Globalni trendovi 2015 - Centar za politoloÅ¡ka istraÅ¾ivanja

Globalni trendovi 2015 

Dijalog o budućnosti s nevladinim ekspertima 

1

Bilješka o procesu 

U provođenju ove opsežne analize NIC (National Intelligence Council) je aktivno surađivala s 

brojnim nevladinim institucijama i ekspertima. Analize smo započeli s dvije radionice koje su 

bile fokusirane vođe i alternativne budućnosti, kao što je pokazano u dodatku. Kasnije su 

brojni specijalisti iz akademija i privatnog sektora pridonjeli svim aspektinma studije, od 

demografskih do područja razvoja znanosti i tehnologije, od globalnog tržišta oružjem do 

neizravnih zažključaka koji se odnose na SAD. Mnogi od zaključaka u ovom nacrtu proizlaze 

iz nažih napora da sažmemo različita stajališta koja su iznesena na ovim konferencijama ili s 

njihma povezanim radionicama. Glavna konferenicija je susponzorirana od NIC i drugih 

vladinih i privatnih centara za podršku projektu Globalni trendovi 2015 uključuju: 

• Strane reakcije i revolucije u vojnim poslovima ( Georgetown University) 

• Evolucija nacije-države ( University of Maryland) 

• Trendovi u demokratizaciji (CIA i akademski eksperti). 

• Američka ekonomska moć( Industrijske & trgovniske strategije, San Francisco, CA) 

• Transformacija obrambenih industrija ( Međunarodni Institut za strategijske studije, 

London, UK). 

• Alternativne budućnosti u ratu i sukobima ( Difense Intelligence Agency and Naval 

War College, Newport, RI i CIA). 

• Iz kutije prema budućnosti: Dijalog između ratnika i znanstvenika o vođenju rata u 

dalekoj budućnosti (Potomac institut, Arlington, VA). 

• Simpozijum o budućim tehnološkim opasnostima (MITRE Corporation, McLean, 

VA). 

• Globalni smjer informacijske revolucije: Političke, ekonomske i društvene posljedice ( 

RAND Corporation, Santa Monica, CA). 

• Srednji istok:mediji, Informacijska tehnologija i Internet( Nacionalno obrambeno 

Sveučilište, Fort McNair, Washington, DC). 

• Globalni trendovi migracije i njihove implikacije za SAD (Carnegie fond za 

međunarodni mir, Washington, DC) 

• Alternativne globanne budućnosti: 2000-2015 ( Department of State/ Bureau of 

Intelligence and Research and CIA' s Global future Projects). 

U listopadu 2000 o nacrtu ovog izvještaja razpravljano je s vanjskim ekspertima uključujući 

Richarda Coopera i Josepha NYEa ( Sveučilište Harvard), Richard Haass ( Brookings 

institut), Jamesa Steinberga (Markle Foundacija) i Jessica Mathews (Carnegie Fond za 

međunarodni mir). Njihovi komentari i sugestije su uključeni u ovaj izvještaj. Daniel Yergin ( 

Cambridge Energy Research Associates) je ponovno pregledao i komentirao konačni nacrt. 

2

SADRŽAJ: 

- Bilješka o procesu 

- Pregled 

- Vođe i trendovi 

- Ključne nesigurnosti: Tehnolihija Will Alter Outcomes 

- Ključni izazovi upravljanja : ljudi će odlučiti 

Rasprava 

Trendovi stanovništva 

Različiti modeli starenja 

Pokretanje ljudi 

Zdravlje 

Prirodni izvori i okoliš 

Hrana 

Voda 

Energija 

Okoliš 

Znanosti i tehnologija 

Informacijska tehnologija 

Biotehnologija 

Druge tehnologije 

Globalna ekonomija 

Dinamika i rast 

Nejednake perspektive rasta i distribucija 

Ekonomske krize i elastičnost 

Nacionalno i međunarodno upravljanje 

Nedržavni akteri 

Kriminalne organizacije i umrežavanje 

Mijenjanje identiteta zajednica i umrežavanje 

Sveukupni utjecaj na države 

Međunarodna suradnja 

Budući sukobi 

Unutrašnji konflikti 

Transnacionalni terorizam 

Međudražvni konflikti 

Reakcije na vojnu superiornost SAD-a 

3

Glavne regije 

Dodatak 

Istočna i Jugoistočna Azija 

Južna Azija 

Rusija i Euroazija 

Srednji istok i Sjeverna Afrika 

Sub-saharska Afrika 

Europa 

Kanada 

Latinska Amerika 

Četiri alternativne globalne budućnosti 

4

PREGLED 

Globalni trendovi 2015: Dijalog o budućnosti s nevladinim ekspertima 

Tijekom posljednjih petnaest mjeseci Nacionalno obavještajno Vijeće (NIC) uz blisku 

suradnju stručnjaka vlade SAD-a i širokog kruga eksperata izvan vlade ratilo je na 

identifikaciji glavnih pokretača i trendova koji će oblikovati svijet 2015. 

Ključni pokretači koji su identificirani su: 

1. Demografija. 

2. Prirodni izvori i okoliš 

3. Znanost i tehnologija. 

4. Globalna ekonomija i globalizacija. 

5. Nacionalno i međunarodno upravljanje. 

6. Budući sukobi. 

7. Uloga Sjedinjenih američkih država. 

U razmatranju ovih pokretača treba uzeti u obzir nekoliko točaka: 

• Niti jedan pokretač ili trend neće dominirati u globalnoj budućnosti 2015. 

• Svaki pokretač će imati različite utjecaje u različitim regija ili državama. 

• Ovi pokretači se ne moraju nužno uzajamno podupirat, u nekim slučajevima oni će 

imati suprotne svrhe. 

Uzet zajedno, ovi pokretači i trendovi se međusobno sjeku stvarajući integriranu sliku svijeta 

u 2015, o čemu mi možemo stvarati projekcije s različitim stupnjevima pouzdanosti te 

možemo odentificirati neke zabrinjavajuće nesigurnosti koje su od velikog značaja za SAD. 

Metodologija 

Globalni trendovi 2015 pružaju fleksibilan okvir za raspravu o budućnosti. Metodologija je 

korisna za naš cilj iako priznajemo neegzaktna za znanstvenike društvenih znanosti. Naš cilj 

je da nadiđemo kratkoročna, taktička razmatranja i pružimo dugoročnu strategijsku 

perspektivu. Sudovi o demografskim trendovima i trendovima prirodnih resursa primarno su 

zasnovani na informiranoj procjeni postojećih trendova. Suprotno tome, mnoga mišljenja o 

znanosti i tehnologiji, ekonomskom rastu, globalizaciji, upravljanju i prirodi sukoba 

predstavljaju destilaciju stavova eksperata unutar i izvan vlade SAD-a. Ovi posljednji su 

projekcije o prirodnim fenomenima u koje imamo daleko više povjerenja dok su prijašnji 

spekulativniji zato što su uvjetovani odlukama koje će društva i vlade donijeti. 

Pokretaći koje naglašavamo imat će trajan utjeca. Neki od trendova će biti trajniji; drugi će 

biti manje izdržljivi a mnogi će promijeniti smjer tijekom vremenskog okvira o kojem 

govorimo. Najveći doprinos NIC-a, potpomognutog ekspertima iz obavještajne zajednice, je 

bio u poticanju vlade SAD-a i nevaldinih stručnjaka da identificiraju pokretače, da odrede koji 

od njih su najvažniji, da naglase ključne opasnosti te da integriraju analize ovih trendova u 

5

kontekst naciolane sigurnosti. Rezultati identificiraju pitanja za još rigoroznije analize i 

kvalifikacije. 

Revidiranje Globalnih trendova 2010: kako su se naša sredstva promjenila 

Tijekom posljednje četiri godine, provjeravali smo prethodno donesene sudove, Globalni 

trendovi 2010, koji su obavljeni 1997. Globalni trendovi 2010 predstavljaju središnje djelo 

brojnih brifinga, kaoferencija i javnih obraćanja. Različita publika je je bila energična u 

izazivanju, modificiranju ili opravdavanju naših sudova. Živa rasprava koja je usljedila 

proširila je naše poglede na ove pokretače, izmjenjujući naka stajališta koja smo imali u 1997. 

i razvijajući naša razmišljanja općenit- štoje i bila ključna svrha ovog rada. 

Globalni trendovi 2015 opširnije prikazuju neke pokretače prethodno identificirane te ih još 

više povezuju s trendovima koje predviđamo u sljedećih petnaest godina. 

Neki od ljučnih izazova uključuju: 

• Globalizacija se pojavila kao sve snažniji pokretač. GT 2015 pokazuju međunarodnu 

ekonomsku dinamiku- uključujući i razvoj unutar Svjetske trgovinske organizacije- i 

širenje informacijskih tehnologija kao pokretače koji imaju puno veći utjecaj nego što 

je to prikazano u Globalnim trendovima 2010. 

• GT 2015 još više naglašavaju važnost upravljanja posebno sposobnosti države da 

surađuje s nedržavnim akterima, bilo da su dobri ili loši. GT 2015 vodi računa jednako 

i o mogućnostima suradnje između vlada i privatnih organizacija i o rastućem opsegu 

međunarodnog kriminala i terotidtičkih mreža. 

• GT 2015 uključuju pažljivije razmatranje poziztivne uloge znanosti i tehnologije kao 

pokretača globalnog razvoja. Uz dodatan značajan rast informacijskih tehnologija, 

biotehnologija i druge tehnologija nose puno veći teret postojećih sredstava. 

• Utjecaj SAD-a kao pretežite sile prikazan je u GT 2015. Uloga Sad kao globalnog 

pokretača postala je jasnija u posljednje četiri godin, posebno budući da mnoge države 

raspravljaju o utjecaju «hegemonije SAD-a» na njihovu unutrašnju i vanjsku politiku. 

• GT 2015 pružaju detaljniju raspravu o prirodnim resursima uključujući hranu. Vodu, 

energiju i okoliš. U njemu se raspravlja, na primjer, o tri biliona pojedinaca koji će 

živjeti u područjima oskudnim vodom od Sjeverne Kine do Afrike te implikacijama za 

sukobe. Osim toga povezanost između dostupnosti energije, cijena i distribucije ovdje 

je detaljnije istražena. 

• GT 2015 nagkašava intereakcije između ovih pokretača. Na primjer, raspravljamo o 

povezanosti između S&T, vojnog razvoja i potencijala za sukobe. 

• U odjeljku koji se odnosi na regije GT 2015 donosi predviđanja o utjecaju širenja 

informacija, rastućoj moći Kine i opadajućoj moći Rusije. 

Događaji i trendovi u ključnim državama i regijama tijekom posljednjih četiri godine naveli 

su nas da značajno revidiramo neka predviđanja u GT 2015. 

6

• GT 2010 nisu predvidjeli globalnu financijslu krizu 1997-98; GT 2015 uzima u obzir 

zapreke ekonomskom razvoju u Istočnoj Aziji, dok općenita predviđanja ostaju 

pretežno optimistična. 

• Kao što je već rečeno u GT 2010, još uvijek postoji trajna nesigurnost koja se odnosi 

na pitanje hoće li se Kina moći nositi s unutrašnjim političkim i ekonomskim 

trendovima. GT 2015 naglašava još veću nesigurnost koja dolazi iz pravca regionalne 

politike Pekinga. 

• Mnogi od globalnih trendova i dalje ostaju negativni kada su u pitanju društva i režimi 

na Bliskom istoku. GT 2015 u najboljem slučaju predviđa «hladni mir» između Izraela 

njegovih neprijatelja te vidi perspektivu za potencijalno destabilizirajuće društvene 

promjene kao negativne posljedice globalizacije i nedovoljne brige za reforme. 

Smanjivanje prihoda od nafte ponovno potiče procjene iz GT 2010 o rastućima 

zahtjevima za naftom OPEC-e; ti prihodi najvjerojatnije neće biti direktno usmjereni 

na najvažnija ljudske potencijale i socijalne potrebe. 

• Predviđanja koja se odnose na Sub saharsku Afriku su još pogubnija nego u GT 2010 

zbog širenja AIDS-a i trajnih potencijala za humanitarne krize, političku nestabilnost i 

vojne sukobe. 

Pokretači i trendovi 

Demografija 

Svjetska populacija u 2015 iznosit će 7,2 milijarde ljudi u odnosu na 6,1 milijardu u 2000, 

i u mnogim državama ljudi će duže živjeti. Devedeset pet posto povećanja broja 

stanovnika dogodit će se u zemljama u razvoju, a gotovo sve u rapidno ekspandirajućim 

urbanim područjima. Dok politički sistemi ostaju krhki, kombinacija rasta populacije i 

urbanizacija poticat će nestabilnost.Sve duži životni vijek imat će sve značajnije različite 

utjecaje. 

• U naprednijim ekonomijama - i u rastućem broju nastajućih tržišnih ekonomija u 

državama- opadajuće stope nataliteta i starenje će djelovati zajedno što će uzrokovati 

povećanje troškova za zdravstvenu skrb i mirovine dok će se istodobno relativna 

veličina radno sposobnog stanovništva smanjivatistavljajući tako na kušnju društveni 

ugovor i stvarajući značajne manjkove u veličini i mogućnostima radne snage. 

• U nekim zemljama u razvoju, ovi isti trendovi djelovat će zajedno na povećanju broja 

radno sposobne populacije reducirajući porast mladih – i povećavajući potencijale 

ekonomski rast i političku stablinost. 


Sveukupna proizvodnja hrane bit će dovoljna da se nahrani rastuće svjetsko stanovništvo , 

ali će slaba infrastruktura i distribucija, politička nestabilnost i i kronično siromaštvo 

dovesti do pothranjenosti u dijelovima Sub-saharske Afrike. Potencijali za nastajanje gladi 

opstajat će u državama koje imaju represivne vladine politike ili unutrašnje sukobe. 

7

Unatoč globalnom povećanju zahtijeva za energijom od 50 posto, energetski izvori će biti 

dovoljni kako bi se udovoljili ovim zahtjevima; prema najnovijim procjenama 80 posto 

dostupne nafte u svijetu i 95 posto plina se još nalazi ispod zemlje. 

• Iako će Perzijski zaljev ostati ostati najveći svjetski pojedinačni izvor nafte, globalno 

energetsko tržište ima tendenciju nadilaženja dvaju relativno različitih modela 

distribucije: jedan koji se odnosi na usluživanje kupaca (uključujući i SAD) iz rezervi 

Atlantskog oceana; i drugi koji se odnosi na zadovoljavanje potreba uglavnom 

Azijskih potrošača (od kojih su sve značajniji Kinezi i Indijci) iz rezervi u Perzijskom 

zaljevu te, u manjoj mjeri, Kaspijske regije i središnje Azije. 

• U supritnosti hrani i energiji, nestašice i alokacija vode postavljat će značajne izazove 

za vlade na Srednjem istoku, Sub-Saharskoj Africi, južnoj Aziji i sjevernoj Kini. Do 

2015 regionalne tenzije zbog vode će se povećati. 

Znanost i tehnologija 

Prije petnaest godina, samo su neki predvidjeli tako značajan utjecaj revolucije u 

informacijskoj tehnologiji. Gledajući naprijed za još petnaest godina u svijetu će se dogoditi 

još više kvantitativnih skokova u informacijskoj tehnologiji (IT) i u drugim područjima 

znanosti i tehnologije. Širenje informacijske thenologije i nove primjene biotehnologije bit će 

vrh tog vala. IT će predstavljati osnovicu međunarodne trgovine i opunomoćenja nedržavnih 

aktera. Većina eksperata se slaže u tome da IT revolucija predstavlja najznačajniju globalnu 

transformaciju od Industrijske revolucije sredinom osamnaestog stoljeća. 

• Integracija - ili fuzija – kontinuiranhi revolucija u informacijskoj tehnologiji, 

biotehnologiji, znanosti o meterijalimai nanotehnologiji generirat će dramatično 

povećanje investicija u tehnologiju, što će dalje stimulirati inovacije unutar 

naprednijih država. 

• Starije tehnologije će nastaviti s lateralnim»postraničnim razvojem» na nova tržišta i 

kandidate do 2015, što će ići u korist saveznicima SAD-a i njihovim saveznicima 

diljem svijeta kojima je u interesu da proslijede tj.prodaju ranije generacije balističkih 

raketa i oružja čija je tehnologija (WMD) namjenjena za masovno uništavanje. 

• Biotehnologija će dovesti do takvih medicinskih postignuća koja će omogućiti 

najbogatijim ljudima u svijetu da poboljšaju svoje zdravlje te da dramatično produže 

svoj životni vijek. Istovremeno, genetski modificirane žitarice stvorit će novi 

potencijal unapređenja prehrane za ok jednu milijardu pothranjenih ljudi u svijetu. 

• Nova otkrića u tehnologiji materijala generirat će široko dostupne proizvode koji će 

osim toga biti multi-funkcionalni, ekološki prihvatljivi, dugotrajni i lako prilagodljivi 

zahtjevima pojedinog potrošača. 

• Neprijatljske države, teroristi, proliferatori, kriumčari droge i organizirani kriminal 

iskoristit će prednosti ovog okruženja brzog kolanja informacija i druge prednosti 

tehnologije kako bi integrirali svoje ilegalne aktivnosti i ujedinili svoju prijetnju 

stabilnosti i sigurnosti diljem svijeta. 

8

Globalna ekonomija i globalizacija 

Umrežena globalna ekonomija bit će uglavnom vođena rapidim i velikim dijelom 

neograničenim tokovima informacija, ideja, kulturnih vrijednosti, kapitala, dobara i usluga i 

ljudi: i to je, globalizacija. 

Ta globalizirana ekonomija bit će ključni faktor povećanja političke stabilnosti u svijetu 2015. 

premda njeni dosezi i dobrobiti neće biti univerzalni. U suprotnosti prema Industrijskoj 

revoluciji, proces globalizacije bit će sažetiji. Njegova evolucija će biti klimava te obilježena 

kroničnom financijskom nepostojanošću i širenjem ekonomskih podjela. 

• Sveukupno, globalna ekonomija će se vratiti na visoke stupnjeve rasta koji su bili 

dosegnuti u 1960-tim i ranim 1970-tim. Ekonomski rast bit će potaknut političkim 

pritiscima za većim životnim standardima, unapređivanjem ekonomskih politika, 

podizanjem trgovine s inozemstvom i povećanjem investicija, difuzijom 

informacijskih tehnologija i sve većom dinamikom u privatnom sektoru. Potencijalni 

lomovi u globalnoj ekonomiji- kao što su trajne financijske krize i prolongiranje 

zastoja u opskrbi električnom energijom – mogli bi pokvariti ove optimistične 

projekcije. 

• Regije, države i grupe koje će imati osjećaj da zaostaju suočiti će se s sve dubljom 

ekonomskom stagnacijom, političkom nestabilnošću i kulturnim otuđivanjem. Oni će 

pothranjivati politički, etnički, ideološki i religijski ekstremizam zajedno s nasiljem 

koje ga u mnogim slučajevima prati. Oni će prisiliti SAD i druge razvijene države da 

ostanu fokusirane na izazove «starog svijeta» istovremeno se koncentrirajući na 

implikacije koje će donijeti nove tehnologije u «novom svijetu» 


Države će i dalje bit dominantni akteri na međunarodnoj sceni ali će vlade imati sve manje i 

manje kontrole nad tokovima informacija, tehnologija, bolesti, migacija, naoružanja i 

financijskih transakcija, bilo zakonitim ili nezakonitim, preko svojih granica. Nedržavni 

faktori od poslovnih tvrtki do neprofitnih organizacija će imati sve veću ulogu i u nacionalnim 

i u međunarodnim poslovima. Kvaliteta upravljanja, i na nacionalnij i na međunarodnoj razini 

trajno će odrađivati ispravnost načina na koje se države i društva suočavaju s ovim globalnim 

silama. 

• Države s kompetentnim upravljanjem, uključujući i SAD, prilagodit će svoje strukture 

upravljanja dramatično izmjenjenom globalnom okruženju – dajući im mogućnosti da 

se bolje suočavaju sa sve više međupovezanim svijetom. Odgovornosti nekad «semiautonomnih» 

vladinih agencija sve će više postajati međusobno povezane zbog 

transnacionalne prirode nacionalnih sigurnosnih prioriteta i zbog jasnog zahtjeva za 

odgovorima koji podrazumjevaju interdisciplinarne politike. Oblikujući svoj 

kompleks, brzi tempo svijeta 2015 zahtijevat će preoblikovanje tradicionalnih 

struktura vladanja. 

• Djelotvorno upravljanje će sve više biti doređeno sposobnošću i agilnošću da se 

oblikuje partnerstvo u iskorištavanju sve snažnijih informacijskih tokova, novih 

tehnologija, migracija i utjecaja nedržavnih faktora. Većina ali ne sve države koje u 

tome uspiju bit će reprezentativne demokracije. 

9

• Države s nedjelotvornim ili nekompetentnim vladama ne savo da neće imati koristi od 

globalizacije, nego će čak i na nekim razinama izazivati sukobe unutar vlastite države 

i prema van, stvarajući tako sve širi jaz između regionalnih pobjednika i gubitnika koji 

danas postoji. 

Globalizacija će dovesti do povećanja transparentnosti u donošenju odluka vlada, 

komplicirajući mogućnosti autoritarnih režima da zadrže kontrol, ali isto tako komplicijarući 

tradicionalne spore demokratske procese. Povećanje migracija dovest će do stvaranja 

utjecajnih dijaspora koje će utjecati na politike, političare i čak na nacionalni identitet mnogih 

država. Globalizacija će također dovesti do povećanja zahtijeva za međunarodnom suradnjom 

kada je riječ o transnacionlanim pitanjima, ali će odgovor i državnih i međunarodnih 

organizacija bit manji od očekivanog u 2015. 

Budući sukobi 

SAD će zadržati snažnu tehnološku prednost u IT orjentiranom «bojnom» i precizno 

navođenom naoružanju u 2015. No, SAD će se suočiti s tri tipa prijetnji: 

• Asimetrične prijetnje u kojima će državni i nedržavni akteri izbjegavati direktno 

uplitanje s vojskom SAD ali će osiguravati strategije, taktikei oružje – neka 

unaprijeđena «postraničnim» tehnilogijama – kako bi se minimalizirale snage SAD-a i 

predvidjele moguće slabosti; 

• Strategijske WMD prijetnje, uključujući i prijetnje nuklearnim bojevnim glavama 

kojima (s obzirom na znalajne političke ili ekonomske promjene) Rusija, Kina, vrlo 

vjerojatno Sjeverna Koreja, vjerojatno Iran i moguće Irak imaju mogućnost napasti 

SAD te potencijal za nekonvencionalnu opskrbu WMD i od strane državnih i 

nedržavnih aktera koji će stalno rasti; i 

• Regionalne vojne prijetnje u kojima će nekoliko država zadržati velike vojne snage uz 

spoj hladnoratovskih i post - hladnoratovskih koncešata i tehnologija. 

Rizik izbijanja rata između razvijenih fržava bit će na vrlo niskoj razini. Međunarodna 

zajednica će se, međutim ,i dalje suočavati sa sukobima diljem svijeta koji će biti relativno 

niskog intenziteta, kao što u unutrašnji nemiri do sporadičnih regionalnih međudržavnih 

ratova. Potencijali za sukobe javit će se među rivalima u Aziji , rangirajući od Indije - 

Pakistana da Kine - Tajvana, kao i među antagonistima na Bliskom istoku. Njihova 

potencijalna smrtonosnost će rasti, vođena dostupnošću WMD-a, dalekodometnim raketnim 

sistemima i drugih tehnologija. 

Unutrašnji konflikti koji priozlaze iz religijskih, etničkih, ekonomskih ili političkih rasprava 

ostat će na sadašnjoj razini ili će se čak i povećati. Unejinjeni narodi i regionalne organizacije 

bit će pozvane da razriješe takve sukobe zato što će najvažnije države – pod utjecajem 

unutrašnjih problema, percepcije neuspjeha, nedostatka političke volje ili resursa – 

minimalizirati svoje direktno sudjelovanje. 

Režimi kontrole izvoza i sankcija bit će sve manje djelotvorni zbog difuzije tehnologije, 

poroznih granica, konsolidacije obrambene industrije i oslanjanja na strana tržišta zbog 

zadržavanja profitabilnosti. S druge strane bit će sve teže kontrolirati transgere vojne i 

oružane tehnologije. 

10

• Sve će više rasti mogućnosti da će najsofisitciranjie naoružanje, uključujući i oružja za 

masovno uništenje – vlastite proizvodnje ili uvezeno iz vana – doći u ruke država i 

nedržavnih zaraćenih strana, od kojih se neke nalaze na području SAD-a. Povećat će 

se i vjerojatnosti da će u ovom periodu WMD biti upotrebljeno ili protiv SAD-a ili 

njezinih snaga, sredstava i prekomorskih interesa. 

Uloga Sjedinjenih Američkih država 

Sjedinjene Američke države će i dalje biti vodeća sila u svjetskoj zajednici. Globalni utjecaj 

SAD-a u ekonomiji, tehnologiji, vojsci i diplomaciji će i dalje bit bez premca među državama 

kao i među regionalnim i međunarodnim organizacijama u 2015. Ovakva moć ne samo da će 

osigurati dominaciju SAD-a nego će također omogućiti SAD-u da postane ključna država 

predvodnica u međunarodnom sistemu. 

SAD će i nadalje u svijetu biti prepoznavane kao vodeći predlagač i država koja ima najviše 

koristi od globalizacije. Ekonomske aktivnosti SAD-a, čak i one usmjerene na unutrašnej 

ciljeve kao što je prilagodba kamata, imat će veliki globalni utjecaj zbog još bliže integracije 

globalnog tržišta u 2015. 

• SAD će i dalje ostati država predvodnica u tehnološkoj revoluciji od onformacijske do 

biotehnologije i dalje od toga. 

• I saveznici i protivnici imat će utjecaja na daljnju vojnu predominaciju SAD-a i njeno 

planiranje interesa od nacionalne sigurnosti te ambicija. 

• Neke države – neprijateljeske i savezničke – će s vremenom pokušati provjeriti ono 

sto oni vide kao Američku «hegemoniju». Premda ovakvo stanje neće prerasti u 

strategijsku, opsežnu i trajnu anti-SAD koaliciju, ipak će dovesti do taktičkih 

poravnavanja oko specifičnih politika i zahtijeva za većom ulogom u međunarodnoj 

politici i ekonomskim institucijama. 

Diplomacija će postati sve kompliciranija. Washington će imati sve većih teškoća u 

iskorištavanju svoje moći u ostvarivanju posebnih ciljeva vanjske politike: vlada SAD će 

imati manji i manje moćan udio u sveukupnom ekonomskom i političkom utjecaju SAD-a 

prema van. 

• U nedostatku jasne i nametljive prijetnje nacionalnoj sigurnosti, SAD će imati 

poteškoća u provođenju svojih ekonomskih podviga kojima bi se unaprijedio plan 

vanjske politike. Glavni prioritet Američkog privatnog sektora, koji će biti ključan za 

zadržavanje ekonomskogi tehnološkog vodstva SAD, bit će financijska profitabilnost, 

a ne ciljevi vanjske politike. 

• SAD će također imati većih teškoća u stvaranjuj koalicija koje će poduporati njihove 

političke ciljeve, premda će se međunarodna zajednica često obraćati Washingtonu, 

čak i protiv svoje volje, s molbom da predvode multilateralne nepore u stvarnim i 

potencijalnim sukobima. 

• Doći će do povećanja važnih aktera na svjetskoj pozornici koji će izazvati i 

provjeravati – a isto tako i unapređivati – vodstvo SAD-a.: države kao što su Kina, 

11

Rusija, Indija, Meksiko i Brazil; regionalne organizacije kao što je Europska Unija; i 

veliko broj različitih i sve moćnijih multinacionalnih korporacija i neprofitnih 

organizacija koje će braniti svoje vlastite interese u svijetu. 

Ključne nesigurnosti: Tehnologija će izmjeniti rezultate 

Razmatranje intereakcija ovih pokretača i trendova dovodi nas do nekih ključnih nesigurnosti 

koje mogu biti pojašnjavane samo kako se događaji budu odvijali i polotičari budu donosili 

odluke koje danas ne mogu biti predviđene. Mi smo uočili osam transnacionalnih i 

regionalnih pitanja kojima u budućnosti, u skladu s našom analizom trendova, će se teško 

izaći na kraj s bilo kakvim povjerenjem i preciznošću. 

* To su visoko-rizična pitanja nacionalne sigurnosti koja zahtijevaju kontinurane 

analize i, sa stajališta naših podjela, periodične revizije politike u godinama koje 

predstoje. 


Mi znan da postoji veća mogućnost nego ikada prije da revolucija u znanosti i tehnologiji 

unaprijedi kvalitetu života. Ono što znamo o toj revoluciji je uzbudljivo. Prednosti u znanosti 

i tehnologiji generirat će dramatičnim unapređenjima u poljoprivredi, zdravstvenoj skrbi i u 

primjeni naprednih tehnologija, kao što je univerzalna bežična mobilna komunikacija, koja 

već umražava razvijene države na način kako to nikada nisu mogle fiksne mreže. Ono što mi 

neznamo u S&T revoluciji, međutim, je zapanjujuće. Mi neznamo do kojeg stupnja će 

tehnologija biti korisna ili njene daljnje nedostatke, nezadovoljstvo nacionalnog stanovništva, 

otuđenje etničkih ili religijskih grupa ili manje razvijenih zemalja. Mi ne znamo do kojeg 

stupnja će lateralna ili « postranična tehnologija» povećati prijetnje od strane tehnološki 

slabije razvijenih zemalja ili grupa. Jedino što je sigurno je da progresija neće biti linearna. 

Drugo što je sigurno je da će pojavljivanjem budućih tehnologija ljudima nedostajati svijesti o 

njihovom širem ekonomskom, ekološkom, kulturnom, pravnom i moralnom utjecaju – ili 

trajnom potencijalu za iztraživanje i razvoj. 

Prednosti u znanosti i tehnologiji postavljat će izazove nacionalnoj sigurnosti no oni će biti 

nesigurnog karaktera i opsega. 

• Sve veće oslanjanje na kompjutorske mreže čini ključnu infrastrukturu SAD-a 

atraktivnijom metom. Operacije kompjutorskih mreža danas pružaju nove mogućnosti 

za napade na SAD-a unutar njenih tradicionalnih kontinentalnih svetinja – potencijali 

koji su anonimni i s selektivnim efektima. Ipak, mi neznamo kako brzo ili djelotvorno 

će takvi neprijatelji kao što su teroristi ili neprijeteljske države razviti trgovinske 

puteve kako bi koristili dobrobiti cyber alata i tehnologija ili, u stvari, bilo što u čega 

će se cyber prostor razviti kao odlučno sredstvo za borbu. 

• Ubrzane prednosti i dufuzija biotehnologije, nanotehnologije i znanosti o materijalima, 

će više od svega, proširiti mogućnosti naših neprijatelja da iskoriste biološke dobrobiti 

ili bio-terorizam. 

12

Asimetrična dobrobit 

Kao što je istaknuto ranije, većina neprijatelja će prepoznati informacijske prednosti i vojnu 

superiornost SAD-a u 2015. Radije nego da se pomire s bilo kakvom vojnom dominacijom 

SAD-a, oni će pokušati onemoguće ili minimaliziraju snagu SAD-a i da otkriju njene 

potencijalne slabosti. Globalizacija predvođena IT značajno će povećati intereakcije između 

terorista, kriumčara drogom, trgovcima oružjem i organiziranim kriminalom, koji će u 

umreženom svijetu imati bolji pristup informacijama, tehnologijama, financijama, 

sofisticiranim tehnikama prevara i poricanja i jedni prema drugima. Takvi asimetrični pristupi 

– bilo da su poduzeti od strane država ili nedržavnih aktera – postat će dominantna 

karakteristika mnogih prijetnji SAD-u. One će predstavljati odlučujući izazov za strategije, 

djelovanje i razvoj snaga SAD-a te će one osvojiti takve strategije kojima će zadržati fokus na 

tradicionalne, manje tehnološke prijetnje kao i mogućnosti potencijalnih neprijatelja da 

ugroze elemente proliferacije naprednih tehnologija. Istovremeno, mi neznamo doseg do 

kojega na neprijatelje, države i nedržave mogu utjecati ili ih spriječiti drugi geopolitički, 

ekonomski, tehnološki ii diplomatski faktori u 2015. 


Premda se budućnost globalne ekonomije čini snažnom postizanje općenitog i trajno visoke 

razine globalnog rasta bit će ovisno o izbjegavanju nekoliko potencijalnih zapreka ili lomova 

rasta. Oni uključuju: 

Ekonomija SAD-a patit će od trajnog opadanja. Uzimjući u obzir njen veliki trgovinski 

deficit i niske stope unutrašnje štednje, ekonomija SAD-a – najvažniji pokretač sadašnjeg 

globalnog rasta – postala je ranjiva na gubitak mađunarodnog povjerenja u njene potencijače 

rasta što bi moglo dovesti do oštrog opadanja koji će, ako bude dugotrajan, imati negativne 

ekonomske i političke posljedice za ostatak svijeta. 

Europa i Japan neće uspjeti pozitivno odgovoriti na svoje demografske izazove. 

Europsko i Japansko stanovništvo sve brže stari, te će biti potrebno više od 110 miliona novih 

radnika do 2015. kako bi se održale sadašnje linije zavisnosti između radno sposobnog 

stanovništva i umirovljenika. Sukobi oko javnih službi ili migracijeskih politika u važnijim 

Europskim državama mogao bi umanjiti ekonomski rast. 

Kina i/ili Indija neće uspjeti zadržati visoki rast. Ambiciozne ciljeve Kine za reformom 

vlastite ekonomije bit će teško ostvariti: restrukturiranje poduzeća u valsništvu države, 

raščišćavanje i transformacija bankovnog sistema i rezanje uloge valde u zapošljavanju na 

pola. Rast će se usporiti ako ove reforme ne budu ostvarivane prema planu. Neuspijeh Indije 

da implementira reforme onemogućio bi postizanje trajnog rasta. 

Nastajuće tržišne ekonomije neće uspjeti u reformi svojih financijskih institucija. Mnoge 

nastajuće tržišne ekonomije nisu još provele nužne reforme koje se nužne kako bi im pomogle 

preživjeti sljedeću ekonomsku krizu. U nedostatku takvih reformi, serije budućih ekonomskih 

kriza u nastajućim tržišnom ekonomijama u pojednim državama, najvjerojatnije će isušiti 

tokove kapitala koji su ključni za visoke stope ekonomskog rasta. 

Globalne energetske zalihe pate od velikih poremećaja. Turbulencije globalnih energetskih 

zaliha imat će devastirajuće efekte. Takav rezultat može biti posljedica sukoba između 

13

ključnih država proizvođača energije, trajne unutrašnje nestabilnosti dviju ili više najvažnijih 

država proizvođača energije ili velikih terorističkih akcija. 

Bliski Istok 

Globalni trendovi demografije i prirodnih resursa zbog globalizacije i upravljanja čine se 

općenito negativnima za Bliski Istok. Mnogi tanošnji režimi odupiru se promjenama. Mnogi 

se održavanj zahvaljujući stalnim prihodima od energije te stoga neće naginjati prema 

provođenju nužnih reformi, uklučujući i osnovno obvrazovanje kako bi se promijenila ovakva 

nepovoljna slika. 

Kina 

• Linearna analiza trendova pokazuje malo pozitivnih promjena u regiji,te rast 

perspektiva ka povećanim demografskim pritiscima, socijalnim nemirima, religijskom 

i ideološkom ekstremizmu i terorizmu koji je upravljan od strane režima i njihovih 

Zapadnih saveznika. 

• Nelinearan razvoj – kao što je iznenadni rast mrežno povezane opozicije , oštar i trajan 

ekonomski pad ili, suprotno tome, pojavljivanje prosvjećenih vođa koji će biti 

opredjeljeni za pravednu valdavinu – mogao bi izmjeniti ishod u nekim individualnim 

državama. Političke promjene u Iranu u kasnim 1990-tim primjer su takvog 

nelinearnog razvoja. 

Procjene razvoja u Kini u sljedećih 15 godina pune su neopznatih varijabli. 

Rad protiv Kineskih aspiracija prema trajnom ekonomskom rastu uz istovremeno zadržavanje 

njenog političkog sistema postavljaniz političkih, društvenih i ekonomskih pritisaka koji će 

sve više dovoditi u pitanje legitimitet pojedinih režima i vjerovatno njihov opstanak. 

• Temeljite strukturalne promjene koje se zahtijevaju od Kine da boi ona ušla u Svjetsku 

trgovinsku organizaciju (WTO) i širi zahtijevi ekonomske globalizacije te 

informacijaska revolucija generirat će novim značajnim stupnjevima i tipovima 

društvenih i ekonomskih disrupcija predstavljati će samo dodatak širokom opsegu 

unutrašnjih i međunarodnih problema. 

Međutim, Kina ne treba biti shrvana ovim problemima. Kina se dokazala kao politički 

stabilna, ekonomski dinamična i sve odlučnija u pozicioniranju sebe za voduću ulogu u 

Istočnoj Aziji. Njezin dugoročni vojni program posebno sugerira da Peking želi steći 

mogućnosti za ostvarivanje svojih teritorijalnih ciljeva, nadmašivanje svojih susjeda i za 

zauzdavanje utjecaja SAD-a u regiji. 

• Mi ne postavaljmo uvod za političke promjene do 2015 koje bi omogućile Kini da 

adaptira unutrašnje pritiske za promjenu i nastavi svoj ekonomski rast. 

Sa stasjališta mnogih sturčnjaka dva uvijeta bi doprinjela velikom sigurnosnom riziku za SAD 

i njihove saveznike u regiji: slaba, dezintegrirana Kina ili nametljiva Kina koja je voljna 

iskoristi rast svog ekonomskog bogatstva i vojnih mogućnosti kako bi osigurala svoje 

strategijske prednosti u regiji. Između ova dva ekstremna stajališta općenito je među 

stručnjacima prihvaćeno mišljenje da će Kina i dalje smatrati mir ključem svog ekonomskog 

rasta i međunarodne stabilnosti. 

14

Rusija 

Između sadašnjosti i 2015, Moskva će se naći pred još većim izazovom nego danas da 

prilagodi svoja očekivanja svog svjetskoh vodstva u skladu sa svojim dramatično reduciranim 

sredstvima. No može li država uspješno provesti tranziciju prilagođavanja svojih ciljeva 

svojim sredstvima ostaje kritično pitanje, a prema mnogim stručnjacima, kao i pitanje 

karaktera i kvalitete Ruskog upravljanja i ekonomske politike. Najvjerojatniji ishod je taj da 

će Rusija i dalje ostati slaba iznutra i institucionalno povezana s međunarodnim sistemom 

primarno kroz svoje stalno predstavništvo u Vijeću sigurnosti UN-a. U tom smislu pitanje da 

li se Rusija može prilagoditi ovakvom umanjenom statusu na takav način da se očuva prije 

nego ugrozi regionalna stabilnost ostaje takokđer nesigurno. Ulozi i za Europu i za SAD bit će 

visoki iako niti jedna neće biti u mogućnosti da predvidi ishod razvoja Rusije u 2015. 

Upravljanje Rusijom u tom smislu bit će kritićan faktor. 

Japan 

Primarna nesigurnost koja se tiče Japana odnosi se na pitanje da li će on privesti reforme 

nužne za rezumiranje golemog ekonomskog razvoja i za usporavanje njegovog opadanja u 

preostalom dijelu Istočne Azije, posebno u Kini. Druga nesigurnost Japana je u tome hoće li 

uspjeti izgraditi svoju sigurnosnu politiku koja će omogućiti Tokyu da zadrži snažne vojne i 

reciprocitetne odnose s SAD-om. Stručnjaci se slažu da će upravljanje Japanom biti ključni 

pokretač koji će odrediti izhod. 

Indija 

Globalni trendovi se značajno suprotstavljaju u Indiji. Broj stanovnika – 1.2 milijarde do 2015 

– i njezin tehnološki predvođen ekonomski razvoj virtualno određuju da će Indija postati 

regionalna sila u usponu. Nepredvidivost njezinog unutrašnjeg ekonomskog rasta zajedno s 

jazom između bogatih i siromašnih i ozbiljna pitanja oko frakcionističke prirode njene 

politike, sve to postavlja dilemu oko toga koliko će Indija biti moćna 2015. Bez obzira na 

stupanje njezine moći, rastuće ambicije Indije će još više zategnuti njezine odnose s Kinom te 

će komplicirati njezine veze s Rusijom, Japanom i Zapadom – te će nastaviti njezino 

nuklearno nerješeno stanje s Pakistanom. 

Kuljčni izazovi upravljanja: Narod će odlučiti 

Globalni trendovi 2015 identificiraju upravljanje kao glavni pokretač u budućnosti te 

predviđaju da će svi trendovi koje zapažamo biti pod utjecajem, dobrim ili lošim, ljudskih 

odluka. Uključivanje SAD-a kao pokretača – i Vlade SAD-a i profitnih i neprofitnih 

organizacija SAD-a – zasnovano je na općenitoj pretpostavci da će djelovanje nedržavnih 

aktera kao i vlada oblikovati globalne rezultate u narednim godinama. 

Integrirana analiza trendova predviđa najmanje četiri povezana zaključka: 

Nacionalni prioriteti imat će svoje značenje 

15

* Za napredak globalne ekonomije u 2015 vlade će morati više investirati u tehnologiju, javno 

obrazovanje te u šire sudjelovanje u upravljanju kako bi se uključili i sve utjecajniji nedržavni 

akteri. Razmjer do kojega vlade diljem svijeta to čine danas daje nam neke indikacije o tome 

gdje će one bit u 2015. 

Odgovornosti SAD-a proširit će se cijelim svijetom, starim i novim 

* SAD i druge razvijene države naći će se u 2015 pred izazovom da vode ubrzanu 

tehnološku revoluciju dok će istovremeno morati zadržati vojne, diplomatske i 

obavještajne sposobnosti za rješavanje tradicionalnih problema i prijetnji koje će dolaziti 

iz nehnološki nisko razvijenih država i grupa. SAD, kao globalna sila, neće imati drugog 

izbora nego da angažira vodeće akttere i konfrontira ih s problemima na obje strane sve 

širih ekonomskih i digitalnih podjela u svijetu 2015 kada će dobrobiti globalizacije biti 

daleko od globalnih. 

Vanjski prioriteti SAD-a bit će više transnacionalni 

Međunarodni ili multilateralni sporazumi će u 2015 sve više biti pozvani da rješavaju rastuće 

transnacionalne probleme od ekonomskihi financijski nepravednosti; legalnih i ilegalnih 

migracija; natjecanja oko oskudnih prirodnih resursa kao štoje voda; do humanitarnih, 

izbjegličkih i ekoloških kriza; terorizma; kriumčarenja droga i proliferacije naoružanja te do 

regionalnih sukoba i cyber prijetnji. A kada međunarodna suradnja – ili međunarodno 

upravljanje – postane nedovoljno, SAD i druge razvijene države morat će nametnuti rješenja 

između širokog niza međunarodnih igrača – uključujući vlade na svim razinama, 

multinacionalne kooperacije i neprofitne organizacije. 

Nacionane vlade postat će transparentnije 

Kako bi se suočile s transnacionalnim pitanjima i međusobno povezanim svijetom u 2015 

vlade će morati razviti snažniju komunikaciju i suradnju između nacionalne sigurnosti i 

unutrašnjih političkih pitanja. Integrirana suradnja bit će ključna za razumjevanje 

transnacionalnih prijetnji i za razvoj interdisciplinarnih strategija kojima će im se 

suprotstaviti. Posljedično upravljanje napadima na biloške resurse (BW), na primjer, 

zahtijevalo bi blisku suradnju između brojnih agencija vlade SAD-a, stranih valda, državnih i 

pokrajinskih vlada SAD-a, vojne i zdravstvene zajednice i medija. 

16

Rasprava 

Globalni trendovi 2015: Dijalog o budućnosti s nevaldinim stručnjacima 

Međunarodni sistem u 2015 oblikovat će sedam globalnih pokretača i povezanih trendova: 

Stanovništvo, prirodni resursi i okoliš; znanost i tehnologija; globalna ekonomija i 

globalizacija; nacionalno i međunarodno upravljanje; priroda sukoba; te uloga SAD-a. Ovi 

trendovi će utjecati na mogućnosti, prioritete i ponašanje država i društava pa će prema tome i 

trajno definirati međunarodni sigurnosni okoliš. 

Trendovi stanovništva 

Svijet u 2015 bit će nastanjen s otprilike 7,2 milijarde ljudi za razliku od 6,1 milijarde u 2000. 

Stopa rasta svjetskog stanovništva će se međutim smanjivatia s 1,7% godišnje u 1985, na 

1,3% danas na otprilike jedan posto u 2015. 

Sve veća životna očekivanja i opadanje stope nataliteta doprinjet će zaokretu prema starenju 

stanovništva u razvijenim državama s visokim prihodima. Izvan toga, demografski trendovi će 

se oštro podjeliti. Više od 95 posto porasta svjetske populacije dogodit će se u zemljama u 

razvoju, gotovo sve u brzo rastućim urbanim područjima. 

• Broj stanovnika u Indiji će narasti s 900 miliona na više od 1.2 milijarde do 2015; A u 

Pakistanu će najvjerojatnije narasti s 140 miliona danas na oko 195 miliona. 

• Neke države u Africi s visokom stopom oboljelih od AIDS-a osjetit će smanjen porast 

broja stanovnika ili čak opadanje broja stanovnika unatoč visokoj stopi nataliteta. U 

Južnoj Africi, na primjer, pretpostalja se da će broj stanovnika opasti s 43,3 miliona u 

2000 na 38,7 miliona u 2015. 

Rusija i mnoge postkomunističke države Istočne Europe doživjet će opadanje broja 

stanovnika. Kao rezulltat visoke stope mortalitetai niske stope nataliteta broja stanovnika u 

Rusiji bi mogao opasti s sadašnjih 146 miliona na manje od 130 do 135 miliona u 2015, dok 

će susjedne države u Srednjij Aziji imati kontinuirani rast broja stanovnika. U Japanu i 

zapadno europskim državama kao što je Italija i Španjolska broj stanovnika će također bit u 

padu zbog nedostatka dramatičnog povećanja stope nataliteta ili imigracija. 

*Sjeverna Amerika, Australija i Novi Zeland – tradicionalni magneti za imigrante – i dalje će 

imati najviše stope porasta broja stanovnika međurazvijenim državama s godišnjom stopom 

prirasta stanovništva između 0,7 posto i 1 posto. 

Globalna populacija:1950 – 2015 

Divergentni modeli starenja 

U razvijenim državama i u mnogim naprednijim državama u razvoju opdajuća stopa radnog 

stanovništva koje postaju umirovljenici postavljat će teškoće za socijalne službe, mirovinske i 

zdravstvene sisteme. 

17

Vlade će težiti tome da ublaže problem kroz takve mjere kao što je odgađanje odlaska u 

mirovinu, poticanjem veće patricipacije žena u radnoj snazi i oslanjanjem na migrante. 

Djelotvorno suočavanje s opadajućim stopama zavisnosti najvjerojatnije će zahtijevati 

ekstenzivnije mjere od onih koje će većina vlada biti spremna provesti. Zaokret prema većoj 

proporciji starijih glasača promijenit će političku dinamiku i tim državama na način koji je 

teško predvidjeti. 

Istovremeno, «porast mladih » će opstajati u nekim državama u razvoju, posebno u Sub- 

Saharskoj Africi te u nekoliko država Latinske Amerike i na Srednjem Istoku. Visoka 

proporcija mladih ljudi bit će destabilizirajuća, posebno kada se pojavi u kombinaciji s 

visokom nezaposlenošću ili tenzijama između zajednica. 

Pokretnost ljudi 

Dva glavna trenda u pokretnosti ljudi obilježit će sljedećih petnaest godina – urbanizacija i 

prekogranične migracije – pri čemu svaki od njih predstavlja mogućnosti i izazove. 

Rast u mega-gradovima 

Razmjer urbanih i ruralnih stanovnika se polako povećava. Do 2015 više od poliovice 

svijetskog stanovništva bit će urbana. Broj ljudi koje će živjeti u mega- gradovima – onih koji 

će imati više od 10 miliona stanovnika – će se udvostručiti na više od 400 miliona. 

• Urbanizacija će mnogim državama dati priliku da iskoriste informacijsku revoluciju i 

druge tehnološke prednosti . 

• Nagli rast gradova u zemljama u razvoju predstavljat će test za sposobnosti vlada da 

stimuliraju investicije potrebne za stvaranje novih radnih mjesta i osiguranje usluga, 

infrastrukture i društvene podrške koja je nužna kako bi se održao životni i staban 

okoliš. 

Regionalna populacija: 1950 – 2015 

Divergentni demografski trendovi, globalizacija i tržišta rada, politička nestabilnost i sukobi 

potaknut će dramatično povećanje globalne pokretljivosti ljudi do 2015. Legalni i ilegalni 

migranti sada čine više od petnaest posto stanovnika u više od 50 država. Ove brojke će stalno 

rasti te će stoga povećati društvene i političke tenzije te će možda istaknuti nacionalne 

identitete čak i kada budu doprinosili demografskom i ekonomskom dinamizmu. 

Države će se suočavati sa sve većim teškoćama u smanjivanju migracijskih pritiska i tokova, 

koji će godišnje iznositi nekoliko miliona ljudi. Tijekom sljedećih petnaest godina migranti će 

se uglavnom kretati: 

• U Sjevernu Ameriku primarno iz Latinske Amerike te Istočne i Južne Azije. 

• U Europu primarno iz Sjeverne Afrike i Srednjeg Istoka, Južne Azije i post 

komunističkih država u Istočnoj Europi i Euroaziji. 

• Iz ostatka svijeta u najrazvijenije države Azije, Latinske Amerike, Srednjeg Istoka i 

Sub – Saharsko područje. 

18

Regonalna populacija po starosnim grupama: 2000 i 2015 

Za države s visokim prihodima, migracije će umanjiti nedostatke radnika i tako osigurati 

stalnu ekonomsku vitalnost. Države EU i Japan trebat će veliki broj novih radnika zbog 

starenja stanovništva i niske stope nataliteta. Imigracije će komplicirati političku i društvenu 

integraciju: neke političke stranke će i dalje zagovarati osjećaje protiv migranata u narodu 

postavljajući tako zapreke radu društvenih službi i teškoće u asimilaciji Europske države i 

Japan suočit će se s težkim dilemama u nastojanju da pomire pitanja zaštite nacionalnih 

granica i kulturni identitet s potrebom da se odgovori na rastuće demografske neravnoteže i 

neravnoteže na tržištima rada. 

Za države s niskim primanjima masovne migracije kao rezultat građanskih sukoba, 

prirodnih katastrofailoi ekonomskih kriza predstavljat će zapreku lokalnij infrastrukturi, 

narušit će etničku ravnotežu i potaknuti etničke konflikte. Ilegalne migracije postat će 

najprijepornije pitanje između i unutar pojedinih vlada. 

Za emitivne države s niskim primanjima masovne migracije će smanjiti pritisak nezaposlenih 

i podzaposlenih radnika te će generirati značajne remittances. Migranti će djelovati kao 

etnički lobiji u korist interesa država iz kojih dolaze, podupirući ponekada oružane sukobe u 

svojim domovinama kao što je to slučaj s Albanskom, Kurdskom, Tamilskom, Armenskom, 

Eritrejskom i Etopskom dijasporom. Istovremeno emigracija će značajno umanjiti broj 

obrazovane elite u emitivnim državama. Procjenjuje se da je 1,5 miliona stručnjaka iz zemalja 

u razvoju već zaposleno u visoko razvijenim državama. A ovakav odljev mozgova iz država s 

niskim prihodom u države s visokim prihodima će se najvjerojatnije intenzivirati u narednih 

15 godina. 

Zdravlje 

Dispariteti u zdravstvenom statusu između razvijenih i zemalja u razvoju – posebno u manje 

razvijenim državama – opstajat će i bit sve veći. U razvijenim državama, najveći napretci u 

borbi protiv mnogih bolesti bit će postignuti do 2015 kao rezulltat značajnih ulaganja u 

zdravstvo te velikih medicinskih otkrića. Nezarazne bolesti predstavljat će veći zdravstveni 

izazov u razvijenim zemljama nego što će to činiti zarazne bolesti. Napredak u zaustavljanju 

zaraznih bolesti, međutim, uključivat će i pogoršanja koja će biti rezultat rastuće 

mikrobiološke otpornosti na antibiotike i sve brže međunarodne pokretnosti ljudi i proizvoda 

koji će ubrzati širenje zaraznih bolesti. 

Države s porastom broja maldih u 2000 i 2015 

Zemlje u razvoju najvjerojatnije će osjetiti porast i zaraznih i nezaraznih bolesti te će općenito 

imati nedovoljne kapacitete i proračune zdravstvene zaštite. 

* Tuberkoloza , malarija, hepatitis i posebno AIDS i dalje će se rapidno širiti. 

AIDS i TB će biti uzročnici većeg broja smrtnih slučajeva u zemljama u razvoju. 

Svijest javnosti o AIDS-u 

AIDS će predstavljati glavni problem ne samo u Africi nego i u Indiji, Južnoistočnoj Aziji, te 

u nekoliko država bivšeg Sovjetskog saveza i najverojatnije u Kini. 

19

• AIDS će usporiti ekonomski rast za više od 1 posto GDP na godinu te će se na tu 

bolest troštiti više od 50 posto proračuna za zdravstvo u najviše pogođenim državama. 

• AIDS i s njime povezane bolesti kao što je TB imat će razarajući utjecaj na obitelji i 

društvo u cijelini. U nekim Afričkim državama prosječni životni vijek bit će smanjen 

na nešto više od 30 – 40 godina, što će dovesti do stvaranja više od 40 miliona siročadi 

te će doprinjeti siromaštvu, kriminalu i nestabilnosti. 

• AIDS, druge bolesti i zdravstveni problemi naštetit će napretku u tranziciji u 

demokratske režime jer će potkopati civilno društvo, ugroziti nastanak zdravih 

političkih i iekonomskih institucija te će intenzivirati borbu za moći i resursima. 

Hrana 


Potaknuta prednostima poljoprivredne tehnologije svjetska proizvodnja žitarica i njihovi 

udjeli u 2015 bit će dovoljni da zadovolje potrebe rastućeg broja svjetske populacije. Unatoč 

općenitoj dovoljnosti hrane problemi distribucije i dostupnosti će i dalje ostati. 

*Broj kronično pothranjenih ljudi u sukobima iscrpljenom području Sub- Saharske Afrike 

povećat će se za više od 20 posto tijekom sljedećih 15 godina. 

* Potencijali za glad će i dalje postojati u područjima u kojima će postojati kombinacija 

represivne vlade ili unutrašnjeg sukoba i trajnih prirodnih katastrofa spriječi ili uspori napore 

za oporavak kao što je bilo u Somaliji u ranim 1990-tim te nedavno u Južnoj Koreji. 

* Donatori će postati naskloniji pružanju pomoći kada bude postojala mogućnost da njihov 

napor bude uništen u vojnim sukobima. 

Globalna proizvodnja žitarica: 1971- 2015 

Upotreba genetički modificiranih žitarica ima velike potencijale da zadovolji nutricionističke 

potrebe siromašnih u zemljama u razvoju. Narodna i politička opozicija u državama EU, i u 

manjem opsegu, u SAD-u, je međutim potisnula mogućnosti za upotrebu ovih tehnologija. 

Izazov zaliha vode 

Voda 

Do 2015 gotovo polovina svjetskog stanovništva – više od 3 milijarde ljudi – će živjeti u 

državama koje oskudne vodom – tj. koje imaju manje od 1,700 kubičnih metara vode per 

capita godišnje – većina njih u Africi, Bliskom Istoku, Južnoj Aziji i sjevernoj Kini. 

U zeljama u razvoju 80 posto potrošnje vode odlazit će na poljoprivredu, a takva proporcija 

nije održiva; i u 2015 određeni broj država u razvoju neće biti u mogućnosti da zadrži razinu 

navodnjavanja poljoprivrede. Pretjerano ispumpavanje podzemnih voda u mnogim važnim 

svjetskim regijama za uzgoj žitarica postajat će sve veći problem; oko 1,000 tona vode je 

potrebno da se proizvede tona žitarica. 

20

* Razina podzemnih voda ispod nekih glavnih područja za proizvodnju žitarica u sjevernoj 

Kini opada otprilike pet stopa godišnje dok razine podzemnih voda u Indiji opadaju prosječno 

3-10 stopa godišnje. 

Izazov zemalja u razvoju da izgrade infrastrukturu 

Mjede poduzete da bi se osigurala dostupnost vode i umanjili akutni nedostaci vode – 

djelotvornija upotreba vode, ekspanzija upotrebe desalinizacije, razvoj genetski modificiranih 

žitarica koje trebaju manje vode ili mogu koristiti slanu vodu i uvoz vode – neće biti dovoljne 

da se trajno promijene izhodi nedostataka vode u 2015. Mnoge od njih bit će skupe; politike 

kojema će se realističnije određivati cijena vode najvjerojatnije neće biti široko 

implementirane unutar sljedećih 15 godina a subvencioniranje vode bit će politički osjetljivo 

pitanje u mnogim državama s niskim prihodima i nedostacma vode jer će njihovo 

stanovništvo očekivati jeftinu vodu. 

Voda je i povijesno bila izvor svađa, ali niti jedna rasprava oko vode nije bila uzrok otvorenog 

međudržavnog sukoba; upravo suprotno, nedostatak vode ćesto je stimulilrao sporazume o 

suradnji kako bi se posjelili oskudne izvori. Ali kako se države budu približavale limitima 

dostupne vode između sadašnjice i 2015 mogućnosti za sukobe će se povećavati. 

Gotovo jedna polovina svjetske površine sastoji se od riječnih obala koje dijeli više država, a 

više od 30 nacija dobiva više od jedne trećine potrebne vode izvan svojih granica. 

• Turska stvara nove projekte za izgradnju brana i sustava navodnjavanja na rijekama 

Eufratu i Tigrisu koje će utjecati na sve tokove u Siriji i Iraku – dvije države koje će 

imati značajan porst stanovništva. 

• Egipat nastavlja s skretanjem vode iz Nila, koji teče kroz Etijopiju i Sudan, a koji će 

htjeti iscrpljivati više vode iz Nila za njihov vlastiti razvoj do 2015. Slorazumi o 

podjeli vode najvjerojatnije će postati sporniji. 

Oskudice vode koje će se pojavit u kombinaciji s drugim izvorima tenzija – kao što je 

Bliskoistočno pitanje – zadavat će najviše briga. 

Dostupnost vode u svijetu 

Energija 

Globalna ekonomija će i dalje postajati energetski djelotvornija do 2015. Tradicionalne 

industrije kao i transport postajat će sve racionalnije u korištenju energije. Štoviše, područja 

najdinamičnijeg rasta u globalnoj ekonomiji, posebno usluge i područje obrazovanja, postala 

su manji potrošači energije nego što se to bile ekonomske aktivnosti koje su zamijenili. 

Proizvodnja energije također je postala efikasnija. Upotreba tehnologija, posebno u 

istraživanju podmorja i proizvodnji otvara maglovita i neprijeteljska područja za proizvodnju 

plina. 

Trajan ekonomski rast zajedno s povećanejm broja stanovnika dovest će do gotovo 50 

postotnog povećanja zahtijeva za energijom tijekom sljedećih 15 godina. Ukupna potražnja za 

naftom povećat će se s 75 miliona barela na dan u 2000 na više od 100 miliona barela u 2015, 

povećanje koje je veliko kao i današnja prioizvodnja zemalja OPEC-a. Tijekom sljedećih 

21

petnaest godima upotreba prirodnog plina povećat će se brže nego za bilo koji drugi zvor 

energije – više od 100 posto – uglavnom zgob utrostručavanja potrošnje plina u Aziji. 

Azija će biti predvodnica u povećanju zahtijeva za energijom, zamjenjujući Sjevernu Ameriku 

kao vodeću svjetsku regiju u potrošnji energije, s više do polovine svjetskog ukupnog 

povećanja. 

• Kina će, u nešto manjem omjeru nego u Indiji, osjetiti posebno veliko povećanje u 

potrošnji energije. 

• Do 2015 samo jedna desetina nafte iz Perzijskog zaljeva bit će usmjeravana na 

Zapadno tržište; dvije trećine bit će usmjrerne u Aziju. 

Fosilna goriva će ostati dominantan izvor energije unatoč sve većoj zabrinutosti za globalno 

zatopljenje. Djelotvornost solarnih ćelija bit će unapređena, genetski inženjering će 

dugoroćno unaprijediti mogućnosti široke upotrebe etanola te će hidrati sve više biti korišteni 

kao goriva. Upotreba nuklearne energije ostat će na sadašnjim razinama. 

Svjetska potrošnja energije 1970 – 2015 

Udovoljavanje povećanih zahtijevima za energijom neće dovesti niti do velikog izazova u 

resursima niti do trajnog povećanja cijena u stvarnim odnosima. Procjenjene ukupne svjetske 

zalihe nafte postepeno su se povećavale budući da je tehnološki napredak u vađenju nafte iz 

neznatnih izvora omogućio nova otkrića i efikasniju proizvodnju. Prema zadnjim procjenama 

oko 80 posto dostupne nafte u svijetu još uvijek se nalazi ispod zemlje kao i 95 posto 

svjetskih zaliha prirodnog plina. 

• Regija Perzijskog zaljeva – bez velikih ratova – osjetiti će značajno povećanje u 

proizvodnim mogućnostima nafte što će dovesti do povaćavanje njene općenite 

važnosti na svjetskom tržištu energenata. Rusija i Bliski Istok posjeduju tri četvrtine 

poznatih rezervi prirodnog plina. 

• Latinska Amerika – posebno Venezuela, Meksiko i Brazil – imaju više od 117 

milijardi barela naftnih rezervi i potencijalnih 114 milijardi barela neotkrivene nafte 

prema «Geološkim Istraživanjima» SAD-a. Uz sudjelovanje stranih država, 

proizvodnja nafte u Latinskoj Americi omgla bi se povećati s 9 miliona barela dnevno 

na više od 14 miliona barela. 

• Energetski razvoj u Kaspijskom području najvjerojatnije će se visoko intnzivirati do 

2015. Otvorit će se i nove tranzitne rute za izvoz nafte i plina koje neće prolaziti kroz 

Rusiju. 

Države koje proizvode naftu će i nadalje upotrebljavati svoj utjecaj na tržištu kako bi povisile 

cijene nafte no najvjerojatnije neće uspjeti uspostaviti stabilne visoke cijene. Cijene 

energenata najvjerojatnije će postati još nestabilnije u sljedećih 15 godina a periodično 

povećanje cijena bit će popraćeno njihovim padom. 

Do 2015 globalno tržište energenata stopit će se dva kvazi- hemisferna uzorka. Azijske 

potrebe za energijom biti će zadovoljene ili kroz ugljen koji se nalazi u regiji ili iz rezervi 

nafte i plina koje se nalaze u Perzijskom zaljevu, Središnjoj Aziji i Rusiji. Zapadna Europa i 

22

Zapadna hemisfera birt će orjentirane prema podmorju Atlantskog oceana kao izvoru 

energenata po svjetskim cijenama. 

Okoliš 

Postojeći problemi okoliša će se nastaviti te će na mnogim instancama rasti tijekom sljedećih 

15 godina. S povećanjem iskorištavanja zemlje značanjo će se smanjivati veličina obradivih 

površina a isto će se dogoditi i s prašumama. S obziroma na obećavajući globalni ekonomski 

ishod emisije ispuštanja štetnih plinova i efekt staklenika će se povećavati. Prorijeđivanje 

prašuma i drugih staništa koja obiluju brojnim vrstama, kao što su močvare i koraljni grebeni, 

pojačat će se povijesno veliki gubitak bioloških vrsta koje danas postoje. 

• Pitanja zaštite okoliša postat će mainstream pitanja u brojnim državama posebno u 

razvijenom svijetu. Konsenzus oko potrtebe da se rješavanju pitanja zaštite okoliša će 

ojačati; međutim napredak u njihovom rješavanju bit će neravnomjeran. 

Ishod u 2015 bit će mješavina lokaliziranih problema zaštite okoliša kao što je visoka 

koncentracija ozona, ispuštanje otrovnih plinova u zrak, zagađivanja rijeka i jezera 

industrijskim i poljoprivrednim otpadom. 

• Razvijene države će i dalje nastojati rješiti ove lokalne probleme okoliša, a ona će 

najvjerojatnije predstavljati glavnu zapreku ekonomskom rastu ili unapređivanju 

zdravstvenih standarda. 

• Države u razvoju, međutim, suočit će se s intenziviranjem problema zaštite okoliša 

koji će biti rezultat porasta broja stanovnika, ekonomskog razvoja i ubrzane 

urbanizacije. Sve veći broj gradova suočit će se s ozbiljnim problemima kvalitete 

zraka i vode koji već muče urbane centre kao što su Mexico City, San Paulo, lagos i 

Peking. 

• Rusija i Ukrajina suočit će se problemima koji će nastati zbog desetljeća 

zanemarivanja okoliša i njegovog narušavanja, uključujući i široko rasprostranjeno 

radioaktivno zagađivanje iz loše vođenih nuklearnih elektrana. Ovi pšroblemi 

najvjerojatnije neće biti rješeni na zadovoljavajući način. Kako ove države budu 

strmile ekonomskom rastu tako će sve nedostatnija sredstva ulagati u obnovu okoliša. 

• Države Srednje i Istočne Europe suočavat će se s sličnim problemima kao rezultatom 

nasljeđa zanemarivanja okoliša u eri komunizma; međutim, vođene željom za 

pridruživanjem članstvu u EU, većina njih će efikasnije rješavati ove probleme te će 

podići standarde u zaštiti okoliša. 

Neki već postojeći sporazumi, čak i kada budu implementirani, neće moći do 2015 popravit 

štetu u okolišu na koji se odnose. Protokol iz Montreala ide u smjeru ponovnog uspostavljanja 

stratosfernog ozonskog omotača tijekom sljedećih pedeset godina. Međutim ,sezonska 

ozonska rupa iznad Antartika proširivat će se tijekom sljedeća dva desetljeća – povećavajući 

opasnost od raka kože u državama poput Australije, Argentine i Čilea – zbog dugog vremena 

zaostajanja između redukcije emisija i efekata na atmosferu. No važni novi sporazumi bit će 

implementirani uključujući, na primejer, globalni sporazum o kontroli široke upotrebe 

organskih komikalija kao štoje DDT i dioksin. Ostali sporazumi, kao što je Konvencija o 

bioraznolikosti, neće u potpunosti ispuniti svoje zadane ciljeve. 

23

Tijekom sljedećih petnaest godina pritisci na okoliš kao rezultat ekonomskog rasta će se 

smanjiti što će biti rezultati energetski manje intenzivnog ekonomskog razvoja i tehnoloških 

predosti. Na primjer, povećana upotreba ćelija goriva i hibridnih mašina umanjit će ukupno 

povećanje proizvedenog zagađenja posebno na području transporta. Isto tako, povećanje 

korištenja solarne energije i vjetra, prednosti u djelotvornijem korištenju energije i zaokret 

prema gorivima koja manje zagađuju, kao što je prirodni plin, značajno će doprinjeti ovom 

trendu. 

Globalno zagrijavanje bit će izazov za međunarodnu zajednicu kako se budu pojavljivali 

znakovi zatopljavanja klime – kao što je otapljanje polarnog leda, podizanje razine mora i sve 

ćešće pojavljivanje oluja i uragana. Protokol iz Kyota o Klimatskim promjenama, kojim je 

redukcija emisije plinova usmjerena na razvijene zemlje, neće tako brzo stupiti na snagu ili 

neće dovesti do zančajnih promjena. Čak i bez postojanja nekog formalnog sporazuma, ipak 

će određeni napredak biti postignut u smanjivanju ispuštanja otrovnih plinova. 

• I Indija i Kina će aktivno istraživati razvojne strategije koje sumanje ugljično 

intenzivne, premda će se opirati postavljanju ciljeva ili vremenskih rokova za 

ograničavanje emisija ugljičnog dioksida. 

• Veliko broj međunarodnih tvrtki poduzet će korake za smanjivanje ispuštanja plinova 

koji uzrokuju efekt staklenika. 


Kontinuirana difuzija informacijske tehnologije i nove primjene na području biotehnologije 

bit će posebno globalno zanačajne. Dva glavna trenda koji će se nastavit: 

• Integracija postojećih disciplina kako bi se formirale nove. Integracija 

informacijske tehnologije, biotehnologije, znanosti o materijalima i nanotehnologija 

generirat će dramatično povećanje inovacija. Njihovi efekti bit će značajni u bussinesu 

i trgovini, javnom zdravstvu i sigurnosti. 

• Lateralan razvoj tehnologije. Ranije uspostavljene tehnologije nastavit će s 

postraničnim razvojem na nova tržišta i nove primjene, na primjer, razvoj inovativnih 

primjena za «stare» kompjeterske čipove. 

Vrijeme između otkrića i primjene novih znanstvenih prednosti će se i nadalje smanjivati. 

Razvoj u laboratorijima dostizat će komercijalnu proizvodnju po još bržim razmjerima što će 

dovesti povećanih investicija. 

Informacijska tehnologija (IT) 

Tijekom sljedećih 15 godina širok raspon razvoja dovest će do mnogih novih IT- alata i 

usliga. Ubrzana difuzija će biti moguća zbog opadanja cijena opreme a istovremeno će se 

potražnja za njom povećati. Lokalni do globalnog pristupa internetu nudi mogućnost 

univerzalnog bežićnog povezivanja putem osobnih računala i velikog broja uglavnom jeftinih 

i bliskih satelita. Satelitski sistemi i usluge razvijat će se na naćin da se povećavaju 

mogućnosti i istodobno smanjuju troškovi. 

24

Do 2015 informaijska tehnologija će postići najveći napredak u ruralnim kao i u urbanim 

područjima diljem svijeta. Međutim, informacijska tehnologija ne treba biti široko 

rasprostranjena da bi imala značajan utjecaj. «Pioniri» informacijske tehnologije u svakom 

društvu bit će lokalne ekonomske i političke elite, koje će multiplicirati početni utjec 

• Neke države i narodi, međutim, neće imati puno koristi od informacijske revolucije. 

• Među državama u razvoju, Indija će i dalje ostati na najistaknutijem mjestu u razvoju 

informacijske tehnologije, koju će predvoditi rastuća high-tech klasa radnika i 

poduzetnika. 

• Kina će predvoditi zemlje u razvoju u korištenju informacijske tehnologije s urbanim 

područjima koja će dosezati do sela. Sposobnosti Pekinga da kontrolora ili oblikuje 

sadržaj informacija najvjerojatinije će biti znatno reducirane. 

• Premda će većina Ruskih urbanih stanovnika usvojiti informacijsku tehnologiju puno 

prije 2015 prihvaćanje ovih tehnologija od strane šireg stanovništva bit će sporije. 

• Latinsko-američko Internet tržište će rasti geometijeskom progresijom. Argentina, 

Mexico i Brazil imat će najviće koristi zbog većih telekomunikacijskih kompanija, 

velikih tržišta i brojnijih stranih investicija. 

• U Sub-Saharskoj Africi, Južna Afrika se nalazi u najboljem položaju da ostvari 

relativno brzi napredak u IT. 

Društva koja posjeduju unapređenu tehnologiju općenito će biti zabrinuta zbog prijetnji 

individualnoj privatnosti. Druga će biti zabrinuta zbog širenja «kulturne kontaminacije». Od 

vlada svugdje u svijetu simultano će biti zatraženo da podupiru difuziju IT te da istovremeno 

kontroliraju ove «štetne» efekte. 

Biotehnologija 

Do 2015 biotehnološka revolucija će biti u punom zamahu velikih postignuća u borbi pritiv 

zaraznih bolesti, povećanju proizvodnje hrane, smanjivanju zagađenja i unapređivanju 

kvalitete života. Mnogi od ovih razvoja, posebno na području medicine bit će skupa do 2015 

te će biti dostupna uglavnom na Zapadu te bogatijim segmentima drugih društava. Neke 

biotehnologije će i nadalje ostati kontraverzne iz moralnih i religioznih rezloga. 

Među najvažnijim razvojima do 2015 su: 

*Profiliranje genoma – dekodiranjem genetske osnove za patologiju – što će medicinskoj 

zajednici omogućiti da ode dalje od samog opisivanja bolesti prema efikasnijim mehanizmima 

dijagnoze i lječenja. 

* Biomedicinski inženjering, istraživanje napretka u biotehnologiji i «pametnim» 

materijalima, što će dovesti do novih kiruržkih procedura i sistema uključujući i bolje 

organske i umjetne nadomjesne organe ljedskog tijelai upotrebu nespecijalliziranih ljudskih 

stanica (stem cells) kako bi se umnožile ili zamijenile moždane ili tjelesne funkcije i strukture. 

Također će potaknuti razvoj osjetilnih ili živčanih prosthetics kao što su implantati mrežnice 

oka, umjetne pužnice za uho, premosnice za zglobove i druge oštećene živce. 

25

* Razvoj terapija i lijekova omogućit će lječenje nekih neizlječivih bolesti te će ići protiv 

trendova njihove otpornosti na antibiotike. Dublje razumjevanje načina na koji određene 

bolesti utječu na ljude s specifičnim genetskim karakteristikama ubrzat će razvoj i upotrebu 

ljekova. 

* Genetske modifikacije će – unatoč postojećim tehnološkim i kulturnim barijerama – 

unaprijediti inžinjering organizama kako bi se povećala proizvodnja hrane i njezina kvaliteta, 

proširio opseg bio- proizvodnje i osigurali ljekovi za određene genetičke bolesti. Kloniranje 

će biti upotrebljeno za stvari kao što je uzgoj stoke. Unatoč kulturnoj i političkoj zabrinutosti, 

upotreba genetski modificiranih žitarica pruža velike mogućnosti za dramatično poboljšanje 

prehrane i zdravlja mnogih najsiromašnijih ljudi u svijetu. 

*DNA identifikacija i dalje će unapređivati mogućnosti provođenja zakona. 

Druge tehnologije 

Proboji u tehnologiji materijala dovest će do široko dostupnih proizvoda koji će ujedno biti 

pametni, multifunkcionalni, ekološki prihvatljivi, trajniji i uobičajeni. Ovi proizvodi ne samo 

da će doprinjeti rastućoj informacijskoj i biotehnološkoj revoluciji nego će također od njih 

dobrobiti imati i proizvodnja, logistika i životni stil pojedinaca. Materijali s aktivnim 

mogućnostima bit će upotrebljavani za spajanje osjećaja i djelovanja u odgovorima na uvijete 

okoliša. 

Otkrića u nanotehnologiji dovest će rekordnog razumjevanja i kontrole nad osnovnim 

temeljima svih fizičkih stvari. Razvitak u ovor tek nastajućem području će najvjerojatnije 

izmijeniti načine na koje su sve stvari – od cjepiva do kompjutora i automobilskih guma i 

stvari koje još nisu ni proizvedene – dizajnirane i proizvedene. Samo - sakupljajući 

nanomaterijali, kao što je semikonduktor «kvantne točke» (quantum dots) mogli bi do 2015 

revolucionalizirati kemijske karakteristike te tako omogućiti ubrzanje procedura otkrivanja 

lijekova, analizu sadržaja krvi, genetičke analize i druge biološke primjene. 


Globalna ekonomija u dobroj je poziciji da postigne trajan period dinamizma do 2015. 

Globalni ekonomski rast ponovo će dosegnuti razine na kjima je bio u 1960- tim i u ranim 

1970-tim, završnim godinama Drugog svjetskog rata «loong boom». Dinamizam će biti 

najsnažniji među takozvanim «nastajućim tržištima» - posebno u dva Azijska giganta, Kini i 

Indiji – ali će isto tako biti i široko rasprostranjen uključujući i industrijalizirane zemlje i 

mnoge zemlje u razvoju. Rastuća plima globalne ekonomije stvorit će mnoge ekonomske 

vjetrove, ali ipak neće moći nositi sve brodove. Informacijska revolucija učinit će postojanje 

siromaštva vidljivijim a regionalne razlike ostat će velike. 

Dinamizam i rast 

Pet faktora će se ujediniti kako bi promovirali široko rasprostranjeni ekonomski dinamizam i 

rast: 

26

Politički pritisci za viši životni standard. Rastuća globalna srednja klasa – koja sada čini 2 

milijrde ljudi – stvara krug rastućih aspiracija s povećanim tokovima informacija i širenjem 

demokracije dajući političku moć prethodno obespravljanim građanima. 

Unapređivanje makroekonomskih politika. Velika poboljšanja koja su se dogodila u 

posljednjih nekoliko godina na području ekonomske politike i managementa čine osnovicu za 

buduće dinamizme. Stope inflacije su dramatično smanjene u širokom rasponu ekonomija. 

Napuštanjem neodrživih režima fiksne stope razmjene u Aziji i stvaranje Europske monetarne 

unije (EMU) doprinjet će ekonomskom rastu. 

Povećanje trgovine i investicija. Međunarodni tokovi trgovine i investicija će rasti potičući 

tako ubrzani rast svjetskog GDP. Otpori daljnoj liberalizaciji trgovine od strane posebnih 

interesnih skupina i nekih vlada neće naštetiti osnovnim trendovima prema ekspanziji 

trgovine. Međunarodni tokovi kapitala, koje su se značajno povećali u posljednjem desetljeću, 

i dalje će ostati obilni posebno za tržišta koja tek nastaju u pojedinim državama što će 

povećati njihovu transparentnost. 

Regionalni GDP: 1970 – 2015 

Difuzija informacijske tehnologije. Prodiruća inkorporadcija informacijske tehnologije i 

dalje će proizvoditi značajne dobitke u efikasnosti u ekonomiji SAD-a. Jednaki dobitci bit će 

ostvareni – iako u različitim stupnjevima – u brojnim drugim državama kako integracija ovih 

tehnologija bude napredovala. No prihvaćanje IT i njenih dobrobiti neće biti automatsko zbog 

toga što mnoge države neće uspjeti zadovoljiti uvijete nužne za djelotvorno korištenje IT – 

visoki stupanj obrazovanja, adekvatna infrastruktura i odgovarajuće regulatorne politike. 

Dramatično povećanje privatnog sektora. Ubrzana ekspanzija privatnog sektora u mnogim 

nastajućim tržišima država – zajedno s deregulacijom i privatizacijom u Europi i Japanu – 

potaknut će ekonomski rast stvaranjem pritiska za natjecanjem u efikasnijoj upotrebi 

sredstava. Utjecaj unapređenja efikasnosti će se multiplicirati kada informacijska revolucija 

omogući tvrtkama diljem svijeta da nauče «najbolju praksu» od najuspješnijih poduzetnika. 

Svijet bi mogao biti na putu ubrzane konvergencije u tržišno zasnovanu financijsku i poslovnu 

praksu. 

Nejednak rast mogućnosti i distribucije 

Države i regije koje imaju najveći rizik da ekonomski zaostanu su one s endemskim 

unutrašnjim i/ili regionalnim sukobima te one koje neće uspjeti u tome da unesu raznolikost u 

svoje ekonomije. Ekonomije u većini država u Sub –Saharskom području Afrike, na Bliskom 

Istoku i neke u latinskoj Americi će i dalje patiti. Veliki segment Euroazijskog kontinenta od 

Središnje Azije preko Kavkaza do dijelova jugoistočne Europe suočit će se s nejasnim 

ekonomskim napretkom. Unutar država jaz u životnom standardu će se također povećati. Čak 

i u državama s ubrzanim rastom velike regije će bit u zaostatku. 

Svjetska trgovina kao postotak svjetskog GDP: 1990-2015 

Razvijajuća Azija će biti regija s najbržim rastom predvođena Kinom i Indijom čije 

ekonomije veća obuhvaćaju jednu šestinu globalnog GDP-a. Do stupnja kada će Kina 

implementirati reforme koje su zadane njenim ulaskom u Svjetsku trgovinsku organizaciju 

(WTO) njena ekonomija će postati još efikasnijom omogućavajući da se nastavi ubrzanirast. 

Ekonomski razvoj Kine, međutim, odvijat će se uglavnom u dinamičnim obalnim 

27

pokrajinama. Poljoprivredne pokrajine u sjevernoj i zapadnoj Kini će zaostajati što će 

uzrokovati socijalne tenzije čije će rješavanje biti izazov za Peking. Indijski relativno snažan 

obrazovni sistem, demokracija i znanje engleskog jezika stavlja je u dobru poziciju da 

iskoristi prednosti koje pruža informacijska tehnologija. Indija se kao nikada prije suočava s 

izazovom širenja dobrobiti rasta na tisuće miliona osiromašenih ćesto nepismenih građana, 

posebno u sjevernim državama. 

GDP po državama i EU: 2000 i 2015 

U Europi i Japanu slika je izmješana. Zapadna Europa je najverojatnije pre mala u odnosu 

na rastući ekonomski jaz s SAD-om, države Istočne Europe koje žude za članstvom u EU 

općenito će usvojiti reformsku politiku i rast vrlo brzo. Jugoistočna Europa unaprijedit će 

ekonomski napredak samo postupno kako se bude unapređivala regionalna sigurnost. Premda 

će ekonomski rezultati Japana u sljedećih 15 godina biti puno snažniji nego u 1990-tim 

njegova relativna važnost u globalnoj ekonomiji će imati manji značaj. Ekonomski napredak 

za Rusiju Euroaziju nije obaćavajući. 

Latinska Amerika će dosegnuti daleko najbrži ukupni rast on on će biti nejednako 

raspoređen diljem regije. Tržišno orjentirane ekonomije u Meksiku i južnom dijelu bit će 

predvodnici. Nova generacija poduzetnika naginjat će više za otvaranje novih tržišta ali korist 

od toga bi mogla još više izkriviti distrubuciju dohodaka koja je već nepravična u svijetu. 

Drugdje, Andska regija borit će se s slabo obrazovanom radnom snagom, nestabilnom 

vladama i ovisnošću o proizvodima kao što su nafta, bakar i narkotici. 

Bliski Istok i Sjeverna Afrika bit će obilježeni sve većom unutrašnjom diferencijacijom kako 

neke države budu djelotvornije odgovarale na izazove globalizacije ili na nesigurnosti koje 

donosi bliža integracija s EU dok će druge zaostajati. U Sub-Saharskoj Africi stakni sukobi i 

nesigurnost, autokratske i korumpirane vlade, pretjerana ovisnost o proizvodima kojima 

opadaju realne cijene, niski stupanj obrazovanja i široko rasprostranjene zarazne bolesti će se 

ujediniti te će tako onemogućiti mnogim državama ubrzani ekonomski rast. 

Uloga obrazovanja 

Obrazovanje će biti odlučujuće za uspjeh u 2015 i na individualnoj i na državnoj razini. 

Globalizacija ekonomije i tehnološke promjene nužno stavljaju veći naglasak na visoko 

obrazovanu radnu snagu. Pismenost odraslih i pristup školama povećat će se u gotovo svim 

državama. Obrazovni jaz između spolova će se smanjiti te će najverojatnije nestati u istočnoj i 

Jugoistočnoj Aziji i Latisnkoj Americi. 

• Napredak će bit različit između regija, država i društvenih grupa potičući povećanje 

nejednakosti dohotka unutak kao i između država. 

• Upisivanje u škole smanjit će se u najsiromašnijim državama, onima koje su ozbiljno 

potresene unutrašnjim sukobima i u onima s visokim stopama oboljelih od zaraznih 

bolesti. 

28

Ekonomske krize i ekastičnost 

Globalna ekonomija bit će sklona periodičnim financijskim krizama, ali će njezina sposobnost 

da se sama ispravi ostati snažna. Ubrzani preokret iz globalne financijske krize 1997-98, 

ograničeni utjecaj nedavnog utrostručavanja cijena nafte na globalni ekonomski rast i 

uspješno rješavanje problema «Y2K» najnovije su manifestacije elastičnosti. Ipak, ekonomska 

liberalizacija i globalizacija imaju za nužnu posljedicu rizik te će neizbježno stvarati sudare na 

putu od kojih će neki izazvati velike poremećaje. 

* Ekonomske krize će se vraćati. Trendovi prema slobodnim tržištima i deregulacija 

omogućit će financijskim tržištima da odu predaleko, povećaju mogućnost za iznenadne 

obrate mišljenja i izlaganje pojedinih država širokim zamasima na globalnom tržištu. Bilo što 

od ovoga moglo bi potaknuti krizu. 

* Turbulencije u jednoj ekonomiji utjecat će na druge. Snažnije trgovinske veze i 

integracija globalnog financijskog tržišta brzo će prenjeti previranja u jednoj ekonomiji na 

regiju i međunarodno, kao što je Rusko financijsko previranje 1998 utjecalo na Brazil. 

• Rasprave o međunarodnim ekonomskim pravilima. Financijska kriya u Aziji otkrila je 

razlike među državama s obzirom na globalnu financijsku konstrukciju. Kako budu 

rasla nava tržišta u pojedinim državama one će zahtijevati snažnije pravo glasa u 

određivanju pravila međunarodnog ekonomskog upravljanja. Nedostatak konsenzusa 

mogao bi povremeno financijska tržišta učiniti nemirnima te tako potkopati rast. 

Alternativni putevi 

Premda se izhod elobalne ekonomije čini prilično snažnim postizanje trajno visokih stopa 

globalnog rasta bit će povezano s izbjegavanjem nekoliko potencijalnih lomova rasta. Pet ih je 

navedeno: 

Ekonomija SAD-a će patiti od trajnog smanjivanja. Uzimajući u obzir veliki trgovinski 

deficit i nisku stopu domače štednje, ekonomija SAD-a – najvažnijeg pokretača sadašnjeg 

globalnog rasta – bit će osjetljiva na smanjivanje međunarodnog povjerenja u njezine 

globalne mogućnosti rasta što bi moglo dovest do snažnog pada, koji bi, ako bude dugotrajan, 

mogao imati negativne ekonomske i političke posljedice na ostatak svijeta. Ključni trgovinski 

partneri bi bili pogođeni ako se najveće svjetsko tržište smanji a međumarodna financijska 

tržišta mogla bi se suočiti s dubokom nestabilnošću. 

Europa i Japan neće uspjeti u rješavanju svojih demografskih izazova. 

Europska i Japanska populacija sve brže stari, štoće zahtijevati više od 110 miliona novih 

radnika do 2015 kako bi se zadržali sadašnji odnosi ovisnosti zimeđu radnika i umirovljenika. 

Za te države megracija je polemičan način udovoljavanja zahtjevima za radnom snagom. 

Sukobi oko društvenis sporazuma ili migracijskih politika u većim Europskim državama 

mogao bi umanjiti ekonomski rast. Japan će se suočiti s još većim nedostatkom radne snage a 

njihove se strategije rješenja tog problema – poticanje japanaca u dijaspori da se vrate, 

proširivanjem mogućnosti za žene te povećanej investicija u Aziji – mogu pokazati 

nedovoljnima. Ako rast u Europi i Japanu zakaže ekonomski teret na ekonomiju SAD-a će se 

povećati, umanjujući sveukupni globalni izhod. 

29

Kina i/ili Indija neće uspjeti održati trajan rast. Ambiciozni ciljevi Kine da reformira 

svoju ekonomiju teško će biti realizirani: restrukturiranje poduzeća koja su u državnom 

vlasništvu, raščišćavanje i transformacija bankovnog sistema, smanjivanje uloge države u 

zapošljavanju na pola i otvaranje ekonomije za veliku stranu konkurenciju. Rast će se usporiti 

ako se ove reforme izjalove što bi za posljedicu imalo ubrzavanje birokratske diskusije i 

pokretanje opozicije. Put reformi u Indiji – a one su ključne za trajni ekonomski rast – mogao 

bi biti popraćen društvenim podjelama i birokratskom kulturom javnih službi. 

Nastajuća tržišta u pojedinim državama neće uspjeti provesti reformu svojih 

financijskih institucija. 

Premda se većina nastajućih tržišta u pojedinim državama oporavila od financijske krize 

1997-98 ranije nego što se to očekivalo, mnoge od njih još nisu provele financijske reforme 

nužne za oporavak od sljedeće ekonomske krize. 

U nedostatku takvih reformi, ozbiljne ekonomske krize u nastajućim tržištima pojedinih 

država mogle bi isušiti tokove kapitala koje su nužni za postizanje visokih stopa ekonomskig 

rasta. 

Globalne zalihe energije su značajno dezorganizirane. Premda je svjetska ekonomija 

manje osjetljiva na promjene u cijeni energije nego što je to bila u 1970-tim veliki poremećaji 

u globalnim zalihama energije još uvijek bi imali razorne efekte. Sukobi između država koje 

se ključni proizvođaći energije ili velike terorističke akcije mogle bi dovesti do takvih 

poremećaja. 


Država će ostati jedina najvažnija organizacijska jedinica političkih, ekonomskih i 

sigurnosnih poslova do 2015 ali će biti suočena s temeljitim provjerama djelotvornog 

upravljanja. Prvi će biti da ostvari koristi, od nekoliko aspekata globalizacije. Drugi će biti da 

se suoči s sve glasnijom i organiziranijom javnošću. 

• Elementi globalizacije – veći i slobodniji protok informacija, kapitala, dobara, usluga, 

ljudi i difuzija mać na nedržavne aktere svih vrsta – predstavljat će izazov za autoritet 

gotovo svih vlada. Istovremeno, globalizacija će postaviti zahtjeve za većom 

međunarodnom suradnjom oko transnacionalnih pitanja. 

• Sve države će se suočiti s zahtjevima javnosti za većom participacijom u politici i 

poštivanjem ljudskih prava – pritisci koji će potaknuti veću demokratizaciju i 

transparentnost. Prije 25 godina manje od trećine država se smatralo demokracijama 

po Freedom Houseu; danas se više od polovine država smatra demokracijama, unatoč 

različitim kombinacijama izbornih i ljudskih ili političkih prava. Većina država 

najvjerojatnije će i ostati demokracije u nekom smislu u sljedećih 15 godina, ali je broj 

novih demokracja koje će tek nastati vrlo upitan. 

Uspješne države bit će u intereakciji s nedržavnim akterima kako bi zajedno upravljali i 

dijelili odgovornosti. 

Između sadašnjice i 2015 tri važna izazova za države će biti: 

• Uređivanje odnosa s nedržavnim faktorima 

• Borba protiv kriminalnih mreža 

30

• Reakcija na nastajuće dinamične religijske i etničke grupe 

Nedržavni akteri 

Države će kontinuirano surađivati s organizacijama iz privatnog sektora – i profitnim i 

neprofitnim. Ovi nedržavni akteri posjedovat će sve više sredstava i moći tijekom sljedećih 15 

godina kao rezultat tekuće libreralizacije globalnih financija i trgovine kao i mogućnosti koje 

pruža informacijska tehnologija. 

Profitni sektor. Profitni poslovni sektor će ubrzano rasti tijekom sljedećih 15 godina 

predvodeći zakonodavnu i sudbenu reformu te potičući vlade da postanu transparentnije i 

predvidljivije. Istovremeno vlade će se naći pred izazovom da nadgledaju i kontroliraju 

poslovne tvrtke mjerama koje su sukladne s lokalnim standardima društvene dobrobiti. 

Broj multinacionalnih korporacija – kojih danas ima više od 50 000 s gotovo milion i pol 

podružnica – se multiplicirao u posljednjim godinama nakon što su vlade deregulirale svoje 

ekonomije, privatizirale tvrtke u državnom vlasništvu i liberalizirale financijska tržišta i 

trgovinu. Ovi trendovi će se nastaviti. 

Broj tvrtki srednje veličine uglavnom lokalnih mulitiplicirat će se u mnogim državama 

potaknute zaokretom od komunizma i drugig socijalističkih modela te proširivanjem 

financijskih usluga i bankovnog sistema. Broj malih poduzetnika će se također povećati ne 

samo zbog deregulacije i liberalizacije nego i zato što će mnoge države imati smanjene 

mogućnosti da onemogućavaju komercijalne aktivnosti na nižim razinama. Kada srednje 

velike i male tvrtke postanu brojnije one će ojačati te će se povezati s brojnim globalnim 

mrežama. 

Neprofitni sektor. Broj neprofitnih mreža s podružnicama u više država će rasti do 2015 

ekspandirajući više od 20 puta između 1964 i 1998. unutar pojedinih država neprofitni sektor 

će također ekspandirati. 

Uloga neprofitnog sektora 

Neprofitne organizacije pružaju ključne usluge pojedincima i privatnim grupama s više od 67 

posto neprofitnih aktivnosti na području zdravstva, obrazovanja i socijlanih usluga. One 

pružaju informacije i ekspertize, zagovaraju politike koje u u skladu s njihovim interesima te 

surađuju s međunarodnim organizacijama i kao partneri u implementaciji i kao savjetnici. U 

mnogim razvojnim projektima i humanitarnim krizama neprofitne organizacije će i dalje 

usmjeravati najveći dio pomoći koju šalju vlade i međunarodne organizacije. 

Tijekom sljedećih 15 godina međunarodne i nacionalne neprofitne organizacije se neće samo 

proširiti nego će se i značajno promjeniti. 

• Neprofitne organizacije će imati sve više sredstava za širenje svojih aktivnosti te će 

postati samouvjerenije u svojoj moći i sklonije konfrontacijama. Neprofitne 

organizacije će otići i dalje od pružanja usluga prema oblikovanju i implementaciji 

politika bilo kao partneri ili kao konkurencija korporacijama i vladama. 

31

• Nadmoć Zapada će i dalje postojati ali na nižoj razini kada ekonomski rast u Aziji i 

Latinskoj Amreici proizvede dodatna sredstva za podršku civilnom društvu. Uz to, 

autokratske vlade i Islamske države ili grupe će sve više podržavati neprofitne grupe 

koje zagovoaraju njihove interese. 

• Od neprofitnih organizacija će se očekivati da poštuju određena pravila ponašanja. 

Vlade i korporacije – koje se sve više pridržavaju standarda transparentnosti i 

odgovornosti – će od neprofitnih organizaicija očekivati da ispune jednake standarde. 

Kriminalne organizacije i mreže 

Tijekom sljedećih 15 godina trensnacionalne kriminalne organizacije postat će sve više 

vještije u iskorištavanju globalne rasprostranjenosti sofisticiranih informacijskih, financijskih 

i transpostnih mreža. 

Kriminalne organizacije i mreže smještene na područjima Sjeverne Amerike, Zapadne 

Europe, Kine, Kolumbije, Izraela, Japana, Meksika, Nigerije i Rusije proširit će područja i 

razine svojih aktivnosti. One će formirati labave saveze međusobno, s manjim kriminalnim 

poduzetnicima te s pobunjeničkim pokretima na specifičnim operacijama. One će korumpirati 

lidere u nestabilnim, ekonomski osjetljivim ili propalim državama uvlačeći se u banke i 

poduzeća koja se nalaze u teškoćama te će surađivati s pobunjeničkim političkim pokretima 

kako bi kontrolirali najvažnija geografska područja. Njihov dohodak dolazit će od 

krijumčarenja droge, kriumčarenja stranaca, prodanej žena i djece, kriumčarenja toksičnih 

materijala, opasnog opada, zabranjenog oružja, vojnih tehnologija i drugih vrsta 

krijumčarenja, financijskih iznuda i reketarenja. 

• Povećat će se rizik da kriminalne grupe krijumčare nuklearno, biološko ili kemijsko 

oružje. Stupanj rizika ovisit će o tome hoće li vlade s mogućnostima WMD moći ili 

htijeti kontrolirati takva oružja i materijale. 

Profit od kriminla i korupcije 

Dostupni podaci pokazuju da sadašnji godišnji prihodi od zabranjenih kriminalnih aktivnosti 

uključuje: 100 – 300 milijardi $ od krijumčarenja droge, 10 – 12 milijardi $ od otrova i 

drugog opasnog otpada, 9 milijardi $ od krađe automobila u SAD-u i Europi, 7 milijardi $ od 

krijumčarenja stranaca, kao i 1 milijardu $ od krađe intelektualnog vlasništva putem piratskih 

videa, softwarea i druge luksuzne robe. 

Prema dostupnim procjenama korupcija iznosi oko 500 milijardi $ - ili oko 1 posto globalnog 

GDP-a – te usporava rast, smanjuje strane investicije i smanjuje profite. Na primjer, 

prosiječna cijena mita za tvrtke koje posluju u Rusiji iznosi između 4 i 8 posto godišnjeg 

prihoda, prema podacima Europske banke za obnovu i razvoj. 

Promjena identiteta zajednica i mreža 

Tradicionalne grupe u zajednici – bilo religijske ili etničko - jezične grupe – predstavljat će 

značajne izazove za Vlade. Koristeći mogućnosti koje nastaju globalizacijom i otvaranjem 

civilnog društva, grupe u zajednici bit će u boljoj pozicij da mobiliziraju osobe iste vjere ili 

32

etničke srodnosti kako bi proklamirale svoje interese ili se obranile od moguće ekonomske ili 

političke diskriminiscije. Etnička dijaspora i propadnici iste vjere u inozemstvu imat će 

također više mogućnosti i volje za stvaranje bratskih grupa za političku, financijsku i drugu 

pomoć. 

• Do 2015, Kršćanstvo i Islam, dvije najveće religijske grupe, će značajno porasti. Obje 

su široko rasprostranjene na nekoliko kontinenata, već koriste informacijsku 

tehnologiju za «širenje vjere» i obraćaju se pristašama za financiranje neprofitnih 

grupa i političkih svrha. Aktivitsičke kompnente takvih i drugih religijskih grupa 

nastajat će kako bi natjecale oko pitanja kao što je genetska manipulacija, ženska 

prava te dohodovni jaz između bogatih i siromašnih. Osim toga mogli bi nastati i širi 

religijski ili spiritualni pokreti povezani s vrijedniostima zaštite okoliša i prirode. 

Kriminalne mreže i nove tehnologije 

Procjenjuje se da broj različitih etničkih-jezičnih grupa na početku 21. stoljeća varira između 

2,000 i 5,000, od malih grupa koje žive na izoliranim područjima do većih grupa koje žive u 

domovini svojih predaka ili u dijaspori. Većina od 191 države u svijetu su heterogene i mnoge 

imaju etničko stanovništvo s su-etnicitetom u susjednim državama. Do 2015 etnikča 

heterogenost će se povećati u gotovo svim dražvama kao rezultat međunarodnih migracija i 

različitih stopa nataliteta između migranata i domaćeg stanovništva. 

Sadašnje nezakonito trgovanje u svijetu 

Rasprostranjenost pripadnika pojedinih velikih religija u svijetu, sredinom 1998 

Tenzije u zajednicama, koje će ponekada kulminirati do sukoba, najvjerojatnije će se povećati 

do 2015. Uz postojeće razdore u zajednicama koje će i dalje opstojati, poticanje novih tenzija 

će uključivati: 

• Represiju od stane države. Države s sporim ekonomskim rastom, i/ili tamo gdje je 

izvršna moć koncentrirana na ekskluzivne političke elite a vladavina zakona i ljudskih 

ili manjinskih prava slaba, bit će sklone diskriminaciji manjina u zajednici. Takvi 

uvijeti će raspirivati etničke tenzije u Sub-Saharskoj Africi, Središnjoj i istočnoj Aziji i 

u dijelovima Bliskog istoka, često i u ubrzano napredujućim urbanim područjima. 

Neke moćne države, kao što je Rusija, Kina, Brazil i Indija – također će najvjerojatnije 

vršiti pritisak na politizirane manjine u zajednici. 

• Religijski, često stopljeni s etničkim, napravde. Nekoliko muslimanskih država će 

potpuno zabraniti politička i kulturna prava religijskim manjinama. Istovremeno, one 

neće ostati indiferentne na odnos prema muslimanima drugdije u svijetu. U Rusiji, 

Indoneziji, Indiji/Kašmiru, Kini te u državama na Balkanu. Druge religijske 

pripadnosti će također podržavati svoje suvjernike. 

• Otpor prema migracijama. Neke relativno homogene države ili sub-regije u Aziji i 

Europi odupirat će se etnički različitim migranitma stvarajući tako tenzije. 

• Domaći protestni pokreti. Takvi pokreti će se povećati, potaknuti transnacionalnim 

mrežama domaćih aktivista i pomognuti značajnim finacijskim sredstvima 

međunarodnih grupa za ljuska prava i zaštitu okoliša. Tenzije bi se mogle intenzivirati 

33

u području od Meksika do Amazonske regije, u sjeveroistočnoj Indiji; i Malajsko- 

Indonezijskom arhipelagu. 

Cjelokupni utjecaj na države 

Razvijene demokracije bit će u najboljoj poziciji za drobro upravljanje zato što će imati 

tendenciju da ovlašćuju legitimne nedržavne aktere i u profitnom i u neprofitnom sektoru; 

favorizirat će institucije i precese koji obuhvaćaju i različite grupe u zajednici; težit će 

transparentnosti u upravljanju i efikasnom pružanju javnih usluga; zadržat će institucije 

kojima se reguliraju profitne i neprofitne organizacije te će kontrolirati nelegalne kriminalne 

grupe. Države u Zapadnoj Europi, Kanada, Australija, Novi Zeland i japan imaju nužne 

sposobnosti i institucije za ispunjavanje ovih izazova. Države u Istočnoj Europi kao i Turska, 

Južna Koreja, Indija, Čile i Brazil, uz ostale države u razvoju, kreću se u tom smijeru, unatoč 

postojećim zaprekama. 

Neke novo demokratizirane države i modernizirane autokratske države imat će lidere 

podložne tehnološkim promjenama i prostupu trajnim ljudskim i financijskim resursima. Oni 

će poticati poslovne tvrtke, neprofitne organizacije i grupe u zajednici koje podupiru vlasti te 

će obeshrabrivati ili vršiti pritisak na one nezavisne ili one koje imaju kritičko mišljenje 

prema Vladinim politikama. Imat će uspjeha u upravljanju energetikom, idejama ili resursima 

nedržavnih aktera. Nekoliko Azijskih država, kao što je Singapur, Taiwan i možda Kina, kao i 

neke države na Bliskom Istoku i Latinskoj Americi će najvjerojatnije preuzeti takav prostup. 

Ostale države će u različitim omjerima imati nedostatak resursa i liderstva koje će im biti 

potrebno za supostavljanje efikasnog upravljanja. Većina autokratskih država na Bliskom 

istoku i u Africi neće imati institucije ili kulturnu orjentaciju da iskoriste mogućnosti koje im 

pružaju nedržavni akteri – osim određenih oblika kumanitrne pomoći. U mnogima od tih 

država, nedržavni akteri će postati važniji od vlada u smislu pružanja usluga, kao što su 

zdravstvene klinike i škole. U najslabijima od tim država, gradske, kriminalne ili terorističke 

grupe težit će kontroli nad Vladinim institucijama i/ili teritorijem. 

Cjelokupni broj država – koje se više nego utrostručio od 1945. a od 1990. je narastao za 20 

posto – će se najvejrojatinije sporije povećavati do 2015. Taj rast bit će rezultat zaostalih 

slučajva dekolonizacije te tenzija unutar zajednica koje će dovesti do ocjepljenja država, a 

najviše u Sub- Saharskoj Africi, Središnjoj Aziji i Indoneziji. U nekim slučajevima, nove 

države će potaknuti i druge secesionističke pokrete, destabilizarajući i one države u kojima 

manjine ne potiču secesiju. 

Istovremeno, sami koncept «pripadnosti» pojedinoj državi će najvjerojatnije biti narušen zbog 

rastućeg broja ljudi s trajnim transnacionalnim vezama u nekoliko država dobivanjem statusa 

građana, stanovnika ili kroz druge veze. 

Međunarodna suradnja 

Globalizacija i tehnološke promjene potiču široka očekivanja da će povećana međunarodna 

suradnja pomoći u rješavanju brojnih transnacionalnih problema koje države same ne mogu 

riješiti. Napori za ostvarivanje tih očekivanja ćese povećati, ali će zabrinutost za nacionalne 

interese kao i za rizike i troškove uključene u neke oblike međunarodnih aktivnosti ograničiti 

uspijeh. 

34

Mehanizmi međunarodne suradnje – osmišljeni u svrhu lakšeg stvatanja pogodbi, 

pojašnjavanja zajedničkihg interesa i umanjivanja razlika među državama – će se u ovom 

desetljeću ubrzano razvijati. 

• Broj međunarodnih sporazuma registriranih pri UN se više nego utrostručio između 

1970 i 1997. Osim toga, raste i broj sporazuma o standardima i procedurama koji su 

inicirani od pojedinih privatnih mreža. 

• Broj međunarodnih institucija se povećao za dvije trećine od 1985 – 1999, 

istovremeno su postajale sve kompleksnije, više međusobno povezane te često s 

preklapanjima ovasti u pojedinim područjima, i sve bliže povezane s transnacionalnim 

mrežama i privatnim grupama. 

Međunarodna suradnja će i dalje rasti do 2015, posebno kada veliki ekonomski ulozi 

mobiliziraju profitni sektor i/ili tamo gdje će postojati intenzivan interes neprofitnih grupa i 

mreža. 

Većina demokratskih država koje imaju visoke prihode sudjelovat će u mnogostrukim 

međunarodnim institucijama tražeći suradnju oko brojnih pitanja kako bi zaštitile interese i 

unapređivale svoj utjecaj. Države članice Europske Unije imat će vrlo ambiciozan plan, 

uključujući i značajnu suradnju na području politike i sigurnosti. 

Snažne nacionalističke i/ili autokratske države imat će selektivnu ulogu u među – vladinim 

organizacijama radeći unutar njih kako bi zaštitile i planirale svoje interese, istovremeno 

radeći protiv inicijativa koje po njihovom shvaćanju predstavljaju prijetnju njihovim domaćim 

strukturama moći i nacionalnom suverenitetu. One će također djelovati protiv onih 

međunarodnih institucija koje vide kao moćne i stoga okrenute protiv njih – kao što su IMF i 

WTO – kao i onih koje ustupaju glavnu ulogu nedržavnim faktorima. 

Države u razvoju s niskim dohodcima će aktivno sudjelovati u radu međunarodnih 

organizacija i sporazumima kako bi obranile svoj suverenitet, prikupile sredstva za socijalni i 

ekonomski razvitak i zadobile podrušku za nosioce vlasti. Najnestabilnije od tih država 

sudjelovat će u radu međunarodnih organizacija i sporazumima primarno kako bi zadržale 

međunarodno priznanje njihovog režima. 

Plan za međunarodnu suradnju 

Suradnja će najvjerojatnije biti djelotvorna u područjima kao što su: 

• Nadziranje međunarodnih financijskih tokova i financijskih «rajeva.» 

• Provođenje zakona protiv korupcije te protiv nelegalne trgovine drogama, ženama i 

djecom. 

• Nadziranje meteoroloških podataka i upozoravanje na ekstremne vremenske događaje. 

• Određena pitanja zaštite okoliša, kao što je smanjivanje emisija tvari koje oštećuju 

ozonski omotač ili očuvanje izlova u otvorenim morima. 

• Razvoj cjepiva ili lijekova protiv najvećih zaraznih bolesti kao što su AIDS/HIV ili 

malarija te nadziranje epidemija zaraznih bolesti. 

• Humanitarna pomoć za izbjeglici i žrtve gladi, prirodnih katastrofa i unutrašnjih 

sukoba gdje god mogu doprijeti organizacije za pomoć. 

35

• Borba protiv terorizma. 

• Napori od strane međunarodnih i regionalnih organizacija u rješavanju unutrašnjih i 

među državnih sukoba, posebno u Africi. 

Suradnja će najvjerojatinije biti sporna te i različitim rezultatima u područjima kao 

što su: 

• Uvijeti poštivanja prava intelektualnog vlasništva. 

• Reforma i osnaživanje međunarodnih financijskih institucija, posebno institucija 

uspostavljenih sporazumom iz Bretton Woods-a. 

• Proširivanje Vijeća sigurnosti UN-a. 

• Privrženost velikih država Međunarodnom kaznenom sudu koji ima univerzalnu, 

sveobuhvatnu jurisdikciju. 

• Kontrola ispuštanja plinova koje uzrokuju efekt staklenika kako bi se umanjilo 

globalno zagrijavanje te kako bi se ostvarila svrha Protokola iz Kyota o klimatskim 

promjenama iz 1997. 

• Prihvaćanje genetski modificiranih organizama kako bi se poboljšala prehrana i 

zdravlje u najsiromašnijim regijama. 

• Uspostavljanje snaga za očuvanje mira i pričuvnih vojnih snaga pod zapovjedništvom 

Vijeća sigurnosti UN-a ili regionalnih organizacija, uz moguću iznimku EU. 

• Vojne akcije snaga odobrenih od UN-a kako bi se ispravila kršenja ljudskih prava 

unutar država, kršenja usvojenih principa humanitarne intervencije ili proširenja prava 

na ocjepljenje. Premda će «koalicije voljnih» poduzimati takve akcije s vremena na 

vrijeme, značajan broj država će takve intervencije smatrati nelegitimnim uplitanjem u 

unutrašnje poslove suverenih država. 

• Predlaganje novih prava za korištenje ili usvajanje «globalnih dobara», kao što je 

pravo na «otvorene granice» za ljude iz država s nižim dohodcima. 

Budući konflikti 

Do 2015, unutrašnji sukobi će predstavljati najbrojniju prijetnju stabilnosti diljem svijeta. 

Ratovi unutar država, premda manje frekventni, postajat će sve smrtonosniji zahvaljujući 

većoj dostupnosti destruktivnih tehnologija. Međunarodna zajednica će se morati suočiti s 

vojnom, političkom i ekonomskom dimenzijom rasta Kine i Indije te s kontinuiranim padom 

Rusije. 

Unutrašnji sukobi 

Mnogi unutrašnji sukobi, posebno oni koje će nastati iz rasprava u zajednicama, i dalje će bit 

oštri, dugotrajni i teško okončavani – ostavljajući za sobom gorko nasljeđe. 

• Oni će često izazivati unutrašnja raseljavanja, izbjegličke tokove, humanitarne 

intervencije i druge regionalne destabilizirajuće poremećaje. 

• Ako se zanemare, unutrašnji sukobi će se pretvoriti u međudržavne sukobe kada 

susjedne države pokušaju iskoristiti mogućnosti za pridobivanje ili ograničavanje 

mogućnosti da naštete njihovim nacionalnim interesima. 

36

• Nestabilne države će izazivati ponovne unutrašnje sukobe, ugrožavanjući tako 

stabilnost globaliziranog međunarodnog sistema. 

Unturašnji sukobi nastali zbog državne represije, religijskih ili etničkih nepravdi, povećanih 

migracijskih pritisaka i/ ili unutrašnjih protestnih pokreta najviše će se javljati u Sub- 

Saharskoj Africi, na Kvkazu i Središnjij Aziji, u dijelovima južne i jugoistočne Azije, 

Srednjoj Americi i Andskoj regiji. 

Ujedinjeni narodi i nekoliko regionlanih organizacija će i dalje biti pozivano da pomognu u 

rješavanju nekih unutrašnjih sukoba jer će velike države – zaokupljene domaćim brigama, 

zbog rizika neuspjeha, nedostatka političke volje ili oskudnih resursa – nastojati 

minimalizirati svoj direktni utjecaj. Kada, međutim, neke Zapadne Vlade, međunarodne i 

regionalne organizacije i grupe civilnog društva budu pozvane na vojnu intervenciju u nekim 

unutrašnjim sukobima, suprotstavit će im se države poput Kine, Indije i Rusije te mnoge 

države u razvoju koje će imati tendenciju da takve intervencije vide kao opasne presedne koji 

predstavljaju izazov za suverenitet država. 

Transnacionalni terorizam 

Države s neodgovarajućim upravljanjem; etničke, kultiurne ili religijske tenzije, slabe 

ekonomije i porozne granice predstavljat će prvenstvena područja pojavljivanja terorizma. U 

takvim državama, domaće grupe predstavljat će izazov za već uvriježene vlade i 

transnacionalne mreže koje traže porezne rajeve. 

Bombardirano Veleposlanstvo SAD-a u Nairobiju 

Istovremeno, trend otklona od državno poticanog političkog terorizma prema različitijim, 

slobodno pokretnim, transnacionalnim mrežama – omogućenih razvojem informacijske 

tehnologije – će se nastaviti. Neke od država koje aktivno sponzoriraju terorizam ili 

terorističke grupe danas mogle bi umanjiti ili čak obustaviti svoju potporu do 2015 kao 

posljedicu promjene režima, zbližavanja s susjedima ili zbog zaključka da je terorizam postao 

kontraproduktivan. Ali bi se slabe države isto tako mogle okrenuti suradnji s teroristima 

stvarajući de facto nove pomagače državi. 

• Između sadašnjice i 2015 taktika terorista će postajati sve sofisticiranija i dizajnirana 

tako da izazove masovne žrtve. Očekujemo da će se trend prema većoj smrtnosti 

terorističkih napada nastaviti. 

Međudržavni sukobi 

U sljedećih 15 godina međunarodni sistrem će se morati prilagoditi promjenama u odnosima 

moći u ključnim regijama: 

• Potencijali Kine. Procjene koje će odnose na Kinu, a prelaze razdoblje od pet godina 

pune su nepoznanica. Prema nekim pretpostavkama moć Kine će narasti zbog rasta 

njenih ekonomskih i vojnih mogućnosti. Dok će prema drugim pretpostavkama, niz 

političkih, društvenih i ekonomskih pritisaka sve više utjecati na stabilnost i legitimitet 

režima. Većina današnjih pretpostavki oredviđaju da će Kina nastojati izbjeći sukobe u 

regiji kako bi potaknula stabilan ekonomski rast i osigurala unutrašnju stabilnost. 

Snažna Kina, prema nekima, nastojala bi prilagoditi sporazume o regionalnoj moći u 

37

svoju korist, riskirajući sukobe sa susjedima i velikim silama izvan regije. Nestabilna 

Kina povećavala bi mogućnosti za kriminal, ilegalnu trgovinu drogama, ilegalne 

migracije, proliferaciju WMD i široku društvenu nestabilnost. 

• Propadanje Rusije. Do 2015 Rusija će se naći pred još većim izazovima nego danas 

da prilagodi svoja očekivanja o svjetskom liderstvu dramatično reduciranim 

sredstvima. Kvaliteta upravljanja Rusijom ostaje otvoreno pitanje kao i pitanje hoće li 

se država moći transformirati tako da sačuva, a ne da ugrozi regionalnu stabilnost. 

• Neodređenosti Japana. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, Japan će imati teškoća u 

zadržavanju svoje sadašnje pozicije treće po veličini svjetske ekonomije do 2015. 

Tokyo do sada nije pokazao spremnost za provođenje bolnih ekonomskih reformi 

nužnih za usporavanje erozije njegove liderske uloge u Aziji. U nedostatku vanjskih 

šokova, Japan će jednako nevoljno ubrzavati promjene u politici sigurnosti. 

• Izgledi Indije. Indija će osnažiti svoju ulogu regionalne sile, ali će nesigurnosti oko 

utjecaja globalnih trendova na njezino društvo predstavljati nedoumicu oko toga 

koliko daleko će Indija ići. Indija će se suočiti s rastućim ekstremima između 

bogatstva i siromaštva, samršenom slikom prirodnih resursa i problemima s 

unutrašnjim upravljanjem. 

Postojeće države s etničkim podjelama 

Promjenjiva dinamika državne moći kombinirat će se s drugima faktorima kako bi utjecali na 

rizike sukoba u različitim regijama. Promjenjive vojne mogućnosti bit će među važnim 

faktorima koje će određivati rizika rata. U južnoj Aziji, na primjer, rizik će ostati relativno 

visok tijekom sljedećih 15 godina. Indija i Pakistan su obostano sklone pogrešnim 

pretpostavkama. Obje će nastaviti za razvojem svojih nuklearnih i projektilnih snaga. 

Indija će najvjerojatnije povećati veličinu svojih nuklearno osposobljenih snaga. Nuklearne i 

projektilen snage Pakistana će se također nastavit povećavati. Islamabad je javno potvrdio da 

će broj nuklearnog oružja i projektila kojeg oni razvijaju biti zasnovan na « minimalnim» 

sredstvima te da će bit neovisan o veličini arsenala kojeg posjeduje Indija. Značajno 

povećanje Indijskog arsenala, međutim, potaknut će Pakistan na daljnje povećanje svog 

arsenala. 

Rusija neće moći zadržati konvencionlane snage koje su istovremeno brojne i moderne ili 

stvoriti značajnu vojnu silu s konvencionalnim sredstvima. Ruska vojska će se sve više 

oslanjati na svoje uske strategijske i nuklearne arsenale za zastrašivanje ili, ako zastrašivanje 

propadne, na odbijanje širokih konvencionalnih napada na Ruski teritoriji. 

• Moskva će zadržati onoliki broj strateških projektila i nuklearnih glava koliko bude 

smatrala da si može priuštiti ali će zato imai značajne nedostatke za programe START 

I i II. Ukupne snage Rusije do 2015, uključujući i projektile dalekog dometa, 

najvjerojatnije će iznositi manje od 2,500 bojevnih glava. 

I dok se Rusija bude borila s ograničenjima svojih ambicija, investirat će oskudne resurse u 

odabrene i tajne programe razvoja vojne tehnologije, posebno u WMD, nadajući se da će 

moći parirati konvencionlanij i strategijskoj superiornosti Zapada u područjima kao što je 

obrana od balističkih projektila. 

38

Kineska narodna oslobodilačka armija (PLA) će i dalje ostati najveća vojska u svijetu, 

premda većina snaga neće bit u potpunosti modernizirana do 2015. Kina bi mogla u 

potpunosti smanjiti tehnološki jaz s Zapadom u jednim ili više najvažnijih oružanih sistema. 

Kineske mogućnosti za provođenje regionalnih vojnih operacija će se najvjerojatnije značajno 

poboljšati do 2015. 

• Kina će iskorištavati prednosti oružja i tehnologija proizvodnje uvezenih izvana – iz 

Rusije, Izraela, Europe, Japana i Sjedinjenih država – koje će joj omogućavati 

integraciju pomorskih i zračnih snaga protiv Taiwana i potencijalnih neprijatelja u 

Južnom Kineskom moru. 

• U slučaju mirnog rješavanja Taiwanskog pitanja, neki od vojnih ciljeva Kine – kao što 

je zaštita naftovoda iz Perzijskog Zaljeva – mogli bi postati usklađeniji s ciljevima 

SAD-a. Osim toga, kao regionalna sila u razvoju, Kina bi mogla nastavit sa širenjem 

svog utjecaja bez obzira na ciljeve SAD-a. 

• Do 2015 Kina će imat razvijene desetine ili nekoliko desetina projektila s nuklearnim 

bojevnim glavama usmjerenih protiv SAD-a, a uglavnom će to biti pokretni projektili 

na kopnu i moru. Također će posjedovati stotine projektila manjeg dometa i krstarećih 

projektila za upotrebu u regionalnim sukobima. Neki od tih projektila manjeg dometa 

će imati nuklearne bojevne glave, premda će većina bit opremljena s konvencionlanim 

bojevnim glavama. 

Kina: Kako razmišljati o njenom rastućem bogatstvu i moći 

Kina je bila na vrhuncu značajnog vala ekonomskog rasta tijekom dva desetljeća. Mnogi 

sturčnjaci smatraju da Kina može zadržati stopu rasta od 7 posto u sljedećih nekoliko godina. 

Takve impresivne stope pružaju temelj za vojne potencijale, a neki predviđaju da će ubrzani 

ekonomki rast Kine dovesti do značajnog povećavanje njezinih vojnih sposobnosti. Ali je 

stupanj do kojega bi se čaki još moćnija ekonomija transformirala u veliku vojnu silu 

neodređen. 

Odnos između ekonomskog rasta i sveukupne Kineske moći ovisit će o prioritetima lidera u 

Pekingu – pod pretpostavkom da režim ostane stabilan. Kineski lideri su prije nekoliko godina 

istaknuli da cjelokupna nacionalna moć proizlazi i iz ekonomske snage i iz vojnih i 

diplomatskih resursa koje omogućava zdrava, široka ekonomija. Oni se očito slažu da, u 

doglednoj budućnosti, prioriteti poput poljoprivrede i modernizacije nacionalne infrastrukture 

moraju imati prednost nad vojnim razvojem. U nedostatku snažnih izazova nacionalnoj 

sigurnosti ovo stajalište se najvjerojatnije neće promijeniti čak i ako se u Pekingu pojave novi 

lideri. U stabilnom okruženju do 2015 u Kini će doći do dvije promijene vodstva. Dokazi 

snažno ukazuju na to na će novi lideri biti još snažnije opredijeljeni za razvoj ekonomije kao 

temelja nacionalne moći te će resursi za vojne kapacitete imati sekundarnu ulogu. Postojeći 

prioriteti i planirane alokacije za obranu mogle bi omogućiti PLA da postane najmoćnijom 

vojnom silom u regiji. 

• Osim pitanja resursa, Kina se nalazi pred zastrašujućim izazovom stvaranja 

obrambenog sistema. Peking još mora pokazati stvarnu sposobnost da transformira sve 

sofisticiranije prednosti znanost i tehnologije u prvorazrednu vojnu proizvodnju. Kako 

39

i to postigala, Kina mora efikasno reformirati svoja poduzeća u državnom vlasništvu 

(SOEs), razviti kapacitete za unapređeni sistem integracija te mora regrutirati i 

zadržati tehnološki sofisticirano osoblje i drugo angažirano osoblje. 

Odluka da se izmijene prioriteti i da se naglasi vojni razvitak zahtijevala bi trajnu promijenu 

vodstva. Unutrašnja nestabilnost ili pojavljivanje nacionalizma moglo bi dovesti do takve 

promjene ali bi također mogli rezultirati i ekonomskim padom. 

Japan posjeduje malu ali modernu vojsku koja je spremnija nego i jedna druga u Aziji da 

integrira velike količine novog naoružanja. Buduća vojna snaga Japana odražavat će stanje 

njegove ekonomije i zdravo stanje odnosa na području sigurnosti s SAD-om. Tokyo će težiti 

zadobivanju sve veće autonomije u pitanjima sigurnosti i razvoju podizanja sigurnosti, kao što 

je poboljšanje obrane i veća diplomatska aktivnost, kako bi nadopunio svoje savezništvo s 

SAD-om. 

Ujedinjena Koreja uz značajnu vojnu prisutnost SAD-a bi mogla postati regionalna vojna 

sila. Za sljedećih 10 do 15 godina, međutim, priznati promatrači ističu da će proces 

ujedinjenja iscrpiti energiju i resurse Južne Koreje. 

Neostvarivanjem ujedinjenja, WMO kapaciteti Sjeverne Koreje nastavit će remetiti 

regionalnu stabilnost. Pyongyang najvjerojatnije posjeduje jedno, moguće dva, nuklearna 

naoružanja. Godinama su razvijani projektili srednjeg dometa i testirane su three- stage space 

launch vehicle. 

Pyonyang bi mogao unaprijediti točnost, domet i nosivost sustava Taepo Dong-2 ICBM, 

promijeniti razmještaj ili razviti još bolje sisteme. Sjeverna Koreja bi do 2015 mogla imati 

nekoliko razmještenih Teapo Dong -2 projektila. 

Na Bliskom Istoku međusobni utjecaj unutrašnjih ekonomskih pristsaka i regionalno 

rivalstvo će najvjerojatnije potaknuti daljnju proliferaciju naoružanja za masovno uništavanje 

i sredstava za njihovu proizvodnju. Suprotno tome, potrošnja za konvencionlano naoružanje 

će najvjerojatnije ostati stabilna ili će opasi u mnogim državama. 

Neke Vlade bi mogle zadržati velike vojne snage kako bi apsorbirale nezaposlenu mladež, ali 

će takva vojska bit manje obučena i opremljena. Umijesto konvencionalnog rata, regija će 

najvejrojatnije iskustit više terorizma, pobuna, i humanitarnih katastrofa uzrokovanih 

unutrašnjim disparitetima ili raspravama oko etničkih ili religijskih identiteta. 

• Iran svoje kratko-dometne i srednje-dometne projektile vidi kao sredstva za 

zastrašivanje, kao ratno oružje za multipliciranje snage, primarno s konvencionalnim 

bojevnim glavama i kao mogućnost za korištenje biološkog, kemijskog i eventualno 

nuklearnog oružja. Iran bi mogao testirati IRMB ili krstareće projektile za kopneni 

napad do 2004 a moguće čak i ICBM ili space launch vehicle prije 2001. 

• Na Iračke mogućnosti da zadrže WMD utjecat će djelomočno stupanj do kojega 

Vijeće sigurnosti UN-a može spriječiti razvoj ili nabavu tijekom sljedećih 15 godina. 

Prema nekim scenarijima Irak bi mogao testirati ICBM čije nuklearne glave imaju 

domet do SAD-a do 2015.; strana pomoć mogla bi utjecati na mogućnosti projektila i 

vrijeme u kojem će one postati dostupne. Irak bi također u ovom periodu mogao 

razviti nuklearno oružje. 

40

Reakcija na vojnu superiornost SAD-a 

Stručnjaci se slažu da će SAD sa svojim odlučnom prednosti i u informaciskoj i u tehnologiji 

naoružanja, ostati i nadalje dominantna vojna sila tijekom sljedećih 15 godina. Daljnja 

potpora snažnoj poziciji SAD-a je njihova nesumjerljiva ekonomska moć, njihov sveučilišni 

sistem i njihove investicije u istraživanja i razvoj – koje čine polovinu ukupne godišnje 

potrošnje u naprednom industrijskom svijetu. Mnogi potencijalni savjetnici, kao što je to 

vidljivo iz doktrina i izjava, vide vojni koncept SAD-a, zajedno s tehnologijom, kao sredstvo 

koje omogućava SAD-u da poveća svoje vodstvo u konvencionalnim borbenim kapacitetima. 

Ova percepcija među sadašnjim i budućim savjetnicima i dalje će generirati asimetrične 

mogućnosti protiv snaga i interesa SAD-a u inozemstvu kao i na teritoriju SAD-a. Protivnici 

SAD-a – države i nedržavni akteri kao što su narko šefovi, teroristi i strani pobunjenici – neće 

se htjeti upustiti u borbu s vojskom SAD-a pod njenim uvijetima – umijesto toga oni će 

odabrati političke i vojne strategije osmišljene za odvraćanje SAD-a od upotrebe sile ili će, 

ako SAD upotrijebe silu, da iscrpe Amerikance, ponemogućiti ili minimalizirati snagu SAD-a 

i pokušati pronaći njihove slabosti. Asimetrični izazovi se mogu pojaviti u spektru različitih 

sukoba s kojima će se suočiti snage SAD-a u mjestima izvođenja operacija ili na teritoriju 

SAD-a. 

Središnja Azija: Regionalni «hot spot»? 

Interesi Rusije, Kine i Indije – kao i Irana i Turske – će se sjeći u Središnjoj Aziji; države u 

regiji će pokušati uravnotežiti te sile kao i zadržati uključivanje SAD-a i Zapada kako bi 

spriječile njihovu dominaciju. Najveća opastnost za regiju, međutim, neće biti sukob među 

državama, koji je malo vjerojatan, nego poražavajući utjecaj sukoba unutar zajednica i 

političkih pobuna, koje mogu biti potaknute od strane vanjskih aktera i financirane barem 

djelomično od strane trgovine drogama. 

Također je općenito priznato da će SAD i druge razvijene države i nadalje posjedovati 

političke, ekonomske, vojne i tehnološke prednosti – uključujući i one kroz Nacionalni sistem 

raketne i proturaketne obrane – kojima će se koristiti za smanjivanje protivničkih koristi od 

lateralnih ili «postraničnih» tehnoloških unapređenja njihovih kapaciteta. 

Prijetnje ključnoj infrastrukturi. Neki potencijalni neprijatelji će tražiti načine da ugroze 

teritoriji SAD-a. Nacionalna infrastruktura SAD-a – komunikacije, transport, financijske 

transakcije, energetske mreže – podložna je poremećajima usljed fizičkih i elektronskih 

napada zbog njezine međuzavisne prirode te od cyber napada zbog njene ovisnosti o 

kompjuterskim mrežama. Strane Vlade i grupe nastojat će otkriti takve slabosti koristeči 

konvencionlana sredstva, informatičke opreracije ili čak WMD. Vremenom, takvi napadi bit 

će ugalvnom izvršavani putem kompjuterskih mreža nego korištenjem konvencionlanih 

sredstava, budući da će afiniteti za cyber napade i sposobnosti naprijatelja SAD-a za njihovo 

korištenje narasti. Cyber napadi pružit će i državnim i nedržavnim neprijateljima nove 

mogućnosti za akcije usmjerene protiv SAD-a koje će biti izvan riječi ali s nedostatkom 

fizičkih napada – strategijske mogućnosti koje uključuju odabir bilo nesmrtonosnih bilo 

smrtonosnih šteta te mogućnosti ananimnosti. 

41

Informacijske operacije. Osim prijetnji nacionalnoj infrastrukturi SAD-a, neprijatelji će 

nastojati napasti vojne kapacitete SAD-a putem elektronskih sredstava, psihološkim 

operacijama, lažima i varkama te upotrebom novih tehnologija kao što je energetski 

upravljano oružje ili elektromagnetsko pulsno oružje. Primarna svrha bit će uskraćivanje 

informacijske superiornosti SAD-a, sprječavanje djelotvornosti oružja SAD-a, te 

potkopavanje unutrašnje potpore akcijama SAD-a. Neprijetelji će najvjerojatnije koristit cyber 

napade za kompliciranje pokazivanja moći SAD-a u eri opadanja trajne vojne prisutnosti 

SAD-a u inozemstvu nastojeći omesti vojne mreže tijekom operacija razmještanja snaga – tj. 

kada se najosjetljivije. Mnoge države posjeduju programe za razvoj takvih tehnologija; 

nekolicina ih posjeduje planove ili mogućnosti da u potpunosti integriraju te različite alate u 

sveobuhvatne napade. Ali bi mogle razviti takve sposobnosti u sljedećem desetljeću ili 

kasnije. 

Terorizam. Veliki dio terorizma o kojemu je bilo riječ ranije bit će usmjeren na SAD i 

njihove interese u svijetu. Anti- SAD terorizam bit će uglavnom zasnovan na primjetnim 

etničkim, religijskim ili kulturnim nepravdama. Terorističke grupe će i dalje pronalaziti 

načine da napadnu vojna i diplomatska predstavništva u inozemstvu. Takvi napadi će se 

najvjerojatinje značajno proširiti na američke kompanije i građane SAD-a. 

Oružje za masovno uništenje. WMD programi odražavaju motivaciju i namjere Vlada koje 

ih donose i stoga mogu bit promjenjeni s promjenom režima ili s promjenom stajališta 

pojedinog režima. Linearne projekcije WMD-a imaju za svrhu pokazati kako će slika izgledati 

ako se promjena u motivacijama i namjerama ne dogodi. 

Kratko i srednje dometni balistički projektili, posebno ukoliko su opremljeni WMD, već 

predstavljaju značajnu prijetnju prekomorskim interesima SAD-a, vojnim snagama i 

saveznicima. Do 2015, SAD će se, uzevši u obzir velike političke promjene u tim državama, 

suočiti s ICBM prijetnjama iz Sjeverne Koreje, najvjerojatnije iz Irana, moguće iz Iraka, uz 

dugogodišnje prijetnje Rusije i Kine. 

• Programi razvoja oružja, u mnogim slučajevima poticani stranom pomoći, dovest će 

do novih mogućnosti – kao što je pokazano lansiranjem Shahab 3 u Iranu 1998 i 2000 

i Sjeverno Korejskom pokušaju lansiranja Taepo Dong- 1 u kolovozu 1998. Osim 

toga, neke države koje su tradicionalno bile uvoznice raketne tehnologije sada su 

postale izvoznice. 

• Prodaja ICBM ili space launch vehicles, koja imaju svojstvene ICBM mogućnosti, 

moglo bi povećati broj zemalja koje mogu predstavljati prijetnju SAD-u za napad 

projektilima. 

Vjerojatnost da projektili opremljeni s WMD budu upotrijebljeni protiv snaga SAD-a ili 

njihovih interesa je veća danas nego što je bila tijekom cijelog trajanja hladnog rata i nastavit 

će rasti. Prijetnje od projektla koje se pojavljuju bit će gomilat će se u državama koje 

posjeduju puno manje projektila s manjom točnošću, preciznošću, vijekom trajanja, 

pouzdanošću i mogućnostima nosivosti i dometa nego što ih imaju strategijske snage 

Sovjetskog saveza. Sjeverno Korejski pokušaj lansiranja 1998 pokazao je da Pyongyang teži 

ka dugodometnim sposobnostima projektila koje bi mogle bit upotrebljene protiv snaga SADa, 

njihovih interesa u inozemstvu te samog teritorija SAD-a. Štoviše, mnoge države koje 

razvijaju dugo dometne projektile namjenjene samo kao prijetnja, komplicirat će donošenje 

42

odluka SAD-a u vrijeme kriza te će potaknuti Washington da odustane od ostvarivanja nekih 

ciljeva. 

Ostala sredstva za upotrebu WMD protiv SAD-a će se pojaviti, a neka od njih bit će jeftinija, 

pouzdanija i točnija od ranijih generacija ICBM. Mogućnosti za napad ovim sredstvima je 

veća nego za WMD napad s ICBM. Cilj naprijatelja bit će pomicanje naoružanja unutar 

dometne udaljenosti upotrebom kratko i srednje dometnih projektila razmještenih na 

brodovima ili tajnim misijama spocijalnih vojnih postrojbi ili državne obavještajne agencije. 

Lansiranje i upućivanje neprojektilnih sredstava, međutim, neće osiguravati isti prestige, 

zastrašivanje i prisilnu diplomaciju koji su povezani s ICMB. 

Proliferacija WMD-a i mogućnosti za nekonvencionalno ratovanje i 

eskalaciju 

Rizik za eskalaciju svojstven direktnom oružanom sukobu bit će povećan mogućnostima 

WMD-a; a posljedično proliferacija će tendirati poticanju vraćanja na prolongirani sukob na 

nižim razinama drugim sredstvima: zastrašivanjem, subverzijama, terorizmu i gerilskom 

operacijama. Ovaj trnd je već evidentan između Izraela i nekih njegovih susjeda te između 

Indije i Pakistana. U slučaju rata borbe u urbanim sredinama bit će tipične i posljedično tome 

broj civilnih žrtava bit će veći od broja vojnih žrtava. Tehnologija će imati manje a velika, 

mlada i motivirana populacija veće značenje. Korištenje podjela unutar zajednica 

neprijateljskog civilnog stanovništva pokazat će se kao ključno za ostvarivanje pobjede u 

takvim sukobima – povećavajući tako njihovu nemilost i prudužavajući ih. 

Kemijske i biološke prijetnje SAD-u postat će sve raširenije; jer je takve mogućnosti lakše 

razviti, sakriti i razmjestiti nego nuklearno oružje. Neki teroristi ili pobunjenici će pokušati 

iskoristiti takva oružja protiv interesa SAD-a – protiv samih Sjedinjenih država, njezinih 

snaga ili prekomorskih predstavništva ili njigovih saveznika. Štoviše, Sjednjene države će bit 

izložene utjecaju takvog oružja bilo gdje u svijetu jer će Washington bit pozvan da pomogne 

umanjiti štetu i osigura znanstvenu ekspertizu i ekonomsku pomoć kako bi se umanjile efekti. 

Takva sredstva mogu biti korištena putem različitih sredstava, uključujući projekile, 

bezpilotne letjelice ili posredstvom zemlje, zraka i mora. 

Trendovi globalne potrošnje za obranu i naoružanje 

Tehnologija obrane će se ubrzano unapređivati tijekom sljedećih 15 godina- posebno kada je 

riječ o preciznom oružju, informacijskim sistemima i komunikacijama. Razvoj i integrirana 

upotreba ovih tehnologija odvijat će se ugalvnom u razvijenim državama, posebno u SAD-u. 

S obzirom na visoke troškovei kompleksnost tehničke i operacionalne integracije, samo 

nekoliko država će za visoki prioritet postaviti razvoj takve vojne tehnologije. 

• Globalna potrošnja za obranu izvan SAD-a umanjena je oko 50 posto od kraja 1980- 

tih. «Proračuni za modernizaciju vojske», a posebno nabava, znatno su smanjeni. 

• Globalno tržište oružjem je umanjeno više od 50 posto tijekom istog perioda. 

• Indikacije pokazuju da se globalna potrošnja za obranu oporavlja od smanjivanja 

sredinom 1990-tih.; dijelovi Istočne Azije, na primjer, mogli bi osjetiti porast 

43

potrošnje za obranu u sljedećem desetljeću, ali su cjelokupni, dugoročni modelii 

potrošnje neodređeni. 

Tijekom posljednjeg desetljeća, pojavila se spora ali trajna transformacija u strategijama 

nabave oružja pojedinih država. Mnoge države pokušavaju unijeti raznolikost izvora oružja iz 

razloga koje variraju od straha od embarga na noružje do smanjivanja proračuna za obranu ili 

zbog želje da posjeduju sredstva najnovije tehnologije. Njihovi napori uključuju razvoj 

različite domaće proizvodnje; korazvoj, koprodukciju ili licenciranje proizvoda; kupovinu 

čitavih sistema naoružanja; ili mogućnosti unajmljivanja. 

Istovremeno, mnoge države proizvođači oružja, suočene s smanjivanjem domaćih potreba za 

oružjemali odlučne da zadrže obrambenu industriju, će komercijalizirati svoju proizvodnju te 

će snažno povećati izvoz. 

Zajedno, navedeni faktori sugeriraju: 

Difuzija tehnologije na onih nekoliko država koje imaju motivaciju da se naoružaju i 

ekonomska sredstva da to učine će se ubrzati kada oružje i relevantna vojna tehnologija 

budu ubrzano i rutinski mogle prelaziti nacionlane granice,a kao odgovor na povećanu 

komercijalizaciju umjesto sigurnosnih kalkulacija. Za takve vojne tehnologije, kao što je 

Globalni sistem pozicioniranja, satelitske slike i komunikacije bit će teško zadržati 

tehnološku superiornost na dulje vrijeme. U okruženju široke tehnološke difuzije, 

nematerijalni elementi vojne moći – strategije, dokrtine i obučavanje – imat će sve veću 

važnost u sljedećih 15 godina u odlučivanju ishoda borbi. 

Bit će teško upravljati režimom izvoza i sankcija te će kontrola transfera tehnologije 

naoružanja biti manje efikasna. Rezultirajuća proliferacija WMD-a i daleko dometnih 

sistema bit će destabilizaraijuća te će povećavati rizik od pogrešnjih kalkulacija i sukoba s 

velikim brojem žrtava. 

Prednosti će imati one drževe koje budu imale snažan sektor komercijalne tehnologije i 

razvijene načine povezivanja tih mogućnosti s nacionalnom bazom obrambene industrije. 

Države koje uspiju optimalizirati veze između privatnog i javnog sektora mogle bi ostvariti 

značajne prednosti u sistemima naoružanja. 

Dvojni razvitak koje je prethodno istaknut – ograničena potrošnja za obranu i u kombinaciji s 

rastućim potencijalom vojne tehnologije – sprječava točne prognoze o tehnologijama, u 

kvaliteti i obliku, koje će bit inkorporirane u vojen sisteme budućih neprijatelja. U mnogim 

slučajevima, pitanje neće bit koje tehnologije osiguravaju najveći vojni potencijal nego koje 

će zadobiti političku potporu i sredstva došleu fazu nabave i upotrebe. Štoviše, razvoj civilne 

tehnologije diminira nad razvojem vojne tehnologije u mnogim državama. 

Proliferacija balističkih i krstarećih projektila će se nastaviti. Najveći dio te proliferacije će 

uključivati sisteme generaciju ili dvije iza državnnih umjeća, ali će predstavljati trajne nove 

mogućnosti za države koje ih budu upotrebljavale. Takvi projektili će moći nositi WMD ili će 

biti konvencionalne nosivosti usmjereni na među-regionalne fiksne ciljeve. Većina zračnih i 

morskih luka, logističkih baza i poslovnica, koncentriranih grupa i fiksnih komunikacijskih 

čvorova bit će izloženi riziku. 

• Krstareći zemljani projektili bit će najvejrojatnije točniji od balističkih projekila. 

44

Pristup svemiru. Konkurenti i neprijatelji SAD-a shvatit će stupanj važnosti pristupa svemiru 

za vojnu moć SAD-a te će do 2015 napredovati u protupotezima na SAD-ovu dominaciju 

svemirom. Međunarodna komercijalizacija svemira svemira omogućit će državnim i 

nedržavnim neprijateljima pristup konkurirajući današnjim velikim svemirskim silama u 

područjima kao što je visoko rezolutno izviđanje i prognoza vremena, globalne šifrirane 

komunikacije i precizna navigacija. Kada se kombiniraju, takve usluge osigurat će 

protivnicima koji su svjesni razvoja SAD-a i njihovih saveznika, mogućnosti za precizno 

ciljanje i globalnu koordinacju operacija. Štoviše, mnogi protivnici će razviti sposobnosti 

ometanja imovine SAD-a u svemiru – posebno napadima na objekte na terenu, elektronska 

dobra, poricanjima i prijevarama. Do 2015 nekoliko dražva će posjedovati takvu 

protusvemirsku tehnologiju kojom će poboljšati praćenje objekata u svemiru, zastoje u slanju 

signala te će usmjeravat energetsko oružje kao što su laseri. 

Kontrola naoružanja: Nesiguran dnevni red 

U posljednja tri desetljeća bili smo svjedoci značajnih pregovora između Sjedinjenih država i 

Sovjetskog saveza (Rusije) a u budućnosti ti napori se neće promijeniti u formi i važnosti. 

• INF, CFE i START I sporazumi i, velikim dijelom CWC, su potpisani u cilju 

smanjivanja tenzija tijekom hladnog rata. Ratifikacija i nadzor nad svakim od ovih 

sporazuma smatrani su ključnim za njihovu implementaciju. 

Mogućnosti za bilaterlanu kontrolu naoružanja između najvećih sila najvjerojatnije će biti 

nejasne u sljedećih 15 godina, napredak u multilateralnim režimima – i manje nametljivom i 

manje pouzdanom kontrolom – će najvjerojatnije sporadično rasti. Osim ovih generalizacija: 

• Porast će napori, fokusirani uglavnom na ekstenzije, modifikacije ili adaptacije 

postojećih sporazuma, kao što je START III između Sjedinjenih država i Rusije ili 

protokol za ratifikaciju Konvencije o biološkom oružju. 

• Napori će pretpostavljati regionalni fokus jer će države nastaviti s razvojem svog 

vlastitiog WMD arsenala . 

• Čuvanje i kontrola nad transferima materijala i tehnologija za nuklearno oružje i 

sisteme korištenja projektila zadobit će veću važnost. 

• Formalni sporazumi najvjerojatnije će sadržavati limitirane odredbe nadziranja i 

ratifikacije. 

• Sporazumi će najvjerojatnije biti asimetrični u smislu ciljeva i rezultata. Na primjer, 

forma trgovanja zamjenom robe može postati normirana. Strane će pregovarati o 

nejednakim obvezama u postizanju sporazuma. Primjer bi mogla bit voljnost Sjeverne 

Koreje da je odrekne nuklearnog naoružanja i projektila u zamjenu za električnu 

energiju i usluge lansiranja u svemir. 

45

Glavne regije 

Sljedeći pregled pojedinih regija rezultat je naše procjene trendova i pretpostavki regionlanih 

stručnjaka o tome kakve će pojedine nacije biti za 15 godina. Za stvaranje ovih sudova 

prikupili smo mišljenja mnogih vanjskih stručnjaka izrečena na našim konferencijama i 

radionicama. Intencija je rezultata da potaknu rasprave a ne da podrže jedno stajalište. 

Politička prava u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji 

Istočna i Jugoistočna Azija 

Regionalni trendovi. Istočnu Aziju će u sljedećih 15 godina karakterizirati nejednaki 

ekonomski dinamizam – i između država i unutar država – politčko i nacionlano traženje prije 

nego ideologija i potencijali za strateške tenzije ako ne i otvoreni sukobi. 

Države regije bit će vođene općenito nacionalistički orjentiranim Vladama koje će se 

suzdržavati od ideologija i bit će fokusirane na nacionalnu izgradnju i razvoj. Te države će 

široko prihvaćati međunarodne norme slobodnog toka informacija kako bi modernizirale 

svoje ekonomije, otvoreno tržište i borbu protiv međunarodnog kriminala i bolesti. Također 

će se susresti s pritiskom za većim političkim pluralizmom, demokracijom i poštivanjem 

ljudskih prava. Nauspjeh u ispunjavanju očekivanja javnosti najvjerojatnije će rezultirati 

gubitkom vlasti na izborima u demokratskim državama ili velikim demonstracijama i nasiljem 

koje će režim dovesit u kolaps u autoritarnim državama. 

Trendovi u politici i sigurnosti. Preorjentacije velikih sila i fluidnije poslije hladnoratovsko 

sigurnosno okruženje u regiji potaknut će ozbiljna pitanja o tome kako će regionalni lideri 

riješiti nastajuće rivalitete velikih sila (Taiwan, Koreja, Južno kinesko more), buduće 

izazovne političke režime ( Indonezija, Sjeverna Koreja zbog neostvarivanju ujedinjenja, 

Kina), zatim tenzije unutar zajednica i manjinska pitanja ( u Kini, Indoneziji, na Filipinima i u 

Maleziji). Uravnoteženi, broj i raspon rivaliteta i potencijalnih kritičnih točaka pokazuju više 

nego ostvarivu šansu za pojavljivanje epizoda vojnih konfrontacija i sukoba u sljedećih 15 

godina. 

Implikacije pojavljivanja Kine kao ekonomske i sve značajnije regionalne vojne sile – čak i 

ako utjecaj komunizmai autoritarnosti oslabi – predstavlja veliku nesigurnosti za ovo 

područje. Dodatnu nesigurnosti predstavljaju mogućnosti za – i implikacije – ujedinjavanje 

Koreje u sljedećih 15 godina i nastanak aspiracija i mogućnosti Japana za regionlanim 

liderstvom. 

Nestabilnost u Rusiji i Središnjoj Aziji i nuklearni odnosi između Indije i Pakistana bit će 

periferni ali važno za sigurnosne kalkulacije u Istočnoj Aziji. Bliski Istok postat će sve 

značajniji kao primarni izvor energije. 

Ekonomski dinamizam. Premda će Vlade u regij općenito prihvatiti potrebu usklađivanja s 

međunarodnim normama u pitanjima vlastištva, tržišta i investicija nastojat će zaustavit ili 

usporiti predviđene različite ekonomske, političke i društvene posljediced globalizacije. 

Najvjerojatniji ekonomski rezultat će biti da će bogata družtva – Japan, koreja, Hong Kong, 

Taiwan, Singapore i dijelovi Kine – postajati sve bogatiji, pri ćemu će Japan najvjerojatnije i 

dalje imati vodeće mjesto u razvoju znanosti i tehnologije i njihovoj komercijalizaciji. 

46

Suprotno tome, siromašna društva – Vijetnam, Kambodža, Laos i ruralna posručja zapadne 

Kine i druga - će biti u još većem zaostatku. Značajnije ekonomske veze će najvjerojatnije biti 

ostvarene između Taiwana, Hong Konga i JužneKine kao rezultat razvoja investicija i 

infrastrukture. Kina će biti sve značajnije integrirana u svjetsku ekonomiju putem direktnih 

stranih investicija, trgovine i međunarodnog tržišta kapitala. Tržišta energije približit će regiju 

još više unatoč spornim pitanjima vlasništv, resursai raspravama oko teritorija. 

Ključne nesigurnosti opstojat će u pitanjima ekonomskih rezultata i političke stabilnosti, 

uključujući i povećanje troškova za mirovine zbog starenja stanovništva u Japanu; dovoljnih 

izvora energije i vode u Kini, političkog vodstva u Indoneziji i Kini te utjecaja AIDSA u 

Kambodži, Tajlandu i Vijetnamu. 

Regionalna intereakcija. S obzirom na slabosti regionalnih političko- sigurnosnih 

sporazuma, politička, ekonomska, i sigurnosna nazočnost SAD-a o dalje će ostati naglašena. 

Istovremeno, mnoge države u regiji neće bit sigurne u ciljeve SAD-a, bojeći se i povlačenja 

SAD-a i njihovog unilateralizma. Ključne države, posebno Kina i Japan, nastavit će se 

«ograđivati» koristeći diplomaciju, vojne pripreme i druge sredstva kako bi osigurale da 

njihovi interesi budu sačuvani, posebno u slučaju pogoršanja situacije u regiji. 

Japan i druge države nastojat će zadržati prisutnost SAD-a u dijelu suprotstavljanja kineskom 

utjecaju. Ekonomske i druge veze će privezati Japan i Kinu, ali će povijesne, teritorijalne i 

strategijske razlike poticati nastavak zabrinutosti između njih. Kina će htjeti dobre ekonomske 

veze s SAD-om ali će također održavati odnose i Rusijom i drugim državama kako bi se 

suprotstavila pristisku SAD, oslabila pomoć SAD-a Tajwanu i sigurnosne položaje SAD-a u 

Istočnoj Aziji. Moguće su također konfronatcije između SAD-a i Kine oko Tajwana ili oko 

granica zbog različitih sigurnosnih interesa. 

Premda će održati savezništvo s SAD-om, Japanski lideri će također bit manje sigurni u to da 

se mogu osloniti na SAD kako bi rješili neke sigurnosne slučajeve. Imajući više povjerenja u 

njihove sposobnosti da neovisno riješe sigurnosna pitanja, oni će poticati inicijative koje su 

osmišljene da čuvaju interese Japana unutar i zemlje i preko mora, bez direktnog oslanjanja na 

savezništvo s SAD-om. 

Južna Azija 

Reigonalnei trendovi. Sve širi strategijski i ekonomski jaz između dvije glavne sile, Indije i 

Pakistana – i dinamična međuigra njihovog obostranog neprijateljstva te nestabilnost u 

Središnjoj Aziji – definirat će regiju Južne Azije 2015. 

• Indija će biti regionalna sila bez rivala s snažnom vojskom – uključujući mornaricu i 

nuklearne mogućnosti – te dinamičnom i rastućom ekonomijom. Sve širi jaz između 

Indije i Pakistana – destabilizirajući sam po sebi – bit će popraćen dubokim 

političkim, ekonomskim i društvenim disparitetima unutar oblje države. 

• Pakistan će postati sve podjeljeniji, izoliraniji i ovisniji o međunarodnoj financijskoj 

pomoći. 

• Ostale države Južne Azije – Bangladeš, Sri Lanka i Nepal – će se više približiti te će 

postati ovisnije o Indiji i njezinoj ekonomiji. Afganistan će najvjerojatnije ostati slaba 

i destabilizirajuća snaga u regiji i u svijetu. 

47

Zabrinjavajuće za Kinu, Indija će se sve više okretati prema Zapadu ali će je njezine potrebe 

za naftom i želja da uravnoteži Arapske veze s Pakistanom dovesti do osnaživanja veza s 

državama Perzijskog zaljeva. 

Demografski izazovi. Premda će stopa prirasta stanovništva u Južnoj Aziji opasti, broj 

stanovnika će narasti za gotovo 30 posto do 2015. Samo će broj stanovnika u Indiji narasti na 

više od 1,2 milijarde. Za Pakistan će pretpostavlja da će rast s 140 miliona na oko 195 miliona 

stanovnika u 2015 biti glavna teškoća za ekonomiju koja već sada ne može zadovoljiti 

osnoven potrebe stanovništva. Postotak urbanih stanovnika postupno će se povećavati s 

sadašnjih 25-30 posto stanovnika na između 40- 50 posto, dovodeći do kontinuiranog 

opadanja sveukupne kvalitete urbanog života. Različiti modeli rasta populacije će pojačati 

nejednakosti u bogatstvu. Veze između pokrajinskih i središnjih vlasti diljem regije bit će 

napete. 

Jammu i Kashmir. Etnička mješavina osporavanih država 

Resursni i okolišni izazovi. Voda će i dalje ostati najvitalniji i najkonkurentniji prirodni 

resurs Južne Azije. Kontunuirani rast stanovništva i ekonomije i ekspanzija navodnjavane 

poljoprivrede tijekom sljedećih 15 godina značajno će utjecati na zalihe vode, a zagađivanje 

nadzemnih i podzemnih voda predstavljat će ozbiljan izazov. U Indiji dostupnost vode per 

capita najvjerojatnije će opasti za 50-75 posto. Zbog toga što su mnogi vodeni putevi u regiji 

međudržavni, voda bi mogla postati izvor obnovljenih razdora. Sjeća šuma u Indiji i Nepalu 

potaknut će zagađivanje, poplave i odronjavanje zemlje u Bangladeshu. 

Indija u 2015. Demokracija u Indiji će ostati snažna pramda podjeljenija zbog 

nacionalističkih rasprava sekularnih Hindusa, rastućih razlika među regijma i povećanja 

kompetitivnosti stranačkih politika. Indijska ekonomija, dugo pritješnjena strogim pravilima, 

najvjerojatnije će postići trajan rast do stupnja implementiranja reformi. Kompanije visoke 

tehnologije bit će najdinamičniji agenti i predvodit će uspješni sektor usluga u četiri ključna 

urbana centra – Mumbai, New Delhi, Bangalore i Chennai. Usluge koje se tiču kompjuterskih 

softwera i opće primjene i dalje će se proširivati kada Indija unaprijedi svoje ekonomske veze 

s ključnim međunarodnim tržištima. Industrije kao što je farmaceutska i poljoprivrednopreradna 

će se također natjecati na globalnom tržištu. Brojni faktori osigurat će Indiji 

kompetitivne prednosti u globalnoj ekonomiji. Ona ima najveći broj stanovnika koje govore 

engleskim jezikom među zemljama u razvoju; njezin obrazovni sistem proizvodi milijune 

znanstvenika i tehničkoh osoblja. Indija ima rastuću poslovno orjentiranu srednju klasu koja 

želi ojačati svoje veze s vanjskim svijetom, a veliki broj Indijaca u dijaspori osigurava snažne 

veze s ključnim tržištima diljem svijeta. 

Unatoč ubraznom ekonomskom rastu više od pola milijarde Indijaca ostat će u pukom 

siromaštvu. Korištenje tehnologije za unapređivanje poljoprivrede bit će najveći izazov za 

Indiju kako bi smanjila siromaštvo do 2015. Širenje ponora između regija koje «imaju» i 

«nemaju» i nesporazumi oko opsega i prirode reformi bit će izvor unutrašnjih sukoba. 

Ubrzani rast sorimašnijih sjevernih država i dalje će crpiti dodatna sredstva i socijalnu pomoć. 

Pakistan u 2015. Pakistan, prema zaključcima naše konferencije, se neće lako oporaviti od 

desetljeća pogrešnog političkog i ekonomskog vodstva, podovjene politike, bezzakonja, 

korupcije i etničkih podjela. Početne demokratske reforme odvest će do malih promjena u 

smislu opozicije postojećoj političkoj eliti i radikalnim Islamskim strankama. Od daljnjeg 

48

unutrašnjeg pada korist će imati Islamski politički aktivisti čija bi se uloga u nacionalnoj 

politici mogla značajno povećati te bi mogla preinačiti izgled i koheziju vojske – koja je 

nekad bila opremljenija institucija u Pakistanu. U klimi kontunuiranih unutrašnjih nemira, 

neke kontrolne funkcije vlade bi mogle biti smanjene na središe Punjaba i ekonomski žarište 

Karachi. 

Ostale države u regiji. Perspektive za Afganistan, Bangladesh i Sri Lanku u 2015 se čine 

lošim. Desetljeća strane dominacije i građanski rat devastirali su Afganistansko društvo i 

ekonomiju te će država stoga najvjerojatnije ostati međunaordno izolirana, glavni izvoznik 

narkotika i raj za Iskamske radikalne i terorističke grupe. Bangladesh neće napustiti 

demokraciju ali će ga karakterizirati koalicijske ili nestabilne jednostranačke vlade, nestabilne 

institucije upravljanja, duboko ukorjenjene prepirke lidrera i nedostatak lojalne opozicije. 

Sigurnosne i političke brige koje prevlavdavaju. Prijetnja velikog sukoba između Indije i 

Pakistana zasjenit će sva druga regionalna pitanja tijekom sljedećih 15 godina. Kontinuirane 

nesuglasice u Afganistanu i Pakistanu pretočit će se u Kashmir i sruga područja 

potkontinenta, potičući lidere u Indiji da poduzmu preventivne i uzvratne akcije. Indijska 

konvencionalna vojna prednost u odnosu na Pakistan će se povećati kao posljedica ekonomski 

superiornije pozicije new Delhija. Indija će također nastaviti s izgradnjom svoje oceanske 

mornarice kako bi dominirala tranzitnim rutama u Indijskom oceanu kojima se doprema nafta 

iz Perzijskog zaljeva u Aziju. Odlučni zaokret u konvencionalnoj vojnoj moći u korist Indije 

koje će se dogoditi u narednih nekoliko godina potencijalno će učiniti regiju hirovitijom i 

nestabilnijom. I Indija i Pakistan će oružja za masovno uništavanje smatrati strateškim 

imperativom te će nastaviti s gomilanjem nuklearnih bojevnih glava i izgradnjom različitih 

sistema za navođenje projektila. 

Predviđeni demografski trendovi u Euroaziji 

Rusija i Euroazija 

Regionlane trendovi. Neizvjesnosti su povezane s budućom unutrašnjom konfiguracijom, 

geopolitičkim dinamizmom i stupnjem turbulencija unutar i oko država bivšeg Sovjestkog 

saveza. Rusija i druge države Euroazije najvjerojatinije neće uspjeti u rješavanju kritičnih 

zapreka ekonomskim i političkim reformama te u borbi protiv negativnog nasljeđa iz 

Sovjetskog perioda. Demografske promjene, kronične ekonomske teškoće i trajna pitanja i 

upravljanju ograničavat će mogućnosti Rusije da svoju moć projecira izvan bivših Sovjetskih 

republika na jugu, komplicirat će napore Ukrajine da se približi Zapadu te će priječiti razvoj 

stabilnih i otvorenih političkih struktura diljem Kavkaza i Središnje Azije. One države koje 

budu mogle ostvariti napredak na osnovu potencijalnih prihoda od energije najvjerojatnije 

neće uspjeti zbog korupcije i neprovođenja strukturalnih ekonomskih reformi. Ubrzano 

pojavljivanje znanstvenih i tehnoloških inovacija kao i globalizacija potaknut će zaostajanje 

tih država za Zapadom kao i zaostajanje za glavnim tržištima. 

Ekonomski izazovi ovih država ostat će i nadalje zastrašujući: nedovoljne strukturalne 

reforme, slaba produktivnost u poljoprivredi u usporedbi s zapadnim standardima, propadanje 

infrastrukture i zanemarivanje okoliša. Korupcija i organizirani kriminal poduprijeti 

krijumčarenjem droge, pranjem novca i drugim nelegalnim poslovima i , u nekim 

slučajevima, zaštićeni korumpiranim političkim saveznicima, će i dalje opstati. 

49

Demografski pritisci će također utjecati na ekonomske rezultate i političku koheziju ovih 

država. Zbog niskih stopa nataliteta i nisikih životnih očekivanja kod muškaraca, populacija u 

središtu Slavena i na velikom dijelu Kavkaza će i dalje opadati, Ruski sturčnjaci predviđaju da 

bi broj stanovnika u zemlji mogao opasti s sadašnjih 146 miliona na 130-135 miliona u 2015. 

na drugom kraju spektra, države Središnje Azije će se suočiti s rastom populacije mladih koja 

će biti na vrhuncu 2010 prije nego što preuzme model postepenijeg rasta stanovništva. 

Središnja pozicija Rusije će i dalje nestajati i do 2015 «Euroazija» će biti zemljopisni termin 

kojemu će neostajati unificirajuća politička, ekonomska i kulturna stvarnost. Rusija i zapadne 

Euroazijske države će nastaviti s orjentacijom prema Europi ali će i dalje ostati izvan nje. 

Zbog zemljopisne udaljenosti i kulturnih afiniteta Kavkaz će politički biti bliže svojim 

susjedima na jugu i zapadu te će stoga Središnju Aziju približavati Južnoj Aziji i Kini. 

Više nego ikada prije, značajna međuovisnost će i dalje bit prisutna, primarno u sektoru 

energije. 

Rusija će ostati najvažniji akter u bivšem Sovjetskom savezu. Njezina moć u odnosu na druge 

u regij i susjedna područaj će opasit, međutim i dalje će joj nedostajati sredstava kojima bi 

nametnula svoju volju. 

Sovjetsko ekonomsko nasljeđe će i dalje mućiti Rusiju. Osim uništene fizičke infrastrukture, 

godine zanemarivanja okoliša imat će žrtve u populaciji, a one će postati gore zbog takvih 

društvenih cijena tranzicije kao što je alkoholizam, kardiloške bolesti, droga i pogoršavanje 

sistema zdravstvene skrbi. Populacija u Rusiji se neće samo smanjivati, nego će takođe 

postajati sve manje i manje zdrava i stoga manje sposobna da bude pokretač ekonomskog 

oporavka. U makroekonomskim terminima Ruski GDP će bit na dnu. Rusija, ipak, 

manvjerojatnije neće uspjeti u svojim naporima za potpunom integracijom u globalni 

financijski i trgovački sistem do 2015. I u slučaju ostvarivanja najboljeg scenarija od pet 

postotnog godišnjeg ekonomskog rasta, Rusija će postići ekonomiju manju od jedne petine 

one koju imaju SAD. 

Moguće su mnoge varijante budućnosti za Rusiju, od političkog preporoda do raspada. 

Općenito naklinjanje, međutim, ide prema autoriterizmu, premda ne do ekstremnih razmjera 

koje je postojao u Sovjetskom periodu. Faktori koje zagovaraju ovaj smjer su sklonosti 

Predsjednika Putina prema hijerarhijskoj vlasti Moskve, općenita potpora naroda ovom 

smijeru kao antipodu neredu i društvenim podjelama post-Sovjetske tranzicije; sposobnost 

vladajuće elite da zadrži moć zbog nedostatka efikasne nacionlne opozicije što eliti 

omogućuju da bude odgovorna samo samoj sebi, postojeći zaokret poreznih sredstava od 

regija u centar. Ova centralizirajuća tendencija doprinjet će nefunkcionlanom upravljanju. 

Efikasno upravljanje je gotovo nemoguće zbog centralizacije države tako velike i tako 

različite kao što je Rusija kao i zbog nedostatka dobro orjentirane i disciplinirane nacionalne 

birokracije. Decentralizacja će, međutim, biti onemogućena zbog međupovezanosti koju 

donosi globalna infomacijska revolucija, i postepeni, premda nejednak, rast civilnog društva. 

Rusija će usmjeriti ciljeve svoje vanjske politike na ponovno uspostavljanje izgubljenog 

utjecaja u bivšim Sovjetskim republikama na jugu, unapređivanje veza s Europom i Azijom te 

na predstavljanje sebe kao značajnog aktera vis – a –vis Sjedinjenih država. Njezini 

energetski resursi bit će važano uporište za te napore. Međutim, njezine unutrašnje nevolje će 

osujećivati njezine nepore da ponovno uspostavi status velike sile. Rusija će i dalje 

posjedovati drugi po veličini nuklearni arsenal u svijetu kao posljednji dokaz njezinog starog 

statusa. Ukupni rezultat ovih trendova bit će Rusija koja će i dalje biti nestabilna iznutra te 

50

instutucionalno povezana s međunarodnim sistemom primarno kroz svoje stalno 

predstavništvo u Vijeću sigurnosti UN-a. 

Ukrajinski put prema Zapadu bit će onemogućen široko rasprostranjenom korupcijom, 

snagom kriminalnih organizacija i spornim pitanjima njezine opredjeljenosti za vladavinu 

prava. Kijev će i dalje ostati osjetljiv na pritisak Rusije, primarno zbog njegove trajne 

ovisnosti o energiji, ali će Ukrajinci u svim političkim strankama radije zagovarati 

međuzavisnost nego reintegraciju u Rusku sferu utjecaja. 

U 2015 Južni Kavkaz će se naći u stalnim promjenama zbog nerješenih lokalnih sukoba, 

slabih ekonomskih temeljai stalnog Ruskog uplitanja. Gruzija će najvjerojatnije postići 

stupanj političke i ekonomske stabilnosti, potaknuta dijelom prihodima od tranzita energije, 

ali će ostati u fokusu Ruske pažnje u regiji. Armenija će i dalje ostati velikim dijelom 

izolirana i najvjerojatinije će ostati Ruski – ili moguće Iranski – klijent i stoga nesigurna karta 

u regij. Uspjeh Azerbejdžana u razvoju energetskog sektora potaknut će općeniti napredak: 

Baku će bit jednosektorska ekonomija s korupcijom koja se širi na sve razine društva. 

U Središnjoj Aziji, društvene, ekološke, religijske a moguće i etničke napetosti će rasti. 

Prakse intenzivne proizvodnje otpadnih voda i zagađivanja podzemnih voda i obradive zemlje 

dovest će do trajnih nedostataka generiranja poljoprivrede i energije. Visoke stope nataliteta iz 

1980-tih i ranih 1990-tih dovest će do napetosti u obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, i socijlnim 

uslugama. Regija će također najvjerojatnije bit područje povećane kompeticije između sila 

koje ju okružuju – Rusija, Kina, Indija, Iran i moguće Turska – za kontrolom, utjecajem i 

pristupom izvorima energije. Razvoj u Afganistanu i Pakistanu predstavljt će pritnju 

regionlanoj stabilnosti. 

Rast populacije od 2000 do 2015 

Bliski Istok i Sjeverna Afrika 

Režimi u regiji – od Maroka do Irana –morat će rješavati demografske, ekonomske i 

društvene pritiske koje donosi globalizacija i one koje nedonosi. Niti jedna ideologija ili 

filozofija neće ujediniti niti jednu državu ili grupu država kao odgovor na ove izazove, 

premda će negodovanje javnosti zbog globalizacije kao uplitanja Zapada bit široko 

rasprostranjeno. Politički Islam u različitim formama predstavljat će atraktivnu alternativu za 

milione Muslimana diljem regije, a neke njegove radikane varijante će i nadalje bit snage 

društvenih i političkin podjela. 

Do 2015 Izrael će postići hladni mir sa svojim susjedima s ograničenim društvenim, 

ekonomskim i kulturnim vezama. Postojat će Palestinska država, ali će Izraelsko - Palestinske 

tenzije i talje bit prisutne te će povremeno prerasti u krizu. Stara rivalstva između središnjih 

država – Egipta, Sirije, Iraka i Irana – će se ponovno pojaviti. Međunarodna pažnja će 

ponovno bit usmerena na Perzijski zaljev, koje je sve značajniji izvor energenata koji potiču 

globalnu ekonomiju i naftne prihode, predviđene za Irak, Iran i Saudijsku Arabiju posebno, 

koji će osigurat strategijske – i potencijlno destabilizirajuće – mogućnosti za te države. Novi 

odnosi između zemljopisnih regija mogli bi nastati između Sjeverne Afrike i Europe (u 

trgovini); Indije, Kine i Perzijskog Zaljeva (u energetici), i Izraela, Turske i Indije (u 

ekonomiji, tehnici, a u slučaju Turske i oko sigurnosnih pitanja). 

51

Ključni pokretač Bliskog Istoka tijekom sljedećih 15 godina bit će demografski pritisak, a 

posebno pitanje kako osigurat poslove, stanovanje, javne usluge, i ostalo za ubrzano rastuću i 

sve urbaniju populaciju. Do 2015 na velikom dijelu Bliskog Istoka populacija će biti značajno 

brojnija, siromašnija, urbanija i deziluzionirana. U gotovo svim Blisko Istočnim državama 

gotovo više od polovine stanovništva danas je ispod 20 godina starosti. To stanovništvo će i 

dalje imati veliki broj mladih do 2015, pri ćemu će radna snaga rasti prosječno 1,3 posto 

godišnje. Problem dobivanja zaposlenja povezan je s slabim obrazovnim sistemom koje 

proizvodi generacije kojima nedostaje tehničkih vještina i vještina rješavanja problema koje 

su nužne za ekonomski rast. 

Globalizacija. Uz iznimku Izraela, države Bliskog istoka će globalizaciju više smatrati 

izazovom nego povoljnom prilikom. Premda će Internet ostati dostupan maloj eliti zbog 

relativno visoke cijene, nerazvijene infrastrukture i kulturnih zapreka, informacijska 

revolucija i ostale tehnološke prednosti najvjerojatnije će zajedno imati destabilizirajući efekti 

na Bliski Istok zbog povećanja očekivanja, povećanja nejednakosti u dohodcima i opadanja 

moći režima da kontroliraju informacije ili oblikuju mišljenje javnosti. Privlačenje direktnih 

stranih investicija će također bit otežano: osim za sektor enerigije, investitori će pokazivati 

tendenciju zaobilaženja ovih država, obeshrabreni arogantnim državnim sektorom, 

neadekvatnom 5nfrastrukturom i prijetnjom političke nestabilnosti. 

Političke promjene. Većina Vlada na Bliskom Istoku prepoznaje potrebu za ekonomskim 

restrukturiranjem i čak nešto malo većom političkom participacijom, ali će pri tomeoprezno 

postupati bojeći se da ne ugroze svoju valdavinu. Kako neke Vlade ili pojedini sektori budu 

prihvaćali novu ekonomiju i civilno društvo a druge se budu prilanjale tradicionalnijim 

paradigmama nejednakosti između i unutrar država će se povećavati. Islamisti bi mogli doći 

na vlast u državama koje su tek počele biti pluralističke i u kojima su već ukorjenjene 

sekularne elite izgubile svoju privlačnost. 

Sub – Saharsko područje 

Regionlani trendovi. Međudjelovanej demografije i bolesti – kao i nedjelotvorno upravljanje 

– bit će glavne determinante ubrzane međunarodne marginalizacije Afrike do 2015. u većini 

Afričkih država izostat će ekonomski rast koji je potaknut globalizacijom i znanstvenim i 

tehnološkim prednostima. Samo će nekoliko država imati bolje rezultete dok će većina država 

imati vrlo malo veza s životima svojih građana. Kada se Sub - Saharski mnogostruki i 

međusobno povezani problemi slože doći će do intenzivijranja etničkih tenzija i tenzija među 

zajednicama, koje će povremeno eskalirati u otvorene sukobe koje će se često širiti izvan 

granica te će ponekada rezultirati odvajanjem država. 

Sadašnje prevladavajuće stope HIV-a 

U nedostatku velikih medicinskih otkrića nesmiljena progresija AIDS-a i drugih bolesti će 

desetkovati ekonomski produktivno odraslo stanovništvo, oštro naglašavajući boje mladih na 

kontinentu i stvarajući velike skupine djece siročadi. Takvi uvijeti onemogućit će prošireniom 

sistemu obitelji da se nosi s tim problemima te će doprinjeti visokim stopama nezadovoljstva, 

kriminala i političke nestabilnosti. 

Siromaštvo i neodgovarajuće upravljanje će nadalje iscrpljivat prirodne resurse i voditi perma 

ubrzanoj urbanizaciji. Kada osiromašeni ljudi napuste neproduktivna ruralna podučja u 

mnogim gradovima broj stanovnika će se udvostručiti do 2015., ali će sredstva biti nedostatna 

52

da osiguraju nužno proširivanje sistema opskrbe vodom, kanalizacije i zdravstvenih usluga. 

Gradovi će bit izvor kriminala i nestabilnosti kada etničke i religijske razlike potaknu 

kompeticiju oko oskudnih poslova i sredstava. Broj pothranjenih ljudi će se povećati za više 

od 20 posto a potencijali za pojavljivanje gladi će opstojati na područjima u kojima se mješaju 

unutrašnji sukobi i obnavljanje nakon prirodnih katastrofa ili ograničeni napori za olakšavanje 

teškoća. 

Ekonomske mogućnosti. Uvijeti za ekonomski razvitak u Sub- Saharskoj Africi su 

ograničeni zbog ustrajnosti sukoba, slabog političkog vodstva i endemske korupcije te zbog 

nesigurnih vremenskih uvijeta. Najtalentiraniji pojedinci u Africi će izbjegavati javni sektor 

ili će bit privučeni u inozemstvo većim prihodima i sugurnošću. Efikasni i savjesni lideri će se 

malo vjerojatno pojaviti u nedemokratskim i korumpiranim društvima. 

• Većina tehnoloških prednosti u sljedećih 15 godina – uz moguću iznimku genetički 

modificiranih žitarica – neće imati trajni pozitivni utjecaj na Afričku ekonomiju. 

• Premda će Zapadna Afrika imati značajnu ulogu na globalnom tržištu energenata 

osiguravajući 25 posto uvoza nafte za Sjevernu Ameriku do 2015, nastavit će se model 

poticanja korupcije naftnog bogatstva umjesto ekonomskog razvoja. 

Postojat će iznimke ovih loših izgleda. Kvaliteta upravljanja, prije nego opskrebljnost 

resursima, će bit ključna determinanta razvoja i deferencijacije među Afričkim državama. 

Južna Afrika i Nigerija, najveće ekonomije na kontinentu, će i nadalje ostati dominantne sile u 

regiji do 2015. Ali će njihova mogućnost da da funkcioniraju kao lokomotive i stabilizatori u 

svojim regijama biti ograničene velikim brojem domaćih neispunjenih zahtijeva za resursima 

kojima bi se stimuliralo zapošljavanje, rast, socijalna skrb uključujući i rješavanje problema 

AIDSA. Čak ni golema Južna Afrika neće imati snažan utjecaj na svoje partnere u 

Južnoafričkoj Zajednici za razvoj (SADC). Uspjeh ekonomije u Južnoj Africi bit će više će bit 

rezultati njezinih odnosa s širom globanom ekonomijom nego s Sub – Saharskom Afrikom. 

Etnički, politički i religijski sukobi 

Uloga nedržavnih aktera. Atrofija posebnih odnosa između Europskih sila i njihovih bivših 

kolonija u Africi bit će dovršena do 2015. Prazninu će popuniti međunarodne organizacije i 

nedržavni akteri različitih tipova: tradicionalne religiozne institucije, međunarodne neprofitne 

organizacije, međunarodna kriminalna udruženja i krijumčari droge, strani plaćenici i 

međunarodni teroristi u potrazi za sigurnim mjestom. 

• Fundamentalistički pokreti, posebno obraćeničke Islamističke grupe će naići na 

plodno tlo jer će Afrika tražiti alternativne načine da zadovolji svoje najosnovnije 

potrebe. 

• Unutrašnji sukobi će privlačiti – a u nekim slučajevima će ih lideri i prihvatiti – strane 

kriminalne organizaicje ili plaćenike koji će sudjelovati u pljačkanju nacionalnog 

bogatstva dok će propadajući režimi dobrovoljno prodavati svoj suverenitet za novac. 

Međunaordne organizacije će bit značajno prisutne u Sub – Saharskoj Africi tijekom sljedećih 

15 godina s obzirom na njezine rastuće potrebe i spori rast u odnosu na druge regije. Afrika će 

i dalje primati najviše pomoći za razvoj per capita nego druge regije u svijetu. 

53

• Međunarodne financijske institucije bit će kontinuirano prisutne u Africi jer će mnoge 

države donatori pružati svoju pomoć za razvoj preko njih. 

• Kontunuirano loše upravljanje i sukobi među zajednicamau regiji preplavljenim 

oružjem uzrokovat će česte prirodne i ljudske katastrofe ubrzavajući međunarodne 

humanitarne napore. 

• Ekonomska Zajednica država Zapadne Afrike (ECOWAS) i SADC bit će primarni 

ekonomski i politički instrumenti kroz koje će kontinentalne sile, Nigerija i Južna 

Afrika, upotrebljavati svoj utjecaj. 

Države članice Europske Unije i kandidati 

Europa 

Regionalni trendovi. Najveći dio Europe u 2015 će bit relativno miran i bogat. Njezini 

stanovnici će obavljati opsežne poslove s ostatkom svijeta ali će politički biti više okrenuti 

prema unutra nego što su to građani Europe 2000. Gledajući na Europu u 2015, Europski plan 

bit će ostvarivanje posljednjih faza EU integracije, iskorištavanje prednosti globalizacije; 

zadržavanje snažne IT i S&T baze za suočavanje s demografskim promjenama, te odbijanje 

država na Balkanu od virulentnog nacionalizma. 

Proširenje EU, institucionalna reforma i zajednička vanjska, sigurnosna i obrambena politika 

bit će aktualne tijekom sljedećih 15 godina, tako da će do 2015 krajnji obrisi «Europskog 

projekta» najvjerojatnije biti čvrsto postavljeni. Prihvaćajući najmanje 10 novih članica 

Europska Unija će dosegnuti svoj zemljopisni i institucionlani limit. 

• Kao posljedica dugog zaostajanja pridurživanju EU ( i kasniji efekti na postojeće 

članice) lideri u nekim Srednje/Istočno Europskim državama osjetljivi na pritiske 

autoritarnih, nacionalističkih snaga i s ljevice i s desnice. Te snage će iskorištavati 

nezadovoljstvo javnosti zbog efekata politika EU i globalizacije, uključujući 

nezaposlenosti, strano vlasništvo i kulturna prožimanja. 

• EU neće uključivati Rusiju. No Europljani će, kao nikada ranije nastojati uključiti 

Moskvu – potičući stabilnost i održavajući dijalog. Premda će Rusija i dalje odstupati 

od važnosti za Europske Vlade, one će koristiti odnose SAD-a prema Rusiji kao 

barometar kako Washington dobro ili loše upotrebljava svoj utjecaj i brani Europske 

interese. 

Ekonomska reforma & globalizacija. Vlade država članica EU će i dalje tražiti «treći put» 

između državne kontrole i neobuzdanog kapitalizma: djelomične i često neizbježne 

ekonomske reforme potaknute djelomično i od uvijek zbijenom mrežom prekomorskih 

poslovnih odnosa i promjenama u korporativnom upravljanju. Dugotrajna krutost tržišta radne 

snage i državni propisi priječit će stvaranje strategija restrukturiranja, uvođenja novih alata, i 

reinvestiranja. Europa će slijediti SAD u poduzetništvu i inovacijama a Vlade će tražiti načine 

za uravnotežavanje unapređivanja ovih faktora u odnosu na društvene efekte. Međutim, 

Europa neće u potpunosti ostvariti svoje snove o jednakosti s SAD-om kao oblikovateljima 

globalnog ekonomskog sistema. 

54

U Pragu, Beču i drugim Europskim glavnim gradovima demonstranti su postavili pitanje 

vrijednosti globalizacije. Do 2015 Europa će se intenzivnije globalizirati nego što će neki 

njeni politički retoričari pretpostavljati. Ona će također imati manje teškoća u od drugih regija 

u suočavanju s ubrzanim promjenama zbog visokih razina obrazovanja i tehnologije. Države 

će nastaviti s poticanjem konkurentnosti privatnog sektora na međunarodnom tržištu. Tri od 

pet glasvnih centara informacijske tehnologije u svijetu nalazit će se u Europi: London, 

München i Paris. 

Mnogi Europljani će smatrati da je uloga vanjske politike u zaštiti njihovih društvenih i 

kulturnih identiteta do « neumerenosti» globalizacije – i od njezinog» superzaštitnika», 

Sjedinjenih država. Jedan od načina na koji će lideri odgovoriti bit će zahtijevanje veće 

političke kontrole nad međunarodnim financijskim i trgovinskim institucijama. 

Starenje stanovništva i niske stope nataliteta predstavljat će najveći izazov za Europski 

prosperitet i koheziju. Veći postotak državnog proračuna će morati bit alociran na pitanja 

starenja, dok će istovremeno, postojati značajani, kronični nedostaci visoko obučenih radnika 

u IT i drugim profesijama te neobučenih radnika za osnovne usluge. Legalne i ilegalne 

migracije će ublažiti nedostatke radne snage do ograničenog stupnja ali pod cijenu društvenih 

podjela i kriminala. Dok se EU vlade budu borile s imigracijskim politikamai Europskim 

identitetom, anti-imigranstki osjećaji postajat će sve značajniji u političkoj areni diljem 

Zapadne Europe. 

Turska. Buduće usmjerenje Turske, i unutranje i geopolitičko, imat će značajan utjecaj na 

regiju te na interese SAD-a i Zapada. Zaokreti u političkoj dinamici, rasprave o identitetu, 

etnička i uloga religije u državi; te daljnji razvoj civilnog društva bit će zhačajna pitanja na 

dnevnom redu Turske unutrašnje politike. Put do Turskog članstva u EU će bit dugačak i 

težak, a države članice EU neće procjenjivati kandidaturu Turske samo na osnovu 

ekonomskih rezultata nego i na osnovu načina na koji rješava ova opsežna pitanja. Dio 

Turskog uspjeha ovisit će o efikasnosti rasta privatnog sektora zatom u napretku Turske za 

provođenje reformi te o njezinom cilju pune integracije s Zapadom. NATO-vo prisustvo na 

Balkanu i očekivano proširenje u južnoj Europi unaprijedit će veze između Turske i Zapada. 

Ali zbog povijesti, lokacije i interesa Turska će i dalje voditi brigu o svojim susjedima na 

sjeveru – na Kavkazu i Središnjoj Aziji – te na jugu i istoku – Syria, Irak i Iran. 

Uz nekoliko iznimki te države će se i dalje imati problema s pitanjem upravljanja. Kada 

Turska oblikuje politike prema državama u regiji niti jedno pitanje neće dominirati na 

njezinom planu nacionalne sigurnosti. Umjesto toga, Ankara će morati rješavati probleme 

regionlanih rivaliteta uključujući i usvajanje politka prema unutrašnjim i međudržavnim 

sukobima. – proliferacija naoružanja za masovno uništavanje, politike i ekonomije transporta 

energije i prava voda. 

Europa i svijet. Europski planovi će zahtijevati od nje da pokaže svoj utjecaj u svjetskim 

odnosima razmjerno veličini njezine populacije i ekonomskoj snazi. Globalni doseg EU bit će 

zasnovan primarno na ekonomiji: goleme trgovinske i investicijske veze s SAD-om i sve 

snažnije veze s Istočnom i Jugoistočnom Azijom i Latinskom Amerikom. 

U suočavanju s pitanjima izvan regije, Europski lideri će uzimati u obzir svoje globalne 

odgovornosti kao što je izgradnja pravnih mehanizama, unapređivanje diplomatskih kontakata 

i – u manjem omjeru – pružanje nevojne pomoći. Oni će sporadično odgovarati na inozemne 

55

krize – bilo putem UN-a ili ad hoc « koalicijama voljnih» s Washingtonom ili drugima – ali 

neće preuzimati snažne i trajne prekomorske obveze, posebno kada je rječ o slanju trupa. 

Transatlantske veze. Ekonomska pitanja će preteći pitanja sigurnosti po svojoj važnosti do 

2015, a SAD će svoje odnose i Europom definirati sve više kroz EU, ne samo na osnovu 

trogovine nego i u kontekstu upotrebe ekonomskih alata – kao što je pomoć i posebni 

trgovinski odnosi – kako bi se osigurale mirovne inicijative. 

Do 2015 NATO će prihvatiti mnoge, ali ne sve, Srednje/Istočno Europske države. Europska 

sigurnosna i obrambena politika bit će zasnovana na principima partnerstva, prije nego 

zamjene, NATO-a. 

Kanada 

Trendovi. Kanada će biti punopravni sudionik procesa globalizacije u 2015 i vodeći akter u 

Americi nakon Sjedinjenih država, uz Meksiko i Brazil. Ottawa će se još uvije boriti s 

političkim, demografskim i kulturnim utjecajem značajnog broja Azijskih migranata na 

Zapadu kao i s domaćim nacionalističkim osjećajima u francuskom govornom području 

Quebec. Golema i raznolika država će, međutim, ostati stabilna usred konstantnih, dinamičnih 

promjena. 

Ottawa će i dalje naglašavati važnost obrazovanja, a posebno znanosti i tehnologije, za novu 

ekonomiju. Kanada će također promovirati politike oblikovane da zaustave tokove obučenih 

radnika prema jugu te za privlačenje obučenih migranata – posebno profeionalaca iz Istočne i 

Južne Azije – kako bi osigurali da Kanada iskoristi sve prednosti globalizacije. Pitanje 

položaja Quebeca u državi i dalje će poticati nacionalne rasprave. 

Status Kanade kao najvažnijeg ekonomskog partnera SAD-a bit će još više naglašen u 2015. 

Nacionalna osjetljivost na prisvajanje kulture SAD-a ćei dalje postojati čak i kada dvije 

ekonomije postanu još više integrirane. Ottawa će sačuvati csvoj interes za stabilnost i 

prosperitet Istočne Azije zbog sve rastuće kanadske ekonomske, kulturne i demografske 

povezanosti s Pacifičkom regijom. Osim toga bit će razvijene trgovinske veze s Latinskom 

Amerikom putem Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini, te će Kanada iskoristiti 

prednosti razvoja na Zapadnoj hemisferi. Premda će kanađani bit više orjentirani na latinsku 

Ameriku a manje na Europu oni će se još uvijek oslanjati na NATO kao kamen temeljac 

sigurnosti na Zapadu. Poput Europljana, Kanađani će prosuđivati globalno liderstvo SAD-a 

kroz njihove odnose s Rusijom, te posebno s obzirom na strateško oružje i Nacionalnu 

proturaketnu obranu (NMD). 

Unatoč relativno maloj veličini kanadskih vojnih snaga, Ottawa će nastojati sudjelovati u 

globalnoj i regionlanoj raspravi o očuvanju međunarodnog mira u budućnosti. Kanada će i 

dalje izgrađivati svoju tradicionalnu pomoć međunarodnim organizacijama kroz rad za 

poboljšanje efikasnosti UN-a te za veće poštivanje međunarodnih sporazuma, normi i režima. 

Kanađani će biti skloni pozivanju na bolje političko «upravljanje» globalizacijom kako bi se 

ublažili različiti utjecaji na okoliš te kako bi se osiguralo da prednosti globalizacije dopru do 

manje naprednih regija i država. 

56

Latinska Amerika: Prosječni godišnji rast populacije 1998 – 2015 

Latinska Amerika 

Regionalni trendovi. Do 2015 mnoge države u Latinskoj Americi postizat će veći napredak 

kao rezultat širenja hemisgernih i globalnih ekonomskih veza, informacijske revolucije i 

smanjivanja stopa nataliteta. Napredak u izgradnji demokratskih institucija potaknut će 

reforme i promicati napredak zadobivanjem povjerenja od strane investitora. Brazil i Meksiko 

će postati pouzdaniji i sposobniji akteri koji će zahtijevati veće pravo glasa u odnosima u 

hemisferi. Ali će regija ostati osjetljiva na financijske krize zbog svoje ovisnosti o stranim 

financijskim sredstvima kontinuirane uloge jedinstvenih proizvoda u većini ekonomija. 

Najslabije države u regiji, a posebno u Andskoj regiji, će još više zaostajati. Okretanje od 

demokracije u nekim državama bit će potaknuto neuspjehom u efikasnom rješavanju javnih 

zahtijeva, kriminala, korupcije, krijumčarenja droge i pobuna. 

Latinska Amerika – posebno Venezuela, Meksiko i Brazil – postat će sve značajniji 

proizvođači nafte do 2015 te važna komponenta nastajućeg energetskog sistema u Atlantskom 

bazenu. Njihove postojeće naftne rezerve su druge po veličini odmah iza onih na Bliskom 

Istoku. 

Prednosti i ograničenja globalizacije. Kontinuirana liberalizacija trgovine i investicija i 

ekspanzija sporzuma o slobodnoj trgovini unutar i izvan Latinske Amerike bit će značajni 

pokretači rasta. Regionalna trgovinska integracija kroz organizacije kao što je MERCOSUR i 

najvjerojatnije dovršavanje Američke zone slobodne trgovine potaknut će zapošljavanej i 

osigurati politički kontekst za Vlade kako bi ustrajale u provođenju ekonomskih reformi čak i 

protiv suprotnih interesnih grupa. 

Internetsko tržište Latinske Amerike je uravnoteženo kako bi eksponencijlno raslo, 

stimulirajući trgovanje, strane investicije, nove poslove i korporativnu efikasnost. Premda će 

mogućnosti internetskog poslovanja unaprijditi rast tvrtki diljem regije Brazil, Argentina i 

Meksiko će najvejrojatnije imati najviše koristi. 

Demografski zaokreti. Demografija u Latinskoj Americi imat će značajan zaokret – te će se 

naglasiti prednosti nekih država – kako bi se umanjile društvene napetosti i potaknuo veći 

ekonomski rast. Tijekom sljedećih 15 godina, većina država osjetiti će trajno smanjivanje 

broja onih koji traža zaposlenje što će pomoći u smanjivanju nezaposlenosti i povećavanju 

plaća. Međutim, neće sve države imati takve zaokrete: Bolivija, Ekuador, Honduras, 

Nikaragua i Paragvaj će se još uvijek suočavati s povećanjem popualcije u potrazi za 

zaposlenjem. 

Napredak nazadovanja u demokratizaciji. Do 2015 ključne države će ostvariti napredak u 

izgradnji snažnijih i sposobnijih demokratskih institucija. Demokratske institucije u Meksiku, 

Argentini, Čileu i Brazilu bit će spermne na kontunuirano podizanje vrijednosti konsolidaciji. 

U drugim državama, kriminal, javna korupcija, širenje siromaštva i neuspjeh Vlada da otkloni 

sve veće nejednakosti dohodaka predstavljat će plodno tlo za populističke i autoritarne 

političare. Porast stope kriminala doprinjet će uzimanju zakona u svoje ruke i nezakonitim 

ubojstvima do strane policije. Rastuće kriminalne aktivnosti – uključujući pranje novca, 

krijumčarenje stranaca i droge – bi mogle preplaviti neke Karipske države. Demokratizacija 

na Kubi ovisit će o tome kako i kada će Fidel Castro otići sa scene. 

57

Rastući jaz između regija. Do 2015 jaz između naprednijih i demokratičnijih država u 

Latinskoj Americi i drugim državama će se proširiti. Države koje ne mogu ili nisu voljne da 

provedu reforme će u najboljem slučaju imati uspporeni rast. Nekoliko država će se u 

intervalima boriti s ozbiljnim unutrašnjim politčkim i ekonomskim problemima kao što su 

kriminal, korupcija, i ovisnost o jednom proizvodu kao što je nafta. Države s visokom stopom 

kriminala i raširenom korupcijom neće postići politički konsenzus za provođenje ekonomskih 

reformi te će se stoga suočiti s malim mogućnostima rasta. Premda će siromaštvo i 

nejednakost ostati endemske diljem regije, države s visokom stopom nataliteta suočavat će se 

s još većim stopama siromaštva i nezaposlenosti. 

Andske države – Kolumbija, Venezuala, Ekuador i Peru – bit će na prvom mjestu za velike 

izazove različite prirode i porjekla. Natjecanje za oskudne resurse, demografski pritisci i 

nedostatak mogućnosti za zapošljavanje najvjerojatnije će uzrokovati bijes radnika da postave 

i provedu agresivniju taktiku u budućnosti. Izmorenost ekonomskim nevoljama i duboki 

cinizam u naroda oko pitanja političkih institucija, posebno tradicionalnih stranaka, moglo bi 

dovesti do nestabilnosti u Venezuali, Peruu i Ekuadoru. Razrješavanje dugotrajnih gerilskih 

ratova ključno je za budući napredak Kolumbije. Kubanska ekonomija pod Castrovom 

Vladom će još više zaostati iza većine Latinsko Američkih državakoje su prihvatile 

globalizaciju i praksu slobodnog tržišta. 

Povećanje migracija. Pritisak legalnih i ilegalnih migracija na SAD i regionalno će rasti 

tijekom sljedećih 15 godina. Demografski faktori, politička nestabilnosti, osobna nesigurnost, 

siromaštvo, razlikeu palćama, rast mreža za krijumčarenje stranaca i šire obiteljske veze će 

potaknuti Latinsko Američke radnike da odu u Sjedinjene države. El Salvador, Guatemala, 

Honduras i Nikaragua će postati još veći izvori ilegalnih migranata. U Meksiku, opadanje 

rasta populacije i snažne ekonosmke mogućnosti postepeno će smanjivati pritisak na traženje 

posla u SAD-u, ali će nejednakosti u životnom standardu, potrebe SAD-a za radnom snagom i 

obiteljske veze ostati i dalje snažni faktori pokreta. Značajna politička nestabilnost tijekom 

tranzicijskog procesa na Kubi dovest će do masovnih migracija. 

• Rast Srednje Američkih i Meksičkih mreža za krijumčarenje ljudi pojačat će probleme 

duž granice SAD-a. 

Ilegalne migracije unutar regije postat će prijepornije pitanje između Latinsko Američkih 

Vlada. Argentina i Venezualaveć imaju milijune neregistriranih radnika iz susjednih država, a 

ogorčenost ilegalnih radnika bi se mogla povećati. Premda će mnogi migranti s Haitia težiti 

SAD-u, Haitski susjedi Caribi će također osjetiti teret. 

Značajni diskontinuiteti 

Trendovi istaknuti u ovoj studiji zasnovani su na kombinaciji pokretača koja je najvjreojatnija 

za sljedećih 15 godina. Međutim, ti pokretači mogu dovesti do trendova potpuno različitih od 

ovdje opisanih. Stoga su ovdje navedene mogućnosti različite od onih prezentiranih u studiji: 

• Ozbiljno opadanje životnog standarda za veliki dio pučanstva u nekoliko glavnih 

država Bliskog Istoka i neuspjeh Izraela i Palestine da sklope čak i «hladni mir», što bi 

moglo dovesti do ozbiljnih, nasilnih političkih prevrata u Egiptu, Jordanu i Saudijskoj 

Arabiji. 

58

• Trendovi prema različitijim, pokretnijim transnacionalnim terorističkim mrežama što 

bit dovelo do stvaranja međunarodnih terorističkih koalicija s različitim protu – 

Zapadnim ciljevima i pristupom WMD. 

• Još jedna globalna epidemija na tragu HIV/AIDS ili ubrzane promjene obrazaca 

vremenskih prilika koje se mogu pripisati globalnom zatopljavanju, s ozbiljnim 

štetama i enormnim troškovima za nekoliko država u razvoju – donošenje i 

provođenje globalnog konsenzusa o potrebi za konkretnim akcijama o zdravstvenim 

pitanjima i okolišu. 

• Države od najveće brige za strateške interese SAD-a – kao što je Iran, Nigerija, Izrael 

ili Saudijska Arabija – neće uspjeti u rješavanju ozbiljnih unutrašnjih religijskih i 

etničkih podjela i posljedica kriza. 

• Rastuća globalna pokretljivost postat će moćna i trajnaglobalna politička i kulturna 

snaga – koja će biti prijetnja Zapadnim Vladama i korporativnim interesima. 

• Kina, Indija i Rusija će de fact formirati geo – strateški savez u pokušaju da budu 

protuteža utjecajima SAD-a i Zapada. 

• Savezništvo SAD-a i Zapada će se srušiti dijelom zahvaljujući intenziviranju rasprava 

oko trgovine i natjecaju za vodstvom u rješavanju sigurnosnih pitanja. 

• Glavne Azijske države osnovat će Azijski monetarni fond ili manje vjerojatno Azijsku 

trgovinsku organizaciju, potkopavajući IMF i WTO te mogućnosti SAD-a da pokazuje 

globalno ekonomsko liderstvo. 

59

Dodatak 

Četiri alternativne globalne budućnosti 

U rujnu i listopadu 1999 NCI je inicirao rad na Globanim trendovima 2015 

susponzoriranjem s Državnim Uredom/INR i CIA-inim projektom Predviđanja Globalne 

budućnosti dviju neklasificiranih radionica na temu Alternativne globalne budućnosti: 

2000-2015. Radionice su okupile nekoliko desetaka vladinih i nevladinih stručnjaka s 

različitih područja. 

Prva radionica identificirala je glavne faktore i događaje koji će pokrenuti globalne promjene 

do 2015. Fokus je bio usmjeren na demografiju, prirodne resurse, znanost i tehnologiju, 

globalnu ekonomiju, upravljanje, socijlano/društvene identitete i sukobe te na identificirane 

glavne trendove i regionalne varijacije. Te analize postale su osnova za kasnije elaboracije u 

Globalnim trendovima 2015. 

Druga radionica razvila je četiri alternativne globalne buudćnosti u kojima će ti pokretači 

međudjelovati na različite načine do 2015. Namjera svakog scenarija je da konstruira mogući, 

politički relevantnu priču o tome kako bi ta budućnost mogla izgledati: naglašavanjem 

ključnih nesigurnosti, diskontinuiteta, mogućih ili « nepredviđenih» događaja te 

identificiranje glavnih političkih i obavještajnih izazova. 

Scenario № 1 Uključiva globalizacija: 

Kreposan krug razvoja tehnologije, ekonomski rast, demografski faktori i efikasno upravljanje 

omogućuju većini ljudi na svijetu da imaju koristi od globalizacije. 

Tehnološki razvitak i difuzija – u nekim slučajevima potaknuti ozbiljnim ekološkim ili 

zdravstvenim krizama – bit će iskorišteni za efikasno rješavanje nekih problema razvijenog 

svijeta. Golemi ekonomski rast – potaknut snažnim političkim konsenzusom o liberalizaciji 

ekonomije – dovest će do širenja bogatstva i ublažavanja demografskih i resursnih problema. 

Upravljanje će biti efikasno i na nacionalnoj i na mađunarodnoj razini. U mnogim državama 

uloga države će se smanjiti jer će njezine funkcije biti privatizirane ili izvršavane 

partnerstvom javnog i privatnog, a globalna suradnja će se intenzivirati oko brojnih pitanja 

kroz različite međunarodne sporazume. 

Sukobi će biti minimalni unutar i između država koje će imati koristi od globalizacije. 

Manjina ljudi u svijetu – u Sub- Saharskoj Africi, na Bliskom Istoku, Srednjoj i Južnoj Aziji i 

u Andskoj regiji – neće imati koristi od ovih pozitivnih promjena, a unutrašnji sukobi će se 

nastaviti u i oko tih država te će stoga one zaostajati. 

Scenario № 2: Štetna globalizacija 

Globanla elita će imat sreće, ali većina svjetske populacije neće imati koristi od globalizacije. 

Rast populacije i oskudnost sredstava predstavljat će ogroman teret za države u razvoju, a 

migracije će postati glavni uzrok među državnih tenzija. Tehnologije ne samo da neće uspjeti 

rješiti probleme zemalja u razvoju nego će također bit iskorištavane do negativnih i 

nezakonitih mreža te će bit inkorporirane u destabilizirajuća oružja. Globalna ekonomija će 

se podijeliti na tri: kontinuirani rast u razvijenim državama; brojne države u razvoju koje će 

imati niski ili negativni rast per capita što će bit rezultat rastućeg jaza s razvijenim svijetom, te 

dramatičan rast nalagalne ekonomije. 

Upravljanje i političko vodstvo bit će slabi i na nacionalnim i na međunarodnoj razini. 

60

Broj unutrašnjih sukoba će se povećati, potaknuti neispunjenim očekivanjima, 

nepravičnostima i povećanim tenzijama u zajednicam; WMD će se umnožavati te će bit 

upotrebljni u najmanje jednom unutrašnjem sukobu. 

Scenariji № 3: Regionalno natjecanje 

Regionalni identiteti će se izoštriti u Europi, Aziji i Amerikama potaknuti rastućim političkim 

otporima u Europi i Istočnoj Aziji zbog globalne nadmoći SAD-a, globalizacije upravljane od 

strane SAD-a, te zbo preokupacije svake regije s svojim vlastitim ekonomskim i političkim 

prioritetima. Pojavit će se nejadnaka difuzija tehnologija, odražavajući različite regionalne 

koncepte intelektualnog valsništva i stavove prema biotehnologiji. Regionalne ekonomske 

integracije u trgovini i financijama će se povećati kao rezultat i prilično visokih razina 

ekonomskog rasta i povećanja regionalne konkurentnosti. 

I državne i institucije regionalnog upravljanja uspjevat će u glavnim razvijenim i nastajućim 

tržišno orjentiranim državamajer će vlade prepoznati potrebu rješavanja regionalnih problema 

koji stvaraju pritiske te potrebu preusmjeravanja odgovornosti s globalnih na regionalne 

institucije. S obzirom na preokupiranost triju glavnih regija sa svojim vlastitim brigama, 

države izvan ovih regija u Sub – Saharskoj Africi, na Bliskom Istoku i u Srednjoj i Južnoj 

Aziji imat će samo nekoliko mjesta na koja će se moći obratiti za sredstva i političku pomoć. 

Vojni sukobi između i unutar tri glavne regije se neće ostvariti, ali će se unutrašnji sukobi 

povećati u i ko država koje zaostaju. 

Scenariji № 4: Post – polarizirani svijet 

Preokupiranost SAD-a unutrašnjim problemima će se povećati usporavanjem ekonomije 

SAD-a te njezinom stagnacijom. Ekonomske i poltiičke tenzije s Europom će rasti, a 

savezništvo SAD-a i Europe će se pogoršati kada SAD povuku svoje trupe i Europa se okrene 

sebi, oslanjajući se na svoje valstite regionalne institucije. Istovremeno, kriza nacionalnog 

upravljanja dovest će do nestabilnosti u Latinskoj Americi, a posebno u Kolumbiji, Kubi, 

Meksiku i Panami prisiljavajući SAD da se koncentrira na regiju. 

Indonezija će se također suočiti s unutrašnjim krizama i rezikom dezintegracije, što će nagnati 

Kinu na osnivanje brojnih ad hoc mirovnih snaga. Inače, Azija će bit općenito napredna i 

stabilna, omogućavajući SAD-u da se koncentriraju na druga područja. Normalizacija 

Korejskih odnosa i de facto ujedinjenje će se nastaviti, Kina i Japan će osigurati značajnu 

financijsku pomoć za ujedinjavanje Koreja, a SAD će započeti s povlačenjem svojih trupa iz 

Koreje i Japana. Tijekom vremena, ovi geostrateški zaokreti zapalit će dugotrajne nacionalne 

rivalitete među Azijskim silama jer će Kina postaviti ultimatum Japanu demontira svoj 

nuklearni program a Japan – pozivajući se na svoj bilateralni sporazum s SAD-om – pozove 

SAD na ponovnu intervenciju u Aziji zbog neprijateljskih okolnosti na granici velikog rata. 

Uzimajući u obzir prioritete Azije, Amerike i Europe države izvan ovih regija će bit 

marginalizirane i praktično bez izvora političke ili financijske pomoći. 

Opći zaključci scenarija 

Četiri scenarija mogu bit podjeljena na dva dijela: prvi dio koji donosi «pozitivne» i 

«negativne» efekte globalizacije; i drugi dio koji prikazuje kompetitivne ali ne sukobljavajuće 

regionalizme i prelazak u regionalne vojne sukobe. 

61

• U svim osim prvog scenarija, globalizacija ne dovodi do široke globalne suradnje. 

Umjesto toga, u drugom scenariju, negativni efekti globalizacije potiču ekstenzivnu 

dislokaciju i sukobe, dok treći i četvrti scenario potiču regionalizam. 

• U sva četiri scenarija, države koje su negativno pogođene rastom populacije, 

nedostatkom sredstava i lošim upravljanjem, te koje neće imati koristi od 

globalizacije, bit će sklone unutrašnjim sukobima i riziku propadanja države. 

• U sva četiri scenarija, efikasnost nacionlnog, regionalnog i međunarodnog upravljanja 

i barem skroman ali stalan ekonomski rast su ključni. 

• U sva četiri scenarija , globalni utjecaj SAD-a slabi. 

62

Globalni trendovi 2015 - Centar za politoloÅ¡ka istraÅ¾ivanja

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?