Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavije: uzroci, tijek i ...

Davor Pauković: Posljednji kongres Saveza komunista Jugoslavijesuvremene TEME, (2008.) God. 1, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2008) Vol. 1, No. 1obzirom na taj srbijansko-slovenski sukob i tvrduobranu stavova, očekivati da će se na Izvanrednomkongresu SKJ iznaći zajedničko rješenje.Srbija se nadala da će izolacijom na kongresuprisiliti Sloveniju da prihvati njihov prijedlog reforme.Milošević je pritom vjerovao u potporu predstavnikaBiH i Makedonije, a smatrao je, usto,kako mu strategija izolacije Slovenije ponajvišeovisi o poziciji i držanju hrvatskih komunista, koji,što je već prikazano, nisu bili za Savez saveza,no još manje su prihvaćali i mogućnost srbijanskedominacije putem nadglasavanja. Stoga, odpočetka 1989. godine, nastaje i sve izraženijisrbijansko-hrvatski sukob, koji se razvijao i odvijaou kontekstu širenja antibirokratske revolucijena Hrvatsku, a uz srbijansko naglašavanje ugroženostiSrba u Hrvatskoj. Usto, u Hrvatskoj jepostojao i snažan otpor kosovizaciji Hrvatskete dominaciji Srbije uz pomoć centralizacije iuvećanja federalnih ovlasti. On je vrlo jasno vidljivkroz javni diskurs u Hrvatskoj. Ipak, natprosječniudio Srba u SKH i postojanje još uvijeknezanemarivog dogmatskog krila unutar Partijerezultirali su nekim kompromisima (primjericeu spomenutom Statutu SKH) i nejasnim, preopćenitimaprijedlozima (demokratsko jedinstvo,jugoslavenska sinteza...).Naposljetku, prije održavanja Izvanrednogkongresa SKJ, provedeno je i istraživanjemeđu članovima republičkih partija o ključnimpitanjima društvene i političke reforme. Za većinskoodlučivanje unutar Federacije u najvećojmjeri bilo je članstvo Srbije (73), Crne Gore (66),Vojvodine (65), Makedonije (57) te BiH (52 posto).Slovensko članstvo, pak, izrazito je bilo zakonsenzualno odlučivanje (67 posto). I hrvatskoi kosovsko članstvo, više su zagovarali konsenzualnonačelo. Zanimljivo je, nadalje, da je70,1 posto svih članova podupiralo demokratskicentralizam unutar SKJ. Samo je slovenskočlanstvo većinski tražilo (73 posto) zamjenu tognačela uvođenjem konsenzualnog odlučivanja,dok se članstvo u svim ostalim republičkima ipokrajinskim savezima većinski opredijelilo zademokratski centralizam: u Srbiji 81, Crnoj Gori78, Vojvodini 77, BiH 76, Makedoniji 68, Kosovu66 i Hrvatskoj 64 posto. Važno je još naglasitida je u Hrvatskoj slovenski program ekonomskihreformi podupiralo 45 posto, reformu političkogsustava 33 posto i partijsku reformu 23 postočlanstva, dok srbijanski program nije imao gotovonikakvu potporu: četiri do šest posto, iakosu 25 posto članstva činili hrvatski Srbi (Jović,2003.: 462-467).4. Deklaracija 14. kongresa SKJOdbor za pripremu 14. kongresa SKJ nasvojoj je 3. sjednici odlučio da se izradi deklaracijakao opći dokument predstojećeg kongresa.O njoj se raspravljalo na sjednici CK SKJpotkraj prosinca 1989. godine, a ona je, premaobrazloženju sekretara Predsjedništva CK SKJ irukovoditelja Radne grupe za izradu deklaracijeŠtefana Korošeca, trebala predstavljati kongresnusintezu, ali biti i dopuna ostalima kongresnimdokumentima. Ujedno je trebala poslužiti i kaoprijelazni dokument dok se ne usvoji novi programSKJ. Korošec je s tim u vezi naglasio kakodeklaracija predstavlja napuštanje starog modelate pokušaj mobilizacije i obrane demokratskogpotencijala SKJ. Dodao je da SKJ i dalje želiupravljati društvom, ali da to mora ostvariti nademokratskim i slobodnim izborima. CK SKJ jeprihvatio prijedlog deklaracije, a odlučeno je dase ona i objavi u dnevnim listovima radi otvaranjajavne rasprave o njoj. Konačan tekst togdokumenta trebao se usvojiti na 14. kongresu, anjegova važnost bila bi jednaka ostalim kongresnimdokumentima (Večernji list, 27.12.1989.: 3).Na istoj sjednici CK SKJ raspravljalo sei o Izvještaju o radu CK SKJ između 13. i 14.izvanrednog kongresa SKJ. Najveći dio primjedabaodnosio se na nedovoljnu jasnoću priocjenama uzroka sveukupne društvene krize,i odgovornosti CK SKJ za njeno produbljivanje(Večernji list, 27.12.1989.: 2).A treća točka dnevnog reda iste sjedniceodnosila se na raspravu o Nacrtu dokumentao preobražaju SKJ. U vrijeme rasprave izbilaje žustra polemika između ponekih srbijanskihi slovenskih članova CK SKJ, a otpočela je uvezi sa zaključcima 11. kongresa slovenskihkomunista u kojima se traži transformacija SKJu Savez saveza. Stanko Radmilović je, pritom,naglasio kao se uz asimetričnu državu sadatraži i asimetrični SKJ te izjavio kako Srbija nemože prihvatiti zajedništvo kakvo se namećeiz Slovenije. Dok se inzistira na konfederalnojfederaciji, dodao je, Srbija će poduzimati mjerezaštite svojih interesa. Na to je reagirao JanezKocijančić, napominjući kako postaje dosadnoako na sjednicama CK nema prozivki i pokušajadiscipliniranja komunista Slovenije. Na Radmilovićevuizjavu kako Srbija „neće sagnuti glavu“,on je odgovorio da se može reći kako „ni Slovenijaneće sagnuti glavu“ te zaključio: „Prošlasu vremena kad se Slovenija mogla zaplašiti. Snama se može diskutirati samo na ravnopravnojosnovi“ (Večernji list, 27. 12. 1989.: 4). Ova jerasprava ilustrativno izrazila i pokazala podjelecentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr25