastelinima knezovima kadom umrtvljuje se grad Novi, zaustavljena 

je gradnja. Kaštel propada poslije 

Frankopanima, utvrda se nije 

dopala, pa su za svoj Novi urote 1671. i poslije potresa 1750. Kad 

grad odabrali mjesto iznad se 1848. raspalo novljansko vlastelinstvo, 

ušća Suhe Ričine. Izgradili su Kaštel 

1225. u kojem je donijet i poznati Vinodolski 

zakonik 1288. Kaštel je djelomično 

porušen 1761. i obnovljen 1893. 

Kaštel je došao u posjed općine 

koja ga je potkraj 19. stoljeća preuredila 

u školu i sjedište administracije. 

Rodom iz Novog Vinodolskog braća 

Uz kaštel razvija se naselje opasano 

su Mažuranići, a na njihovoj kući 

bedemima, masovno se grade kuće u 

vrlo uskim ulicama (mošunima). Unutar 

Starog grada niče kulturni centar. 

Na glavnom trgu četverokutna je kula 

Kvadrac i Župna crkva sv. Filipa i Jakova. 

Svetište crkve prošireno je 1520., 

u Ulici A. Mažuranića nalazi se ploča 

s natpisom. Među braćom najpoznatiji 

je Ivan Mažuranić , pjesnik i autor epa 

»Smrt Smail-age Čengića«. 

Od 1890. počinje u blizini morske 

obale i kupališta, uz prometnicu prema 

u 17. stoljeću barokizira se i dobiva Senju gradnja hotela, pansiona, i privatnih 

vrijedne drvorezbarske korske klupe, a 

glavni oltar i štukature na svodu djelo 

su švicarskih majstora braće Clementa 

i Giacoma Somazzija iz 1807. U 20. stoljeću 

crkva dobiva novo pročelje, a na 

mjestu kapele sv. Filipa i Jakova podiže 

se zvonik. Pred glavnim oltarom renesansna 

je nadgrobna ploča modruškog 

biskupa Krištofora iz 1518., a u oltarnoj 

riznici dva su relikvijara u obliku ženskih 

glava iz 18. stoljeća. 

U 15. stoljeću na području Novog 

grade se male crkvice sv. Nikole na bribirskoj 

obali, sv. Marka u Polju, sv. Marina 

na otočiću pred Loparom i sv. Lucije 

u Zagori. Za vrijeme Bernardina Frankopana 

sagrađena je crkvica sv. Fabijana i 

Sebastijana 1511. kao zavjet u povodu 

izbijanja kuge, a potkraj 15. stoljeća sagrađena 

je gotička kapela Sv. Trojice sa 

bačvastim svodom u šiji u kojoj je smješten 

vila većinom Zagrepčana. Cijela je 

zona građena prema Zakonu o ladanju 

uz zalaganje Društva za uljepšavanje 

mjesta, posebno otkad je Grad proglašen 

lječilišnim i klimatskim mjestom. 

Godine 1892. gradi se i prvi hotel »Lišanj« 

u stilu neorenesanse, a uz njega i 

park sa mediteranskim raslinjem. Hotel 

je proširen 1906., a današnji izgled dobiva 

1923. po projektu arhitekta Ignaza 

Fischera, kada se uređuje arkadno 

pročelje s balkonima okrenutima prema 

moru. Te godine Novi Vinodolski 

dobiva i službeno status kupališnog i 

klimatskog lječilišta. Hotel San Marino 

građen je između 1897. i 1900, a 1913. 

dobiva secesionistički izgled. Prvi hotel 

u funkcionalističkom stilu »Klek« sagrađen 

je 1936. u putničkoj luci. 

Narodni muzej i galerija osnovani su 

1951., imaju arheološku i etnografsku 

barokni drvorezbareni oltar iz 18. zbirku, odjel za fotografiju i zbirku slika 

stoljeća. U 16. stoljeću mletačkom blo- 

izvorne umjetnosti. 

Čitaonica osnovana 1945. 

baština 

Rodna kuća braće Mažuranić 

Kula Kvadrac 

Novi Vinodolski, 

grad bogate kulturne 

baštine, smješten je u 

jugoistočnom dijelu 

Vinodolske udoline, 

sastoji se od starog 

dijela zbijenog na 

brežuljku i novijeg, uz 

more. Spominje se već 

u antičko doba kad se 

na cesti prema Senju 

podiže utvrda Lopar, 

kao stražarsko mjesto. 

Dolaskom Hrvata utvrda 

postaje župni grad 

Piše: 

Vesna 

Pleše 

Foto: 

V. Pleše 


šumske razglednice 

ŠUMARIJA PISAROVINA 

Odvodni kanal u Pisarovinskim lugovima Sastojina hrasta lužnjaka 

Piše: 

Vesna Pleše 

Foto: 

V. Pleše 

Upravitelj 

Ivan 

Halinčić 

Smještena u istočnom dijelu karlovačke 

Uprave, šumarija Pisarovina 

teritorijalno se rasprostire 

na području Grada Zagreba i 

čak tri županije, Zagrebačke, Karlovačke 

i Sisačko-moslavačke. Ima tri gospodarske 

jedinice Gračac-Lučelnicu 

na zapadnim obroncima Vukomeričkih 

gorica, Pisarovinske lugove koji obuhvaćaju 

istočni dio Pokupskog bazena 

i Crnu Dragu koja je preko rijeke 

Kupe. Zauzima površinu od 4.380 ha 

državnih i isto toliko privatnih šuma. 

Prevladavaju sastojine hrasta lužnjaka, 

kitnjaka i bukve. Godišnje se siječe 

oko 15.000 m 3 , a otvorenost je oko 13 

km/1000 ha. Iako po površini mala, šumarija 

je bogata kvalitetnim šumama. 

Po postignutim prosječnim cijenama 

drvnih sortimenata na prvom je mjestu 

već godinama u UŠP Karlovac, ali i 

u Hrvatskim šumama. 

– U prva tri mjeseca ove godine 

postignute su cijene za hrast lužnjak 

od 1.097 kn/m 3 , hrast kitnjak od 683 

kn/m 3 i bukvu od 453 kn/m 3 , što znači 

da problema s plasmanom drvnih sortimenata 

na tržištu nema, govori upravitelj 

šumarije Josip Halinčić. 

Uz plasman na domaćem tržištu, 

proda se dio i na inozemnom, putem 

licitacija. Godišnje se isporuči i oko 

8.000 m 3 ogrjeva stanovništvu Zagreba 

i Karlovca. Ove godine problema je bilo 

s bukvom, no i to je riješeno. 

Sve radove u proizvodnji šumarija 

obavlja sa svojim radnicima, a tek dio 

radova na izvlačenju drvnih sortimenata 

obavlja se uz pomoć kooperanata. 

Godišnje se izvrši uzgojnih radova 

na 200 ha u jednostavnoj i proširenoj 

biološkoj reprodukciji. Koristi se sadni 

materijal iz rasadnika Šumarskog instituta 

u Jastrebarskom. Šumarija zapošljava 

32 radnika, od čega 15 u proizvodnji. 

Kadrovski je dobro ekipirana, 

od stručnog osoblja do radnika, a na 

zadovoljavajući je način riješen i prijevoz 

radnika. 

Rat, minirani teren, 

privatnici 

– Problema u radu bilo je najviše 

tijekom Domovinskog rata kada je 

gospodarska jedinica Crna Draga bila 

okupirana, ali ne i nedostupna za rad 

pa se radilo i na prvoj liniji bojišnice 

uz rijeku Kupu. I danas je odjel Brezje 

u potpunosti miniran pa se ne može 

raditi – govori upravitelj Halinčić. S 

lokalnim stanovništvom bilo je nesporazuma 

vezanih uz sječu šume u gospodarskoj 

jedinici Lučelnica. Naime, 

mještani sela Lučelnica nisu radnicima 

šumarije dozvoljavali ulazak u šumu i 

normalan rad, polažući pravo na vlasništvo 

nad šumom. Riječ je o šumama 

koje su nekada pripadale zemljišnim 

zajednicama i koje su poslije II. svjetskog 

rata nacionalizirane. Iako su sudske 

odluke donesene u korist Hrvatskih 

šuma, mještani su bili neumoljivi 

u svojim zahtjevima za povrat šuma, a 

štete su u šumama zbog lošeg gospodarenja 

iz dana u dan sve veće. Sve se 

na kraju ipak dobro završilo i u šumi 

Mreža od 

kanala kao 

Gospodareći s više od 

4000 ha kvalitetnih 

državnih šuma hrasta 

lužnjaka, kitnjaka i 

bukve te etatom od 

15.000 kubika, šumarija 

Pisarovina značajan je 

Šume su bogatstvo 

ovoga kraja 

34 


HRVATSKE ŠUME

Etno-selo 

vodnih 

rješenje 

stanovnika. Centar Općine je mjesto 

Pisarovina smješteno između Vukomeričkih 

gorica, rijeke Kupe i Draganićke 

šume. 

Današnja Pisarovina nastala je na 

mjestu grofovskog imanja, na kojem je 

živjela grofica Sara koja je teško oboljela. 

Legenda kaže da su oko imanja bili 

brojni vinogradi, a grofica je uz ostalo 

voljela piti vino. Njezine sluge često su 

joj ga nudili govoreći: »Pij Saro vina«, 

pa je, kaže priča, spajanjem tih riječi 

nastalo i današnje ime općinskog središta. 

Povijesni podaci govore da je Pisarovina 

nastala u vrijeme ranog feudalizma, 

u 13. stoljeću. Kao centar područja 

bila je Jamnica kao župa i glavno 

naselje, a Pisarovina dio gospodskog 

imanja. 

Ljepota kraja prošaranog brojnim 

ravnicama i brežuljcima, starim hrastovim 

šumama, vijugavost vodotoka koji 

se spuštaju prema rijeci Kupi, privlači 

pozornost mnogih posjetitelja, koji su 

ovdje izgradili i svoje kuće za odmor. 

To je pravi raj na zemlji za ribiče koji 

mogu uživati u ribolovu na sportskom 

ribnjaku u Pisarovini. 

Stari Pisarovački ribnjaci nastali su 

1918., a gradili su ih zarobljenici iz I. 

svjetskog rata. Nastali su na močvarnom 

tlu između Pisarovine i Donje 

Kupčine površine 130 ha. Vlasnica im 

je bila grofica iz Italije. I danas postoje 

ostaci njezina imanja i ljetnikovca uz 

cestu nedaleko ribnjaka, ali su nažalost 

u lošem stanju. 

U blizini Pisarovine nalazi se i mjesto 

Donja Kupčina, na utoku potoka Kupčine 

u Kupu. U mjestu se nalazi muzej 

na otvorenom – Etno-park. U njemu su 

izloženi etnološki spomenici kuće, dijelovi 

dvorišta, bunari, radionice i ostagospodarski 

subjekt 

Pokupskog bazena. 

Šumari se brinu da šume 

i u budućnosti ostanu 

takve pa se godišnje 

obave različiti uzgojni 

zahvati na 200 ha 

se moglo nastaviti raditi prema planu. 

Naravno, velike štete u sastojini bukve 

su napravljene, i tek su s vremenom, uz 

određene zahvate, popravljene. 

Odvodni kanali kao 

rješenje 

Danas je nešto više problema u 

proizvodnji vezano uz sječu i izvlačenje 

drvnih sortimenata u gospodarskoj 

jedinici Pisarovinski lugovi. Sječu treba 

zbog poplava obaviti na vrijeme i uz 

pomoć mehanizacije da se izbjegne 

blato i nadiruća voda. Jedan od problema 

koji je godinama ugrožavao radove 

u šumi i izvršenje plana, odvodnja suvišne 

vode, riješen je u suradnji s Hrvatskim 

vodama. Napravljena je mreža 

odvodnih kanala čime je uspostavljen 

normalan vodni režim i onemogućen 

njezin štetan utjecaj na rast drveća. 

Redovito se prati i zdravstveno stanje 

šuma. Ove godine bile su velike 

štete od mraza na hrastu lužnjaku. 

Očekuju se i pojačane gradacije gubara 

i mrazovca, što se sljedeće godine 

treba suzbiti. Redovito se obavlja i 

tretiranje pomlatka hrasta lužnjaka od 

pepelnice. 

U jesen i proljeće posvećuje se posebna 

pozornost zaštiti šuma od požara 

u vrijeme pojačanih poljoprivrednih 

radova. 

Uz kvalitetne drvne sortimente budućnost 

ove šumarije mogla bi biti i 

u turizmu, jer ovaj kraj uz rijeku Kupu 

bogat je ne samo prirodnim ljepotama, 

već ima značajnu kulturnu i povijesnu 

baštinu. 

Otkud ime Pisarovina 

Općina Pisarovina spada u red manjih 

i prostire se na površini od 142 

kvadratna kilometra na kojoj živi 3.770 


lo narodno graditeljstvo opremljeno 

tradicijskim inventarom i ruhom, koje 

tako sakupljeno svjedoči o načinu seoskog 

života ovoga kraja. U blizini Donje 

Kupčine je zaselak Gorenci poznat po 

gniježđenju roda (ovdje obitava oko 

tridesetak parova), pa im je želja da to 

mjesto postane posebni rezervat bijelih 

roda na ovom području, slično kao 

u Lonjskom polju. 

Četiri kilometra južno od Pisarovine 

nalazi se najpoznatije mjesto ovog kraja 

Jamnička Kiselica. Tu se nalaze bogati 

izvori mineralne vode Jamnica. Vrela 

su otkrivena davne 1770. Prva analiza 

kisele vode napravljena je 1772. po 

Problema u radu bilo 

je najviše tijekom 

Domovinskog rata kada je 

gospodarska jedinica Crna 

Draga bila okupirana pa 

se radilo i na prvoj liniji 

bojišnice uz rijeku Kupu. 

I danas je odjel Brezje u 

potpunosti miniran. 

Šumarija Pisarovina 

Grofica je uz ostalo 

voljela piti vino. Njezine 

sluge često su joj ga 

nudili govoreći: »Pij Saro 

vina«, pa je, kaže priča, 

spajanjem tih riječi nastalo 

i današnje ime općinskog 

središta. 

nalogu carice Marije Terezije. Godine 

1824. počinje akcija uređenja Jamnice 

i traje sve do 18. listopada 1828. kada 

su prvi put u ovom dijelu Europe napunjene 

boce namijenjene tržištu. 

U okolici ima još zanimljivosti kao 

što su stari dvorci i kurije, stare crkvice 

koje vrijedi pogledati. 

zaštićene ptice 

ORNITOLOGIJA 

Zaštita ptica pjevica 

U pogledu lova i zaštite ptica pjevica i močvarica 

ništa se bitno nije promijenilo od 50-ih godina 

prošloga stoljeća do danas. Istina, u Hrvatskoj 

su one manje ugrožene nego u nekim susjednim 

državama, no da bi zaštita bila djelotvornija u 

akciju će se energičnije morati uključiti Europska 

unija i Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) 

Već dulje vrijeme pratimo napore 

Inspekcije za zaštitu prirode 

glede krijumčarenja (i lova) zakonom 

zaštićenih vrsta ptica 

odstrijeljenih u susjednim državama, Srbiji 

i Crnoj Gori i Rumunjskoj. Iščitavamo 

novinske naslove »Krijumčarene ptice 

vrijedne milijun i dvjesta tisuća kuna«; 

»Švercao tonu ptica, gljive i 13 kilograma 

puževa«; »Talijani ′poludjeli′ za prepelicama 

koje na njihovim jelovnicima 

dostižu enormne cijene«. Krajem prošle 

godine na državnoj granici Bajakovo zatečen 

je talijanski lovac s punim torbama 

ševa ubijenih negdje u Rumunjskoj. 

Nedovoljna briga prijašnjih vlasti, a 

moglo bi se reći da se i danas nije puno 

promijenilo, omogućava da se ptice pjevice 

i migratorne močvarice i dalje love i 

ilegalno odvoze u inozemstvo. Ponekad 

su ti prijelazi gotovo polulegalni, ako 

uzmemo u obzir mizerne kazne koje 

plaćaju prekršitelji za svoja nedjela. 

U izvješću o aktivnostima inspekcije 

zaštite prirode u nadzoru zaštićenih vrsta 

objavljenom na stranicama Interneta 

čitamo kako se »godišnje u zemljama 

Istočne Europe i Hrvatske ubije oko milijun 

ptica, od čega se evidentira prilikom 

ilegalnog i legalnoga prijelaza, manje od 

jedan posto. Najviše pjevica ubije se u 

Rumunjskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, 

nešto manje u Srbiji i Crnoj Gori, a 

najmanje u Hrvatskoj«. U 2003. godini 

u 18 intervencija zaplijenjeno je 7.286 

ptica od toga 36 živih, a 850 je vraćeno 

natrag u BiH zbog neispravnih dokumenata. 

Naplaćena je kazna od 102.659,00 

kn, a stvarna vrijednost je 3.136.200,00 

kn. Sudjelovalo je 26 stranaca i 15 naših 

građana. Za 2004. ne postoje potpuni 

podaci, ali čitajući novine možemo zaključiti 

da je pojava u porastu. 

Najviše je ubijeno ševa vintulija (Alauda 

arvensis L.) (90%), ostalo su trepteljke 

cikuše (Anthus pratensis L.), bijele pliske 

(Motacilla alba L.), češljugari (Carduelis 

carduelis L.), vrapci, poljski (Passer montanus 

L.) i domaći (P. Domesticus L.), zatim 

gugutke (Streptopelia decaocto Frival.) i 

prepelice (Coturnix coturnix L.) i njima slične 

liskarice prepeličarke (Crex crex L.). 

Događa se da su zatečene ptice oguljene 

ili očerupane, bez glava i nogu pa 

je identifikacija otežana. 

Talijani vole ptice 

Suština problema je što Talijani, osobito 

oni s juga od davnine love ptice 

pjevice i s njima se hrane i tu naviku 

nisu promijenili do danas. Međutim, 

kako se populacija selica koje lete preko 

Italije znatno smanjila, a u međuvremenu 

se povećao broj lovaca i usavršila 

tehnika lova (poluautomatske puške, 

vezana sačma u streljivu, korištenje japanskih 

i sl. mreža), ptice su kao vrlo 

kurentna roba dosegle visoku cijenu. 

Prema neslužbenim izvještajima, vrijednost 

pjevica, ako se taj trend nastavi, 

mogla bi dosegnuti cijenu famoznih 

gljiva tartufa iz Istre (ovisno o vrsti). A 

da se za ptice kao i za tartufe isplati 

riskirati, uz sve to plaćati mizerne carinske 

kazne, ne treba sumnjati. 

Činjenica je da se u pogledu lova i 

zaštite ptica pjevica i močvarica ništa 

nije bitno promijenilo od 50-ih godina 

prošloga stoljeća. Dokazuju to, osim 

spomenutih novinskih napisa još i brojna 

izvješća Europske unije. Sretni su 

krajevi gdje su te pojave obuzdane, a 

lovci ptičari udaljeni s toga područja. 

To je prava rijetkost, a takav izuzetak 

predstavlja Kopački rit i njegov Ribnjak 

Belje (ili Podunavlje). 

Gotovo do 2000. godine, talijanski 

lovci bili su gosti baranjskih lovišta, a ranije 

i LŠG Jelena koji je upravljao Kopačkim 

ritom, šumama Tikveša i Dravskim 

ritovima. Dolazili su u grupama, pucali 

iz poluautomatskih 12-ica, po svim vrstama 

ptica. No 1971. godine »Jelen« je 

prekinuo s lovom na močvarice, među 

ostalim i zbog toga što je prihod od takvoga 

lova bio manji od uloženoga napora; 

korist su imali pojedinci, kao što je 

i danas, a ponajmanje sama tvrtka. 

Zanimljivo je da su u zaštiti ribnjaka 

presudnu ulogu odigrali ondašnji članovi 

Društva za zaštitu prirode Slavonije 

i Baranje. 

Gubilišta za 

močvarice 

Po nekim navodima »zelenih«, većina 

ribnjaka u Hrvatskoj, ne izuzimajući 

pri tome ni one koji su pod zakonskom 

zaštitom kao ornitološki rezervati, a u 

privatnom su vlasništvu, prava su gubilišta 

migratornih vrsta močvarica. 

36 


HRVATSKE ŠUME

– nerješiv (europski) problem! 

Svjesno se ignoriraju 

međunarodni dogovori 

(konvencije, Bonnska 

1979., Bernska 1979., 

Ramsarska 1971.) kojima 

se štite migratorne vrste 

i skupine ptica i njihova 

staništa. U kojim razmjerima 

se na ribnjacima 

dozvoljava odstrel ptica 

pjevica, malo se zna. 

Lovci iz Italije na ribnjacima 

imaju svoje suradnike 

koji im pomažu u 

lovu i dakako savjetima 

kako će najlakše i gdje je 

to moguće »preveslati« 

Nakon »pohoda« na pjevice... 

carinike i prijeći državnu 

granicu. Manje-više dobro poznaju talijanski 

jezik, zbližili su se s njima, postali 

kao i oni, pa nema prepreka, ukoliko u 

blizini nema nekih nadobudnih »zelenih«, 

da se ne odstreljuju »za prepariranje« 

i najrjeđe vrste močvarica. 

Kad sve rezimiramo, glavni krivac 

je tradicijska naklonost naših susjeda 

Talijana za gurmanskim specijalitetima 

spravljenima od ptica pjevica. Pridodali 

bismo tome i naše duhovno siromaštvo, 

mnoge je ribnjake prekrila trava i stoga 

nisu u funkciji obitavališta močvarica. 

Nekad je postojala namjera države da 

se na temelju Ramsarske konvencije i 

značaja ritsko-močvarna područja(Important 

Bird Areas) kojima u neku ruku 

pripadaju i ribnjaci, proglase zaštićenim 

objektima prirode. U tom slučaju 

država bi morala sufinancirati njihovu 

opstojnost bez obzira na njihovu gospodarsku 

učinkovitost, što bi znatno 

neprimjereni odnos države prema opteretilo državni proračun. Otprije je 

ribnjačarima koji jedva preživljavaju, u sjećanju problem s kormoranima i 

pa im je prihod od lova na ptice, pa sudskim sporovima zbog nastalih šteta 

bio on svega 30.000 eura, značajan. koji se još uvijek vode i koje će nesumnjivo 

država izgubiti i morati platiti. 

Zatim tu su nedorečeni zakonski propisi, 

neefikasnost i nedovoljna opremljenost 

inspekcijskih službi, ekološka povoljnijem položaju nalazi se Ribnjak 

Od svih ribnjaka u Hrvatskoj u najne- 

nespremnost carinika i dakako svijest Belje od kojega se indirektno očekuje 

onih najodgovornijih u hijerarhiji vlasti uzgoj ribe za ribojedne ptice Kopačkoga 

rita (samo spomenutih velikih 

kojima su ptice manje važan problem 

u popisu problema s kojima se moraju vranaca-kormorana ima više od 3000 

svakodnevno nositi. 

pari), održavanje (upumpavanje vode 

Svojevremeno je Savez njemačkih na račun ribnjaka) optimalnog vodostaja 

na tablama »A1«, »A2« koje su 

»zelenih« pokrenuo akciju bojkota odlaska 

turista u Italiju. Plakatima, putem TVa, 

novina i drugih medija, te javnim nadaš, 

te istodobno ulaganje sredstava u 

od važnosti za turistički vidikovac Sakastupima 

na trgovima, molilo se građane 

uklanjanju vrbova mladika koji se oteo 

Njemačke da ne odlaze u Italiju sve dok 

kontroli. Previše toga! 

ona, odnosno Parlament, ne poduzmu 

U kontekstu lova na zakonom zaštićene 

vrste ptica spominju se i poneka 

odgovarajuće korake u suzbijanju lova 

pjevica i zaštićenih vrsta močvarica. 

lovačka društva koja ugošćuju talijanske 

lovce. Njih je manje u unutrašnjo- 

Nema sumnje da je Italija kao članica 

Europske unije donijela više pozitivnih 

sti Hrvatske, a više u priobalju. Da li su 

zakonskih propisa kojima se štite pojedina 

područja i vrste životinja pa i ptice 

pod okom inspekcije? Lovci manje-više 

izbjegavaju sukobe s zaštitarima prirode, 

tako da su sučeljavanja s lovcima 

pjevice. U Italiji danas djeluju brojne nevladine 

udruge za zaštitu prirode i ptica, 

koji neće »oprostiti« jastrebu zbog 

no, nažalost, neke se stvari posebno na 

neke fazanke, sve rjeđa, premda se u 

jugu Italije teško mijenjaju. 

mnogim ornitološkim izvješćima redovito, 

uz golubare, navode kao uzročni- 

Između propisa i 

ke mortaliteta grabljivica (škanjaca, jastrebova, 

eja, lunja, sokolova i orlova) i 

nedostatka novca 

Vratimo se još malo ribnjacima koje 

i inspekcija za zaštitu prirode navodi 

kao područja gdje se ptice love u većoj 

oni. Što se tiče pjevica, one od davnina 

nisu predmet lova kontinentalnih lovaca 

– rijetko će se naći lovac koji će loviti 

količini. Vjerojatno to odgovara kosove, drozdove, strnadice itd. 

istini, međutim, zaboravlja se da su 

mnoga ribnjačarstva pred stečajem, a 

U ponekim mjestima uz obalu love 

se pjevice za uzgoj – »križanje« ali i za 

prodaju pa i za jelo. Lov 

»pod ploču« nije izumro. 

U dolini Neretve love se 

sve vrste močvarica, pa i 

izvan sezone lova. I to je 

tradicija! I u okolici Osijeka, 

Đakova, Vinkovaca 

postoji dvadesetak uzgajivača 

– »lovaca« pjevica 

na lijepak. Najčešće im 

služe za križanje, ali i za 

prodaju. Zračne puške 

velike snage u slobodnoj 

su prodaji bez ikakvih 

ograničenja. U Njemačkoj 

se obavezno traži dozvola 

za kupovinu puške 

(Erwerbserlaubnis). 

Zaključimo, premda su pjevice i ptice 

močvarice ugrožene u Hrvatskoj, sve 

je to znatno manje u odnosu na lov u 

mediteranskim zemljama: Italiji, Malti, 

Grčkoj, Tunisu, Maroku, a odnedavno 

u Srbiji i Crnoj Gori i Rumunjskoj. Sva 

rješenja koja se nude poznata su otprije. 

Problem lova zakonom zaštićenih ptica, 

a posebno pjevica, ostaje trajni zadatak 

i obaveza europskih i balkanskih naroda 

da ga rješavaju na najefikasniji način. U 

zaštitu pjevica morala bi se enegičnije 

U 2003. godini u 18 intervencija 

zaplijenjeno je 7.286 ptica od tog 36 

živih, a 850 vraćeno je natrag u BiH zbog 

neispravnih dokumenata. Naplaćena 

je kazna od 102.659,00 kn, a stvarna 

vrijednost je 3.136.200,00 kn. Sudjelovalo 

je 26 stranaca i 15 naših građana. 

Po nekim navodima »zelenih«, većina 

ribnjaka u Hrvatskoj, ne izuzimajući 

pri tome ni one koji su pod zakonskom 

zaštitom kao ornitološki rezervati, a u 

privatnom su vlasništvu, prava su gubilišta 

migratornih vrsta močvarica. 

uključiti Europska unija i njezini odbori 

za zaštitu životinja. Europski zakoni morali 

bi biti jedinstveni, punovažeći u svim 

državama članicama i onima koje će to 

postati. Realno gledajući znatno mogu 

pomoći dobro postavljeni i primjenljivi 

u praksi zakonski propisi koji uključuju 

visoke novčane kazne oduzimanja 

sredstava prekršaja (oružje, automobil 

i sl.), zatim u opciji je značaj ekološke 

edukacije carinika, policije, inspekcije i 

ostalih subjekata na koje se to odnosi. 

U protivnom će neometano preko granice 

prolaziti skupocjeni automobili s 

torbama punim ptičjih lešinica na putu 

za ekskluzivne restorane u spomenutim 

zemljama. Ne bi bilo dobro da se Hrvatska 

imenuje zemljom koja dopušta 

(polu)legalno zatiranje dijela europske 

ornitofaune. 

Piše: 

mr. Darko Getz 

Foto: 

D. Getz 


čudesna priroda 

Veliki 

mravinjak 

Piše: Radovan Kranjčev 

Snimio R. Kranjčev 

Najviši mravinjak šumskog mrava 

Južno od naselja Veliki Bukovec 

nalaze se znatne šumske površine 

raznovrsnoga flornog sastava. 

Najviše tu ima miješane šume 

hrasta kitnjaka i običnoga graba, a od 

umjetno podignutih sastojina znatne 

površine zauzima mlađa šuma smreke. 

Tlo je duboko, više-manje ravne površine, 

a stabla su porasla u gustom 

Dio smrekove sastojine u šumi Križančiji 

Šumski mrav 

(Formica rufa) 

poznat je kao jedna 

od najznačajnijih 

vrsta životinja 

beskralježnjaka 

u šumskim 

zajednicama, 

osobito četinjarskim. 

Kolonije njegovih 

jedinki mogu 

izgraditi velike 

mravinjake s 

desecima tisuća 

primjeraka 

sklopu. Već kad zađemo s obližnjeg 

puta u tu šumu, iznenadit će nas neobičan 

prizor. Na površini malo većoj 

od jednog hektara već izdaleka izbrojit 

ćemo barem desetak što većih što manjih 

mravinjaka šumskog mrava. Brojenje 

neće biti teško jer se na tlu gotovo 

ne nalazi nikakva druga vegetacija, već 

samo debeli sloj iglica. 

Među tim mravinjacima osobito se 

ističe njih četvero čija visina prelazi 

metar, nalaze se međusobno udaljeni 

20-40 metara. Jedan od njih ipak se izdvaja 

svojom dimenzijom. Visok je 125 

centimetara, a opseg građevine na tlu 

iznosi 14,5 metara. Kako stanište pratim 

već nekoliko godina, zamijetio sam 

da se mravinjaci povećavaju u visinu 

10-20 centimetara godišnje, a razmjerno 

tome povećava im se i opseg. 

Tako velika koncentracija mravljih 

nastambi na razmjerno malom šumskom 

staništu najvjerojatnije ukazuje 

na posebno povoljne uvjete opstanka 

te vrste kao i na opću stabilnost ekoloških 

uvjeta u ovim šumskim sastojinama. 

Dijelovi vulkanskih stijena u obalnom pojasu 

Na vulk 

Krenete li pješice iz 

Komiže puteljkom 

uz more, nakon 

samo kilometar hoda 

najednom se mijenja 

krajolik – nailazite 

na stvrdnuti 

vulkanski pepeo koji 

gradi mjestimice i do 

deset metara visoke 

obalne odsjeke, a 

uz more izranjaju 

na površinu veliki 

posve crni komadi 

stvrdnute lave 

38 


HRVATSKE ŠUME

trošenju, mrvljenju, obale su negdje 

erozijom i abrazijom znatno izrovane 

i ogoljele, pune jaruga i trošnog materijala 

koji se obrušava prema moru. 

Najviši silikatni odsjeci u tom dijelu 

viške obale, nalaze se ispod oveće 

borove šumice koja mnogim turistima 

tijekom ljeta služi kao značajno 

mjesto boravišta. 

Približno u tom području visokih 

odsjeka nalazimo još nešto po čemu 

ovaj dio viške obale razlikujemo od 

skoro svih ostalih obalnih otočnih 

područja na istočnoj jadranskoj obali. 

To su izvori pitke vode. Samo 

nekoliko metara dijeli ove izvore od 

mora i prava je rijetkost i blagodat 

susresti takvo što na našim otocima 

koji su odreda vapnenačke propusne 

građe s velikim oskudicama vode. 

Međutim, ono po čemu se ovaj dio 

viške obale razlikuje od svih drugih 

otočnih staništa u Hrvatskoj je biljni 

svijet koji ovdje nalazimo. Od znatnog 

broja biljnih vrsta posebno se 

izdvaja populacija naše endemične 

dubrovačke zečine /Centaurea ragusina/. 

Veliki grmovi ove ugledne glavočike 

srebrnastozelenog izveruganog 

lišća i krupnih žutih cvatova naselili 

su najstrmije silikatne stijene. I ta 

biljka u nas najviše raste na vapnenačkoj 

podlozi pa je njezina populacija 

kod Komiže i po tome posebna. 

Pođemo li još malo prema jugu, na 

ovim staništima pored većeg broja 

stabala čempresa i pokojeg stabla 

primorskog bora, zamijetit ćemo još 

nalaze se bogati cvatovi svijetložutih 

cvjetova. 

Uz ove dvije spomenute vrste 

vulkanske viške podloge, u tim dijelovima 

obitava i endemična viška 

modričica. Sve u svemu, ova staništa 

okupljaju skup posebno zanimljivih, 

rijetkih i značajnih vrsta hrvatske 

flore. Dodamo li tome i one izvore 

nemjerljive vrijednosti uz morsku 

obalu, kao i ukupan izgled tog krajolika, 

imamo pred sobom jedinstven 

djelić hrvatskog kopna i njegova živog 

naselja. 

Sitni lokalni sebični interesi i primitivizam 

u shvaćanju ekoloških 

problema lokalnih vlasti kao i neučinkovitost 

županijskih tijela koja 

bi trebala brinuti o čuvanju i zaštiti 

ovakve prirodne baštine, imaju za 

posljedicu daljnju devastaciju ovih 

biotopa u najezdi divljeg, neorganiziranog 

turizma. U tom pogledu Vis 

predstavlja očiti primjer kako najvredniji 

dijelovi prirode, jedinstveni u 

Hrvatskoj po svom supstratu i živom 

naselju, postaju žrtvovani za kratkovidne 

lokalne interese. Drugim riječima, 

ako se tako nastavi i ako svi 

oni koji su plaćeni da tome stanu 

na kraj ostanu i dalje slijepci kod 

zdravih očiju, brzo će i nepovratno 

nestati ovi vrijedni biotopi. Oni, kao 

što pretpostavljate, na našu zajedničku 

sramotu, do danas još uvijek nisu 

zakonom zaštićeni. 

Piše: 

Radovan 

Kranjčev 

Foto: 

R. Kranjčev 

anskim stijenama 

otoka Visa 

Vulkanske silikatne stijene nalazimo 

rijetko na našim otocima. 

Osim malih vulkanskih 

otoka Jabuke i Brusnika, značajan 

vulkanski supstrat nalazi se i na 

zapadnom dijelu otoka Visa južno 

od grada Komiže. 

Ako pješice krenete iz Komiže puteljkom 

uz more, nakon približno kilometar 

puta nailazite na posve neobičan 

krajolik koji se ne može vidjeti 

na ostalim našim otocima. Stvrdnuti 

vulkanski pepeo gradi mjestimice 

i do deset metara visoke obalne 

odsjeke, a uz more izranjaju na površinu 

veliki posve crni komadi stvrdnute 

lave. Kako je vulkanski pepeo 

na nekim dijelovima jako podložan 

jednu grmoliku biljku. To je grmoliki 

ranjenik ili Jupiterova brada /Anthyllis 

barba jovis/. Dok ova vrsta raste 

na još nekoliko staništa u Dalmaciji 

na vapnenačkoj podlozi, ovdje je 

nalazimo na trošnoj vulkanskoj lavi, 

vulkanskom pepelu, i to u populaciji 

koja čini stotine i stotine primjeraka, 

što predstavlja posebnu botaničku 

zanimljivost i rijetkost. Biljka mjestimice 

pokriva tlo u cijelosti tako da se 

na mjestima gdje je tlo ravnije trebamo 

probijati kroz njezinu guštaru 

do ruba gdje se stijene obrušavaju 

prema moru. Ljeskanje rasperjanog 

srebrnastog lišća kao da izdaleka nalikuje 

bradi starca Jupitera po kojoj 

je i dobila ime. Na vršcima grana 

Dio obale otoka Visa južno od Komiže 


zdravlje 

Početkom kolovoza 

počinje cvjetati 

ambrozija, jedan od 

najalergičnijih korova 

od čijeg peluda koji 

nadražuje nosnice pati 

sve više ljudi. Pravog 

lijeka nema, jedini 

je uništavanje ove 

biljke košnjom prije 

početka cvatnje ili 

pronalaženje mjesta, 

negdje na moru, gdje 

se ambrozija još nije 

pojavila 

Piše: 

Miroslav 

Mrkobrad 

Foto: 

Arhiva 

Oprez, dolazi ambrozija! 

Od ranoga proljeća i prve cvatnje 

nema mira među onima 

koji pate od bilo koje vrste 

»peludne« alergije. No, prava 

mora tek slijedi – za manje od mjesec 

dana, početkom kolovoza, »napast« će 

nas ambrozija. Jedna od najalergičnijih 

biljaka današnjice sazrijet će i prosuti 

svoju pelud koja će nošena vjetrom nezaustavljivo 

kilometrima letjeti zrakom 

i iritirati nosnice. Stalno kihanje, šmrcanje, 

suzne oči koje stalno svrbe, tek 

su neki od blažih simptoma te bolesti 

današnjice. 

Ambrozija (Ambrosia artemisifolia L.), 

jednogodišnja je biljka, koja naraste do 

metar i više, prepoznatljiva po izrezbarenim 

duguljastim listovima. Ima cvjetove 

koji se u obliku grozdastih cvatova 

nalaze na vrhovima stabla ili grane 

i žućkaste su boje. Cvjeta u kasno ljeto 

i jesen proizvodeći pelud, a može pro- 

Biljka izvorno potječe iz 

Sjeverne Amerike. U Europu 

je prenijeta sa zagađenim 

pošiljkama pšenice, a 

u Hrvatskoj se prvi put 

spominje četrdesetih godina 

prošlog stoljeća (1941.). 

Najrasprostranjenija je na 

prostorima između rijeka 

Save i Drave, ponešto i u 

morskom zaleđu, u Istri, na 

Krku, u ušću rijeke Neretve. 

Najraširenija je u istočnoj 

Europi. 

izvesti oko stotinu milijuna zrnaca peludi 

svake godine. Zrnce peludi izgleda 

kao kugla sa šiljcima, a nošeno vjetrom 

može putovati i 300 kilometara! Svaka 

biljka proizvede oko 60.000 sjemenki 

koje mogu preživjeti u zemlji više od 

30 godina, a mogu izdržati čak i uvjete 

smrzavanja. I to je tajna njezine neuništivosti. 

Ambrozija raste svuda, pokraj 

cesta, uz staze, željezničke pruge, uz 

obale potoka i rijeka, po zapuštenim 

dvorištima, posebno po zapuštenim 

poljima. Nakon Domovinskog rata 

posebno se razmnožila na miniranim 

i nedostupnim terenima pa je jedno 

vrijeme na miniranom području Baranje 

bila najveća koncentracija peludi 

ambrozije, a Osijek najugroženiji grad! 

U Hrvatskoj poznata 

već 60 godina! 

Biljka izvorno potječe iz Sjeverne 

Amerike. U Europu je prenijeta sa zagađenim 

pošiljkama pšenice, a u Hrvatskoj 

se prvi put spominje četrdesetih 

godina prošlog stoljeća (1941.). 

Najrasprostranjenija je na prostorima 

između rijeka Save i Drave, ponešto i 

u morskom zaleđu, u Istri, na Krku, u 

ušću rijeke Neretve. 

Najraširenija je u istočnoj Europi, no 

česta je i u drugim predjelima. Spominje 

se oko dvadeset vrsta ambrozije 

koje se mogu pronaći u Europi, a 

najznačajnija i najraširenija je kratka 

ambrozija (Ambrosia artemisiifolia, Ambrosija 

elatior). Pelud nošen vjetrom širi 

se nevjerojatnom brzinom, može putovati 

i do 300 km/sat, a brzina migracije 

biljke je između 6 i 20 kilometara godišnje, 

s istoka na zapad. 

Znakovi alergije 

Prepoznatljivi znakovi alergije su 

kihanje, svrbež nosa, vodeni iscjedak 

iz nosa, otekline kapaka i otežano disanje. 

Kad koncentracija prijeđe 1.000 zrnaca 

na 1 m 3 zraka simptomi će postati 

jako izraženi, a uz alergijsku hunjavicu 

može se kao dodatni problem razviti i 

astma. 

Liječenje se provodi uzimanjem odgovarajućih 

lijekova (antihistaminika 

kod ljudi koji nemaju teži oblik alergije). 

Najbolje je, ako je moguće, u 

vrijeme najveće koncentracije peludi 

izbjegavati izlazak iz kuće u jutarnjim 

satima kada je koncentracija najveća; 

držati zatvorene prozore stana ili automobila; 

izbjegavati pušenje, sprejeve 

protiv insekata i slične iritanse jer 

pojačavaju simptome alergije. No pravog 

lijeka zapravo nema. Jedini je lijek 

odlazak tijekom kolovoza na mjesta (na 

more!) gdje je nema. 

Suzbijanje 

Najefikasnije suzbijanje bilo bi čupanje 

biljke zajedno s korijenom! Ali kako 

je to nemoguće provesti, jedan od efikasnih 

načina je košnja prije početka 

cvjetanja, a moguće je velike površine 

tretirati određenim insekticidima. U 

europskim zemljama poduzimaju se 

ozbiljne mjere na suzbijanju ambrozije, 

u Kanadi postoji zakonska obveza iskorjenjivanja 

ambrozije u vrtovima. I u 

Hrvatskoj se započelo sa donošenjem 

sličnih mjera, donesene su i odluke o 

plaćanju novčanih kazni za sve javne 

i fizičke osobe za neizvršenje obveze 

uništavanja ambrozije. 

40 


HRVATSKE ŠUME

divlje jestive biljke 

0pće je poznato da zbog 

raznih predrasuda čovjek 

ne jede ni sve biljke 

koje inače služe za ljudsku 

prehranu, a kamoli divlje 

jestive biljke. No, potreba da se, 

osim kultiviranih biljaka i mesa 

domaćih životinja, za prehranu 

koriste i druge biljke i životinje, 

naročito može nastati prilikom 

raznih prirodnih i neprirodnih 

katastrofa – zemljotresa, poplava, 

rata itd. 

Divlje jestive biljke mogu 

poslužiti za pripremanje raznih 

ukusnih jela, čajeva, vitaminskih 

napitaka, a neke i kao začini 

i ljekovito bilje. Sadrže više 

mineralnih tvari i vitamina nego 

povrtne biljke. Mnoge od njih 

imaju po nekoliko puta veći sadržaj 

C vitamina od povrća. 

Osim toga, divlje jestive biljke 

su prava hrana bez ostataka 

pesticida ili industrijskih i drugih 

onečišćenja, osobito ako se 

uberu podalje od naselja, polja 

i cesta. No, kako bi pružile svu 

svoju kvalitetu, treba voditi računa 

o tome da se prilikom 

pripremanja u najvećoj mjeri 

sačuvaju hranjive i korisne tvari 

u njima. 

Znajući sve to, valja među 

darovima prirode poznavati i 

divlje jestive biljke, koje mogu 

obogatiti ljudsku prehranu i u 

normalnim uvjetima. Posebno 

za ljude koji poslom ili zbog razonode 

borave u prirodi. 

Jestiv i ljekovit 

Od cvatova maslačka može 

se načiniti sirup koji se, zahvaljujući 

visokom sadržaju šećera, 

može čuvati na prohladnom 

mjestu do sljedećeg proljeća. 

Svatko poznaje višegodišnju 

zeljastu biljku maslačak po 

njezinim žutim cvatovima i pahuljastim 

plodovima u obliku 

lampiona, čije sjemenke nalik 

padobranu daleko lete. Listovi 

su prizemni i poredani u krug 

oko cvjetne stabljike. Po rubu su 

zupčasti, a katkada i dublje usječeni. 

Cvjetna stabljika je šuplja, 

visoka je do 30 cm. Maslačak 

raste na travnjacima, livadama, 

kraj puteva i mnogim mjestima, 

a ponegdje je i korov. 

Od davnih vremena maslačak je 

svestrano upotrebljiva jestiva i ljekovita 

biljka, koja se može koristiti i u 

većem dijelu godine. Zanimljivo je da 

je u Francuskoj maslačak kultiviran, što 

je dalo biljku s krupnijim i nježnijim listovima, 

pa se uzgaja u vrtovima i u 

mnogim drugim zemljama. 

U maslačka je glavni jestivi dio list. 

Listovi sadrže željezo (3,1 mg posto), 

kalcij i fosfor i to u takvim količinama 

kakve ne sadrži nijedno drugo lisnato 

Maslačak 

Postoji u prirodi zdrava 

prirodna hrana, bogata 

hranjivim i korisnim tvarima. 

Botaničarima je poznato više 

od 750 000 vrsta biljaka. Od 

toga je za čovjeka provjereno 

jestivo samo 3 000, tj. 0,4 

posto. Iako i to nije mnogo, 

tri četvrtine biljnog dijela u 

svojoj prehrani suvremeni 

čovjek dobiva od samo 8 

vrsta biljaka 

povrće. Osim toga, u listovima maslačka 

je relativno mnogo bjelančevina 

(2,7 posto), masti (0,7 posto), ugljičnih 

hidrata (8 posto), što znatno povećava 

njihovu hranjivost. Mladi listovi prije 

cvjetanja su jedno od najbogatijih divljih 

povrća vitaminom C (18 do 60 mg 

posto). 

Listovi se mogu koristiti za salate, 

juhe, čorbe, variva, nadjeve, pire itd. 

– često pomiješani s drugim divljim 

povrćem. Osim listova, za salatu se 

mogu uporabiti i pupovi, koji 

se mogu spremiti i za zimnicu, 

u čemu mogu u potpunosti 

zamijeniti kapare. Kako bi se 

uništila gorčina, listove treba 

staviti pola sata u slanu vodu. 

U jesen često izbiju novi mladi 

listovi, koji se, kao i oni koji se 

zimi nađu ispod snijega, mogu 

upotrijebiti isto kao i proljetni. 

Mogu se uporabiti i stariji listovi, 

ali tako da se od njih uzme 

samo vrh. 

Korijen maslačka se u proljeće 

može jesti kuhan, slično 

krumpiru ili mrkvi, a i sirov, 

isječen na tanke kriške. Prženi 

korijen može poslužiti kao 

zamjena za kavu, a šećer, koji 

sadrži, karamelizira se i daje 

napitku lijepu boju i ugodnu 

aromu. 

Zanimljiv je poseban način 

korištenja cvatova maslačka. 

Uzme se staklenka od oko tri 

litre, šećer, žlica i drvena kuhača 

i krene se na rascvalo 

polje maslačka. U staklenku se 

stavlja sloj cvatova, sloj šećera 

i tako sve do polovine staklenke, 

a onda se nabije kuhačom. 

Za vlaženje smjese može se 

na početku dodati malo vode. 

Dalje se isto stavlja sloj po 

sloj i nabija, sve dok staklenka 

ne bude puna. Tako se dobije 

sirup od cvatova maslačka 

– »maslačkov med«, ukusnog, 

slatko-gorkog okusa. Mrvice na 

dnu su od polena i ne treba ih 

uklanjati. Zahvaljujući visokom 

sadržaju šećera može se držati 

na prohladnom mjestu do sljedećeg 

proljeća. 

Sirup se može piti na ovaj 

način: po jedna žličica sama ili 

u čaju s drugim napicima. Povećava 

tek, smanjuje umor, čini 

čovjeka bodrijim. 

No, cijeli je maslačak i ljekovita 

biljka. Listovi otvaraju apetit, 

utječu na lučenje mokraće, 

a korijen se uzima kod bolesti 

žuči i jetre, te kao sredstvo za 

poboljšanje rada organa za 

probavu. 

U maslačka je glavni jestivi dio 

list. Listovi sadrže željezo (3,1 mg 

posto), kalcij i fosfor i to u takvim 

količinama kakve ne sadrži nijedno 

drugo lisnato povrće. Osim toga, 

u listovima maslačka je relativno 

mnogo bjelančevina (2,7 posto), 

masti (0,7 posto), ugljičnih hidrata 

(8 posto), što znatno povećava 

njihovu hranjivost. 

Piše: 

Zoran 

Timarac 


Piše: 

prof. dr. 

sc. med. 

Darko 

Ropac 

Foto: 

Arhiva 

zoonoze 

Bolest je rasprostranjena u cijelom 

svijetu, pa tako i u našoj zemlji, 

osobito u dolinama rijeka 

i njihovih pritoka. Pripada skupini 

tipičnih zoonoza, a bolest se javlja 

među divljim i domaćim životinjama 

s kojih se infekcija često prenosi i na 

čovjeka. Bolest ima sezonski karakter 

s najvećim brojem oboljelih u ljetnim 

mjesecima. 

Dijagnoza leptospiroza zasniva se 

na primjeni više metoda. Uz epidemiološke 

podatke i često tipičnu kliničku 

sliku bolesti potvrda leži u laboratorijskoj 

dijagnostici. Značajan je podatak 

da je bolesnik unutar 1 do 2 tjedna 

prije pojave simptoma bio u kontaktu 

s domaćim ili divljim životinjama ili 

glodavcima. Bolest ima profesionalni 

karakter pa češće obolijevaju stočari, 

ratari i radnici koji rade na vlažnim terenima 

(ribogojilišta i sl.). Osim toga nerijetka 

su oboljenja lovaca koji su često u 

kontaktu sa životinjama, a kreću se po 

močvarnom terenu (lov na patke npr.). 

Posredni kontakt može biti ostvaren 

vodom stajačicom (močvare, bare, jezera). 

Bolest se može iskazati u nekoliko 

oblika. Najjednostavniji je onaj u kojem 

prevladavaju povišena temperatura i 

opći znakovi zarazne bolesti. No, uz to 

se mogu javiti mučnina, povraćanje, 

bolovi u trbuhu i proljev. Ako je oštećena 

jetra, 4. do 5. dana bolesti javlja 

se žutica. U većine bolesnika 

leptospiroza je kratkotrajna 

bolest. Obično počinje 1 do 2 

tjedna nakon zaražavanja i to 

naglo sa zimicom i visokom 

temperaturom. Temperatura 

obično traje tjedan dana. 

Istodobno se javljaju bolovi 

u mišićima, osobito u listovima, 

te pečenje očiju. Ako 

bolest napreduje moguća je 

upala jetre, bubrega ili moždanih 

ovojnica. 

Putovi prijenosa 

Broj rezervoara i izvora 

Leptospiroza 

Leptospiroze su 

akutne zarazne 

bolesti životinja i 

ljudi, uzrokovane 

mikroorganizmima 

iz roda leptospira. 

To su kratkotrajna 

oboljenja s 

povišenom tjelesnom 

temperaturom. Obično 

su blagog tijeka, a 

rjeđe su teža oboljenja 

s oštećenjem jetre, 

bubrega i moždanih 

ovojnica uz moguć 

smrtni ishod 

Češće obolijevaju stočari, 

ratari i radnici koji rade 

na vlažnim terenima 

(ribogojilišta i sl.). Osim 

toga nerijetka su oboljenja 

i lovaca koji su često u 

kontaktu sa životinjama, 

a kreću se po močvarnom 

terenu. 

zaraze za čovjeka vrlo je ve- 

lik. U prvom redu to su štakori, miševi 

i drugi glodavci, zatim divlje životinje 

poput svinje, srne, jelena i lisice, ali i 

domaća svinja. Za kontinuirano održavanje 

zaraze u prirodi optimalne uvjete 

pružaju one životinje koje dugotrajno 

izlučuju uzročnika. Tako su dokazana 

dugotrajna izlučivanja leptospira iz 

štakora selca, poljske voluharice, poljskog 

miša, svinje i psa. Način prijenosa 

zaraze u neposrednoj je vezi s izlučivanjem 

leptospira mokraćom u okolinu. 

Broj uzročnika u mokraći varira a može 

iznositi i nekoliko milijuna u 1 mililitru. 

Izravan način zaraze odvija se dodirom 

s glodavcima, svinjama, psima i drugim 

zaraženim divljim i domaćim životinjama. 

Posredna zaraza nastaje hranom ili 

vodom u kojoj se čovjek kupa ili radi 

(profesionalna bolest). Najvažniji je 

dodir s otvorenim vodama stajačicama 

(bare, jezera, rukavci rijeka). Smatra se 

da uzročnici ne mogu prodrijeti u organizam 

kroz neoštećenu kožu, ali su 

za to dovoljna i manja oštećenja. Osjetljivost 

ljudi prema zarazi leptospirama 

je opća. Znatno češće obolijevaju muškarci 

i to zbog njihove veće izloženosti 

zarazi. Leptospiroze se javljaju na svim 

kontinentima pa tako i u Europi. Davno 

je već utvrđena i u Hrvatskoj. Bolest 

može izbiti u vidu većih ili manjih epidemija, 

premda se najčešće registrira 

kao pojedinačna bolest. Opisane su 

opsežne epidemije u izvanrednim situacijama, 

posebice tijekom prijašnjih 

ratova. U Hrvatskoj se kod bolesnika od 

leptospiroze vrsta uzročnika dokaže u 

3/4 oboljelih. 

Postoji neprekidan pad broja oboljenja 

u desetogodišnjim razdobljima. S nekada 

prosječno 300 u zadnjih 10 godina 

prosječni godišnji broj oboljelih pao je 

na 65 (podaci Epidemiološke službe, Hrvatski 

zavod za javno zdravstvo). 

Smrtnost od leptospiroze je relativno 

niska (znatno ispod 1%). Kod običnih 

oblika bolesti bez žutice smrtnost 

je beznačajna i javlja se samo u starijih 

osoba s već ranije oštećenim bubrezima. 

Kod bolesnika sa žuticom smrtnost 

može doseći i više od 20%. 

Zaštita od zaraze 

Zaštita od zaraze leptospirama je 

teško provediva. Svakako treba istaći 

opće mjere: 

– pravilan izbor mjesta za 

kupanje 

– utvrđivanje potencijalno 

zagađenih voda i terena 

– pravilan izbor mjesta 

za duži boravak na 

terenu (izbjegavati močvarna 

područja) 

– za profesionalno ugrožene 

osigurati zaštitna sredstva 

(gumene čizme i rukavice) 

– uništavanje divljih glodavaca 

– kloriranje vode za piće ili 

piti vodu iz vodovoda 

– dezinfekcija vode u bazenima 

za kupanje 

– higijensko držanje domaćih životinja 

i dezinfekcija njihovih nastambi 

– zdravstveno prosvjećivanje ugroženih. 

U svijetu su isprobane različite vrste 

cjepiva protiv leptospira, kako u ljudi 

tako i u životinja. U nas nisu u svakodnevnoj 

primjeni. Tako postignuta zaštita 

je relativno dobra. Za vakcinaciju 

dolaze u obzir profesionalno ugrožene 

osobe. 

Bolesnici s izraženim simptomima 

bolesti liječe se u bolnici. Posebna 

izolacija bolesnika nije potrebna. Lakši 

oblici obično ne zahtijevaju liječenje. 

Antibiotici mogu biti od koristi u 

liječenju ljudi ako se daju u velikim 

dozama na samom početku bolesti. 

Posebnu pažnju treba posvetiti eventualnom 

zakazivanju funkcije bubrega. 

42 


HRVATSKE ŠUME

Psi s kojima (ne) lovimo 

lovački psi 

Jedna je to od najstarijih pasmina 

pasa, koje se rabe u lovu. U 

Engleskoj bigli love zečeve već 

više od 600 godina. U današnjem 

obliku vjerovatno su nastali u vrijeme 

kraljice Elizabete I. križanjem nekoliko 

pasmina goniča i daljnjom selekcijom. 

U kontinentalnoj Europi je svrstan u 

goniče, iako se negdje i tu koristi za 

rad u čoporu. 

Bigl je malen, kompaktan pas, koji 

svojom mišičavošću daje dojam koncentrirane 

snage, a pritom ne izgleda 

grubo. Visina u hrptu mu je u rasponu 

od 33 do 40 cm. 

Srednje dugu glavu te pasmine karakterizira 

uočljivi zatiljni greben, izraziti 

čeoni prijelaz i duge, nisko nasađene, 

viseće uši. Vrat je blago povijen, a grlo 

otkriva blagi podbradak. Kratka, ravna 

leđa, duboka i široka prsa i snažne 

noge omogućuju tom psu da se lako 

i ustrajno kreće. 

Ukras bigla je jak, primjereno dug 

i visoko nasađeni rep, koji nosi uspravno. 

Boja na vrhu repa je uvijek bijela. 

Dlaka je kratka, gusta i otporna na 

vodu. Dozvoljene su sve boje, koje su 

priznate za goniče. Najčešće se sreće 

kao dvobojni ili trobojni. U bigla imamo 

zanimljive kombinacije boja: crna s 

bijelom i smeđom; bijela sa smeđom; 

pšenična s bijelom; melirana; žuta s 

bijelom ili oker; crna s bijelom; crna sa 

smeđom bez bjelina itd. 

Od svog postanka do danas bigl se 

uzgaja kao psa za rad u čoporu. S čoporom 

od tridesetak pasa, čiji je vlasnik 

lovačka udruga ili bogati pojedinac, 

love se zečevi. Od bigla se traži: naći 

zeca i ustrajno ga goniti do kraja lova. 

Pritom se psi izvrsno orijentiraju i vraćaju 

se svom vlasniku ili vodiču. 

Bigl 

Malen, kompaktan 

pas, koji svojom 

mišičavošću daje 

dojam koncentrirane 

snage, a pritom ne 

izgleda grubo 

Od trenutka kada psi nađu trag zeca, 

pa dok ga čopor stigne i uhvati, može 

proći jedan do šest sati. Kao trofej preparira 

se glava ulovljenog zeca, koja 

pripada glavnom uzgajivaču i dreseru 

pasa. To je tzv. parforsni lov s dugom 

tradicijom, a lovci jašu na konjima. 

Taj način lova se prakticira(o) u Engleskoj 

i drugdje u Velikoj Britaniji, 

Francuskoj i SAD. U posljednje vrijeme 

taj način lova ima mnogo protivnika, 

samo se još ponegdje održao. 

U skandinavskim zemljama, Njemačkoj, 

Nizozemskoj, Italiji, Rusiji, Mađarskoj, 

Češkoj, Slovačkoj i nekim drugim 

europskim zemljama, a posebno u Austriji, 

bigl se rabi u starom načinu lova 

– brakadi: kao gonič nagoni zečeve na 

lovce na čekama. 

Perspektiva mu je u lovu divljih svinja. 

Samo se po sebi razumije da je najveći 

broj pasa te pasmine u njezinoj 

domovini – Velikoj Britaniji. Biglova ima 

mnogo i u SAD, gdje je donesen l884. 

godine i veoma je omiljen kao lovački i 

društveni pas. U Velikoj Britaniji i u SAD 

se razlikuju radni i društveni psi, koji 

se odvojeno izlažu i ocjenjuju. Biglova 

ima i u Australiji. 

Rabi se i za laboratorijske potrebe, 

protiv čega se bune mnoge organizacije 

za zaštitu životinja, osobito u Velikoj 

Britaniji. Uzgoj nije usmjeren na 

lovačke osobine i kakvoću eksterijera. 

Primjerci nisu upisani u rodovne knjige, 

pa su neupotrebljivi za čistokrvni uzgoj 

i lovačke potrebe. 

Kao goniča bigla karakterizira veseo 

i dobroćudan temperament, dobar 

njuh, izdržljivost, glasno gonjenje i sposobnost 

da dogna divljač. Nije preporučljivo 

da je plašljiv ili agresivan. Agresivnost 

se smatra velikom manom. Pri 

planiranju obuke treba imati u vidu da je 

raspon velik: od aportiranja, rada u vodi, 

kao tragač i gonič po svakakvom terenu 

i za nalaženje odstrijeljene i nastrijeljene 

divljači. Osim izrazito lovačkih osobina, 

bigl se odlikuje skromnošću, velikom 

prilagodljivošću, privrženošću i odanosti 

svom gospodaru. 

Piše: 

Zoran 

Timarac 

Foto: 

Arhiva 

PODSJETNIK ZA LOVNIKA 

Srpanj – kolovoz 

Piše: 

Dražen Sertić, dipl. ing. šum. 

Srpanj je tipični ljetni mjesec u 

kojem su velike vrućine i česta 

nestašica vode osnovna karakteristika 

gotovo svih lovišta. 

Polovicom srpnja počinje parenje srneće 

divljači i tada je najlakše procijeniti 

i vidjeti stanje srneće divljači u lovištu. 

Srnjak se u tom vremenu lovi na jedan 

interesantan način – vabilicom. Iznimno 

je važno prije odluke o odstrelu 

procijeniti starost srnjaka, perspektivu 

razvoja rogova, zrelost za odstrel, te kakvo 

je to grlo u odnosu na populaciju u 

lovištu. Ako procijenimo da je srnjak za 

trofejni ili uzgojni odstrel, zatim kada 

smo sigurni da će hitac dobro pogoditi, 

odstreljujemo srnjaka. Nemojmo 

zaboraviti lijepi lovački običaj pozdrav 

divljači. 

Sada je vrijeme za skupljanje zimske 

prehrane divljači koju treba dobro 

uskladištiti za zimu. 

Koncem kolovoza u našim najistočnijim 

lovištima u Baranji i Spačvi počinje 

rika jelena. Kod odabira jelena lovci 

moraju unaprijed utvrditi kvalitetu i 

stanište jelena predviđenog za odstrel. 

Lov jelena za vrijeme rike jedan je od 

najinteresantnijih, a rika u praskozorje 

najljepša je simfonija za lovčevo uho. 

Taj lov je uvod u glavnu lovnu sezonu 

ujesen i zimi. 


događaji 

OŠTEĆENOST KROŠNJI 

Kolokvij o ujednačavanju 

kriterija 

Sudionici kolokvija na terenu 


Foto: Vesna Pleše 

U organizaciji Odjela za ekologiju 

delničke Podružnice sredinom lipnja 

organiziran je terenski kolokvij za ujednačavanje 

kriterija procjene oštećenosti 

krošanja, te lako prepoznatljivih 

uzroka šteta, na osnovnim plohama 

– mreža 4 x 4 km. Kolokvij se održavao 

na terenima šumarije Vrbovsko u 

gospodarskoj jedinici Miletka. 

Cilj kolokvija koji se održava već 

petu godinu zaredom, bilo je procijeniti 

oštećenost stabala jele, smreke, bukve 

i javora, i pri tom što više ujednačiti 

kriterije procjene. Zadana su bila 24 

stabla, a procjene su obavljali revirnici 

iz svih četrnaest šumarija koji godinama 

rade na tim poslovima. Odstupanja 

u procjenama nisu bila velika. Pri realizaciji 

kolokvija treba naglasiti i stručnu 

pomoć radnika ekološkog odjela, stručnih 

suradnika Dušanke Janković, dipl. 

ing. i Marijana Abramovića, dipl. ing. 

te rukovoditelja Odjela dipl. ing. Željka 

Kuzlarića koji ulažu velike napore da 

se jedan ovakav koristan skup šumara 

održava svake godine jer pridonosi 

razmjeni stručnih znanja i mišljenja o 

navedenoj problematici. 

GLAVNO RADNIČKO VIJEĆE 

M. Diklić, 

predsjednik 

Na konstituirajućoj sjednici novog 

saziva Glavnoga radničkog vijeća, 

31. svibnja u Velikoj Gorici, za 

novoga predsjednika Vijeća izabran 

je Milivoj Diklić, stručni suradnik 

za iskorištavanje šuma u delničkoj 

Upravi, a za njegova zamjenika 

Vladimir Drožđan iz Uprave šuma 

Zagreb. Vijeće ima 17 članova i u 

njemu su po prvi put zastupljene 

sve uprave i Direkcija. 

Osim o poslovima ustrojavanja 

GRV-a, članovi Vijeća razmatrali su 

i aktualnosti vezane za poslovanje 

tvrtke, o čemu ih je izvijestio direktor 

Hrvatskih šuma Darko Beuk. 

Raspravljalo se i o predstojećem restrukturiranju 

poduzeća, o novom 

Pravilniku o plaćama koji bi trebao 

biti stimulativan, te o nekim drugim 

stručnim pitanjima. (m) 

13. OTOČKO PROLJEĆE 

Martinu Sučiću u spomen 

U 

sklopu kulturno-gospodarske i 

sportske manifestacije Otočko 

proljeće, 13. po redu, članovi 

KUD-a Šumari iz Vinkovaca još su jednom 

zasvirali, pjevali i plesali svome 

Martinu Sučiću u spomen, 28. svibnja 

Koreografija iz Slavonije 

u središtu Otoka na lijepoj ljetnoj pozornici. 

Bio je to treći koncert posvećen 

Marci, jednom od osnivača ovoga 

popularnoga kulturno-umjetničkoga 

društva i koncert koji će postati tradicionalan. 

KUD Šumari, plesni i folklorni ansambl, 

osnovan je 1952. godine u naselju 

Spačva. Martin Sučić – Marco i još četiri 

slavonska šumara bili su utemeljitelji, 

nositelji, propagatori slavonske narodne 

glazbe, pjesme i plesa, a sam Marco 

i čelni čovjek ovog uvaženog Društva 

preko 50 godina. Preminuo je prije dvije 

godine, 26. travnja 2003. baš u svom 

voljenom Otoku, mjestu gdje je još kao 

dječak šestogodišnjak sam naučio svirati 

tamburicu. 

U 53 godine postojanja KUD Šumari 

obišao je većinu europskih zemalja i nastupio 

na nekim od najpoznatijih svjetskih 

scena, pronoseći i popularizirajući 

hrvatsku, napose slavonsku narodnu 

pjesmu diljem svijeta. 

»Šumari« su se svibanjskim koncertom 

u Otoku još jednom prisjetili 

Marca – izveli tri koreografije i to 

bunjevačku, konavosku i prigorsku, 

a solisti Danijela Kopčalić, Marijana 

Matošević, Ivan Meković i Ivan Grčić 

otpjevali su splet pjesama posvećenih 

svojem Marci. (zp) 

44 


HRVATSKE ŠUME

POŽEŠKI OGRANAK HRVATSKOGA 

ŠUMARSKOG DRUŠTVA 

Na čelu ogranka 

Stjepan Blažičević 

Na godišnjoj izbornoj skupštini požeškog ogranka Hrvatskoga 

šumarskog društva, 25. svibnja, podneseni su izvještaj 

o radu u protekle četiri godine te financijski izvještaj. 

Govoreći o različitim i uspješnim aktivnostima u proteklome 

razdoblju, dipl. ing. Boris Miler, dosadašnji predsjednik, 

istaknuo je kako su organizirana stručna predavanja i okrugli 

Sa skupštine u Spin Valisu 

Sa skupštine u Spin Valisu 

Piše: Ivica Tomić 

Foto: I. Tomić 

stolovi na kojima su predavači bili ugledni stručnjaci sa Šumarskoga 

fakulteta i Šumarskog instituta Jastrebarsko (prof. 

dr. sc. Milan Glavaš i dr. sc. Josip Margaletić, dr. sc. Juraj 

Medvedović, prof. dr. sc. Želimir Borzan i drugi). 

Organizirane su i stručno-turističke ekskurzije u inozemstvu, 

a tom prigodom boravilo se u Njemačkoj, Mađarskoj, 

Slovačkoj, Austriji, Italiji, Francuskoj, Grčkoj i San Marinu. Članovi 

su prisustvovali na međunarodnom stručnom susretu 

šumarskoga gospodarstva Interforst u Münchenu, posjećen 

je i Skijaški centar Rudnik u Tršću. Članovi ogranka bili su 

gosti kolega iz drugih ogranaka (Karlovac, Split, Delnice), a 

domaćini šumarima zagrebačkog, karlovačkog i delničkog 

ogranka HŠD-a. Tijekom ekskurzije na karlovačkom području 

imali su prigodu vidjeti izvore Mrežnice i Slunjčice, uvijek 

atraktivne Rastoke u Slunju te razgledati vinorodni kraj Vivodine. 

Svoj avanturistički duh iskazali su raftingom na Kupi i 

posjetom špilji Lokvarki. 

Tijekom sportskih aktivnosti, osim skijanja i raftinga, osobito 

je bio uspješan nastup malonogometne momčadi, koja svake 

godine sudjeluje na turnirima u Pleternici, Požegi i Bjelovaru. 

Svake godine priređuje se, također, tradicionalna šumarska zabava 

na kojoj nastupaju naši poznati pjevači i sastavi zabavne 

i tamburaške glazbe. U cilju pribavljanja novca za ekskurzije 

organizirane su radne akcije u šumarijama Kamenska, Velika, 

Kutjevo i Čaglin, a sklopljen je ugovor za izvođenje uzgojnih 

radova na području šumarije Požega. Osim navedenog, sudjeluje 

se i u svim aktivnostima središnjega Šumarskog društva u 

Zagrebu. Danas požeški ogranak broji 168 članova, uglavnom 

inženjera i tehničara koji su zaposleni u UŠP Požega, Spin Valisu, 

pleterničkom Oropletu i Tofradu. 

Izabrano novo vodstvo ogranka 

Za novoga predsjednika Upravnog odbora požeškog 

ogranka HŠD-a izabran je dipl. ing. Stjepan Blažičević, dopredsjednici 

su Tomica Lešković i Boris Miler, a blagajnik 

Josip Orešković. 

NATJECANJA SJEKAČA 

VINKOVCI 

Otočani slavili 

Početkom lipnja u šumariji Otok održano 

je natjecanje šumskih radnika Uprave šuma 

Vinkovci. Brojne goste, radnike i natjecatelje 

pozdravio je voditelj Uprave Zvonimir Mišić 

poželjevši natjecateljima korektno nadmetanje. 

Nakon četverosatnog natjecanja, slavili 

su domaćini u ekipnom i pojedinačnom dijelu 

i tako nastavili tradiciju svojih prethodnika 

(Marko Lamešić, Marko Gotovac, Drago Ružić, 

Pero Pravdić itd.) 

Prvo je mjesto u konkurenciji 30 sjekača iz 10 šumarija 

osvojio Ilija Šarić (Otok) s osvojenih 860 bodova, drugo Niko 

Lukač (Otok) 843 boda, treće Ilija Lukić (Županja) 817 bodova, 

četvrti je Milanko Brkić (Vinkovci) 814 bodova i peti 

Mladen Belegić (Otok) s osvojenih 782 boda. Tih će pet prvoplasiranih 

natjecatelja pod nadzorom vođe ekipe Željka 

Stipanovića idućih nekoliko dana »brusiti« formu na poligonu 

u Otoku, kako bi što spremniji nastupili na natjecanju 

šumskih radnika Hrvatskih šuma u Karlovcu. U ukupnom 

plasmanu Otočani su osvojili 2.485 bodova, druga je Županja 

sa 2.035 bodova, a treća je šumarija Vrbanja s osvojenih 

1.982 boda. Najuspješniji natjecatelji za postignute rezultate 

prigodno su nagrađeni. 

POŽEGA 

Pobjednici 

Drago Josipović i šumarija Velika 

Umro je Ivan Šavor 

Nepunih mjesec dana nakon što 

je navršio 104 godine života, umro je 

najstariji hrvatski šumar dipl. ing. Ivan 

Šavor. S radošću smo posljednjih nekoliko 

godina pratili njegov život koji je provodio u Centru 

za starije i nemoćne osobe u Klaićevoj u Zagrebu 

(o čemu smo pisali u posljednjem broju časopisa) te 

s tugom sada javljamo da nas je mirno i u snu napustio. 

Ivan Šavor rođen je 22. svibnja u Koprivnici. Diplomirao 

je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u 

Zagrebu 1931. godine, a radni vijek proveo službujući 

u Koprivnici, Đurđevcu (gdje se najduže zadržao), u 

Ministarstvu u Zagrebu, na Šumarskoj školi u Karlovcu 

i Drvno-industrijskoj školi u Zagrebu. 

Prvoplasirani Ilija Šarić 

Ovogodišnje natjecanje šumskih radnika požeške podružnice Hrvatskih 

šuma održano je na borilištu Klašnice šumarije Pleternica. Natjecanje 

je otvorio voditelj UŠP Požega dipl. ing. Marijan Aladrović, 

a sudjelovalo je 18 natjecatelja iz šest šumarija. Najuspješnija je bila 

momčad šumarije Velika (Drago Josipović, Ivo Đogolović i Ivica 

Čakalić) sa 1751 osvojenim bodom, drugoplasirana je šumarija Čaglin 

(1607), trećeplasirana momčad domaćina, šumarije Pleternica (1318), 

četvrta je šumarija Kutjevo (1275), peta Požega (1021), a šesta šumarija 

Kamenska (828). 

U pojedinačnoj konkurenciji najbolji je bio Drago Josipović iz veličke 

šumarije, koji je osvojio 716 bodova. Drugo mjesto pripalo je Đuri 

Kormanu (678), natjecatelju čaglinske šumarije, treće Ivici Čakaliću 

(612) iz šumarije Velika, a četvrto Josipu Krajtneru (610) iz šumarije 

Čaglin. Ovi su natjecatelji dobili pehare, diplome i prigodne sponzorske 

nagrade (motorna pila, kosilica, vinska bačva, lanac i vodilica), 

a zastupat će momčad UŠP Požega na državnom natjecanju šumskih 

radnika u Karlovcu.(it) 

Piše: 

Zvonko 

Peičević 

Foto: 

Z. Peičević 


turistička razglednica 

UPRAVA ŠUMA PODRUŽNICA SPLIT 

Putnička agencija Hrvatske šume 

ID COD: HR-AB-01-080251008 

Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 Zagreb 

Tel. 01/4804 231, fax. 4804 241 

Tamo gdje je 

sunčanih dana 

u izobilju... 

Šumarija Jelsa: 

tel/fax: 021/762-088 

46 


HRVATSKE ŠUME 

Šumarija Korčula: 

tel/fax: 020/851-665

Apartmani 

Cijena po 

apartmanu 

CJENIK USLUGA 

Broj soba / broj 

postelja 

10.07.–19.08. 

10.06.–10.07. 

19.08.–29.08. 

01.06.–10.06. 

29.08.–30.09. 

JELSA – HVAR ‘1/2, 1/3 240/360,00 200/320,00 160/280,00 

VILA 

ŠAKNJA RAT 

KORČULA 

VILA 

VINCENCIJA 

KOZARICA 

MLJET 

app A1 

(10) 

s-app A2 

(6) 

s-app A3 

(7) 

Šumarija Dubrovnik: 

tel/fax: 020/323-771 

2/1+1, 2/2+1 660,00 620,00 580,00 

2/2+1 500,00 460,00 420,00 

2/2+1+2 500,00 460,00 420,00 

app A1 ‘1/4+2 500,00 460,00 420,00 

s-app A2 2/3 500,00 460,00 420,00 

s-app B1 ‘1/2 260,00 220,00 180,00 

app B2 1/3+2 420,00 380,00 340,00 

s-app B3 1/4 420,00 380,00 340,00 

s-app C1 1/4 360,00 320,00 280,00 

app C2 ‘1/4+2 460,00 420,00 380,00 

s-app C3 1/4 380,00 340,00 300,00 

Boravišna pristojba plaća se na licu mjesta. Osiguranje od 2 kune po osobi dnevno, nije obavezno. 

U slučaju nepostojanja interesa za popunu apartmana u vili Šaknja rat, dozvoljena je popuna pojedinačnih soba sa 1 ili 2 

postelje kada se naplaćuju sljedeće cijene: 

Soba 1/1+1 90,00 80,00 70,00 

Soba 1/2+1 180,00 160,00 140,00 

Uporaba kuhinje 25,00 25,00 25,00 


ljudi i planine 

Piše: 

Antun Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

A. Z. 

Lončarić 

ČLANOVI PD »ŠUMAR« OSVOJILI I KRETU 

S najvišeg vrha Bijelih 

stijena (Lefka ori) 

pruža se prekrasan 

pogled na sjever i 

Egejsko more, te prema 

jugu i Libijsko more 

Na vrhu Pahnes – Zlatko, Ilija, Alma i Zvonko 

Na vrhu Pahnes na 2 453 m 

U kanjonu Samaria 

Čak i oni turisti koji su boravili 

na Kreti, tom najvećem 250 

km dugom grčkom otoku, nisu 

zamijetili kako je to i planinski 

otok. Naime, tri najviše planine na Kreti 

– Bijele planine ili Lefka ori, Oros Idi i 

Dikti oros, imaju oko petnaest vrhova 

viših od 2000 metara. Stoga su cilj brojnih 

planinara iz čitave Europe i drugih 

kontinenata. Za nas hrvatske planinare 

one su gotovo nepoznate, jer su rijetki 

planinari koji su ih do sada posjetili. 

Upravo iz tog razloga osječki 

ogranak PD »Šumar« krajem svibnja 

odlučio je obići Kretu, osvojiti vrh Pahnes 

(2 453 m), proći najdubljim i najdužim 

kanjonom u Europi – Samariom, 

te se upoznati s najstarijom europskom 

civilizacijom, kretskom, i ostacima grada 

Knossosa. 

U dva osobna automobila, šest planinara 

našeg društva, Alma, Ilija, Mira, 

Miro, Zvonko i Zlatko uputilo se u desetodnevno 

putovanje po Kreti. 

Vulkanski otok 

Prema svom postanku Kreta je vulkanski 

otok, i na svakom koraku u planinskim 

masivima i na površini vidljivi 

su tragovi vulkanske aktivnosti. Okamenjena 

lava s različitim oblicima i bojama 

stijena i mineralima uvijek iznova 

oduševljava planinare. U podnožjima 

planina nastala su brojna plodna polja 

na kojima se pretežito uzgajaju masline, 

vinova loza i zahvaljujući toploj 

mediteranskoj klimi plantaže naranči, 

jer je otok udaljen od obala sjeverne 

Afrike svega petstotinjak kilometara. 

Na južnim područjima u brojnim staklenicima 

uzgaja se povrće koje svježe 

svakog jutra stiže trajektima u Atenu. 

Naziv Bijele planine, dobile su zbog 

velikih i dugotrajnih snježnih vrhunaca 

koji su i nas dočekali krajem svibnja. 

Još s trajekta pri dolasku u ranu zoru 

iz luke Chania, ugledali smo bijele snijegom 

pokrivene vrhunce. Upravo ti 

snježni ostatci, mjestimično dugi po 

stotinjak metara, omogućavali su nam 

gašenje žeđi pri usponu i silasku s vrha 

Pahnes, jer smo kroz dvodnevni uspon 

potrošili svu vodu koju smo ponijeli sa 

sobom iz planinarskog doma Kalergi. S 

najvišeg vrha Pahnes pruža se prekrasan 

pogled na sjeveru na Egejsko more 

i na jugu Libijsko more. 

NATJECANJE SJEKAČA 

DELNICE 


Okretanje vodilice 

Pobjednici Ivica Krulić 

i ekipa šumarije Gerovo 1 

Šesto natjecanje radnika sjekača UŠP Delnice u park-šumi Golubinjak Lokve 4. lipnja 

započelo je postrojavanjem ekipa, podizanjem stijega i sviranjem himne. Pozdravne 

su riječi natjecateljima uputili voditelj delničke Podružnice Robert Abramović, državni 

tajnik Herman Sušnik te u ime HSŠ predsjednica Gordana Colnar. 

Sudjelovalo je sedamdesetak natjecatelja iz 14 šumarija i čak 25 ekipa. 

Pojedinačni je pobjednik Ivica Krulić iz šumarije Gerovo sa 808 bodova, drugi Saša 

Polanc (Mrkopalj 2) 802, treći Vlado Malnar (Gerovo 1) 768, četvrti Tihomir Grgurić (Ravna 

Gora) sa 762. 

Od 25 ekipa prvo je mjesto pripalo ekipi Gerovo 1 sa 2310 bodova, drugo Mrkoplju 

2 (2261 bod), treće šumariji Lokve (2139). Trojici prvoplasiranih radnika sjekača dodijeljene 

su medalje i prigodne nagrade, a ekipama pehari. 

Program natjecanja svojom su glazbom upotpunjavali Puhački orkestar i Limena 

glazba iz Delnica i rogisti iz Gerova. 

48 


HRVATSKE ŠUME

u šumarskom miljeu 

ŠUMA OKOM ŠUMARA 

Grand Prix – 

Željku Gubijanu 

Povodom Dana hrvatskog šumarstva, 

u Gradskom muzeju 

u Bjelovaru je 17. lipnja pred 

dvjestotinjak okupljenih uzvanika, 

autora i gostiju, otvoren 2. bjelovarski 

salon fotografije pod nazivom 

Šuma okom šumara. Izložbu je otvorio 

predsjednik bjelovarskog ogranka 

HŠD-a Dalibor Bakran, a stručni ocjenjivački 

sud u sastavu Berislav Rubčić 

– predsjednik, te Dubravko Adamović, 

Antun Krešić, Danko Horvat i Josip 

Knepr (članovi), je od 218 prijavljenih 

za izložbu odabrao 165 fotografija od 

ukupno 28 autora iz 11 uprava šuma, 

Direkcije i Šumarskog instituta. 

Grand prix izložbe i prva nagrada 

za seriju fotografija pod nazivom 

»Godina platane« pripala je autoru 

Željku Gubijanu iz šumarije Vrbovec, 

drugonagrađena serija je »Crno-zlatno 

društvo« autora Hrvoja Ujlakija iz 

UŠP Zagreb, a trećenagrađena je serija 

»Putovanje prirodom« Jerka Gudca iz 

šumarije Opatija. Od pojedinačnih fotografija 

prvu je nagradu za »Šumsku 

čipku« dobio Bojan Grgurić iz šumarije 

Lokve, drugu Goran Dorić iz šumarije 

Stara Gradiška za »Labudove u posjeti«, 

a treću Goran Cajzek iz Direkcije 

HŠ za fotografiju »Autoportret«, koja je 

naslovna tema i velikog plakata ovog 

salona. Posebno su pohvaljene fotografije 

»Sjećanja« autora Željka Kastnera iz 

šumarije Ravna gora, te »Vapaj Drave« 

Šumska čipka 

Grand Prix i Željko Gubijan 

Josipa Švace iz šumarije Repaš. Uz ostale 

autore, na ovogodišnjem su salonu 

kao gosti svoje radove izlagali i četvero 

kolega šumara iz Slovenije: Špela Habič, 

Janez Konečnik, Hrvoje T. Oršanić 

i Stanko Pelc. 

Građani su pokazali velik interes, te 

je u samo prva tri dana više od 2000 

posjetitelja obišlo ovu zaista jedinstvenu 

izložbu koja će se u galeriji »Nasta 

Rojc« bjelovarskog Gradskog muzeja 

moći pogledati do 7. srpnja. 

Piše: 

Marina Mamić 

Foto: 

G. Cajzek 

G. Španić 

Galerija »Nasta Rojc« 

S otvorenja izložbe

Zaštita ptica pjevica - nerješiv - Hrvatske šume

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?