Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavije: uzroci, tijek i ...

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1obzirom na taj srbijansko-slovenski sukob i tvrduobranu stavova, očekivati da će se na Izvanrednomkongresu SKJ iznaći zajedničko rješenje.Srbija se nadala da će izolacijom na kongresuprisiliti Sloveniju da prihvati njihov prijedlog reforme.Milošević je pritom vjerovao u potporu predstavnikaBiH i Makedonije, a smatrao je, usto,kako mu strategija izolacije Slovenije ponajvišeovisi o poziciji i držanju hrvatskih komunista, koji,što je već prikazano, nisu bili za Savez saveza,no još manje su prihvaćali i mogućnost srbijanskedominacije putem nadglasavanja. Stoga, odpočetka 1989. godine, nastaje i sve izraženijisrbijansko-hrvatski sukob, koji se razvijao i odvijaou kontekstu širenja antibirokratske revolucijena Hrvatsku, a uz srbijansko naglašavanje ugroženostiSrba u Hrvatskoj. Usto, u Hrvatskoj jepostojao i snažan otpor kosovizaciji Hrvatskete dominaciji Srbije uz pomoć centralizacije iuvećanja federalnih ovlasti. On je vrlo jasno vidljivkroz javni diskurs u Hrvatskoj. Ipak, natprosječniudio Srba u SKH i postojanje još uvijeknezanemarivog dogmatskog krila unutar Partijerezultirali su nekim kompromisima (primjericeu spomenutom Statutu SKH) i nejasnim, preopćenitimaprijedlozima (demokratsko jedinstvo,jugoslavenska sinteza...).Naposljetku, prije održavanja Izvanrednogkongresa SKJ, provedeno je i istraživanjemeđu članovima republičkih partija o ključnimpitanjima društvene i političke reforme. Za većinskoodlučivanje unutar Federacije u najvećojmjeri bilo je članstvo Srbije (73), Crne Gore (66),Vojvodine (65), Makedonije (57) te BiH (52 posto).Slovensko članstvo, pak, izrazito je bilo zakonsenzualno odlučivanje (67 posto). I hrvatskoi kosovsko članstvo, više su zagovarali konsenzualnonačelo. Zanimljivo je, nadalje, da je70,1 posto svih članova podupiralo demokratskicentralizam unutar SKJ. Samo je slovenskočlanstvo većinski tražilo (73 posto) zamjenu tognačela uvođenjem konsenzualnog odlučivanja,dok se članstvo u svim ostalim republičkima ipokrajinskim savezima većinski opredijelilo zademokratski centralizam: u Srbiji 81, Crnoj Gori78, Vojvodini 77, BiH 76, Makedoniji 68, Kosovu66 i Hrvatskoj 64 posto. Važno je još naglasitida je u Hrvatskoj slovenski program ekonomskihreformi podupiralo 45 posto, reformu političkogsustava 33 posto i partijsku reformu 23 postočlanstva, dok srbijanski program nije imao gotovonikakvu potporu: četiri do šest posto, iakosu 25 posto članstva činili hrvatski Srbi (Jović,2003.: 462-467).4. Deklaracija 14. kongresa SKJOdbor za pripremu 14. kongresa SKJ nasvojoj je 3. sjednici odlučio da se izradi deklaracijakao opći dokument predstojećeg kongresa.O njoj se raspravljalo na sjednici CK SKJpotkraj prosinca 1989. godine, a ona je, premaobrazloženju sekretara Predsjedništva CK SKJ irukovoditelja Radne grupe za izradu deklaracijeŠtefana Korošeca, trebala predstavljati kongresnusintezu, ali biti i dopuna ostalima kongresnimdokumentima. Ujedno je trebala poslužiti i kaoprijelazni dokument dok se ne usvoji novi programSKJ. Korošec je s tim u vezi naglasio kakodeklaracija predstavlja napuštanje starog modelate pokušaj mobilizacije i obrane demokratskogpotencijala SKJ. Dodao je da SKJ i dalje želiupravljati društvom, ali da to mora ostvariti nademokratskim i slobodnim izborima. CK SKJ jeprihvatio prijedlog deklaracije, a odlučeno je dase ona i objavi u dnevnim listovima radi otvaranjajavne rasprave o njoj. Konačan tekst togdokumenta trebao se usvojiti na 14. kongresu, anjegova važnost bila bi jednaka ostalim kongresnimdokumentima (Večernji list, 27.12.1989.: 3).Na istoj sjednici CK SKJ raspravljalo sei o Izvještaju o radu CK SKJ između 13. i 14.izvanrednog kongresa SKJ. Najveći dio primjedabaodnosio se na nedovoljnu jasnoću priocjenama uzroka sveukupne društvene krize,i odgovornosti CK SKJ za njeno produbljivanje(Večernji list, 27.12.1989.: 2).A treća točka dnevnog reda iste sjedniceodnosila se na raspravu o Nacrtu dokumentao preobražaju SKJ. U vrijeme rasprave izbilaje žustra polemika između ponekih srbijanskihi slovenskih članova CK SKJ, a otpočela je uvezi sa zaključcima 11. kongresa slovenskihkomunista u kojima se traži transformacija SKJu Savez saveza. Stanko Radmilović je, pritom,naglasio kao se uz asimetričnu državu sadatraži i asimetrični SKJ te izjavio kako Srbija nemože prihvatiti zajedništvo kakvo se namećeiz Slovenije. Dok se inzistira na konfederalnojfederaciji, dodao je, Srbija će poduzimati mjerezaštite svojih interesa. Na to je reagirao JanezKocijančić, napominjući kako postaje dosadnoako na sjednicama CK nema prozivki i pokušajadiscipliniranja komunista Slovenije. Na Radmilovićevuizjavu kako Srbija „neće sagnuti glavu“,on je odgovorio da se može reći kako „ni Slovenijaneće sagnuti glavu“ te zaključio: „Prošlasu vremena kad se Slovenija mogla zaplašiti. Snama se može diskutirati samo na ravnopravnojosnovi“ (Večernji list, 27. 12. 1989.: 4). Ova jerasprava ilustrativno izrazila i pokazala podjelecentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr25

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1unutar SKJ te teško uskladive stavove predstavnikaSrbije i Slovenije. Već tada je bilo jasno daće se na Izvanrednom kongresu SKJ teško moćipostići bilo kakav dogovor. Pitanje je zapravo bilohoće li će SKJ preživjeti i može li kongres odgoditirascjep unutar Partije nekim kompromisnimodgađanjem ili će doći do konačnog rascjepa.Deklaracija SKJ nosila je naziv Novi projektza demokratski socijalizam i Jugoslaviju. Unjenom uvodnom dijelu se naglašava kako jeriječ o političkoj deklaraciji o „zajedničkim ciljevimai neposrednim namjerama s kojima jugoslavenskikomunisti nastupaju u koncipiranju i provedbidruštvene reforme i izgrađivanju budućeglika jugoslavenskog socijalizma“. Ona je trebalapremostiti razdoblje između postojećeg ibudućeg Programa SKJ. U njoj se, u samomepočetku, detektiraju i promjene u socijalističkomsvijetu, te se navodi da je došao kraj autoritarnomsocijalizmu i da je nastupilo vrijeme uspostavedemokratskog socijalizma. U tom se sklopuzastupa nužnost izgradnje društva u kojemu ćeprirodna i neotuđiva prava pojedinca biti iznadsvega. Stoga se i SK opredijelio za političkipluralizam i napuštanje monopola Partije, a sbudućim uređenjem Jugoslavije prema avnojevskimnačelima. To znači federativno uređenje uzsveobuhvatnu demokratizaciju i ustavno formiranjeefikasnije Federacije. Pritom suverenitetpripada federalnim jedinicama, ali i „građanimaJugoslavije sa svojim neotuđivim narodnimsuverenitetom“. Na području gospodarstavanajavljeno je napuštanje dogovorne i uvođenjetržišne ekonomije, kao i nužnost postojanja različitihoblika vlasništva (privatizacija na područjuprofitnih djelatnosti). SKJ je, ipak, u dokumentuostao vjeran samoupravljanju i socijalnoj državina načelima novoga demokratskog socijalizma.Posebno je naglašena i potreba očuvanja, tezaštite okoliša i svijest o globalnim problemima,odnosno promjenama u međunarodnim odnosima.U skladu s tim, Jugoslavija ostaje vjernapokretu nesvrstanih, ali izražava i želju da seu potpunosti uključi u proces europskih integracija.No, u deklaraciji se o ključnom pitanjusamog kongresa, transformaciji i organizacijiSKJ, zauzima općenit i načelan stav: samo senaglašava da se SKJ mora „što prije preobrazitiu modernu demokratiziranu političku organiza-U integralnom obliku objavljena je, među ostalim, i uVjesniku 16. siječnja te u Komunistu 19. istog mjeseca1990. godine.Ovakva formulacija predstavlja stanoviti kompromisizmeđu dva tada postojeća tumačenja suvereniteta uJugoslaviji. Prema jednome tvrdilo se da suverenitetpripada republikama, a prema drugome narodima,neovisno o republičkim granicama.ciju s obnovljenim socijalističkim programom“.Na samoma kraju dokumenta navode se, pak,prioritetni politički potezi nakon kongresa: transformacija,Program i Statut SKJ, priprema novogustava, prihvaćanje međunarodnih akata u vezis pravima čovjeka, ukidanje verbalnog delikta,zakonodavna priprema višestranačkih izbora,provođenje jugoslavenskog programa o Kosovu,pokretanje postupka za uključenje Jugoslavijeu Europsko vijeće, konsenzus o programu zaobaranje inflacije, radikalna privredna reformai uključivanje Jugoslavije u europske i svjetskeintegracijske procese.Deklaracija SKJ predstavljala je posljednjizajednički pokušaj SKJ da ponudi rješenjeizlaska iz društvene krize, no pokazalo se, ipak,da je kompromis ostvariv samo kada je riječ onačelnima pitanjima i formulacijama. Usto, bio jeto samo prijedlog o kojemu se tek trebalo raspravljatina predstojećem kongresu.5. 14. izvanredni kongres SKJ, 20.-23. siječnja1990. godinePosljednji, 14., a prvi izvanredni, kongresSKJ održao se od 20. do 23. siječnja 1990.u Sava centru u Beogradu. Delegati na njemubirali su se proporcionalno broju članova Partijeu republikama i pokrajinama. Uz njih su sudjelovalii izabrani delegati iz JNA, a po automatizmudelegatski status na kongresu imali su i članoviorgana SKJ. Na kongresu je trebalo usvojitideklaraciju SKJ, dokumente o reformi privrednogai političkog sustava, rezolucije o Kosovu,dobrosusjedskim odnosima i položaju pripadnikanaroda Jugoslavije koji kao nacionalne manjinežive u susjednim zemljama. Na njemu se takođertrebao usvojiti i dokument o preobražaju SKJ teusvojiti odluke o promjeni postojećeg StatutaSKJ i izradi novoga programa SKJ (SlobodnaDalmacija, 21.1.1990.: 2).Već na samom početku, u raspravi okoPoslovnika, izbila je polemika između slovenskog(Borut Pahor) i srbijanskog delegata (MilomirMinić). Pahor je, naime, predložio da se neIzabranih delegata bilo je 1457: iz Srbije 564 (uključujućidelegate Vojvodine: 137 i Kosova: 94), BiH 248, Hrvatske216, Makedonije 141, Slovenije 114 i Crne Gore 99 teiz JNA 68, uz još sedam članova organa Federacije.To je, s još 198 delegata iz organa SKJ, ukupno činilo1655 delegata (Danas, 30.1.1990: 8). Prema izvještajuVerifikacijske komisije, podnesenom nakon 1. plenarnesjednice, u radu je kongresa sudjelovao 1601 delegat(Slobodna Dalmacija, 21.1.1990: 5; Politika, 21. 1.1990: 1). Na početku 2. plenarne sjednice, pak, u raduje kongresa sudjelovalo 1612 delegata s pravom glasa(Vjesnik, 23.1.1990.: 5).centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr26

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1koristi preglasavanje pri usvajanju Deklaracije iStatuta SKJ, a Minić mu je odgovorio da su nakongres došli članovi jedinstvenog SKJ, odnosnoda Kongres odlučuje prema Statutu SKJ, ane prema Poslovniku kongresa. Polemika jenastavljena i kada je predsjedavajući plenarnesjednice, Stefan Korošec, predložio dnevnired. Rasprava se vodila oko amandmana da seDeklaracija usvoji odmah na plenarnoj sjednici,čime bi se uputila jasna poruka javnosti o jedinstvui spremnosti SKJ na reformu. Za taj amandmanglasalo je 780, a protiv je bilo 649 delegata.Iz rasprave, koja je potrajala gotovo tri sata,protiv tog prijedloga ponajviše su bili delegati izSrbije. Ipak, amandman nije prošao, jer za usvajanjeamandmana bila je potrebna dvotrećinskavećina delegata. Predsjedništvo je kongresa,međutim, predložilo kompromisno rješenje premakojemu bi se Deklaraciji dao prioritet, ali uzdiskusiju o amandmanima (na tekst Deklaracijepodneseno je 150 amandmana) u komisijama.Rad je kongresa, inače, podijeljen u trikomisije: za privrednu reformu, reformu političkogsustava i preobražaj SKJ, a na kraju plenarnesjednice predsjednik je Predsjedništva CKSKJ Milan Pančevski pročitao, kako je bilo uobičajenona komunističkim kongresima, uvodnireferat: „SKJ i društvena reforma“. Potom je, upopodnevnim satima, kongres nastavio rad ukomisijama (Slobodna Dalmacija, 21.1.1990.: 2-5; Politika, 21.1.1990.: 1-2).Rad u komisijama, posebno drugogadana, još je jednom pokazao dubinu podjelaunutar SKJ. Sukob dviju koncepcija uređenjaJugoslavije i Partije dominirao je u gotovo svakojraspravi po komisijama. Dominantni sukob izmeđudelegata Slovenije i Srbije na određeni jenačin zasjenio delegate iz ostalih dijelova Jugoslavijekoji su nemoćno promatrali uglavnom ultimativnezahtjeve sukobljenih strana. Već tadasu se potvrdile prognoze onih koji su smatrali daje bilo kakav kompromis na kongresu nemoguć.U radu Komisije za reformu političkogsustava prevladavala je svađa slovenskihi srbijanskih delegata. U svom izlaganju vođaslovenskih komunista Milan Kučan naglasio jeda je SR Slovenija suverena država slovenskognaroda te da ne prihvaća unitarno i centralističkouređenje Federacije. Nakon njega nastupa Milošević,koji je, među ostalim, naveo: „Predlog dase SKJ pretvori u Savez saveza samo je u interesubirokratskih elita tih posebnih SK. Iz njihovihštabova kuju se planovi za međusobni rat jugoslovenskihkomunista, a ja bih rekao i jugoslovenskihnaroda.“ Nastavio je, potom, govoriti oopredjeljenju Srbije za jedinstvenu Jugoslaviju ijedinstveni SKJ. Poslije toga uslijedila je žestokarasprava s nebrojenima replikama i komentarima.Ilustrativan je, pritom, bio komentar bosansko-hercegovačkogadelegata Raifa Dizdarevićakoji je naglasio da je Jugoslavija već duže vrijemeopterećena štetnim sukobom rukovodstavaSK Slovenije i SK Srbije. Pozvao je komunisteSlovenije i Srbije da kroz izravne razgovore riješesvoje nesporazume, a da ostale poštede ultimativnihrasprava. Takav apel bio je neostvariv jernije bila riječ samo o sukobu spomenutih rukovodstavanego o sukobu nositelja posve različitihkoncepcija budućeg uređenja države (Borba,22.1.1990.: 3; Večernji list, 22.1.1990.: 3).Slična atmosfera vladala je i u radu ostalihkomisija. Na sjednici Komisije za preobražajSKJ i statutarna pitanja najviše polemika izazvaoje, primjerice, prijedlog delegata iz HrvatskeIve Družića. On je, naglašavajući opredjeljenjeza višestranački pluralizam, predložio raspuštanjeSKJ prema dotadašnjim načelima, te sezaložio da se od SKJ, SSRNJ, Saveza omladinei ostalih organizacija koje to žele formiraSocijalistička ili Socijaldemokratska strankaJugoslavije kao savez samostalnih republičkihorganizacija (Vjesnik, 22. 1. 1990.: 4). Polemikaje odmah pokazala podijeljenost unutar SKJoko dosega reforme, odnosno demokratizacije.Dok su rukovodstva Hrvatske i Slovenije bila zaponovno pridobivanje legitimiteta na slobodnimavišestranačkim izborima, srbijansko je rukovodstvo,s druge strane, bilo sklonije kozmetičkimpromjenama i demokratizaciji na socijalističkojosnovi. 10 A i Pančevski je u spomenutom uvodnomkongresnom referatu naveo da se političkipluralizam u Jugoslaviji mora zasnivati na socijalističkojorijentaciji, a pravno se treba rigoroznozabraniti rad udruženja ili stranaka čiji je programusmjeren na rušenje osnova sustava (Borba,20.1.1990.: 13).U kasnopopodnevnima satima drugogadana slovenska je delegacija sazvala konferencijuza novinare zbog nezadovoljstva tijekom rada14. kongresa. Ciril Ribičić je tada izjavio kakoslovenski delegati nemaju mandat da mijenjajuili odustaju od stavova svoga kongresa. U izjavisročenoj na sastanku slovenskih delegata navodise, pak, da je Kongres došao u slijepu ulicu10 U tom je smislu zanimljiva bila Miloševića ocjena u prijespomenutom govoru prema kojoj se događaji u drugimsocijalističkim zemljama ne mogu usporediti s onima uJugoslaviji, jer one ruše jedan svijet koji je u Jugoslavijisrušen još 1948. godine. Pridodao je, pritom, kako„Jugoslaviju niko sa strane nije gradio, neće je niko sastrane ni rušiti“ (ta je izjava, inače, predstavljala središnjidio naslovne stranice beogradske Politike 22.1.1990.godine).centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr27

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1koja će završiti raspadom SKJ. Tražili su prekidrada po komisijama i sazivanje plenarne sjednicena kojoj bi se raspravljalo o bitnim pitanjima izDeklaracije, a prije toga trebalo bi se još i riješitipitanje organizacije SKJ kao saveza republičkihorganizacija. Također je navedeno da se obitnim programskim, kadrovskim i statutarnimapitanjima ne može odlučivati preglasavanjem.Nakon četverosatnoga zasjedanja Predsjedništvoje kongresa objavilo, u približno 23sata, da noćne plenarne sjednice neće biti, a dakomisije trebaju tijekom noći završiti rad na kongresnimdokumentima. Time je odbijen zahtjevslovenskih delegata, pa je plenarna sjednica,kao što je bilo i planirano, najavljena za ponedjeljak(Vjesnik, 22.1.1990.: 4; Borba, 22.1.1990.: 1;Večernji list, 22.1.1990.: 2; Politika, 23.1.1990.:7).Najznačajnija komisija u radu kongresabila je ona za reformu političkog sustava, očemu svjedoči i činjenica da su u njenom radusudjelovali najvažniji partijski ljudi. Rasprave utoj komisiji (uz sudjelovanje približno 450 delegata,koji su podnijeli 400 amandmana, ponajvišeo prijedlogu Deklaracije) izrazile su i potvrdilepodijeljenost unutar SKJ u vezi s najvažnijimpitanjima. U njenom izvještaju navodi serealnost uvođenja političkog pluralizma i jednoglasnopodupire sloboda političkog udruživanja.Ipak, s druge strane, upozorava se i na opasnostjednostranosti ili idealizacije stranačkoga modelapolitičkog udruživanja. Iznesene su i različiteteze u vezi s nositeljem suvereniteta u Federacijii njenom funkcioniranju. Pritom su bile vidljivebitne razlike u mišljenjima u vezi s uzrocimameđunacionalnih sukoba u zemlji i situacijomna Kosovu. A u vezi s pitanjima transformacijeSKJ iznose se raznoliki prijedlozi: od zahtjevaza većim jedinstvom Partije i Savezom savezado inicijative za formiranjem dviju novih političkihstranaka – Komunističke i Socijalističke stranke.Naposljetku, razmimoilaženja i polemikeoko prijedloga drugih, obilježile su rad i preostaledvije komisije. U komisiji za privrednu reformuodlučeno je, primjerice, da je nužno napustitizablude dogovorne ekonomije i u punome smisluafirmirati tržišnu ekonomiju. (Vjesnik, 23.1.1990.:4; Slobodna Dalmacija, 23.1.1990.: 4).6. Druga plenarna sjednica i prekid 14.kongresaU ponedjeljak, 22. siječnja, oko 15:00sati, počela je 2. plenarna sjednica pod predsjedanjemcrnogorskog lidera Momira Bulatovića,koji je predložio da se na sjednici raspravei usvoje kongresni dokumenti, te izvještaji oradu kongresnih komisija i izaberu članovi tijelaSKJ. Najviše amandmana, njih 458, odnosilo sena Deklaraciju. Na zatvorenim sjednicama, pak,prema pisanju Borbe (24.1.1990.: 3), napravljenje ustupak slovenskim delegatima u svezi s njihovimzahtjevom da se najprije raspravlja o Deklaracijikao ključnom dokumentu. No, u višesatnomglasanju o amandmanima svi su prijedlozislovenskih delegata bili odbačeni. Tijesno jeodbačen i prijedlog jednog slovenskog delegatada se prekine ekonomska blokada iz Srbije. Biloje i slučajeva odbacivanja amandmana delegataiz Slovenije, a prihvaćanja sličnih amandmanapredloženih od delegata iz drugih republika. No,ključni je bio amandman Janeza Kocijančića ukojemu se predlaže da se odredba o preobražajuSKJ („treba da se preobrazi u modernu, jedinstvenu,demokratsku političku organizaciju“)zamijeni formulacijom da je SKJ partija „ravnopravnihrepubličkih organizacija SK koje seslobodno udružuju u SKJ“ (Danas, 30.1.1990.:10). A prije samog glasanja o tom amandmanuRibičić je, usto, upozorio da je riječ o amandmanucijele republičke delegacije i kongresa SKSlovenije. Pritom je ponovio stavove slovenskedelegacije o Savezu saveza te ravnopravnosti isamostalnosti republičkih organizacija, odnosnoneprihvaćanju preglasavanja. Ponavljanjetih stavova izazvalo je, međutim, burne replike.Delegatkinja iz Srbije naglasila je, primjerice, dasu delegati iz Slovenije znali kako njihovi stavovineće biti prihvaćeni te ih je pozvala da napusteKongres „i neka puste nas primitivce da si samiorganiziramo Partiju onako kako znamo“. Bulatovićje potom stavio amandman na glasanje,a na prijedlog Pančevskog, prije izjašnjavanjadelegata, obznanio stanku od 15 minuta. Polasata kasnije sjednica je nastavljena, a amandmanKocijančića odbijen je s 1156 glasova protivi 169 glasova za (Vjesnik, 23.1.1990.: 5).Na kraju izjašnjavanja o amandmanimana Deklaraciju za riječ se u približno 22,30 satiponovno javio Ribičić, napominjući kako je nesamo vidljivo da se ne želi prihvatiti slovenskainicijativa o Savezu saveza nego ni „minimumkoji bi osiguravao autonomnost, samostalnost iravnopravnost“ slovenske „republičke organizacije“.Također je naglasio i da je preglasavanjenajbolji način za razbijanje SKJ te da, u tom sklopu,odluke usvojene na plenumu nisu prihvatljiveslovenskim delegatima i da ih ne obvezuju.Zaključio je kako su se stekli uvjeti da slovenskidelegati napuste 14. kongres jer ne žele bitisuodgovorni „za agoniju SK Jugoslavije u kojucentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr28

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1je vode sadašnja nametanja volje i nosioci tihnametanja“. 11 Odmah potom slovenski su delegati,uz pljesak u dvorani, počeli napuštati Savacentar u Beogradu.Predsjedavajući Bulatović predložio je,kao da se ništa važno nije dogodilo, nastavakrada. Na to je reagirao predvodnik hrvatskedelegacije Ivica Račan, upozorivši da se teškomože govoriti o SKJ bez delegata iz jednerepublike. Predložio je, u ime najvećeg brojadelegata iz Hrvatske, prekid rada 14. kongresa,naglašavajući potrebe da se hitno razmotri novonastalasituacija, njeni uzroci i moguća rješenja,a kao priprema za nastavak rada. Ako bi se, pak,odlučilo da 14. kongres nastavi s radom, najvećidio delegata iz Hrvatske, u tom slučaju, višene bi želio sudjelovati u usvajanju takvih odluka.12 Na to je reagirao Milošević s prijedlogomo nastavku rada jer bi prihvaćanje prijedloga oprekidu 14. kongresa SKJ značilo da je Kongres,odnosno SK „praktično raspušten i obezglavljensa neizvesnim vremenom konstituisanja...“ Predložioje, potom, da se u stanci ustanovi novikvorum i nastavi s radom.U vrijeme stanke održana je sjednicaRadnog predsjedništva 14. Kongresa i PredsjedništvaCK SKJ na kojoj je, prema Račanovimriječima, od hrvatske delegacije traženo daodustane od stava o prekidu kongresnog rada,na što on nije pristao (Vjesnik, Panorama subotom,27.1.1990.: 9). Hrvatski prijedlog o prekidu14. kongresa su u konačnici podržale i delegacijeBiH i Makedonije te JNA.Ipak, sjednica je nastavljena, no tek upribližno 3,20 sati ujutro, a pod vodstvom Pančevskog,koji je, na iznenađenje hrvatske delegacije,iznio prijedloge da se na 3. plenarnojsjednici usvoje ranije spomenuti predloženi dokumenti,s time da će sjednica biti sazvana kada toodluči CK SKJ, a do tada organi SKJ nastavljajus radom. Delegate je, usto, pozvao da čuvaju iočuvaju jedinstva SKJ i SFRJ. Nakon glasanjautvrđeno je da su ti prijedlozi prihvaćeni, čime jeokončana 2. plenarna sjednica (Komunist, 26.1.1990.: 5; Borba, 24.1.1990.:3). Takvim prividom11 Stenogram završnog dijela 2. plenarne sjednice objavljenje u Komunistu (26.1.1990.: 4-5).12 Račan je i na konferenciji za novinare hrvatske delegacije,održanoj prije početka 2. plenarne sjednice, jasno rekaokako će zatražiti prekid rada 14. kongresa ako ganapusti slovenska delegacija. A na pitanje o slovenskomprijedlogu o Savezu saveza odgovorio je da se delegatiiz Hrvatske o tome nisu posebno izjašnjavali te da se inadalje izjašnjavaju za jedinstvo koje treba redefiniratite napuštanje demokratskog centralizma i preglasavanjao ključnim pitanjima unutar SK (Vjesnik, 23.1.1990.:4;Borba, 23.1.1990.: 2; Slobodna Dalmacija, 23.1.1990.:2).nastavka 14. kongresa željelo se, čini se, donekleublažiti dojam neprihvaćanja Miloševićevaprijedloga. No, do nastavka 14. kongresa nikadanije došlo, pa je odlaskom delegata iz Sava centrai simbolički s povijesne scene nestao SKJ.Istog dana, 23. siječnja, skupina delegataiz Hrvatske izdala je priopćenje za javnost ukojemu negoduje zbog događaja nakon odlaskadelegata iz Slovenije. U njemu se navodi i dase hrvatska delegacija pristala vratiti u dvoranukako bi spriječila raskol unutar SKJ, a poradiformalne objave privremenog prekida 14. kongresate usvajanja termina za njegov nastavak.Naposljetku se konstatira kako se glasanjem oprijedlozima koje je iznio Pančevski nastojaostvoriti privid legitimiteta. No, iako je hrvatskadelegacija odbila sudjelovati u improviziranomglasanju o tim prijedlozima, predsjedavajući ih jeipak proglasio usvojenima, „čime se još jednompokazalo, da se na... kongresu ignorira ravnopravnostrepubličkih SK“ (Slobodna Dalmacija,24.1.1990.: 12; Vjesnik, 24.1.1990.: 1).7. Reakcije na prekid i ocjene prekida 14.kongresaPrekid 14. kongresa još je jednompokazao dubinu podjela unutar SKJ, a najavioje i dodatno zaoštravanje krize, te uvećanjeneizvjesnosti. Nakon raskola unutar SKJ jednood najčešćih pitanja bilo je može li Jugoslavijapreživjeti bez Partije. Veći broj delegata je još uvrijeme trajanja 14. kongresa upozoravao da bimogući njegov neuspjeh značio i početak krajaJugoslavije. Stoga su, u vrijeme njegova trajanja,mnogi delegati odgovor na to pitanje tražilii od saveznog premijera Ante Markovića, kojije, prema pisanju Borbe, bio daleko najtraženijaosoba među kongresnim delegatima. A on je, nabrojna pitanja novinara nakon odlaska delegataiz Slovenije, odgovorio samo jednom rečenicom:„Jugoslavija će funkcionirati bilo ili ne bilo SKJ“(Večernji list, 23.1.1990.: 3; Borba, 24.1.1990.:3). Neki su komentatori čak smatrali da će raskolu SKJ olakšati Markoviću provođenje reformi,odnosno da će se smanjiti negativan utjecaj Partijepri njihovu provođenju (Vjesnik, Panoramasubotom, 27.1.1990.: 3). No, takva su se optimističkapredviđanja pokazala posve nerealnimajer je provođenje reformi ponajviše ovisiloo konsenzusu republika (za to je bila potrebnai pobjeda jugoslavenski orijentiranih stranakana predstojećim višestranačkim izborima). Tose uskoro potvrdilo i u stavovima PredsjedništvaCK SK Srbije o radu 14 kongresa u kojima se,centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr29

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1među ostalim, navodi i da „iznuđeni prekid“ 14.kongresa „blokira provođenje privredne reforme“(Večernji list, 26.1.1990.: 5).Odmah po povratku slovenske delegacijeu Ljubljanu, održana je sjednica CK SKSlovenije. Na sjednici je u potpunosti podržanodjelovanje slovenske delegacije na 14. kongresu.Nakon te sjednice, na konferenciji za novinare,Borut Pahor je izjavio: „Mislili smo da idemou Beograd operirati bolesnika, a nabasali smona mrtvaca“. Odlučeno je, s tim u skladu, da sedo Konferencije SK Slovenije početkom veljačezamrznu odnosi s SKJ (Vjesnik, 24.1.1990.: 4).Na konferenciji SK Slovenije 4. veljače potvrđenje potom i definitivni rascjep, te raspad SKJ.Odlučeno je da je 14. kongres SKJ za SK Slovenijedefinitivno okončan, te da će SK Slovenijeubuduće djelovati kao samostalna političkaorganizacija s vlastitima članstvom, programomi statutom. SK Slovenije je, usto, zbog predstojećihizbora, svome imenu dodao i dopununaziva: Stranka demokratskog preobražaja, a uprogramu je, među ostalim, najavio i poštivanjevišestranačkoga pluralizma, te težnje ka konfederacijii priključenju Slovenije Europi (Komunist,14.2.1990.: 13).Račan je pak, na konferenciji za novinareorganiziranoj u prostorijama CK SKH nakonpovratka u Zagreb izjavio, da su događaji na 14.kongresu prigoda za reformski iskorak i obnovuPartije, ali na novima modernim osnovama.Kongres, prema njemu, nije bio dobro pripremljen,a netolerancija i nedemokratska atmosferau vrijeme njegova trajanja nisu mogli pridonijetireformskom iskoraku. Naglasio je da je nastavak14. kongresa moguć samo ako se stvore pretpostavkeza njegov nastavak i uspjeh (Vjesnik,24.1.1990.: 5; Večernji list, 24.1.1990.: 3; SlobodnaDalmacija, 24.1.1990.: 1).I na sjednici CK SKH, održanoj 28. siječnja,uz sudjelovanje kongresnih delegata, razmatranisu uzroci i razlozi prekida 14. kongresa.Račan je tada naglasio kako su reakcije izorganizacija SK u Hrvatskoj na događanja na 14.kongresu različita. Dominantna je pritom potporadelegatima u njihovom radu i ponašanju na 14.kongresu, ali ima i tvrdnji u kojima se delegatimaprigovara da nisu bili dovoljno radikalni i odlučni.S druge strane, iz većinskih srpskih i miješanihsredina bilo je i kritika spram ponekih prijedlogadelegata SKH na 14. kongresu, uključujući itraženje prekida nakon odlaska slovenskih delegata(Komunist, 2.2.1990.: 4).U tom je sklopu, primjerice, Općinskikomitet SKH iz Donjega Lapca 26. siječnja izdaopriopćenje u kojemu se navodi: „Ako SKHprihvati prijedlog slovenskih komunista da se SKorganizira kao Savez saveza, komunisti DonjegaLapca istupit će iz takve organizacije“. Tražilisu, usto, od organa SKH da ne „nasjedaju separatizmukoji se otvoreno širi iz Slovenije“ (Danas,6.2.1990.: 18; Vjesnik, 27.1.1990.: 6). Za jedinstveniSKJ izjasnili su se i komunisti Pakraca,pa i uz mogućnost izlaska iz SKH (Večernji list,26.1.1990.: 5).Sve u svemu CK SKH je u povodu 14.kongresa SKJ, te događaja na njemu i nakonnjegova održavanja zaključio, da su delegatiSKH na njemu nastupili u skladu sa zaključcima11. kongresa SKH. Konstatirano je i kako se uSKJ već duže vrijeme vodi borba između različitihkoncepcija uređenja Partije i Jugoslavije,između državnog socijalizma (starog konceptaPartije) i demokratskih snaga novoga socijalizma.Naglašeno je, pritom; da su slovenskidelegati preglasavanjem bili stalno dovođeniu neravnopravan položaj, što je vodilo uspostavljanjunačela neravnopravnosti, pa je, stoga,njihov odlazak bio logičan. I delegati SKH nisumogli prihvatiti nastavak krnjeg 14. kongresa jerbi to značilo kršenje Statuta SKJ, čime bi se istvarno prihvatio diktat jednog dijela organizacije.Štoviše, prividnim nastavkom sjednice nakonodlaska slovenske delegacije, delegati SKH bilisu grubo izigrani. No, prekid može biti i šansaza reformsku liniju i obnovu SKJ, pri čemu platforma11. kongresa SKH predstavlja minimumu daljnjoj demokratizaciji u Hrvatskoj. Dakle,zaključno, događaji na 14. kongresu SKJ mogu iubrzati demokratizaciju u Hrvatskoj i transformacijuSKH (demokratsko jedinstvo umjesto demokratskogcentralizma), pri čemu se daljnji odnosiu SKJ mogu zasnivati samo na ravnopravnosti isamostalnosti republičkih organizacija, te njihovudragovoljnom udruživanju u SKJ (Komunist,2.2.1990.: 7; Vjesnik, 29.1.1990.: 5). 13U reakcijama iz Srbije na prekid 14. kongresauglavnom se, pak, naglašavala činjenicada je manjina (slovenska delegacija) nametnulavolju većini, pri čemu su se posebno naglašavalirezultati glasanja oko ključnoga slovenskogamandmana o Savezu saveza za koji je glasalosamo 169 delegata. Slovenska delegacija se,usto, optuživala i za neprihvaćanje demokratskogodlučivanja, ultimativnost, razbijanje SKJi separatizam (Politika,24. 1.1990.: 1, 5, 6, 10,11).I na proširenoj sjednici PredsjedništvaCK SK Srbije, održanoj 25. siječnja, raspravljalose o događanjima na 14. kongresu. Ocijenje-13 Ovime je SKH otvoreno podržao ključni slovenski prijedlogna 14. kongresu SKJ o Savezu saveza.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr30

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1no je da se na njemu potvrdilo kako je članstvospremno prihvatiti demokratski, moderan i jedinstveniSKJ. A napuštanje i prekid 14. kongresa„pokazali su isključivost i nedemokratičnost, jerse radilo o neprihvatanju principa ravnopravnosti“.Naglašeno je, u tom sklopu, da je jedinstvo uSKJ ključni faktor za stabilizaciju jugoslavenskedržave. No, na 14. kongresu nastala je polarizacijaizmeđu „pristalica i protivnika jedinstvenogSKJ i jedinstvene Socijalističke FederativneRepublike Jugoslavije. Separatizam demokratijuizjednačava sa raspadom SK i Jugoslavije“.Glasanje za jedinstveni SKJ, a protiv slovenskogprijedloga o Savezu saveza (1156:169) potvrđujeda se slovenski delegati nisu samo sukobili sdelegatima iz Srbije nego i s velikom većinomkomunista Jugoslavije. Naposljetku je naglašenoi da se problemi na Kosovu koriste za destabilizacijui ugrožavanje integriteta zemlje (Politika,26.1.1990.: 5).Dan nakon prekida 14. kongresa, predsjednikPredsjedništva CK SK Makedonije PetarGošev je izjavio, da se mora učiniti sve da se14. kongres nastavi, ali u normalnim uvjetima ibez preglasavanja o ključnim pitanjima. Naglasioje, pritom, objašnjavajući stavove makedonskihdelegata o prekidu 14. kongresa nakonodlaska slovenskih delegata, da bi nastavljanjenjegova rada, a protivno Statutu SKJ, dodatnozaoštrilo političku situaciju. SK Makedonijezalaže se, naveo je, za jedinstveni SKJ, ali uzznačajne promjene i radikalno mijenjanje načelademokratskog centralizma (Slobodna Dalmacija,25.1.1990.: 22).Slično je izjavio i predsjednik CK SK BiHNijaz Duraković, naglašavajući da se SK BiHzalaže za jedinstveni SKJ, ali uz redefiniranjenačela demokratskog centralizma i odbacivanjepreglasavanja u ključnim pitanjima (Vjesnik,Panorama subotom, 27.1.1990.: 14).8. Zaključno: Utjecaj i posljedice 14. kongresana daljnji razvoj jugoslavenske krizeNeuspjeh 14. kongresa SKJ izrazio je ipotvrdio dubinu koncepcijskih podjela u Jugoslaviji.S obzirom na potpuno suprotne stavove krajnjihpolova unutar SKJ, mnogi su i prije njegovaodržavanja predviđali raspad SKJ. Naime, već suse u pripremama 14. kongresa pokazale teškoćeu postizanju kompromisa u vezi s ključnim pitanjima.Stoga se u pripremnim dokumentima imogu uočiti brojne proturječnosti, uz mogućnostirazličitih tumačenja i formulacija u njima. Dostaje članova SKJ upozoravalo na manjkavostipriprema, jer u njima nije bio usklađen ni minimumzajedničkih opredjeljenja. A zapravo je bilariječ o tome da je cjelokupni SKJ bio u procesutransformacije, određen borbama reformskih idogmatskih snaga. Pritom je najveća homogenostreformskih snaga bila unutar SK Slovenije,a dogmatskih unutar SK Srbije. S obzirom na toda SKJ de facto više nije bio jedinstvena partija,nego partija podijeljena na republičke organizacije,na 14. kongresu se nije ni mogla očekivatikonačna pobjeda jednih ili drugih. A događanjana 14. kongresu i njegov prekid samo su dokrajčiliionako narušeni legitimitet SKJ u traženjuizlaza iz jugoslavenske krize. Njegovi rezultatibili su, dakle, samo posljedica i nastavak krizekoja se nazirala već potkraj sedamdesetih, akoja je konačno eskalirala u zadnjim godinamaosamdesetih godina 20. stoljeća. Američkaobavještajna agencija CIA u svom izvješću izdruge polovice 1990. ocjenjuje da je raspad nakongresu potvrda nestanka SKJ kao federalneinstitucije. Također je istaknuto da se teškomože očekivati da će neka institucija ili osoba(lider) uspjeti povratiti snagu centra/federacije. 14Dramatičan kraj SKJ uvećat ćeneizvjesnost u slijedećim mjesecima i ubrzatidaljnju diferencijaciju između suprotstavljenihkoncepcija na federalnoj, ali i republičkoj razini.Istodobno, može se zaključiti, da je ishod14. kongresa ujedno predstavljao i poraz Miloševićevanastojanja da formalnim putem uspostavikontrolu nad SKJ, a time i Jugoslavijom.Prema pisanju Borisava Jovića na sastanku kodMiloševića održanom 10. siječnja 1990. na 14.kongresu se trebala desiti ključna bitka. Strategijase svodila na izolaciju slovenske delegacije,pri čemu je vodeću ulogu trebala odigrati JNA,a ne delegati iz Srbije, jer djelovanje potonjih bimoglo odbojno djelovati na delegate iz Hrvatskei Makedonije (Jović, 1996.: 88). A sve do krajaglasanja o amandmanima na Deklaraciju činilose da bi Miloševićeva glasačka mašinerija moglaodnijeti pobjedu. Ipak, slovenska delegacija nijepopustila pod pritiskom i napušta 14. kongres.Njihovo nepopuštanje Milošević je, pak, obrazlagaou skladu s poznatim parolama antibirokratskerevolucije. Naime, još u početku 1989.godine, on je ponavljao da su prepreka izlaskuiz krize konzervativne snage u birokratiziranimrukovodstvima (Milošević, 1989.: 336). Za Srbijuje, stoga, bila prihvatljiva samo jaka Jugoslavija,dok joj je konfederacija bila potpuno neprihvatljiva.Uspostavljanjem kontrole nad SKJ trebalo je14 Yugoslavia: The Federal Leadership in Crisis, CIA10/1/1990, URL=http://www.necenzurirano.com/images/krizavlasti.pdf, pristup ostvaren 15. 11. 2008.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr31

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1s tim u skladu omogućiti promjene ustava koje biojačale ovlasti Federacije u kojoj bi Srbija, kaonajveća republika (s najbrojnijim stanovništvom,narodom), imala i odlučujući utjecaj (načelojedan čovjek jedan glas). A nakon neuspjeha 14.kongresa razmišljalo se čak i o vojnom udaru, aliza to nije bilo dovoljno potrebne jedinstvenostiunutar JNA (Jović, 2003.: 480). Stoga u slijedećimmjesecima srbijansko rukovodstvo postupnoodustaje od ideje o jedinstvenom SKJ i prihvaćamogućnost Jugoslavije bez Slovenije/Slovenaca.A ako bi, razvojem situacije, došlo do raspadaJugoslavije, srbijansko bi rukovodstvo tražilopromjenu republičkih granica i zaokruživanjeteritorija gdje žive Srbi.Već nakon odlaska slovenske delegacijesa 14. kongresa mnogi su s pravom komentiralii tvrdili da takav rasplet predstavlja pobjeduslovenskog rukovodstva. Svojim odlaskom ta jedelegacija zapravo potvrdila da SKJ, neovisnoo odbijanju njihova amandmana, funkcionira kaoSavez saveza. Pritom se ne može u potpunostiprihvatiti mišljenje nekih, kako bez potporehrvatske delegacije ni slovenska delegacija nebi daleko stigla. Naime, neovisno o tome, u Slovenijije, unutar SK, oporbe i javnosti, već bilaostvarena gotovo potpuna homogenizacija uvezi s glavnim političkim ciljevima, posve suprotnimatežnjama srbijanskog rukovodstva. Iz tihrazloga, ni represivne akcije nisu bile moguće, ilisu bile teško izvodive, posebno održive. Nakon14. kongresa, stoga, u Sloveniji se na unutarnjemplanu ubrzavaju procesi demokratizacije.Istodobno, na razini Jugoslavije, jasno se tražikonfederalno uređenje.Za razliku od SK Slovenije, u SKH, prijeodržavanja 14. kongresa nije došlo do potpunepobjede reformskih snaga nad dogmatskim snagama.Neosporno je da su na 11. kongresu SKHprevladale reformske snage, ali ipak ne u tojmjeri da u potpunosti neutraliziraju dogmatskokrilo. Jedan od razloga za to krije se i u činjenicida su natprosječni udio u SKH činili Srbi, koji suuglavnom bili skloniji ideji o jedinstvenom SKJ, tečvrstoj Federaciji i pluralizmu na socijalističkimai jugoslavenskim osnovama. To nikako ne značida su svi Srbi unutar SKH bili skloni tom konceptu,niti da su svi Hrvati unutar SKH podupiraliradikalne reforme. Prema događanjima u mjesecimanakon 14. kongresa SKJ, vidljivo je dase navedeno odnosi prije svega na područja uHrvatskoj gdje su Srbi bili u većini. 1515 Stanoviti otpor prema demokratizaciji među Srbima uHrvatskoj opravdavan je formiranjem stranaka uglavnoms nacionalnim predznakom. Uz stvarno pogoršanjemeđunacionalnih odnosa i, prije svega, propagandnoIpak, za SKH 14. je kongres SKJ imaoveliku važnost u razrješenju odnosa snaga izmeđureformista i dogmata. Glasovanje o slovenskomprijedlogu o Savezu saveza, već jespomenuto, podržalo je samo 169 delegata. Prematome i velika je većina delegata iz Hrvatskeglasala za jedinstveni SKJ, što ne znači da supodupirali Miloševićev koncept, nego da su biliskloni i ponekim kompromisima na 14. kongresu,ne podupirući nikakve ultimativne zahtjeve,pa ni one delegata iz Slovenije. Iako je Miloševićvjerovao da će pridobiti hrvatsku delegaciju (udelegaciji iz Hrvatske bilo je 35 posto Srba iJugoslavena), Račan je uspio to otkloniti, te je,kako kaže, pripremio delegate na odlazak (Duka,2005.: 49). Inače, unutar SKH se vjerovalo da biuspjeh 14. kongresa pripomogao vraćanju legitimitetaPartiji i uvećao njene izglede na predstojećimizborima u Hrvatskoj. U tom sklopu, nakonprekida 14. kongresa, nastupa potpuna prevagareformnog krila unutar SKH, što je vidljivo veći u ocjenama o događajima na 14. kongresu.Potom se, slično kao i u Sloveniji, SKH odlučujena dodatno ubrzanje demokratizacije u cilju pridobivanjalegitimiteta i potpore na izborima, ali iza otpor pritisku iz Srbije (destabilizacija i kosovizacija16 republike).Naposljetku, u BiH i Makedoniji održavase podjela između suprotstavljenih koncepcija,kako prije, tako i nakon 14. kongresa, pa sedrugima prepušta diktiranje tempa. A u Crnoj Gorii pokrajinama, pročišćenim još u vrijeme antibirokratskerevolucije, čvrsto se prate i podupirusrbijanske koncepcije.Izvanredni 14. kongres SKJ predstavljavažnu epizodu u procesu raspada Jugoslavije.On je do kraja raspršio iluzije o jedinstvenomSKJ i snazi koja može izvesti zemlju iz krize.Jugoslavija je nakon 14. kongresa zakoračila ujoš neizvjesnije razdoblje, bez značajnije kohezivnesnage koja bi omogućila neki kompromis.djelovanje iz Srbije o ugroženosti Srba, oni su smatralida im je sigurnost (pa i fizička) zajamčena samo u federalnojJugoslaviji, odnosno (nešto kasnije) proširenojSrbiji. Opširnije pogledati u: Pauković, 2008: 13-31.16 Izraz kosovizacija koristio se u hrvatskim medijima i odstrane hrvatske političke elite kao sinonim za širenjeantibirokratske revolucije na Hrvatsku.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr32

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1Literatura:Bilandžić, D. (1999.): Hrvatska moderna povijest, Zagreb: Golden marketingCohen, L. J. (1993): Broken Bonds: The Disintegration of Yugoslavia, Boulder-San Francisco-Oxford:Westview PressDuka, Z. (2005.): Račan – biografija, Zagreb: ProfilGoldstein, I. (2003.): Hrvatska povijest, Zagreb: Novi LiberJović, B. (1996.): Poslednji dani SFRJ, Izvodi iz dnevnika, Beograd: PolitikaJović, D. (2003.): Jugoslavija – država koja je odumrla, Zagreb: PrometejMilosavljević, O. (2004.): Antibirokratska revolucija 1987-1989. godine, u: Fleck, H.G., Graovac, I. (ur.)Dijalog povjesničara/istoričara, 8, Zagreb: Zaklada Friedrich NaumannMilošević, S. (1989.): Godine raspleta, Beograd: BIGZOsnovni pravci djelovanja SKH na reformi društva i SK, Naše teme, 1990 (3-4): 602-622Pauković, D. (2008.): Predizborna kampanja u Hrvatskoj 1990. u svjetlu hrvatskog i srpskog novinstva,Časopis za suvremenu povijest, 2008(1): 13-31Ramet, S. P. (2005.): Balkanski Babilon. Raspad Jugoslavije od Titove smrti do Miloševićeva pada,Zagreb: AlineaSilber, L., Little, A. (1996.): Smrt Jugoslavije, Opatija: Otokar KeršovaniYugoslavia: The Federal Leadership in Crisis, CIA 10/1/1990, URL=http://www.necenzurirano.com/images/krizavlasti.pdf,pristup ostvaren 15. 11. 2008.Korištene novine:Borba (Beograd)Danas (Zagreb)Komunist (Zagreb)Politika (Beograd)Slobodna Dalmacija (Split)Večernji list (Zagreb)Vjesnik (Zagreb)Last Congress of the League of Communists of Yugoslavia:Causes, Consequences and Course of DissolutionDAVOR PAUKOVIĆPolitical Science Research Centre, Zagreb, CroatiaSummaryDuring the eighties, Yugoslavia was faced with a growing crisis that has put intoquestion the survival of the federation. Conflicting strategies of the future Yugoslavia,based in the republic League of Communists, have finally separated on the 14th LCYextraordinary Congress in January 1990. This article has shown the context in which theCongress was held, as well as its course. In addition, the article exposed the strategiesand goals of individual national organizations and the consequences of the collapse ofLCY. Extraordinary 14th Congress of the LCY represents an important episode in theprocess of the breakup of Yugoslavia. On that Congress, all illusions about the united LCYand the power that can bring the country out of the crisis were dispelled. Yugoslavia facedwith the more uncertain period after the Congress, without any significant cohesive forcethat would lead to some kind of compromise.Key words: League of Communists of Yugoslavia, 14. Congress, breakup of Yugoslaviacentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr33