SaÅ¾etak ObrazloÅ¾enja Prijedloga Prostornog plana Primorsko ...

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA 

JU Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije 

PRIJEDLOG PROSTORNOG PLANA 

PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE 

ZA PONOVNU JAVNU RASPRAVU 

II. SAŽETAK OBRAZLOŽENJA 

04.03.2013.

Prijedlog PPŽ – PONOVNA RASPRAVA 

Sažetak obrazloženja 

1



Županija: 

Primorsko-goranska županija 

Naziv prostornog plana: 

Prijedlog Prostornog plana PGŽ za ponovnu javnu raspravu 

Naziv prikaza: 


Program mjera za unapređenje stanja u prostoru: Odluka predstavničkog tijela o donošenju Plana: 

Odluka o izradi SN 03/11 

Javna rasprava (datum objave): 

Javni uvid održan: 

06.03.2013. Od 14.03.2013. do 21.03.2013. 

Pečat tijela odgovornog za provođenje javne Odgovorna osoba za provođenje javne rasprave: 

rasprave: 

Miroslav Štimac, dipl.ing.arh. 

Suglasnost na Plan prema članku 19. Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 

90/11 i 50/12): 

Pravna tijelo koje je izradilo plan: 

JU Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije 

Pečat pravnog tijela koje je izradilo Plan: 

Odgovorna osoba: 

prof.dr.sc. Mladen Črnjar 

Odgovorni voditelj Plana: 

Miroslav Štimac, dipl.ing.arh. 

Stručni tim u izradi Plana: 

1. Duško Dobrila, dipl.ing.arh. 2. mr.sc. Višnja Hinić 

3. doc.dr.sc. Ljudevit Krpan 4. Dunja Serdinšek, dipl.oec. 

5. Miroslav Štimac, dipl.ing.arh. 

Pečat predstavničkog tijela: 

Predsjednik predstavničkog tijela: 

Ingo Kamenar, dipl.ing.građ. 

Istovjetnost ovog Plana s izvornikom ovjerava: 

prof.dr.sc. Mladen Črnjar 

Pečat nadležnog tijela: 

2



3



SADRŽAJ 

stranica 

I. CILJEVI IZRADE PPŽ 

II. POSTUPAK IZRADE PPŽ 

III. ORGANIZACIJA I VRIJEME IZRADE PPŽ 

1. POLAZIŠTA 14 

1.1. Iskaz osnovnih pokazatelja o stanju u prostoru 

1.2. Ocjena stanja 

2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA 42 

2.1. Ciljevi prostornog razvoja regionalnog, 

Državnog i međunarodnog značenja 

2.2. Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja 

2.3. Ciljevi prostornog uređenja naselja na području županije 

3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA 52 

3.1. ORGANIZACIJA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE 

52 

PROSTORA 

3.1.1. Osnovna namjena i korištenje prostora 

3.1.2. Sustav središnjih naselja i razvojnih središta 

3.1.3. Smještaj gospodarskih djelatnosti u prostoru 

3.1.4. Uvjeti smještaja društvenih djelatnosti u prostoru 

3.2. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA 94 

3.2.1. Uvjeti korištenje prostora 

3.3. RAZVOJ INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 119 

3.3.1. Infrastruktura prometnog sustav 

3.3.2. Vodnogospodarski sustav Primorsko-goranske županije 

3.3.3. Energetski sustav Primorsko-goranske županije 

3.4. POSTUPANJE S OTPADOM 143 

3.4.1. Integralni sustav gospodarenja otpadom 

3.4.2. CZGO Marišćina 

3.4.3. Pretovarne stanice 

3.4.4. Reciklažna dvorišta i eko-otoci 

3.4.5. Lokacije za gospodarenje građevinskim otpadom 

3.5. SPRJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 146 

3.5.1. Zaštita voda i mora 

3.5.2. Zaštita od štetnog djelovanja voda i mora 

3.5.3. Zaštita zraka 

3.5.4. Zaštita tla 

3.5.5. Zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš 

3.5.6. Uvjeti sprečavanja nepovoljnih utjecaja na krajolik 

3.5.7. Uvjeti posebnih mjera zaštite 

4



5



UVOD 

I. CILJEVI IZRADE PPŽ 

Prostorni plan se izrađuje s ciljem da se putem njegova sagledavanja te 

ustanovljenih smjernica i programa razvoja omogući: 

- usmjeravanje društvenog razvoja: rast i struktura populacije te razvoj 

društvenih djelatnosti (sustav naselja), itd. 

- usmjeravanje gospodarskog razvoja, (industrija, promet, turizam, 

poljoprivreda, usluge, itd.), 

- racionalno korištenje prirodnih resursa, i 

- zaštita prostora. 

Slijedom navedenih općih postavki, temeljna preokupacija Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije (u nastavku: PPŽ) je osigurati gospodarski i društveni razvoj 

područja Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito upravljanje resursima radi zaštite 

prostora. 

Gospodarski aspekt razvoja iskazat će se putem kriterija zaštite prostora koji će 

uravnoteženim pristupom selektirati opterećenja okoliša (onečišćenje zraka, vode, tla, 

opterećenje bukom, itd.), tj. određivati uvjete rada i korištenja prostora, čime će se 

ekonomskim parametrima (ocjena racionalnosti poslovanja) izvršiti auto-selekcija vrste i 

strukture gospodarske djelatnosti. 

Provedba Plana je dugoročna i služi prvenstveno: 

- državi za postizanje uravnoteženog razvoja svih područja, 

- regiji, odnosno području Županije, za ostvarenje ravnomjernog razvoja, 

- lokalnoj samoupravi za: postizanje planiranog pravca razvoja, 

- racionalnom upravljanju prostorom i decentralizaciji upravljanja, 

- otvaranju potencijalnih investicija, podizanju društvenog i osobnog 

standarda stanovnika, 

- ostvarenju održivog razvoja. 

Prostorni plan Županije temeljni je i obvezatni dokument koji treba odrediti 

osnovne pravce prostornog razvoja općina i gradova Primorsko-goranske županije. 

Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN br. 14/00) izrađen je od 1994. do 

1998. godine, a nakon dvogodišnje rasprave i dorada usvojen 2000. godine. 

Svi podaci za izradu Prostornog plana Primorsko-goranske županije datirali su iz 

1995. godine, a propisi i ostali službeni dokumenti i iz ranijih razdoblja. U navedenom 

razdoblju od 15 godina došlo je do znatnih promjena u gospodarskom, demografskom, 

društvenom i ostalom razvoju Republike Hrvatske. 

U povezanosti zbivanja i aktivnosti navedenog razdoblja, zabilježeni su znatni 

pomaci i promjene u definiranju i normiranju, uvjeta i kriterija načina korištenja prostora. 

To se najznačajnije iskazuje putem raznih tema i mjera korištenja prostora, od kojih su 

prevladavajući: 

- uvjeti i način definiranja građevnih područja, 

- građenje izvan građevnog područja, 

- način korištenja mora, 

- razvoj infrastrukturnog sustava (prometna, vodna, energetska), 

6



- kriteriji i mjere zaštite prostora, zbrinjavanje otpada, 

- način i postupak provedbe Plana (upravljanje prostorom), 

- usklađenje sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, i 

- ostale teme i područja. 

Nakon usvajanja Prostornog plana Primorsko-goranske županije, 2000. godine, 

donijeto je čitav niz novih propisa, te njihovih izmjena i dopuna. 

Temeljni propis – Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09 i 55/11) 

(u nastavku: Zakon), koji određuje obvezu izrade PPŽ, njegov sadržaj i postupak itd. – 

doživio je značajne promjene, koje uvjetuju brojne dorade u sadržaju i strukturi Plana. 

Neke od promjena su unijete putem izmjena i dopuna PPŽ tijekom proteklih 10 

godina. Tako je 2005. izvršeno usklađenje s Uredbom o zaštitnom obalnom pojasu; 2009. 

godine određene su trase cesta visoke razine uslužnosti (državne ceste), a 2010. godine 

uvjeti gradnje telekomunikacijskih sustava. 

No osim promjena koje su uvjetovane izmjenom Zakona, donijeti su brojni drugi 

materijalni propisi koji imaju neposredan utjecaj na planska rješenja i odredbe, primjerice: 

a) Zakon o lukama. Set zakona o lukama i lučkom području određuje brojne 

novine o lukama i lučkim područjima, kao što je primjerice: razvrstavanje i 

rangiranje luka, namjena i način korištenja luka, itd. 

b) Brojni energetski zakoni, počevši od nove Strategije energetskog razvoja RH 

do ostalih zakonskih i podzakonskih akata vezanih uz obnovljive izvore 

energije. 

c) Zakon o zaštiti okoliša, kojim su ustrojena načela zaštite okoliša i održivog 

razvoja, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, 

itd. 

d) Zakon o poljoprivrednom zemljištu strogo štiti nenamjensko korištenje tla, te 

kontrolira određivanje namjene tla. 

e) Zakon o vodama je sustavno odredio uvjete i način namjene, korištenja, 

zaštite i upravljanja vodnim resursima. Pristup upravljanju kvalitetom i 

količinom voda, određivanju vodnih tijela, zaštiti od štetnog djelovanja voda 

i problematici melioracijske odvodnje i navodnjavanja, u Zakonu je bitno 

drugačiji od dosadašnjeg. 

f) i ostali zakoni i propisi. 

Slijedom navedenih nužnih dorada i izmjena PPŽ, potrebno je provesti potpunu 

izmjenu važećeg Prostornog plana Primorsko-goranske županije (SN 14/00, 12/05-i, 50/06, 

08/09. i 03/11.). Opseg izmjena prelazi uobičajenu kvotu izmjena i dopuna prostornih 

planova, te je stoga odlučeno da se priđe izradi novoga Prostornog plana Primorskogoranske 

županije, a važeći stavi izvan snage. 

Navedenim promjenama uvjetovanim propisima te ostalim strateškim i 

programskim dokumentima, proizašle su sljedeće osnovne teme, koje bi prevladavale 

izradom novog PPŽ: 

a) građevna područja, 

b) infrastrukturni sustavi, i 

c) zaštita prostora. 

7



II. POSTUPAK IZRADE PPŽ 

Temeljem postavljenih ciljeva i smjernica za izradu PPŽ, učinjena je analiza stanja 

u prostoru. Analizom postojeće dokumentacije, dobivenom iz Izvješća o stanju u prostoru, 

kao i analizom prirodnih osobitosti, gospodarskih kretanja, društvenih pojava itd, obuhvatit 

će se cjelovito područje Županije. 

Da bi se utvrdili svi aspekti aktivnosti u prostoru, obavljene su brojne uske 

specijalističke analize ili studije, te sačinjeno, odnosno u završetku je izrade 19 separata: 

1. Demografski podaci i projekcije (dr. sc. Ivan Lajić, 2010) 

2. Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije za 

potrebe županijskog prostornog plana (Ekonomski institut Zagreb, 2011) 

3. Mreža javnih ustanova (JU Zavod za prostorno uređenje PGŽ, 2010) 

4. Prostorno i prometno integralna studija (IGH d.d. Zagreb) 

5. Analiza građevinskih područja (JU Zavod za prostorno uređenje PGŽ, 2010) 

6. Analiza gospodarskih zona (JU Zavod za prostorno uređenje PGŽ, 2010) 

7. Znanstveno-stručna analiza prostorno ekonomskih i ekoloških čimbenika 

turističkih zona u ZOP-u (Institut za turizam Zagreb, 2010) 

8. Analiza prostorno-ekonomskih i ekoloških čimbenika turističkih zona izvan 

ZOP-a (JU Zavod za prostorno uređenje PGŽ, 2010) 

9. Izmjena i dopuna Vodoopskrbnog plana PGŽ (IGH d.d. Zagreb, 2010) 

10. Iznalaženje lokacije odlagališta građevinskog otpada (neopasnog i opasnog) 

(Ductor d.d. Rijeka, 2010) 

11. Mreža skijališta (JU Zavod za prostorno uređenje PGŽ, 2010) 

12. Analiza prostornih mogućnosti za korištenje energije vjetra u PGŽ (Energetski 

institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2010) 

13. Analiza prostornih mogućnosti za korištenje energije sunca u PGŽ (Oikon 

d.o.o. Zagreb, 2010) 

14. Razvoj prijenosne mreže 400, 220 i 110 kV na području PGŽ u razdoblju od 

2005. do 2030. godine (HEP d.d. Zagreb) 

15. Razvoj prijenosne mreže na području prijenosnog područja Rijeka u razdoblju 

2009.-2030. (HEP d.d. Zagreb) 

16. Regionalni operativni program PGŽ 2008-2013. (Porin d.o.o. Rijeka, 2007) 

17. Plan gospodarenja otpadom PGŽ za razdoblje 2007-2015. (Županijski zavod za 

održivi razvoj i prostorno planiranje PGŽ, 2007) 

18. Glavni plan razvoja turizma PGŽ (Fakultet za turistički i hotelski menadžment 

Opatija, 2005) 

19. Strategija zaštite okoliša PGŽ ((Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno 

planiranje PGŽ, 2005) 

20. Strategija energetskog razvitka PGŽ (Tehnički fakultet Rijeka, 2005) 

21. Zbrinjavanje otpada – separat za potrebe izrade novog Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije (Dario Bagić, 2011). 

22. Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja Primorsko-goranske županije za 

potrebe županijskog prostornog plana (Ekonomski institut Zagreb, 2011) 

23. Zbrinjavanje otpada – separat za potrebe izrade novog Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije (Dario Bagić, 2011). 

8



Dovršenjem tih separata stvoreni su programski preduvjeti za početak izrade PPŽ. 

Pravna osnova za izradu Prostornog plana je odluka o izradi. Na temelju članka 78. Zakona 

o prostornom uređenju i gradnji i članka 28. Statuta Primorsko-goranske županije 

(„Službene novine“ broj 23/09), Županijska skupština Primorsko-goranske županije 

donijela je Odluku o izradi Prostornog plana Primorsko-goranske županije (SN 03/11). 

Odlukom se, među ostalim, određuje: pravna osnova za izradu i donošenje Plana, 

razlozi donošenja Plana, obuhvat Plana, ocjena stanja u obuhvatu Plana, ciljevi i 

programska polazišta, stručne podloge Plana, način pribavljanja stručnih rješenja, vrsta i 

način pribavljanja odgovarajućih geodetskih podloga, popis tijela i osoba određenih 

posebnim propisima koja daju zahtjeve za izradu Prostornog plana, te drugih sudionika 

koji će sudjelovati u izradi izmjena i dopuna Plana, rok za izradu Plana i izvor financiranja 

izrade Prostornog plana. 

Izrada Plana financirat se iz sredstava Proračuna Primorsko-goranske županije. 

III. ORGANIZACIJA I VRIJEME IZRADE PPŽ 

Način izrade, sadržaj i mjere provedbe PPŽ utvrđene su odredbama Zakona o 

prostornom uređenju i gradnji, te temeljem stručnih postavki i uzanci. 

Izradu novog PPŽ, Primorsko-goranska županija je povjerila Javnoj ustanovi Zavod 

za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije (u nastavku tekst: Zavod). 

Izrada Prostornog plana prvenstveno je timski zadatak, što proizlazi iz sadržaja i 

strukture Plana, koji sjedinjuje i usklađuje širok spektar aktivnosti u prostoru. Radni tim se 

sastoji od niza specijalista za promet, vodu i odvodnju, energetiku, ekologiju, 

gospodarstvo, geologiju, itd., čiji rad usklađuje i okuplja voditelj radnog tima. Osim stalnih 

članova radnog tima, predviđena je povremena suradnja s brojnim specijalistima za 

pojedina područja. 

U izradi Prostornog plana djelatnici Zavoda čine većinski dio radnog tima, kao i dio 

suradnika, te cjelovitu tehničku i administrativnu podršku. 

Osim suradnika iz Zavoda, uspostavit će se veza s brojnim renomiranim državnim 

institucijama i specijalistima, s kojima se većim dijelom duže surađuje, a ta će se suradnja 

nastaviti i na ovom zadatku. 

a) Radno ustrojstvo 

Radni tim se formira sukladno potrebama izrade pojedinih etapa, na način da se 

jasno prepoznaju i odrede zaduženja kao i odgovornost svakog člana radnog tima. U tom 

cilju predviđena je jasna okomita selekcija obveza i prava, kao i vodoravna koordinacija. 

Predviđeni su osnovni elementi radnog tima, čije se razdvajanje po okomitom 

ustroju svodi na podjelu na radni tim i suradnike eksperte. Radni tim je sastav koji je trajno 

nazočan na izradi svih etapa radnog zadatka. Sastoji se iz sljedećih disciplina i nositelja: 

1. Prirodne značajke i sinteza – Miroslav Štimac, koordinator 

2. Izgrađene značajke – Duško Dobrila, član 

3. Gospodarstvo – Dunja Serdinšek, članica 

4. Infrastruktura – Ljudevit Krpan, član i 

5. Mjere zaštite – Višnja Hinić, članica. 

9



Predviđen je čitav niz suradnika koji će sudjelovati u izradi pojedinih dijelova i 

etapa plana. Suradnici će, primjerice, obrađivati: demografski razvoj, geofiziku, tlo, zaštita 

krajobraza, zaštitu kulturne baštine, floru, faunu, zaštitu prirode, geodetske podloge, more i 

podmorje, odvodnju, mjere posebne zaštite, odredbe i propisi, itd. 

Radi što cjelovitijeg razmatranja Plana, kao i uključivanja u izradu i usvajanje, 

župan Primorsko-goranske županije oformio je Savjet plana od uglednih društvenih i 

javnih radnika Hrvatske, Županije te lokalne uprave i samouprave. Savjet će razmatrati 

Program izrade Plana prije verifikacije i prijedlog Plana prije javne rasprave, ali i u toku 

izrade, ovisno o potrebi razrješenja određenih problema. 

b) Dinamika izrade Plana 

Dinamika izrade Prostornog plana odvija se postupkom određenom Zakonom o 

prostornom uređenju i gradnji. U izradi PPŽ tri su osnovna subjekta koji bitno utječu na 

dinamiku izrade plana: naručitelj, izrađivač, verifikator i nositelj izrade PPŽ. Izradom 

plana smatra se proces rada do dostave na javnu raspravu. Primorsko-goranska županija, 

utvrđuje prijedlog PPŽ, šalje Plan na javnu raspravu, te nakon javne rasprave razmatra 

primjedbe i utvrđuje potrebne dorade PPŽ. 

Nakon dorade Plana započinje proces verifikacije, odnosno pribavljanje mišljenja 

od upravnih tijela. Taj postupak se završava dobivanjem suglasnosti Ministarstva zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. 

Navedene aktivnosti planiraju se u sljedećim okvirnim rokovima: 

- Priprema izrade plana, odvijala se oko 8 mjeseci, odnosno do kraja 2010. 

godine. Njome se obuhvaćalo, formiranje radnog tima sa suradnicima, izrada 

programa izrade PPŽ, izrada Odluke o izradi, pribavljanje zahtjeva i prijedloga 

nadležnih ustanova i organizacija. 

- Izrada plana traje oko 12 mjeseci, tj. period od početka 2011. do početka 2012. 

godine. U tom roku potrebno je izraditi koncepciju PPŽ (sredina 2011), 

temeljen koje će se provesti prethodna rasprava i izraditi strateška procjena 

utjecaja na okoliš. Nakon provedene prethodne rasprave izrađuje se cjeloviti 

prijedlog PPŽ. 

- Donošenje plana traje minimalno 12-15 mjeseci, odnosno do proljeća 2013. 

godine. Taj postupak je vrlo slojevit i obuhvaća brojne aktivnosti pribavljanja 

mišljenja nadležnih tijela uprave, lokalne i regionalne samouprave. Svako od 

10



ovih koraka u pravilu traži određene dorade Plana, što dodatno usporava proces. 

Temeljem dobivenih propisanih mišljenja, suglasnost na Plan daje Ministarstvo 

zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Nakon dobivene suglasnosti 

usvaja se na Skupštini Primorsko-goranske županije. 

Ukupno je potrebno oko tri godine za izradu PPŽ. Navedena dinamika je formirana 

po idealnom konceptu, bez rezerve u slučaju zastoja pojedinog subjekta. 

c) Sadržaj PPŽ 

Sadržaj Prostornog plana županije određen je Zakonom o prostornom uređenju i 

gradnji te Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim 

pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN 106/98, 39/04, 45/04 i 

163/04.). 

Postupak izrade Prostornog plana provodi se redoslijedom koji odudara od njegova 

propisanog sadržaja, ali samo u redoslijedu aktivnosti. 

Prvo se izrađuje obrazloženje PPŽ, odnosno polazišta, ciljevi prostornog razvoja i 

uređenja i plan prostornog uređenja. Odredbe za provedbu se izrađuju na kraju, temeljem 

obrazloženja, odnosno plana prostornog uređenja, kao normativni dokument kojim se 

određuje njegovu provedbu. 

Prva faza izrade Plana sastoji se iz osnovnih odrednica kojima se određuju detaljne 

smjernice, kriteriji i pravci namjene, uređenja, korištenja i zaštite prostora. Ta razina Plana 

izrađuje se u postupku izrade prijedloga Plana, kao Prednacrt prijedloga Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije. U nastavku rada će se radno nazivati: Koncepcija plana. 

d) Korištenje Informacijskog sustava prostornog uređenja Županije 

Zavod je temeljem odluke Skupštine Primorsko-goranske županije, već prije 15-tak 

godina, preuzeo obvezu razvoja jedinstvenoga županijskog informacijskog sustava o 

prostoru, koristeći pri tome GIS (Geografski informacijski sustav) tehnologiju. Sukladno 

novinama iz Zakona o prostornom uređenju i gradnji, od 1. siječnja 2008. god., Zavod 

dobiva i formalnu obvezu sudjelovanja u uspostavi Informacijskog sustava prostornog 

uređenja Republike Hrvatske. 

Tijekom proteklog vremena izrađene su brojne baze podataka i uspostavljen je 

sustav njihova korištenja. Po iznimno opsežnom sadržaju ističe se zajednička GIS baza 

podataka svih prostornih planova uređenja općina i gradova. Ta je baza rađena po 

jedinstvenoj metodologiji, kriterijima i strukturi podataka. Za cijelu Županiju sadrži 

podatke o: 

- namjeni površina iz mj. 1:25000, 

- infrastrukturi, 

- uvjetima korištenja i zaštite prostora, 

- građevinskim područjima iz mj. 1:5000 

- općim podacima (društvene djelatnosti). 

11



Stanje prostornih planova (odluke o izradi, odluke o donošenju, odluke o 

izmjenama i dopunama) prati se putem posebno pripremljenog Registra u SharePoint 

okruženju, temeljem čega se provodi postupak izmjena podataka u GIS bazi. 

U sustavu su i najnovije geodetske podloge dobivene od Državne geodetske uprave, 

baza podataka o područjima općina i gradova usuglašena s Područnim uredom za katastar 

Rijeka i mnogi drugi podaci obrađeni u GIS-u još prilikom izrade prvoga Županijskog 

plana. 

Koristeći se raznim prostornim i atributnim analizama, te kartografskim prikazima 

različitih mjerila od 1:5 000 do 1:50 000, dobiveni su rezultati koji su ugrađeni u Stručne 

podloge za izradu novoga Prostornog plana Županije. To su: 

- Analiza gospodarskih zona u PGŽ 

- Prostorno ekonomska i ekološka analiza turističkih zona u PGŽ. 

Osim navedenog, izrađena je na podacima iz baze analiza građevinskih područja i 

analiza uspostave sustava skijališta u Gorskom kotaru. 

Uspostavljeni sustav s podacima, primijenjen je i u Polazištima Koncepcije 

Prostornog plana Županije, gdje je dan iskaz osnovnih pokazatelja o stanju u prostoru, 

odnosno prostorni pokazatelji za korištenje prostora i za planiranu namjenu. Grafički 

podaci iz sustava preneseni su u kartografske priloge Koncepcije Plana. 

12



13



1. POLAZIŠTA 

1.1. ISKAZ OSNOVNIH POKAZATELJA O STANJU U PROSTORU 

Osnovni pokazatelji stanja u prostoru određeni su u sljedećim tablicama: 

Tablica 1: Korištenje prostora 

R. br. Primorsko-goranska županija Oznaka Ukupno (ha) 

% od 

kopnenog 

dijela 

Županije 

% od 

ukupne 

površine 

Županije 

stan/ha 

ha/stan* 

(2001) 

1.0. PROSTORNI POKAZATELJI ZA NAMJENU POVRŠINA 

1.1. Građevinsko područje naselja GP 11 487,80 3,2 1,45 26,59 

Građevinsko područje izvan 

naselja 

3 588,37 1,00 0,45 85,14 

- gospodarska namjena 1 949,64 0,54 0,25 156,70 

- sportsko rekreativna namjena 622,73 0,17 0,08 490,59 

1.2. 

- infrastrukturni sustavi 784,20 0,22 0,10 389,58 

- posebna namjena 97,73 0,03 0,01 3 126,01 

- ostala namjena 20,09 0,01 0,00 15 206,82 

- groblja 113,98 0,03 0,01 2 680,34 

Poljoprivredne površine P 24 872,40 ─ ─ ─ 

1.3. 

- osobito vrijedno obradivo tlo P1 454,40 ─ ─ ─ 

- vrijedno obradivo tlo P2 8 260,50 ─ ─ ─ 

- ostala obradiva tla P3 16 157,50 ─ ─ ─ 

Šumske površine Š 232 818,00 ─ ─ ─ 

1.4. 

1.5. 

1.6 

- gospodarske Š1 162 973, 00 ─ ─ ─ 

- zaštitne Š2 32 595, 00 ─ ─ ─ 

- posebne namjene Š3 9 313, 00 ─ ─ ─ 

Ostale poljoprivredne i 

šumske površine 

PŠ 84 220,66 ─ ─ ─ 

Vodne površine 440 549,70 ─ ─ ─ 

- more M 439 077,10 ─ ─ ─ 

- jezera i akumulacije J 1 357,50 ─ ─ ─ 

- vodotoci V 115,10 ─ ─ ─ 

UKUPNO 797.536,93 ─ ─ ─ 

14



Tablica 2. Planirana namjena (iz PPUO/G) 

R.br. Primorsko-goranska županija Oznaka Ukupno (ha) 

% od 

kopnene 

površine 

Županije 

% od 

ukupne 

površine 

Županije 

stan/ha 

ha/stan* 

(2015) 

1.0. PROSTORNI POKAZATELJI ZA NAMJENU POVRŠINA 

1.1. Građevinsko područje naselja GP 14 573,86 4,06 1,84 24,26 

Građevinsko područje izvan 

naselja 

10 748,57 3,00 1,36 32,90 

- gospodarska namjena 4 358,90 1,22 0,55 81,12 

- sportsko rekreativna namjena 4 525,89 1,26 0,57 78,13 

1.2. 

- infrastrukturni sustavi 1 333,77 0,37 0,17 265,12 

- posebna namjena 235,89 0,07 0,03 1 499,05 

- ostala namjena 135,29 0,04 0,02 2 613,73 

- groblja 158,83 0,04 0,02 2 226,35 

Poljoprivredne površine P 23 899,10 6,66 3,01 0,07 * 

1.3. 

- osobito vrijedno obradivo tlo P1 454,40 0,13 0,06 0,00 * 

- vrijedno obradivo tlo P2 7 721,10 2,15 0,97 0,02 * 

- ostala obradiva tla P3 15 723,60 4,38 1,98 0,04 * 

Šumske površine Š 219 307,30 61,14 27,65 0,62 * 

1.4. 

- gospodarske Š1 166 584,80 46,44 21,00 0,47 * 

- zaštitne Š2 21 069,30 5,87 2,66 0,06 * 

- posebne namjene Š3 31 653,20 8,82 3,99 0,09 * 

1.5 

1.6 

Ostale poljoprivredne i šumske površine 

- ostalo poljoprivredno tlo, 

šume i šumsko zemljište 

PŠ 88 458,40 24,66 11,15 0,25 * 

Vodne površine 440 549,70 122,81 55,54 1,25 * 

- more M 439 077,10 122,40 55,35 1,24 * 

- jezera i akumulacije J 1 357,50 0,38 0,17 0,00 * 

- vodotoci V 115,10 0,03 0,01 0,00 * 

UKUPNO 797.536,93 100 

15



1.2. OCJENA STANJA 

1.2.1. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske podatke 1 

U demografskom razvoju Županije prevladavati će nepovoljni elementi, koji će 

predstavljati ograničenja razvoja. Ta su ograničenja vezana uz: 

- smanjenje broja stanovnika, neujednačen demografski razvoj i demografsku 

polarizaciju Županije, 

- migracije u kojima će prevladavati useljenički u odnosu na iseljenički smjer, ali 

će demografski kvalitetniji biti iseljenički kontingent, 

- trajno smanjenje nataliteta, 

- starenje stanovništva, povećanja dobnih ovisnosti 

Analizirajući najnovije stanje i demografske procese stanovništva Primorskogoranske 

županije, koji se odnose na procjenu broja stanovnika temeljenu na prirodnom 

kretanju stanovništva od 2001. do 2009. godine i podatcima o mehaničkom kretanju 

stanovništva Županije do 2009. godine, može se utvrditi da će procijenjeni broj 

stanovnika ovog područja uoči samog popisa stanovništva 2011, iznositi između 303 i 

304 tisuće. To govori o niskoj stopi globalne depopulacije u odnosu na stanje 2001. 

godine. Međutim, osnovni problem je daljnja polarizacija Županije na regresivni i 

progresivni demografski pol. Broj stanovnika Gorskog kotara smanjuje se stopom 

ekstremne depopulacije zbog izumiranja, dok najveća županijska populacija, a to je 

riječka, ima stopu blage depopulacije. Bez obzira što je ova potonja stopa niskog 

intenziteta, rijetko je stanje da regionalno središte već treće međupopisno razdoblje 

obilježava depopulacija. Na drugoj, progresivnoj demografskoj strani, županijsko priobalje 

bilježi porast broja stanovnika čija dimenzija uvelike poništava negativno kretanje 

depopulirajućih područja. Na ovom progresivnom polu nalazi se i stanovništvo otoka. 

Upravo ovakva demografska situacija i procesi, uzrokovat će brojne nepovoljne 

pokazatelje koji će se odražavati na društveno i gospodarsko stanje Županije. 

Županija u prethodnih desetak godina ponovno postaje blago useljenička regija. 

Ima pozitivni selidbeni saldo s ostalim hrvatskim županijama, a još značajniji pozitivni 

selidbeni odnos s inozemstvom. Sveukupno kvantitativno taj saldo ne prelazi desetak 

tisuća stanovnika u tekućem međupopisju. Postavlja se pitanje demografskih i socijalnoekonomskih 

značajki useljeničkog, ali i iseljeničkog kontingenta. Velikim dijelom 

useljenički se kontingent odnosi na stanovništvo bivše države koji zbog brojnih razloga 

useljavaju u Županiju (obiteljski, imovinski, izbjeglički, itd.). Premda nema preciznih 

pokazatelja, treba pretpostaviti da se ovdje radi o starijoj populaciji, kasne aktivne ili 

postaktivne dobi, dok iseljenička populacija predstavlja vitalniji dio ukupnog stanovništva 

koja odlazi iz Županije kao „odljev mozgova“, potražnje za kvalitetnijim zaposlenjem, 

školovanjem, itd. Dakle, pretpostavka je da u selidbenom saldu Županija brojčano 

dobiva, ali kvalitativno gubi vitalnije i obrazovanije stanovništvo. 

U posljednjem desetljeću negativnu sastavnicu općeg kretanja stanovništva 

predstavlja prirodno kretanje stanovništva. U Županiji, ali i unutar svih njezinih podregija, 

broj umrlih osoba nadmašivao je istodobno broj rođenih. Samo u četiri grada i općine 

(Čavle, Kastav, Viškovo i Omišalj) zabilježen je prirodni porast broja stanovnika dok su 

ostale jedinice zahvaćene intenzitetom različitog denataliteta. 

1 Tekst je pisan prije popisa stanovnika koji je održan 01.04.2011. godine, a rezultati objavljeni 01.06.2011. 

16



Smanjenje stope nataliteta kratkoročno će utjecati na: 

- smanjen priljev djece u predškolsku dob, 

- smanjen priljev djece u niže razrede osnovnih škola, 

- povećanje koeficijenta ukupne dobne ovisnosti, 

- smanjenje koeficijenta dobne ovisnosti mladih. 

Sredinom proteklog desetljeća (2005. godine) u Županiji je bilo oko 14.100 djece 

predškolske dobi. Godine 2015. bit će ih oko 10.800, ili gotovo ¼ manje. Školske godine 

2005/2006. prve razrede osnovne škole pohađalo je 2.558 učenika, dok će 2015. iste 

razrede pohađati oko 1.850 učenika. Ova natalitetna situacija nalaže rekonstrukciju 

organizacije i mreže osnovnih škola kao i ustanova predškolskog odgoja. Poseban problem 

uočava se u goranskim općinama gdje broj djece u cjelokupnim općinama ne pruža 

mogućnost održanja osnovnih škola. Povećavat će se opterećenost radnog kontingenta 

neaktivnim stanovništvom (mlađi od 15 godina i stariji od 65 godina) 

Smanjenjem populacije do 15 godina, smanjuje se opterećenost radnog kontingenta 

mladom populacijom. Pored navedenog povećava se indeks starosti, koji predstavlja odnos 

broja starijeg stanovništva prema populaciji mlađoj od 20 godina starosti. Ovo su 

kratkoročno i dugoročno nepovoljni pokazatelji. 

Dugoročni negativni učinak niskog nataliteta odrazit će se na: 

- smanjenje broja učenika osnovnih škola, 

- smanjenje broja učenika srednjih škola, 

- smanjenje prirasta u radnoaktivnu dob i postupno smanjenje radnoaktivnog 

kontingenta; naročit je to problem izumirajuće regije, 

- suženu ponuda radne snage, a "pozitivno" smanjenje globalne stope 

nezaposlenosti, 

- povećanje koeficijenta ukupne dobne ovisnosti i indeksa starenja. 

Dugoročno smanjenje stope nataliteta uzrokovat će smanjenje dječje i omladinske 

populacije (kontingent stanovništva između 15 i 19 godina starosti) što će dovesti do 

slabljenja pritiska ulaska u radnu dob. U depopulacijskim područjima nestat će 

elementarna radna snaga, a osobito obrazovana populacija. Pojačat će se dnevna cirkulacija 

gdje će depopulirajuća područja biti mjesto rada, a ne mjesto stanovanja. 

Svi pokazatelji starenja upućuju da će županijska populacija i populacija njezinih 

podregija (mikroregije) starjeti. Danas procjenjujemo da stanovnik županije ima nešto 

preko 42 godine, Riječanin također oko 43 godine. Najmlađe je stanovništvo priobalja i 

otoka s nešto više od 40 godina, dok će najstarije stanovništvo biti u goranskoj podregiji, 

prosječne dobi nešto ispod 44 godine. Starenje stanovništva utjecat će na 

- povećanje koeficijenta starenja, 

- povećanje koeficijenta dobne ovisnosti staračkog stanovništva, 

- povećanje starost stanovništva radnoaktivne dobi, 

- povećanje udjela starijeg aktivnog stanovništva, 

- povećanje udjela žena u starijoj populaciji (prosječno duži životni vijek ženske 

populacije), 

- rekonstrukciju mreže zdravstvenih ustanova, 

- povećanje broja domova za skrb starijeg i nemoćnog stanovništva, 

- veća socijalna davanja, 

- prilagodbu trgovačke mreže starijoj populaciji. 

17



1.2.2. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na gospodarske podatke 

Makroekonomska kretanja u Hrvatskoj su posljednjih godina obilježena procesom 

međusobnog približavanja prema EU, ali fiskalna konsolidacija nije bila odgovarajuće 

brza, pa se bilježi značajan pad gospodarskih aktivnosti. Slaba konkurentnost hrvatskog 

gospodarstva u međunarodnoj razmjeni dovela je javni dug do visine koja ozbiljno 

narušava eksternu stabilnost. Zbog demografskih čimbenika u nadolazećem razdoblju 

smanjit će se radni kontingent stanovništva što ostavlja malo prostora za rast temeljen na 

porastu količine uloga rada. Ostvarena visoka zaduženost zemlje nametnula je ograničenja 

na mogućnost financiranja investicijske aktivnosti putem novog zaduživanja. Stoga 

sljedećih godina naglasak mora biti na promjeni strukture investicija prema većem udjelu 

privatnih investicija. 

U navedenom okruženju u Primorsko-goranskoj županiji ključne gospodarske 

djelatnosti su prerađivačka industrija, prijevoz i skladištenje, te djelatnost pružanja 

smještaja te pripreme i usluživanja hrane odnosno turizam. 

Tablica 3. Kretanje broja zaposlenih i proizvodnosti rada u Hrvatskoj i Primorskogoranskoj 

županiji 

GODINA 

Broj zaposlenih 

Proizvodnost rada (BDP po 

zaposlenom) 

PGŽ 

RH PGŽ RH PGŽ RH=100 

2001. 1.332.817 107.191 143.152 144.060 100,6 

2002. 1.342.382 108.623 155.114 149.010 96,1 

2003. 1.373.314 110.615 165.302 166.840 100,9 

2004. 1.394.318 110.360 176.108 175.616 99,7 

2005. 1.398.852 111.331 188.988 196.198 103,8 

2006. 1.445.478 113.887 198.095 207.153 104,6 

2007. 1.495.039 117.332 210.176 212.960 101,3 

2008. 1.536.166 118.109 222.736 236.316 106,1 

2009.* 1.505.011 115.793 218.392 231.502 106,0 

Indeks 2008/2001. 115,3 110,2 155,6 164,0 105,5 

Prosječna godišnja stopa 

(%) 

2,0 1,4 6,5 7,3 0,8 

Izvor: izračun autora prema podacima DZS-a 

* procjena na osnovi projekcije 

Prema ostvarenom BDP-u po stanovniku, Primorsko-goranska županija zauzima 

treće mjesto u Hrvatskoj, nakon Grada Zagreba i Istarske županije. Međutim indeks 

povećanja u Primorsko-goranskoj županiji je znatno manji od indeksa niza razvijenijih 

županija u RH, što ukazuje ne trajno zaostajanje Županije u razvoju u hrvatskim 

razmjerima. Tako je npr. Grad Zagreb još više povećao svoju relativnu prednost u 

razvijenosti a u usporedbi s ostalim županijama jadranske Hrvatske može se uočiti da su 

dalmatinske županije ostvarile značajno veću brzinu konvergencije 2 od Primorskogoranske 

županije. 

2 Konvergencija, (lat. convergentia) geom., fiz. Uzajamno približavanje, stjecanje; pren. stremljenje (ili 

težnja) istom cilju, slaganje 

18



Županija je zbog svog priobalnog područja i dalje jače industrijsko središe 

Hrvatske, ali je došlo do smanjenja značaja industrije za županijsko gospodarstvo u cjelini. 

Također je došlo do promjene u strukturi industrijskih grana kao i do prostornog 

prerazmještaja; u posljednjim godinama jača prerađivačko obrtništvo. 

Prerađivačka industrija bazira se na brodogradnji, naftnoj industriji i drvnoj 

industriji. Svaki njezin razvoj moguć je samo uz minimalne negativne ekološke učinke 

održavajući prirodne i antropogene ekosustave. Stoga će primarni zadatak biti ispraviti ili 

ublažiti pogreške u građevinskom oblikovanju obalnih prostora i izrazite sukobe korisnika 

prostora. Kao najizraženiji sukobi na uskom litorarnom prostoru obalnog dijela Županije, 

navode se sukobi između brodogradnje (3. maj, V. Lenac), prerade nafte (INA – Rafinerija 

Urinj), Termoelektrane (Urinj), prometa (lučki bazeni Rijeka i Bakar, te JANAF) s jedne i 

stanovanja, turizma i rekreacijskih aktivnosti s druge strane. 

Stanje pomorskog prometa je nepovoljno zbog brojnih vanjskih utjecaja, ali i 

sporog prilagođavanja ove djelatnosti novim tehničko-tehnološkim zahtjevima, vlasničkom 

i organizacijskom prestrukturiranju te političkim i tržišnim promjenama. Ratne prilike i 

teškoće tranzicije dovele su gotovo do raspada riječkoga prometnog sustava i gubitka 

vodećega nacionalnog brodara, pa je oporavak nakon toga spor. Postupno se iz godine u 

godinu povećava fizički opseg prijevoza. Iako Luka Rijeka ima svoj razvojni plan, na 

njega se ne nadovezuju i odgovarajući željeznički kapaciteti. 

Posljednjih godina (osim 2010) u Županiji je znatno poboljšana turistička pozicija, 

povećan broj dolazaka i broj noćenja gostiju, a povećani su i gospodarski učinci. I u 

Gorskom kotaru se opažaju pozitivni pomaci u razvoju turizma. U priobalju osnovni 

kapaciteti čine gotovo ¼ svih kapaciteta Županije, i ukupna ponuda je na višoj razini. 

Turizam je na otocima osnovna gospodarska djelatnost, a na njima je smješteno gotovo 2/3 

svih postelja Županije. 

Pozitivni trenovi zabilježeni su i u fizičkim pokazateljima, a istodobno je došlo i do 

povećanja učinkovitosti rada i boljih financijskih rezultata. Spori tržišni oporavak, 

posebice na kvalitetnijim emitivnim tržištima, zbog sadržajno siromašne turističke ponude, 

dobio je također određeno ubrzanje, a dogodile su se pozitivne promjene u strukturi 

turističke ponude. Međutim i tu dalmatinske županije ostvaruju brži rast od Istarske, 

Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije. Stoga je nužno nastaviti ka kvalitetnijim 

razvojnim rješenjima, čime bi bilo moguće ubrzati novi turistički razvojni ciklus. Ostvareni 

turistički rezultati prema pojedinim destinacijama Županije, upućuje na to da tradicionalno 

najveći broj turista dolazi na otoke Krk, Lošinj i Rab, kao i na opatijsku i crikveničku 

rivijeru. 

Gospodarske zone u Primorsko-goranskoj županiji karakterizira umjerena 

izgrađenost jer je manje od polovice planiranih površina do sada neizgrađeno. Zabilježen 

je stupanj izgrađenosti od 48,9% svih površina gospodarskih zona. Ovaj podatak 

posebno dolazi do izražaja kada se zna da značajan dio izgrađenih kapaciteta nije u 

funkciji. Jedna od značajki Primorsko-goranske županije jest i činjenica da je znatno viši 

stupanj izgrađenosti proizvodnih (59,6%) od poslovnih zona (46,0%). 

Proizvodne zone se intenzivnije koriste, tako da ih je samo 11 za sada potpuno 

neizgrađeno. 

Postojeće poslovne zone više su nego dostatne, na nekim područjima i 

predimenzionirane. S obzirom na dinamiku izgradnje i raspoloživost prostora za 

poslovnu namjenu, uputno je planirani broj poslovnih zona i njihove površine smanjiti. 

19



Dosadašnja politika na nacionalnoj razini išla je s ciljem stvaranja što većeg broja 

poslovnih zona, a postojale su, i još uvijek postoje, financijske potpore za njihove potrebe. 

Stoga je bilo važno dobiti sredstva za bilo koju namjenu bez ozbiljnijeg pristupa stvaranja 

temeljne politike razvoja gospodarskih zona. Na regionalnoj i lokalnoj razini postoji slična 

situacija. No, treba naglasiti da su se u proteklom razdoblju temeljenom na takvom 

iskustvu, postupno mijenjali kriteriji dodjele financijskih sredstava za stavljanje u funkciju 

gospodarskih, pretežito poslovnih zona. 

U turizmu, osim navedenih pozitivnih rezultata, postoji i negativan utjecaj na 

okoliš, zbog prekomjerne izgradnje turističkih smještajnih i pratećih objekata, cestovnih 

prometnica i velikoga fizičkog prometa turista, što je umnogome vizualno promijenio 

izvorna krajobrazna i ambijentalna obilježja obalnog područja. Neki su prostori prirodno 

predodređeni za turističke namjene (npr. za sunčališta i kupališta, luke i marine itd.). U 

ljetnom razdoblju na mnogim dijelovima obale dolazi do popunjenosti prostora te 

psihičkog praga tolerancije turista i domicilnog stanovništva, što dovodi do neželjenih 

promjena i narušavanja dominantnih izvornih etno – socioloških i kulturnih vrijednosti. 

Dio prostora otoka i priobalja je značajno napadnut i devastiran izgradnjom turističkih, 

stambenih i drugih objekata. Međutim, za sada se ipak može objektivno zaključiti da je 

veći dio obalnog prostora Županije u dobroj mjeri očuvan s određenom ravnotežom 

između prirodnih i stvorenih vrijednosti. 

1.2.3. Mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na prostorne pokazatelje 

1.2.3.1. Izgrađene osobitosti 

Sustav naselja 

Ocjena uspostave sustava dana je isključivo u odnosu na pokrivenost potreba 

funkcija društvenih djelatnosti, odnosno (ne)ostvarenje traženih minimalnih funkcija za 

središnja naselja čija je pozicija, odnosno rang, određen županijskim planom. 

Duže vrijeme prisutna manjkavost politike prostornog razvoja ima za posljedicu 

neravnomjeran raspored stanovništva, dobara i usluga na čitavom prostoru Županije. Stoga 

je došlo do jake polarizacije, s jedne strane na razvijeno područje priobalja, a s druge 

strane na nerazvijeno i gotovo zanemareno goransko i otočno područje. 

Riječka aglomeracija ima prenaglašenu koncentraciju društvene i fizičke 

infrastrukture naspram ostalog dijela Županije. Ruralno područje Županije u pravilu je 

zanemareno i u gospodarskom i socijalnom pogledu. 

Jači razvojni procesi zbivaju se u središnjim naseljima područja riječkog prstena, 

(Kastav, Viškovo, Čavle, Bakar, Omišalj) zatim u prostornoj cjelini priobalnog dijela 

Županije u naseljima Crikvenica i Novi Vinodolski, te dijelovima otoka Krka. To su, 

ujedno, i jedina središnja naselja Županije koja bilježe porast stanovništva u posljednjem 

međupopisnom razdoblju i realno predstavljaju buduća žarišta razvoja pripadajućeg 

područja i smjer odvijanja urbanizacijskih procesa. 

Činjenica da mrežu naselja u Županiji čini mali broj gradova (u fizičkom, ne 

administrativnom smislu), a veliki broj prijelaznih ili urbaniziranih naselja, predstavlja 

nepovoljnu situaciju za uspostavu stabilnog sustava središnjih naselja. Kako je većina 

gradova koji su po opremljenosti društvenom i fizičkom infrastrukturom bolje pripremljeni 

20



za preuzimanje uloge središnjih naselja koncentrirano u priobalju, preduvjet za 

ravnomjeran prostorni razvoj je jača urbano opremljene gradova na otočnom i goranskom 

području. „Policentrični razvoj“, načelo je na kojem je ustrojen sustav naselja u 

županijskom planu, kojim su pojedina naselja nominirana za pokretače razvoja svojih 

područja gravitacije (mikroregije, prostorne cjeline). Temeljem analize demografskih 

pokazatelja i opremljenosti funkcijama društvenih djelatnosti, može se ustvrditi da 

planirani sustav nije zaživio. 

Po utvrđivanju postojeće (današnje) opremljenosti središnjih naselja minimalnim 

sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti (školstvo, kultura i informacije, 

zdravstvo i sport), može se utvrditi da podaci dobiveni inventarizacijom uglavnom 

potvrđuju navedene opće (pretpostavljene) probleme u uspostavi sustava središnjih naselja. 

Osim Rijeke, koja je, kao središnje naselje II. kategorije i središte regije, očekivano 

pokrivena svim minimalnim sadržajima sukladno svom rangu, od središnjih naselja ostalih 

kategorija jedino je sedam lokalnih središta (VII. kategorije) u potpunosti pokriveno svim 

predviđenim minimalnim sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti. Od 

navedenih sedam lokalnih središta, četiri se nalaze u priobalju (Kostrena, Lovran, 

Mošćenička Draga i Bribir), a to su ujedno i sva lokalna središta te mikroregije. Od 

preostalih triju lokalnih središta jedno se nalazi u otočnoj skupini (Punat – mikroregija 

Krk), dok su dva na području Gorskog kotara (Ravna Gora i Skrad). 

Niti jedno od središta mikroregija (V. kategorija), kao ni središta prostornih cjelina 

(VI. kategorija) te središta u riječkom prstenu (VII. kategorija) nije u potpunosti pokriveno 

svim predviđenim minimalnim sadržajima iz promatranih skupina društvenih djelatnosti. 

Uz generalnu ocjenu da je za većinu središnjih naselja pokrivenost, iako ne 

potpuna, zadovoljavajuća, potrebno je istaknuti naselja za koja se može utvrditi da nisu 

uspjela preuzeti svoju ulogu u sustavu središnjih naselja. Od središta mikroregija (naselja 

V. kategorije) moglo bi se zaključiti da Cres nije uspio preuzeti željenu ulogu središta 

mikroregije, odnosno, čak ni uz pretpostavku dvojnog centraliteta (Cres – Lošinj) nisu 

pokrivene sve potrebne funkcije promatranih društvenih djelatnosti. 

Kod središta prostornih cjelina (naselja VI. kategorije) u nedostatku predviđenih 

minimalnih sadržaja prednjače Rupa i Gerovo. Iako su i Rupa i Gerovo u sustavu 

središnjih naselja predviđena kao naselja koja se planiraju razvijati zajednički, na način da 

dijele određene funkcije (Rupa – Klana i Čabar – Gerovo), može se zaključiti da ni na taj 

način nisu uspjeli preuzeti predviđenu ulogu u sustavu. 

Prostor Županije još je uvijek slabo izgrađen. Izgrađene površine zauzimaju 

svega 4,2% površine kopnenog dijela Županije. Izgrađenost po mikroregijama različita 

je. Priobalje i otoci znatno su više izgrađeni od goranskog područja, iako su sva tri 

područja površinom približno jednaka. U strukturi izgrađenosti prevladavaju naselja 

(76,2%), dok na sve ostale namjene izvan naselja otpada znatno manji dio (23,8%). 

Površine pod naseljima bitno se razlikuju u pojedinim mikroregijama. Priobalje je 

približno 2,5 puta više izgrađeno od otočne i goranske mikroregije. Na uskom obalnom 

prostoru usredotočeni su industrija, stanovanje i turizam i unatoč svim dosadašnjim 

nastojanjima i boljem funkcionalnom povezivanju sa zaleđem koje je ostvareno 

realizacijom cestovnih prometnica na transverzalnom prometnom pravcu, ovo se područje 

još uvijek nije počelo rasterećivati. Stoga je logično da su najveći sukobi u namjeni 

prostora nastali upravo na ovom prostoru. Oni se očituju u sukobu između snažne 

industrijske i razvijene turističke funkcije, a značajan problem je i sukob industrije, 

21



infrastrukturnih sustava i stanovanja, za koje više nema dovoljno prostora na obalnoj liniji, 

a imaju sklonost daljnje koncentracije i povećanja. 

Usprkos izrađenim prostornim planovima, naselja se razvijaju stihijno i raspršeno. 

Glavni razlog je niska razina obveznog uređenja građevnog područja koja omogućava 

gradnju na samo djelomično uređenom građevnom zemljištu, (najčešće samo sa 

neposrednim pristupom, a eventualno s priključcima za vodu i struju). Odvodnja se 

sustavno zanemaruje, a o ostalim elementima uređenja se uopće ne vodi računa 

(komunalne građevine-tržnice, parkovi, dječja igrališta i sl.). Ovo ima za posljedicu 

neracionalno gospodarenje zemljištem (neracionalno korištenje infrastrukture, male 

gustoće, mnoštvo istodobno angažiranih površina građevinskih područja). Dio uzroka za 

ovakvo stanje leži u ukorijenjenom konceptu gradnje na svom, odnosno naslijeđenom 

zemljištu. 

Građevna područja 

Način određivanja građevinskih područja u prostornim planovima „bivših“ općina 

(prije Strategije prostornog uređenja RH i PPŽ) nije bio normiran što je za posljedicu imalo 

predimenzionirana građevinska područja naselja u većini bivših općina. U skladu sa 

smjernicama Strategije i Programa, važećim županijskim planom određene su smjernice i 

obvezni kriteriji za dimenzioniranje građevinskih područja u prostornim planovima općina 

i gradova. Kao rezultat primjene uspostavljenih kriterija, površine za širenje naselja osjetno 

su smanjene u odnosu na one određene planovima donesenim prije donošenja PP PGŽ. 

Bilo je za očekivati da će smanjene površina građevinskih područja naselja 

rezultirati postizanjem "racionalnih" gustoća. Međutim, analizom gustoća postignutih u 

donesenim PPUO/G utvrđeno je da je samo jedanaest (11) gradova i općina s područja 

Županije, odnosno svega 30%, uspjelo ostvariti kriterij minimalne gustoće zacrtan važećim 

PPŽ-om. Od navedenih 11 općina/gradova njih 9 je u priobalju, a svega je po jedan grad 

(Delnice i Mali Lošinj) uspio ostvariti minimum u otočnom odnosno goranskom području. 

Rezultati su poražavajući ako se uzme u obzir da su kriteriji županijskog plana minimume 

obveznih gustoća po područjima postavili iznimno nisko (17, odnosno 20 st/ha), daleko 

niže nego li to zahtijevaju standardi ekonomičnosti i struke, pa i preporuke iz Strategije i 

Programa (33 st/ha). Dobivene (male) gustoće dijelom su rezultat načina određivanja 

izgrađenog dijela građevinskog područja u pojedinim općinskim planovima, u kojima je 

izgrađeni dio svjesno „napuhan“. 

U pojedinim planovima na malu gustoću dijelom su utjecale građevine za 

povremeno stanovanje koje zauzimaju velike površine, a njihovi korisnici niti su stanovnici 

općina i gradova u kojima se nalaze, niti su uzeti u obzir prilikom projiciranja 

demografskog razvoja. Obzirom na karakter Županije (pogotovo u priobalju i otočnim 

mikroregijama) objekti povremenog stanovanja zauzimaju značajne površine, te ih svakako 

trebalo uzeti u obzir i prilikom dimenzioniranja komunalne, a djelomično i društvene 

infrastrukture. 

Promet i infrastruktura 

Promet je vitalna funkcija Županije, koji znatno pridonosi razvoju pojedinih 

mikroregija Primorsko-goranske županije. Okosnicu čine dva prometna koridora, državnog 

22



i međunarodnog značenja, koji zajedno s lučkim sustavom integriraju priobalni i ukupni 

prostor Županije na nacionalnu i međunarodnu prometnu mrežu. 

Primorsko-goranska županija, obzirom na svoje značenje i ulogu u energetskom 

sustavu RH, predstavlja jedno od najznačajnijih energetskih čvorišta. Činjenica je da 

područjem PGŽ prolazi niz državnih energetskih koridora (plinovodi, naftovodi, 

dalekovodi…), odnosno da su u središtu Županije smješteni neki od najvrednijih 

energetskih objekata RH (termoelektrana, INA – Rafinerija nafte Rijeka na Urinju, 

prekrcajna luka za naftne derivate, DINA – Petrokemija…). Iako, u nemalom broju 

slučajeva, ovi koridori narušavaju krajobrazne vrijednosti samog prostora isto tako 

pridonose mogućnosti kvalitetne integracije s energetskom infrastrukturom regionalne i 

lokalne razine. Time je, izgradnjom kvalitetnih pojenih točaka (trafostanica, 

mjernoredukcijskih stanica…) osigurana i sigurna opskrba energijom ukupnog prostora 

PGŽ. Svaka od županijskih mikroregija ima svoje osobitosti u pogledu opskrbe energijom. 

a) Promet 

Promet ima na međunarodnoj i nacionalnoj razini prvorazrednu funkciju u 

integriranju širih prostora Podunavlja s Jadranom i srednjoeuropskog područja s 

jugoistočnom Europom. Ta okolnost uvjetovala je snažnu koncentraciju infrastrukturnih 

sustava (promet i energetika) i industrije. 

U središtu Županije su dva prometna koridora, državnog i međunarodnog značenja, 

koji zajedno s lučkim sustavom integriraju priobalni i ukupni prostor Županije na 

nacionalnu i međunarodnu prometnu mrežu. 

Luka u Rijeci glavna je teretna luka Republike Hrvatske i kroz nju se odvija 

glavnina državnoga robnog prometa morem. Rasprostranjenost na pet autonomnih 

bazena značajno otežava (prometno i financijski) poslovanje luke. Ona ima prirodne 

prednosti u dubini akvatorija, ali i nedostatke zbog pomanjkanje operativnog prostora uz 

pojedine terminale za manipulaciju teretom i njegovim privremenim deponiranjem do 

otpreme kopnenim prijevozom. Lučka infrastruktura i suprastruktura je zastarjela, a 

kopnena prometna mreža ne može kvalitetno servisirati potrebe lučkih operatera. Dobar 

dio lučkih površina, iako je u sastavu lučke uprave nije u operativnoj funkciji (što radi 

konzervatorske zaštite objekata proglašenih kao industrijska baština, što zbog nedostatka 

roba i tereta). Kopnene prometne veze s lučkim terminalima su manjkave i nedostatne. 

Željeznička mreža, iako u postupku izmjene sustava vuče, i nadalje ne može 

dugoročno kvalitetno udovoljiti zahtjevima teretnog prometa, ali niti integraciji u sustav 

javnoga gradskog i prigradskog prijevoza putnika. 

Cestovna prometna mreža još uvijek ne udovoljava potrebama prometne potražnje. 

U ljetnim mjesecima su učestali prometni zastoji oko većih urbanih područja koji su 

ujedno i turističke destinacije (područje liburnije te crikveničko-vinodolsko područje). 

Prometna zagušenja na prilaznim cestama prema središtu grada i u središtu grada Rijeke su 

intenzivnija izvan turističke sezone, kada je intenzivna dnevna migracija prema poslovnim 

zonama, upravnim središtima, javnim ustanovama. Kamionski promet iz riječke luke 

prema raznim odredištima u Hrvatskoj i inozemstvu još uvijek ide kroz središte grada. 

Zračna luka Rijeka smještena na otoku Krku, ostala je na razini usluge iz 70-ih 

godina, iako joj prostor dopušta širenje sadržaja i kapaciteta. 

23



Područjem Gorskog kotara prolazi željeznička pruga Zagreb – Rijeka. Iako je u fazi 

modernizacije, svojim tehničkim elementima ne udovoljava zahtjevima luke Rijeka. Ipak, 

moguće ju je iskoristiti kao jedan od kvalitetnih oblika javnog prijevoza putnika, bilo da se 

radi o dnevnim migracijama ili izletničkim grupama. 

Područjem Gorskog kotara prolazi autocesta A 6 / Rijeka – Bosiljevo te ga 

kvalitetno integrira putem četiri čvora. Okosnicu cestovne prometne mreže ovog područja 

čine državna cesta D3 Rijeka – Zagreb te državna cesta D32 Čabar – Delnice. U Kupskoj 

dolini još uvijek nisu sva naselja kvalitetno prometno integrirana kroz područje RH 

već je u jednom dijelu veza među naseljima moguća jedino putem prometnica u Republici 

Sloveniji. Područje Gorskog kotara u neposrednoj je blizini gospodarski utjecajnog 

područja Rijeke, te relativno kvalitetna prometna povezanost nisu doprinijeli kvalitetnom 

iskorištenju prednosti blizine glavne državne luke i glavnih centara gospodarskog razvoja 

(Zagreb – Rijeka). 

Prometna povezanost otočnog prostora osigurana je kvalitetnim brodskim 

(trajektnim i/ili katamaranskim 3 ) linijama, osim Krka koji je povezan mostom. Vozni red 

katamaranskih linija prilagođen je domicilnom stanovništvu. Nedovoljan je standard 

državnih cesta na otocima Krku, Cresu, Lošinju i Rabu. Rekonstrukcija i izgradnja 

otočnih cesta iz državnog programa ne odvija se željenom dinamikom. Cestovna mreža 

zadovoljava potrebe domicilnoga otočnog stanovništva, ali ne i iznimne pritiske turista 

tijekom turističke sezone, što se osobito očituje u zagušenju urbanih središta u vrijeme 

vršnih opterećenja tijekom ljetnih mjeseci. Uočen je nedostatak parkirališnih površina i 

priveza za turističke brodice i plovila domicilnog stanovništva. 

b) Vodoopskrba i odvodnja. 

Područje Gorskog kotara obiluje resursima vode za piće, ali u vodoopskrbi nisu 

odgovarajuće iskorišteni. Voda za piće često i zdravstveno nije ispravna (osobito u 

čabarskom području). Na vodovodnu mrežu priključeno je oko 80% stanovnika. Opskrba 

vodom je gotovo bez ikakvih rezervi pa se može reći da je vrlo riskantna i neodrživa u 

slučaju kvara na sustavu, odnosno vodozahvatu. Ima dijelova mreže nedovoljnog 

kapaciteta, a do pojedinih zaseoka nije niti izgrađen vodovod. Vodoopskrbni sustavi 

područja nisu u dovoljnoj mjeri osigurani za slučajeve akcidentnih onečišćenja koja mogu i 

na dulje vrijeme onemogućiti korištenje vode pojedinih izvorišta. 

Priključenost stanovništva na sustave prikupljanja i odvodnje otpadnih voda je 

veoma niska. Veća naselja imaju priključenost na sustave javne odvodnje u rasponu 5-40 

%. Najveći debalans između stupnja pokrivenosti vodoopskrbnim sustavom i sustavom 

prikupljanja i odvodnje otpadnih voda prisutan je u aglomeracijama Lokava i Skrada. U 

posljednje vrijeme su intenzivirani radovi na izgradnji sustava javne odvodnje s drugim 

stupnjem pročišćavanja otpadnih voda (Ravna Gora, Fužine, Skrad). 

Na području priobalja izgrađena su četiri vodoopskrbna sustava (liburnijski, 

riječki, bakarski i crikveničko-vinodolski) od kojih su tri međusobno integrirana i dobro 

funkcioniraju. Vodoopskrbni sustav grada Rijeke u dobrom je stanju (oko 99% priključenja 

na vodovodnu mrežu), dok ostali vodoopskrbni sustavi nemaju dovoljnu izdašnost vlastitih 

izvora vode za piće ili su one na granici potreba. 

3 Katamaran ind. U jedriličarskom sportu: jedrilica sa dva trupa, Rječnik stranih riječi, NZMH, Zagreb, 2002. 

24



Sustavi javne odvodnje razvijeni su u području uz samu obalu. Najveći stupanj 

priključenosti na kanalizacijske sustave (oko 50%) je na području grada Rijeke, 

liburnijskom i crikveničko-vinodolskom području. Otpadne vode se pročišćavaju 

preliminarnim stupnjem pročišćavanja i ispuštaju dugim podmorskim ispustima. Za 

primjenu višeg stupnja pročišćavanja problem predstavlja mješoviti sustav odvodnje. 

Veliki nerazmjer između pokrivenosti vodovodnom mrežom i javnom odvodnjom otpadnih 

voda je u zaobalju (u riječkom prstenu: naselja iznad Matulja, uz gornji tok Rječine, 

Grobničko polje, Kukuljanovo, Škrljevo, Krasica, Hreljin; u Vinodolskoj općini). Najveći 

problem je neizgrađenost sustava odvodnje unutar zona sanitarne zaštite izvorišta vode za 

piće. 

Opskrba vodom otoka je zadovoljavajuća, izuzev u vrhuncu turističke sezone kada 

su kapaciteti nedostatni. Izdašnost vlastitih izvorišta vode za piće je ograničena. 

Vodoopskrbni sustavi Krka i Raba povezani su i na kopnene vodoopskrbne sustave. Na 

vodovod je priključeno oko 90% ukupnog stanovništva, a na odvodnju oko 50%. 

Svi hotelski i drugi turistički objekti otoka priključeni su na sustave javne odvodnje 

s uređajima za preliminarno pročišćavanje i dugim podmorskim ispustima. Pokrivenost 

stanovništva sustavom odvodnje otpadnih voda kreće se oko 30 do 50 % , negdje i više 

(mjesto Cres). Najveći raskorak između stupnja pokrivenosti vodoopskrbnim sustavom i 

sustavom odvodnje otpadnih voda je u unutrašnjosti svih otoka. Otpadne vode od 

stanovništva u priobalnim naseljima se zajedno s otpadnim vodama iz turističkih sadržaja 

preliminarno pročišćavaju i ispuštaju u more podmorskim ispustima. Međutim, 

kanalizacijska mreža naselja nije još dovoljno razvijena. 

c) Energetika 

Uz prisutnost značajnih energetskih instalacija i potencijala, potrebe Gorskog 

kotara pokriva zadovoljavajuće samo elektroopskrba. Pokrenute su aktivnosti na 

osmišljavanju projekata toplifikacije pojedinih naselja (Delnice, Fužine, Čabar), odnosno 

projekata osmišljenog korištenja drvne biomase kao gorivo za lokalno dislocirane 

kogeneracije u cilju osiguranja energetske samodostatnosti i najudaljenijih naselja. 

Izgrađena je mjerno redukcijska plinska stanica Delnice no još uvijek nije započela gradnja 

distributivne plinske mreže. Pokrenuta je i inicijativa za istraživanje/određivanje lokacija 

za smještaj vjetroelektrana kao i postavljeno nekoliko mjernih stupova, no još uvijek nema 

naznake realizacije tih projekata. 

Strukturno cjelovit energetski sustav ima jedino Grad Rijeka, koja uz kvalitetnu i 

sigurno elektroenergetsku mrežu ima razvijen distribucijski sustava plinovoda i manjim 

dijelom toplovoda. U posljednje vrijeme intenzivirane su aktivnosti i na promicanju i 

korištenju obnovljivih izvora energije i energetskoj učinkovitosti te tek predstoji njihova 

prava ekspanzija. 

Elektroenergetski sustav otoka je zadovoljavajući, uz uočene poteškoće uzrokovane 

posolicom ili burom. Mreža je prstenasta što u potpunosti zadovoljava potrebe 

stanovništva. Uočeno je povećanje potrošnje električne energije u vrijeme ljetnih mjeseci 

(intenzivno korištenje klima uređaja). Još uvijek nema intenzivnijeg korištenja 

obnovljivih izvora energije (prije svega privatnih objekata-solarni i fotonaponski 

kolektori, i sl.), kao niti intenzivnijih aktivnosti na primjeni mjera energetske učinkovitosti. 

Na otocima nema izgrađene mreže plinskog sustava ili toplovoda već se od plina u pravilu 

25



koristi propan-butan u bocama za upotrebu u kuhanju kućanstvima ili (znatno rjeđe) u 

većim spremnicima za potrebe kućanstava ili drugih objekata. 

1.2.3.2. Prirodne osobitosti 

Šume 

U ekološko vegetacijskom smislu područje Županije je složeno i zanimljivo. Na 

relativno malom prostoru od mora do najviših vrhunaca Risnjaka i Snježnika, masiva Učke 

i područja Velike kapele nižu se pojasevi mediteranske vegetacije, kontinentalne vegetacije 

i visokoplaninske vegetacije. Floristički vrlo bogat i raznolik svijet. Iz tih razloga na ovom 

području je izdvojeno niz botaničkih rezervata. 

Neobično izražene reljefne osobitosti raščlanjuju šumsku vegetaciju u više 

vegetacijskih pojasa, područja, zona i šumskih zajednica. Krški dio šuma proteže se na 

otocima i uz priobalje do zaključno šumske zajednice crnog graba i šašike, a nakon toga se 

nastavlja kontinentalni dio šuma. Krške šume uglavnom su degradirane šume listača s 

rijetkim kulturama četinjača, dok su kontinentalne šume vrijedne preborne šume sastojine 

bukve i jele, te jednobojne sastojine bukve. 

Šume i šumska zemljišta zauzimaju 232.818 ha ili 65% površine Županije. Od 

toga šume zauzimaju 73% šumskog zemljišta, šume posebne namjene 4%, zaštitne šume 

12 % i neobraslo i neplodno zemljište 11%. 

Šume goranskog dijela Primorsko-goranske županije imaju normalnu drvnu zalihu 

(u prosjeku 285 m 3 /ha). Problem je što se ona nagomilana u debelim i tankim stablima, a 

nedostaju srednje debela stabla koja su nositelji proizvodnje. 

Šume primorskog i goranskog dijela razlikuju se i po kvantiteti i kvaliteti. 

Zajedničko im je da su koristi koje se ne mjere prostornim metrima i učincima 

postignutim prodajom drvnih sortimenata nego utjecajem na vodni režim, klimu, 

oblikovanje krajolika i na unapređivanje turizma i sporta svakim danom sve veće i 

cjenjenije. 

U kontinentalnom dijelu uz sve posredne koristi vrlo značajni su prihodi od 

iskorišćivanja drvne mase, dok u priobalju prevladavaju posredne koristi šuma koje se sada 

sve više valoriziraju. 

Najveći dio izrađenih sortimenata prodaje se prerađivačima i kupcima na području 

Županije, no nije zanemariv i dio koji odlazi na ostale dijelove Republike Hrvatske i u 

izvoz. 

Cjelokupni prostor, a osobito šume ovog područja obiluju raznovrsnom divljači. 

Pojedine vrste kao mrki medvjed i jelen obični vrlo su cijenjene i kod domaćih i stranih 

lovaca, te lov može postati vrlo značajan dio gospodarstva ove županije. 

Poljoprivredno tlo 

Područje Primorsko-goranske županije karakterizira vrlo mala površina 

kvalitetnoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta koje prema bonitetnim 

vrijednostima pripadaju kategorijama P1 osobito vrijednog obradivog zemljišta, P2 

vrijednog obradivog zemljišta i P3 ostala obradiva zemljišta. Najvećim dijelom 

26



poljoprivredne površine su u kategoriji ostala poljoprivredna zemljišta (PŠ), koja su 

uglavnom pašnjačke površine, odnosno plitka tla koja se koriste uglavnom za košnju i 

ispašu. 

Unatoč malih površina vrijednoga poljoprivrednog zemljišta, i dalje je očigledan 

trend smanjenja poljoprivrednih površina, te porasta šumskog i neplodnog zemljišta. 

Uzroci zapuštanja poljoprivrednog zemljišta su u teškoćama i slabijoj 

profitabilnosti poljoprivredne proizvodnje u odnosu na druge gospodarske grane te većih 

rizika od vanjskih utjecaja. Proizvođači su mali što utječe na veće troškove i teškoće oko 

plasmana proizvoda. Osobiti je problem usitnjenost čestica te uglavnom nesređeno 

vlasništvo što onemogućava ozbiljnije proizvođače u investicijama i širenju proizvodnje. 

Neriješeno vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem izazvat će i probleme prilikom 

korištenja poljoprivrednih poticaja temeljenih na korištenju zemljišta. 

Značajne površine pašnjačkih, a i obradivih površina zarasta u degradacijske stadije 

šume i niskog raslinja te se vremenom pretvara u neprohodna područja. Takve površine se 

teško vraćaju natrag za namjenu poljoprivredne proizvodnje. Gubitku i oštećenju tala 

pridonosi prenamjena poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, odnosno širenje 

građevinskih zona, što je neminovni proces u gospodarskom razvoju te procesi erozije tla. 

Iako s malom površinom vrijednoga poljoprivrednog zemljišta na području 

Primorsko-goranske županije radi osiguranja mogućnosti proizvodnje kvalitetnih i 

raznolikih proizvoda, nužno je zaštititi vrijedno poljoprivredno zemljište i područja 

poljoprivredne proizvodnje značajna u tradicijskom smislu, te poduzeti i mjere vraćanja 

obraslih površina za poljoprivrednu namjenu. 

Zahvaljujući raznolikosti prostora i sačuvanom poljoprivrednom zemljištu od 

onečišćenja, te razvijenom turizmu, poljoprivredna proizvodnja ima perspektivu razvoja i 

tržišnog pozicioniranja u segmentu gotovih proizvoda. 

More 

More Primorsko-goranske županije obuhvaća najveći dio Kvarnera. Kvarnerski je 

prostor potopljeni dio dinarskog krša i rasprostire se između istarske i vinodolskovelebitske 

obale. Dubina zapadnog dijela Kvarnera iznosi prosječno oko 50-60 m, a 

istočnog 60-80 metara. Na istočnom dijelu, u Kvarneriću i Velebitskom kanalu, ima 

mnogo podmorskih depresija; neke od njih dosežu, pa čak i prelaze 100 metara (u 

Velebitskom kanalu 106 metara, između Raba i Jablanca). 

U većem dijelu godine, osim plimnih oscilacija u strujnom polju, u području postoji 

značajno rezidualno strujanje, koje je bitno za obnavljanje njegove vodene mase. To je 

strujanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu (ciklonalno), tj. oligotrofna voda iz 

srednjeg Jadrana ulazi u Kvarnerić, prolazi kroz Riječki zaljev i izlazi iz Kvarnera i to u 

cijelom vodenom stupcu u većem dijelu godine. U razdoblju od lipnja do kolovoza, 

međutim, strujanje je znatno slabije i može mijenjati smjer. Djelovanjem bure (NE, oko 

50% učestalosti) dolazi do značajnog miješanja vodenog stupca i do pojačanja izlaznog 

strujanja površinske vode iz područja, odnosno ulaznog u donjim slojevima. 

Vinodolski i Velebitski kanal odlikuju se tipičnim kanalskim dvoslojnim strujanjem 

duž osi koje je vrlo intenzivno, posebno zimi. U gornjem dijelu vodenog stupca najčešći je 

smjer NW, što znači da istočni dio Riječkog zaljeva kroz Tihi kanal pretežito prima vodu 

iz Vinodolskog kanala. 

27



Slika 1: Podjela morskog dijela PGŽ 

Opisani sustav strujanja osigurava kvalitetno i brzo obnavljanje najvećeg dijela 

Kvarnera. Treba, međutim, uzeti u obzir da je strujanje općenito slabije u priobalnom 

pojasu zbog povećanog trenja. Na primjer, mjerenja duž sjeverne obale Riječkog zaljeva 

pokazala su da je strujno polje obilježeno manjim brzinama nego u središnjem dijelu, te 

znatnom promjenjivošću smjerova, što ukazuje na stvaranje vrtložnog strujanja, uz 

ograničavanje izmjene vode. 

Kvarner je velikim otočnim nizovima (Cres – Lošinj i Krk – Rab – Pag) razdijeljen 

na Riječki zaljev, Kvarner u užem smislu, Kvarnerić, Velebitski kanal i Vinodolski kanal 

(slika 1). 

Zemljopisnu podjelu Kvarnera u velikoj mjeri potvrđuje podjela priobalnih voda 

Primorsko-goranske županije u sedam vodnih tijela koje prema postojećoj zakonskoj 

regulativi vodnog gospodarstva predstavljaju jedinice za upravljanje priobalnim vodama. 

Navedena vodna tijela su: Bakarski zaljev, dio Kvarnerića s dijelom Velebitskog kanala, 

Kvarner, Riječki zaljev, Luka Rijeka, Vinodolski kanal te područje od Kvarnerića do 

28



Paškog kanala. Ova vodna tijela su na osnovi obvezatnih čimbenika (ekoregija, salinitet, 

dubina) te sastava substrata kao izbornog čimbenika svrstana u tri tipa priobalnih voda: 

- euhalino plitko priobalno more sitnozrnatog sedimenta (salinitet 50%, dubina 40 m). 

Najveću površinu priobalnih voda zauzima tip euhalinoga priobalnog mora 

sitnozrnatog sedimenta (Riječki zaljev, Luka Rijeka, Kvarner, dio Kvarnerića do Paškog 

kanala). Bakarski zaljev pripada euhalinom plitkom priobalnom moru sitnozrnog 

sedimenta, a dio Kvarnerića s dijelom Velebitskog kanala u euhalino priobalno more 

krupnozrnatog sedimenta. 

Temeljem postojećih standarda i ekspertne procjene od sedam vodnih tijela 

priobalnih voda u Primorsko-goranskoj županiji, dva (vodno tijelo na području Bakarskog 

zaljeva i Luke Rijeka) su ocijenjena s ukupnom ocjenom stanja, koja uključuje ekološko i 

kemijsko stanje, „nije dobro“. Ekspertna procjena „umjereno dobro“ kod vodnog tijela na 

riječkom lučkom području, kandidata za znatno izmijenjeno vodno tijelo označava 

značajne hidromorfološke promjene. U navedenom vodnom tijelu značajni dijelovi obale 

su potpuno izgrađeni, a supstrat je pod utjecajem fizičkog miješanja vodenog stupca zbog 

intenzivnoga brodskog prometa. Nezadovoljavajuće je ocijenjeno i stanje u vodnom tijelu 

na području Bakarskog zaljeva zbog „umjereno dobrog“ ekološkog stanja. Procijenjeno je 

da je vjerojatno u riziku nepostizanja dobrog stanja (hranjive soli, hidromorfološke 

promjene i onečišćenje podmorja katranom). 

Slika 2. Postojeća namjena površina 

29



Vode (površinske i podzemne) 

Prostor Primorsko-goranske županije zemljopisno je vrlo heterogen – orografski, 

geološki, klimatološki, pa zbog toga i hidrografski i hidrološki. Velik dio područja 

Županije ima razvijenu hidrografsku mrežu površinskih vodnih tokova, ali je vodni režim 

formiranih vodotoka pod značajnim utjecajem izraženih krških obilježja njihovih slivova. 

Površinske i podzemne vode vrlo često su u aktivnom kontaktu. Područjem Županije 

prolazi granica Jadranskog i Crnomorskog porječja, ali se zbog izgrađenih hidrotehničkih 

zahvata (HE Vinodol) dio voda crnomorskog sliva prebacuje u jadranski. Vodotoci 

Čabranka i Kupa čine i najveći dio međudržavne granice ove Županije sa susjednom 

Slovenijom 

Glavnina vodotoka formirana je u Gorskom kotaru, a dijelom i u priobalju. Stalnost 

protoka imaju samo vodotoci koji se prihranjuju iz značajnijih krških izvora: Kupa 

Čabranka, Kupica i Dobra i donekle Rječina. Dio vodotoka PGŽ ima karakter vrlo 

intenzivnih bujica, no s iznimno rijetkim pojavama tečenja. 

Izgrađene akumulacije u sustav HE Vinodol (Lokvarka, Bajer, Lepenice, Potkoš) 

imaju velik utjecaj i na promjenu režima površinskog i podzemnog otjecanja na prostoru 

Županije, a u manjoj mjeri to ima i HE Rijeka. Iznimna prirodna pojava je jezero Vrana na 

otoku Cresu. Na Krku postoje dvije akumulacije: Jezero kod Njivica i akumulacija Ponikve 

izgrađena isključivo radi zahvaćanja vode za vodoopskrbu. 

Kod svih vodotoka s područja PGŽ prisutan je vrlo naglašen trend opadanja 

srednjih godišnjih protoka, a time i povećanja duljine i intenziteta sušnih razdoblja. 

To je posljedica globalnog trenda smanjenja protoka, a samo manjim dijelom uzrokovano i 

povećanim korištenjem voda za vodoopskrbu. Obzirom na istodobno stalno prisutne 

poraste zahtjeva za korištenjem voda, koji će se i u budućnosti sigurno samo povećavati u 

još većoj mjeri, značenje raspoloživih vodnih resursa s područja Primorsko-goranske 

županije sve je naglašeniji. 

S druge strane, iako u većem dijelu analiziranih površinskih vodnih pojava s 

područja Županije postoji i značajan utjecaj krškog podzemlja koje dijelom nadzire režim 

njihova istjecanja, opća je značajka i njihova vrlo naglašena bujičnost. Pojave ekstremno 

velikih voda na pojedinim slivovima, njihovim dijelovima ili pak na površinama s inače 

neizraženom hidrografskom mrežom, vrlo su učestale i o njihovoj pojavi se također mora 

voditi računa pri izradi prostornih planova na svim razinama detaljnosti obrade. 

Područje Primorsko-goranske županije u hidrogeološkom pogledu pripada većim 

dijelom Jadranskom a dijelom Crnomorskom slivu. Unutar Jadranskog sliva koji je 

pretežito krški teren, izdvajaju se manja sabirna područja (cjeline podzemnih voda) koje 

sudjeluju u formiranju površinskih i podzemnih voda čiji ukupni vodni potencijal se 

usmjerava morskoj obali. Glavni dotoci vode na krške izvore vezani su uz ljuske 

vapnenaca unutar vodonepropusne mase fliških stijena. 

Prividne brzine podzemnih tokova u okršenim karbonatnim stijenama ponekad su 

vrlo velike pa se može govoriti o vrlo visokom stupnju ugroženosti, odnosno osjetljivosti 

terena u smislu mogućeg onečišćenja. Definiranje drenažnih zona prema područjima 

izviranja vrlo je kompleksan posao i zahtijeva visok stupanj poznavanja hidrogeoloških 

prilika. Područja izgrađena od vodonepropusnih fliških stijena manje su ugrožena, iako se 

u pravilu dreniranje obavlja prema nekom krškom kompleksu, gdje se te vode pridružuju 

dubokim krškim podzemnim vodama. U dubokim podzemnim vodonosnicima negativni 

utjecaj s površine znatno je smanjen, i to je razlog što su izvorske vode još i sad dobre 

30



kvalitete unutar standarda za pitke vode. Najopasniji za zagađenje su ponori u zaleđu, 

izravno vezani s tim vodonosnicima. 

Na području Gorskog kotara su drugačija hidrogeološka obilježja, zbog čega je i 

problematika tečenja podzemnih voda drugačija. Razlikuju se područja izgrađena od 

karbonatnih naslaga koja se odlikuju krškim obilježjima – vrtačama, jamama, ponorima i 

pukotinama. Teren je bez stalnih površinskih tokova i oborinske vode se u najvećoj mjeri 

gube u podzemlju. Zatim je veliki dio terena izgrađen od dolomita i dolomita u izmjeni s 

klastitima. Vodopropusnost tih naslaga je znatno smanjena u odnosu na vapnence. 

Mjestimično su formirani površinski povremeni ili stalni tokovi. Nadalje, područje 

izgrađeno od klastičnih naslaga odlikuje se specifičnim morfološkim i hidrografskim 

značajkama. Mogućnost akumuliranja podzemne vode u tim terenima je izrazito mala i 

nema pojava većih izvora. Mala količina vode koja uđe u podzemlje kroz raspucale 

pješčenjake i konglomerate iscjeđuje se na većem broju malih, pretežito povremenih 

izvora. Hidrografska mreža je veoma razvijena, teren je izbrazdan brojnim jarcima kojima 

se slijevaju oborinske vode. 

31



1.2.3.3. Zaštita prostora 

Zaštita zraka 

Glavnina emisija onečišćujućih tvari u zraku na području Primorsko-goranske 

županije vezana je za područje Grada Rijeke i Općine Kostrena. Pojedinačni izvori emisije, 

u prvom redu TE Rijeka i Rafinerija nafte u Urinju, najviše pridonose opterećenju 

sumpornim dioksidom. Cestovni promet najznačajniji je izvor emisija dušikovih oksida. 

Uočava se značajan trend smanjenja ukupnih emisija sumpornog dioksida, ali je prisutan 

problem porasta emisija ovog polutanta iz TE Rijeka. Suprotan trend zabilježen je kod 

ukupnih emisija dušikovih oksida i to prvenstveno zbog porasta emisija iz prometa. 

Na većem dijelu područja Županije zrak je čist ili neznatno onečišćen (I. 

kvalitete). Povećano onečišćenje zraka prisutno je na području središta grada Rijeke 

(onečišćenje dušikovim oksidima zbog prometa), u blizini deponija Viševac na Viškovu 

(vodikov sulfid, lebdeće čestice PM 10 ) i u okolini industrijskih pogona (Urinj i Krasica s 

obzirom na sumporov dioksid). Uzimajući u obzir 30-godišnje praćenje kvalitete zraka, 

općenito se može reći da je zrak čišći u odnosu na osamdesete i devedesete godine prošlog 

stoljeća. 

Onečišćenje zraka cestovnim prometom dugoročno je najznačajniji problem u 

Županiji, posebno izražen u središtu grada Rijeke. Problem onečišćenja dušikovim 

oksidima iz cestovnog prometa teško je tehnološki riješiti pa prostorno planiranje kojim bi 

se neki sadržaji izmjestili iz središta grada, smanjio tranzitni promet i/ili preusmjerio na 

pomorski i željeznički promet, ukazuje se kao primarna mjera za smanjenje onečišćenja 

zraka ovim onečišćujućim tvarima. U tom pogledu jedan od osnovnih zadataka Strateške 

procjene utjecaja Plana na okoliš je matematičkim modelom procijeniti utjecaj novih 

sadržaja i transportne infrastrukture na kakvoću zraka. 

Zaštita voda 

Područje Primorsko-goranske županije je krško područje sa slabo razvijenom 

nadzemnom i bogatom podzemnom hidrografijom. Za zaštitu voda na području Županije 

od ključnog je značenja sljedeće: nedjeljiva povezanost podzemnih i površinskih voda; 

podzemne vode su glavni sadašnji i potencijalni resursi vode za piće; slatkovodni 

ekosustavi su vrlo vrijedni i uključeni su u Nacionalnu ekološku mrežu. 

Za sva izvorišta vode za piće uključena u javnu vodoopskrbu određene su zone 

zaštite i donesene odluke o zonama. Na mnogim područjima je i nakon donošenja odluka 

nastavljeno s hidrogeološkim istraživanjima koja su rezultirala novim spoznajama i 

iziskuju u tom pogledu novelaciju zona. 

Kemijsko i količinsko stanje podzemnih voda je generalno dobro. Postoji 

problematika zaslanjenja na pojedinim lokalitetima u priobalju zbog crpljenja vode u 

sušnom razdoblju (npr. izvori u Bakarskom zaljevu, Novljanska Žrnovnica). Mnogi izvori 

zahvaćeni za vodoopskrbu su mikrobiološki zagađeni zbog ispuštanja nepročišćenih 

otpadnih voda izravno u podzemne vode. U Gorskom kotaru to su izvor Čabranke, izvor 

Kupice i izvor Ribnjak, a u priobalju grupa izvora Zvir i bunari u Martinšćici. Prisutan je 

veliki rizik od iznenadnog onečišćenja podzemnih voda naftom i derivatima jer slivove 

presijecaju brojne ceste bez kontrolirane odvodnje. 

32



Utjecaji ljudske djelatnosti na površinske vode najizraženiji su kroz 

hidromorfološke promjene uzrokovane izgradnjom objekata za hidroenergetske potrebe, 

zahvaćanjem vode za vodoopskrbu i regulacijskim zahvatima na pojedinim dionicama 

vodotoka. Od izvora onečišćenja najznačajnije su otpadne vode manjih naselja smještenih 

uz vodotoke. 

Veliki dio prostora Županije obuhvaćaju područja posebne zaštite voda. U prvom 

redu to su područja namijenjena zahvaćanju vode za ljudsku uporabu (zone sanitarne 

zaštite) i područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta (Nacionalna ekološka mreža). 

Zahvaljujući provedenim vodoistražnim radovima i reguliranju razine zaštite resursa vode 

za piće, jasno se mogu utvrditi mogućnosti i ograničenja razvoja na tim područjima. 

Ovisno o zoni sanitarne zaštite, ograničava se izgradnja određenih objekata: 

- u IV. zoni zaštite ne mogu se graditi industrijski objekti i postrojenja koja 

proizvode i odlažu opasne tvari ili čije tehnološke otpadne vode sadrže 

opasne tvari; ne mogu se skladištiti radioaktivne i za vodu druge opasne 

tvari (s određenim izuzecima za skladištenje nafte i derivata), izvoditi 

istražne i ekspolatacijske bušotine za naftu, zemni plin i izrađivati podzemna 

spremišta i eksploatirati mineralne sirovine; 

- u III. zoni, uz zabrane za IV. zonu, zabranjuje se deponiranje otpada, 

građenje cjevovoda za opasne tekućine, svako skladištenje nafte i naftnih 

derivata; 

- u II. zoni i u vodoopskrbnom rezervatu, uz zabrane za III. zonu, zabranjuje 

se građenje svih industrijskih pogona, građenje svih prometnica osim 

lokalnih cesta. 

Zbog prostranstva III. i IV. zone zaštite i omogućavanja funkcioniranja naselja i 

gospodarstva, iznimno je moguća na ovim područjima izgradnja benzinskih postaja i 

spremnika naftnih derivata, trafostanica s uljnim transformatorima i eksploatacija kamena. 

Za takve slučajeve potrebna je izvedba projekta u sklopu kojeg treba detaljnim i 

namjenskim vodoistražnim radovima ispitati uži lokalitet (mikrozonu) i utvrditi pogodnost 

terena za izvedbu predviđenog zahvata. Ako se na temelju rezultata ovih istraživanja utvrdi 

da postoji mogućnost izvedbe takvog zahvata, odredit će se uvjeti izvedbe i mjere zaštite 

unutar tog prostora (mikrozone). Ovakav pristup moguće je primijeniti i za izgradnju 

prometnica kroz II. 

Razvoj na području vodoopskrbnih rezervata, koji obuhvaćaju pretežito planinske 

masive s netaknutom prirodom, treba ograničiti na ekološki prihvatljivu izgradnju i 

aktivnosti: ekstenzivno stočarstvo, ograničena sportsko-rekreacijska i turistička djelatnost. 

Za zaštićena područja prirode i područja uključena u Nacionalnu ekološku mrežu 

ograničenja proizlaze iz kategorije zaštite i obrađena su u sklopu poglavlja Zaštita prirode. 

Posebnu pozornost iziskuje zaštita Kupe. Izvorišno područje je dio Nacionalnog parka 

Risnjak. Cijeli tok Kupe od izvora do ušća uključen je u Nacionalnu ekološku mrežu. Kupa 

je granična rijeka sa Slovenijom i plan upravljanja ovim vodotokom treba rješavati 

zajedno. Ranije planove o energetskom iskorištenju sliva Kupe, pa i zahvatu dijela njezinih 

voda za potrebe vodoopskrbe, treba preispitati. Jedan od značajnih problema zaštite 

površinskih voda je oprečnost potrebnih mjere zaštite ekosustava akumulacije Ponikve i 

mjera zaštite radi osiguravanja kakvoće vode za piće (akumulacija je izgrađena za potrebe 

vodoopskrbe). 

Za područje Županije od manjeg su značenja ostala područja posebne zaštite voda: 

područja podložna eutrofikaciji i područja ranjiva na nitrate. Područja podložna 

33



eutrofikaciji obuhvaćaju jezera na otoku Krku i akumulacije HE sustava Vinodol u 

Gorskom kotaru (izuzev Lokvarke). Za ova područje ograničenja se prvenstveno odnose na 

obavljanje poljoprivredne djelatnosti (planirati razvoj ekstenzivnog stočarstva i ekološkog 

ratarstva) i traži se visoki, III. stupanj pročišćavanja otpadnih voda koje se ispuštaju u 

slivu. Bez obzira što je koncentracija nitrata u svim podzemnim vodama vrlo niska, 

prirodna ranjivost krških vodonosnika zahtijeva kod ratarske proizvodnje precizno 

poštivanje dobre poljoprivredne prakse definirane u europskoj direktivi o zaštiti voda od 

onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog porijekla. 

Zaštita od štetnog djelovanja voda 

Zaštita od štetnog djelovanja voda na području Primorsko-goranske županije 

prvenstveno se odnosi na zaštitu bujičnih tokova od velikih vodnih valova koji se formiraju 

u vrlo kratkom vremenu. U jadranskom slivu su to liburnijske bujice, Rječina, Dubračina, 

novljanska Ričina, te bašćanska Ričina na otoku Krku, a sve prolaze središtima priobalnih 

naselja. Sigurnost zaobalja od poplavnih valova je na razini od 20 do 50-godišnjega 

povratnog razdoblja. Rizik od poplave je kod koincidencije pojave visokih razina mora i 

stogodišnje maksimalne razine vode u vodotoku. 

Izgradnjom višenamjenskih akumulacija hidroenergetskog sustava Vinodol, bitno 

je izmijenjen prirodni režim otjecanja na području Gorskog kotara. Pretežito je riješen 

problem velikih vodnih valova bujičnih vodotoka zadržavanjem vode u akumulacijama: 

Lokvarka, Bajer, Lepenica i Potkoš 

Zahvaljujući otpornoj geološkoj podlozi i bujno razvijenoj šumskoj vegetaciji u 

slivovima, erozija na području Županije u cjelini uzevši nije velika. U jadranskom slivu 

erozija je ograničena samo na korita nekoliko bujica i njihovih ogranaka koje su se razvile 

na flišnim naslagama (u slivu Slanog potoka – pritoka Dubračine i na području Grohova u 

slivu Rječine). Unatoč do sada izvedenim brojnim hidrotehničkim i geotehničkim 

zahvatima ugroženo je i dalje više naselja toga područja. 

Zbog bujičnog karaktera Kupe i njezine velike vodne snage, dijelovi obale su 

podložni eroziji. Izgradnjom obalnih zidova i nasipa zaštićena su naselja Hrvatsko i Brod 

na Kupi, a još su poplavom ugrožena naselja Kuželj i Čedanj i cesta Brod na Kupi – 

Zamost. 

Na vodotocima i drugim površinskim vodama utvrđuje se inundacijsko 

(poplavljeno) područje u kojem je zabranjena izgradnja i druge radnje kojima se može 

pogoršati vodni režim i povećati stupanj rizika od štetnog djelovanja voda. Uređeno 

inundacijsko područje čini zemljište između korita voda i vanjskog ruba pripadajućih mu 

regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, uključujući i pojas zemljišta potreban za 

njihovo redovito održavanje. Neuređeno inundacijsko područje je zemljište uz vodotoke, 

rezervirano za građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, te prirodne i umjetne 

akumulacije i retencije. 

Uz inundacijska područja mjere ograničenja izgradnje odnose se i na poplavna 

područja kao prirodna retencijska područja, koja se inače mogu koristiti u rekreacijske 

svrhe i nije nužna njihova zaštita od poplave izgradnjom građevinskih zaštitnih objekata. 

Ograničenja izgradnje se moraju primijeniti i na erozijska područja i klizišta. 

34



Zaštita mora 

Kakvoća mora na području PGŽ može se ocijeniti vrlo dobrom, no unatoč tome, 

postoje određena ugrožena područja, potencijalne opasnosti i rizici kojima treba posvetiti 

posebnu pozornost radi postizanja i/ili održavanja dobrog stanja morskog okoliša na ovom 

području. 

Ispuštanje komunalnih otpadnih voda u priobalno more predstavlja pritisak koji, 

ovisno o svojoj jačini i uvjetima u morskom ekosustavu, može dovesti do eutrofikacije. 

Najopterećenije područje je Riječki zaljev, u kojem više od 50% opterećenja dolazi iz 

sustava odvodnje Rijeke. Ostala priobalna područja koja su zbog svojih prirodnih obilježja 

te unosa otpadnih voda naselja osjetljiva na eutrofikaciju, lokalizirana su na zaljeve i 

kanale u obalnom dijelu (Bakarski zaljev) i na otocima (Krk, Cres, Lošinj i Rab). 

Od onečišćenja mora opasnim tvarima u PGŽ, najizraženije je onečišćenje 

ugljikovodicima u području podzemlja i podmorja sjeveroistočnog dijela Riječkog zaljeva 

zbog onečišćenog krškog podzemlja na lokalitetima rafinerije na Mlaki i u Urinju, te 

podmorja u Bakarskom zaljevu. 

Intenzivan pomorski promet i lučke aktivnosti, posebno na području Riječkog 

zaljeva, trajne su opasnosti i rizik od iznenadnog i operativnog onečišćenja morskog 

okoliša prvenstveno ugljikovodicima i drugim opasnim tvarima te balastnim vodama. 

Osobitost obalnog područja leži u dodiru mora i kopna, raznovrsnosti prirodnih 

resursa i gospodarskih djelatnosti. Brojne ljudske aktivnosti u ovim područjima i njihov 

intenzitet mogu dovesti do prekomjernog korištenja resursa, negativnih utjecaja na okoliš i 

tako smanjenja socio-gospodarske dobrobiti i kvalitete života na tom području. Granica 

utjecaja s kopna je granica slivnog područja akvatorija. Nadziranom izgradnjom i 

korištenjem prostora u obalnom području te provedbom mjera zaštite, može se postignuti 

očuvanje postojeće visoke kvalitete mora na područjima s takvom kvalitetom, spriječiti 

daljnja degradacija i poboljšati stanje kvalitete mora na ugroženim područjima. 

Određivanje osjetljivosti priobalnog mora na antropogene utjecaje s kopna je 

preduvjet sustavnog i racionalnog pristupa njegovoj zaštiti radi očuvanja morskog 

ekosustava u cjelini i mogućnosti njegovog korištenja za različite svrhe, često nespojive: 

rekreaciju, marikulturu, pomorski promet, lučke djelatnosti, ispuštanje otpadnih voda. Radi 

što boljeg budućeg planiranja i provedbe zaštite mora, potrebno je odrediti područja 

„manje osjetljivosti“ priobalnih voda na području Županije, sukladno odredbama 

nacionalnog zakonodavstva i EU pravnih stečevina. 

U postojećim gospodarskim planovima industrijski razvoj Županije s pratećom 

infrastrukturom usmjerava se na područje sjeveroistočnog dijela Riječkog zaljeva, koje je 

već ugroženo područje (terminal ukapljenog prirodnog plina na lokaciji DINA, proširenje 

kapaciteta naftnog terminala Jadranskog naftovoda i izgradnja podmorskog prijelaza 

naftovoda otok Krk-kopno, modernizacija rafinerije nafte u Urinju). Utjecaje novih, velikih 

zahvata na morski okoliš potrebno je sagledati ne samo pojedinačno, već ih treba 

procijeniti na osnovi sinergijskih i kumulativnih učinaka u Strateškoj procjeni utjecaja 

Plana na okoliš. 

Osiguranje stalne primjene najviših standarda u području pomorske sigurnosti i 

lučkih djelatnosti i ekološke zaštite u lukama od suštinskog je značaja za uspostavljanje 

ravnoteže očuvanja morskog ekosustava i gospodarskog razvoja. 

35



Zaštita tla 

Na području Županije očigledan je trend smanjenja poljoprivrednih površina, te 

porasta šumskog i neplodnog zemljišta. Smanjivanje i napuštanje poljoprivredne 

proizvodnje dovodi do smanjenja prirodne raznolikosti. Gubitku i oštećenju tala pridonose 

prenamjena poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, eksploatacija kamena, te procesi 

erozije tla. 

Glavni izvori onečišćenja tla u Županiji su stara industrijska postrojenja, nesanirane 

lokacije odlagališta otpada i divljih odlagališta, napuštenih kamenoloma i šljunčara, te 

izvori onečišćenja zraka. 

Zaštita šumskog područja 

Na cijelom području Županije općekorisne funkcije šuma (utjecaj na vodni režim, 

klimu, oblikovanje krajobraza, na unapređivanje turizma i sporta) prevladavaju nad 

koristima od iskorištavanja drvene mase. U kontinentalnom dijelu uz sve posredne koristi 

vrlo značajni su prihodi od iskorišćivanja drvne mase, dok u priobalju i na otocima 

prevladavaju posredne koristi šuma koje se sada sve više valoriziraju. 

Mogućnosti i ograničenja razvoja prvenstveno proizlaze iz općekorisnih funkcija 

šuma, odnosno iz ukupne ocjene ove njezine funkcije. 

36



Predlaže se na površinama šuma, a uz naselja, formirati socijalno-zdravstvene 

rekreativne zone, za potrebe gradova i naselja, uz trajnu zaštitu tla. 

Zauzimanje prostora u zoni šuma i šumskih zemljišta, građenjem građevina 

uvjetuje se ovim redoslijedom: 

- neobrasla šumska zemljišta i kamenjari, 

- djelomično obrasla šumska zemljišta, i 

- šikare i lošije panjače. 

Zdravstveno stanje šuma, a posebno jele, je loše. Sadašnje stanje, a posebno 

nastavljanje procesa sušenja izazvat će nesagledive biološke i ekonomske posljedice. 

Opasnost od šumskog požara je prisutna. Zbog izgradnje većeg broja prosjeka i 

izvršenih radova čišćenja i njege šuma, te organizirane vatrogasne službe pojava i štete od 

požara su manje. Gospodarenje šumama treba biti usmjereno na trajno povećavanje 

stabilnost i kvalitetu njezinih gospodarskih i općekorisnih funkcija. 

Zaštita od buke 

Cestovni promet je najznačajniji izvor buke u Županiji. Najugroženije je gusto 

izgrađeno područje grada Rijeke, ali i dijelovi drugih naselja uz ceste s većim intenzitetom 

prometa. Postojeće strateške karte buke cestovnog prometa za grad Rijeku izrađene su na 

osnovi starih prometnih pokazatelja. 

Razvoj i uređenje prostora treba sagledavati i u funkciji održavanja ili smanjenja 

buke u odnosu na postojeće razine. Radi toga karte buke (prikazi postojećih i predviđenih 

imisija buke) treba koristiti kao jedne od osnovnih podloga za izradu Prostornog plana. 

Cestovni promet je najznačajniji izvor buke u Županiji. Radi smanjivanja razine buke 

prostorno planerska rješenja trebaju razmotriti mogućnosti preusmjerenja teretnog 

cestovnog prometa na željeznički i pomorski te općenito preusmjeravanje tranzitnog 

prometa izvan naselja. Razvoj prometne infrastrukture treba usko povezati s utjecajem na 

buku u naseljenim i zaštićenim dijelovima okoliša. 

Zaštita krajobraza 

Fizičke prostorne barijere pojavljuju se u krajobrazu Gorskog kotara pojavom 

autoputa, pratećih servisnih objekata, ostalih suvremenih prometnica te magistralnih 

infrastrukturnih koridora kao krajobrazno-ekološki i percepcijski vidik problema. 

Nestajanje prepoznatljivih travnjaka i proplanaka uzrokovano je depopulacijom 

prostora i postupnim nestankom tradicionalnog stočarstva te se pokazuje kao negativan 

proces. 

Interes za rekreacijski potencijal krajobraznog prostora, osobito objekte prirodne 

baštine, s vidika višeslojnog i kvalitetnog korištenja i orijentacije razvoja, u stalnom je 

porastu i u vezi je s pitanjima provedbe proaktivne zaštite. 

Velike strukturne promjene u kulturnom krajobrazu obalnog područja mora, 

posebice širenjem stambenih i vikend naselja, povezani su s procesima nestajanja 

tradicionalnog poljoprivredno uređenog zemljišta. 

37



Procesi globalizacije, korijenite ljudske promjene i nove strukture u krajobrazu, 

koje se prvenstveno očituju u suvremenim, velikim industrijskim i skladišnim prostorima, 

lučkim postrojenjima prometnicama i infrastrukturnim koridorima, po mjerilima i strukturi 

iz obitelji su postindustrijskog razdoblja. Iste sve više uzimaju maha, uz gubitak i/ili 

siromašenje bogate složenosti tradicionalno uređenog i prirodnoga krajobraznog prostora, 

kao degradacije kvalitete boravišnog ambijenta. Uklanjanje složenosti i izvornih uzoraka 

krajobraza, posebice prirodnih šumskih sustava, sve je očigledniji proces. 

Brojne i velike prometnice, infrastrukturni koridori (koji čine gustu mrežu linijskih 

sustava u uskom obalnom pojasu povezujući središta naselja, stambene zone, radne, 

industrijske i skladišne zone) te tranzitni koridori, temeljni su činioci preobrazbe i 

siromašenja tradicionalnog krajobraza. Linearni razvoj uz uski obalni pojas kao proces 

litoralizacije, s jedne strane preopterećuje i degradira obalni krajobraz, a s druge generira 

široki utjecaj zbog napuštanja zaleđa. 

Mehanizam zaštite krajobraza u cjelini kao estetsko-simboličke kategorije u 

sustavu uređenja prostora neprikladno je zaštićen i u konačnici prepušten razvojnoj 

sukcesiji s posljedicama neprimjerenog uređenja, neprikladne sanacije i degradacije te u 

konačnici gubljenjem identiteta. 

Sve je više markantna internacionalizacija vizualnog karaktera izgrađenih struktura 

i oblikovanih urbanih krajobraza što dovodi do gubitka krajobraznog identiteta malih, 

povijesnih naselja, i većih naselja u cjelini s vidika prepoznatljivosti slike naselja. 

Vizualno zagađenje predstavlja veoma ozbiljan problem, a štete za naselja i 

krajobraz zbog nekontrolirane, niske kvalitete gradnje i uređenja prostora, su takve naravi 

da se ta šteta gotovo nikada ne može popraviti. Svijest o toj činjenici mora biti od 

primarnog značenja u provedbi budućih razvojnih politika. Najizraženija je vizualna 

degradacija prostora industrijskim objektima. 

Pojava regresije u kulturnom krajobraznom prostoru otoka je sve prisutnija zbog 

napuštanja poljoprivrednog korištenja zemljišta koje ima tradiciju od nekoliko tisućljeća, a 

što dovodi do velikih strukturnih propadanja kulturnih krajobraza. 

Suvremena regulacija poljoprivrednih površina s malih u velika mjerila, stvara 

jedinstvenu krajobraznu homogenizaciju koja u velikoj mjeri ili pak u potpunosti smanjuje 

njihovu strukturnu svestranost, a time i njihovu iskustvenu vrijednost. 

Prekomjerno korištenje velikih putova i linijskih infrastrukturnih koridora za 

turističke objekte (hoteli, plaže, luke, marine) i kuće za odmor, osiromašuju krajobrazni 

sustav. 

Zauzimanje obalnog pojasa s vikend izgradnjom i turističkim zaposjedanjem 

prostora s jedne strane preopterećuje i degradira obalni krajobraz, a s druge generira široki 

utjecaj zbog napuštanja zaleđa. 

Internacionalizacija vizualnog karaktera izgrađenih struktura i oblikovanih urbanih 

krajobraza sve više uzima maha; turistički objekti, vikend i nova stambena naselja, 

aerodromi i dr. što osiromašuje kulturnu posebnost krajobraznog prostora 

Sve je primjetnije otuđenje poljoprivredno uređenog prostora od svojeg 

tradicionalno uređenog okruženja naselja, a procesi razvoja prirodne vegetacijske 

komponente sve više zauzimaju prostor na račun kulturnih krajobraznih struktura. 

38



Zaštita prirodne baštine 

Područje Primorsko-goranske županije odlikuje se velikim bogatstvom prirodnih 

osobitosti, vrijednosti i ljepota, od fenomena geološke i pedološke baštine do raznolikih i 

lijepih krajobraza koji se odlikuju bogatom florom, faunom, svijetom gljiva i vegetacijom. 

Neki od iznimnih hidroloških fenomena, kao što su Vransko jezero na Cresu ili bistra i 

očuvana gorska rijeka Kupa pripadaju u red europskih vrijednosti. U skup takvih 

vrijednosti može se ubrojiti i kvarnerske otoke s liticama na kojima gnijezde bjeloglavi 

supovi i druge rijetke ptice, dijelove akvatorija čija morska bogatstva pogoduju životu 

dobrih dupina, kornjača, sredozemne medvjedice i drugih rijetkih vrsta te podmorske 

zajednice od kojih se posebno mogu istaknuti zajednice morske cvjetnice sviline ili 

posidonije i koraligenska zajednica. Mnogi osebujni, prostorno usko lokalizirani i vrlo 

specifični predjeli čuvaju takve prirodne vrijednosti kao što su uskoendemični učkarski 

zvončić ili velebitska degenija. Krajobrazi drevnih akropolskih gradića poput Lubenica, 

Brseča, Mošćenica, Vrbnika i drugih isprepleteni su s područjima vrijedne prirodne baštine 

pa su neki od njih predloženi za zaštitu kao značajni krajobrazi ili su pojedini elementi 

okolne prirode uklopljeni u Nacionalnu ekološku mrežu. Geološka i pedološka baština 

Primorsko-goranske županije također je neobično bogata, zanimljiva i vrijedna, ali je samo 

mali njezin dio vrednovan i zaštićen, a u prostornim planovima do sad nije bio uvriježen 

pristup obradi geološke i pedološke baštine kao dijela prirodne baštine. 

Općenito se može dati ocjena da stanovnici Primorsko-goranske županije mogu biti 

iznimno ponosni na svoju razmjerno dobro očuvanu prirodnu baštinu, pa je zadaća 

županijskog Prostornog plana, a kasnije i svih planova nižega reda, svesti nepovoljne 

utjecaje na prirodu i njezine vrijednosti na najmanju moguću mjeru. 

Zaštita kulturne baštine 

Stanje graditeljskog naslijeđa gotovo svih lokaliteta graditeljskog naslijeđa 

Primorsko-goranske županije, bez obzira da li nose kategoriju urbanog ili ruralnog, je loše 

u svim njegovim značajkama. Razloge ne treba tražiti u njima samima već u složenim 

procesima koji su do njega i doveli. Ove osjetljive strukture često nisu bile u stanju 

odgovoriti na relativno naglu promjenu brzine života, a time i na cijeli niz novonastalih 

promjena koje je on diktirao vrteći se u krugu neprestane proizvodnje novih potreba, tek 

što bi staru zadovoljili. 

U Gorskom kotaru nema mnoštvo cjelina i objekata graditeljskog naslijeđa ali ono 

što ima je suživljeno s kontekstom i integrirano je u njega. Skromna je to arhitektura i 

skromna su to naselja nastala na nekoliko načina: naselja na hrptu i uzdužna naselja koja bi 

se mogla podijeliti na dvije grupe: uzdužna uz cestu i uzdužna uz tok rijeke ili doline, ali 

opet uz cestu. 

Velik je broj arheoloških lokaliteta na priobalnom području mora, ali se ipak nalazi 

u nesrazmjeru s brojem registriranih koji je sveden na ukupno pet, od kojih je jedna 

priobalna zona. Arheološki lokaliteti, na žalost, nisu dostojno ni istraženi ni predočeni. 

Većina svih naselja obalnog pojasa ima značajku kontinuiteta povijesnog i prostornog 

razvoja od svog nastanka, uglavnom u srednjem vijeku do danas. Cijeli niz njih ima, kao 

urbanotvornu osnovu rimsko i predrimsko razdoblje dok ih je značajno manji broj 

novovjeki s tek tu i tamo pokojim starijim, urbanotvornim zametkom. Građevinsko stanje 

39



gradskih jezgri i ruralnih zajednica je općenito uzevši loše. Uostalom, to bi se slobodno 

moglo reći i za ostalu gradnju bez povijesnih korijena. 

Kontinuitet života na otoku Krku donio je brojne, iznimno kvalitetne lokalitete 

graditeljske baštine. Brojne su evidentirane urbane i ruralne graditeljske cjeline, a još 

brojniji pojedinačni spomenici. 

Prostori otoka Cresa i Lošinja sadržavaju tragove brojnih kultura čija se vlast na 

ovim prostorima izmjenjivala tijekom vremena, od Liburna, preko stare Grčke i Rima, 

Ostrogota, Bizantinaca, Slavena, Venecije, pa preko francuske i stogodišnje austrijske 

uprave do naših dana. 

Na otoku Rabu je evidentirano 36 arheoloških i hidro-arheoloških zona. Datacija tih 

lokaliteta seže od pretpovijesnih lokaliteta – gradina, preko antike pa do srednjeg vijeka. 

Čitava jezgra grada Raba je arheološka zona što je i primjereno urbanoj cjelini koja je cijeli 

svoj vijek zadržala kontinuitet prostornog razvoja. 

Zaštitu kulturne baštine treba uključiti u integralni proces planiranja, projektiranja, 

građenja i korištenja sa svrhom njezinoga uključenja u suvremene i buduće tokove života, 

bez stvaranja nedodirljivih svetinja koje nikada nisu životne i ne pružaju razvojnu prigodu. 

40



41



2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA I UREĐENJA 

Ciljevima se određuje što se želi postići, čemu se teži. Ciljevi prostornog razvoja i 

uređenja (u nastavku: Ciljevi) određuju zacrtane smjerove uređenja, korištenja i zaštite 

prostora. Ciljevi se određuju temeljem analize i ocjene postojećeg stanja, strategija i 

planova razvoja, propisa, te razvojnih dokumenata u izradi Prostornog plana. Za izradu 

Prostornog plana Primorsko-goranske županije ciljevi su formirani prvenstveno temeljem: 

- Strategije i programa prostornog uređenja RH, 

- Strateške smjernice rada Primorsko-goranske županije 2009-2013, 

- Strategija i programa razvoja ustanova, uprava i ostalih tijela i gospodarskih 

djelatnosti od državnog i županijskog značenja, 

- Ocjena stanja, mogućnosti i ograničenja razvoja u odnosu na demografske i 

gospodarske podatke te prostorne pokazatelje ovog Plana, 

- Odluke o izradi PPŽ, i 

- Prijedloga sudionika u izradi PPŽ. 

Polazišta za formiranje ciljeva kao i smjernice za njihovu provedbu utvrđeni su na 

osnovnim načelima korištenja, zaštite i unapređenja prostora. Ona su određena temeljem 

ustavnih odrednica i zakona Republike Hrvatske, međunarodnih povelja i sporazuma i 

dosegnutih razina provedbe integralnog upravljanja u prostoru Primorsko-goranske 

županije. 

Osnovni cilj prostornog uređenja je stvaranje uvjeta za dobrobit stanovništva, a 

ostvaruje se: 

a) interaktivnim prostornim planiranjem i procjenom mogućih utjecaja, 

ostvarujući ravnomjeran prostorni razvoj usklađen s gospodarskim, društvenim 

i okolišnim polazištima, 

b) uravnoteženjem regionalnih razvojnih procesa i s njima povezanih zahvata u 

prostoru, te različitih potreba i interesa korisnika prostora. 

Time se osigurava: 

- povezivanje teritorija države s europskim prostornim sustavima, 

- njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti; 

- međusobno usklađen i dopunjujući razmještaj raznolikih ljudskih djelatnosti 

i aktivnosti na cjelovitom prostoru Županije; 

- razumno korištenje i zaštita prirodnih i kulturnih dobara i vrijednosti, zaštita 

okoliša i prevencija od rizika onečišćenja; 

- poticanje lokalnih projekata koji pridonose povezivanju ljudi, razvoju 

solidarnosti i suradnje, jačanje samostalnosti i otpornosti lokalnih 

samouprava na izvana generirane krize i izvanredne prilike; 

- kvalitetan i human razvoj naselja te siguran, zdrav, društveno funkcionalan 

životni i radni okoliš, dobro organizirana raspodjela i uređenje građevinskog 

zemljišta; 

- funkcionalna pristupačnost i uporaba usluga i građevina za potrebe različitih 

skupina stanovništva, osobito djece, starijih ljudi i osoba smanjenih 

sposobnosti i pokretljivosti; 

- nacionalna sigurnost i obrana države te zaštita od prirodnih i drugih nesreća. 

42



Ciljevi se određuju temeljem sljedećih načela: 

a) načelo prostorne održivosti razvitka, 

b) načelo horizontalne integracije u zaštiti prostora, 

c) načelo ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa, 

d) načelo sudjelovanja javnosti i pristupa informacijama i podacima, 

e) načelo vertikalne integracije i usuglašavanja interesa, te 

f) ostala načela, kao što su: policentrizam, prostor kao resurs, otvorenost 

prostora i integracija prostora. 

Temeljem navedenog, određeni su po rangu i tematskim područjima sljedeći: 

1. Ciljevi prostornog razvoja regionalnog i državnog značenja, koji su 

određeni strateškim razvojnim dokumentima i propisima RH (primjerice: 

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Strategija održivog 

razvitka Republike Hrvatske, itd). 

2. Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja određeni su 

temeljem ocjene stanja i strateških razvojnih opredjeljenja Primorskogoranske 

županije. Temelje se na niz usvojenih strategija, dokumenata i 

ostalih propisa i odluka Skupštine Primorsko-goranske županije i 

njezinih tijela (primjerice: Strateške smjernice rada PGŽ 2009 – 2013, 

Plan gospodarenja otpadom PGŽ za razdoblje 2007 – 2015, Glavni plan 

razvoja turizma PGŽ, itd.). 

3. Ciljevi prostornog uređenja naselja na području Županije 

postavljeni su slijedom Izvješća o stanju u prostoru (Zavod, 2009), 

ocjene stanja ovog Plana, zahtjeva tijela i osoba određenih Odlukom o 

izradi PPŽ i ostalih dokumenata i propisa. 

2.1. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA REGIONALNOG, DRŽAVNOG I 

MEĐUNARODNOG ZNAČENJA 

2.1.1.Razvoj gradova i naselja posebnih funkcija i značajnih infrastrukturnih sustava 

Te načelne postavke ostvarit će se sljedećim programom: 

1. Ostvariti uvjete za očuvanje naseljenosti otoka, pograničnih i brdsko-planinskih 

područja. 

2. Obnoviti i/ili revitalizirati povijesna središta gradova i ostalih naselja u funkciji 

turizma i lokalnog stanovništva. 

3. Ostvariti puno funkcioniranje unutarnjeg tržišta za usluge koje podrazumijevaju 

primjenu načela „zemlja podrijetla“ kako bi se u potpunosti uklonile prepreke 

za međunarodnu razmjenu usluga. 

4. Povećati izdatke za istraživanje i razvoj na 3% BDP-a i smanjiti administrativna 

opterećenja. 

5. Trajno unapređivati ljudski kapital i povećavati stupanj cijeloživotnog učenja, 

6. Povećati stopu zaposlenosti na 70% stanovništva u radnoj dobi. 

7. Revalorizirati vrijednost Jadrana u prometnom sustavu Republike Hrvatske i 

Europske Unije. 

8. Osigurati visok standard infrastrukturne opremljenosti i visoki stupanj prometne 

sigurnosti. 

43



9. Integrirati regionalne vodovode. 

10. Nove prijenosne energetske objekte planirati na način da se tehnološkom 

zamjenom u postojećim koridorima postigne traženi učinak povećanja 

prijenosnih kapaciteta. 

11. Osigurati diversifikaciju energenata i energetskih pravaca te prstenasto 

povezivanje energetskom infrastrukturom radi sigurnosti opskrbe. 

12. Ostvariti korištenje obnovljivih izvora energije u slijedećim udjelima: 

- 20% obnovljivih izvora energije (uključujući i velike HE) u bruto 

neposrednoj potrošnji, 

- 10% obnovljivih izvora energije u prijevozu, 

- 35% proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora energije 

(uključujući i velike HE). 

13. Osigurati mogućnost izgradnje međunarodnog plinovoda te pratećih terminala. 

14. Sanirati odlagalište opasnog otpada „Sovjak“. 

2.1.2. Racionalno korištenje prirodnih izvora 

Kako bi se racionalno koristili prirodni izvori, potrebno je učiniti sljedeće: 

1. Održivo upravljati prirodnim resursima, sprječavanjem njihovog intenzivnog 

iskorištavanja, koje se može nepovoljno odraziti na stanje okoliša; 

2. Uklapati mjere zaštite okoliša i prirode u druge sektore (industrija, energetika, 

promet, turizam poljoprivreda, šumarstvo...) radi smanjenja onečišćenja okoliša 

i održivog korištenja prirodnih dobara s očuvanjem prirodnih vrijednosti. 

3. Zaštititi strateške rezerve podzemnih voda radi dugoročnog osiguranja vode za 

javnu opskrbu u RH. 

2.1.3. Očuvanje ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova okoliša 

Radi očuvanja ekološke stabilnosti i vrijednih dijelova okoliša treba: 

1. Smanjiti emisije stakleničkih plinova i tvari koje oštećuju ozonski omotač. 

2. Zaštitu podzemnih voda čiji slivovi se prostiru i na područje Slovenije (izvor 

Rječine i izvor Čabranke) i upravljanje graničnim vodotocima (Kupa, Čabranka) 

i njihovima slivovima rješavati u suradnji s Republikom Slovenijom. 

3. Uspostaviti, očuvati i unaprijediti ravnotežu između ljudskih aktivnosti i 

prirodnih resursa u moru i na obalama primjenom ekosustavnog pristupa i 

očuvanjem vrijednih područja koja su ušla u Ekološku mrežu RH. 

4. Poboljšati regulaciju i nadzor nad pomorskim prometom radi zaštite mora od 

onečišćenja s plovila te jačati kapacitete za sprječavanja i reagiranje kod 

akcidenata na moru. 

5. Utvrditi smjernice za planiranje u odnosu na Ekološku mrežu RH. 

44



2.2. CILJEVI PROSTORNOG RAZVOJA ŽUPANIJSKOG ZNAČENJA 

Ciljevi prostornog razvoja županijskog značenja određuju samo one ciljeve koji su 

ostvarivi i provedivi putem Prostornog plana Primorsko-goranske županije 

Opći ciljevi prostornog razvoja Županijskog značaja jesu: 

1. Kvalitetno vrednovati geostrateški položaj i prirodne resurse Županije 

putem naglašene pomorske orijentacije i izgradnje nedostajuće 


2. Osigurati pretpostavke za visoku stopu rasta gospodarstva koja jamči 

uravnotežen i održiv razvoj na području cijele Županije i povećati opću 

razinu razvijenosti. 

3. Povećati standard ljudi, zaposlenost i kvalitetu življenja te uspostaviti 

gospodarsku i demografsku ravnotežu rasta i razvoja. 

4. Razviti kvalitetan prometni sustav sukladan potrebama prometnog 

povezivanja na svim razinama (regija, država, EU), integrirajući sve 

prometne grane. 

5. Razvijati sustave vodoopskrbe i posebno sustave odvodnje. 

6. Izgraditi cjelovit županijski sustav zbrinjavanja otpada. 

7. Osigurati prostorno-planske preduvjete za što veće zadovoljavanje osnovnih 

potreba stanovništva osloncem na vlastite snage i resurse (prije svega u 

pitanju prehrane i energije), u uvjetima koje mogu izazvati kraj ere jeftine 

energije i fosilnih goriva kao i/ili klimatske promjene. 

8. Očuvati biološku raznovrsnost ekosustava na kopnenom i podmorskim 

dijelu Županije, posebno područja bogata biljnim i životinjskim vrstama. 

2.2.1. Demografski razvoj 

Potrebno je: 

- Ublažiti demografsku polarizaciju Županije. 

- Zadržati mlade obrazovane kadrove (razlika u kvaliteti useljeničkog i iseljeničkog 

kontigenta). 

- Poticati migracije prema željenim odredištima. Regulirati daljnje stihijsko 

(pre)napučavanje pojedinih područja preusmjeravanjem k prostorima slabije 

naseljenosti. 

2.2.2. Odabir prostorne i gospodarske strukture 

2.2.2.1. Prostorne strukture 

Nužno je: 

- Osigurati racionalnost u zauzimanju novih površina za razvoj određivanjem kriterija za 

smještaj i dimenzioniranje građevinskih područja. 

45



- Očuvati obalno i otočko područje od neprimjerne izgradnje sprječavajući povezivanja 

građevinskih područja na obalnoj crti i korištenje obale za namjene koje nisu nužno 

vezane uz more. 

- Ublažiti evidentirane konflikte između pojedinih namjenama u prostoru. 

2.2.2.2. Gospodarstvo 

Želi li se stvoriti pretpostavke za razvoj gospodarstva u PGŽ, mora se: 

- Dugoročno provoditi održivi rast gospodarstva na području cijele Županije, što 

podrazumijeva uravnoteženiji raspored radnih sadržaja i drugih funkcija. 

- Ostvariti prosječnu stopa rasta bruto domaćeg proizvoda od 3,4%, prosječnu stopu rasta 

proizvodnosti od 3,6% uz prosječnu učinkovitost investicija od 5,6% do 2020. godine, 

a nakon toga niže stope rasta makroekonomskih pokazatelja. 

- Postignuti punu zaposlenost u županijskom gospodarstvu do 2020. godine te održavati 

dostignutu razinu. 

- Promijeniti tehnološku strukturu gospodarstva u korist djelatnosti u kojima se 

podrazumijeva primjena visokih tehnologija na način da udio zaposlenih u tim 

djelatnostima bude viši od hrvatskog prosjeka, odnosno od 3%. Dalje, do 2030. godine, 

nastaviti s višom stopom rasta udjela visokih tehnologija u strukturi gospodarstva. 

- Stvoriti pretpostavke za razvoj ključnih gospodarskih grana Županije; brodogradnji i 

prerađivačkoj industriji, pomorstvu i prometu, energetici, turizmu i uslužnim 

djelatnostima. 

- Povećati konkurentnost u međunarodnoj razmjeni i 2020. godine dostignuti razinu 

pokrivenosti izvoza uvozom od 75% s tendencijom daljnjeg nastavka povećanja 

konkurentnosti. 

2.2.3. Razvoj naselja, društvene, prometne i ostale infrastrukture 

2.2.3.1. Razvoj naselja i društvene infrastrukture 

Potrebno je: 

- Osigurati uvjete za realizaciju policentričnog sustava razvojnih središta sukladno 

utvrđenom stanju i procesima (demografskom, gospodarskom, društvenom). 

- Mrežu središnjih uslužnih funkcija uravnotežiti sukladno demografskim pokazateljima 

i sustavu središnjih naselja. 

2.2.3.2. Razvoj prometne i ostale infrastrukture 

Za predviđeni razvoj prometne i ostale infrastrukture, treba učiniti sljedeće: 

- Reorganizirati i tehnološki unaprijediti lučki sustav i osigurati uvjete za razvoj Luke 

Rijeka. 

- Modernizirati i dograditi željeznički čvor te cjelokupni željeznički sustav Županije 

sukladno razvojnim potrebama luke. 

46



- Modernizirati Zračnu luku Rijeka i razviti sustav zračnih luka. 

- Dograditi autoceste i međusobno povezati tri autocestovna pravca A6 Bosiljevo – 

Rijeka, A7 Rupa – Rijeka – Žuta Lokva i A8 Kanfanar – Matulji, te dograditi mrežu 

prometnica u funkciji zadovoljenja prometne potražnje naselja i ostalih sadržaja u 

prostoru. 

- Uspostaviti zemaljsko-pomorsko putnički terminal u Rijeci. 

- Osigurati pretpostavke za poboljšanje mreže javnog prijevoza putnika Županije na 

moru, kopnu (uvođenje željeznice) i zraku, te poboljšati prometno povezivanje otoka, 

međusobno i s kopnom. 

- Osigurati neposredno prometno priključenje velikih radnih, turističkih, sportskih i 

ostalih zona na mrežu prometnica visoke razine uslužnosti. 

- Kvalitetno prometno integrirati sva hrvatska naselja uz rijeku Kupu s teritorijem RH 

- Graditi, sanirati, rekonstruirati i modernizirati telekomunikacijske objekte i sustave na 

području Županije. 

- Ostvariti pretpostavke za priključenje 96% stanovništva na vodoopskrbni sustav. 

- Integrirati u jedan sustav vodoopskrbne podsustave: „Rijeka“, „Lokve“ i „Novi 

Vinodolski“. 

- Izgradnjom razdjelne kanalizacije i postupnom rekonstrukcijom postojeće mješovite u 

razdjelnu, omogućiti odnosno poboljšati učinkovitost uređaja za pročišćavanje otpadnih 

voda. 

- Težiti izgradnji decentraliziranih sustava odvodnje s modularnim rješenjima uređaja za 

pročišćavanje kao jeftinijim i fleksibilnijim rješenjima. 

- Razvojem sustava navodnjavanja zaustaviti trend gubitka najvrednijega 

poljoprivrednog zemljišta. 

- Osigurati preduvjete za afirmaciju PGŽ kao značajnog energetskog čvora RH, ali i 

jugoistočne Europe. 

- Izgraditi terminal za ukapljeni prirodni plin. 

- Nastaviti plinofikaciju cjelovitog područja Županije, izgradnjom regionalnih, a potom i 

lokalnih plinovoda, osobito vodeći računa o prelasku velikih energetskih postrojenja na 

prirodni plin kao pogonski energent. 

- Potaknuti korištenje obnovljivih izvora energije na regionalnoj razini te povećati 

energetsku učinkovitost. 

- Osigurati pretpostavke za korištenje decentraliziranih izvora energije, kogeneracijskih i 

trigeneracijskih postrojenja, energane na biomasu, itd. 

- Izgraditi županijski centar za gospodarenje otpadom i pripadajući broj pretovarnih 

stanica. 

- Sanirati i zatvoriti postojeća odlagališta komunalnog otpada, nakon uspostave 

županijskog centra gospodarenja otpadom. 

2.2.4. Zaštita krajobraznih vrijednosti 

Radi zaštite krajobraznih vrijednosti, važna uloga pripisuje se sljedećim područjima 

djelovanja: 

- Očuvati vrijednosti prirodnih i kultiviranih krajolika županije. 

47



- Rehabilitirati kulturne krajobraze, naročito na otočju i u priobalju u skladu s 

Europskom konvencijom o krajobrazima. 

- Rehabilitirati i renaturalizirati devastirane dijelove prirodnog goranskog krajobraza, 

posebice kamenoloma te komunalnog i građevinskog odlagališta otpada. 

2.2.5. Zaštita prirodnih vrijednosti i posebnosti i kulturno-povijesnih cjelina 

2.2.5.1. Zaštita zraka, voda, mora, tla i šumskog područja 

Kako bi se to postiglo, treba učiniti sljedeće: 

- Smanjiti ukupne emisije sumornog dioksida na području PGŽ za 70%. 

- Održati I. kategoriju kakvoće zraka u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je ona već 

ranije ustanovljena. Postignuti II. kategoriju kakvoće zraka u Gradu Rijeci, Općini 

Kostrena i Općini Viškovo, gdje je zrak III. kategorije. 

- Razmotriti uzroke za područja II i III kategorije zraka s obzirom na ozon. 

- Očuvati i poboljšati stanje podzemnih voda, glavnih sadašnjih i potencijalnih resursa 

vode za piće, u skladu s odlukama o zonama zaštite. 

- Ograničiti crpljenje podzemnih voda u priobalnom i otočnom dijelu Županije do razine 

kojom se ne narušava njihovo količinsko stanje. 

- Postignuti dobro ekološko stanje i očuvati dobro kemijsko stanje svih površinskih voda 

na području Županije. 

- Uređivanjem slivova očuvati i unaprijediti retencijske kapacitete zemljišta, vodotoka i 

poplavnih površina radi smanjivanja maksimalnog vodnog vala, te sačuvati od 

izgradnje poplavne površine na slivovima. 

- Zaštititi, očuvati i omogućiti oporavak morskih i obalnih ekoloških sustava na 

područjima gdje je to izvedivo, kroz obnavljanje struktura i funkcija. 

- Smanjiti pritisak na morski okoliš zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda, 

izgradnjom uređaja II. stupnja pročišćavanja za sve sustave javne odvodnje opterećenja 

većeg od 10.000 ES. 

- Sanirati područje obale i mora onečišćeno ugljikovodicima (sjeveroistočni dio Riječkog 

zaljeva i Bakarski zaljev, te područje bivše rafinerije Mlaka). 

- Razviti i osuvremeniti ekološku zaštitu i postojeći sustav za prihvat i obradu zauljenih 

voda i otpada s brodova u lukama. 

- Održivo gospodariti šumama uz očuvanje prirodne strukture i ostavljanja mogućnosti 

razvoja izvornih šuma. 

- Očuvati prirodno značenje, estetsku, ekološku i edukacijsku ulogu šuma posebne 

namjene. 

- Održavati i tamo gdje je narušena unaprijediti ekološku stabilnost zaštitnih šuma. 

- Spriječiti prenamjenu i obrastanje vrijednoga poljoprivrednog zemljišta, a obrasla tla 

vratiti u funkciju poljoprivredne proizvodnje. 

- Sanirati zemljišta u okruženju industrijskih postrojenja (bivša rafinerija nafte Mlaka, 

Urinj), te šljunčare na Grobničkom polju. 

- Spriječiti prekomjernu buku, planiranjem položaja i kapaciteta njenog izvora (promet, 

industrija, terminali, pojedinačni izvori, i sl.). 

48



2.2.5.2. Zaštita prirodnih vrijednosti 

Radi zaštite prirodnih vrijednosti treba poduzeti sljedeće aktivnosti: 

- Očuvati biološku raznovrsnost na kopnenom i podmorskim dijelu Županije, posebno 

područja sa zaštićenim biljnim i životinjskim vrstama, odnosno područja od interesa za 

zaštitu obuhvaćena Ekološkom mrežom RH. 

- Očuvati krajobraznu raznolikost i biološku raznolikost u moru i priobalju provedbom 

mjera upravljanja u područjima Ekološke mreže RH. 

- U Gorskom kotaru očuvati cjelovitost i prirodnost prostranih područja goranskih šuma, 

endemični živi svijet krškog podzemlja i vodotoka, karakteristične zajednice gorskih i 

pretplaninskih travnjaka, te ostatke cretova. 

- U priobalju očuvati rijetke vrste primorskih travnjaka, živi svijet primorskih slatkih 

voda i njihovih vlažnih i zamočvarenih obalnih područja, rijetke vrste kamenitih 

staništa i specifične tipove petrofilnih ptica, te živi svijet podzemnih staništa. 

- Na otocima očuvati rijetke tipove suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka, komplekse 

mediteranskih i submediteranskih prirodnih šuma, živi svijet otočnih slatkih voda i 

zaslanjenih obalnih staništa, rijetke vrste kamenitih, petrofilnih staništa, te pješčana 

staništa. 

2.2.5.3. Zaštita kulturnih vrijednosti 

Za zaštitu kulturnih vrijednosti treba učiniti sljedeće: 

- Očuvati, revitalizirati i uključiti u suvremeni život kulturno-povijesno naslijeđe 

sustavnim uključivanjem u relevantne projekte prostorne integralne planove uređenja. 

- Poticati istraživanja graditeljske baštine, osobito arheoloških zona i lokaliteta, 

značajnih povijesnih vrijednosti radi njihova optimalnog uključivanja u razvojne 

programe. 

2.3. CILJEVI PROSTORNOG UREĐENJA NASELJA NA PODRUČJU ŽUPANIJE 

2.3.1. Racionalno korištenje i zaštita prostora 

2.3.1.1. Racionalno korištenje prostora 

Radi racionalnog korištenja prostora nužno je provesti sljedeće aktivnosti: 

- Postignuti skladnu strukturu i razmještaj djelatnosti i aktivnosti u naselju. 

- Na razini građevinskog područja središnjih naselja općine/grada postići minimalnu 

gustoću od 30 st/ha. 

- Građevinska područja naselja povećavati proširenjem izgrađenog dijela, bez 

mogućnosti formiranja novih izdvojenih dijelova. 

- Pokrenuti urbanu obnovu, putem planskih mjera i uvjeta za otklanjanje prostornih, 

gospodarskih, društvenih i okolišnih nedostataka degradiranih područja naselja. 

- Poticati korištenje rezervi za gradnju u izgrađenom dijelu naselja. 

- Poticati revitalizaciju i prenamjenu napuštenih i zapuštenih površina naselja. 

49



2.3.1.2. Zaštita prostora 

Radi zaštite prostora nužno je: 

- Postignuti I. kategoriju kvalitete zraka (u Rijeci – Krešimirova, F. la Guardia), u kojem 

je kvaliteta zraka II. kategorije 

- U novim i postojećim (gdje je to moguće) naseljima omogućiti infltraciju oborinskih 

voda u tlo formiranjem mokrih zona unutar parkova i zelenih površina. 

- Smanjiti dotok oborinskih voda u postojeće mješovite sustave odvodnje u 

starogradskim jezgrama. 

- Smanjivanje razine buke na propisanu razinu uzrokovane cestovnim prometom u gradu 

Rijeci i dijelovima ostalih naselja smještenih uz državne i županijske ceste. 

2.3.2. Unapređenje uređenja naselja i komunalne infrastrukture 

2.3.2.1. Unapređenje uređenja naselja 

Potrebno je: 

- Minimalna razina uređenja građevinskog područja u Županiji obuhvaća pripremu 

zemljišta, pristupni put, vodoopskrbu i odvodnju. 

- Osigurati prostor za komunalne građevine i površine, određivanjem standarda za 

planiranje komunalnih građevina i komunalnih površina (parkovi, dječja igrališta, 

tržnice na malo, površine za zbrinjavanje otpada, i ostalo). 

- Za centralna naselja općina i gradova osigurati min. 10 m 2 /stanovniku parkovnih 

površina. 

- Vratiti određeni stupanj izgubljenog urbaniteta definiranjem smjernica i kriterija za 

gradnju i uređenje u štićenim povijesnim jezgrama. 

2.3.2.2. Unapređenje komunalne infrastrukture 

Radi unapređenja komunalne infrastrukture treba: 

- Kvalitetnom mrežom javnih cesta povezati naselja sa središtem razvoja mikroregije i 

međusobno. 

- Osigurati javna parkirališna i garažna mjesta za osobna vozila na obodima najužih 

urbanih središta. 

- Osigurati mogućnost za komunalni privez plovila, sukladno namjeni na obalnom dijelu 

naselja. 

- Osigurati površine za izgradnju putničkih terminala. 

- U priobalnom i otočnom području uspostavi lokalni pomorski promet. 

- Osigurati minimalno jedan poštanski ured u svakom od središnjih naselja općine/grada. 

- Osigurati 100% pokrivenost telekomunikacijskim signalom. 

- Usporedo graditi sustave za odvodnju i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda s 

izgradnjom vodovoda, te rješavati oborinsku odvodnju. 

- Osigurati primjerenu kvalitetu opskrbe električne energije u svim naseljima. 

50



- Poticati korištenje prirodnog plina kao ekološki prihvatljivog energenta. 

- Poticati korištenje visoko efikasnih dizalica topline radi smanjenja potrošnje energije. 

- Osigurati pretpostavke za korištenje decentraliziranih obnovljivih izvora energije. 

- Osigurati pretpostavke za primjenu mjera energetske učinkovitosti (planiranje novih 

objekata isključivo kao niskoenergetskih pa čak i pasivnih te dodatno poboljšanje 

energetskih osobina postojećih objekata). 

51



3. PLAN PROSTORNOG UREĐENJA 

3.1. ORGANIZACIJA I OSNOVNA NAMJENA I KORIŠTENJE PROSTORA 

Osnovna načela organizacije prostora određena su strateškim dokumentima 4 , 

polazišnim osnovama i ciljevima ovog plana. Određena su slijedeća osnovna načela: 

1. Regionalni koncept. Krovni je koncept organizacije prostora Županije 

regionalni. Po tom konceptu Županija funkcionira kao jedinstvena cjelina unutar 

koje se ujednačuju uvjeti uređenja i razvitka. 

2. Otvorenost prostora. Područje Županije osim omeđenosti upravnim granicama 

je otvoreni prostor za medunarodnu i interregionalnu suradnju. Otvorenost tog 

regionalnog sustava je činitelj reprodukcije tog područja i razvitka.. 

3. Prostor kao resurs. Razvojno je načelo ove organizacije prostora da se prostor 

racionalno koristi i zaštiti u svim elementima korištenja.. 

4. Policentrizam. Razmještaj ljudi i dobara u prostoru treba biti temeljen na 

policentričnom načelu. Policentrizam pretpostavlja jaku inicijativu pojedinih 

središta, veći dinamizam i privlačenje kvalitetne gospodarske i uslužne 

strukture. 

5. Interaktivnost. Preuzeti ulogu nositelja šireg regionalnog razvoja, usmjeravati 

procese definiranja razvojnih potreba i interesa, te učinkovito upravljati 

zajedničkim razvojnim potencijalima. Bolje vrednovati geostrateški položaj 

Županije putem naglašenije pomorske orijentacije i izgradnje nedostajuće 


6. Održivi razvitak. Održivi razvitak je sintagma suvremenog razvitka i načelo 

organizacije prostora. Postizati i zadržavati status Županije lidera u zaštiti 

okoliša. 

Temeljna preokupacija djelovanja tijela županijske samouprave bit će, u skladu sa 

zakonskim ovlastima, osigurati gospodarski i društveni razvoj cjelovitog područja 

Županije, uz racionalno korištenje i svrhovito upravljanje resursima. 

Razgraničenje prostora po namjena, te definiranje polova razvitk a i njihovu 

povezanost vrši se analitičkim alatima, izabranom metodom rada. Za izradu Prostornog 

plana Primorsko-goranske županije korištena je posebna metoda koja je derivat raznih 

metodskih postupaka: "Funkcionalno-nodalna metoda" 5. 

Navedena metoda je izrađena ciljano za potrebe izrade regionalnog prostornog 

plana, no primjenjiva je za sve vrste strukturnih prostornih planova. Metoda se sastoji iz 

postupka od formiranja relevantnih prostornih zona, preko njegovog analitičkog 

vrednovanja do ustrojavanja žarišta i funkcija. 

Osnovni koraci u primjeni funkcionalno-nodalne metode su: 

a) funkcionalna selekcija prostora, 

b) strukturacija osjetljivosti prostora, 

c) strukturacija polova i veza i 

d) koncepcija plana. 

4 Temeljem općih ciljeva Strateške smjernice rada Primorsko-goranske županije 2009 – 2013. godine (SN 

44/09 i 20/10) 

5 Metoda izrađena 1997. godine za potrebe izrade Prostornog plana Primorsko-goranske županije (M. Štimac: 

Prostorno planiranje u praksi, GLOSA d.o.o. Rijeka, 2010.) 

52



a) Funkcionalna selekcija prostora, 

U osnovnom sustavu razvojnih područja (okosnice razvoja) težišta su temeljne 

cjeline prostorne organizacije Županije (vidi sliku). 

Temeljem brojnih kriterija (fizionomski i funkcionalni) i parametara iz područja 

prirodnih, društvenih i gospodarskih sustava, utvrđena su tri osnovna težišta razvoja Gorski 

kotar, priobalje i otočno težište razvoja, od kojih se formira 5 mikroregija (vidi sliku 4). 

Tako postavljena integrirana težišta razvoja trebaju se planirati kao cjeloviti sustav, 

odnosno potrebno je voditi jedinstvenu politiku razvoja (otoci). S funkcionalnog gledišta 

organizacije prostora, težišta su pretežito okupljena oko jakoga urbanog središta (priobalje 

i Gorski kotar). Na otocima se oblikuje onoliko težišta koliko ima otoka, a povezuje ih u 

jedinstveno težište razvoja. 

Slika 3: Težišta razvoja 

b) Strukturacija osjetljivosti prostora, 

Osjetljivost prostora vrednovana je temeljem prirodnih pokazatelja, odnosno u 

skladu sa polazištima i ciljevima očuvanja prirodne sredine. Vrednovane su osnovne 

sastavnice prostora: voda, more, šume, tlo, te posebno zaštićena područja prirode. 

53



Slika 4: Osjetljivost područja 

54



U razmatranju su odabrani slijedeći elementi (sastavnice prostora) sa gradacijom slojeva 

po pojedinim tematskim područjima: vode, more, poplave, šume, poljoprivredno tlo, tlo, 

zaštita prirode. 

Gradacija se vrši na način da je tematsko područje podijeljeno u 4 razine 

onečišćenja, ugroženosti, značaja i td. Prva razina određuje najugroženija područja 

(ugrožena, onečišćena, zaštićena i sl), a slijedeće su povoljnije, sve do zadnje četvrte, u 

kojoj su uvjeti gradnje i korištenja bez ograničenja. 

Navedeni elementi graduirani su u 4 stupnja osjetljivosti u odnosu na zahvate u 

prostoru, tj gradnju građevina i uređenja prostora. 

Pojedini stupnjevi od 1 do 4 se međusobno dopunjuju (preklapaju) formirajući 

zajedničku zonu istog režima građenja – kategoriju zaštite prostora. Tako preklopljeni 

elementi (sastavnice prostora) formiraju 4 kategorije zaštite prostora, za koje su određeni 

uvjeti i kriteriji građenja i korištenja prostora. 

Po navedenom postupku definirane su četiri razine osjetljivosti, nazvane kategorije 

zaštite I do IV, sukladno rangu pojedinih elemenata. 

U postupku izrade, ili izmjene i dopune prostornog plana uređenja općine grada, 

formiranje, odnosno izmjena građevnih područja i smještaj građevina izvan građevnog 

područja mora se uskladiti sa navedenom osjetljivošću prostora. U tom slučaju izrađuje se 

karta osjetljivosti prostora koja je sastavni dio obrazloženja plana. Na dobivenoj karti 

osjetljivosti područja označava se slijedećim bojama: I. kategorija: crvena, II. kategorija: 

tamno plava, III. kategorija: svjetlo plava i IV. Kategorija bez boje (samo podloga). 

Za pojedine kategorije zaštite određuju se slijedeći uvjeti gradnje i korištenja 

prostora: 

KATEGORIJA 

UVJETI GRADNJE 

I. kategorija Zabranjeno je građenje. (crvena boja) 

Zabranjeno je širenje postojećih i formiranje novih građevnih područja. 

II. kategorija 

Dozvoljena je gradnja van građevnog područja građevina (u funkciji 

primarne djelatnosti). (tamno plava boja) 

III. kategorija 

Zabranjeno je formiranje novih građevnih područja. Dozvoljena je 

gradnja van građevnog područja. (svjetlo plava boja) 

IV. kategorija 

Dozvoljena je sva vrsta gradnje, širenje i formiranje novih građevnih 

područja i gradnja van građevnog područja. (bez boje) 

c) Strukturacija polova i veza 

Žarišta razvoja 

Žarišta su šira urbana područja koja svojom snagom utječu na razvoj gravitiranog 

područja. Žarište razvoja je naselje i njegovo okružje koje se svojim cjelokupnim 

funkcijama i potencijalima ističe u odnosu na ostala bliža ili daljnja naselja. To su u pravilu 

urbana područja višeg stupnja centraliteta, u subregionalnoj mreži funkcija javnih sadržaja, 

sa strukturom zaposlenih višeg ranga (sekundarni, tercijarni), i povoljnim uvjetima za 

demografski razvoj nego što je šire područje koje ga okružuje. 

U prostornoj cjelini Gorski kotar, osnovno žarište razvoja je šire područje naselja 

Delnice. S obzirom na veličinu područja i broj planiranih gravitirajućih stanovnika, 

55



očigledno je da se radi o disperznoj strukturi naselja u kojoj se neminovno moraju pojaviti 

barem dva lokalna žarišta, čija središta su u istočnom i sjevernom dijelu tog težišta razvoja. 

Za razliku od zaobalnog područja, priobalje je gospodarski razvijeniji i intenzivnije 

korišten prostor. Slijedom osnovnih prostornih odrednica i gospodarsko-demografskih 

projekcija, na navedenoj prostornoj cjelini prepoznatljivo je jedno snažno žarište razvoja 

– područje grada Rijeke. Ono je po svojem obliku prostorno-višeslojno, s obzirom da je 

ishodište razvoja mikroregije, regije i makroregije. Sukladno tome i intenzitet tog žarišta je 

dalekosežan, te njegov utjecaj, ovisno o djelatnosti, doseže znatno dalje od granice 

Županije. S obzirom na razinu razvoja, nužno se nameću lokalna žarišta koja će svojim 

aktivnostima podsticati ravnomjerni razvoj mikroregije priobalja. Na istočnom dijelu to je 

potez između postojećih gradova Crikvenice i Novoga Vinodolskog, a na zapadnom 

dijelu to je područje Opatije. 

Slika 5: Žarišta razvoja 

56



Otoci su sa svojim specifičnim ustrojem prepoznatljive i zaokružene cjeline. No, 

svaki otok nosi svoje specifičnosti, te je sukladno i tome određivanje žarišta specifično. 

Naime, analizirajući trendove i projekcije razvoja, u globalnom i lokalnom okviru, nameće 

se za svaki otok kao prostornu cjelinu (mikroregiju) drugi model žarišta. 

Otok Krk, odnosno njegov južni dio, ekstenzivno je nastanjen, sa strukturom 

naselja pretežito smještenih rubno uz morsku obalu. U tom okruženju prepoznatljivo 

žarište razvoja je na južnom dijelu otoka, uz obalu mora, gdje je smješten grad Krk. 

Lokalna žarišta koja treba poticati su mjesta uz obalu i u unutrašnjosti koji su neposredno 

vezani uz osnovne gospodarske aktivnosti, a ujedno i povezani osnovnim prometnim 

pravcima. Takvih lokalnih, manjih žarišta može biti više, što će pokazati detaljnija analiza 

prostora. 

Otoci Cres i Lošinj tretiraju se kao jedinstvena prostorna cjelina, iako je sačinjena 

od dva otoka. Sjedinjavanje prostora je prvenstveno motivirano neposrednom kopnenom 

vezom i međusobnom blizinom otoka, kao i stečenim sveukupnim odnosima koji taj 

prostor spajaju u jednu funkcionalnu cjelinu. S obzirom na specifičnosti ovog prostora, od 

kojih je najuočljiviji izrazito izdužen oblik, nužna su dva žarišta razvoja koja će 

ravnopravno poticati razvoj obodnih područja u dometu svoje gravitacije. Ta žarišta su 

naselja Mali Lošinj i Cres. Time se formiraju i dva pola između kojih se razvija 

ravnopravna razmjena usluga i dobara, što će poticati formiranje novih ili održavanje 

postojećih specifičnih funkcija na tom pravcu razmjene (Valun, Orlec, Martinšćica, Osor, 

Nerezine). 

Otok Rab također je jedinstvena cjelina. Prisutnu disperziju naselja i djelatnosti na 

potezu Barbat – Kampor treba potaknuti žarištem razvoja koje će po svojoj strukturi biti 

ekstenzivnije – difuzno žarište. Na taj će se način izbjeći prostorni monopolizam jednog 

užeg središta, a potencirati ekstenzivno korištenje navedene doline, sve u duhu 

opredijeljenih gospodarskih planova. 

Sustav naselja 

Sukladno ocjeni stanja, postavljenim općim i posebnim ciljevima te usvojenim 

načelima organizacije prostora, proces daljnje urbanizacije treba se odvijati na načelima 

policentričnog razvoja, što iziskuje promjene u mreži i strukturi urbanih središta. 

Policentrizam podrazumijeva razvoj snažnijih proizvodnih, uslužnih i 

rezidencijalnih gradskih središta, kao glavnih polova žarišta razvoja koji bi trebali 

rasteretiti Rijeku i njezino aglomeracijsko područje, od daljnjeg koncentriranja, 

prvenstveno nelitoralnih sadržaja i osigurati svojem i stanovništvu svojih gravitacijskih 

područja (mikroregija), bolje stambene i komunalne uvjete života, odgovarajući broj radnih 

mjesta i potrebne uslužne funkcije. Uspostavom policentričnoga urbanog sustava osnažena 

odabrana centralna naselja generirat će razvoj unutar svojih težišta, što bi u konačnici 

imalo za cilj brži, svestraniji, ali u prvom redu ravnomjerniji razvoj na području Županije i 

odgovarajuću prostornu organizaciju. 

Sustav središnjih naselja/razvojnih središta određen je temeljem izvršene 

funkcionalne diferencijacije, kojom je prostor Županije podijeljen na mikroregije. 

57



Tablica 4. Funkcionalne cjeline 

Regija 

Županija 

Mikroregije 

Gorski kotar 

Priobalje 

Otok Krk 

Otoci Cres – Lošinj 

Otok Rab 

U koncepcijskoj fazi prepoznaju se središta do razine središta mikroregije. 

Dodatna razrada, na razini središta prostornih cjelina i lokalnih središta, odredit će se u 

daljnjim fazama izrade Plana. 

Koncepcijom se predlaže sljedeći sustav naselja/razvojnih središta: 

Makroregionalno središte/središte Županije je Rijeka, najveće i najznačajnije 

gradsko središte županijskog područja. Osim funkcije županijskog (regionalnog) središta, 

ona obavlja funkciju makroregionalnog središta zapadne Hrvatske, najvažnija je hrvatska 

luka i snažno industrijsko središte. Gospodarski, društveni i demografski razvoj grada i 

njegovog okolnog područja rezultirao je razvojem funkcionalne cjeline u kojoj su stopljene 

funkcije brojnih obodnih naselja. Ipak, zbog specifične korelacije s makroregionalnim 

središtem, već se u ovoj fazi izrade Plana, kao lokalna središta posebnog statusa, mogu 

prepoznati naselja Matulji, Kraljevica, Bakar, Omišalj, Dražice, Viškovo, Kastav i Čavle, 

kao specifična razvojna središta (lokalna središta u „Riječkom prstenu“) u 

aglomeracijskom području Rijeke. 

Središte mikroregija (manje regionalno središte). Tri osnovna županijska područja 

(priobalna, goranska i otočna) podijeljene su u pet mikroregija: Gorski kotar, Priobalje, 

Krk, Cres – Lošinj i Rab. 

Naime, zbog specifičnog načina funkcioniranja otoka unutar multipolarne strukture 

otočne prostorne cjeline, svaki je otočni sustav smatran zasebnom mikroregijom, sa svojim 

središtem razvoja. Za svaku mikroregiju određeno je središnje naselje/razvojno središte 

odgovarajućeg ranga: 

– mikroregija priobalje: razvojno središte čini širi urbani sustav sa središnjim 

naseljem – gradom Rijekom, u kojem su uključene funkcije brojnih obodnih 

naselja koja se razvijaju u sprezi s Rijekom kao temeljnom urbanom 

strukturom. 

– mikroregija Gorski kotar: razvojno središte koncentrirano je oko naselja 

Delnice. 

– mikroregija Krk: razvojno središte otoka Krka koncentrirano je, a njegovo je 

središte grad Krk. Obzirom na fizičku povezanost otoka s kopnom i utjecaj 

makroregionalnog središta, koji je očevidan na ovom otoku, osobito na 

njegovom sjevernom dijelu, te središnji položaj u sustavu otočnih središta, Krk 

je, bez obzira na veličinu, središte ranga Delnica i Malog Lošinja. 

– mikroregija Cres – Lošinj: Razvojna središta Cresa i Lošinja čine područja dva 

istoimena naselja (Cres i Mali Lošinj), s time da je danas snaga žarišnog 

područja oko Malog Lošinja znatno veća nego creskog. Rezultat toga je znatno 

jači razvoj i koncentracija funkcija na najjužnijem dijelu otoka i stagnacija, 

58



odnosno odumiranje sjevernog dijela. Stoga se nameće potreba za postojanjem 

središta slične snage i na sjevernom dijelu otoka. Središte sjevernog dijela je 

Cres. 

– mikroregija Rab: ima difuzno žarište jer se i dosadašnji razvoj odvijao gotovo 

ravnomjerno po čitavom otoku. Rezultat je razvoj približno jednakih naselja, od 

kojih je (formalno) najmanje administrativno središte, grad Rab. U naravi 

naselja oko Raba čine zajedno s njim jedinstveno urbanizirano područje koje je 

središte težišta razvoja. 

Slika 6. Žarišta razvoja 

59



Vezni pravci 

Pod veznim pravcima podrazumijeva se pravce na kojima se formiraju gospodarske i 

društvene silnice razvoja i na kojima je razvijena prometna infrastruktura. Mrežu primarnih 

veznih pravaca čine državne ceste (autoceste, brze ceste i ostale državne ceste) kao i glavne 

željezničke pruge, cjevovodi (naftovodi i plinovodi), telekomunikacijski vodovi, zračni i 

morski koridori te prometni terminali (kolodvori, luke – morske i zračne). Već prilikom 

izrade prvog PPŽ određena je uloga Županije u prometnom sustavu Europe, RH, ali i regije. 

Slika 7. Vezni pravci 

Na međunarodnoj i nacionalnoj razini Županija ima prvorazrednu funkciju u 

integriranju širih prostora Podunavlja s Jadranom i Srednjoeuropskog (alpskog) područja s 

60



jugoistočnom Europom. Vrijednost zemljopisnog položaja PGŽ je upravo u činjenici da se 

nalazi na raskrižju srednjoeuropskih i jadransko-sredozemnih putova i to na specifičnom 

prostoru na kojem se sučeljavaju dva bitno različita zemljopisna područja Gorski kotar i 

primorje s otocima. 

Okosnicu veze čine dva primarna međunarodna vezna pravca na prostoru Županije, 

koji integriraju hrvatske prostore u europski gospodarski i prometni sustav. To su: 

1. Pravac Podunavlje – Jadran – Mediteran koji od Budimpešte preko Zagreba 

povezuje srednjoeuropsko alpsko i podunavsko područje s lukama na Jadranu, a 

time s Mediteranom i ostatkom svijeta (prepoznat kao V.b paneuropski koridor). 

2. Jadranski obalni pravac, koji alpsko područje preko postojnskih vrata povezuje 

sa Jadranom i Bliskim istokom (nominiran kao Jadransko-jonski koridor). 

Na nacionalnoj razini preko prvoga poprečnog pravca vezuju se Središnja Hrvatska i 

Slavonija na Jadran i Mediteran. Preko drugog se pak integrira sjevernojadranska i južna 

Hrvatska. 

Međunarodni i nacionalni vezni pravci odraz su i nositelji integracije na ključnim 

okosnicama razvoja, srednjohrvatskoj i priobalnoj. Pravac veza Podunavlje – Jadran je 

transverzala na kojoj se ostvaruje integracija kopnenog prometa (cestovni, željeznički, 

cjevovodni, zračni, telekomunikacijski) i pomorskog prometa (putnički i teretni). 

Sekundarnu mrežu veza čine skupine kopnenih i pomorskih pravaca, preko kojih se 

integriraju dijelovi ili cjeline županijskog prostora sa susjednim županijama Istarskom, 

Karlovačkom, Ličko-senjskom i Zadarskom, ili pak s Republikom Slovenijom. Pritom se 

prepoznaje dvije temeljne skupine sekundarnih veznih pravaca (goranske i 

priobalno/otočne). Skupina goranskih veznih pravaca osigurava razvoj graničnoga 

pokupskog područja Županije i integrira goranski prostor sa susjednim županijama, 

Republikom Slovenijom i preko čvorišta Delnice i Vrbovsko na međunarodni primarni 

pravac Podunavlje – Jadran. Prepoznaje se kroz dva osnovna pravca: 

Granica Republike Slovenije – Brod na Kupi – Delnice, 

Granica Republike Slovenije – Delnice – Ogulin. 

Druga skupina sekundarnih veznih pravaca formira se duž priobalja te otočnog i 

morskog područja. Integriraju prostor istočne obale istarskog poluotoka i Hrvatskog primorja 

te preko otoka Krka, Cresa, Lošinja i Raba se pružaju prema Puli i Zadru čineći svojevrsne 

otočno-pomorske prstenove. 

Na ovim je pravcima nužno izgraditi prometnice visoke razine uslužnosti. Uz 

održavanje, a prema potrebi i podizanja standarda postojećih prometnica, potrebno je dovršiti 

gradnju autocestovne mreže te izgraditi dvokolosiječnu prugu visoke učinkovitosti Trst – 

Rijeka – Split i dalje. Za cjelovito funkcioniranje prometnog sustava nužno je razviti 

cestovno i željezničko čvorište Rijeka kao i luku odgovarajućeg kapaciteta i visoke razine 

usluge (lučko terminalni čvor), odnosno cjelovit prometni čvor Rijeka sa svim veznim 

pravcima. 

61



3.1.1. Osnovna namjena i korištenje prostora 

3.1.1.1. Namjena prostora 

Organizacija prostora izvršena je temeljem verificiranih ciljeva prostornog razvoja i 

osnova sustava razvoja utvrđenih koncepcijom (prednacrtom prijedloga) Prostornog plana 

Primorsko-goranske županije. 

Temeljna je podjela prostora na onaj primarno namijenjen čovjekovim 

intervencijama (zahvatima) u prostoru i onaj u kojem su ti zahvati sporadični, ograničeni i 

(strogo) regulirani, odnosno na antropogena i prirodna područja. Antropogena područja 

u užem planskom smislu su površine za građenje, a prirodna područja su šumsko i 

poljoprivredno zemljište te vodne površine. 

U odnosu na planirane aktivnosti cjelokupni prostor Županije podijeljen je na: 

– naselja 

– namjene izdvojene iz naselja 

– poljoprivredno zemljišta, 

– šumsko zemljišta, 

– ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, 

– vode i more 

Naselje je urbana ili ruralna struktura koju čine stanovanje i njemu sukladne 

prateće funkcije u zatečenom (izgrađenom) ili planiranom opsegu. Površine naselja 

reprezentirane su građevinskim područjem i izdvojenim dijelom/dijelovima tog 

građevinskog područja koji su nastali djelovanjem tradicijskih, prostornih i funkcionalnih 

utjecaja. 

Građevinsko područje naselja čine izgrađeni i uređeni dio naselja i neizgrađeni dio 

planiran za razvoj i proširenje tog naselja. U naselje se, osim stanovanja, smještaju i sve 

njemu sukladne funkcije u skladu sa rangom ili značenjem naselja, kao što su: 

– sadržaji javne i društvene namjene, (upravni, pravosudni, obrazovni, 

zdravstveni, zabavni, kulturni, vjerski i drugi slični sadržaji i građevine), 

– sadržaji gospodarske namjene (tihe proizvodne i poslovne djelatnosti bez 

opasnosti za okoliš, skladišta, komunalni servisi i uređaji i sl.) i poslovni 

sadržaji, 

– sadržaji ugostiteljsko-turističke namjene, 

– sadržaji sportsko-rekreacijske namjene, 

– luke i privezišta u funkciji djelatnosti na kopnu i 

– ostali sadržaji i namjene sukladne stanovanju. 

Površine izdvojenih namjena - Izdvojene namjene su specifične funkcije koje se 

zbog svoje veličine i/ili načina korištenja ne mogu planirati u naselju. Za njihov smještaj 

ovim se Planom određuju područja za građenje izvan naselja, kriteriji za određivanje 

građevinskih područja izvan naselja i kriteriji za građenje izvan građevinskih područja. 

Osnovne namjene koje se smještaju izvan naselja su: 

a) gospodarska namjena: 

- proizvodna i poslovna – površine za građenje izvan naselja u kojima se 

smještaju proizvodne i/ili poslovne djelatnosti koje onečišćuju okoliš unutar 

propisanih ograničenja i imaju specifične zahtjeve proizvodnog odnosno 

poslovnog procesa. Razlikujemo dvije osnovne kategorije namjene: 

62



Slika 8: Struktura namjene prostora Primorsko-goranske županije 

63



- Proizvodna namjena obuhvaća industrijske komplekse prerađivačke 

industrije i građevinarstva. Podrazumijeva se proizvodnja koja zahtijeva 

značajnije prostorne i ljudske resurse, te može imati značajniji utjecaj na 

prostor i okoliš. 

- Poslovna namjena obuhvaća pogone proizvodnog obrta, trgovačke i 

skladišne komplekse, servise različitih djelatnosti (uključujući i komunalnu 

djelatnost) i sl. 

- ugostiteljsko-turistička – površine za građenje izvan naselja u kojima se 

smještaju različite vrste ugostiteljsko-turističkih građevina namijenjenih 

smještaju i pratećim sadržajima trgovačke, uslužne, sportske, rekreacijske, 

zabavne i slične namjene u funkciji osnovne. 

- exploatacija mineralnih sirovina – površine izvan građevinskog područja 

naselja namijenjene eksploataciji različitih vrsta mineralnih sirovina (u 

prvom redu građevinskog kamena, …., …,.). 

b) sportska namjena – površine za građenje izvan naselja u kojima se smještaju 

različite vrste sportskih građevina i uređuju sportske i rekreacijske površine 

namijenjene odvijanju sportskih i rekreacijske aktivnosti (Sportski centri). 

c) infrastrukturna namjena – obuhvaća „infrastrukturne koridore“ u koje se 

smještaju linijske infrastrukturne građevine i „infrastrukturne površine“ u koje 

se smještaju „plošne“ infrastrukturne građevine prometne, vodne i energetske 

infrastrukture. Sukladno osnovnoj podjeli u infrastrukturne površine smještaju 

se slijedeće osnovne infrastrukturne građevine: 

- ranžirni kolodvori, terminali, morske luke, sidrišta, privezišta, zračne luke 

(aerodromi, heliodromi) i slično. 

- površinske građevine vodovoda i odvodnje koje obuhvaćaju zahvat 

(vodocrpilišta) i distribuciju vode (vodospreme, crpne stanice), te odvodnju, 

pročišćavanje i ispuštanje, oborinskih i otpadnih voda (kompleksi za 

pročišćavanje) 

- energetske, koje obuhvaćaju proizvodnju i distribuciju energenta (elektrane, 

velike trafostanice i rasklopišta, mjerno redukcijske stanice,… i sl.). 

d) posebna namjena - površine od interesa za obranu namijenjene su gradnji 

građevina od interesa za djelatnosti zaštite RH. Pod građevinama se 

podrazumijevaju vojni kompleksi i pojedinačne građevine. 

e) groblja - površine za građenje izvan naselja komunalne namjene namijenjene 

gradnji i uređenju površina za ukop, pratećih građevina i komunalne 


f) površine namijenjene za gospodarenje otpadom - površine za građenje izvan 

naselja komunalne namjene namijenjene gradnji građevina sustava za 

gospodarenje otpadom 

g) ostale namjene - površine za građenje izvan naselja namijenjene smještaju 

specifičnih građevina društvenih djelatnosti (zdravstvena namjena –lječilišta, 

obrazovna namjena - specifične obrazovne ustanove, vjerska namjena – različite 

vrste sakralnih objekata i sl.) 

64



Poljoprivredne površine koriste se isključivo za poljoprivrednu namjenu, odnosno 

biljnu i stočarsku proizvodnju. Poljoprivredne tlo razgraničava se na osobito vrijedno 

obradivo tlo (P1), vrijedno obradivo tlo (P2) i ostala obradiva tla. 

Šumske površine se po namjeni dijele na gospodarske šume (Š1), zaštitne šume 

(Š2) i šume posebne namjene (Š3).Gospodarske šume koriste se za proizvodnju drva i 

drugih šumskih proizvoda. Zaštitne šume prvenstveno služe za zaštitu zemljišta, voda, 

naselja, objekata i druge imovine. Šume posebne namjene su šume i dijelovi šuma koji su 

registrirani za proizvodnju šumskoga sjemena, šume unutar zaštićenih područja ili 

prirodnih vrijednosti zaštićene na temelju propisa o zaštiti prirode, te šume namijenjene 

znanstvenim istraživanjima, nastavi, potrebama obrane RH i drugim potrebama. 

Ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište 

Preostali dio prirodnih površina čine površine ostalog poljoprivrednog tla, šuma i 

šumskog zemljišta (PŠ). Ove površine obuhvaćaju u pravilu, neobrasla šumska zemljišta, 

šikare, kamenjare i poljoprivredno zemljište lošije kvalitete koje nije pogodno za ratarsku 

proizvodnju. Ova se zemljišra u pravilu koriste za stočarsku proizvodnju. 

Vodne površine čine površine mora, jezera i vodotoka, koje se mogu namijenjeniti 

za djelatnosti u funkciji naselja, gospodarske, prometne, sportsko-rekreacijijske i ostale 

djelatnosti, infrastrukturu, posebne namjene i sl. 

3.1.1.2. Struktura površina za građenje 

U svrhu odvijanja aktivnosti koje iziskuju zahvate u prostor određuju se površine 

za građenje. Površine za građenje određuju se kao: 

– građevinska područja, 

– površine za građenje izvan građevinskog područja („građevinsko zemljište“ i 

„prirodno zemljište“ ). 

a) građevinska područja 

Površine za građenje namijenjene su građenju i uređenju i u pravilu se određuju kao 

građevinska područja. Građevinska područja razgraničavaju se u PPUO/G, temeljem 

smjernica i kriterija utvrđenih ovim Planom. U ovisnosti o funkcijama koje se smještaju u 

pojedino građevinsko područje (stanovanje, rad, odmor), njihovom intenzitetu i 

međusobnim odnosima, razlikuju se dvije vrste građevinskih područja: 

- građevinsko područje naselja i 

- građevinsko područje (iz naselja) izdvojenih namjena 

Naselje objedinjava funkcije stanovanja, rada i odmara. Stanovanje je temeljna 

funkcija naselja a preostale dvije smještaju se u prostor naselja u korelaciji s njim. U 

naselje se mogu smjestiti one djelatnosti pri čijem se odvijanju ne narušava standard 

temeljne funkcije-stanovanja. Naselje može biti reprezentirano samo jednim jedinstvenim 

građevinskim područjem ili pak može imati i izdvojene dijelove koji su nastali kao 

posljedica tradicijskih, prostornih i funkcionalnih utjecaja. Ovisno o razlogu nastajanja 

izdvojeni dijelovi naselja u pravilu sadržavaju samo stambenu funkciju (zaseoci, vikend 

izgradnja i sl.) ili samo komunalnu funkciju (groblja, lučice/privezišta i sl.)., ali su moguće 

i druge funkcije i njihove međusobne kombinacije. 

65



Izdvojene namjene, su sve one koje iz nekog razloga nisu sukladne stambenoj 

funkciji naselja ili pak zbog svojih specifičnih zahtjeva (litoralne djelatnosti, prirodni 

resursi i sl.) zahtijevaju izdvajanje iz građevinskog područja naselja. 

Kada se iz naselja izdvajaju gospodarske namjene (proizvodna, poslovna, 

turizam), sport i groblja, prostornim planom uređenja općine/grada se za njihov smještaj 

određuje građevinsko područje. Građevinsko područje u pravilu je zbir građevinskih 

čestica planom određene namjene. Svaka građevina osnovne namjene ima svoju 

građevinsku česticu, a zbir tih građevinskih čestica i građevinskih čestica infrastrukture i 

ostalih „zajedničkih“ sadržaja, čini građevinsko područje. 

U specifičnim slučajevima građevinsko područje može činiti i samo jedna 

građevinska čestica. Naime, česte su namjene „samostalne“ u prostoru, čije površine čine 

jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, unutar jedne građevinske čestice. Ove namjene 

zahtijevaju gradnju jedne, a nerijetko i više građevina koje su međusobno funkcionalno ili 

tehnološki povezane (složena građevina). Unutar te jedinstvene funkcionalne cjeline grade 

se građevine i uređuju površine isključivo u funkciji jedne jedine djelatnosti. 

Planom se ovakve površine za građenje (na kojima se planira gradnja građevina u 

funkciji jedne namjene, na jednoj građevnoj čestici) također ustrojavaju kao građevinska 

područja. Međutim, ova se građevinska područja razlikuju od građevinskih područja koje 

se sastoje od više građevinskih čestica u način njihova opremanja (pod opremanjem se 

podrazumijeva izgradnja komunalnih objekata i uređaja - prometnica, vodova struje, vode, 

odvodnje, plina, uređenje zelenih površina itd.). Naime, prometne, infrastrukturne i ostale 

komunalne površine unutar građevinskog zemljišta ne formiraju zasebnu građevnu česticu, 

nego predstavljaju interne komunikacije/uređaje unutar građevinske čestice složene 

građevine. Sukladno tome, svaka aktivnost u smislu definiranja površina za 

građenje/uređenje unutar funkcionalne cjeline ne tretira se kao razgraničenje građevnih 

čestica pojedinačnih građevina u sastavu složene građevine. već kao uređenje građevne 

čestice. 

Zbog navedenih specifičnosti ove vrste građevinskih područja, trebalo bi omogućiti 

različit način provođenja prostornih planova (neposredna provedba PPUO/G), od one 

propisane za „klasična“ građevinska područja. 

b) površine za građenje izvan građevinskog područja 

Izvan građevinskih područja može se graditi na planom određenim građevinskim 

zemljištima i na prirodnim površinama. 

Građevinsko zemljište izvan građevinskog područja određuje se planom kada se 

izvan građevinskog područja planira izgradnja građevina koje nisu u funkciji korištenja 

prirodnih resursa (primarne proizvodnje) i/ili građevina koje svojom veličinom, 

tehnološkim procesom i drugim obilježjima, značajno mijenjaju prirodna obilježja 

područja na kojima se grade. Unutar građevinskog zemljišta za ove građevine utvrđuje se 

građevinska čestica. 

U građevinska zemljišta mogu se smještati slijedeće izdvojene namjene: 

(preostale) gospodarske namjene 

- eksploatacija mineralnih sirovina, 

- akvakultura 

- poljoprivredna gospodarstva 

66



Slika 9: Struktura prostora/površina za građenje u Primorsko-goranskoj županiji 

67



infrastrukturna namjena 

- građevine prometne infrastrukture, 

- infrastrukturne građevine vode i odvodnje 

- građevine energetske infrastrukture 

posebna namjena 

- kompleksi i građevine u funkciji obrane RH, 

ostale namjene 

- građevine za gospodarenje otpadom, 

- specifične građevine društvenih djelatnosti (lječilišta, 

sakralne građevine, i sl) i 

- zabavni i tematski parkovi. 

Na prirodnim površinama mogu se graditi građevine koje su isključivo u funkciji 

iskorištavanja prirodnih resursa, a svojom funkcijom, veličinom, tehnologijom i ostalim 

obilježjima ne utječu bitno na svojstva prirodnih površina. Karakteristika je ove gradnje da 

se građevine grade na čestici osnovne namjene (poljoprivredno zemljište, šuma itd.) a bez 

da se formira zasebna građevinska čestica za izgrađenu građevinu. 

Neposredno na prirodnim površinama, odnosno poljoprivrednom, šumskom, 

ostalom poljoprivrednom i šumskom zemljištu te na vodnim površinama, mogu se graditi 

isključivo građevine u funkciji primarnih djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, lov, 

ribarstvo…) koje se na njima obavljaju ili građevine u funkciji pojedinih aktivnosti (npr. 

sporta, rekreacije…) koje se temelje na korištenju prirodnih datosti (planinarski dom, 

građevine za vlastite gospodarske potrebe, agroturizam, lugarnice i sl.). 

Struktura površina za građenje pregledno je prikazana na shematskom prikazu br.4: 

Struktura prostora/površina za građenje u Primorsko-goranskoj županiji. 

c) Napuštene građevine 

Definicija neiskorištenih nekretnina je ponešto drugačija od definicije radne grupe 

EU CLARINET, međutim u skladu s potrebama ovog plana ona glasi na slijedeći način: 

neiskorištene nekretnine su građevine, pripadajuće zemljište i infrastruktura koji se 

više ne koriste ni na koji način. 

Definicija obuhvaća sve vrste kompleksa, građevina i uređenih površina koje su 

napuštene: naselja, stambene građevine, škole, domove kulture, infrastrukturne građevine 

(prometne, vodne, energetske, itd.), tvornice, poslovne/gospodarske objekte, pilane, luke, 

privezišta, šumarske kuće, kamenolome, pozajmišta, odlagališta otpada, farme. 

Napuštena naselja mogu se nalaziti : 

─ u građevinskom području naselja (kao njegov izdvojeni dio) 

─ na površinama za građenje 

Napuštene građevine mogu se nalaziti : 

─ u građevinskom području naselja (kao njegov izdvojeni dio) 

─ u građevinskom području izdvojene namjene 

─ na površinama za građenje 

─ na prirodnim područjima 

Vrsta napuštenih građevina može biti raznolika: stambene građevine, škole, domovi 

kulture, infrastrukturne građevine (prometne, vodne, energetske, itd.), tvornice, 

68



poslovne/gospodarske objekte, pilane, luke, privezišta, šumarske kuće, kamenolomi, 

pozajmišta i farme itd. 

Veličina objekta, djelatnost koja se obavljala, tehnologije, razine onečišćenja i 

stupanj stigmatiziranosti mogu imati ograničavajući karakter pri odabiru mogućeg 

scenarija prenamjene. Prenamjena ovisi i o cjelokupnoj ulagačkoj klimi užeg i šireg 

područja, spremnosti investitora da se uključi u takvu vrstu projekta kao i o sredstvima 

potrebnim da bi se projekt realizirao. 

Prema Izvješću RESCUE-a (RESCUE, 2005) održivom prenamjenom 

neiskorištenih nekretnina smatra se "upravljanje, rehabilitacija i vraćanje neiskorištenih 

zemljišnih resursa u korisnu svrhu kako bi se osiguralo zadovoljavanje ljudskih potreba za 

sadašnje i buduće generacije na način da se ne uništava okoliš, da je ekonomski isplativo, 

institucionalno stabilno i društveno prihvatljivo." Ciljevi održivosti mogu u tom smislu 

biti: 

- Ekonomski: mobiliziranjem ljudskih resursa, upotrebom postojećih lokacija i 

infrastrukture modernizira se i unaprjeđuje urbana struktura/građa, potiče 

gospodarski rast u gradskim četvrtima, te povećava dohodak. 

- Okolišni: postavljanje prenamjene neiskorištenih nekretnina na prioritetno 

mjesto strategija revitalizacije i provedba sličnih programa postaju pokretačima 

čišćenja onečišćenog zemljišta te stimuliraju ponovnu upotrebu prethodno 

korištenog zemljišta. Podrška projektima prenamjene utječe na smanjenje 

potrošnje zemljišta i nekontroliranog urbanog rasta. 

- Društveni: dugoročna održivost prenamjene neiskorištenih nekretnina postiže 

se uključivanjem socio-kulturnih dimenzija. Mobilizacijom zajednica osigurava 

se reprezentativni i jednak održivi razvoj koji može smanjiti potencijal za 

buduće devastacije i ponovno stvaranje neiskorištenih nekretnina unaprjeđenjem 

kvalitete života u gradskim područjima. 

Da bi postupak prenamjene bio uspješan od početka do ponovne upotrebe 

prenamijenjene nekretnine, potrebno je zadovoljiti slijedeće pretpostavke: 

- prepoznati problem i osmisliti viziju 

- identificirati neiskorištene nekretnine, odrediti njihov razvojni potencijal te 

utvrditi rizike prenamjene 

- dobiti političku podršku i zeleno svjetlo za konkretne akcije/projekte 

- identificirati dionike i stvoriti radne grupe 

- predložiti moguće modele i odgovarajuće metode 

- participativnim pristupom donijeti odluku o odgovarajućem modelu za neki 

konkretni slučaj 

- staviti prenamijenjenu nekretninu u funkciju; 

- sustavno pratiti i vrednovati daljnji proces 

Modelom se naglašava kako se status pojedine lokacije može promijeniti što ovisi o 

transformaciji lokacije jednog tipa u drugi, troškovima čišćenja lokacije i drugim 

ekonomskim uvjetima. Navedena obilježja modela mogu pomoći donositeljima politika da 

identificiraju strategije koje mogu poboljšati ekonomsku isplativost i status lokacije. Kako 

je prikazano na prethodnom grafičkom prikazu, tri su osnovne ekonomske komponente A- 

B-C modela koji u svojoj srži naglašava financijske pokretače: 

- kategorija A – profit; 

- kategorija B – točka pokrića; te 

69



- kategorija C – gubitak. 

Neiskorištene nekretnine mogu se kategorizirati prema nekoliko kriterija, ovisno o 

razini onečišćenja i potencijalu za ponovno korištenje. A-B-C kategorizacija je posebno 

korisna jer se fokusira na pitanje kako se neiskorištene nekretnine mogu prenamijeniti u 

proizvodne svrhe. 

Lokacije tipa A – mogu se razviti privatnom inicijativom jer: 

- Postoji minimalno onečišćenje koje omogućuje brzu i troškovno učinkovitu 

sanaciju; 

- Ima obilježje dobre lokacije koja omogućuje ostvarivanje profita, čak i kada su 

uračunati troškovi sanacije; 

- Postoji dinamično i ekspanzivno tržište nekretnina te dopustivo planiranje, 

kojim se omogućuje gusti razvoj. 

Lokacije tipa B – čiji razvoj zahtijeva raspodjelu troškova između javnog i 

privatnog sektora (često putem modela javno-privatnog partnerstva). Ovakve 

lokacije obilježava: 

- Umjereno do značajno onečišćenje, pri čemu su potrebna značajna ulaganja u 

procjenu onečišćenja i sanaciju, osobito u ranim počecima razvojnog procesa; 

- Loša lokacija i/ili tromo tržište nekretnina, koje u kombinaciji s troškovima 

procjene i sanacije (čak i na lokaciji s ograničenim onečišćenjem), utječu na 

mogućnosti zarade temeljene na novom razvoju. 

Lokacije tipa C – čiji razvoj bi zahtijevao značajan javni napor, uslijed ozbiljnog 

zagađenja (npr. radioaktivne lokacije) i/ili slaba lokacija i tromo tržište nekretnina 

(npr. gradovi koji se smanjuju). 

Za kategorizaciju na temelju predloženog konceptualnog modela potreban je niz 

podataka i informacija (kako je prethodno navedeno). 

70



3.1.2. Sustav središnjih naselja i razvojnih središta 

Koncepcijom prostornog uređenja Županije određena je pozicija Županije u odnosu 

na osnovni sustav razvojnih područja-okosnice razvitka Republike Hrvatske. Unutar nje 

određena su “težišta razvitka” (mikroregije) kao temeljne cjeline prostorne organizacije 

Županije. Za svako “težište” prepoznato je područje (“žarište razvitka”) koje ima ulogu 

generatora razvoja pojedinog “težišta”. U skladu s prepoznatim “žarištima”, u koncepciji je 

predložen sustav središta razvitka do razine “središta težišta razvitka” (središta 

mikroregije). Sa ciljem definiranja središta iduće razine, daljnjom razradom plana, prostor 

mikroregija diferenciran je u manje funkcionalne (homogene) cjeline specifičnih obilježja - 

“prostorne cjeline”. 

Funkcionalna diferencijacija prostora započeta u koncepcijskoj fazi izrade Plana, a 

dovršena u ovom Obrazloženju, osnova je za definiranje sustava razvojnih središta 

Županije (Tablica 6: Kategorizacija razvojnih središta Primorsko-goranske županije i Slika 

10: Sustav razvojnih središta). 

Središte regije/središte Županije je Rijeka, najveće i najznačajnije gradsko središte 

županijskog područja. Osim funkcije županijskog (regionalnog) središta, ona obavlja 

funkciju makroregionalnog središta zapadne Hrvatske, najvažnija je hrvatska luka i snažno 

industrijsko središte. Aglomeracijsko područje Rijeke je žarište razvoja određeno 

prostorno-difuznim nizom jače urbaniziranih naselja, koja zajedno sa središnjim naseljem 

(gradom Rijekom) čine specifični urbani okvir organizacije prostora i urbane opreme. 

Gospodarski, društveni i demografski razvoj grada i njegovog okolnog područja rezultirao 

je razvojem funkcionalne cjeline u kojoj su stopljene funkcije brojnih obodnih naselja. Ta 

se naselja razvijaju u sjeni snažnih (gospodarskih, upravnih, kulturnih i ostalih) potencijala 

Rijeke, pa njihova pozicija u sustavu središnjih naselja/razvojnih središta ne prelazi rang 

lokalnog središta. Zbog specifične korelacije s makroregionalnim središtem, određena su 

kao lokalna središta posebnog statusa, specifična razvojna središta (lokalna središta u 

„Riječkom prstenu“) u aglomeracijskom području Rijeke. 

Središte mikroregije (manje regionalno središte) - Za svaku mikroregiju određeno 

je središnje naselje/razvojno središte odgovarajućeg ranga: 

- mikroregija priobalje: razvojno središte čini širi urbani sustav sa središnjim 

naseljem – gradom Rijekom, u kojem su uključene funkcije brojnih obodnih 

naselja koja se razvijaju u sprezi s Rijekom kao temeljnom urbanom strukturom. 

- mikroregija Gorski kotar: razvojno središte koncentrirano je oko naselja 

Delnice. 

- mikroregija Krk: razvojno središte otoka Krka koncentrirano je, a njegovo je 

središte grad Krk. Obzirom na fizičku povezanost otoka s kopnom i utjecaj 

makroregionalnog središta, koji je očevidan na ovom otoku, osobito na 

njegovom sjevernom dijelu, te središnji položaj u sustavu otočnih središta, Krk 

je, bez obzira na veličinu, središte ranga Delnica i Malog Lošinja. 

- mikroregija Cres i mikroregija Lošinj: Razvojna središta Cresa i Lošinja čine 

područja dva istoimena naselja (Cres i Mali Lošinj), s time da je danas snaga 

žarišnog područja oko Malog Lošinja znatno veća nego creskog. Rezultat toga je 

znatno jači razvoj i koncentracija funkcija na najjužnijem dijelu otoka i 

stagnacija, odnosno odumiranje sjevernog dijela. 

71



Slika 10: Funkcionalne cjeline Županije: mikroregije i prostorne cjeline 

72



- mikroregija Rab: ima difuzno žarište jer se i dosadašnji razvoj odvijao gotovo 

ravnomjerno po čitavom otoku. Rezultat je razvoj približno jednakih naselja, od 

kojih je (formalno) najmanje administrativno središte, grad Rab. U naravi 

naselja oko Raba čine zajedno s njim jedinstveno urbanizirano područje koje je 

središte težišta razvoja. 

Tablica 5: Kategorizacija razvojnih središta Primorsko-goranske županije 

REGIJE 

(Županije) 

MIKROREGIJE 

RAZVOJNO SREDIŠTE 

PROST. CJELINE 

SREDIŠTA U 

RIJEČKOM 

PRSTENU 

LOKALNA 

SREDIŠTA* 

II. kategorija V. kategorija VI. kategorija 

Delnice 

VII. kategorija VII. kategorija 

Brod na Kupi 

Fužine 

Lokve 

Delnice 

Vrbovsko 

Mrkopalj 

Ravna Gora 

Skrad 

Krk 

Čabar-Gerovo 

Krk 

Brod Moravice 

Prezid 

Tršće 

Baška 

Dobrinj 

Malinska 

Punat 

Vrbnik 

Rijeka 

Cres 

Mali Lošinj 

Cres 

Mali Lošinj 

Martinšćica 

Veli Lošinj 

Nerezine 

Osor 

Rab Rab Lopar 

Rijeka 

Bakar 

Dražice 

Kastav 

Čavle 

Viškovo 

Klana 

Rijeka 

Kraljevica 

Omišalj 

Matulji 

Opatija 

Lovran 

Mošćenička Draga 

Crikvenica-Novi 

Vinodolski 

Bribir 

Rijeka 

Rijeka 

* Rang “lokalno središte” je upućujući, a uključuje središnja naselja općina/gradova i neka važnija lokalna 

središta. 

73



Središte prostorne cjeline 

Za svaku od razgraničenih 13 prostornih cjelina određeno je naselje ili prostor 

dvaju naselja koje treba preuzeti i/ili ojačati ulogu razvojnog središta područja koje mu 

gravitira. 

Mikroregija Gorski kotar podijeljena je na pet prostornih cjelina (G1-G5). Za tri 

prostorne cjeline unutar kojih su koncentrirani antropogeni prostori, određena su i tri 

središta: Delnice, Vrbovsko i Gerovo-Čabar. Delnice, kao centar mikroregije Gorski kotar 

u ovom slučaju imaju i ulogu centra istoimene prostorne cjeline. Gerovo-Čabar je dvojno 

razvojno središte, koje čini prostor dvaju naselja Gerova i Čabra. Pri tome Čabar ima 

izraženiju sređišnju funkciju (administrativni centar u kojem su pozicionirani sadržaji 

javnog interesa), a Gerovo razvojnu funkciju (u smislu pozicioniranja gospodarskih 

sadržaja koji generiraju ekonomski razitak). Vrbovsko je razvojno središte istoimene 

prostorne cjeline. Preostale dvije prostorne cjeline karakteriziraju u potpunosti prirodna 

obilježja te sukladno tome nemaju zasebna razvojna središta. 

Mikroregija priobalje podijeljena je na tri (P1, P2, P3), odnosno četiri prostorne 

cjeline. Prostorna cjelina P1 koja obuhvaća aglomeracijsko podučje Rijeke specifična je i 

dodatno se može podijeliti na uže gradsko područje Rijeke (P1a) i prostor koji formiraju 

obodna naselja koja sa Rijekom formiraju specifičan organizacijski okvir (P1b). Obzirom 

na snagu Rijeke ona osim uloge regionalnog i mikroregionalnog središta na ovoj razini ima 

i funkciju središta cijele prostorne cjeline P1. Sa istočne i zapadne strane „riječke“ 

prostorne cjeline određene su dvije prostorne cjeline koje se (kao i prostor prostorne cjeline 

P1) razvijaju kroz intenzivan međuodnos sa Rijekom. Međutim, ove prostorne cjeline ipak 

imaju i svoje razvojne specifičnosti čiji bi dalji razvoj trebala poticati dva razvojna 

središta; Opatija i Crikvenica-Novi Vinodolski. 

Zbog specifičnosti otočkih sustava svi županijski otoci predstavljaju zasebne 

otočke mikroregije. Zbog veličine otoka, u postupku strukturacije mikroregija nisu 

prepoznate prostorne cjeline posebnih karakteristika, koje bi predstavljale prostor 

detaljnijeg razgraničenja. Stoga otočka mikroregionalna središta ujedno obavljaju i 

funkciju središta prostornih cjelina. 

Određena naselja koja imaju funkciju središta prostorne cjeline, poput Gerova, 

Novog Vinodolskog ili Cresa uvrštena su u relativno višu kategoriju, jer upravo ona, u 

zajedništvu sa susjednim snažnijim naseljima, trebaju biti generator razvoja svojih 

prostornih cjelina i poluga za ostvarenje zacrtanog uravnoteženijeg razvoja Županije. 

Istovremeno nekim je naseljima, poput Opatije i Crikvenice, naizgled dan manji 

značaj nego što ona po svojoj veličini i snazi realno zaslužuju. Međutim to ni u kom 

slučaju ne znači da tim naseljima treba oduzimati funkcije koje već danas imaju, već smo 

naglašava prebacivanje težišta razvoja sa longitudinalnog obalnog pravca na poprečni. Ona 

će se i dalje nesmetano razvijati; Opatija u korelaciji sa makroregionalnim centrom 

Rijekom, a Crikvenica u korelaciji sa Novim Vinodolskim, ali bez posebnih mjera i 

poticaja od strane Županije. 

74



Slika 10: Sustav razvojnih središta 

75



3.1.3. Smještaj gospodarskih djelatnosti u prostoru 

3.1.3.1. Proizvodne i poslovne djelatnosti 

Dugoročne projekcije gospodarskog razvoja naglašavaju potrebu za razvojnim 

upravljanjem više nego kratkoročne, gdje je prostorni plan jedan od najjačih instrumenata 

tog upravljanja. Raspoloživi podaci Primorsko-goranske županije pokazuju da njeno 

gospodarstvo raste sporije od hrvatskog prosjeka usprkos višoj početnoj razini razvijenosti 

i razvijenijoj gospodarskoj strukturi. 

Prema najprihvatljivijem scenariju iz studije „Projekcije i scenariji gospodarskog 

razvoja Primorsko-goranske županije za potrebe županijskog Prostornog plana“ 

(Ekonomski institut Zagreb, travanj 2011.), moguće restrukturiranje gospodarstva korišteno je 

kao razvojna prilika. U njemu je razvoj gospodarstva zasnovan na procesu restrukturiranja, 

prvenstveno velikih industrijskih i lučkih kompleksa te poboljšanju strukture investicija a 

polazi od očekivanih projekcija za ukupno nacionalno gospodarstvo. Očekuje se da bi 

gospodarstvo Županije do 2020. godine postiglo sljedeće rezultate: 

- rast BDP-a Primorsko-goranske županije bio bi brži od rasta nacionalnog 

gospodarstva za 0,3% godišnje, odnosno iznosio bi prosječno godišnje 3,4%, te 

bi u 2020. godini realni BDP bio za 39,8% veći od današnjeg; 

- proizvodnost rada u Primorsko-goranskoj županiji bi tijekom cijelog razdoblja 

rasla brže od proizvodnosti rada na nacionalnoj razini, što implicira prosječni 

godišnji porast proizvodnosti od 3,7%. Proizvodnost rada u Primorskogoranskoj 

županiji bi se tijekom cijelog razdoblja povećavala relativno prema 

hrvatskom prosjeku, te bi prosječno bila 7,4% iznad prosjeka; 

- došlo bi do relativnog jačanja gospodarstva Primorsko-goranske županije, te bi 

krajem projiciranog razdoblja ova županija bila razvijenija od nacionalnog 

prosjeka za 22,3%, što je više od sadašnje razine; 

- u terminu kupovne snage BDP po stanovniku Hrvatske bi se do 2020. godine 

povećao za 8,2 indeksna boda i dosegao razinu od 70,3% europskog prosjeka. 

Istovremeno bi uz nešto bržu dinamiku konvergencije, Primorsko-goranska 

županija dosegla razinu od oko 86% prosječne razvijenosti Europske unije. 

- u uvjetima nepovoljnih demografskih kretanja moglo bi se postići i zadržati 

postojeći broj zaposlenih (razina 2011.g.) s konačnim ciljem približavanja punoj 

zaposlenosti do 2030.godine. 

Kretanje zaposlenosti u navedenim uvjetima bit će pod snažnim utjecajem 

demografskih kretanja gdje se očekuje ukupno smanjenje stanovništva u radnoj dobi za 

gotovo 14.000 do 2020. godine. Stoga se cilj približavanja punoj zaposlenosti u uvjetima 

nepovoljnih demografskih kretanja može postići i zadržavanjem broja zaposlenih na razini 

iz 2011. godine uz pretpostavku da dio nezaposlenih izlazi iz radne dobi a dio nezaposlenih 

„zamjenjuje“ ranije zaposlene koji izlaze iz radne dobi. Kretanje zaposlenosti pored 

dinamike rasta PGŽ ovisi i o susjednim županijama zbog dnevnih migracija. 

Primorsko-goranska županija je prostorno i ekonomski heterogena pa će poticaji 

razvoju samo nekih sektora gospodarstva, nužno imati i prostorne učinke. Poticaji preradi 

drva pogodovat će gospodarstvu Gorskog kotara ali ne i otoka na kojima će se pak 

povoljno osjetiti poticaji razvoju turizma, poticaji razvoju prerađivačke industrije 

76



pogodovat će gospodarstvu Rijeke i Riječkog prstena, a u naglašeno turističkim 

područjima će se jedva osjetiti. 

Kako bi se ostvarili ciljevi razvoja Županije prihvaćeni kroz Koncepciju ovog 

Plana moralo se voditi računa karakteristikama prostorno-gospodarske strukture, koja je 

slijedeća: 

Tablica 6. Prostorno-gospodarske strukture po mikroregijama 

Djelatnost 

Poljoprivreda, šumarstvo 

Rudarstvo, vađenje 

PRERAĐIVAČKA 

visoke tehnologije 

Ostala prerađivačka industrija 

OPSKRBA ENERGIJOM 

Vodno gospodarstvo 

Građevinarstvo 

INDUSTRIJA 

TRGOVINA NA VELIKO i 

SKLADIŠTENJE 

Trgovina na malo 

PRIJEVOZ 

Smještaj, ugostiteljstvo 

Ostale djelatnosti 

Rijeka 

šire područje 

I 

2 

I 

2 

II 

3 

I 

1 

II 

1 

I 

2 

II 

1 

I 

2 

II 

2 

I 

1 

I 

2 

III 

3 

Priobalje 

I 

2 

I 

2 

II 

3 

I 

1 

II 

1 

I 

2 

II 

1 

I 

2 

II 

2 

I 

1 

I 

2 

III 

3 

Gorski kotar 

I 

1 

I 

1 

II 

3 

I 

1 

II 

1 

I 

2 

I 

1 

I 

2 

I 

2 

II 

1 

I 

1 

III 

3 

Kvarnerski 

otoci 

Izvor: Projekcije i scenariji gospodarskog razvoja PGŽ za potrebe prostornog plana, EIZ – travanj 2011. 

*NAPOMENA: 

- djelatnosti u kojima treba poticati razvoj visokih tehnologija napisane su velikim slovima 

- aspekt smještaja i razmještaja: I–vrlo naglašen, II- naglašen III-zanemariv 

- okolišni i resursni razvojni aspekt: 1- vrlo naglašen, 2- naglašen 3-zanemariv 

I 

1 

I 

1 

II 

3 

I 

1 

I 

1 

I 

1 

I 

1 

I 

2 

I 

2 

II 

1 

I 

1 

III 

3 

Prostorno-gospodarske procjene u prethodnoj tablici pokazuju da je brži ali održivi 

gospodarski rast zasnovan na djelatnostima u kojima se potiču visoke tehnologije 

podjednako smještajno i resursno značajan u svim subregijama. Gospodarske razvojne 

mjere stoga moraju biti dobro strukturno usmjerene i provedene s naglašenom brigom o 

smještaju i zaštiti okoliša, što znači da istovremeno i koordinirano treba donositi 

odgovarajuće prostorne planove. Pogodovanje razvoju samo nekih subregija imalo bi i 

strukturne učinke. 

77



Šumarstvo i poljoprivreda prostorno su značajne prvenstveno zbog potrebe 

zaustavljanja prenamjene poljoprivrednih i šumskih zemljišta u građevinsko. Poljoprivreda 

u Gorskom kotaru i na otocima pri tom ima naglašeni okolišni i resursni značaj pogotovo 

ako se usmjeri na organsku poljoprivredu. 

Djelatnost rudarstva se u županiji svodi na vađenje kamena čiji proizvodi zbog 

težine i male jedinične vrijednosti imaju visoke prijevozne troškove i upućuju na veći broj 

manjih ali ravnomjerno razmještenih kamenoloma. Razmještaj kamenoloma u uskoj je vezi 

s razvojem građevinarstva. 

Značajan dio prerađivačke industrije će se gospodarskim mjerama poticati na 

korištenje visokih tehnologija pa neće imati naglašeni smještajni aspekt jer je riječ ili o već 

postojećim pogonima koji stara postrojenja zamjenjuju novim (na primjer brodogradnja) ili 

o novim pogonima koji se smještaju u proizvodnim zonama na Priobalju Županije i 

djelomično u Gorskom kotaru, u kojima planirane površine osiguravaju dovoljno prostora. 

Dio prerađivačke industrije smještene uglavnom na obalnom području Županije, čija 

tehnologija izaziva konflikte sa stanovanjem i turizmom, zahtijevati će posebnu prostorno 

planersku pažnju. 

Trgovinu na veliko koja obuhvaća i skladištenje poticat će se na upotrebu visokih 

tehnologija. Što se tiče smještaja gostiju i ugostiteljstva gospodarskim mjerama će se 

poticati ponuda usmjerena na visoke prihode po gostu što znači da razmještaju turističkih 

objekata i atrakcija treba posvetiti posebnu prostorno planersku pažnju. Resursni aspekt 

ove djelatnosti naglašen je na otocima i u Gorskom kotaru jer će trebati poticati i lokalnu 

proizvodnju hrane. 

Kriteriji za planiranje građevinskih područja 

Sa svrhom zaustavljanja nepovoljnih gospodarskih kretanja i negativnih pokazatelja 

ovim se Planom nastoji stvoriti preduvjete (iz domene prostorno planske dokumentacije), 

za otvaranje novih radnih mjesta i poticanje zapošljavanja radnoaktivnog stanovništva te 

dugoročno njihovo zadržavanje na postojećoj razini zaposlenosti. Također se nastoji 

stvoriti preduvjete za ujednačavanje stupnja zaposlenosti radnoaktivnog stanovništva te 

uravnoteživanja razvoja svih područja Županije. 

Kao i u važećem PP PGŽ i u prijedlogu novog odvojeno se prikazuju građevinska 

područja proizvodne i poslovne namjene, zbog njihovog različitog utjecaja na gospodarska 

kretanja ali i na okruženje u kojem djeluju. Naime, proizvodne zone koje pretežno sadrže 

veće pogone sekundarnog sektora, prerađivačke industrije i građevinarstva, zahtijevaju 

smještanje svojih građevina u izdvojenim građevinskim područjima udaljenijim od naselja. 

S druge strane poželjno je da građevinska područja poslovnih zona s pretežno tercijarnim 

djelatnostima, prometom, trgovinom, servisima, financijskim djelatnostima itd., koje su 

vezane uz stanovništvo i nemaju negativan utjecaj na okoliš, budu u blizini naselja ili 

prometno dobro povezana s koncentracijom stanovanja. U izdvojenim građevinskim 

područjima predviđene su poslovne zone većih površina (5 i više ha) dok se manje zone, 

neutralne po okolinu, uklapaju u građevinska područja unutar naselja. 

Dimenzioniranje proizvodnih zona podložno je specifičnim kriterijima svakog 

pojedinog pogona. Za formiranje poslovnih zona definirani su osnovni kriteriji i to; 

najmanja površina parcele 200 m 2 , najveći koeficijent izgrađenosti 0,5, najmanje 

78



ozelenjenih površina 20%, potreban broj parkirnih mjesta 4-8 na 1000 m bruto razvijene 

površine i drugi. 

Građenje izvan građevinskog područja na kopnu, odnosno gradnja na 

poljoprivrednom ili šumskom zemljištu, može biti samo iznimka, koja se najčešće odnosi 

na pojedinačne objekte, određene jednom građevinskom parcelom koje su u funkciji te 

gospodarske djelatnosti. Zbog potencijalne opasnosti od zloupotrebe različitih 

„gospodarskih objekata“, Odredbama za provođenje definirati će se što i kao je moguće 

graditi izvan građevinskog područja. Posebno će se definirati veličina, namjena, udaljenost 

(npr. od mora ili infrastrukture) i minimalna opremljenost. 

Očuvanje i privođenje svrsi vrijednih poljoprivrednih površina (obradivih i 

zapuštenih) i nastavak prelaženja s konvencionalne na ekološku poljoprivredu jedan su od 

preduvjeta oživljavanja proizvodnje hrane. Stoga je neprihvatljiva prenamjena 

poljoprivrednih površina u građevinska područja. 

Planom se nastoji prilagoditi uvjete izgradnje i poslovanja gospodarskih subjekata 

poželjnoj gospodarskoj strukturi, potičući djelatnosti koje su najprihvatljivije s obzirom na 

raspoložive resurse. Zbog činjenice da proizvodne djelatnosti suvremenih tehnologija 

mogu inicirati i ubrzati kvalitetan gospodarski razvoj pojedinih područja, prostornih 

cjelina, mikroregija i Županije u cjelini, kao i činjenice da su one izgrađenije od 

poslovnih, u ovom se Planu njima posvećuje posebna pažnja. Predlaže se njihovo 

povećanje u strukturi gospodarskih zona na način da se u Gorskom kotaru planira oko 30% 

građevinskih područja za proizvodne djelatnosti a preostalih 70% za poslovne djelatnosti. 

Na Priobalju odnosno Riječkom prstenu zbog većim dijelom izgrađenih a dijelom 

planiranih velikih proizvodnih i poslovnih zona (Kukuljanovo, Urinj, Omišalj i Miklavija) 

planira se zadržavanje postojeće strukture. Na području otočkih prostornih cjelina (sve JLS 

na otocima bez Omišlja koji je sastavni dio Riječkog prstena) moguće je otvaranje novih 

isključivo poslovnih zona. 

Ovim je planom dimenzioniranje gospodarskih zona po prostornim cjelinama i 

općinama i gradovima izvršeno je na način da su uvaženi slijedeći dokumenti, činjenice i 

pokazatelji: 

- Projekcija gospodarskog rasta i gospodarske strukture iz koncepcije Plana 

- Specijalizacija po djelatnosti na razini prostornih cjelina 

- Demografski potencijal, radnoaktivno stanovništvo i gravitacijska područja 

gospodarske zone 

- Zadržavanje broja zaposlenih/ radnih mjesta na razini 2010. godine 

- Važeća prostorno planska dokumentacija jedinica lokalne samouprave 

- Ostvarena izgrađenost proizvodnih i poslovnih zona 

- Opremljenost zona prometnom i ostalom infrastrukturom 

- Poseban tretman za zaštićeno obalno područje 

- Iskazan interes predstavnika jedinica lokalne samouprave. 

Temeljno opredjeljenje je da je cjelokupni prostor Primorsko-goranske županije 

potrebno promatrati kao cjelinu u kojoj će poslovne zone biti komplementarno povezane 

ovisno o odnosu prema nekom od ključnih faktora. Nužnost regionalne i mikroregionalne 

komponente je racionalno trošenje novaca namijenjenih razvoju gospodarskih zona, kao 

preduvjet stvarnog poticanja direktnih ulaganja. 

Kod izrade prijedloga ukupnih gospodarskih površina (proizvodnih i poslovnih) na 

razini prostornih cjelina i jedinica lokalne samouprave, korištena je raspoloživa 

79



dokumentacija GIS baze podataka Zavoda izrađene na temelju PPU svih općina i gradova 

u Županiji. Također su uzeti u obzir svi važeći planovi nižeg reda (UPU-i i DPU-i) kao i 

donesene odluke o njihovoj izradi, na način da su prihvaćene u tim planovima definirane 

površine gospodarske namjene. 

Poseban dio istraživanja odnosio se na obilazak svih općina i gradova i 

kontaktiranje mjerodavnih predstavnika tih JLS, te se na taj način omogućilo lokalnoj 

samoupravi da sudjeluje u definiranju realnih potreba za gospodarskim sadržajima. Dio 

posla na terenu odnosio se na obilazak značajnijih gospodarskih zona. 

Mrežu poslovnih i proizvodnih zona nastojalo s učiniti komplementarnom u odnosu 

na PC-ove županije i to na način da se ostvari međusobno dopunjavanje tipologije i 

karaktera zona u odnosu na gospodarsku strukturu i prometnu povezanost. 

Prema namjeni zona na proizvodne i poslovne, u Priobalju je nužno zadržati 

postojeći odnos zona, na otocima je moguće realizirati samo poslovne zone (osim na 

području Općine Omišalj koja je u sastavu Riječkog prstena) a u Gorskom kotaru je 

naglašena potreba za povećanjem površinama za proizvodnu namjenu. 

U odnosu na veličinu poslovnih zona nameće se potreba pripreme za pokretanje i 

osnivanje još jedne „velike“ zone (preko 100 ha) Miklavija - Općina Matulji. S druge 

strane potrebno je izbjeći prekomjernu potrošnju prostora kroz planiranje prevelikog broja 

raspršenih gospodarski zona na objektivno malom prostoru. U slučajevima kada planirana 

poslovna zona objektivno nema dovoljno razvojne i gospodarske opravdanosti, racionalno 

je od nje odustati. To posebno u slučajevima kada se radi o jedinicama lokalne 

samouprave koje na svojem području planiraju veći broj manjih zona ili pak, kada se na 

relativno maloj udaljenosti, bilo regionalnoj ili mikroregionalnoj, također planira veći broj 

zona. Također je uputno manje poslovne zone rubno od naselje, koje nemaju izražen 

utjecaj na okoliš, obuhvatiti građevinskim područjem samog naselja. 

S obzirom na postignutu izgrađenost planirani prostor građevinskih područja 

gospodarskih zona proizvodne namjene potrebno je zadržati na približno istim planskim 

vrijednostima, dok je kod poslovnih zona potrebno izvršiti određena smanjenja uz obvezu 

očuvanja od prenamjene kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u građevinska područja 

gospodarske namjene. Prijedlogom iz gornje tablice nastoji se izbjeći prekomjernu 

potrošnju prostora kroz planiranje prevelikog broja gospodarskih zona na objektivno 

malom prostoru i na taj način osigurati funkcionalnu ravnotežu prostora i održivog razvoja 

šireg područja. 

Potrebe pojedinih jedinica lokalne samouprave koje nemaju infrastrukturnih 

mogućnosti za nove gospodarske zone treba usmjeriti na druga područja u okolnim 

općinama i gradovima (kupnjom zemljišta za tu namjenu, zajedničkim ulaganjima više 

gradova i općina te slično). 

Kod dimenzioniranja pojedinih gospodarskih zona u ZOP-u, u trenutku definiranja 

građevinskih područja PP PGŽ biti će potrebno izvršiti usklađenje s aktualnim zakonskim 

odredbama. 

Gospodarske zone prema značaju 

Građevinska područja ili građevinska zemljišta gospodarskih zona se razlikuju: 

- prema interesu odnosno važnosti namjene ili djelatnosti za potrebe 

stanovništva, zajednice i politike ili 

80



- prema značaju odnosno utjecaju na određeno područje. 

U oba slučaju mogu se rangirati kao; državna (nacionalna), županijska i lokalna 

građevinska područja, s tim da se ovim PP PGŽ određuju gospodarske zone prema 

značaju, jer se nameće potreba diferenciranog pristupa razvoju zona zasnovanog na 

strateškim prioritetima u razvoju Primorsko-goranske županije. 

a) Zone državnog značaja 

Zone državnog značaja u Primorsko-goranskoj županiji se nalaze na spoju dviju 

nacionalnih okosnica razvoja, priobalne i srednje Hrvatske, odnosno na potezu od granice 

sa Slovenijom do Ličko-senjske županije. To su Miklavija (Općina Matulji), Kukuljanovo 

(Grad Bakar), priobalne zone Rijeke - 3. Maj (Grad Rijeka), naftna industrija Urinj 

(Općina Kostrena) i petrokemija Omišalj (Općina Omišalj). Navedene zone su pored 

državnog i od županijskog značaja. 

b) Zone županijskog značaja 

Zone županijskog značaja prepoznaju po tome što njihova gospodarska djelatnost 

prelazi okvire same općine ili grada i ima gospodarski značaj za više jedinica lokalne 

samouprave u prvom redu kroz zapošljavanje stanovništva a posredno kroz izgradnju 

infrastrukture i objekata društvenog standarda. Zone županijskog značaja vezuje se uz 

prometne pravce sekundarnog značaja a valja ih tražiti na potezu: 

Klana – Delnice (Lučice ) - Novi Vinodolski. Takav značaj je posljedica slijedećih 

elemenata za: 

- poslovnu zonu Klana jer je smještena u blizini pograničnog područja sa 

Slovenijom, u prostornom smislu se logično nadovezuje na snažan gospodarski 

potencijal okruženja a u odnosu na prostor u užem smislu moguć je razvoj. 

- poslovnu zonu Delnice – Lučice (uz realnu šansu da se razriješi pitanje 

zemljišta MORH-a) ima prostorne preduvjete za dobru polivalentnu 

organizaciju zone u tri mikro cjeline koje su prometno dobro povezane 

željezničkom i cestovnom infrastrukturom. 

- poslovnu zonu Novi Vinodolski jer je smještena na pravcu buduće pruge 

Zagreb-Rijeka pa svojim prostornim potencijalom (Kargač) u naravi predstavlja 

točku križanja kako prema Lici i Gorskom kotaru tako i prema Kvarnerskim 

otocima i općenito prostoru obalnog pojasa Ličko-Senjske županije. 

Kraljevica –Fužine - Ravna Gora -Vrbovsko 

- Kraljevica kao prostor koji u narednom razdoblju mora osigurati uvjete za 

programe razvoja malog poduzetništva i obrta bilo da se radi o programima 

supstitucije za brodogradnju ili o komplementarnosti sa tom istom 

brodogradnjom. Budući da je izgradnja novog mosta za otok Krk za sada 

planska, a u budućnosti realna pretpostavka, a lokalna samouprava otoka svoj 

razvoj dugoročno definira kroz turističku djelatnost, to se na području 

Kraljevice se može realno očekivati razvoj veće zone usmjerene prema 

potrebama otoka. Ekonomska logika govori u prilog ovoj tezi upravo sa 

stajališta troškova koji su na otoku viši od onih na kopnu. 

81



 

- U zaleđu Fužine kao vitalni dio Gorskog kotara s razvijenom drvnom 

industrijom nameće se kao nositelj razvoja i izvan granica svoje Općine u 

proizvodnim i poslovnim sadržajima. 

- Ravna Gora s izraženom proizvodnom i posredno poslovnom aktivnosti kao 

slijedeća karika „proizvodnog lanca“ Gorskog kotara. 

- Vrbovsko kao zona mikroregionalnog značenja iz razloga što svojom pozicijom 

predstavlja prirodno gravitacijsko središte prostora koji se u teritorijalno 

političkom smislu nalazi u tri Županije. 

Delnice – Gerovo - Čabar. 

Ulaskom Hrvatske u EU i ukidanjem graničnih barijera očekuje se dinamičniji 

razvoj gospodarstva pograničnog područja u okviru PC Čabar. U nastavku već spomenute 

zone županijskog značaja Lučice u Delnicama u smjeru prema Sloveniji u budućem 

dugoročnom razdoblju od županijskog je interesa stvoriti uvjete za međuregionalnu 

odnosno međudržavnu suradnju, koja bi koristila i razvila gospodarske kapacitete Čabra i 

Gerova. 

c) Zone lokalnog značaja 

Prostorne cjeline na kojima se mogu uspostaviti zone lokalnog značenja su sve 

ostale male ili mikro poslovne zone koje zadovoljavaju lokalne poduzetnike. 

3.1.3.2. Ugostiteljsko-turistička djelatnost 

Turizam će dugoročno biti značajnija djelatnost Županije i ključna privredna grana 

za njena pojedina područja. Očekuje se da će, nakon kraćeg zastoja, ostvarivati dinamičan 

rast i zadržati Županiju na drugom mjestu među županijama hrvatskog Jadrana. Daljnji 

razvoj bazirati će se na kvalitetnijoj ponudi, od smještaja do pratećih sadržaja, te na 

produžavanju sezone. 

Turizam kao dominantna djelatnost prisutan je u okviru PC-ova Cres, Lošinj, Rab i 

na Liburnijskom području, gdje sve JLS imaju vrlo naglašen intenzitet, dok je PC 

Crikvenica-Novi s turizmom kao dominantnom djelatnosti zbog „neturističkog“ karaktera 

Općine-Vinodolske kategorizirana samo kao PC s naglašenom turističkom djelatnošću. 

Slično je i otok Krk kategoriziran kao područje s naglašenom turističkom djelatnosti, mada 

ima JLS s dominantnom turističkom aktivnosti (Malinska-Dubašnica, Punat i Baška) ili 

samo prisutnim turizmom (Općina Dobrinj). U PC-ovima Rijeka i Riječki prsten turizam je 

samo prisutan djelatnost s iznimkama Grada Kraljevice i Općine Omišalj gdje je ta 

djelatnost naglašena. U Gorskom kotaru je djelatnost turizma samo prisutna osim općina 

Fužine i Skrad gdje je naglašena. 

Turističke zone u Županiji moguće je planirati kao one vezane uz more i primorska 

naselja i „kontinentalne“ zone. Turističke zone uz more mogu biti izvan naselja uz 

odgovarajuće pretpostavke kao što su: odgovarajuće tržišno pozicioniranje i prepoznatljivu 

aktivnost na kojoj se zasniva turistički proizvod lokacije pri čemu treba uvažavati odnos 

takve lokacije i njezine veličine s ulaganjima u prometnu dostupnost i infrastrukturnu 

opremljenost. U tom smislu čini se prihvatljivim turističke zone smještati u naselja. 

82



Slično razmišljanje moguće je primijeniti i u Gorskom kotaru gdje se zbog 

postojeće vrlo male izgrađenosti turističkih zona budući razvoj vezuje uz rekreaciju i sport 

u ljetnom i zimskom razdoblju ili uz naselja. Važno je prepoznati ključne atraktivnosti kao 

što su skijališta i drugi objekti za zimske sportove te sportove na vodi i prateće rekreacijske 

sadržaje ljeti. Dio budućih turističkih zona vezuje se uz očuvane dijelove prirode Risnjaka 

i Bjelolasice. 

Kriteriji za planiranje turističkih sadržaja 

Stručne podloge za utvrđivanje realnih potreba za površinama turističke namjene u 

ZOP-u bila je Znanstveno-stručna analiza prostorno, ekonomskih i ekoloških čimbenika 

turističkih zona u PGŽ (IT Zagreb – 2010.) a za preostalo područje Analiza turističkih zona 

izvan obuhvata ZOP-a (Zavod, 2011.) Maksimalne površine za pojedinu općinu i grad 

utvrđene su na osnovi valorizacije postojećih zona odnosno njihovog ukidanja ili 

korigiranja, što podrazumijeva da se ne sagledava mogućnost otvaranja novih zona. Ovo iz 

razloga što je postojeća izgrađenost osnovni kriterij za pokretanje nove izgradnje. Naime, 

budući da nema općine ili grada koja ima 80% ili više izgrađene turističke zone, kako je 

propisano Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, to se u realizaciju novih zona može 

ići isključivo supstitucijom površina odnosno „brisanjem“ planiranih a ne realiziranih 

površina i predlaganjem novih istog kapaciteta. 

Pojedinačno su ocjenjene i predložene zone izvan naselja i uz naselje za koje je 

procijenjeno da zadovoljavaju uvjete za status turističke zone. Također su određene 

neopravdane zone za koje je procijenjeno da ne zadovoljavaju uvjete za status turističke 

zone i one nisu planirane ovim Planom. Prihvaćene su preporuke za prenamjenu i/ili 

povećanje zona temeljem Znanstvene analize. 

Obalni prostor Županije je do sada u dobroj mjeri očuvan i postoji ravnoteža 

između prirodnih i stvorenih vrijednosti, mada ima primjera naglašenog negativnog 

utjecaja turizma na okoliš. U pojedinim turističkom destinacijama je došlo do ekspanzije 

izgradnje privatnih kuća apartmanskog tipa, pa je njihov udio u strukturi smještajnih 

kapaciteta višestruko veći od smještajnog kapaciteta kvalitetnije turističke ponude. Stoga 

se PP PGŽ-om dugoročno ne potiče izgradnja apartmanskog tipa. Nastoji se ograničiti 

nekontroliranu ekspanziju izgradnje objekata za odmor (apartmana) na najkvalitetnijim 

područjima uz obalu u korist izgradnje objekata kvalitetne turističke ponude (hoteli visoke 

kategorije). Također se nastoji gospodarskim mjerama poticati ponuda usmjerena na 

visoke prihode po gostu što znači da se razmještaju turističkih objekata i atrakcija 

posvećuje, posebna prostorno planersku pažnju. 

Temeljem stručnih podloga ne preporuča se namjena T2 jer ona omogućava da se 

turističke zone pretvore u zone apartmana namijenjenih tržištu nekretnina te na taj način 

pridonesu smanjenju komercijalne turističke funkcije. Pri tome se uzima u obzir da 

namjena T1 dozvoljava manji udio apartmana (do 30% površine), koje je moguće etažirati 

ne ugrožavajući komercijalnu turističku funkciju. 

Zbog visokog udjela kampova u turističkoj ponudi Županije, može se zaključiti da 

ne postoji veći razvojni interes za širenjem ponude u kampovima na području otočnih 

naselja (posebice na Cresu i Krku). Osim značajnih postojećih kapaciteta, razlog tome su i 

obilježja kamping ponude općenito, a to su, prije svega, izrazita sezonalnost poslovanja 

kampova te sve veći utjecaj kampova na okoliš s obzirom na raznolikost i broj sadržaja 

83



koje suvremeni kampovi moraju pružiti u cilju osiguranja konkurentske pozicije (pogotovo 

ukoliko se radi o kampovima više kategorije). U tom smislu na otocima se predlaže takva 

struktura T1 i T2 namjene koja će ili održati postojeći omjer ili postupno jačati ponudu u 

hotelima i sličnim objektima (T1). 

U Priobalju sada dominira hotelska ponuda i takvu dominaciju treba zadržati 

posebno na još neiskorištenim visokovrijednim lokacijama. U kontinentalnom dijelu 

Županije, gdje ima velik broj planiranih i uglavnom neizgrađenih turističkih zona, moguće 

je a u Gorskom kotaru i poželjno, planirati nekoliko manjih novih kampova (T3) lokacija 

(veličine do 5 ha) koje bi upotpunili portfelj ponude tog područja. 

Planom se nastoji izjednačiti uvjete izgradnje smještajnih kapaciteta izvan ZOP-a s 

onima u ZOP-u, na način da se planiraju građevinska područja turističke namjene na 

mjestima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti. Izvan ZOP-a nove smještajne 

kapacitete T1 namjene u pravilu se planira u okviru GP naselja. 

U skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji određene su najviše moguće 

gustoće korištenja prostora po kategorijama smještajnih objekata, na način da su one 

proporcionalne s kategorijom hotela. 

Ugostiteljsko-turistička djelatnost u izdvojenim građevinskim područjima 

Prijedlog građevinskih područja turističke namjene izrađen je na temelju detaljne 

analize GIS baze podataka koja sadrži podatke o postojećim i planiranim građevinskim 

područjima turističke namjene i stupnju njihove izgrađenosti u važećem PP PGŽ i važećim 

PPUO/G. Analiza je pokazala da su za osmišljavanje i osiguranje pretpostavki za uspješan 

razvoj turizma planirane površine ugostiteljsko-turističke namjene predimenzionirane te da 

ih je potrebno smanjiti. Ovo pogotovo zbog činjenice da se sukladno naputku resornog 

Ministarstva vikend naselja na tretiraju kao turističke zone. 

Najveći broj građevinskih područja turističke namjene odrađenih prostornim 

planovima je pogodan za svoju osnovnu namjenu, mada ih je u posljednjih desetak godina 

realizirano vrlo malo što je posljedica internih ali i eksternih ograničenja. Radi se između 

ostalog o faktorima koji proizlaze iz ekonomskog okruženja, tržišnih trendova i tržišne 

strukture ali i o sposobnosti definiranja koncepta najbolje upotrebe pojedinih zona i 

njihovog odgovarajućeg tržišnog pozicioniranja. 

Kod planiranja ugostiteljsko-turističke namjene pošlo od obveze županijskog 

Prostornog plana da namjena građevinskih područja ove djelatnosti mora imati 70% ili 

više sadržaja osnovne namjene; T1-hoteli i T2-turistička naselja. T3 je isključivo autokamp 

a sastoji se od smještajnih jedinica koje nisu povezane s tlom. Također su primijenjena 

ograničenja temeljem Zakona koja se odnose na planiranje novih građevinskih područja 

ugostiteljsko-turističke namjene izvan naselja, i to: 

- planirati na predjelima manje prirodne i krajobrazne vrijednosti 

- maksimalna veličina građevinskog područja u ZOP-u do 15 ha 

- maksimalno do 120 ležaja/ha 

- moguća izgradnja novih zona samo ako su postojeće izgrađene 80% ili više. 

Smještajne građevine i prateći sadržaji trebaju biti uz mjere poboljšanja komunalne 

infrastrukture i zaštite okoliša, više kategorije te položajem, veličinom i osobito visinom u 

skladu s obilježjem prirodnog okruženja. 

84



Ugostiteljsko-turistička djelatnost u naseljima 

Cijeneći da je izgradnja smještajnih kapaciteta u naseljima dodatna kvaliteta 

turističke ponude Županije a koristeći zakonsku mogućnost da ona bude do 20% područja 

naselja, izdvojeno su prikazani ti kapaciteti u slijedećoj tablici. 

Ugostiteljsko-turistička djelatnost prioritetne izgradnje 

Valorizacijom turističkih zona (Znanstveno-stručna analiza prostorno, ekonomskih 

i ekoloških čimbenika turističkih zona u PGŽ – Institut za turizam, lipanj 2010.) 

prepoznato je više osnovnih podskupina turističkih zona izvan građevinskog područja 

naselja: 

- Zone najvećeg razvojnog potencijala i zone najvećeg razvojnog potencijala za koje 

se predlaže prenamjena vrste i/ili namjene i/ili kapaciteta - obuhvaća zone na 

izgrađenim i neizgrađenim područjima koje imaju potencijal da uz odgovarajuće 

definiranje koncepta najbolje utječu na prepoznatljivost i konkurentnost Županije na 

turističkom tržištu. Redoslijedom od sjevera prema jugu to su: 

* Havišće I, Havišće II, Sveti Jakov; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog 

pozicioniranja, razvoj i menadžment projekta te izgradnja hotelskog kompleksa 

sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz 

ujednačavanje i međusobno povezivanje kategorija iz prostorno planske 

dokumentacije. 

* Kačjak, Kačjak-kamp, Sulinj; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog 

pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te 

izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa sa širokim mogućnostima za sport, 

rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz ujednačavanje i međusobno 

povezivanje kategorija iz prostorno planske dokumentacije. 

* Sveti Petar Čižići, Pojana; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog 


izgradnja nove turističke destinacije na otoku Krku s mogućnošću za razvoj 

sporta i rekreacije, golfa te wellness ponude i ponude zdravstvenog turizma uz 



* Zagori I, Zagori II, Panos; izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa sa 

širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni turizam uz 



* Haludovo I, Haludovo II, Hrusta; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog 


izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa koji se sastoji od niza različitih 

hotelskih objekata, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, 

kongresni turizam uz ujednačavanje i međusobno povezivanje kategorija iz 

prostorno planske dokumentacije. 

* Zablaće; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena 

opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog 

85



kompleksa, sa širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness, kongresni 

turizam uz podizanje kategorije smještajnih objekata iz prostorno planske 


* U.C. Dražica - Rt Zidine; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog 


izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa, sa širokim mogućnostima za sport, 

rekreaciju, wellness, kongresni turizam. 

* Čikat; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena 

opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te izgradnja suvremenog hotelskog 

kompleksa, koji se sastoji od niza različitih hotelskih objekata (različito tržišno 

pozicioniranje, vlasništvo i upravljanje) sa širokim mogućnostima za sport, 

rekreaciju, wellness, kongresni turizam. 

* Voz Peškera; predlaže se sagledavanje alternativnih mogućnosti tržišnog 

pozicioniranja zone, procjena njene tržišne opravdanosti i priprema projektnog 

menadžmenta, (npr. Izgradnja jednog ili kombinacija sadržaja iz domene zabave 

i sporta kao što su zabavni i/ili „aqua“ park, marina, sport). 

* Politin; Razvoj koncepta jedinstvenog tržišnog pozicioniranja, procjena 

opravdanosti te izgradnja suvremenog hotelskog kompleksa, sa širokim 

mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness i kongresni turizam uz zamjenu 

planirane namjene u T1. 

* Rajska Plaža; Osmišljavanje i propitivanje koncepta najbolje upotrebe i 

opravdanosti planiranja i realizacije integralnog suvremenog turističkog 

kompleksa s ponudom različitih tržišno komplementarnih oblika smještaja te 

širokim mogućnostima za sport, rekreaciju, wellness i kongresni turizam uz 

zamjenu/nadopunu kapaciteta s T1. 

- Zone pogodne za razvoj projekata specifičnog turističkog pozicioniranja – 

obuhvaća zone na neizgrađenim područjima koje raspolažu prostorno-ekološkim 

obilježjima za osmišljavanje koncepta najbolje upotrebe specifičnog turističkog 

pozicioniranja usmjerenog na tržišne niše koje mogu utjecati na prepoznatljivost i 

stvaranje pozitivnog imidža konkurentske turističke destinacije. To su: 

* Podbeli; Procjena alternativne upotrebe i definiranje koncepta jedinstvenog 

tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te 

izgradnja visokokvalitetnog hotelskog objekta, koji nudi specifičan doživljaj uz 

promjenu vrste zone u T1. 

* Lubenice; Procjena alternativne upotrebe i definiranje koncepta jedinstvenog 

tržišnog pozicioniranja, procjena opravdanosti, razvoj i menadžment projekta te 

izgradnja visokokvalitetnog hotelskog objekta, koji nudi specifičan doživljaj uz 

promjenu vrste zone u T1. 

* Goli Otok I i Goli Otok II; Osmišljavanje i propitivanje koncepta najbolje 

upotrebe i njegove koja će omogućiti stvaranje integralnog jedinstvenog 

hotelsko/turističkog projekta visoke kvalitete mješovite namjene koji nudi 

specifičan doživljaj na Golom otoku. 

Pored navedenih grupa postoje i zone većeg razvojnog potencijala za koje se 

predlažu promjena vrste i/ili namjene i/ili kapaciteta – obuhvaća zone na izgrađenim 

područjima koje zbog prostorno-ekoloških obilježja i uz promjenu pojedinih planskih 

obilježja mogu dodatno pozitivno utjecat na prepoznatljivost i konkurentnost Županije. 

86



3.1.3.3. Uzgoj riba i školjaka u moru i slatkoj vodi 

Postojeća i planirana uzgajališta na moru 

Na osnovu predviđenih ekobioloških mogućnosti, ekonomske opravdanosti 

pojedinog uzgajališta predviđa se da bi uzgajališta trebalo bazirati na "obiteljskim 

farmama" s proizvodnjom od 50 – 100 - 250 tona ribe/školjkaša. 

Oko svakog uzgajališta predviđene proizvodne površine mora postojati sa svih strana 

zaštitna zona od 200 m. U tu zonu ne smije ulaziti nitko osim uzgajivača. 

Za uzgajališta na kojima se proizvodi do 100 tona riba i školjkaša smatra se da ta 

proizvodnja predstavlja tzv. organsku proizvodnju. Upravo to daje veliku prednost u 

osiguravanju visokovrijedne ekološki kvalitetnije ribe. Isto rađeno u ZV. obiteljskom 

uzgajalištu predstavlja daleko kvalitetniji i uspješniji proizvod. 

Postojeća i planirana uzgajališta na kopnu 

Važnost slatkovodnog ribarstva je ne samo zbog njegove osnovne djelatnosti 

(proizvodnje zdrave, kvalitetne i jeftine hrane) nego i radi njegove ekološke vrijednosti te 

važnosti za gospodarstvo lokalne zajednice, ali i Županije. 

Na kopnenom dijelu Županije postoji pet uzgajališta za pastrve. Postojeća 

uzgajališta su manjeg kapaciteta, ali ipak doprinose u proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane. 

Na principu takovih malih obiteljskih uzgajališta postoji još mogućnosti razvitka 

proizvodnje pastrva, a i drugih slatkovodnih riba. 

Prema raspoloživim vodnim resursima i kontaktima s proizvođačima pastrva na 

terenu, postoje male mogućnosti za izgradnju velikog uzgajališta pastrva. 

Moglo bi se izgraditi samo jedno uzgajalište malo većeg kapaciteta na kopnu. 

Lokacija tog novog uzgajališta može se smjestiti izvan Nacionalnog Parka "Risnjak" i to na 

rijeci Kupi na području Zamost – Plešći nakon rječice Gerovčice i prije utoka rijeke 

Čabranke. Uzgajalište bi moglo imati kapacitet proizvodnje od 40 – 50 tona. 

Trebalo bi ostaviti mogućnost da se u okviru seoskog turizma omogući izgradnja 

manjih objekata, gdje je to moguće, za uzgoj salmonida kao i ciprinida s kapacitetima od 

nekoliko stotina kila do par tisuća kila. 

Izgradnja takovih mini farmi poboljšala bi ponudu u seoskom turizmu. Ovakvi 

objekti imaju mali utjecaj na okoliš, a predstavljaju značajan doprinos razvoju turizma. 

Mrjestilište za mlađ morskih riba i školjkaša 

Za potrebe predviđenog uzgoja nužno je razmišljati o izgradnji mrjestilišta za mlađ 

morskih riba i školjkaša. Najpovoljnije mjesto za takvu aktivnost bila bi lokacija na 

poluotoku između uvale Žrnovnica i uvale Tepli Porat. Na toj poziciji postoji 

infrastruktura, malo pristanište, a i mogućnost korištenja morske vode, boćate vode i slatke 

vode. Lokacija je udaljena od mjesta, a i izgradnjom mrjestilišta ne bi se narušilo okoliš. 

Postiglo bi se da se proizvodnja mlađi obavlja na području Županije, a ne da ovisi o uvozu 

iz drugih područja odnosno iz inozemstva. 

87



Prateći sadržaji kaveznih uzgajališta na kopnu 

Samo dimenzioniranje potrebnih obalnih kapaciteta je specifično za svaki zahvat 

posebno, ovisno o veličini uzgajališta i vrstama koje se uzgajaju. S obzirom da i organizmi 

iz uzgoja moraju udovoljavati standardima za stavljanje u promet nameće se potreba 

definiranja nužne obalne infrastrukture. 

U proceduralnom smislu ta infrastruktura ulazi u sasvim drugi niz postupaka koji je 

sličan izgradnji obale za potrebe ribolova. Građevine u kojima se riba priprema za 

stavljanje u promet mogu biti izvan obalnog područja, ali je nužno (ne samo s higijenskosanitarnog 

aspekta) osigurati nesmetan put od građevine preko obale do uzgajališta i 

obrnuto. Kako bi se smanjila potrebna učestalost korištenja obala u lukama bilo bi dobro 

dopustiti izgradnju dijela potrebne obalne infrastrukture u zoni koja je prostornim planom 

određena za uzgoj ribe. 

Osnovna prateća infrastruktura uzgoja riba: 

- privezišta za brodove, 

- skladišta za hranu, 

- skladišta za tehničku opremu, 

- skladišta i prostor za pranje mreža, 

- prostor za sortiranje i parkiranje ribe, 

- otpremni centri za školjkaše, 

- centri za pročišćavanje školjaka, 

- administrativni prostor, i 

- prostor za zaposlenike. 

Uzgajališta bijele ribe trebaju luke i manipulativne prostore na obali. Iskrcaj ribe 

može se obavljati u lukama posebne namjene ribarskim lukama i u lukama otvorenim za 

javni promet. 

Uzgajališta na moru imaju plutajuće kaveze za uzgoj riba i plutajuće linije za uzgoj 

školjkaša. Ovi plutajući dijelovi su fiksno učvršćeni pomoću sidara za dno. Metodologija 

učvršćenja za dno ovisi o specifičnosti svakog lokaliteta tj. o dubini, strujama, vjetru i 

valovima. Na osnovu navedenih parametara za svaki lokalitet to se treba posebno 

programirati. Osobito je značajno da se sidrenje odnosno učvršćenje plutajućih uzgajališta 

napravi s dvostrukim sidrima na svakom sidrištu kao i s adekvatnom težinom sidara. 

Pravilnim i unaprijed programiranim sidrenjem se u potpunosti sprečava mogućnost 

pomicanja uzgajališta. To predstavlja vrlo značajni dio postave uzgajališta jer u protivnom 

može doći do velike štete. 

Na svakom od predviđenih uzgajališta na moru treba predvidjeti plutajuću 

platformu na kojoj će se nalaziti manje skladište za hranu kao i manji prostor za boravak 

radnika. 

Uzgajivač mora imati osiguran adekvatan brod sa opsluživanje uzgojnog objekta 

hranom za ribe, kao i za dopremu mlađi, te otpremu konzumne ribe. Na obali treba imati 

adekvatan skladišni prostor za hranu i opremu, vez za brod, mjesto za pretovar hrane te 

mjesto za pripremu riba i školjkaša za tržište. 

Za svaki lokalitet potrebno je na najbližoj lokaciji uzgajalištu osigurati prostor ili da 

uzgajivač posjeduje dovoljno veliki brod na kojem može obavljati sve radnje vezane na 

predviđeni uzgoj. 

Prateće sadržaje na obali treba za svaki lokalitet zbog, specifičnosti infrastrukture, 

posebno razraditi, a on će ovisiti o lokalnim uvjetima. Svakako će trebati osigurati prostor 

88



za skladištenje hrane i opreme, vez za brod, te prostor za pripremu gotovih proizvoda za 

tržište. 

3.1.3.4. Iskorištavanje mineralnih sirovina 

U Primorsko-goranskoj županiji se nalazi 34 eksploatacijska polja čvrstih 

mineralnih sirovina što iznosi 5,82 % od ukupnog broja eksploatacijskih polja u Republici 

Hrvatskoj. Od tehničko-građevnog kamena u županiji ima 28 eksploatacijskih polja, 

arhitektonsko-građevnog kamena ima 1 eksploatacijsko polje, dok je građevinski pijesak i 

šljunak zatupljen s 5 eksploatacijskih polja, 4 iz mora i 1 iz nanosa klastičnog materijala na 

kopnu (Tablica 7). 

Tablica 7: Broj eksploatacijskih polja u Primorsko-goranskoj županiji prema vrsti sirovine 

i njihov udio u odnosu na Republiku Hrvatsku - stanje 2011. g 

Sirovina 

Broj eksploatacijskih 

polja u županiji 

Postotak u odnosu na 

eksploatacijska polja iste vrste 

sirovine u Hrvatskoj 

Tehničko-građevni kamen 28 8,69 % 

Građevni pijesak i šljunak 5 8,06 % 

Arhitektonsko-građevni kamen 1 1,04 % 

89



3.1.4. Uvjeti smještaja društvenih djelatnosti u prostoru 

3.1.4.1. Uvjeti smještaja građevina ustanova odgoja i obrazovanja 

Ustanove odgoja i obrazovanja se po vrstama dijele na osnovne (matične osnovne 

škole i područne osnovne škole) srednje škole, te visoko školstvo i znanost (sveučilišta i 

fakulteti). 

Matična osnovna škola je odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se provodi odgoj i 

obrazovanje, a ima najmanje po jedan razredni odjel od I. do VIII. razreda. 

U sastavu osnovne škole mogu biti i područna škola i područni razredni odjeli. 

Područna škola može biti četverogodišnja i osmogodišnja. 

Osnovne škole s otežanim uvjetima rada – odgojno-obrazovne ustanove na 

otocima, u brdsko-planinskim i slabo prometno povezanim područjima te škole koje 

posebnim propisima ministarstva nadležnog za obrazovanje imaju ili dobiju taj status. 

Umjetničke osnovne škole su glazbene, plesne, likovne i druge škole koje izvode 

umjetničke programe. 

Srednjoškolske ustanove su srednje škole i učenički domovi. Ovisno o vrsti 

kurikuluma srednje škole mogu imati gimnazijske, strukovne trogodišnje i četverogodišnje 

programe i umjetničke programe (glazbene, plesne, likovne i druge). 

Učenički su domovi srednjoškolske odgojno-obrazovne ustanove u kojima se 

osigurava i primjeren smještaj i prehrana učenika tijekom pohađanja srednjoškolskog 

obrazovanja. 

Visoka učilišta su sveučilište, te fakultet i umjetnička akademija u njegovom 

sastavu, veleučilište i visoka škola. 

Sveučilište je visoko učilište, koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije, znanstveni 

i visokostručni rad i razvija vrhunsko umjetničko i tehnološko stvaralaštvo. 

Fakultet je visoko učilište u sastavu sveučilišta koje ustrojava i izvodi sveučilišne 

studije, znanstveni i visokostručni rad u jednom ili više znanstvenih i obrazovnih područja. 

Umjetnička akademija je visoko učilište u sastavu sveučilišta koje ustrojava i 

izvodi sveučilišne studije, znanstveni i umjetnički rad u jednom ili više znanstvenih, 

obrazovnih i umjetničkih područja. 

Veleučilište je visoko učilište, koje ustrojava i izvodi stručne studije i razvija 

visokostručni i umjetnički, a iznimno i znanstveni rad. 

Visoka škola je visoko učilište (stručno ili umjetničko) u sastavu ili izvan 

veleučilišta koje ustrojava i izvodi stručne studije i visokostručni rad u jednom ili više 

obrazovnih područja. 

Kriteriji za racionalno dimenzioniranje i razmještaj objekata školstva 

Donošenjem Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi NN 87/08, 

86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12 i 16/12.) po prvi put je usklađen sustav osnovnog i 

srednjeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj kao dio jedinstvenog sustava odgoja i 

obrazovanja. 

Zakonom je utvrđena obveza osnivača da predlaže mrežu osnovnoškolskih i 

srednjoškolskih ustanova kojima je osnivač. 

90



U lipnju 2008. godine Hrvatski sabor donio je Državni pedagoški standard 

osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja i Državni pedagoški standard 

srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/08. i 90/10.), (nastavno: Državni 

pedagoški standardi, Standardi) kao temeljne akte koji uz Zakon uređuju osnovno školstvo 

i srednje školstvo. 

Zakon i Državni pedagoški standardi određuju da se Mrežom utvrđuju: 

- ustanove koje obavljaju osnovnoškolsku i srednjoškolsku djelatnost na području 

za koje se Mreža utvrđuje, 

- objekte matičnih i područnih osnovnih škola u kojima se provodi obvezno 

osnovno školovanje, te srednjih škola u kojima se provodi srednješkolsko 

obrazovanje, 

- pripadajuća upisna područja s kojih je djeci omogućeno pohađanje osnovnih 

škola u kojima se provodi odgoj i obrazovanje, 

- programe obrazovanja koje školske ustanove mogu ostvarivati, uključujući i 

posebne programe za učenike s teškoćama u razvoju. 

Mreža mora udovoljiti zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja upisnih 

područja, odnosno školskih ustanova i programa odgoja i obrazovanja. Mreža treba 

zadovoljiti: 

- potrebe utvrđene sustavnim praćenjem i predviđanjem demografskih, 

- gospodarskih i urbanističkih kretanja, 

- zahtjevima dostupnosti i racionalnog ustroja upisnih područja i 

- uvjete i mjerila propisana Standardom. 

Ovim Planom određuju osnovni kriteriji i smjernice za određivanje mreže i uvjeti 

razmještaja objekata školstva putem: 

A) projekcije školoobvezatne populacije 

B) optimalnih veličina i uvjeta smještaja objekata školstva, 

C) te kriterija za posebna područja 

3.1.4.2. Uvjeti smještaja građevina kulture 

Budući da su kretanja razvoja djelatnosti u kulturi opterećena s neizvjesnošću 

promjena ukupnih društvenih odnosa, prijedlog mreža građevina kulture planiran je u 

skladu s postavljenim sustavom razvojnih središta. 

središte makroregije, regije i Županije, 

središta mikroregije, 

središta prostornih cjelina, 

središta u riječkom prstenu, 

lokalna središta - središta općina i 

ostala lokalna središta. 

Minimalni sadržaji u kulturi određeni su neovisno o egzaktnim kriterijima i 

standardima. U središtima prostornih cjelina, te svim turističkim mjestima Županije treba 

otvarati muzeje, galerije i zbirke, kako bi se podigla razina turističke ponude. 

U svim središnjim naseljima Županije potrebno je otvarati knjižnice i čitaonice, a 

ostala teže dostupna područja mogu se opslužiti bibliobusevima. 

91



3.1.4.3. Uvjeti smještaja građevina sporta 

Sport i sportska rekreacija su potrebe suvremenog čovjeka u svakoj životnoj dobi. 

One se mogu definirati kao potrebe: 

športa djece i mladeži u procesu odgoja i obrazovanja 

natjecateljskog športa u cilju ostvarivanja visokih športskih dostignuća 

športske rekreacije građana do najstarije životne dobi 

kineziterapije i invalidskog športa osoba oštećenog zdravlja i s 

psihofizičkim smetnjama u razvoju 

Jedan od temeljnih uvjeta razvoja sportske djelatnosti su sportske građevine. 

One obuhvaćaju prirodne i materijalne resurse, kao što su more, uređene kopnene površine, 

izgrađene sportske građevine i borilišta na otvorenom i u zatvorenom prostoru. 

3.1.4.4. Uvjeti smještaja građevina zdravstva 

Budući da su kretanja u zdravstvu opterećena s neizvjesnošću promjena ukupnih 

društvenih odnosa, a posebno promjenom sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog 

osiguranja, prijedlog mreža objekata zdravstvene zaštite planiran je u skladu s postavljenim 

sustavom razvojnih središta. 

- središte makroregije, regije i Županije, 

- središta mikroregije, 

- središta prostornih cjelina, 

- središta u riječkom prstenu, 

- lokalna središta - središta općina i 

- ostala lokalna središta. 

Objekti primarne zdravstvene zaštite moraju se nalaziti u središtu makroregije, u 

svim središtima mikroregija, prostornih cjelina, gradova i općina, pa po prostornim 

cjelinama slijedi: 

- PC – Delnice - Delnice (centar mikroregije), Mrkopalj, Lokve i Fužine (centri 

općina), 

- PC – Čabar: - Čabar (centar prostorne cjeline), 

- PC - Vrbovsko Vrbovsko (centar prostorne cjeline) i Brod Moravice, Ravna 

Gora i Skrad (centri općina), 

- PC - Risnjak – nenaseljeno, 

- PC - Bjelolasica – nenaseljeno, 

- PC - Rijeka – Rijeka (centar Županije, mikro i makroregije), 

- PC - Riječki prsten - Matulji, Kraljevica, Bakar, Omišalj, Dražice, Viškovo, 

Kastav, Čavle i Klana (centri prostornih cjelina), Kostrena (centar općine), 

- PC Liburnija - Opatija (centar prostorne cjeline), Lovran i Moščenička Draga 

(centri općina ), 

- PC – Crikvenica – Novi - Crikvenica, Novi Vinodolski (centri prostornih 

cjelina), Bribir (centar općine), 

- PC – Krk- Krk (centar mikroregije), Punat, Malinska, Vrbnik, Dobrinj i Baška 

(centri općina), 

92



- PC - Cres - Cres (centar mikroregije), 

- PC – Lošinj - M. Lošinj (centar mikroregije) i 

- PC - Rab – Rab (centar mikroregije). 

Objekti sekundarne zdravstvene zaštite moraju biti zastupljeni u svim 

mikroregijama, ali nije nužno da se njihova lokacija određuje isključivo prema mreži 

središnjih naselja, već se postojeći objekti preuzimaju u mrežu objekata sekundarne 

zdravstvene zaštite (Lopača, Matulji i Lovran), a buduće je potrebno planirati isključivo u 

centrima mikroregija. 

*Sekundarna zdravstvena zaštita se provodi najvećim dijelom u poslovnostambenim 

zgradama. 

Država je donijela svoje standarde po kojima nema buduće gradnje u sekundarnom 

zdravstvu, pa će se u koliko bude interesa privatnog ulaganja i investicija, ti objekti locirati 

za Gorski kotar u Delnicama, a na otocima u Krku. 

Objekti tercijarne zdravstvene zaštite lociraju se isključivo u Rijeci, kao centru 

makroregije s iznimkom postojeće Klinike za ortopediju Lovran. 

3.1.4.5. Uvjeti smještaja građevina socijalne skrbi 

Budući da su kretanja u području socijalne skrbi opterećena s neizvjesnošću 

promjena ukupnih društvenih odnosa, prijedlog mreža objekata socijalne skrbi planiran je u 

skladu s postavljenim sustavom razvojnih središta (Tablica x) 

središte makroregije, regije i Županije, 

središta mikroregije, 

središta prostornih cjelina, 

središta u riječkom prstenu, 

lokalna središta - središta općina i 

ostala lokalna središta. 

Budući da u prostornim cjelinama Čabar i Vrbovsko, ne postoje građevine socijalne 

skrbi predlažemo dopunu postojeće mreže građevina socijalne skrbi u centrima prostornih 

cjelina PGŽ i to Čabar i Vrbovsko. 

Ukupan broj osoba starijih od 65 godina 2011. godine iznosi 61 728 ljudi, a 

kapacitet postojećih građevina je 1 324 mjesta, od toga u Gorskom kotaru 75 mjesta, u 

priobalju 912, a na otocima 337 mjesta. 

Po projekciji za 2021. godinu, broj stanovnika iznad 65 godina će na razini 

Županije porasti i iznositi će 65 325 ljudi. Kapacitet koji je potrebno osigurati u domovima 

izračunat je na način da se od projiciranog stanovništva za 2021. godinu odredio postotak 

od 4 % onih čiji je smještaj potrebno osigurati u domovima. (kriterij dobiven od Upravnog 

odjela za zdravstvo i socijalnu skrb PGŽ.) To iznosi ukupno 2 611 mjesta, i to 221 u 

Gorskom kotaru, 2 019 u Priobalju i 371 na otocima. 

Ukupno planirano povećanje kapaciteta iznosi cca % 50 u odnosu na postojeće 

kapacitete. 

93



3.2. UVJETI KORIŠTENJA, UREĐENJA I ZAŠTITE PROSTORA 

3.2.1. Uvjeti korištenje prostora 

3.2.1.1. Uvjeti za utvrđivanje građevinskih područja naselja 

Tipologija naselja 

Naselja se prema obliku građevinskog područja mogu podijeliti na 

koncentrirana (plošna) i linearna naselja 

Slika 11: Tipologija naselja 

Koncentrirano naselje reprezentirano je građevinskim područjem koje je poligon 

čije osnovne dimenzije (duljina i širina) nisu u značajnoj međusobnoj disproporciji. 

Linearno naselje karakteristično je po linijskoj formi koje u pravilu nastaje uz 

prometnicu, tzv. „cestovno naselje“. Građevinsko područje je izduljeno, a njegova je širina 

minimalna, nerijetko obuhvaća samo prometnicu i red građevinskih čestica s jedne i druge 

strane. 

94



Prema strukturi građevinskog područja razlikujemo zbijena i raštrkana naselja. 

Zbijeno naselje je naselje u kojem je struktura građevinskog područja „gusta“. Raštrkano 

naselje je naselje koje ima nepravilnu strukturu zbog koje u građevinskom području ima 

neizgrađenih površina. Obzirom na strukturu izgradnje i koncentrirano i linearno naselje 

može biti zbijeno ili raštrkano. 

Analiza tipova naselja na području Primorsko - goranske županije izvršena je 

uzimajući u obzir i oblik (koncentriran/linearan) i strukturu građevinskih područja naselja 

(zbijena/raštrkana). Analizirano je područje svake JLS, a rezultati su sintetizirani na razini 

mikroregija (MR): 

Dimenzioniranje građevinskih područja naselja 

Prethodnom analizom tipova naselja koja se temelji na obliku i strukturi njihova 

građevinskog područja napravljen je pokušaj da se u odnosu na ustanovljeni tip procijene 

unutarnje rezerve „sakrivene“ u izgrađenom dijelu naselja. Analiza je pokazala da određeni 

tipovi naselja doista kriju unutarnje rezerve koje u važećim PPUO/G-ima (iz raznih 

razloga) u pravilu nisu iskazane. Međutim, kroz rad, ocijenjeno je da navedeni podaci nisu 

dostatni da bi se temeljem njih sa sigurnošću mogli odrediti racionalni kriteriji za 

dimenzioniranje građevinskih područja pojedinih tipova naselja. Zbog toka se prišlo 

daljnjem analiziranju građevinskih područja naselja, ali ovaj puta na način da je izvršeno 

stvarno „mjerenje“strukture naselja, utvrđivanjem stvarno neizgrađenih površina unutar 

izgrađenog dijela naselja. Te površine svakako jesu potencijal za daljnje širenje naselja, na 

koji se u pravilu ne računa kada se govori o potrebi širenja naselja. Ovdje su one nazvane 

„rezervom“ u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja. Područja „rezerve“ su 

područja unutar kojih je najracionalnije graditi, jer su u pravilu uređena (izvršena je 

priprema i komunalno opremanje). 

„Mjerenje“ nije izvršeno za građevinska područja svih naselja, jer bi to bio 

ogroman posao, koji vjerojatno ne bi polučio bitno različite rezultate. Umjesto toga 

izvršena je procjena površine rezervi, odnosno udjela tih rezervi (u %) u odnosu na ukupnu 

izgrađenu površinu građevinskog područja. Te su površine potom stavljene u korelaciju sa 

neizgrađenim dijelom građevinskog područja te su na taj način dobivene površine koje 

predstavljaju ukupan prostorni potencijal za širenje naselja. 

Procjena je izvršena na uzorku od 32 naselja. Analizirano je 8 naselja na području 

mikroregije Gorski Kotar, 11 naselja u mikroregiji Priobalju, 7 naselja u mikroregiji Otok 

Krk, 4 naselja u mikroregiji Cres i Lošinj i 2 naselja u mikroregiji Otok Rab. 

Procjena za svaku mikroregiju je pojedinačno izračunata temeljem prosječnih 

dobivenih postotaka za svaku JLS (odnosno svaki uzorak). 

Radi preciznosti izračuna za mikroregije kod kojih su uočena veća odstupanja od 

prosječnih vrijednosti izuzet je najmanji i najveći postotak dobiven za pojedinačne uzorke. 

95



Tablica 8: Procjena rezervi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja i procjena 

ukupne slobodne površine za građenje u građevinskim područjima naselja 

MR 

GRAD/OPĆINA 

„rezerve“ u odnosu na 

izgrađeni dio GPN 

(%) 

Procjena Procjena za 

za JLS MR 

„rezerva“ + 

neizgrađeni dio GPN 

(%) 

Procjena Procjena 

za JLS za MR 

Ravna Gora 

Ravna Gora N11(c.n) 24 40 

dio naselja 21 35 

Lokve N4/1 

47 

Lokve (centr.naselje) 25 

dio naselja N3/1 16 

30% 

19 

48% 

Delnice (centr. naselje) 8 40 

Delnice 

Bela Vodica 74 74 

Čabar N 65 (centr. 

49 

Čabar naselje) 33 

Vrhovci N 58 78 

83 

Crikvenica (centr. 

Crikvenica naselje) 

6 27 

Jadranovo 19 56 

Kraljevica (centr. 

19 40 

naselje) 

Kraljevica 

Križišće 47 55 

Bakarac 31 43 

Novi Novi Vinodolski(c. n.) 4 18% 20 40% 

Vinodolski Povile 15 29 

Čavle Potkilavac 24 26 

Opatija Veprinac 20 52 

Mošćenička Mošćenička 

Draga Draga(c.n.) 

10 21 

Kostrena 

Kostrena (centr. 

naselje) 

15 

59 

Krk (centr. naselje) 16 32 

Krk 

Brusići 72 77 

Lakmartin 23 59 

Punat Punat (centr. naselje) 9 26 

32% 

Vrbnik Vrbnik (centr. naselje) 32 43 

49% 

Omišalj 

Omišalj (centr. 31 

naselje) 

47 

Malinska Sv. Anton i Sv. Ivan 58 

65 

CRES Cres 

Cres (centr. naselje) 17 40 

Loznati 20 30 

Mali Lošinj (centr. 11 16% 

35% 

LOŠINJ Mali Lošinj naselje) 

24 

Ilovik 17 

45 

OTOK 

Rab (centr. naselje) 6 15% 15 26% 

Rab 

RAB 

Kriškovići 24 36 

*Napomena: 

GORSKI KOTAR 

PRIOBALJE 

OTOK KRK 

96



Bez obzira na relativno mali uzorak analizom je nedvojbeno utvrđeno postojanje 

značajnih rezervi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja, a sukladno tome i 

značajno veće rezerve od onih koje su u PPUO/G-ovima iskazane u formi „neizgrađenog 

dijela građevinskog područja“. Podaci o rezervama u izgrađenom dijelu za pojedine 

mikroregije su različiti i kreću se od 15 - 18% rezerve za mikroregije otok Rab, Cres i 

Lošinj te Priobalje, do 30-ak % rezerve za Gorski kotar i otok Krk. Gotovo u pravilu 

analizirana središnja naselja imaju manji postotak rezerve od ostalih naselja (primjerice 

središnje naselje Krk ima 16% rezerve dok naselje Brusići ima čak 72%). 

Kada su slobodnim površinama unutar izgrađenog dijela naselja (rezervama) 

pribrojene površine koje su PPUO/G utvrđene kao neizgrađeni dio građevinskog područja 

pokazalo se da su udjeli slobodnih površina na koje je moguće širenje u odnosu na ukupnu 

površinu građevinskog područja, značajni. Primjerice, udio slobodnih površina na koje se 

naselja mogu širiti u mikroregijama Otok Krk i Gorski kotar iznosi gotovo 50%, u 

mikroregijama Priobalje 40%, u mikroregiji Cres -Lošinj 35%, dok je jedino u mikroregiji 

Provedene analize pokazuju da u Županiji postoje značajne rezerve slobodnih 

površina za razvoj naselja u okviru utvrđenih GPN. Osim već poznatih rezervi iskazanih 

kao neizgrađeni dio GPN (koji je definiran kao prostor za buduće širenje naselja) i za koji 

je utvrđeno da na razini Županije iznosi oko 21% od ukupno planirane površine svih 

naselja, ustanovljene su i rezerve unutar izgrađenih dijelova naselja. 

Na području Županije stvarno izgrađeni dio zauzima (tek!) 60% utvrđenih 

građevinskih područja naselja, dok je slobodnih površina za razvoj naselja (stvarno 

neizgrađenih) gotovo 40%. Podaci po mikroregijama vrlo malo odstupaju od utvrđenog 

županijskog prosjeka. 

U taj još uvijek slobodni prostor može se, temeljem utvrđenih kriterija iz Strategije 

RH, smjestiti još gotovo 174.000 novih stanovnika (bez Rijeke)! Dakle, više nego što 

danas ima stalnih stanovnika u Županiji (bez Rijeke). A projekcija broja stanovnika za 

2031.g. ne daje niti približno uporište za očekivanje takvog broja novih stanovnika, 

naprotiv, ukazuje na status quo. 

Analizom je pokazano da se građevinska područja naselja na području Županije ne 

trebaju povećavati u narednom planskom razdoblju. 

Eventualnu potrebu za proširenjem na području čitave Županije moguće je ostvariti 

na način kako je to danas Zakonom propisano za ZOP. Građevinsko područje naselja može 

se proširiti za najviše 20% površine njegova izgrađenog dijela, ako je taj dio veći od 80% 

površine tog građevinskog područja. Potreba za proširenjem, u koliko se nastave trendovi 

rasta, možda će se ponajprije dogoditi u nekim naseljima u Općini Viškovo i Gradu 

Kastvu. 

Strukturiranje građevinskih područja 

Naselje je mjesto stalnog i/ili povremenog boravka ljudi, odnosno mjesto u kojemu 

stanovnici stanuju i zadovoljavaju svoje osnovne potrebe vezane uz rad i odmor. 

Naselje se u pravilu definira kao administrativna jedinica i naziva se „statističkim 

naseljem“. No, u planerskoj praksi, naseljem se razumijeva fizička struktura, a ne 

administrativni obuhvat. Sukladno tome, ovim Planom naselje se definira kao struktura 

grada, sela, ili drugog oblika stanovanja i pratećih funkcija u izgrađenom ili planiranom 

97



opsegu. Odnos „statističkog naselja“ , naselja i ostalih fizičkih struktura unutar njega 

prikazan je na shemi . 

Slika 12: Odnos statističkih naselja, naselja i ostalih fizičkih struktura 

U Primorsko-goranskoj županiji statističke granice naselja nerijetko dijele fizičku 

strukturu naselja i na nekoliko dijelova. Stoga je nužno prilagoditi granice statističkih 

naselja, fizičkoj formi naselja, odnosno njegovom građevinskom području. S tim u vezi 

nužno je definirati upravo forme građevinskog područja. 

Naselje može činiti samo jedno, cjelovito građevinsko područje. No nije rijedak 

slučaj, da naselju pripadaju i još neka građevinska područja, koja su u funkcionalnoj vezi s 

„osnovnim“građevinskim područjem. Ta se građevinska područja tretiraju kao izdvojeni 

dijelovi osnovnog građevinskog područja. Izdvojeni dijelovi nastaju zbog djelovanja 

tradicijskih, prostornih, i drugih funkcionalnih utjecaja. 

Stvaranje izdvojenih dijelova naselja ovisi o: 

– genezi naselja, 

– konfiguraciji terena, 

– broju i načinu života stanovnika, 

– gospodarskim djelatnostima koja prevladavaju na određenom području 

– društvenim procesima i dr. 

Odnos „glavnog“ i izdvojenih dijelova naselja bazira se na funkcionalnoj 

povezanosti. Naime, iz naselja se iz različitih razloga izdvajaju pojedine funkcije 

(stambena, komunalna, društvena, sportsko-rekreacijska itd.). 

98



3.2.1.2. Uvjeti za utvrđivanje područja za građenje izdvojenih namjena 

Za smještaj izdvojenih namjena ovim se Planom određuju: 

- područja za smještaj izdvojenih namjena (za namjene određene Zakonom i 

građevine od državnog i županijskog značaja, određena položajem, 

veličinom, vrstom i najvećim dopuštenim kapacitetom) 

- kriteriji i smjernice za određivanje građevinskih područja izdvojenih 

namjena i 

- kriteriji i smjernice za građenje izvan građevinskih područja 

Prostornim planom uređenja općine/grada površine za građenje građevina 

izdvojenih namjena, sukladno kriterijima i smjernicama ovog Plana, određuju se kao: 

- građevinska područja izdvojenih namjena 

- površine izvan građevinskog područja 

Građevinska područja formiraju se za građenje građevina gospodarske i sportske 

namjene, te za groblja. U građevinska područja izdvojene namjene mogu se smještati i 

druge namjene u funkciji osnovne. U građevinskim područjima izdvojenih namjena ne 

može se planirati stambena namjena. 

Građevinsko područje u pravilu je zbir građevinskih čestica planom određene 

namjene. Svaka građevina osnovne namjene ima svoju građevinsku česticu, a zbir tih 

građevinskih čestica i građevinskih čestica infrastrukture i ostalih „zajedničkih“ sadržaja, 

čini građevinsko područje. 

U specifičnim slučajevima građevinsko područje može činiti i samo jedna 

građevinska čestica. Naime, česte su izdvojene namjene „samostalne“ u prostoru, čije 

površine čine jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, unutar jedne građevinske čestice. Ove 

namjene zahtijevaju gradnju jedne, a nerijetko i više građevina koje su međusobno 

funkcionalno ili tehnološki povezane (složena građevina). Unutar te jedinstvene 

funkcionalne cjeline grade se građevine i uređuju površine isključivo u funkciji jedne 

jedine djelatnosti. 

Planom se ovakve površine za građenje (na kojima se planira gradnja građevina u 

funkciji jedne namjene, na jednoj građevnoj čestici) također ustrojavaju kao građevinska 

područja. Međutim, ova se građevinska područja razlikuju od građevinskih područja koje 

se sastoje od više građevinskih čestica u način njihova opremanja (pod opremanjem se 

podrazumijeva izgradnja komunalnih objekata i uređaja - prometnica, vodova struje, vode, 

odvodnje, plina, uređenje zelenih površina itd.). Naime, prometne, infrastrukturne i ostale 

komunalne površine unutar građevinskog zemljišta ne formiraju zasebnu građevnu česticu, 

nego predstavljaju interne komunikacije/uređaje unutar građevinske čestice složene 

građevine. Sukladno tome, svaka aktivnost u smislu definiranja površina za 

građenje/uređenje unutar funkcionalne cjeline ne tretira se kao razgraničenje građevnih 

čestica pojedinačnih građevina u sastavu složene građevine već kao uređenje građevne 

čestice. 

Zbog navedenih specifičnosti ove vrste građevinskih područja izdvojenih namjena, 

trebalo bi omogućiti različit način provođenja prostornih planova (neposredna provedba 

PPUO/G), od one propisane za „klasična“ građevinska područja. 

99



Građevinska područja formiraju se za slijedeće gospodarske, sportske i komunalne 

namjene izdvojene iz naselja: 

Gospodarska namjena 

– Proizvodna (veliki ind. Kompleksi prerađivačke ind., veliki obrtnički 

pogoni i sl. ) 

– Poslovna (manji proizvodni pogoni-obrtništvo, poljoprivredna 

gospodarstva, skladišta, komunalni servisi i sl.) 

– Ugostiteljsko-turistička (t1, t2,t3) 

– Eksploatacija mineralnih sirovina (kada se uz exploataciju vrši i prerada). 

Sportska namjena 

– Sportski centri 

– Pojedinačne sportske građevine 

Groblja 

– velika groblja od značaja za županiju, groblja u funkciji više jls ili više 

naselja 

Gospodarenje otpadom 

– velika odlagališta od značaja za državu/županiju 

Područja i uvjeti za utvrđivanje građevinskih područja gospodarske namjene 

a) Proizvodna i poslovna namjena 

U površine za građenje proizvodne i poslovne namjene smještaju se proizvodne i/ili 

poslovne djelatnosti koje onečišćuju okoliš unutar propisanih ograničenja i imaju 

specifične zahtjeve proizvodnog odnosno poslovnog procesa. Razlikujemo dvije osnovne 

kategorije namjene, proizvodne i poslovne. 

Proizvodna namjena obuhvaća industrijske komplekse prerađivačke industrije i 

građevinarstva. Podrazumijeva se proizvodnja koja zahtijeva značajnije prostorne i ljudske 

resurse, te može imati značajniji utjecaj na prostor i okoliš. 

Poslovna namjena obuhvaća pogone proizvodnog obrta, trgovačke i skladišne 

komplekse, servise različitih djelatnosti (uključujući i komunalnu djelatnost) i sl. 

U građevinskim područjima poslovne namjene mogu se smještati i druge namjene u 

funkciji osnovne npr. ugostiteljsko-turistička (npr.restoran, poslovni hotel i sl.), 

rekreacijska (npr. razne vrste manjih igrališta u funkciji rekreacije zaposlenika zone i sl.), 

društvena (vrtić za djecu zaposlenika poslovne zone i sl.), i sl. Građevine ovih „pomoćnih“ 

djelatnosti mogu se graditi kao samostalne na vlastitoj građevinskoj čestici ili kao pomoćne 

građevine na građevinskoj čestici građevine poslovne namjene. 

U cilju osiguranja prostora za razvoj proizvodnih i poslovnih gospodarskih 

djelatnosti od državnog značaja ovim Planom su određena područja unutar kojih će se 

prostornim planom uređenja općine odnosno grada odrediti građevinska područja 

gospodarske namjene, odnosno potezi na kojima je za očekivati razvitak zona od 

županijskog značaja. Zone lokalnog značaja nisu ovim Planom posebno 

prostornopozicionirane. 

100



b) Ugostiteljsko turistička namjena 

Ovim se planom određuju područja ugostiteljsko turističke namjene izvan naselja u 

koje se smještaju različite vrste ugostiteljsko-turističkih građevina iz skupine hoteli (T1), 

turistička naselja (T2) i kampovi, odnosno autokampovi (T3). 

Polazna osnova za utvrđivanje područja jesu odredbe članaka 63a. i 63.b. 

Prostornog plana primorsko goranske županije (SN 14/00, 12/05, 50/06 i 08/09) za 

područje županije koje se nalazi unutar ZOP-a i građevinska područja ugostiteljskoturističke 

namjene utvrđena prostornim planovima općina i gradova za područje županije 

izvan ZOP-a. Građevinska područja određena navedenim planovima valorizirana su u 

odnosu na njihov položaj u prostoru (položaj u odnosu na naselje), stupanj njihove 

dosadašnje realizacije (izgrađenost) i mogućnost njihove buduće realizacije u odnosu na 

današnje trendove i ekonomsku isplativost. Temeljem izvršene analize određena su 

područja za ugostiteljsko turističku namjenu koja se samo dijelom podudaraju sa onima iz 

prethodnog PPŽ. Naime, analiza je pokazala da se dio zona danas nalazi u naselju ili 

neposredno uz njega i funkcionalno mu pripadaju, te je neprirodno izdvajati ih iz naselja, u 

izdvojene zone. Stoga su takve zone iskazane kao zone u naselju i sada čine građevinsko 

područje naselja. Prethodnim su županijskim planom kao zone ugostiteljsko turističke 

namjene određene i površine vikend naselja. Obzirom da se radi o specifičnim, samo 

uvjetno“komercijalnim“ zonama u kojima se ne odvija klasična ugostiteljsko-turistička 

djelatnost već specifičan (povremeni) način stanovanja ovim su Planom sve takve zone 

izuzete iz popisa zona izdvojenih iz naselja. Ovim planom one se, kao i turističke zone u 

naselju, tretiraju kao sastavni dio naselja ako se nalaze unutar njega, ili kao izdvojeni dio 

građevinskog područja naselja u koliko se nalaze izvan njega. 

Na opisani način utvrđena područja ugostiteljsko-turističke namjene određena su 

položajem, vrstom, max. veličinom i kapacitetom. 

Kriteriji za definiranje građevinskih područja 

Temeljem kriterija maksimalne površine, vrste ugostiteljsko-turističkog sadržaja, i 

maksimalnog kapaciteta iskazanih u prethodnoj tablici, prostornim planom uređenja općine 

odnosno grada razgraničavaju se građevinska područja ugostiteljsko turističke namjene, na 

način da se određuje oblik i odabire vrsta, u koliko je zadana opcijski. Veličina 

razgraničenog građevinskog područja i smještajni kapacitet ne smije prelaziti zadani 

maksimum. Grafička interpretacije područja ugostiteljsko turističke namjene u 

kartografskim prikazima ovog plana ne predstavlja građevinsko područje, ni oblikom, niti 

veličinom i ne prenosi se u PPUO/G. Građevinsko područje pozicionira se na (u,uz) 

područje određenom Planom, vodeći računa o ograničenjima koja proizlaze iz osjetljivosti 

prostora. 

U građevinsko područje mogu se smještati različite vrste ugostiteljsko-turističkih 

građevina, sukladno odredbama ovog Plana. Moguće su različite kombinacije (npr. T 1 i T 2 i 

T 3 ili T 1 i T 2 , ili T 2 i T 3 ili T 1 i T 3 ) u okviru istog građevinskog područja. 

U okviru pojedine vrste smještaju se građevine osnovne (ugostiteljsko-turističke 

namjene) za pružanje usluge smještaja i prehrane i prateći sadržaji trgovačke, uslužne, 

sportske, rekreacijske, zabavne i slične namjene u funkciji osnovne. 

101



U građevinskom području ugostiteljsko turističke namjene može se prostornim 

planom uređenja općine ili grada planirati privezište, kao prateći sadržaj u funkciji 

osnovnog ugostiteljsko turističkog sadržaja. Privezište je sastavni dio funkcionalne cjeline 

ugostiteljsko turističke namjene, a ne zasebna cjelina (luka). 

Maksimalan broj vezova jednog ili više privezišta iznosi najviše 20% ukupnog 

broja smještajnih jedinica, odnosno najviše 200 vezova. 

Građevinsko može činiti i samo jedna vrsta ugostiteljsko-turističke građevine koja 

po svom obilježju čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu (npr. T3-kamp), u pravilu 

zatvorenog tipa. U ovom slučaju (složena) ugostiteljsko-turistička građevina gradi se na 

jednoj građevnoj čestici, unutar kojeg nema javnih prometnih i komunalnih površina i koje 

se koriste pod posebnim režimom). Obzirom da u ovom slučaju ne postoji ni potreba niti 

mogućnost razgraničenja „javne“ od „privatne“ funkcije, bespredmetna je izrada 

provedbenih planova, obzirom da im je to primarna uloga. Planiranje ovakvih složenih 

građevina trebalo bi biti dovršeno na razini općinskog/gradskog plana, nakon čega bi 

trebala uslijediti njihova neposredna provedba. Rješavanje prostornih i inih odnosa između 

dijelova složene građevine i uređenje površina unutar građevinske čestice trebao bi biti 

predmet idejnog projekta, a ne plana . 

Kapacitet građevinskog područja određuje se prostornim planom uređenja 

općine/grada u ovisnost o vrsti i kategoriji ugostiteljsko- turističkih građevina koje se u 

njega smještaju, sukladno kriteriju gustoće, iskazane u formi maksimalnog broja ležaja po 

hektaru, odnosno maksimalnoj površini po ležaju: 

Tablica 9: Kategorije ugostiteljsko-turističkih građevina 

VRSTA 

KATEGORIJA 

MAKSIMALAN 

BROJ 

M2/LEŽAJ 

LEŽAJA/HA 

više od ***** 50 200 

T1 - Hotel 

***** 70 143 

**** 100 100 

*** 120 83 

**** i više 100 100 

T2 - Turističko naselje 

*** 110 91 

** 120 83 

T3 - Kamp sve 120 83 

Prostorni uvjeti za stjecanje kategorije smještajnih kapaciteta proporcionalni su s 

razinom kategorije. Tako je za hotelski smještaj od dvije do pet zvjezdica potrebno 

planirati od 83 do 143 m 2 po ležaju, turističkog odnosno apartmanskog naselja od dvije do 

četiri zvjezdice (u slučaju turističkog naselja i pet zvjezdica) od 83 do 100 m 2 a za sve 

kampove od 83 m 2 po ležaju. 

c) Mineralne sirovine 

Ovim planom su određena 28 eksploatacijska polja tehničko-građevnog kamena, 2 

eksploatacijska polja ugljikovodika u epikontinentalnom pojasu Jadrana koji se prostire u 

nekoliko županija RH, 1 eksploatacijsko polje građevnog šljunka, 4 eksploatacijska polja 

102



građevnog pijeska i šljunka iz mora. Na području Primorsko-goranske županije se nalazi 1 

istražni prostor tehničko-građevnog kamena. 

Nova eksploatacijska polja određivat će se temeljem Rudarsko-geološko 

studije Primorsko-goranske županije kojom su definirani potencijalnost prostora po 

vrstama mineralnih sirovina, prijedlog gospodarenja, te način sanacije tijekom korištenja i 

nakon zatvaranja eksploatacijskih polja, odnosno uređenja prenamjenom napuštenih polja. 

Površine izvan građevinskog područja naselja namijenjene eksploataciji mineralnih 

sirovina mogu se planirati kao: 

- građevinska područja, ako se pored osnovne funkcije (exploatacija) smještaju i 

građevine za preradu mineralne sirovine ili neke druge građevine koje nisu 

neposredno vezane uz exploataciju. 

- građevinska zemljišta izvan građevinskog područja, u cilju formiranja 

eksploatacijskog polja i smještaja građevina u funkciji eksploatacije 

Prostorni planovi uređenja gradova/općina moraju odrediti planskim mjerama sve 

elemente zaštite prostora i okoliša prije, za vrijeme i poslije korištenja, uključivo sanaciju i 

konačnu namjenu površina za eksploataciju mineralnih sirovina, poglavito kamenoloma i 

iskopa šljunka. Nova eksploatacijska polja određivat će se na najmanje vizualno osjetljivim 

lokacijama uz uvjet izrade studije krajobrazne analize. 

Planirani zahvati eksploatacije mineralnih sirovina moraju se uskladiti u odnosu na 

zahtjeve zaštite okoliša i prirode te uvjetima ostalih korisnika u susjednim prostorima. 

Eksploatacijska polja moraju biti udaljena minimalno od: 

─ građevnih područja (naselja), 500 m. 

─ građevnih područja izvan naselja, 300 m 

─ građevnih područja ugostiteljsko-turističke i sportske namjene, 500 m 

─ građevina izvan građevnog područja, 200 m 

─ zaštićene obale mora i voda, 500 m 

─ zaštićenih dijelova prirode i okoliša, 200 m 

Prometna povezanost (cesta) eksploatacijskog polja na državnu ili županijsku cestu 

ne smije se odvijati preko građevnih područja. 

Eksploatacijska polja ne mogu se odobravati: 

a) unutar građevinskih područja, 

b) u zaštićenim dijelovima prirode i okoliša, 

c) na prostoru osobito vrijednog poljoprivrednog zemljišta (P2), 

d) unutar infrastrukturnih koridora i 

e) na području sanitarnih zona izvorišta određenih posebnim propisom. 

d) Sport 

Građevine sportske namjene u pravilu se grade u naselju. Iznimno, mogu se graditi 

i izvan naselja, kada su na jednom mjestu koncentrirane sportske aktivnosti koje iziskuju 

velike površine koje nisu primjerene naselju ili kada se grade sportske građevine za 

sportove vezane uz prirodno okruženje (npr. skijališta, golf i sl.). 

U cilju osiguranja prostora za razvoj sportskih aktivnosti od državnog i županijskog 

značaja ovim Planom su određena područja unutar kojih će se prostornim planom uređenja 

općine odnosno grada odrediti građevinska područja sportske namjene. Područja su 

namijenjena smještaju sportskih centara i golf igrališta. 

103



Na području županije Planom su određeni sportski centri namijenjeni odvijanju 

različitih vrsta sportova. U građevinskim područjima sportskih centara osnovna djelatnost, 

odnosno aktivnost je sport. U cilju odvijanja osnovne aktivnosti u građevinsko područje 

smješta se jedna ili više građevina u funkciji odvijanja sportskih aktivnosti (otvorena i 

zatvorena igrališta/borilišta-dvorane sa pratećim sadržajima u funkciji sportskih aktivnosti) 

i građevine drugih namjena (prateći sadržaji ugostiteljske, trgovačke, uslužne, rekreacijske, 

zabavne i slične namjene) u funkciji osnovne namjene. U sportskim centrima mogu se 

(osim pratećih ugostiteljskih) planirati i smještajni kapaciteti namijenjeni smještaju 

korisnika i posjetitelja sportskog centra. 

Smještajni kapaciteti se mogu planirati: 

a) Kao sadržaji u funkciji osnovne namjene u planiranim sportskim centrima 

sastavni su dio sportske građevine (unutar građevne čestice) 

b) Kao odvojena građevina, tada se građevinsko područje sportske namjene 

sastoji iz sportske građevine i turističke građevine u kojoj se nalaze smještajni 

kapaciteti. Smještajni dio, kao prateća namjena osnovnoj, ne može se graditi 

prije nego li je izgrađena osnovna, sportska namjena. 

Sportski centri određeni su položajem, vrstom sportskog sadržaja koji se u njih 

smješta, veličinom i maksimalno dopuštenim smještajnim kapacitetom, kako slijedi: 

OPĆINA POLOŽAJ NAZIV 

MAX. 

VELIČINA 

MAX. 

SMJEŠTAJNI 

KAPACITET 

(LEŽAJA) 

(HA) 

Čavle/Jelenje 1. Grobničko polje SC Grobnik 1 271 300 

Čavle 2. Grobničko polje - Kovačevo SC Grobnik 2 65 - 

Rijeka 3. Rujevica SC Rujevica 25 - 

Čavle 4. Platak SC Platak 426 2050 

Golf igrališta 

Golf igralište je vrsta sportskog centra, koja za realizaciju zahtijeva velike površine, 

a u eksploataciji ima specifične tehnološke zahtjeve, pa se stoga određuje zasebno od 

ostalih vrsta sportskih centara. Kao i ostali sportski centi i golf igralište je jedinstvena 

funkcionalna cjelina unutar koje se, u pravilu, nalaze slijedeće građevine i uređene 

/neuređenih površine: 

- teren za igranje golfa s pripadajućom infrastrukturom i akumulacijskim 

jezerima, 

- klupska kuća, 

- servisna zgrada, 

- golf akademija, 

- parkiralište te 

- uređeni i prirodni krajobraz. 

Tipovi golf igrališta mogu se odrediti u odnosu na prirodna obilježja, odnosno 

položaj u Županiji i prema načinu korištenja igrališta. Prema prirodnim obilježjima 

lokacije za golf igrališta mogu biti obalna (morska) i planinska (gorska). Prema načinu 

korištenja razlikuju se slijedeći tipovi: 

104



- standardno igralište (klasično) - 9,18 ili 27 polja + vježbalište 

- kratko igralište s 9 polja (u pravilu sastavni dio standardnog igrališta, 

skraćeni ciklus) 

- kratko «pitch and putt» igralište(nije samostalno, nego u okviru standardnog 

igrališta) 

- vježbalište (u okviru svakog standardnog igrališta (2-3ha), ali može biti i 

samostalno. 

Golf igralište u svom izvornom obliku nema smještajnih kapaciteta, ili su oni kao 

prateći sadržaj, smješteni unutar klupske kuće. Sukladno tome radi se o veoma malim 

smještajnim kapacitetima isključivo za potrebe igrača. 

OPĆINA 

GRAD 

Opatija 

Klana 

Dobrinj 

Novi 

Vinodolski 

Tablica 10: Lokacije za smještaj kombiniranih golf igrališta 

POLOŽAJ 

1. Dobreč 

2. Rojno 

3. Rudine 

4. Malo polje 

standardno 

Mali Lošinj 5. Ustrine 

Vrbovsko 

M.Draga 

6. Rim-Zdihovo- 

Liplje 

7. Brseč 

GOLF IGRALIŠTE 

VRSTA 

standardno 

9-18 polja 

standardno 

18-27 polja 

standardno 

18-27 polja 

9-18 polja 

standardno 

18-27 polja 

standardno 

9-18 polja 

standardno 

9-18 polja 

MAKS. 

VELIČINA 

MAKS. 

POVRŠINA ZA 

GRAĐENJE 

UGOSTITELJSKO- 

TURISTIČKI SADRŽAJI 

MAKS. 

KAPACITET 

MAKS. 

POVRŠINA 

(ha) (ha) (ležaja) (ha) 

do 90 1,5 500 10 

do 190 1,5 800 10 

do 193 1,5 600 12 

do 100 1,5 500 10 

do 200 1,5 800 16 

do 90 1,5 500 10 

do 90 1,5 360 6 

Međutim, golf igrališta se radi ekonomičnosti njihove izgradnje i održavanja, 

nerijetko kombiniraju sa smještajnim kapacitetima, koji svojom veličinom i sadržajem 

nadilaze definiciju „pratećeg sadržaja u funkciji osnovne namjene“. Samo golf igralište i 

ugostiteljsko-turistički (smještajni) sadržaji najčešće su međuzavisne prostornoorganizacijske 

cjeline, koje mogu biti u slijedećim međuodnosima: 

– Golf igralište je samostalno (golf igralište u užem smislu) u građevinskom 

području sportske namjene (R), a turističke građevine iz skupine hoteli lociraju 

se uz njega ili u njegovoj neposrednoj blizini u zasebnom građevinskom 

području ugostiteljsko-turističke namjene (T). 

– Kombinirano golf igralište s pripadajućom površinom za ugostiteljsko - 

turističke građevine iz skupine hoteli čini dvije zasebne prostorno-funkcionalne 

cjeline u okviru jednog građevinskog područja sportske namjene (golf igralište 

u širem smislu). 

Obzirom da se smještajni kapaciteti u/uz golf igralište planiraju u prvom redu radi 

osiguranja isplativosti investicije samog golf igrališta, logično je da isti investitor gradi 

105



obje građevine. Sukladno tome, ovim planom građevinsko područje golfa određeno je kao 

građevinsko područje sportske namjene u kojem se može graditi sportska građevina i 

smještajna građevina iz skupine hoteli (T1). Smještajni kapaciteti određen je za svaki 

lokalitet golfa sa maksimalnim kapacitetom ležaja temeljem maksimalne gustoće od 60 

ležaja/ha. Smještajni kapaciteti se ne mogu graditi ako nije izgrađen sportski dio 

građevnog područja. 

Ovim Planom određene su lokacije golf igrališta na području Županije, određene 

temeljem vrednovanja lokacija koje su već ranije određene prostornim planovima JLS sa 

područja Županije. 

e) Groblja 

Kao groblje od značaja za županije određeno je groblje Drenova. 

f) Gospodarenje otpadom 

Sustav zbrinjavanja otpada na području Županije čine građevine za gospodarenje 

komunalnim i posebnim vrstama otpada. 

Sustav gospodarenja komunalnim otpadom čine slijedeće građevine: 

- ŽCGO Marišćina (središnja županijska građevina za zbrinjavanje otpada), 

- pretovarne stanice (mjesta na kojima se otpad preusmjerava na ŽCGO 

Marišćina) te 

- mreža reciklažnih dvorišta i eko-otoka. 

Građevinsko područje potrebno je utvrditi samo za središnju zonu za gospodarenje 

otpadom Marišćina. U sklopu građevinskog područja potrebno je planirati prostor za 

odvijanje sljedeće aktivnosti: 

- prihvat i obrada komunalnog otpada te odlaganje metanogene frakcije 

komunalnog otpada, 

- prihvat prethodno obrađenog neopasnog proizvodnog otpada i odlaganje tog 

otpada, 

- prihvat i privremeno skladištenje odvojeno sakupljenog otpada koji se može 

ponovno uporabiti ili reciklirati, 

- privremeno skladištenje opasne komponente komunalnog otpada iz 

domaćinstava te 

- obrada građevinskog otpada s djelomičnim odlaganjem i odlaganje 

građevinskog otpada koji sadrži azbest. 

Ostale građevine u sustavu zbrinjavanja komunalnog otpada, kao i građevine u 

sustavu zbrinjavanja posebnih kategorija otpada mogu se graditi kao građevine izvan 

građevinskog područja. Za njih se prostornim planom uređenja grada/općine određuje 

građevinsko zemljište izvan građevinskog područja. 

106



3.2.1.3. Uvjeti za građenje izvan građevinskih područja 

Gradnja izvan građevinskog područja podrazumijeva gradnju ili uređenje 

pojedinačnih građevina i zahvata. Temeljem kriterija iz ovog Plana, prostornim planom 

uređenja općine ili grada određuju se uvjeti za neposrednu provedbu gradnje građevina 

izvan građevnog područja. 

Izvan građevinskih područja može se graditi na planom određenim građevinskim 

zemljištima i na prirodnim površinama. 

Građevinsko zemljište izvan građevinskog područja određuje se planom kada se 

izvan građevinskog područja planira izgradnja građevina koje nisu u funkciji korištenja 

prirodnih resursa (primarne proizvodnje) i/ili građevina koje svojom veličinom, 

tehnološkim procesom i drugim obilježjima, značajno mijenjaju prirodna obilježja 

područja na kojima se grade. Unutar građevinskog zemljišta za ove građevine utvrđuje se 

građevinska čestica. 

Na prirodnim površinama mogu se graditi građevine koje su isključivo u funkciji 

iskorištavanja prirodnih resursa, a svojom funkcijom, veličinom, tehnologijom i ostalim 

obilježjima ne utječu bitno na svojstva prirodnih površina. Karakteristika je ove gradnje da 

se građevine grade na čestici osnovne namjene (poljoprivredno zemljište, šuma itd.) a bez 

da se formira zasebna građevinska čestica za izgrađenu građevinu. 

Za građevine izvan građevinskog područja namjena, položaj, vrsta, veličina, 

kapacitet i ostali uvjeti za građenje i uređenje određuju se putem prostornog plana uređenja 

općine ili grada. 

Građenje na građevinskim zemljištima 

U građevinska zemljišta mogu se smještati slijedeće izdvojene namjene: 

─ gospodarska namjena 

* exploatacija mineralnih sirovina, 

─ infrastrukturna namjena 

* građevine prometne infrastrukture, 

* infrastrukturne građevine vode i odvodnje 

* građevine energetske infrastrukture 

─ posebna namjena 

* kompleksi i građevine u funkciji obrane RH, 

─ komunalna namjena-građevine za gospodarenje otpadom 

─ sportske i rekreacijske građevine 

─ specifične građevine društvenih djelatnosti (lječilišta, sakralne građevine i sl) i 

─ zabavni i tematski parkovi. 

a) Građevine gospodarske namjene 

Od građevina gospodarske namjene izvan građevinskog područja grade se 

građevine za korištenje mineralnih sirovina kao jednonamjenske funkcije, a prema 

kriterijima za eksploatacija mineralnih sirovina u građevnom području. 

107



b) Građevine infrastrukturne namjene 

Pod građevinama infrastrukture podrazumijevaju se vodovi i građevine u funkciji 

prometnog sustava, sustava veza, vodnogospodarskog sustava i sustava energetike, 

smješteni u infrastrukturne koridore. 

Kriteriji za planiranje građevina infrastrukture određni su u točki 3.6. Razvoj 

infrastrukturnih sustava. 

c) Građevine posebne namjene 

Pod građevinama posebne namjene podrazumijevaju se vojni kompleksi i 

pojedinačne građevine namijenjene za djelatnosti zaštite Države. 

Razgraničenje prostora od interesa za obranu vrši se određivanjem granice vojnog 

kompleksa i građevina prostornim planom uređenja općine grada. Razgraničenjem treba 

odrediti vojni kompleks, građevine i zaštitni pojas oko vojnih kompleksa. Zaštitni pojas je 

dio vojnog kompleksa, koji se određuje ovisno o vrsti, namjeni i položaju građevina u 

prostoru. Za razgraničene prostore odrediti uvjete uređivanja prostora, mjere zaštite i druge 

mjere provedbe. 

Za građevine od interesa obrane će se odrediti putem prostornog plana uređenja 

općine ili grada zone zaštite i ostali uvjeti korištenja, građenja i zaštite. 

Pojedine građevine mogu se prenamijeniti putem prostornog plana uređenja 

općine/grada u drugu namjenu, uz suglasnost nadležnog tijela obrane. 

Nadležno tijelo obrane može u prostornom planu uređenja/općine grada pored 

navedenih građevina planirati i druge. 

U postupku donošenja prostornog plana uređenja općine/grada potrebno je ishoditi 

mišljenje nadležnog tijela obrane. 

d) Građevine za gospodarenje otpadom 

Pretovarne stanice, reciklažna dvorišta i eko otoci, kao građevine sustava 

zbrinjavanja komunalnog i posebnih kategorija otpada mogu se graditi i kao građevine 

izvan građevinskog područja. Za njih se prostornim planom uređenja grada/općine 

određuje građevinsko zemljište izvan građevinskog područja. 

e ) Građevine ostalih namjena 

Zdravstvene građevine 

Pod zdravstvenim građevinama podrazumijevaju se građevine u kojima se odvijaju 

djelatnosti koje su funkcionalno vezane za specifična prirodna područja kao što su za 

zdravstvene djelatnosti: termalna izvorišta, posebni klimatski uvjeti, kakvoća zraka, itd. 

Zdravstvene građevine mogu se planirati izvan građevnog područja samo iznimno, 

temeljem utvrđenih prirodnih posebnosti - resursa (termalne vode, blato, klima, itd). U 

sklopu zdravstvenih građevina planiraju se temeljem slijedećih kriterija: 

108



- pomoćna djelatnost pružanjem ugostiteljskih i/ili smještajnih usluga. 

- maksimalna veličina građevine može iznositi do 800 m2 bruto razvijene 

površine. U ukupnu maksimalnu površinu građevine spadaju i potrebne 

površine za pomoćne gospodarske objekte. 

- visina građevine maksimalno 8 m, 

Sportsko-rekreacijske građevine (skijališta i sl) 

Pod sportsko-rekreacijskim građevinama podrazumijevaju se građevine koje se 

grade u svrhu obavljanja specificnih sportskih djelatnosti vezanih uz prirodne uvjete na tlu 

i vodi (skijališta, sanjkališta i sl.). 

Sportsko-rekreativne građevine planiraju se izvan građevnog područja samo 

temeljem slijedećih kriterija: 

- osnovna namjena građevina je sportska, odnosno rekreacijska, 

- građevine drugih namjena koje su u funkciji osnovne, sportsko-rekreacijske 

namjene grade sa samo kao pomoćne građevine, 

- U pomoćne građevine mogu se smještati različiti uslužni sadržaji za: 

* provođenje različitih sportskih i rekreacijskih programa (rekreacija na trim 

stazama, stazama za nordic walking, programi u adrenalin centru i sl.), 

* iznajmljivanje i servisiranje opreme, 

* pružanje ugostiteljskih i ostalih osobnih usluga posjetiteljima, 

* ostali slični sadržaji u funkciji osnovne namjene. 

- Pomoćne građevine moraju biti prizemne, sa najviše 2 etaže, bruto razvijene 

ukupne površine do 1% površine namjene, ali ne više od 200 m2. 

Sportsko-rekreativne grđevine su manji skijaški centri i pojedinačna skijališta. 

Uvjerte za korištenje, namjenu, velićinu, položaj, kapaciteti i ostale kriterije za 

neposrednu provedbu određuje se putem prostornog plana uređenja općine ili grada. 

Manji skijaški centri su: 

* SC Mrkopalj - skijaški centar na području Općine Mrkopalj - uključuje 

postojeća skijališta Čelimbaša i Klobučarev vrh te Biatlonski centar 

Zagmajna - u sklopu centra planirana su nova skijališta Prenka (u Brestovoj 

Dragi), Maj (u Tuku Mrkopaljskom i Tuku Vojnom), Jukina Kosa, Pod 

Višnjevicu, Mlačice i Bijela Kosa (u Begovom Razdolju), 

* SC Vrbovsko - skijaški centar na području Grada Vrbovskog, uključuje 

planirana skijališta Bijela Kosa 1 i Bijela kosa 2, 

* SC Čabar - skijaški centar na području Grada Čabra - uključuje postojeće 

skijalište Rudnik (Tršće) te planirana nova skijališta Farbežari / Crni Lazi i 

Kovačev hrib (Prezid). 

Pojedinačna skijališta su. 

- planirana skijališta Jelenča i Plase, na području Općine Fužine, 

- planirano skijalište Suhi Vrh, na području Općine Ravna Gora, 

- planirano skijalište Veliko Selce, na području Općine Skrad, 

- postojeće skijalište Petehovac (Male i Velike Polane), na području Grada 

Delnice. 

109



Uređene plaže 

Uređena plaža izvan građevinskog područja je infrastrukturno i sadržajno uređen 

prostor, označen i zaštićen sa morske strane. Površina uređene plaže je jedinstvena 

funkcionalna cjelina koja se sastoji od kopnenog i morskog dijela. Ona je pristupačna 

svima pod jednakim uvjetima sa kopnene i morske strane. 

Prirodne plaže iskazane kao šljunčana žala u Tablici 34 iz članka 434. ove odluke, 

ne smiju se planirati kao uređene. 

Pod uređenjem uređene plaže podrazumijeva se opremanje komunalnom 

infrastrukturom, te gradnja pomoćnih građevina u funkciji plaže. 

Pomoćne građevine u funkciji plaže jesu: 

- sanitarne građevine, kabine, tuševi i sl., 

- naprave u funkciji zabave (tobogani,akvagani i sl.), 

- ugostiteljske građevine, 

- privezišta i sidrišta u funkciji plaže. 

Na uređenoj plaži ugostiteljske građevine i ostale pomoćne građevine određuju se 

prostornim planom uređenja općine ili grada na način da moraju biti: 

- prizemne, do 2 etaže i 

- bruto razvijene ukupne površine do 1% površine kopnenog dijela plaže, ali ne 

više od 100 m2. 

110



Privezišta i sidrišta u funkciji uređenih plaža određuju se prostornim planovima 

gradova ili općina uz slijedeće uvjete: 

- privezišta i sidrišta su sastavni dio uređene plaže. 

- područje koje služi za prihvat plovila može zauzimati maksimalno 10% duljine 

plaže, ali ne više od 30 metara, 

- kapacitet priveza odredit će se sukladno kapacitetu plaže, a maksimalno 100 

priveza. 

- Privez plovila nije dopušten izvan površine (građevinske čestice ) plaže. 

Građenje na prirodnim područjima 

Neposredno na prirodnim površinama, odnosno poljoprivrednom, šumskom, 

ostalom poljoprivrednom i šumskom zemljištu te na vodnim površinama, mogu se graditi 

isključivo građevine u funkciji primarnih djelatnosti (poljoprivreda, šumarstvo, lov, 

ribarstvo…) koje se na njima obavljaju ili građevine u funkciji pojedinih aktivnosti (npr. 

sporta, rekreacije…) koje se temelje na korištenju prirodnih datosti, kao: 

- građevine u funkciji poljoprivrede, 

- građevine u funkciji šumarstva, 

- građevine na vodnim površinama, 

- građevine za vlastite gospodarske potrebe i 

- sportsko-rekreacijske i površine na prirodnim područjima. 

Na prirodnim područjima mogu se graditi gospodarske građevine prema 

slijedećim osnovnim kriterijima: 

- građevina mora biti u funkciji korištenja prostora (poljoprivredna, planinarska, 

podvodna, itd), 

- građevina mora imati, ovisno o namjeni i načinu korištenja, vlastitu 

vodoopskrbu (cisterna, kopani bunar do 10 m dubine), odvodnju (pročišćavanje 

otpadnih voda) i energetski sustav (plinski spremnik, električni agregat, ili 

drugo), 

- građevine treba graditi sukladno kriterijima zaštite prostora, vrednovanja 

krajobraznih vrijednosti i autohtonog graditeljstva. 

Izgrađene objekte nije dozvoljeno prenamijeniti u stambene ili ugostiteljskoturističke 

potrebe. 

111



3.2.3. Uvjeti zaštite prostora 

Zaštićene prirodne vrijednosti na području Primorsko-goranske županije 

Na području Primorsko-goranske županije trenutno je zaštićeno trideset i pet (35) 

vrijednih prirodnih područja i pojedinačnih prirodnih vrijednosti odnosno spomenika 

prirode. Od ukupnog broja zaštićenih područja, u ovom trenutku na području Primorskogoranske 

županije postoji: 

- 1 strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene), 

- 1 nacionalni park (Risnjak), 

- 7 posebnih rezervata (Glavine-Mala luka, Prvić, Fojiška-Podpredošćica, 

Mali bok-Koromačna, Dundo, Debela Lipa-Velika Rebar i Glavotok), 

- 1 park prirode (Učka), 

- 8 spomenika prirode (špilja Lokvarka, ponor Gotovž, Zametska pećina, 

izvor Kupe, jama Vrtare male, stara tisa u Međedima, stari hrast u Svetom 

Petru na otoku Cresu i dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad 

Crikvenice), 

- 6 značajnih krajobraza (Vražji prolaz-Zeleni vir, Lopar, Lisina, Kamačnik, 

Lokvarsko jezero i Petehovac), 

- 6 park-šuma (Japlenški vrh, Golubinjak, Komrčar, Košljun, Čikat i Pod 

Javori), te 

- 5 spomenika parkovne arhitekture (park kod dvorca u Severinu na Kupi, 

gradski parkovi Opatije – park Angiolina. Park Sv. Jakova i park Margarita, 

te stablo pinije u uvali Žalić na Lošinju. 

Površina već proglašenih i zaštićenih prirodnih vrijednosti u Županiji (zajedno s 

Nacionalnim parkom i Parkom prirode) iznosi 286 km², što čini 7,7 % ukupne kopnene 

površine Županije. Prostorno najveći u Primorsko-goranskoj županiji su Park prirode Učka 

s 80,8 km² i Nacionalni park Risnjak sa 64 km², dok ostala zaštićena područja obuhvaćaju 

ukupno 141 km 2 . 

U kontekstu prostornog obuhvata zaštićenih područja, ne samo u Primorskogoranskoj 

županiji, već u čitavoj Republici Hrvatskoj, valja posebno istaknuti problem 

nedefiniranih granica i obuhvata gotovo svih zaštićenih područja osim spomenika prirode. 

Na problematiku određivanja granica zaštićenih područja nadovezuje se danas i problem 

nemogućnosti upisa zabilježbe o zaštiti na svaku katastarsku česticu koja je obuhvaćena 

bilo kojom kategorijom zaštite, a koju odredbe važećeg Zakona danas jasno propisuju. 

Državni zavod za zaštitu prirode započeo je provoditi projekt digitalizacije granica 

svih zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj koji će uz sređivanja katastra zemljišta 

činiti osnovu za utvrđivanje pravovaljanih granica i obuhvata zaštićenih područja. 

Budući da se na malom prostoru isprepliću raznoliki utjecaji i različite vrste bilja i 

životinja, te tipična staništa srednje Europe, krša Dinarida, zapadnog i istočnog 

Sredozemlja, a na vrhovima Gorskog kotara još se osjeća jak utjecaj alpskog područja sve 

to pridonosi neobičnom bogatstvu živoga svijeta: flore, faune i gljiva na području 

Primorsko-goranske županije. 

Na području Županije ukupno je zaštićeno 374 biljnih svojti od toga 250 je strogo 

zaštićenih. Ukupno zaštićenih životinjskih svojti je 121, od toga 95 svojti su strogo 

zaštićene. Radi se o rijetkim i ugroženim svojtama koje je zabranjeno brati, ubijati, 

112



uznemiravati ili na druge načine ometati u njihovom prirodnom razvoju. Radi očuvanja 

sveukupne biološke raznolikosti potrebno je očuvati njihova staništa. 

Nacionalna ekološka mreža (NEM) u Primorsko-goranskoj županiji 

Nacionalna ekološka mreža obuhvaća 6636 km2 odnosno čak 84 % teritorija 

Županije na kojima se nalaze: 

- ugroženi stanišni tipovi na svjetskoj, europskoj ili državnoj razini, 

- staništa divljih ili endemičnih svojti koje su ugrožene na svjetskoj, 

europskoj ili državnoj razini. 

U NEM je uvršteno ukupno 266 lokaliteta i područja u Primorsko-goranskoj 

županiji, od čega 177 točkastih lokaliteta i 89 više ili manje prostranih područja koja 

obuhvaćaju Gorski kotar, priobalje, kvarnerske otoke i dio kvarnerskog akvatorija. 

Svakom je lokalitetu i području dodijeljena je odgovarajuća šifra, precizno su navedene 

sve prirodne vrijednosti zbog kojih lokalitet ili područje čine sastavni dio ekološke mreže. 

Propisane su smjernice za mjere zaštite za očuvanje lokaliteta i njegovih prirodnih 

vrijednosti. 

Točkasti lokaliteti koji čine sastavni dio ekološke mreže u Primorsko-goranskoj 

županiji najvećim su dijelom speleološki objekti (špilje) na kopnu i špilje i vrulje u 

podmorju, te uvale s pjeskovitim staništima. Točkasti lokaliteti zatim obuhvaćaju cretna 

staništa, specifične travnjake i područja na kojima obitavaju ugrožene vrste leptira, izvore i 

druge male točkaste lokalitete, a udio njihove površine u odnosu na ukupnu površinu 

Županije koja je uključena u Nacionalnu ekološku mrežu je relativno mali. 

Osim pojedinačno navedenih lokaliteta ekološke mreže, njezin sastavni dio čine i 

svi speleološki objekti na kopnu i u podmorju. 

Za prostorno planiranje od posebne su važnosti, površinom vrlo prostrana 

područja Nacionalne ekološke mreže. Ona obuhvaćaju pet međunarodno važnih područja 

za ptice, vrlo prostrano područje Gorskog kotara i Primorja radi očuvanja mrkog medvjeda, 

risa, vuka, divlje mačke i stanišnih tipova krških špilja i jama te travnjaka ugroženih na 

europskoj i nacionalnoj razini kao i cjelovitih kompleksa gorskih šuma. U moru, takvo 

prostrano područje Nacionalne ekološke mreže obuhvaća dio cresko-lošinjskog akvatorija, 

kao i koridor morskih kornjača. 

Područjem ekološke mreže upravljaju javne ustanove kao što su parkovi prirode i 

županijske javne ustanove. Za uspješno upravljanje ekološkom mrežom izuzetno je važna 

edukacija lokalnog stanovništva o očuvanju vrijednih staništa i bioraznolikosti. S obzirom 

na površinu i broj područja uključenih u ekološku mrežu na kopnu i veličinu akvatorija na 

razini lokalne zajednice potrebno je osnovati agencije koje će upravljati zaštićenim 

područjima i biti pod nadzorom županijske ustanove za upravljanje zaštićenim područjima. 

Područja prirodne baštine predložena za zaštitu 

Od vrlo velikog broja ustanovljenih vrijednih dijelova prirode istaknutih u 

studijama o prirodnoj baštini Županije već je Prostornim planom Primorsko-goranske 

županije (SN 14/00) predloženo za zaštitu preko stotinu pojedinačnih vrijednih dijelova 

prirodne baštine. Prostornim planovima uređenja općina i gradova za zaštitu je predviđeno 

113



još desetak područja. Nakon donošenja Prostornog plana PGŽ 2000. g. samo tri vrijedna 

dijela prirode proglašena su zaštićenim (Značajni krajobraz Kamačnik, Spomenik prirode – 

dva stara hrasta u Guljanovom dolcu iznad Crikvenice i Park Sv. Jakov u Opatiji). U tijeku 

je prikupljanje podataka i izrada stručnih podloga za nova proglašenja zaštite: 

- proširenje ornitoloških rezervata na otoku Cresu 

- proglašenje trajne zaštite nad dijelom akvatorija u cresko-lošinjskom 

arhipelagu proglašenje zaštite creta u Sungerskom lugu 

- proglašenje zaštite staništa leptira planinskog apolona (Parnassius apollo) u 

Gorskom kotaru 

- proglašenje zaštite nad dijelom planinske skupine Obruč 

- proglašenje zaštite nad dijelom podmorja i botaničkog vrta u Kostreni. 

Usprkos relativno malom broju proglašenih područja i onih za koje je izrada 

stručnih podloga za proglašenje u tijeku u odnosu na predložena, može se zaključiti da je 

većina područja predloženih za zaštitu očuvala svoje prirodne vrijednosti upravo zbog 

njihovog unošenja u navedene dokumente prostornog uređenja. 

Polazeći od Prostornog plana PGŽ iz 2000. godine i novih spoznaja o 

vrijednostima prirodne baštine na ovom prostoru te uvažavajući saznanja o gubitku 

obilježja pojedinih područja zbog kojih su predložena za zaštitu izrađen je novi prijedlog 

zaštite prikazan na tablici 1. Za ove vrijedne dijelove prirode u budućnosti će biti moguće 

provesti Zakonom o zaštiti prirode propisane postupke zaštite. Većina ovih područja 

obuhvaćena je Nacionalnom ekološkom mrežom pa će ih se moći uspješno sačuvati 

koristeći i mehanizme koje propisuje Uredba o proglašenju ekološke mreže. 

Točkasta staništa kao morske spilje, vrulje i uvale predložene su u kategoriji 

spomenika prirode dok su prostorno veći akvatoriji s obzirom na izloženost ljudskih 

djelatnosti i vrijednosti zajednica predložene kao regionalni rezervat ili značajni krajolik. 

Samo je manji broj akvatorija cresko lošinjskog arhipelaga (Orjule i Oruda, Ćutin Veli i 

Ćutin Mali,) te područje Prvića i dijela Golog otoka predloženo za zaštitu u kategoriji 

posebnog rezervata. 

Prema kategorizaciji, namjeni i odgovornim upravnim tijelom koje proglašava 

područje zaštićenim određuje se i nadležnost nad upravljanjem zaštićenim područjem. 

Mjere zaštite prirodne baštine za pojedine planirane zahvate u prostoru 

Preklapanje i ispreplitanje planiranih razvojnih sadržaja s područjima Nacionalne 

ekološke mreže (NEM), zaštićenim područjima i područjima predloženim za zaštitu teško 

je bilo izbjeći. S jedne strane Nacionalnom ekološkom mrežom obuhvaćen je pretežni dio 

područja Županije (oko 80 % ukupne površine Županije) i veliki dio prostora je proglašen 

zaštićenim ili predložen za zaštitu (oko 20 % ukupne površine Županije). S druge strane 

postavilo se pitanje gospodarskog razvoja Županije koje je posebice naglašeno kroz 

nužnost razvoja infrastrukturnih sustava. Pojedini zahvati, posebice izgradnja linijske 

infrastrukture, mogu se negativno odraziti na prirodne vrijednosti ovog kraja. U daljnjoj 

realizaciji ovih zahvata potrebno je poduzeti mjere za maksimalno smanjivanje 

potencijalnih negativnih utjecaja na prirodne vrijednosti Županije. 

114



Cestovne prometnice 

Izgradnjom cestovnih prometnica može doći će do negativnog utjecaja na 

bioraznolikost u vidu zauzimanja i fragmentacije staništa, presijecanja koridora kretanja 

životinja, narušavanja kontinuiranosti toka vodotoka ili uznemiravanja okolne faune 

bukom. Značajniji utjecaji očekuju se zbog izgradnje autoceste A7 - dionica Permani- 

Grobničko Polje (Konj), brze ceste D102 - dionica Križišće - Novi Most Krk- Luka 

Omišalj- Krk, brze cesta D66 - dionica Brestova- Opatija, državna cesta Omišalj- Dobrinj- 

Vrbnik- Punat- Stara Baška). 

Nizinska pruga 

Planirana dvokolosječna pruga visoke učinkovitosti Zagreb - Rijeka velikim 

dijelom vodi se tunelima pa se negativni utjecaji na bioraznolikost mogu očekivati zbog 

gubitka podzemnih staništa. U svrhu sprječavanja ove pojave odnosno njenog 

maksimalnog ograničavanja potrebno je izraditi detaljna biospeleološka istraživanja trase 

čiji rezultati trebaju biti jedna od podloga za definiranje uvjete zaštite. 

Akumulacija Kukuljani 

Planirana višenamjenska akumulacija Kukuljani strateški je resurs vode za piće 

Hrvatskog primorja. Njezinom izgradnjom može doći do narušavanja bioraznolikosti 

najgornjeg toka vodotoka Rječine radi negativnog utjecaja na vodenu i obalnu i obalnu 

floru i faunu te narušavanja cjelovitosti područja NEM HR2000658 (Kanjon Rječina). 

Očekuju se, međutim, i poboljšanja stanišnih uvjeta nizvodno od akumulacije u smislu 

osiguravanja stalnosti protoka ovog vodotoka. 

Vjetroelektrane 

Korištenje obnovljivih izvora energije je jedan od prioritetnih razvojnih ciljeva 

Županije u energetskom sektoru. Na osnovi multikriterijalne analize prostora (uključujući 

i karte staništa, karte zaštićenih područja i NEM područja) Planom je određeno 5 lokacija 

za izgradnju vjetroelektrana (Zebar, Tuhobić, Peškovo, Pliš i Vršci). Utjecaji izgradnje i 

rada vjetroelektrana na prirodne vrijednosti određenog područja odnose se ponajprije na 

pojačanu smrtnost te uznemiravanje faune ptica i šišmiša. S obzirom da veliki dio prostora 

Županije (59 % ukupne površine Županije) prekrivaju međunarodno važna područja za 

ptice koja su uključena u NEM, izgradnja vjetroelektrana iziskuje posebnu pažnju. 

Solarne elektrane 

Velike površine solarnih elektrana ometaju prirodno osvjetljenje i drenažu 

oborinskih voda (prostorno zastiranje staništa), imaju izrazite reflektirajuće efekte te 

povećavaju opasnost od požara. Najmanji negativni utjecaji solarnih elektrana na prirodne 

vrijednosti mogu se očekivati u područjima gdje nema izraženih rijetkih i ugroženih 

stanišnih tipova. Od planiranih solarnih elektrana (Gusta Draga na području Grada N. 

Vinodolskog, Barbičin na području otoka Krka, Planiš i Osor na otoku Cresu te Belinovica 

na otoku Rabu) najizraženiji utjecaj na prirodne vrijednosti očekuje se zbog izgradnje SE 

Belinovica na otoku Rabu zbog mogućnosti gubitka ugroženih staništa - eumediteranskih 

travnjaka ciljeva očuvanja područja HR2001023. Stoga je potrebno prilikom planiranja 

granica lokacije sunčane elektrane Belinovica na otoku Rabu voditi računa da se izbjegnu 

površine travnatih staništa- ciljeva očuvanja područja NEM HR2001023. 

115



Elektroprijenosni uređaji 

Od planiranih elektroprijenosnih uređaja značajni utjecaj na prirodne vrijednosti 

može imati dalekovod 400 kV TS Istra (Pazin) – RP Klana čija trasa je predviđena uz 

područje uključeno u ekološku mrežu. Stoga se kod detaljnijeg određivanja položaja trasa 

dalekovoda ona treba predvidjeti na dovoljnoj udaljenosti od područja HR2000051 (Jama 

nad Zastenj). 

3.5.3.2. Uvjeti zaštita kulturno-povijesnog naslijeđa 

Ovim planom se utvrđuju područja i lokaliteti registrirani kao vrijedna kulturna 

baština državnog, odnosno županijskog značaja, te područja i lokaliteti koji se predlažu za 

registraciju. 

Smjernice za prostorno uređenje donose se posebno za svaku pojedinačnu 

kategoriju zaštite nepokretnih kulturnih dobara: 

a) Smjernice za prostorno uređenje urbanih cjelina. Stupanj zaštite i režim zaštite 

urbanih cjelina propisuje se sukladno mjerama iz rješenja o upisu u Registar 

kulturnih dobara RH. Urbanističke cjeline i veće ruralne cjeline zonirane su 

sukladno stupnju zaštite. Ovisno o stupnju zaštite propisuje se režim zaštite: 

- Zona A – kulturno-povijesna cjelina koja sadrži osobito vrijedne povijesne 

strukture – režim potpune zaštite povijesnih struktura (metode sanacije, 

konzervacije, restauracije, konzervatorske rekonstrukcije i prezentacije) 

- Zona B – dijelovi kulturno-povijesne cjeline koji sadrže vrijedne elemente 

povijesnih struktura različitog stupnja očuvanosti – režim djelomične zaštite 

povijesnih struktura (metode konzervacije, rekonstrukcije, interpolacije, 

rekompozicije i integracije) 

- Zona C – dijelovi kulturno-povijesne cjeline s prorijeđenim povijesnim 

strukturama – režim ambijentalne zaštite (metode obnove postojećih 

struktura i interpolacije uz uvjet očuvanja ambijentalnih karakteristika i 

krajobraza.) 

b) Smjernice za prostorno uređenje poluurbanih i ruralnih cjelina.Uz navedene 

stupnjeve zaštite za urbane cjeline kod poluurbanih i ruralnih treba obratiti 

pažnju i na slijedeće smjernice: 

- Očuvati osnovnu tipologiju strukture naselja (rasuto – zbijeno) povijesne 

puteve i vrijednija obradiva zemljišta. Novu urbanističku teksturu dosljedno 

nadovezati na stariju ili je fizički odvojiti. 

Izbjeći intervencije na reljefu tla unutar ruralnih kulturno povijesnih cjelina (usjeci, nasipi, 

poravnanje uzvisina, zatrpavanje vrtača) 

- Strogo očuvati zatečena obilježja organizacije i omeđenja prostora (npr. 

Gorski kotar: otvorene parcele i eventualne drvene ograde, Primorje: 

omeđenje suhozidom) 

- U slučaju planiranja nove prometne infrastrukture izvedbu iste je prilagoditi 

zahtjevima zaštite kulturnih obilježja naselja. 

- Gradnju prilagoditi očuvanju kulturne i ambijentalne vrijednosti naselja. 

Poštivanjem prisutnih tradicijskih obrazaca proporcija, izbora građevinskih 

116



materijala i riješenja, ili inovativnim riješenjima (npr. zeleni krov, građevine 

koje slijede konture terena...) postići maksimalno uklapanje u okoliš. 

- Prostornim uređenjem očuvati izvornu ruralnost cjeline te ponuditi prostor 

razvojnim rješenjima koja su zasnovana na ovoj odlici (kulturni i 

agroturizam, poljoprivreda, stočarstvo, tradicijska, ekološka i obrtnička 

proizvodnja, malo poduzetništvo). 

c) Smjernice za prostorno uređenje etnozona U etnozonoma potrebno je štititi 

tradicijsku namjenu, kultivaciju, strukturu, organizaciju, uređenje i omeđenje 

prostora (parcelacija zemljišta, povijesni putevi, suhozidne ograde i terase u 

primorju).Unutar etnozone pod strogom se zaštitom nalaze sve tradicijske 

gospodarske građevine i sklopovi koji dokumentiraju tradicijsku gospodarsku 

kulturu (npr. sjenari, štale, mošune, vapnenice, guvna, mrgari, torovi, lokve, 

zdenci...). Nova izgradnja u obuhvatu etno-zone i kulturnog krajolika dopustiva 

je isključivo u slučajevima vitalnog interesa za gospodarsku osnovu zaštićenog 

krajolika (objekti vezani uz tradicijsku poljoprivredu, stočarstvo, tradicijsku 

preradu poljoprivrednih proizvoda) uz strogo poštivanje konzervatorskih 

smjernica. Unutar etnozona i kulturnih krajolika zaštitom mogu biti obuhvaćena 

i pojedina naselja: na njih se odnose smjernice dane za polu-urbane i ruralne 

cjeline. Specifičnost su županije područja kulturnih krajolika koji su ujedno i 

arheološke zone. Najčešće se radi o vršnim područjima otoka na kojima su se u 

prapovijesti nalazile gradine i izvidnice a kasnije su kroz povijest ista područja 

služila kao pašnjaci. Ovo su područja koja treba čuvati od utjecaja ljudi, naročito 

turista. Strukture koje se ovdje mogu naći građene su osjetljivom tehnikom 

suhozida. 

d) Smjernice za prostorno uređenje industrijske baština te inženjerske i tehničke 

građevine s uređajima. Pri određivanju mnamjene ovih prostora voditi računa o 

njihovoj tradicijskoj vrijednosti i nastojati u budućnosti osigurati istu ili 

prikladnu djelatnost. 

e) Smjernice za prostorno uređenje prometnica. Povijesnim prometnicama 

Lujzijani i Karolini treba očuvati postojeću trasu, a sve sačuvane objekte na 

cestama treba čuvati u izvornom obliku. Isto vrijedi i za priključne i tzv. 

povijesne spojne ceste između Lujzijane i Karoline. 

f) Smjernice za prostorno uređenje memorijalnih građevina. O memorijalnim 

građevinama i obilježjima potrebno je voditi računa pri izradi prostornih rješenja 

u prostorno planskoj dokumentaciji užih područja. 

g) Smjernice za prostorno uređenje pojedinačnih građevina. Mlinovi, toševi, 

pilane, kovačnice, stupe i ostali slični tradicijski mehanički pogoni pokretani 

vodom, vjetrom, radom životinja ili ljudi, te građevine u kojima su smješteni, od 

iznimnog su kulturnog značaja za županiju bez obzira na pravni status njihove 

zaštite. Isto se odnosi i na sve građevine nepravog svoda (komarde, bunje), kao i 

na gospodarsku infrastrukturu u krajoliku: gumna, vapnenice, uređene lokve, 

perila i sve ostale vodozahvatne objekte. 

117



Iskaz prostornih pokazatelja za zaštićena područja 

Red. 

broj 

Primorsko-goranska županija 

Oznaka 

Ukupno 

ha 

% od površine 

županije 

(ukupno) 

ha/stan 

ZAŠTIĆENE CJELINE 

Zaštićena prirodna baština ukupno 159748 20,14 0,00 

-nacionalni park NP 6252 0,79 0,00 

-park prirode PP 8096 1,02 0,00 

-ostali zaštićeni dijelovi prirode 145400 18,33 0,00 

Zaštićena graditeljska 

baština ukupno 14683 1,85 0,00 

-arheološka područja 3557 0,45 0,00 

-povijesne graditeljske baštine 1217 0,15 0,00 

memorijalna baština 140 0,02 0,00 

etnološka baština 9769 1,23 0,00 

ZAŠTIĆENE CJELINE 

UKUPNO 174431 21,99 0,00 

118



3.3. RAZVOJ INFRASTRUKTURNIH SUSTAVA 

3.3.1. Infrastruktura prometnog sustav 

Na području Županije definirana je, između ostalog, primarna prometna mreža 

koridora, odnosno pravaca i čvorova, te selektirana na one državnog i one županijskog 

značaja. Okosnicu takve mreže čine pomorska i kopnena infrastruktura, uglavnom luke, 

cestovna i željeznička infrastruktura, te znatno manje infrastruktura zračnog prometa, 

cjevovoda i telekomunikacija sa čitavim nizom robnih i putničkih terminala. Primarne 

prostorno-prometne cjeline na području Županije uglavnom su državne kategorija ali od 

međudržavnog značenja za RH. Topografija i nedostatak prostora u središtu Županije ne 

dozvoljavaju hijerarhijski razvoj prometne mreže, pa je „Prometni čvor Rijeka“ 

inauguriran kao jedinstvena kategorija sjecišta dvaju prometnih pravaca, i to: 

duž obalnog-jadranskog pravca, koji povezuje alpsko i sjevernojadransko 

područje s jonskim i crnomorskim prostorom s izrazito turističkim potencijalom 

 

(tzv. Jadransko-jonski koridor), i 

poprečnog (sjever-jug) (definiran kao b ogranak V paneuropskog koridora), koji 

ne završava u Luci Rijeka već nastavlja plovnim putem kao izlaz Europe u 

svijet. 

Naravno neizostavni prometni značaj i utjecaj na cjelokupno županijsko središte 

ima Luka Rijeka, od osobitog međunarodnog interesa za RH, koja sa Gradom Rijeka dijeli 

vrlo skučeni (pri)obalni prostor. 

Prometni koridori županijskog značaja raspoznaju se kroz dvije skupine specifičnih 

prostora Županije koja omogućava integriranja s prostorima susjednih županija,: 

 

 

skupina goranskih koridora koji osigurava razvoj graničnog pokupskog 

područja Županije. Integrira goranski prostor sa susjednim županijama, 

Republikom Slovenijom a putem čvorišta Delnice i Vrbovsko vezuje ih i na 

međunarodni pravac Podunavlje-Jadran. Delnice kao najznačajniji goranski 

prometni čvor nalazi se na sjecištu Vb paneuropskog koridora sa državnim 

cestovnim pravcem D32, (granica Republike Slovenije)-Brod na Kupi-Delnicečvor 

Lučice-Mrkopalj-Begovo Razdolje-(Bjelolasica-Jasenak), i moguće ga je 

gledati kao budući robni terminal u funkciji Luke Rijeka, 

skupina priobalnih i otočnih koridora koja omogućuje duž obale i kroz središte 

istarskog poluotoka, kao i Hrvatskog primorja te preko otoka Krka, Cresa, 

Lošinja i Raba, pružanje prometnih pravaca prema Puli i Zadru u obliku 

svojevrsnih otočno-pomorskih prstenova. Njima se ostvaruje kružna cirkulacija 

prometa, što bi uz bolju integraciju priobalnog i obalnog prostora za posljedicu 

imala i kvalitetniju prometnu povezanost (kombinirani promet cesta/more). 

Pravac Matulji-Plomin-grad Cres-Merag-Valbiska-most Krk-Jadranska 

magistrala predstavlja uži, a Matulji-Pula- Lošinj-Rab-Mišnjak-Jablanac- 

Jadranska magistrala predstavlja širi prometni prsten koji bi svojom 

uspostavom itekako obogatio (gospodarski, prometni i turistički) prostor 

Županije 

Ova mreža veznih pravaca s prometnim terminala čini jedinstven sustav preko 

kojeg su sve funkcije županije i svi dijelovi prostora na kopnu i moru međusobno 

integrirani u jedinstvenu društvenu i gospodarsku cjelinu. 

119



3.3.1.1. Pomorski promet i lučko - terminalna infrastruktura 

Morska luka je morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor s 

izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim 

objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i 

iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, 

oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima 

u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi. 

Prema namjeni kojoj služe, luke se dijele na luke otvorene za javni promet i luke 

posebne namjene. 

Luka otvorena za javni promet je morska luka koju, pod jednakim uvjetima, može 

upotrebljavati svaka fizička i pravna osoba sukladno njenoj namjeni i u granicama 

raspoloživih kapaciteta. 

Luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili 

gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba obzirom na njihovu podjelu. 

Prema veličini i značaju luke za Republiku Hrvatsku, luke otvorene za javni 

promet dijele se na: luke osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku 

Hrvatsku, luke županijskog značaja i luke lokalnog značaja. 

Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene dijele se na: 

vojne luke, luke nautičkog turizma, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske, 

ribarske i druge luke slične namjene. 

Prema značaju, luke posebne namjene se dijele na: luke od značaja za Republiku 

Hrvatsku i luke od županijskog značaja. 

Lučko područje je područje morske luke, a može obuhvaćati jedan ili više morskih i 

kopnenih prostora (lučki bazen) koji se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojima 

upravlja lučka uprava odnosno ovlaštenik koncesije. Granica lučkog područja je ujedno i 

granica pomorskog dobra. Provođenje koncesijskog postupka može se provesti posebno za 

svaki lučki bazen, sukladno Prostornom planu uređenja općine/grada. 

Luke otvorene za javni promet 

Luka Rijeka 6 otvorena je za javni promet i od osobitog je međunarodnog interesa 

za Republiku Hrvatsku, a prostorno ostvaruje rad putem četiri bazena (Rijeka, Bakar, 

Omišalj i Raša – Bršica) i izdvojenog lučkog područja Škrljevo. 

Problem Luke Rijeka u Gradu Rijeci je i pomanjkanje operativnog prostora uz 

pojedine lučke terminale za manipulaciju teretom i njegovim privremenim deponiranjem 

do otpreme kopnenim prijevozom. Da bi se taj problem umanjio, koriste se pozadinska 

skladišta na Kukuljanovu. Kod izgradnje Zagrebačke obale predviđa se veći prostor za 

manipulaciju teretom i skladištenje, te će se problem pomanjkanja operativne obale znatno 

umanjiti nakon izgradnje novih dijelova luke. Nedovoljno kvalitetna i pouzdana kopnena 

povezanost lučko-pomorskog sustava sa zaleđem predstavljaju glavna ograničenja u 

razvoju. 

6 Kada se koristi termin Luka Rijeka podrazumijeva se cjelokupno lučko područje i sve lučke funkcije kojima 

upravlja Lučka uprava Rijeka. Drugim riječima ne odnosi se na koncesionara Luka Rijeka d.d. koji se bavi 

prekrcajom tereta. 

120



Postojeći dokumenti prostornog i prometnog planiranja, strategije i planovi razvitka 

(posebno planovi Lučke uprave Rijeka) te nove studijske projekcije prometne potražnje i 

funkcionalni zahtjevi odredili su glavne elemente za definiranje prostorne razvojne 

koncepcije pomorskog sustava Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. 

Na temelju raspoloživih informacija o količinama tereta u prethodnom 10- 

godišnjem razdoblju, poznavanju tržišta i potencijalnim budućim količinama pojedinih 

vrsta tereta iz zemalja zaleđa, metodama modeliranja izrađena je prometna potražnja po 

pojedinim vrstama tereta. Pretpostavljene su sljedeće stope kretanja: 

- kontejneri – očekivana stopa rasta od oko 11% i optimistična od 18% 

- generalni teret – očekivana stopa rasta od 3% i optimistična od 4%, 

- rasuti teret – očekivana stopa 2% i optimistična stopa od 4%, 

- drvo – očekivana stopa 4% i optimistična stopa od 6%, 

- tekući – očekivana stopa 1% i optimistična stopa od 1,6%. 

Za optimalno dimenzioniranje prometne mreže bilo je nužno kvalitetno predvidjeti 

prometnu potražnju. Projicirana su prometna kretanja do 2030. godine. Pritom je utvrđeno 

kako se do 2030. očekuje kontejnerski promet od oko 1.835.000 TEU-a a ukupni robni 

promet (generalni, rasuti i drvo, bez tekućeg) će iznositi oko 7.192.000 tona. Planirano je 

osigurati pretpostavke da se oko 60-80% tereta otprema željeznicom a ostatak cestama. 

Ukupne količine tereta u tonama prikazane su u tablici 11. 

Vrste 

tereta 

Tablica 11.: Prognoza prometne potražnje tereta u tonama 

Generalni Rasuti Drvo Tekući 

Kontejnerski 

promet 

Ukupno 

2008. 686.390 3.377.560 276.057 6.364.164 1.687.610 12.393.789 

2010. 728.191 3.514.013 298.583 6.492.084 2.197.390 13.230.262 

2015. 844.173 3.879.755 363.272 6.823.245 4.364.800 16.275.245 

2020. 978.628 4.283.563 441.976 7.171.299 7.551.130 20.426.596 

2025. 1.134.498 4.729.399 537.732 7.537.108 12.048.280 25.987.017 

2030. 1.315.194 5.221.639 654.233 7.921.576 18.346.690 33.459.332 

Za prognozu ukupnog prometa korištene su vrijednosti kontejnerskog prometa 

dobivene prosjekom prognoza očekivanog scenarija, s tim da je uzeto u obzir da je 1 TEU 

u prosjeku oko 10 t. TEU jedinica je zajednička mjera kontejnera gdje su sve veličine 

kontejnera svedene na 20 stopa ili 6,085 m. 

Temeljem definiranih prometnih pokazatelja utvrđeni su minimalni funkcionalni 

zahtjevi za razvoj lučko-terminalnog sustava. Kako je projekcijama prometne potražnje 

utvrđeno intenzivno povećanje kontejnerskog prometa te relativna stagnacija u prometu 

ostalih tereta primarno je bilo definirati nove prostore za razvoj kontejnerskog terminala. 

Utvrđeno je kako je za izgradnju kontejnerskog terminala kapaciteta od oko 2 mil. TEU 

jedinica nužna površina od oko 65 ha, minimalne duljine pristana od 1300 m i širine od 

500 m. Isto tako je utvrđeno kako je za intenzivan razvoj lučkog prometa značajna 

inducirana potražnja pobuđena viškom prekrcajnih kapacitete. Određeno je da se krene sa 

121



gradnjom novih lučkih kapaciteta po dostizanja 70%-tnog opterećenja postojećih 

terminala. 

Postojeća prostorno-tehnička koncepcija pomorskog i lučkog sustava Primorskogoranske 

županije uglavnom je koncentrirana oko bazena Luke Rijeka u Rijeci koja 

predstavlja dio urbane cjeline grada. Ta činjenica kao i nedovoljno kvalitetna i pouzdana 

kopnena povezanost lučko-pomorskog sustava sa zaleđem predstavljaju glavna ograničenja 

u razvoju kako luke tako i grada. 

Za realizaciju prostorno-prometnog koncepta razvoja pomorsko-lučkog sustava 

luke Rijeka utvrđene su lokacije koje će dugoročno udovoljiti zahtjevima u pogledu 

prometnih i tehničko-tehnoloških uvjeta. Osim manjih intervencija u prostoru na 

postojećim lokalitetima u području riječkog i bakarskog bazena te bazena Raša, okosnica 

budućeg razvoja pomorsko-lučkog sustava bit će izgradnja lučko-logističkog središta na 

otoku Krku. 

Koncept nove luke na otoku Krku uključuje i dulji vremenski horizont od onoga 

predefiniranog ovim Planom uz adekvatne prostorne mogućnosti. Za dobru cestovnu i 

željezničku povezanost potrebno je izgraditi novi most Krk-kopno. Na otoku Krka moguće 

je dugoročno zadovoljiti potrebe za razvoj lučkih sadržaja za različite vrste tereta kao i 

osigurati prostor za razvoj logističke i industrijske zone. Razvoj nove luke na otoku Krku 

moguć je na prostoru uvale Blatna i poluotoka Tenka punta. Zajedno s postojećim 

terminalima za tekući teret i ukapljene plinove te planiranim LNG terminalom dobit će se 

jedinstvena prostorna lučka cjelina koju je potrebno kvalitetno povezati cestovnom i 

željezničkom vezom na Vb Paneuropski koridor. 

Dodatnu kvalitetu luke na Krku predstavlja i neposredna blizina zračne luke Rijeka 

koja bi mogla biti u funkciji teretnog prometa, čime bi se ostvario jedinstveni prometni 

sustav koji bi na jednom mjestu objedinio pomorsko-lučki, cestovno-željeznički, zračni i 

cjevovodni transport s pripadajućom industrijskom i logističkom zonom. 

Sidrišta brodova. Postojeće sidrište luke Rijeka namijenjeno je sidrenju teretnih i 

putničkih brodova u međunarodnom prometu. 

Izdvojeno lučko područje - logistički centar. Logistički centar je prometno središte 

dovoljnog skladišnog kapaciteta u kojem se prihvaćaju tereti, u pravilu transportirani 

korištenjem kontejnerske i ro-ro tehnologije, iz više osnovnih pravaca, obavlja promjena 

modaliteta prijevoza te neki drugi poslovi nužni za siguran i brz protok tereta od ishodišta 

do odredišta. Potreba uspostavljanja logističkog centra ovisi o: učinkovitosti i skladišnim 

mogućnostima terminala kojima pruža usluge; udjelu tereta koji mijenjaju modalitet 

prijevoza ili koji zbog drugih razloga zastaju na području centra i potrebama dorade i 

objedinjavanja tereta prema zahtjevima pojedinih prometnih pravaca. 

Osnovni potencijalni nedostatak uspostave logističkog centra je potreba za 

dodatnim radom (dodatne manipulacije teretnim jedinicama) te stoga određeno kašnjenje 

do krajnjeg korisnika. Stoga se, logistički centri u pravilu uspostavljaju u neposrednoj 

blizini većeg broja primatelja i služe kao mjesto preuzimanja kontejnerskog i ro-ro tereta. 

Slijedom navedenog moguće su tri lokacije logističkih centara: na području Škrljeva, 

Miklavije te na području Krka, u neposrednoj blizini planiranog kontejnerskog terminala. 

Logistički centar Škrljevo bi mogao opsluživati potrebe terminala na Brajdici, na 

Zagrebačkoj obali te potrebe ro-ro terminala u Bakru. Time bi preuzeo obradu 

pošiljki kojima je odredište na području županije. Pored toga mogao bi pružiti 

122



 

 

podršku postojećim kontejnerskim terminalima pri njihovim vršnim opterećenjima. 

Logistički centar na otoku Krku trebao bi opsluživati potrebe kontejnerskog 

terminala odnosno ro-ro prometa dok bi opsluživanje terminala Brajdica i 

Zagrebačka obala bilo znatno skromnijeg obima. 

Intermodalni logistički centar Miklavija bi mogao opsluživati potrebe terminala 

na Zagrebačkoj obali te Brajdici i omogućiti stvaranje dodane vrijednosti 

prekrcanih roba. 

Luke otvorene za javni promet županijskog značaja 

Sa stanovišta kvalitetne prometne integracije PGŽ morem, planom se predviđa 

uređenja niza trajektnih luka ali i luka otvorenih za javni promet u kojima mogu pristajati 

putnički brodovi odnosno koji mogu biti ishodišta za brzobrodske linije. Posebno se 

naglašava potreba povezivanja otoka sa kopnom ali i međusobno te se stoga predlaže 

formiranje novih pomorskih pravaca/linija. 

Luke otvorene za javni promet lokalnog značaja 

Sve ostale luke lokalnog su značaja i prostorno će se definirati prostornim planom 

uređenja općine/grada prema interesima lokalnih jedinica. 

Prilikom definiranja sadržaja unutar luke otvorene za javni promet u okviru prostornog 

plana uređenja općine/grada nužno je predvidjeti i definirati prostor za komunalni dio luke. 

Pritom je komunalni dio luke je dio luke namijenjen za stalni privez i/ili sidrenje plovnog 

objekta koji se koristi u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti te sport i razonodu, a čiji 

vlasnik ima prebivalište na području jedinice lokalne samouprave ili plovni objekt 

pretežito boravi na tom području i upisan je u upisnik brodova, ili upisnik jahti ili 

očevidnik brodica nadležne lučke kapetanije ili ispostave, a za korištenje kojeg se 

zaključuje ugovor o stalnom vezu s lučkom upravom. S obzirom na definiciju, kriteriji za 

definiranje položaja i kapaciteta luka otvorenih za javni promet odnosno komunalnih 

dijelova takvih luka su: 

- položaj luke otvorene za javni promet (s komunalnim dijelom luke) može se 

planirati svugdje gdje postoji naselje ili morsko područje kome gravitiraju neka 

naselja u neposrednoj blizini, 

- kapacitet komunalnog dijela luke određuje se na osnovu broja stanovnika koji 

imaju prebivalište na području jedinice lokalne samouprave, a u komunalnom 

dijelu luke potrebno je planirati privezna mjesta za 10 – 15% stanovništva, 

- preporuča se površinu morskog dijela luke osigurati na način da se za jedno 

mjesto priveza u komunalnom dijelu luke (u koji je uključen i plovni put za 

prilaz mjestu priveza kao i prostor za manevriranje) osigura površina od 45 m 2 , 

- preporuča se da se po jednom mjestu priveza u komunalnom dijelu luke osigura 

5 m 2 površine kopnenog dijela luke. 

123



Luke posebne namjene 

Luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili 

gospodarskom korištenju pravnih ili fizičkih osoba obzirom na njihovu podjelu. 

Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene dijele se na: 

vojne luke, luke nautičkog turizma, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske, 

ribarske i druge luke slične namjene. 

Prema značaju, luke posebne namjene se dijele na: luke od značaja za Republiku 

Hrvatsku i luke od županijskog značaja. 

1. Vojne luke 

Vojne luke namijenjene su za prihvat i smještaj vojnih plovnih objekata, 

opremljena odgovarajućim objektima i opremom, a određena posebnim propisom. Vojne 

luke su od značaja za Republiku Hrvatsku. 

Vojne luke na području PGŽ su: 

- vojna luka na lokaciji Kovčanje u Malom Lošinju, 

- maskirno privezište br.1 i br.2 u Supetarskoj Dragi na zapadnoj obali otoka 

Raba nasuprot otočiću Maman 

- maskirna privezišta br.1, br. 2, br.3 i br. 4 u Barbatskom kanalu, na 

sjeveroistočnoj strani otoka Dolin 

124



2. Industrijske luke 

Industrijske luke nalaze se u području gospodarske namjene-industrija, a služe za 

privez plovnih objekata i iskrcaj/ukrcaj tereta koji je namijenjen za potrebe proizvodnog 

procesa ovlaštenika koncesije. Industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi preko 1.000 

GT su od značaja za Republiku Hrvatsku. 

Industrijske luke od značaja za Republiku Hrvatsku su: 

- Industrijske luke na području Urinja (industrijska luka Bakar - luka za 

prekrcajna naftnih derivata, industrijska luka Bakar 2 – luka za prekrcaj ukapljenog 

naftnog plina, industrijska luka Urinj 2 za prekrcaj naftnog koksa, industrijska 

luka Sepen za prekrcaj ukapljenog naftnog plina UNP) 

- Industrijske luke Omišalj u funkciji cijevnog transporta i industrije (može 

biti više luka ovisno o kopnenim sadržajima: npr. luka u funkciji DINA-e, 

luka za prekrcaj ukapljenog prirodnog plina – UPP, luka za prekrcaj UNP-a i 

dr.) 

3. Luke brodogradilišta 

Brodogradilišne luke služe za obavljanje djelatnosti izgradnje i/ili remonta 

plovnih objekata. Brodogradilišne luke s veličinom navoza preko 50 m, odnosno veličinom 

doka preko 1.000 t nosivosti su od značaja za Republiku Hrvatsku. 

Na području Županije brodogradilišne luke od značenja za Republiku Hrvatsku su: 

─ brodogradilišna luka – Grad Rijeka, 

─ brodogradilišna luka – Općina Kostrena, 

─ brodogradilišna luka – Grad Cres i 

─ brodogradilišna luka – Grad Mali Lošinj 

Na području Županije brodogradilišne luke od značenja za Županiju su: 

─ brodogradilišna luka – Krk, 

─ brodogradilišna luka – Nerezine i 

─ brodogradilišna luka – Punat. 

Sve ostale brodogradilišne luke manjeg kapaciteta od županijskog su značaja i 

odrediti će se prostornim planovima uređenja općine/grada. Sve ostale brodogradilišne 

luke manjeg kapaciteta od županijskog su značaja i odrediti će se prostornim planovima 

uređenja općine/grada. Luke posebne namjene županijskog značaja - brodogradilišne 

luke su: Brodogradilište Punat, Brodogradilište Kantrida, Brodogradilište Marine ing. S. 

Horvat Bakar, Brodogradilište Krk, Brodogradilište Franka Kraljića Malinska, 

Brodogradilište Nerezine, Brodogradilište Stanislava Matića Banjol, Brodogradilište 

Petra Španjola, Brodogradilište Ivana Pičuljana, Brodogradilište Zdravka Pičuljana, 

Brodogradilište Đanija Jurića Klimno, Brodogradilište Antona Jurića Klimno, 

Brodogradilište Željka Trubića Klimno, te ostale luke brodogradilišta. 

4. Luke nautičkog turizma 

Luke nautičkog turizma služe za prihvat i smještaj plovila, a opremljene su za 

pružanje usluga korisnicima i plovilima. Temeljem Pravilnika o kategorizaciji luka 

125



nautičkog turizma, luka nautičkog turizma definira se kao poslovno funkcionalna cjelina u 

kojoj pravna ili fizička osoba posluje i pruža turističke usluge u nautičkom turizmu te 

druge usluge u funkciji turističke potrošnje (trgovačke, ugostiteljske i dr.). 

Luke nautičkog turizma razvrstavaju se na sidrišta, odlagališta plovnih objekata, 

suhu marinu i marinu. Marine se razvrstavaju u odgovarajuću kategoriju ovisno o broju 

sidara (dva sidra, tri sidra, četiri sidra, pet sidara). 

Luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet 200 i više vezova u moru su od 

značaja za Republiku Hrvatsku a one manjeg kapaciteta od 200 vezova u moru su 

županijskog značaja. Vezom se u luci nautičkog turizma smatra vez za plovilo standardne 

duljine 12 m, a plovilo je ekvivalent jedne smještajne jedinice od 3 kreveta što zahtijeva 

površinu od 112,5 m 2 za vez u moru i 90,0 m 2 za mjesto na kopnu. 

Iz toga proizlazi da bi za luku nautičkog turizma za 400 plovila morala biti morska 

površina od najmanje 45.000 m 2 odnosno 4,5 ha, ne računajući površine gatova i drugih 

građevina u moru. Broj plovila po hektaru površine akvatorija ne preporuča se manji od 50 

niti veći od 120 plovila. Za smještaj istog broja plovila na kopnu (suhi vez) potrebna je 

površina od 36.000 m 2 odnosno 3,6 ha. Preporuča se da je 2/3 vezova smješteno u moru, a 

da su za 1/3 broja plovila osigurana mjesta na kopnu. 

Luke nautičkog turizma-marine smještaju se unutar građevinskog područja naselja i 

unutar izdvojenih građevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene. U 

luci nautičkog turizma mogu se planirati ugostiteljski, trgovački, uslužni, športski i 

rekreacijski sadržaji. Površina akvatorija luke nautičkog turizma određuje se prema gore 

navedenim smjernicama i broju vezova, ali najviše do 10 ha. 

5. Ribarske luke 

Ribarske luke služe za prihvat i smještaj ribarskih plovila, te je opremljena 

uređajima i opremom za ukrcaj/iskrcaj ribarskih plovila, prostorom za manipulaciju 

ulovom i opskrbu ribarskih plovila. Ribarska luka koja ima dužinu obale preko 50 m i 

dubinu uz obalu veću od 3 metra je državnog značaja. 

Ribarske luke državnog značaja su: 

Rijeka 

Ribarske luke županijskog značaja su: 

Klenovica 

Mišnjak 

6. Sportske luke 

Sportske luke služe za vez brodica upisanih u hrvatski očevidnik brodica s namjenom za 

sport i razonodu, a koje brodice su u vlasništvu članova udruge ili same udruge koja ima 

koncesiju za luku. 

Sportske luke državnog značaja imaju kapacitet 200 vezova i više, a sportske luke 

kapaciteta do 200 vezova su županijskog značaja. Lokacije Luka posebne namjenesportskih 

luka odrediti će se prostornim planovima uređenja gradova/općina. 

126



7. Uvjeti za formiranje privezišta 

Privezišta u funkciji zona ugostiteljsko-turističke namjene određuju se 

Prostornim planovima gradova/općina, a smještaju se unutar građevinskog područja naselja 

i unutar izdvojenih građevinskih područja (izvan naselja) ugostiteljsko-turističke namjene. 

Maksimalan broj vezova jednog ili više priveza plovila iznosi najviše 20% ukupnog broja 

smještajnih jedinica, odnosno manje od 200 vezova. 

Privezišta u funkciji zona sporta i rekreacije (plaža) moraju omogućiti prilaz 

plovila do same obale. Određuju se Prostornim planovima gradova/općina uz slijedeće 

uvjete: 

područje na plaži koje služi za prihvat plovila koja dolaze na plažu može 

zauzimati maksimalno 10 % duljine plaže ali ne više od 30 metara, 

sidrenje plovila obavlja se izvan područja namijenjenog kupačima. Izvan 

područja namijenjenog kupačima mogu se postaviti naprave za privez plovila 

ili se plovila mogu sidriti u skladu s propisima sigurnosti plovidbe i dobrom 

pomorskom praksom. 

sidrište s napravama za privez ne smije se planirati na plovnom putu, odnosno 

na mjestima gdje je sidrenje zabranjeno 

kapacitet priveza odredit će se maritimnom studijom 

8. Mjesta za opskrbu plovila gorivom 

U lukama otvorenim za javni promet i lukama posebne namjene dozvoljava se 

izgradnja mjesta za opskrbu plovila gorivom uz zadovoljavanje ekoloških, maritimnih, 

sigurnosnih i protupožarnih kriterija Udaljenost između dva mjesta za opskrbu plovila 

gorivom ne bi smjela biti veća od 20 nautičkih milja. Uz postojeća mjesta za opskrbu 

plovila pogonskim gorivom(u lukama Opatija, Crikvenica, Novi Vinodolski, Mali Lošinj, 

Nerezine, Krk i marinama Cres i Rab) potrebno je omogućiti formiranje mjesta za opskrbu 

plovila pogonskim gorivom na području: 

Opatija-Cres (Porozina, Brestova) 

Cres – Mali Lošinj (Martinšćica) 

Krk-Rab (Lopar, Supetarska Draga) 

Krk-Opatija (Malinska,/Omišalj, Valbiska) 

na području luke Rijeka i dr. 

3.3.1.2. Sustav željezničke infrastrukture 

Razvrstaj željezničkih pruga određen je Zakonom o sigurnosti u željezničkom 

prometu (NN 40/07, 120/08-Zakon o agenciji za sigurnost željezničkog prometa, 129/10 - 

Pravilnik o tehničkim uvjetima kojima mora udovoljavati željeznički elektroenergetski 

infrastrukturni podsustav i 61/11) te podzakonskim aktima. 

Željezničke pruge u tehnološkom smislu mogu biti: 

željezničke pruge za velike brzine, 

konvencionalne željezničke pruge. 

127



Prema namjeni, gospodarskom značaju, značaju kojega imaju u međunarodnom i 

unutarnjem željezničkom prometu, načinu upravljanja i gospodarenja željezničkom 

infrastrukturom te planiranju njezinoga razvoja, željezničke pruge dijele se na: 

željezničke pruge od značaja za međunarodni promet, 

željezničke pruge od značaja za regionalni promet, 

željezničke pruge od značaja za lokalni promet. 

1. Željeznički čvor Rijeka 

Sukladno planovima razvoja Luke Rijeka i Grada Rijeke, odnosno Primorskogoranske 

te akceptirajući paneuropske prometne koridore Vb i strateško opredjeljenje 

Republike Hrvatske na jadransko–jonski koridor, redefinirana je uloga Željezničkog čvora 

Rijeka i ponuđeno koncepcijsko rješenje koje odgovara novonastalim uvjetima i 

zahtjevima. Pri tome se vodilo računa o dosad izrađenim projektima i prognozama prometa 

(od 1998. do 2007. godine), strateškom opredjeljenju Republike Hrvatske za Luku Rijeka 

kao glavnu teretnu pomorsku luku Hrvatske, opredjeljenju za novu prugu po „Drežničkoj 

varijanti”, zadovoljenju interesa drugih država i stranih kompanija za korištenje Riječke 

luke i zaleđa kao slobodne bescarinske zone, tehničko-gospodarskom zahtjevu za 

povezivanjem Rijeke i Zagreba nagibnim vlakovima što bi kao javno prometna veza moglo 

konkurirati prometu autobusom po suvremenoj autocesti, uključivanju željeznice u javni 

gradski i prigradski prijevoz putnika, sagledavanje povezivanja Rijeke na mrežu europskih 

pruga i sjeverno jadranskih luka Venecija/Trst/ Kopar. 

Planirana modernizacija željezničkog čvora Rijeka predviđa se realizirati etapno 

kroz modernizaciju postojećih kapaciteta, izgradnju drugog kolosijeka od Opatije/Matulja 

do Škrljeva, izgradnju nove pruge visoke učinkovitosti Botovo - Zagreb – Rijeka, 

izgradnju pruge Krasica - Luka Krka, izgradnju nove riječke obilazne pruge s nastavkom 

prema Istri i Trstu. 

Sukladno planiranim kapacitetima putničkog i teretnog prometa, planirana je 

dogradnja drugog kolosijeka Škrljevo – Rijeka i Rijeka – Opatija/Matulji i planirani su 

novih koridori za: 

izgradnju pruge visoke učinkovitosti Botovo - Zagreb – Rijeka (do Krasice), 

izgradnju nove pruge od kolodvora Krasica do luke na otoku Krku i 

izgradnju nove pruge Krasica - Matulji - obilaznica Rijeke – Istra – Trst. 

2. Pruga M 202 Rijeka-Zagreb i pruga M 502 Rijeka –Šapjane 

Postojeća pruga planira se modernizirati izmjenom sustava vuče sa 3 kV 

istosmjerne na 25 kV izmjenične struje. Predviđa se završetak izmjene sustava vuče od 

Moravice do Rijeke tijekom 2012. godine te od Rijeke do Šapjana 2013. Time bi se već 

dotrajala kontaktna mreža obnovila, a i izgradile bi se nove (odnosno obnovile postojeće) 

rezultiralo većom frekvencijom vlakova i uporabu novih snažnijih lokomotiva. U 

postojećim uvjetima jedna lokomotiva istosmjernog sustava 3 kV može na usponu s 

mjerodavnim otporom od 29 daN/t (snage 2,6 MW stalna, 3,15 MW satna) vuči vlak mase 

500 t (dvije lokomotive mogu vući vlak od 950 t), brzinom 40 - 50 km/h. 

128



3. Pruga visoke učinkovitosti Rijeka-Zagreb-Botovo 

Kako bi se zadovoljile planirane potrebe za prijevozom tereta planira se izgradnja 

nove dvokolosiječne pruge velike učinkovitosti (tzv. Drežnička) sjevernim padinama 

Vinodolske doline. Obzirom da planirana pruga od teretnog kolodvora Krasica prema 

Zagrebu mora udovoljit standarde za pruge brzina od 200 km/h u putničkom odnosno 160 

km/h u teretnom prometu. Koridor za izgradnju pruge visokih učinkovitosti od kolodvora 

Skradnik do kolodvora Krasica je građevinski i eksploatacijski vrlo zahtjevan, u objektima 

se nalazi 51.292 m odnosno 76,56 % trase. Kako bi se izbjegla nepovoljna i nestabilna 

geološka područja na sjevernom rubu Vinodolske doline trasa nakon tehničke stanice 

Ledenica ulazi u novi tunel Vinodol čime ostvaruje i minimalan utjecaj pruge na štićena i 

vrijedna područja Vinodolske doline. Sam sjeverni rub Vinodolske doline pruga prelazi 

vijaduktom Antovo i dalje nastavlja kontinuirano spuštanje nizom vijadukata i tunela po 

sjevernim obroncima doline prema Rijeci. 

4. Pruga visoke učinkovitosti Rijeka-Lupoglav-Trst-veza na TEN-T željezničke koridore 

Trasa obilazne željezničke pruge oko Rijeke s tunelom prema Istri i Trsu zadržana 

je na koti 300 m n/m, postoji mogućnost pronalaženja povoljnije trase pruge na temelju 

budućih studijskih rješenja. 

5. Žičare 

Žičara jest postrojenje sastavljeno od više komponenti, konstruiranih, proizvedenih, 

montiranih i stavljenih u uporabu s ciljem sigurnog prijevoza putnika. Žičare s obzirom na 

tehnološke značajke dijele se na: uspinjače, viseće žičare i vučnice. 

Za bolje prometno povezivanje i unapređenje turističke ponude planirane su žičare: 

žičara Učka za najatraktivniji ulaz u Park prirode Učka 

žičara prema Trsatu 

žičara Grobničko polje – SC Platak za pristup sportsko rekreacijskom centru 

Platak, 

turistička žičara Baška 

žičara Skrad-Zeleni Vir 

Ostale žičare, trase i kapaciteti gore navedenih žičare, uređenje donje i gornje 

stanice određuju se Prostornim planom uređenja općine/grada. Žičare treba planirati bez 

većih prosjeka na površinama šuma, a stanice žičare moraju svojom veličinom i 

materijalom biti primjereni krajobrazu. Žičara mora biti projektirana tako da radi sigurno s 

obzirom na karakteristike terena i okoliša, atmosferske i meteorološke uvjeta, s obzirom na 

sve moguće objekte i prepreke koji su postavljani u blizini, bilo na zemlji ili u zraku, na 

način koji ne šteti okolišu i ne ugrožava sigurnost, za sve radne uvjete, kod održavanja te 

kod spašavanja osoba. 

Žičara Učka uz prirodnu atraktivnost imala i posebnu značajku očuvanja Parka u 

smislu eliminiranja prilaza cestovnim vozilima i najmanjim zadiranjem u prirodni okoliš 

svojom izgradnjom. 

129



3.3.1.3. Sustav cestovne infrastrukture 

Cestovni čvor Rijeka segment je Prometnog čvora Rijeka, a čini ga tzv. riječka 

obilaznica od Matulji (integracija prema Istri te Italiji i Sloveniji) preko Orehovice 

(integracija prema Zagrebu i srednjoj Europi) do Križišća (integracija prema otocima i 

južnoj Hrvatskoj), s ciljem ostvarenja niza prometnih funkcija od kojih se kao značajnije 

ističu: tranzit, ishodišno/odredišna, povezivanje lučkih slobodnih, industrijskih i drugih 

zona, vođenje prometa kroz Grad i povezivanje urbanih gradskih zona. Razvidno je da 

glavne daljinske tranzitne i izvorišno-ciljne tokove na području Županije preuzima upravo 

riječka obilaznica koja je položena kroz kontaktno područje šireg gradskog središta, pa se 

na njoj miješaju unutar-gradski i daljinski prometni tokovi. Kvalitetna povezanost sa 

bazenima luke Rijeka osigurati će se izgradnjom pristupnih prometnica D403 i D404, a 

čime će se gradske prometnice osloboditi tranzitnog prometa i nastaviti normalno 

funkcionirati u korist (gradskih) potreba. Postojeće prometno opterećenje riječke 

obilaznice i projekcije prometa ukazuju da je postojeća obilaznica izgrađena u profilu brze 

ceste, nedostatna za projicirane prometne potrebe, te je za pretpostaviti da će se u 

budućnosti na pojedinim dionicama trebati razmišljati o dogradnji trećeg prometnog traka 

u svakom smjeru vožnje. 

Cestovni čvor Rijeka predstavlja križanje više važnih cestovnih međunarodnih i 

domaćih pravaca, koji su većim dijelom tranzitni pravci u odnosu na područje Rijeke. Na 

području cestovnog čvora sijeku se auto-cestovni pravci A6 Bosiljevo-Rijeka, A7 Rupa- 

Rijeka-Žuta Lokva i A8 Kanfanar-Matulji, te neke značajnije prometnice državne i 

županijske mreže koje dijelom preuzimaju daljinski promet ili su priključci na ceste višeg 

ranga (D40 Čavle-Bakar i D501 Oštrovica-Križišće-Krk). 

a) Mreža autocesta i brzih cesta 

Autoceste za daljinski međunarodni i interregionalni promet definirane su na način 

da je određen novi koridor autoceste A7 Rupa-Rijeka-Žuta Lokva obilazno oko grada 

Rijeke, a postojeća obilaznica Rijeke ostane kao distributer prometnih tokova između 

državnih cesta i županijskih cesta te lokalne cestovne mreže pojedinog dijela priobalnog 

područja županije. Određen je novi koridor autoceste A8 Kanfanar-Matulji na potezu od 

tunela Učka prema autocesti A7 (dionica Rupa – Rijeka). Novi koridor za izgradnju 

autocesta na širem području Grada Rijeke omogućit će međusobno povezivanje tri autocestovna 

pravca: A6 Bosiljevo-Rijeka, A7 Rupa-Rijeka-Žuta Lokva i A8 Kanfanar- 

Matulji. 

Osobito je bitno naglasiti pravac kojim se uspostavlja kontinuitet prometa cestama 

visoke razine uslužnosti u vidu autocestovnog povezivanja PGŽ na mrežu istarskih 

prometnica, a što će se ostvariti novoplanirnom autocestom od čvora Permani do tunela 

„Učka“. Bitno je istaknuti da je PLDP još za 2006.g. na tunelu „Učka“ iznosio 10.785 

vozila/dan čime je ostvarena pretpostavka potrebe gradnje nove cijevi cestovnog tunela 

Učka. Ovaj pravac je u razvojnim planovima Hrvatskih autocesta označen kao dio 

autoceste A8, i njime se osigurava kontinuitet kako sa istarskom autocestovnom mrežom 

tako i sa autocestom A6 prema Bosiljevu i nastavno Zagrebu i Splitu. 

Planirani koridor autoceste A7, dionica Permani – Grobničko polje vrlo je značajan 

dio mreže jer se njime potpuno obilazi gusto naseljeno šire područje grada Rijeke. 

Međunarodni i interregionalni promet odvaja se u čvoru Permani na zapadu i čvoru 

130



Grobničko polje na istoku. Riječka obilaznica se na taj način prometno rasterećuje i 

preuzima ulogu brze gradske ceste za regionalni i lokalni promet. U nastavku od čvora 

Grobničko polje do čvora Mali Svib koristi se koridor autocesta A6 i u čvoru Križišće 

spaja se na prethodno definirani koridor autoceste Križišće-Žuta Lokva koji prolazi 

zaleđem Crikvenice, Novog Vinodolskog i Senja i priključuje se na izgrađenu autocestu 

A1 (Zagreb – Split) u čvoru Žuta Lokva a ujedno predstavlja i obilazne prometnice ovih 

naselja. 

Novim koridorom autoceste A8 na potezu tunel Učka – čvor Veprinac – čvor 

Jušići/Jurdani spoj na postojeća autocestu A7 uspostavlja se kontinuitet prometa nove 

mreže autocesta Primorsko-goranske županije s istarskim autocestama. 

Planirana je brza cesta od Mošćeničke Drage na zapadu do Opatije i Matulja 

(Liburnijska obilaznica) te od Sv. Kuzma na istoku i Krka na jugu. Cjelovita trasa brze 

ceste sastoji se od planirane obilaznice Opatijske rivijere (D66), postojeće obilaznice 

Rijeke (D3 i D8) i novog koridora brze ceste Križišće – otok Krk (D102)-Valbiska/Krk. 

Brze ceste su direktno povezane s autocestovnim koridorima. Novoplanirane brze ceste 

imaju gusto raspoređena čvorišta za što bolju distribuciju regionalnog i lokalnog prometa 

koji se planira odvijati preko postojećih i planiranih spojnih cesta (državnih i županijskih). 

b) Mreža državnih cesta 

Državne i županijske prometnice lokalnog karaktera disperziraju teretni, osobni i 

javni promet unutar urbane aglomeracije grada Rijeke (posebno terminali teretnog, 

osobnog i javnog putničkog prometa) te svih gradova/naselja priobalnog područja 

županije. Kvalitetnom mrežom javnih cesta povezati će se naselja sa središtem razvoja 

mikroregije i međusobno, Ostale državne ceste čine temeljnu mrežu cesta u integraciji 

prostora na nacionalnoj i međudržavnoj razini, te ih je potrebno u tom smislu graditi, 

rekonstruirati i obnavljati. 

Radi stalnog porasta prometa i dugoročnog povezivanja otoka Krka, Cresa, Lošinja 

i Raba planirana je brza cesta od čvora Križišće do Grada Krka/Valbiske koja je zamišljena 

kao ishodišna točka putničkog i robnog prometa sjevernojadranskog otočnog prostora. 

Određen je „koridor u istraživanju“ za novi most za otok Krk. Na dionici postojeće 

državne ceste D 104 (D102 – Valbiska) planirana je dogradnja krajnjih 600 m ceste sa 

trotračnog na četverotračni profil radi dogradnja trajektnog pristaništa za ukupno četiri 

veza. 

Ostale državne ceste čine temeljnu mrežu cesta u integraciji prostora na nacionalnoj i 

međudržavnoj razini, te ih je potrebno u tom smislu graditi, rekonstruirati i obnavljati. 

c) Mreža županijskih cesta 

Županijske ceste od osobite su važnosti za integraciju prostora na županijskoj i 

međužupanijskoj razini. One tvore dopunu mreže državnih cesta, odnosno hijerarhijski 

formiraju mrežu značajnu za razvoj Županije. Uglavnom su to postojeće ceste koje 

zahtijevaju znatnija ulaganja u rekonstrukciju i dogradnju kako bi udovoljile prometnim 

zahtjevima i standardu vozila. 

Planirana županijska cesta (D404 - Kostrena) povezuje postojeću državnu cestu 

D404, tj. spojnu cestu za čvor Draga na obilaznici Rijeke i državnu cestu D8 (Jadransku 

turističku cestu). 

131



d) Mreža ostalih cesta 

Pod ostalim cestama podrazumijevaju se javne ceste razvrstane kao lokalne ceste te 

nerazvrstane ceste te sve ostale prometnice namijenjene prometovanju vozila. Mreža ovih 

prometnice definirati će se planovima nižeg reda. 

Prilikom promišljanja razvoja prometnih sustava naselja potrebno je osigurati 

adekvatne kapacitete javnih parkirališna i garažna mjesta za osobna vozila na obodima 

najužih urbanih središta. Isto tako nužno je osigurati površine za izgradnju putničkih 

terminala, 

3.3.1.3. Sustav infrastrukture zračnog prometa 

Razvoj sustava zračnog prometa odnosi se na proširenje i rekonstrukciju postojećih 

kapaciteta zračnih luka i zračnih pristaništa te mogućnost gradnje novih pristaništa na moru 

i kopnu sukladno interesu Županije i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske. 

Temeljem analize postojećeg stanja i prognoza prometa određeni su kapaciteti u 

postojećoj zračnoj luci Rijeka, zračnim pristaništima Mali Lošinj, Grobnik i Unije i 

analizirana je mogućnosti gradnje zračnog pristaništa na otoku Rabu. 

Prostornim planom uređenja općine/grada određuju se lokacije za aerodroma na 

vodi, lokacije helidroma, letjelišta i letjelišta za paraglajdere i ovjesne jedrilice. 

Za helidrome treba urediti posebne lokacije, ali se povremeno mogu koristiti i 

površine postojećih sportskih terena. Helidromi su nužna sigurnost življenja lokalnog 

stanovništva tijekom cijele godine, a naročito u ljetnim mjesecima, jer će omogućiti brzi 

interventni prijevoz do većih gradskih središta. 

Lokacije aerodroma na vodi (pristajanje i sidrenje hidroaviona) moraju biti u 

skladu s pravilima pomorskog prometa i Pravilnikom o aerodromima na vodi. 

Hidroavionski letovi mogu se koristiti za transportne usluge za povezivanje obalnih i 

otočnih destinacija, za turističke izlete te čarter letove. 

3.3.1.3. Pošta, javne telekomunikacije, sustav radara, radio i tv sustav veza 

Poštansku mrežu javnog operatora na području PGŽ čine objekti, oprema, i 

sredstva međusobno povezanih u jedinstveno tehničko-tehnološku cjelinu. U PGŽ nalaze 

se slijedeće poštanske građevine: 101 poštanski ured koji pripada „grupi područja“ 6. 

Sortirnica Rijeka Poštanski ured, kao pristupna točka poštanske mreže, posluje u prosjeku 

na površini od 35 m 2 te se planira na oko 2.960 stanovnika. 

Cilj je optimizirati lokacije poštanskih ureda tako da odgovaraju potrebama 

korisnika, te dogovoriti poslovni odnos pružanja poštanskih usluga sa drugim poslovnim 

subjektima. Preuređenje poštanskih ureda u skladu sa novim standardom opremanja i 

vizualnog identiteta. Prostore prilagoditi potrebama korisničkog prostora, dostupnost 

šaltera , pozicioniranje robe te dodatnim funkcionalnostima. 

Gustoća mreže pristupnih točaka povoljnija je od propisanih, te se planira zadržati 

postojeći standard. 

132



1. Javne telekomunikacije 

Za razvoj novih telekomunikacijskih usluga potrebno je osigurati preduvjete za 

daljnji razvoj EKI tj. širokopojasni pristup javnim mrežama odnosno modernizirati TK 

infrastrukturu kako u jezgrenom tako još više u pristupnom djelu. . 

Liberalizacijom telekomunikacijskog tržišta i postupkom privatizacije došlo je do 

promjene vlasništva na javnom telekomunikacijskom infrastrukturom – privatnopravni 

gospodarski subjekti koji su postali vlasnici prvenstveno vode brigu o ekonomskim 

interesima svojih tvrtki. No razvoj i gradnja javne elektroničke infrastrukture i dalje je 

javni interes koji država i JLS mora poticati, promicati, i zaštititi osobito zato što e- 

uprava može efikasno funkcionirati jedino putem razvijene EKI vodeći se pri tome 

načelima održivog razvoja s jedne strane, te zaštite drugih javnih interesa kao i privatnih 

interesa vlasnika nekretnina. 

Razvojem tehnologija mijenjaju se i nazivi objekata i veza koje se ističu da su od 

državnog i županijskog interesa tako da možemo reći na navedeni popis spadaju 

komunikacijska čvorišta svih operatora i subjekata za ostvarivanje međudržavnih, 

međužupanijskih i međumjesnih veza, kao i koridori koji služe za njihovo povezivanje. 

Kako je razvoj javnih telekomunikacija od posebne važnosti za gospodarski razvoj 

Županije, prilikom planiranja javnih prometnica potrebno je predvidjeti koridore za 

infrastrukturu i izgradnju DTK za polaganje telekomunikacijskih vodova. Prilikom 

planiranja ili rekonstrukcije dijelova prometne i magistralne telekomunikacijske 

infrastrukture poželjno je predvidjeti DTK dovoljnog kapaciteta za buduća proširenja kao i 

za eventualni smještaj drugih kabelskih operatora. 

EKI za međunarodno, magistralno u međumjesno povezivanje postavlja se 

podzemno sljedeći koridore prometnica, željeznica i druge infrastrukture, a iznimno izvan 

tih koridora vodeći računa o pravu vlasništva sa cijevima odgovarajućeg profila. EKI za 

gradove i naselja postavlja se podzemno kroz pješačke staze i zelene površine (planirati 

rekonstrukcije i dogradnje). 

Polaganje novih i rekonstrukciju postojećih telekomunikacijskih kablova potrebno 

je po mogućnosti raditi u za to predviđenim postojećim i/ili postojećim koridorima javnih 

prometnica. Izgradnjom kvalitetne distribucijska kabelska kanalizacija (DTK) omogućit će 

se buduća fleksibilnost kod proširenja i rekonstrukcija kabelske infrastrukture, bez 

dodatnih građevinskih radova. 

Čvorišta postojećih pristupnih mreža, uglavnom su lokacije udaljenih pretplatničkih 

stupnjeva (UPS) i komutacijskih čvorišta operatora, a planiranje budućih u stvari je pitanje 

interpolacije. Smještaj novih pristupnih komutacijskih čvorova, (npr.. u budućim 

građevinskim zonama) bilo aktivnih ili pasivnih, treba predvidjeti u uličnim ormarima, 

kontejnerima ili u tehničkom prostoru građevine. 

Da bi se zadovoljili zahtjevi za sve većim prijenosnim brzinama i kvalitetnijim 

širokopojasnim uslugama kako u nepokretnoj tako i pokretnoj elektroničkoj 

komunikacijskoj mreži neophodno će biti pristupiti modernizaciji, obnovi i dogradnji 

postojeće kao i izgradnji nove elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreže. U tom 

novom investicijskom ciklusu važnu ulogu imati će izgradnja nove generacije pristupnih 

mreža na bazi svjetlovodnog vlakna. Ove mreže se definiraju kao mreže koje povezuju 

krajnjeg korisnika i jezgrenu mrežu, a grade se u cijelosti ili djelomično koristeći postojeću 

lokalnu pristupnu infrastrukturu i tehnologije i/ili novu svjetlovodnu infrastrukturu. Takve 

133



mreže su u mogućnosti ponuditi nove širokopojasne usluge koje zahtijevaju velike i vrlo 

velike (ultrabrzi pristup) prijenosne brzine. 

Elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema mreža pokretnih 

komunikacija prema načinu postavljanja se dijeli na: 

elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na 

samostojećim antenskim stupovima, 

elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i povezanu opremu na postojećim 

građevinama (antenski prihvat). 

2. Sustav radara 

Sustav radara podrazumijeva sustave traganja i spašavanja na moru te nadzora 

pomorske plovidbe. 

Sustav VTMIS bazira se na slijedećim sustavima koji zahtijevaju pouzdanu i 

raspoloživu komunikacijsku infrastrukturu: sustav automatske identifikacije brodova (eng. 

AIS – Automatic Identification of Ships System), sustav radarskog nadzora te radiokomunikacijski 

sustavi na frekvencijskim pojasevima VHF (eng. Very High Frequency) i 

MF/HF (eng. Medium/High Frequency). 

Na području PGŽ nalaze se objekti MRCC-a i VTS-a u Gradu Rijeci, obalna radio 

postaja Rijeka Radio u kojoj je organizirana kontinuirana VHF radijska služba (24/7/365) 

te VHF-DSC odašiljači na kotama Učka, Susak i Kamenjak (otok Rab). AIS bazne postaje 

nalaze se na Susku, Crikvenici i koti Kamenjak (otok Rab). 

Sustav komunikacija MRCC-a i VTMIS-a bazira se na uporabi konvencionalnih 

pomorskih radio-sustava te korištenju usluga i infrastrukture javne telekomunikacijske 

nepokretne i pokretne mreže. 

Da bi se poboljšala pouzdanost i raspoloživost, te povećala učinkovitost 

komunikacijskih veza MRCC i VTMIS sustava, planira se sve kopnene objekte navedenih 

sustava povezati fiksnim kabelskim sustavom prijenosa informacija korištenjem 

svjetlovodne tehnologije. 

Kako bi postojeća radio-komunikacijska mreža pružila adekvatan odgovor 

sadašnjim i budućim zahtjevima za povećanjem prijenosnog kapaciteta, te nastavila 

podržavati očekivanu kvalitetu usluga, potrebno je ulagati u njeno osuvremenjivanje kojim 

bi se omogućio pouzdan rad i u ekstremnim uvjetima (kao što su loši meteorološki uvjeti, 

geografske prepreke te nedostatak signala pokretne javne telekomunikacijske mreže). 

MRCC i VTMIS sustav od važnosti su za državu te su time i slijedeće građevine od 

važnosti za državu: MRCC i VTS Rijeka, ORP Rijeka Radio, pripadni antenski i 

građevinski objekti na kojima se nalaze instalirani radari, AIS bazne postaje te VHF 

komunikacijski radio-sustavi potrebni za rad navedenih ustanova. 

3. Radio i TV sustav veza 

Radio i TV sustav veza bazira se na elektroničko-komunikacijskoj mreži koja 

omogućava prijenos telekomunikacijskog prometa visokih brzina uz primjenu svjetlovodne 

tehnologije. Kako bi se ostvarilo povezivanje PGŽ i grada Rijeka s drugim županijama u 

zajedničku mrežu, te ostvarilo ostvarila daljnja liberalizacija telekomunikacijskog tržišta u 

134



RH potrebno je razvijati i graditi svjetlovodne komunikacijske mreže, te time pospješiti 

razvoj navedenog sustava. 

Radio i TV sustav veza namijenjen je prijenosu i odašiljanju radijskih i televizijskih 

programa. U skladu s navedenom djelatnosti izgrađena je mreža za odašiljanje digitalne 

zemaljske televizije MUX A, MUX B, MUX D, MUX C i MUX E. U slučaju potrebe 

proširenja bilo TV ili FM mreže za očekivati je da će se nova oprema montirati na neku od 

pričuvnih lokacija. 

3.3.2. Vodnogospodarski sustav Primorsko-goranske županije 

Vodnogospodarski sustav općenito podrazumijeva niz djelatnosti kojima se: 

sustavno upravlja vodama, prikuplja i odvode otpadne vode, vrši detaljna melioracijska 

odvodnja, navodnjavanje te vrše vodne usluge u smislu Zakona o vodama. 

Područje Primorsko-goranske županije dio je dvaju vodnih područja, Jadranskog i 

Dunavskog (Odluka o granicama vodnih područja Vlade RH, NN 79/10). Znači, područje 

PGŽ dijelom pripada slivu Jadranskog, a dijelom slivu Crnog mora. 

.3.3.2.1. Vodoopskrbni sustav primorsko-goranske županije 

Vodoopskrbni sustav PGŽ se proteklih desetak godina potvrdio kao dobro razvijen 

i pouzdan, no to nije temelj za zaključak da će se kao takav potvrditi i u narednom 

desetljeću. Klimatske promjene mijenjaju režim padalina diljem svijeta, a za područje 

Mediterana se smatra da će biti jedno od snažnije pogođenih promjenama. Već se zapaža 

značajno smanjivanje količina oborina, a klimatolozi najavljuju da bi se moglo raditi o 

trendu koji će vremenom biti još izraženiji. Zbog izglednog smanjivanja pouzdanosti 

vodoopskrbnog sustava, tijekom planskog perioda nužno je analizirati ranjivosti cijelog 

sustava na klimatske i energetske poremećaje. Zbog toga, kao i zbog rastućih potreba za 

vodom treba ozbiljno razmišljati o osiguranju novih količina vode. 

Dugoročni razvoj sustava vodoopskrbe kao jedinstvenog sustava na razini županije 

razvijati će se kroz dvije faze. Međusobno povezivanje većih sustava na županijskoj razini 

u tri podsustava “Rijeka”, “Lokve”, i “Novi Vinodolski” (te za sada samostalnih sustava 

otoka Raba i Cresa - Lošinja) u narednom planskom razdoblju predstavlja I. fazu razvoja 

dok bi se u drugoj fazi sva tri sustava povezala u jedan jedinstveni regionalni sustav. 

Interes Istarske, Karlovačke i Ličko-senjske županije za spajanje vodoopskrbnih 

sustava na međužupanijskoj razini moguće je ostvariti u budućnosti tek po zahvatu novih 

količina voda te prethodno formiranim jedinstvenim i suvremenim vodoopskrbnim 

sustavom Primorsko-goranske županije. Povezivanjem sustava na međužupanijskoj razini 

uz nove vodozahvate dati će novu kvalitetu održivosti razvitka. Daljnja istraživanja i 

izgradnju treba prvenstveno usmjeriti na vodozahvate: Akumulaciju Kukuljani, izvorišta 

Grobnik, izvorište Ponikve u gradu Bakru, Akumulaciju Križ te nove izvore u sklopu 

Novljanske Žrnovnice. 

135



3.3.2.2. Sustav prikupljanja i odvodnje otpadnih voda 

Sustav javne odvodnje otpadnih voda je sustav unutar kojeg se rješava problem 

otpadnih voda. Može biti rješavan kao kanalizacijski sustav u pravilu za područje većih 

aglomeracija 7 i visoke gustoće gradnje, odnosno može biti autonomni sustav (individualni 

mali uređaji, septičke jame, sabirne jame), a koji je primjeren rjeđe naseljenim područjima 

ili samostalnim objektima udaljenim od naselja. 

Pod pojmom aglomeracija pritom se temeljem Zakona o vodama (NN153/09, 

130/11) misli na područje u kojemu su populacija i/ili gospodarska aktivnost u dovoljnoj 

mjeri koncentrirani da se komunalne otpadne vode prikupljaju i dovode do uređaja za 

pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, odnosno do krajnje točke ispusta. Kriterij 

dovoljne koncentracije stanovništva, odnosno stanovništva i gospodarskih aktivnosti, 

odnosi se na mogućnost prikupljanja i obrade otpadnih voda s tehničkog gledišta. Nastalo 

opterećenje, odnosno veličina aglomeracije, izražava se u ekvivalentima stanovnika (ES). 

strategija upravljanja vodama govori o individualnim sustavima odvodnje za naselja < 500 

ES, stoga se u ovom Planu aglomeracijom podrazumijevaju sva građevinska područja 

kapacitet većeg od 500 ES. Pritom jedan ES podrazumijeva onečišćenje u iznosu 

petodnevne biološke potrošnje kisika (BPK5) od 60 g kisika dnevno. 

Koncepcije razvoja sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda u naseljima PGŽ 

analizirane su, ocijenjene i prihvaćene u Studiji zaštite voda PGŽ (2004.), koja i dalje 

predstavlja temeljnu stručnu podlogu za županijski plan u području razvoja javnih sustava 

odvodnje. Zbog protoka vremena od izrade podaci za pojedine sustave su novelirani. 

Različitosti u pristupu između priobalnih i kontinentalnih naselja uvjetovane su 

prvenstveno ranjivošću krškog vodonosnika, pa stoga u kontinentalnim naseljima (a 

naročito u zonama osjetljivih područja i/ili prijemnika) treba planirati implementaciju 

uređaja (s manjim kapacitetom, ali s konačnim stupnjem čišćenja) u bitno ranijoj fazi 

razvoja sustava prikupljanja i odvodnje nego što je to slučaj u priobalnim naseljima gdje se 

daje prednost proširenju sustava prikupljanja i odvodnje otpadnih voda u odnosu na 

podizanje stupnja čišćenja na uređajima. 

S ekološkog stajališta, težište prioritetnog intenziviranja izgradnje sustava 

prikupljanja i odvodnje otpadnih voda je na prostoru Gorskog kotara, što je smjernica koja 

ide i u korist uravnoteženog rješavanja problema onečišćenja otpadnim vodama na čitavom 

prostoru PGŽ. U ovom slučaju parametar nerazvijenosti područja igra važnu ulogu, a bitan 

je i strateški faktor važnosti Gorskog kotara kao područja s najvećim prirodnim resursima 

vode za piće u PGŽ. 

Na području Županije definirane su aglomeracije, tj. područja zajedničkog 

prikupljanja i odvodnje otpadnih voda. Na dijelu jadranskog vodnog područja koji 

teritorijalno pripada PGŽ do 2018. godine treba planirati izgradnju/kompletiranje (do 80%- 

tne priključenosti) deset prioritetnih aglomeracija: 

1. Rijeka (144.043 st), 

2. Malinska-Njivice (2.322 st), 

3. Krk (3.364), 

4. Omišalj (1.790 st), 

5. Punat (1.784 st), 

7 Pojam „veća aglomeracija“ nije jednoznačno određena zakonskim i podzakonskim aktima. U smislu ovog 

zakona podrazumijevaju se aglomeracije veće od 1.000 ES. 

136



6. Baška (1.437 st), 

7. Cres (2.333 st), 

8. Rab-Palit-Banjol-Barbat (5.323 st), 

9. Mali Lošinj (6.296 st), 

10. Opatija-Lovran (11.091 st). 

Potrebno je sustavno raditi na povećanju stupnja razdijeljenosti sustava odvodnje 

sanitarno-potrošnih i oborinskih voda, kao osnovnog preduvjeta za efikasnu 

implementaciju uređaja za pročišćavanje s propisanim stupnjevima čišćenja, usklađenim s 

EU standardima. Ovo će biti naročiti problem (i izazov) u najvećem naselju u PGŽ – 

Gradu Rijeci, gdje trenutno stanje nalaže ogromne zahvate na postojećem sustavu 

prikupljanja i odvodnje radi postizanja prihvatljivih varijacija u sušno/kišnim dotocima na 

centralni uređaj. 

Komunalne otpadne vode, sukladno odlukama o odvodnji, prikupljaju se, odvode i 

pročišćavaju na uređaju s najmanje drugim stupnjem pročišćavanja. Do izgradnje uređaja s 

drugim stupnjem pročišćavanja, privremeno se dopušta ispuštanje komunalnih otpadnih 

voda uz ispitivanje kakvoće otpadnih voda na pokazatelje za planirani stupanj 

pročišćavanja i s kontinuiranim zapisom praćenja količine ispuštene otpadne vode iz 

sustava javne odvodnje. 

3.3.3. Energetski sustav Primorsko-goranske županije 

Povoljan geoprometni položaj nominira PGŽ i kao značajno energetsko čvorište. 

Da je to točno pokazuje podatak o izuzetno mnogo proizvodnih energetskih objekata te 

cijeli niz dalekovoda, naftovoda i plinovoda koji se na ovom području nalaze. Geostrateški 

položaj Županije i njezina izgrađena energetska infrastruktura kao stečeni resurs, imati će i 

u budućem razvoju značajnu ulogu u energetici Republike Hrvatske pa i cijele jugoistočne 

Europe. Činjenica je da se upravo na području PGŽ planiraju graditi i dograđivati, odnosno 

osuvremenjivati novi energetski objekti svih razina. Bitno je istaknuti kako današnja 

tehnologija u energetskim postrojenjima ne udovoljava europske ekološke, sigurnosne i 

druge propise. Samim time nužno je da se ukupna rekonstrukcija i gradnja energetskih 

objekata vrši temeljem najsuvremenijih svjetskih normativa uvažavajući potrebu za 

ugradnjom onih tehnologija koje će osigurati najveću efikasnost uz minimalne utjecaje na 

ljude, prirodu i okoliš. 

3.3.3.2. Planirani strateški energetski kapaciteti 

Pod planiranim strateškim energetskim kapacitetima podrazumijevaju se oni 

objekti/postrojenja koji svojom veličinom i značajem imaju snažan utjecaj na ukupan 

energetski sektor PGŽ. 

1. Rafinerija nafte Rijeka 

Izgrađeni kapaciteti postrojenja za preradu sirove nafte i proizvodnju derivata i 

bazičnih kemijskih proizvoda znatno premašuju potrebe Županije i Hrvatske, te svoj 

137



gospodarski učinak moraju ostvarivati prodajom na hrvatskom i izvozom na vanjsko 

tržište. Postojeći proces prerade nafte u Rafinerije nafte Rijeka na Urinju je zastario, 

I. faza modernizacije RNR će omogućiti veću proizvodnju komercijalnih produkata 

po kvaliteti usklađenih s postojećim europskim i domaćim normama (HRN EN 228, HRN 

EN 590), u samome rafinerijskom procesu prerade doći će također do poboljšanja zaštite 

okoliša zbog korištenja, za vlastite potrebe, rafinerijskoga plina i loživa ulja s manjim 

sadržajem sumpora, što će se pozitivno iskazati smanjenjem emisije sumpornih oksida 

(SOx) u atmosferu iz rafinerijskih stacionarnih izvora. Pozitivan će pomak posebno biti 

izražen na postojećem kompleksu postrojenja Fluid katalitički kreking (FCC), koje će 

nakon prve faze modernizacije dobivati odsumporenu šaržu (s manjim sadržajem 

sumpora), pa će i emisije sumpornih oksida (SOx) putem dimnih plinova iz toga 

postrojenja biti bitno reducirane. 

Ipak, prva faza modernizacije RNR ne rješava problem relativno velikoga udjela 

(oko 15%) ostatnih loživih ulja sa sadržajem sumpora >1%, koja ne udovoljavaju važećim 

normama kvalitete te se u nemogućnosti plasiranja na tržište moraju i dalje koristiti u 

vlastitoj potrošnji. Druga faza modernizacije RNR rješava ostatna loživa ulja s visokim 

sadržajem sumpora. 

Kod tehnološke sheme s koking procesom cjelokupna vlastita potrošnja u 

rafinerijskim pećima pokrivat će se korištenjem rafinerijskoga plina iz kojega su uklonjeni 

sumporni spojevi (H 2 S i merkaptani), te potrošnjom prirodnoga plina (najčišće fosilno 

gorivo). Iz toga razloga, emisije u atmosferu (SOx, NOx, H 2 S), kod varijante s koking 

procesom, bit će u prihvatljivim razinama nižim u odnosu na sadašnje stanje kao i u 

odnosu na stanje nakon prve faze modernizacije. To se će osigurati, pored ostaloga, 

gradnjom još jednoga (trećega) Claus postrojenja u sklopu druge faze modernizacije za 

odsumporivanje kiselih rafinerijskih plinova s efikasnošću odvajanja sumpora većom od 

99,5%. Za potrebe postrojenja uz zatvorene transportere te skladišni prostor nužno je 

osigurati prekrcajnu luku posebne namjene te željeznički kolodvor za pretovar petrolkoksa. 

Osim navedenog za potrebe poslovanja INA RN Rijeka, unutar zone rafinerije, osigurati će 

se smještaj luka posebne namjene za pretovar tekućih tereta te luka posebne namjene za 

pretovar LPG-a. 

2. Petrokemija 

Razvoj postrojenja Petrokemije odvijati će se unutar današnjih granica (oko 140 ha) 

uz izuzeća dijela prostora (oko 35 ha) i jednog priveza za potrebe formiranja LNG 

terminala dok je drugi privez i nadalje u funkciji DINA-e Petrokemije (kao luka posebne 

namjene). 

U DINA-i je trenutno u proizvodnoj funkciji samo postrojenje za proizvodnju 

polietilena niske gustoće (PE-LD). Može se reći da će se kompleks DINA-e i nadalje 

sastojati od postrojenja za proizvodnju VCM/EDC, polietilena niske gustoće te novo 

postrojenje za proizvodnju PVC-a te industrijske luke Sepen kao i energetskih te pomoćnih 

i drugih pratećih postrojenja i objekata u funkciji zadovoljenja funkcionalnosti. Planirani 

kapacitet proizvodnih jedinica je 

proizvodnja VCM/EDC: 200.000 t/g 

proizvodnja polietilena niske gustoće (PE-LD) 90.000 t/g 

proizvodnja PVC-a 120.000 t/g 

138



Nakon višegodišnjeg zastoja, tijekom 2010. godine je s probnim radom ponovo 

počela proizvodnja vinil-klorid-monomera (VCM/EDC), koji je sirovina za proizvodnju 

polivinil-klorida. Do planirane proizvodnje na novom (iz Splita preseljenom) postrojenju 

polivinil-klorida (PVC) još nije došlo, pa je neizvjesno daljnje funkcioniranje ovog 

vinilnog lanca. 

3.3.3.3. Elektroenergetski sustav 

Glavni pravci razvoja proizvodnog elektroenergetskog sustava usmjereni su na 

revitalizaciju i dogradnju postojećih kapaciteta proizvodnje te gradnju malih izvora za 

iskorištavanje preostalog hidropotencijala (male i mini elektrane), kogeneracijske i 

trigeneracijske pogone na drvni otpad, te male kogeneracijske sustave za potrebe manjih 

potrošača. Kako bi se osigurala decentralizirana proizvodnja energije potiče se i dopušta u 

svim velikim radnim zonama graditi kogeneracijska i trigeneracijska postrojenja većih 

snaga (prije svega upogonjena na plin ili biomasu) a koja osim potreba zone mogu 

osigurati i sigurnu opskrbu energijom i okolnih potrošača. Iako se u Strategiji energetskog 

razvitka Republika Hrvatske izričito ne navode lokacije za gradnju novih objekata za 

proizvodnju električne energije, može se reći kako će se na području Primorsko-goranske 

županije, uz niz industrijskih elektrana odnosno kogeneracijskih postrojenja u većim 

gospodarskim zonama inzistirati na osuvremenjivanju postojećih proizvodnih 

elektroenergetskih objekata odnosno gradnji novih energetski i ekološki prihvatljivih 

postrojenja. Obzirom da je prognozirana tendencija većeg rasta potrošnje električne 

energije od porasta potrošnje drugih energenata nužno je osigurati odgovarajuće 

proizvodne kapacitete a u cilju osiguranje kvalitetne opskrbe električnom energijom. 

Proizvodni elektroenergetski kapaciteti bazirani na obnovljivim izvorima energije opisani 

su u posebnom poglavlju. 

3.3.3.4. Plinski sustav 

Plinsko gospodarstvo je svojim mnogobrojnim prednostima jedan od najznačajnijih 

razvojnih potencijala koji usklađuje moguće nesukladnosti između razvoja energetike i 

prirodnog sustava. Potrebno je promišljati o zaustavljanju rasta potrošnje električne 

energije ili čak njezine supstitucije, što je uobičajeno u zemljama mediteranskog područja. 

Županija se može opskrbljivati plinom na više načina: domaćim, ruskim ili kaspijskim 

plinom iz kontinentalnog dijela, plinom iz sjevernog Jadrana odnosno alžirskim plinom 

preko transportnog sustava Italije ili putem LNG terminala. 

Energetska slika PGŽ, općenito, je vrlo složena. U segmentu plinskog gospodarstva 

razvidna je podjela na državnu razinu (izgradnja LNG terminala i povezivanje na plinsku 

mrežu Europe-međunarodni interes te magistralni plinovod Pula-Karlovac 8 -interes RH) te 

regionalnu (područnu) razinu (Projekt plinofikacije PGŽ). 

8 Cf. Komadina, Z., Črnjar, M., Krpan, Lj.: LNG terminal u funkciji gospodarskog razvoja Primorskogoranske 

županije, Plinska energetska konferencija, Split, 2007. i Krpan, Lj., Šuperina, V., Maršanić, R.: 

Cijevni promet-značajan segment prometnog sustava, Suvremeni promet, Hrvatsko znanstveno društvo za 

promet, Vol. 29, Opatija, 2009., 1-2. 

139



1. Terminal za ukapljeni prirodni plin 

Strategijom prostornog uređenja Republike Hrvatske definirane je lokacija 

terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Izgradnja terminala se predviđa u tri 

faze: prva faza je izgradnja priveza i mogućnost regasifikacije LNG-a na privezu 

(postrojenje za regasifikaciju je smješteno na brodu) odnosno osiguranje mogućnosti 

prihvata brodova sa ugrađenim sustavom za uplinjavanje te mogućnost prihvata plina sa 

brodova i upuštanje u magistralni plinski sustav, druga faza podrazumijeva izgradnju 

ukupnog postrojenja za uplinjavanje, spremnika i pratećih objekata za kapacitet od 5 

milijardi m 3 prirodnog plina s konačnim kapacitetom terminala u drugoj fazi od 10-13 

milijardi m 3 prirodnog plina godišnje. 

Izgradnjom već prve faze LNG terminala te potrebnih spojnih plinovoda ispuniti će 

se sve pretpostavke za prelazak velikih energetskih postrojenja na prirodni plin kao 

pogonski energent (INA RN Rijeka, TE Rijeka, DINA Omišalj) a što je jedno od temeljnih 

strateških opredjeljenja PGŽ. 

2. Terminal za ukapljeni naftni plin 

Prostornim planom PGŽ se potiče gradnja terminala za tekući naftni plin (eng. 

Liqued Petroleum Gas, LPG). Dozvoljava se gradnja LPG terminala i pratećih prekrcajnih 

luka na području unutar zone INA RN Rijeka na Urinju i uz nju (za potrebe INA RN 

Rijeka i ostalih korisnika) te gradnja LPG terminala u njenoj neposrednoj blizini kao i na 

području Lučko-terminalne/logističke zone Krk. Navedeni terminali i pripadajuće luke 

posebne namjene – industrijske luke koje prate navedeni terminal moraju se definirati 

prostornim planom uređenja jedinice lokalne samouprave. 

3. Plinski transportni sustav 

Vrlo dinamične promjene u svjetskom i europskom energetskom sektoru značajno 

se odražavaju i na stanje energetskog sektora RH. Intenzivne aktivnosti na planiranju 

velikih energetskih terminala (poput LNG-a) ili korištenje prirodnog plina u velikim 

postrojenjima (npr. izgradnja kombinirane TE Rijeka ili korištenje prirodnog plina u INA 

RN Rijeka ili DINA Petrokemiji) u mnogome determiniraju i razvojne planove adekvatnog 

plinskog cjevovodnog sustava. 

Za potrebe LNG terminala, zbog nedostatnog kapaciteta izgrađenog magistralnog 

plinovoda Pula-Karlovac (DN 500, 75 bara, max. kapaciteta oko 2,5 mlrd. m 3 /god.), 

planira se izgradnja novih plinovoda promjera DN 1000 i tlaka 100 bara kojima će se 

osigurati evakuacijski pravci prirodnog plina prema državama Europe (kapaciteta oko 15 

mlrd. m 3 /godišnje). Novoplanirani plinovodi velikih kapaciteta su: 

LNG terminal Omišalj-MRS Omišalj-MRS Bobuši-MRS Zlobin- 

Rupa/Karlovac i dalje te od Rupe prema granici sa Republikom Slovenijom i 

povezivanje na Europsku transportnu plinsku mrežu (odustaje se od ranije 

planirane dionice plinovoda od Delnice prema Republici Sloveniji). Ukupna 

duljina novoplaniranih plinovoda bi iznosila oko 101 km, i to 42,4 km od 

Zlobina do Rupe (granica sa Republikom Slovenijom) te 58,6 km od Zlobina do 

Bosiljeva i dalje. 

140



podmorski plinovod Omišalj-Casal Borsetti (DN 1000/150 bar), kao i svi 

priključni plinovodi do velikih proizvodnih, energetskih ili drugih postrojenja. 

Uz izgrađene MRS Viškovo, Kukuljanovo i Delnice na području PGŽ nužno je 

izgraditi MRS Vrbovsko, MRS Urinj, MRS Juradni, MRS Rukavac, MRS Opatija, MRS 

Lovran, MRS Mošćenička Draga, MRS Zlobin, MRS Bobuši, MRS Crikvenica, MRS 

Novi, MRS Urinj, MRS Omišalj, MRS Omišalj II, MRS Malinska i MRS Krk kao i niz 

redukcijskih stanica (RS). 

Kako bi se osigurala mogućnost plinofikacije DINA Petrokemije nužno je izgraditi 

odvojka magistralnog plinovoda od MRS 2 Rijeka istok preko RS Urinj do RS Omišalj 

(DN 500/100 bara; ukupne duljine oko 14 km od čega oko 8 km podmorskog plinovoda) a 

čime se osigurava i pretpostavka plinofikacija otoka Krka prirodnim plinom. 

Potrebe plinofikacije INA RN Rijeka su ostvareni izgradnjom regionalnog 

plinovoda MRS Kukuljanovo-RS INA RN Rijeka (DN 300, 50 bara). 

Realizacijom navedene plinske mreže nadnacionalne i nacionalne razine osiguralo 

bi se isticanje PGŽ kao jedne od temeljnih čvornih (HUB) centara u domeni plinskog 

gospodarstva. 

4. Distribucijski sustav plinovoda 

Provođenje projekta plinofikacije jedan je od temeljnih razvojnih projekata 

Primorsko-goranske županije. Opskrba prirodnim plinom odnosno povezivanje županijske 

plinske mreže realizirati će se spajanjem na prijenosnu sustav plinovoda nacionalne razine 

preko čvornih mjesta: mjerno redukcijskih (MRS) i redukcijskih stanica (RS). Navedena 

čvorna mjesta će se dijelom prikazati u kartografskim prikazima Plana. Dozvoljeno je 

planiranje i dodatnih čvornih mjesta ukoliko postoji objektivna potreba za njihovim 

planiranjem a u cilju kvalitetne opskrbe prirodnim plinom. 

3.3.3.6. Toplinarstvo 

Planira se daljnji razvoj sustava toplovoda. Osobito se potiče korištenje 

kogeneracijskih postrojenja na drvnu biomasu na području Gorskog kotara (posebno u 

središnjim naseljima) odnosno trigeneracijskih postrojenja u priobalju i na otocima te s 

tim u vezi razvoj toplovodne mreže. Planira se daljnji razvoj sustava toplovoda na području 

Grada Rijeke, gdje će se i nadalje kao gorivo koristiti primarno prirodni plin. 

3.3.3.7. Obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost 

Primorsko-goranska županija je siromašna neobnovljivim (fosilnim) izvorima 

energije. Korištenje obnovljivih izvora energije i energetska učinkovitost su za Primorskogoransku 

županiju, stoga dva vrlo važna razvojna cilja u energetskom sektoru. Navedeno, 

dijelom zbog potrebe smanjenja velike ovisnosti o neobnovljivim (fosilnim) izvorima 

energije ali i zbog potrebe smanjivanja emisija stakleničkih plinova. 

141



1. Obnovljivi izvori energije 

Valja naglasiti kako u Županiji nisu dovoljno iskorištene očigledne mogućnosti 

obnovljivih prirodnih energetskih izvora (sunčeve energije, biomase, mali vodotoci i 

energija vjetra) te povoljne mogućnosti uporabe niskotemperaturne otpadne topline iz 

industrijskih energetskih procesa. Stoga je nužno, prilikom planiranja i projektiranja te 

izgradnje i eksploatacije omogućiti sinergijsko djelovanje kompatibilnih postrojenja (npr. 

LNG/DINA/hladnjače/…). Od obnovljivih izvora značajnije se koriste drvna masa i hidro 

energija. No, značajni potencijali nalaze se u energiji sunca i vjetra, te u geotermalnoj 

energiji i energiji mora, ali su se do sada ti potencijali malo ili nikako koristili. 

Planom će se dati smjernice i kriteriji za razvoj čitavog energetskog sustava na 

području PGŽ. Osim definiranja kriterija za smještaj postrojenja za korištenje OIE 

(vjetroelektrana, solarnih elektrana, malih hidroelektrana) Planom će se definirati nekoliko 

konkretnih lokacija te uvjeti za njihov smještaj u cilju osiguranja mogućnosti neposredne 

provedbe. Time se neće spriječiti mogućnost određivanja i drugih kvalitetnih lokacija u 

planovima nižeg reda, ali uz obavezno poštivanje uvjeta iz Prostornog plana PGŽ. 

Zakonska je obaveza jedinica lokalne samouprave da u svojim dokumentima prostornog 

uređenja stvore preduvjete za implementaciju projekata korištenja obnovljivi izvora 

energije na njihovom području. Jedinice lokalne i područne samouprave prema Zakonu o 

energiji dužne su u svojim razvojnim dokumentima planirati potrebe i način opskrbe 

energijom, usklađene s nacionalnom Strategijom energetskog razvitka. To bi u ovom 

slučaju obuhvaćalo: 

izradu planerskih podloga, ažuriranje prostornih planova te rezerviranje 

prostora za korištenje obnovljivih izvora energije, 

uvođenje prostorno-planskih odredbi kojim će se olakšati primjena obnovljivih 

izvora energije u postojećim objektima (stambenim, gospodarskim, 

društvenim), 

 

izradu lokalnih energetskih bilanci i planova koja uključuje mogućnost 

korištenja obnovljivih izvora energije. 

Planom se potiče korištenje obnovljivih izvora energije, pa tako i vjetroelektrana. 

Obavezuju se jedinice lokalne samouprave da u okviru prostornih planova uređenja 

općine/grada analiziraju potencijale za korištenje OIE te iste artikuliraju u dokumentima 

prostornog uređenja. 

U narednom periodu će se nastaviti sa mjerama za poticanje, razvoj i primjenu OIE 

u javnim objektima, u domaćinstvima, turizmu i drugim granama gospodarstva. Stoga 

treba nastaviti aktivnosti definirane nacionalnim energetskim programima (PLINCROprogram 

plinofikacije RH, BIOEN-korištenje energije biomase, SUNEN-korištenje 

energije sunca, ENWIND-korištenje energije vjetra, GEOEN-korištenje geotermalne 

energije, KOGEN-program kogeneracija, MAHE-male hidroelektrane, MIEE-mreža 

industrijske energetske efikasnosti, KUEN zgrada -povećanje energetske efikasnosti u 

zgradarstvu, KUEN cts -povećanje energetske efikasnosti centraliziranih toplinskih sustava, 

TRANCRO-energetska efikasnost u transportu, CROOTOK i dr.). 

Obzirom da je more veliki spremnik topline sa stabilnom temperaturom na većim 

dubinama, te da je u blizini mora izgrađen veliki broj objekata, a planiraju se i novi, veliki 

je potencijal za primjenu toplinskih pumpi za potrebe grijanja i hlađenja tih objekata. Na 

taj način je moguće smanjivanje potrošnje energije uz relativno brzi povrat investicije. 

142



Primjenu toplinskih pumpi također treba poticati za iskorištavanje topline iz svih toplih 

otpadnih tokova, prije nego se isti ispuste u okoliš. 

Povezivanje, odnosno priključak planiranih vjetroelektrana, solarnih elektrana i dr. 

(obnovljivih izvora) na elektroenergetsku mrežu, sastoji se od: pripadajuće trafostanice 

smještene u granicama obuhvata planiranog objekta i priključnog dalekovoda/kabela na 

postojeći ili planirani dalekovod ili na postojeću ili planiranu trafostanicu. Ako Planom i/ili 

projektnom dokumentacijom nije drugačije uređeno priključak se može smatrati sastavnim 

dijelom zahvata izgradnje primarnog objekta. 

3.4. POSTUPANJE S OTPADOM 

3.4.1. Integralni sustav gospodarenja otpadom 

Koncept cjelovitog ili integralnog sustava gospodarenja otpadom na nivou Županije 

nastao je temeljem dosadašnjih saznanja i višegodišnjih napora na iznalaženju rješenja 

problematike zbrinjavanja otpada, obrađenih kroz više studija i dokumenata, a konačno je 

potvrđen donošenjem zakonskih obveza na nivou države. Navedeni koncept počiva na 

transformaciji postojećeg sustava gospodarenja komunalnim otpadom kao polazišne 

osnove koja se nadograđuje, a dijelovi sustava se vremenom preoblikuju na način da 

primarno skupljanje otpada ostaje i dalje na lokalnoj razini, dok se konačno zbrinjavanje 

otpada zbiva na središnjoj lokaciji Županijskog centra za gospodarenje otpadom (ŽCGO 

Marišćina). Istovremeno se saniraju sva postojeća odlagališta otpada, a uz neka se 

izgrađuju novi elementi sustava (pretovarne stanice i/ili reciklažna dvorišta). 

U novom konceptu ističu se tri glavne komponente sustava: ŽCGO Marišćina 

(središnja županijska građevina za zbrinjavanje otpada), pretovarne stanice (mjesta na 

kojima se otpad preusmjerava na ŽCGO Marišćina) te mreža reciklažnih dvorišta i ekootoka. 

Navedene glavne komponente sustava su jasno odvojene cjeline, međusobno čvrsto 

povezane i usklađene kako bi sustav imao punu funkciju. 

Uz izgradnju navedenih građevina, sustav zbrinjavanja otpada na području 

Primorsko-goranske županije dobit će cjelovitost izgradnjom građevina vezanih za 

posebne kategorije otpada i to: reciklažna dvorišta za građevinski otpad tj. odlagališta 

građevinskog otpada i građevinskog otpada koji sadrži azbest, po potrebi građevina za 

skladištenje pojedinih kategorija otpada te sabiralište životinjskog otpada. Izgradnja 

građevina za skladištenje pojedinih kategorija otpada u vezi je s interesom ovlaštenih 

sakupljača – koncesionara, dok je za sabiralište životinjskog otpada potrebno prethodno 

iznaći lokaciju u suradnji sa susjednim županijama, prvenstveno Istarskom, a to je pitanje 

vezano prvenstveno uz regulativu veterinarsko-zdravstvenog područja. 

3.4.3. CZGO Marišćina 

U sklopu ŽCGO Marišćina odvijat će se sljedeće aktivnosti: prihvat i obrada 

komunalnog otpada te odlaganje metanogene frakcije komunalnog otpada, prihvat 

prethodno obrađenog neopasnog proizvodnog otpada i odlaganje tog otpada, prihvat i 

privremeno skladištenje odvojeno sakupljenog otpada koji se može ponovno uporabiti ili 

143



reciklirati, privremeno skladištenje opasne komponente komunalnog otpada iz 

domaćinstava te obrada građevnog otpada s djelomičnim odlaganjem. 

ŽCGO Marišćina, kategorizirana kao zona za obradu i odlaganje otpada, sastoji se 

iz više tehničko-tehnoloških cjelina i objekata te se općenito može podijeliti na radnu zonu 

i zonu odlagališta otpada. 

3.4.4. Pretovarne stanice 

Pretovarne stanice su raspoređene na području Primorsko-goranske županije na 

način da prihvate i preusmjere sav nerazvrstani komunalni otpad koji se proizvodi u PGŽ 

na područjima udaljenim od ŽCGO Marišćina. Ukupno se planira izgradnja pet pretovarnih 

stanica: 

- na otocima Krku, Cresu i Rabu zbog strateškog opredjeljenja da se na otocima neće 

ubuduće trajno odlagati komunalni otpad, 

- u Novom Vinodolskom za istočni dio Primorja, 

- u Delnicama za područje Gorskog kotara. 

Zbog prostornih uvjeta, organizacije i funkcionalnosti sustava, mikrolokacije pretovarnih 

stanica određene su uz postojeća odlagališta komunalnog otpada koja će se sanirati i 

zatvoriti. Otpad s područja Grada Rijeke, „riječkog prstena“ i Liburnije direktno će se 

odvoziti na ŽCGO Marišćina. 

Pretovarne stanice predstavljaju objekte za prihvat i privremeno odlaganje 

nesortiranog komunalnog otpada s naseljenog gravitacionog područja te pretovar iz vozila 

za sakupljanje (tzv. smećari) u specijalna vozila - kamione / poluprikolice za prijevoz 

otpada na veće udaljenosti, radi odvoza na konačnu obradu i trajno odlaganje na ŽCGO 

Marišćina. 

3.4.5. Reciklažna dvorišta i eko-otoci 

Mreža reciklažnih dvorišta i eko-otoka ima funkciju da prihvati i privremeno 

skladišti sav odvojeno prikupljeni otpad s dvostrukom namjenom: izdvajanje iskoristivog 

dijela sa ciljem recikliranja te izdvajanje opasnog otpada sa ciljem detoksikacije i 

recikliranja. Osim reciklažnih dvorišta i eko-otoka u sustavu odvojenog prikupljanja 

otpada uobičajeno se uz spremnike za odlaganje miješanog komunalnog otpada na 

pogodnim lokacijama javne površine postavljaju posebni spremnici za pojedine vrste 

otpada (uglavnom papir i staklo). 

Reciklažno dvorište (RD) predstavlja građevinu namjenjenu razvrstavanju i 

privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada odnosno nadzirano i posebno opremljeno 

mjesto za izdvojeno odlaganje raznih vrsta otpadnih tvari koje nastaju u domaćinstvu. 

Reciklažno dvorište može biti javna površina (najčešće) gdje stanovništvo donosi i odlaže 

otpad. 

Eko-otok (EO) je mjesto na javnoj površini na kojem se nalazi jedna ili više posuda 

za prihvat odvojeno sakupljenog materijala kao što je PET ambalaža, otpadni papir i 

karton, metalna ambalaža, višeslojna (tetrapak) ambalaža te stakleni otpad. 

144



3.4.6. Lokacije za gospodarenje građevinskim otpadom i otpadom koji sadrži azbest 

Prema važećoj regulativi građevinski je otpad potrebno u potpunosti (ili u najvećoj 

mogućoj mjeri) oporabiti odnosno reciklirati bez njegova trajnog odlaganja u prirodni 

okoliš. Potrebno je postupno doseći cilj zadan u Strategiji da se oporabi 80% količina 

građevinskog otpada do 2015. godine. Predviđeno je da se posebne lokacije za odvajanje 

građevinskog otpada definiraju županijskim planovima gospodarenja otpada. 

Jednovrsni građevinski otpad (asfaltni lom, kameni otpad, betonski lom i izdvojeni 

lom opeke i sl) treba odvoziti u stalno smještene asfaltne baze, kamenolome te trajna 

odlagališta, odnosno u RD-e građevinskog otpada, papir, staklo i plastika odvojeni iz 

građevinskog otpada predaju se ovlaštenim sakupljačima i obrađivačima, dok se miješani 

građevinski otpad svih vrsta odvozii na RD-e građevinskog otpada na obradu u mobilnim i 

stacionarnim postrojenjima. 

Postupanje s otpadom koji sadrži azbest prema propisima je utvrđeno na način da 

se takav otpad odlaže na posebno pripremljene plohe na odlagalištima (kasete). 

Prethodnom dokumentacijom inicijalno je odabrano 26 potencijalnih lokacija za 

gospodarenje građevinskim otpadom i građevinskim otpadom koji sadrži čvrsto vezani 

azbest sa prostora PGŽ. Od razmatranih lokacija za izgradnju odlagališta građevnog otpada 

koji sadrži azbest predlažu se lokacije: 

 

Marišćina; za područje Rijeke i Liburnije, Crikveničko-vinodolsko područje i 

područje otoka 

Sović Laz; za područje Gorskog kotara: . 

Također, osim predloženih lokacija po potrebi JLS mogu predložiti i usvojiti druge 

lokacije za potrebe gospodarenja građevinskim otpadom. 

145



3.5. SPRJEČAVANJE NEPOVOLJNA UTJECAJA NA OKOLIŠ 

3.5.1. Zaštita voda i mora 

a) Mjere zaštite voda za piće 

Prema Zakonu o vodama (NN 153/09) određeno je da sva planirana i potencijalna 

izvorišta za javnu vodoopskrbu moraju biti zaštićena od namjernog ili slučajnog 

onečišćenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost 

vode ili na njezinu izdašnost. Uvjeti i način utvrđivanja područja sanitarne zaštite izvorišta; 

mjere za zaštitu izvorišta; smjernice za utvrđivanje posebne naknade za povećana ulaganja 

u javni vodoopskrbni sustav i sustav javne odvodnje otpadnih voda na području zona te 

postupak za donošenje odluke o zaštiti izvorišta, definirani su Pravilnikom o utvrđivanju 

zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 66/2011) i odlukama o zonama zaštite. 

Korištenjem voda, prema Zakonu o vodama, smatra se: zahvaćanje, crpljenje i 

uporaba površinskih i podzemnih voda za različite namjene, pri čemu je opskrba 

stanovništva vodom za piće javni interes i ima prvenstvo u odnosu na korištenje voda za 

ostale namjene koje su pretežno gospodarski interesi, podložni utjecajima tržišta 

(proizvodnja električne energije, navodnjavanje, uzgoj riba, plovidba, zahvaćanje 

mineralne i geotermalne vode, korištenje voda za šport i rekreaciju i slično). 

Administrativne mjere za kontrolu korištenja voda su vodopravne dozvole i koncesije. 

U okviru racionalnog upravljanja vodama, postavljaju se okviri i usklađuje potrebe 

i zahtjevi raznih oblika korištenja voda. Zahvaćanje površinskih voda za razne namjene ne 

smije negativno utjecati na njihovo ekološko stanje koje obuhvaća hidromorfološke 

elemente tj. količinu i dinamiku toka, a crpljenjem podzemnih voda ne smije se narušiti 

njihovo količinsko stanje i hidromorfološko stanje površinskih voda. 

3.5.1.2. Zaštita mora 

Mnogobrojne ljudske aktivnosti na području PGŽ i njihov intenzitet mogu dovesti 

do prekomjernog korištenja resursa, negativnih utjecaja na okoliš i tako smanjenja sociogospodarske 

dobrobiti i kvalitete života na tom području. Granica utjecaja s kopna je 

granica slivnog područja akvatorija. Utjecaji s mora posljedica su aktivnosti koje se 

provode na moru na području akvatorija Županije i šire. 

Glavni uzroci odnosno pokretački mehanizmi pritisaka na morski ekosustav su, na 

prvom mjestu, grad Rijeka sa svojim komunalnim otpadnim vodama, zatim gospodarske 

aktivnosti orijentirane na pomorstvo (luke, brodogradilišta, putnički i teretni terminali), 

bazična kemijska industrija i naftni terminal (rafinerija, petrokemija, terminal JANAF), 

termoelektrana te turizam kao najvažnija gospodarska grana u obalnom području i na 

otocima za koji su izgrađeni brojni hoteli, turistička naselja, autokampovi i nautički objekti 

(sportske lučice i marine). Osim toga, izvori onečišćenja iz aktivnosti u unutrašnjem 

teritoriju županije mogu biti i podzemne vode kao i rijeka Rječina te mnogi bujični tokovi. 

Problemi, kao što su: nedostatno pročišćavanje otpadnih voda, opterećenje mineralnim 

uljima i opasnim tvarima u industrijskim i lučkim područjima, širenje alohtonih (stranih) 

vrsta, cvjetanje štetnih i toksičnih algi i drugo postoje i njihovom rješavanju je potrebno 

pristupiti sustavno. 

146



Određivanje osjetljivosti mora na antropogene utjecaje s kopna i mora je preduvjet 

sustavnog i racionalnog pristupa njegovoj zaštiti sa svrhom očuvanja morskog ekoustava u 

cjelini i mogućnosti njegovog korištenja za različite svrhe, često inkompatibilne: 

rekreaciju, marikulturu, pomorski promet, lučke djelatnosti, ispuštanje otpadnih voda. 

Očuvanje visoke kakvoće mora odnosno postizanje i/ili održavanje dobrog stanja 

morskog okoliša postiže se primjenom mjera sprječavanja, ograničavanja i sanacije 

onečišćenja morskog okoliša, mjera prostorne zaštite kao i kontrole prostornog i 

vremenskog razmještaja aktivnosti koje podrazumijeva prostorno planiranje obalnog 

područja i mora. 

3.5.2. Zaštita od štetnog djelovanja voda i mora 

3.5.2.1. Zaštita od štetnog djelovanja voda 

Zaštita od štetnog djelovanja voda obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od 

poplava, obranu od leda na vodotocima i zaštitu od erozija i bujica. Štetno djelovanje od 

leda na vodotocima na području PGŽ nije značajno. 

Poplave su prirodni fenomeni čije se pojave ne mogu izbjeći, ali se poduzimanjem 

različitih mjera rizici od poplavljivanja mogu smanjiti na prihvatljivu mjeru. Upravljanje 

rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju vjerojatnosti pojave 

poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica za stanovništvo, gospodarstvo i okoliš. 

Prethodne procjene rizika od poplava s kartama rizika su polazišta za planiranje 

preventivnih mjera zaštite od poplava i operativnih mjera obrane od poplava. Planove 

upravljanja poplavama za male slivove na područje Primorsko-goranske županije treba 

izraditi na osnovi novih hidroloških podataka i aktualnih smjernica za uređenje vodotoka i 

slivova. 

Područje ugroženo od erozija je područje na kojem zbog djelovanja površinskih ili 

podzemnih voda dolazi do ispiranja, podrivanja ili odronjavanja zemljišta i do drugih 

štetnih pojava, uslijed čega se, kao i kod poplava, mogu ugroziti život i zdravlje ljudi, 

njihova imovina te poremetiti vodni režim. Bujični tokovi su povremeni ili stalni vodotoci 

u kojima zbog intenziteta oborina i/ili topljenja snijega nastaju nagle promjene u 

protjecanju voda koje mogu imati veliku razornu snagu i mogu uzrokovati jake erozijske 

procese. 

Područje PGŽ djelomično je ranjivo od poplava zbog visokih kišnih intenziteta, 

orografije područja, razmještaja gradova i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim 

površinama te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih sustava. Izgradnjom 

višenamjenskih akumulacija hidroenergetskog sustava Vinodol, bitno je izmijenjen 

prirodni režim otjecanja na području Gorskog kotara. Pretežito je riješen problem velikih 

vodnih valova bujičnih vodotoka zadržavanjem vode u akumulacijama: Lokvarka, Bajer, 

Lepenica i Potkoš 

Površinski vodotoci na području PGŽ bujičnog su karaktera. Analize provedene za 

potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama su pokazale da poplave potencijalno 

ugrožavaju oko 15% kopnenog teritorija Županije, od čega je veći dio danas zaštićen s 

različitim razinama sigurnosti (povratni period). 

Na području PGŽ bujičnim poplavama su ugrožene pojedine urbane sredine i 

turističke zone, prometnice i poljoprivredne površine. Ističe se problematika plavljenja 

147



krških polja zbog nedovoljnog kapaciteta ponornih zona (dolina Lokvarke, crnoluška 

depresija, prezidska kotline). 

Zahvaljujući otpornoj geološkoj podlozi i bujno razvijenoj šumskoj vegetaciji u 

slivovima, erozija je na području Županije u cjelini uzevši je slaba. Područja ugrožena 

erozijom javljaju se na flišnim naslagama (Rječina, Dubračina, Kupica te bujice u slivu 

akumulacija), a opasnost od velikih odrona i klizišta prijeti u slivu Rječine i Dubračine. 

Postoji opasnost od poplava većih razmjera u slučajevima aktiviranje klizišta i zatrpavanja 

ovih vodotoka (kanjon Rječine i Vinodolska dolina). 

Rizici od poplava zbog mogućih iznenadnih rušenja ili prelijevanja visokih brana 

Za sve akumulacije s visokim branama (Bajer, Lepenica, Lokvarka, Tribalj i Valići) 

izrađena je dokumentacija o posljedicama mogućih rušenja njihovih brana, obilježene su 

zone mogućih plavljenja, prikazanih na grafičkom prilogu 3XX ''Uvjeti korištenja i zaštite 

prostora – Područja i dijelovi ugroženog okoliša te područja posebnih ograničenja u 

korištenju''. 

Područja posebnih ograničenja u korištenju, i uspostavljeni su sustavi za 

uzbunjivanje stanovništva. Za potencijalna ugrožena područja određuju se mjere zabrane i 

ograničenja korištenja prostora. U ovim područjima zabranjeno je širenje i otvaranje novih 

građevnih područja, a moguća je samo izgradnja linijskih infrastrukturnih objekata. U zoni 

vodnog vala dozvoljena je interpolacija unutar izgrađenog dijela građevnog područja, uz 

uvjet da se izuzmu površine veće od 2000 m 2 te svi neizgrađeni rubni prostori koji imaju 

širinu veću od 30 metara. 

Erozijski procesi uvjetovani su hidrogeološkim karakteristikama sliva i 

antropogenim djelovanjem kojim je došlo do uklanjanja vegetacije i zadiranja u teren. 

Šumski radovi (nekontrolirana sječa, izvlačenje trupaca, gradnja šumskih vlaka), 

izvođenje velikih građevinskih radova (veliki iskopi i nasipi) i urbanizacija (betonizacija) 

sliva su zahvati zbog kojih može nastati erozija širih razmjera. Navedeni procesi mogu 

poremetiti postojeću erozijsku stabilnost slivnih površina i geomehaničku stabilnost dna i 

pokosa vodotoka. Najveći problemi javljaju se nakon propagacije velikih vodnih valova u 

protočnim profilima korita vodotoka, koji uobičajeno mijenjaju morfologiju, i stvaraju 

velike količine lebdećeg i vučenog nanosa. Osim hidrodinamičkih sila u koritu, koji se 

javljaju prilikom propagacije velikih vodnih valova, kontinuiranu eroziju i velika klizišta 

nastaju naročito zbog geologije (flišna područja) i morfologije sliva (prvenstveno strmost 

terena). 

Radi sprečavanja i otklanjanja erozija i djelovanja bujica grade se i održavaju 

regulacijske i zaštitne vodne građevine, izvode zaštitni radovi i provode mjere zaštite. 

Zaštita od bujica i erozije u samim vodotocima provodi se uređenjem vodotoka 

gradnjama koje smanjuju ili eliminiraju eroziju korita: poprečne bujične građevine 

(bujične pregrade za zaustavljanje nanosa, vodne stube), uzdužne građevine za 

 

zaštitu pokosa bujičnih vodotoka (obalni zidovi, obaloutvrde). 

Za zaštitu od erozija i bujica provode se zaštitni radovi u slivu i koritu bujice: 

pošumljavanje, uzgoj i održavanje zaštitne vegetacije, trasiranje, krčenje raslinja, 

čišćenje korita bujice i drugi slični radovi; 

Potrebno je provesti mjere zaštite od erozije na ogoljenim obalama akumulacija na 

kojima dolazi do velikih periodičnih oscilacija razine vodostaja (Lokvarka); 

148



Mjerama za zaštitu od erozija i bujica smatraju se osobito: zabrana i ograničavanje 

sječe drveća i grmlja, zabrana i ograničavanje vađenja pijeska, šljunka i kamena, 

zabrana odlaganja otpadnih tvari, odgovarajući način korištenja poljoprivrednog i 

drugog zemljišta i druge odgovarajuće mjere; 

Šumske površine podložne eroziji, na strmim padinama u slivovima bujica, štite se 

u kategoriji zaštitnih šuma; 

Veliki zahvati u prostoru kao što su prenamjena šumskih površina u 

poljoprivredne i sječa šumskih površina, ako su izvedeni bez stručnih podloga, 

predstavljaju veliku opasnost za stvaranje novih erozijskih površina. Za navedene 

zahvate treba izraditi protuerozijske elaborate; 

Radi smanjenja erozije i nestabilnosti terena (sprječavanje pojave klizišta) 

obradive površine na vodopropusnim i strmim flišnim područjima trebaju biti 

izvedene terasasto s mrežom odvodnih kanala; 

Sanirati erozijske procese naročito na flišnim naslagama (vodotoci Rječina, 

Dubračina, Kupica, te bujice u slivu akumulacija); 

Sanirati velike odrone i klizišta u slivovima vodotoka: Grohovo u slivu Rječine, 

Slani potok u slivu Dubračine; 

Na erozijska područja i klizišta moraju se primijeniti ograničenja izgradnje. 

Pojačana edukacija stanovništva značajno može pridonijeti preventivnoj zaštiti jer 

se erozija u znatnoj mjeri može umanjiti pravilnim korištenjem zemljišta i 

očuvanjem biljnog pokrova. 

3.5.2.2. Zaštita od štetnog djelovanja mora 

Obale su različite geološke građe i mogu pripadati tlu I, II-III ili IV grupe i stoga i 

različite otpornosti od štetnog djelovanja mora. U cjelini su najotpornije obale oblikovane 

u zonama krša, dok su obale oblikovne u naslagama fliša djelomično podložne ubrzanoj 

eroziji valova. Posebno su osjetljive zone pokrivene naplavinama, kao i žali na području 

krša i fliša. Prilikom planiranja gradnje inženjerskih (infrastrukturnih) građevina, kao i 

građevina komunalne ili turističko-rekreacijske namjene sirovina potrebno je izvršiti 

prethodna istraživanja radi utvrđivanja potencijala rizika i ranjivosti lokacije. 

Za gradove i općine koji imaju morsku obalu preporuča se izraditi kartu ugroženosti 

od djelovanja valova, kao i podizanja razine mora u mjerilu 1:5.000. Toj karti treba 

prethoditi izrada katastra obalnog ruba s naglaskom na katastar prirodnih žala, kao osobito 

ranjivih dijelova obale. Za ovo mikrozoniranje treba izraditi lokalni model štetnog učinka 

valova od dominantnih vjetrova te utjecaj ekstremno visokih razina mora na temelju 

važećih regionalnih prognostičkih modela. Katastar žala trebao bi sadržavati kartografski 

prikaz s vrstom i karakteristikama sedimenta u tijelu žala. 

Nije dopušteno iskopavanje i odnošenje šljunkovitog ili pjeskovitog materijala iz 

tijela žala, kao posebno osjetljivih dijelova obale. Također nije dopušten iskop pijeska i 

šljunka s morskog dna u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina. Prije planiranja obalnih 

građevina (lukobrana, valobrana, gatova i sl.) kao i prije planiranja uređenja kupališnih 

zona potrebno je izraditi odgovarajuću studiju iz koje će se dobiti optimalno rješenje s 

tehničkog i ekološkog gledišta. Studija se mora temeljiti na prethodno obavljenim 

geodetskim, geološkim i hidrografskim mjerenjima. 

149



3.5.3. Zaštita zraka 

Osnovna i najučinkovitija mjera za postizanje ciljeva zaštite zraka je smanjenje 

emisije. Smanjenjem emisije niskih izvora (npr. malih kotlovnica obiteljskih kuća, 

prometa) postiže se poboljšanje kvalitete zraka na lokalnom planu, a smanjivanje emisije 

iz visokih izvora (npr. termoelektrane) smanjuju se opterećenje zraka na regionalnoj 

(županijskoj pa i šire) razini. Problemi daljinskog, prekograničkog onečišćenja, npr. 

mokrog taloženje sumpora i dušika te problem ozona, ne može se riješiti smanjivanjem 

emisija na lokalnoj razini. 

Ovim planom određene su mjere zaštite i poboljšanja kvalitete zraka po sektorima 

utjecaja s prioritetima, rokovima i nositeljima. Mjere su razvrstane na: 

- prioritetne 

- mjere za smanjenje emisija iz najznačajnijih točkastih izvora 

- mjere za smanjivanje emisija iz prometa 

- mjere u sektoru gospodarenja otpadom 

- preventivne mjere 

- mjere smanjivanja nepovoljnih utjecaja zakiseljavanja, eutrofikacije i 

prizemnog ozona. 

3.5.4. Zaštita tla 

3.5.4.1. Građevinsko tlo 

Na temelju litogenetske karte i inženjerskogeološke karte mjerila 1:100.000, 

određeni su tipovi terena odnosno tla za građenje koji imaju različitu razinu geološkog 

hazarda od pojave erozije i nestabilnosti na padinama te deformabilnosti odnosno nosivosti 

tla. To su: 

- zone krša tlo (I grupe): imaju dominantnu rasprostranjenost na obalnom i 

gorskom području, te na otocima; (G-1 s izoliranim zonama G-2: nova 

klasifikacija prema osjetljivosti prostora) 

- zone fliša (tlo II-III grupe): zone na obalnom području i na otocima; (G-2 s 

izoliranim zonama G-3) 

- zone klastita (tlo II-III grupe): zone u gorskom području; (G-2 s izoliranim 

zonama G-3) 

- zone naplavina (tlo IV grupe): su relativno male i izolirane zone na obalnom i 

gorskom području te na otocima. (G-2 do G-3) 

3.5.4.2. Poljoprivredno zemljište 

Poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu 

osobitu zaštitu. Poljoprivrednim zemljištem se smatraju poljoprivredne površine, oranice, 

vrtovi, livade , pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi ribnjaci, trstici i močvare kao i 

drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. 

150



Poljoprivredno je zemljište je ograničen, neobnovljiv ili teško obnovljiv resurs, 

temelj svake poljoprivredne proizvodnje odnosno proizvodnje hrane i stoga treba posebnu 

zaštitu. 

Na području Primorsko-goranske županije ima vrlo malo poljoprivrednog zemljišta 

koje pripada kategoriji osobito vrijedno poljoprivredno tlo (P1) i vrijedno poljoprivredno 

tlo (P2) i stoga se ne smije koristiti u nepoljoprivredne svrhe. 

3.5.4.3. Šumsko zemljište 

Šume i šumska zemljišta zauzimaju 65% površine Županije. Šume primorskog i 

goranskog dijela razlikuju se i po kvantiteti i kvaliteti. Zajedničko im je da općekorisne 

funkcije šuma (utjecaj na vodni režim, klimu, oblikovanje krajolika, na unapređivanje 

turizma i sporta...) prevladavaju nad koristima od iskorištavanja drvne mase. 

Cilj budućeg gospodarenja šumama je održavanje biološke raznolikosti te 

osiguranja gospodarenja na načelima gospodarske održivosti, socijalne odgovornosti i 

ekološke prihvatljivosti. Radi ostvarenja tog cilja potrebno je održavati i eventualno 

proširiti površine pod šumom (uvažavajući i potrebu očuvanja raznolikosti krajobraza i 

nešumskih staništa radi zaštite biološke raznolikosti) i podizati njihove proizvodne 

mogućnosti. 

3.5.4.4. Obale i podmorje 

Obale su različite geološke građe i mogu pripadati tlu I, II-III ili IV grupe i stoga i 

različite otpornosti od štetnog djelovanja mora. U cjelini su najotpornije obale oblikovane 

u zonama krša, dok su obale oblikovne u naslagama fliša djelomično podložne ubrzanoj 

eroziji valova. Posebno su osjetljive zone pokrivene naplavinama, kao i žali na području 

krša i fliša. Prilikom planiranja gradnje inženjerskih (infrastrukturnih) građevina, kao i 

građevina komunalne ili turističko-rekreacijske namjene sirovina potrebno je izvršiti 

prethodna istraživanja radi utvrđivanja potencijala rizika i ranjivosti lokacije. 

Za gradove i općine koji imaju morsku obalu preporuča se izraditi kartu ugroženosti 

od djelovanja valova, kao i podizanja razine mora u mjerilu 1:5.000. Toj karti treba 

prethoditi izrada katastra obalnog ruba s naglaskom na katastar prirodnih žala, kao osobito 

ranjivih dijelova obale. Za ovo mikrozoniranje treba izraditi lokalni model štetnog učinka 

valova od dominantnih vjetrova te utjecaj ekstremno visokih razina mora na temelju 

važećih regionalnih prognostičkih modela. Katastar žala trebao bi sadržavati kartografski 

prikaz s vrstom i karakteristikama sedimenta u tijelu žala. 

Nije dopušteno iskopavanje i odnošenje šljunkovitog ili pjeskovitog materijala iz 

tijela žala, kao posebno osjetljivih dijelova obale. Također nije dopušten iskop pijeska i 

šljunka s morskog dna u svrhu eksploatacije mineralnih sirovina. Prije planiranja obalnih 

građevina (lukobrana, valobrana, gatova i sl.) kao i prije planiranja uređenja kupališnih 

zona potrebno je izraditi odgovarajuću studiju iz koje će se dobiti optimalno rješenje s 

tehničkog i ekološkog gledišta. Studija se mora temeljiti na prethodno obavljenim 

geodetskim, geološkim i hidrografskim mjerenjima. 

151



3.8.5. Zaštita od utjecaja opterećenja na okoliš 

3.5.5.1. Zaštita od buke 

Ugroženost bukom uglavnom je povezana s naseljenošću određenog područja. Na 

području Primorsko-goranske županije u razmatranje za zaštitu od buke ulazi oko 

petnaestak gradova i/ili općina, a grad Rijeka kao najnaseljenije mjesto u županiji s 

obzirom na potencijalni broj stanovništva ugroženog bukom svrstava se u prvi prioritet za 

razmatranje mjera i akcija vezanih za zaštitu od buke. Cestovni promet je najznačajniji 

izvor buke u Županiji. Najugroženije je gusto izgrađeno područje grada Rijeke, ali i 

dijelovi drugih naselja uz ceste s većim intenzitetom prometa. 

Zaštita od buke je vrlo složena zadaća koja obuhvaća niz različitih koordiniranih 

postupaka radi postizanja prihvatljivog stanja buke u radnom i životnom okolišu. 

Obuhvaća mjere zaštite od buke na kopnu, u obalnom području mora, vodi i u zraku. 

Planom se predviđa provođenje slijedećih mjera: 

3.5.5.2. Zaštita od svjtlosnog onečišćenja 

Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima 

uzrokovana unošenjem svjetlosti proizvedene ljudskim djelovanjem. Svjetlosnom 

onečišćenju najviše doprinose velika urbana područja. U Primorsko-goranskoj županiji to 

je grad Rijeka i njegova okolica s pratećim industrijskim i lučkim pogonima, te veća 

naselja u priobalnom dijelu Županije. Javna rasvjeta i ostali izvori svjetla na otvorenom 

(gospodarski i sportski objekti, reklamni panoi…) najistaknutiji su izvori svjetlosnog 

onečišćenja. 

Zaštita od svjetlosnog onečišćenja obuhvaća mjere zaštite od nepotrebnih, 

nekorisnih ili štetnih emisija svjetlosti u prostor u zoni i izvan zone koju je potrebno 

osvijetliti te mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja. 

3.5.6. Uvjeti sprečavanja nepovoljnih utjecaja na krajolik 

Kao polazna osnova za obradu tematike uvjeta sprečavanja nepovoljnih utjecaja na 

krajobraz u prostoru Primorsko – goranske županije za potrebe izrade izmjena i dopuna 

prostornog plana, bila su neka od osnovnih opredjeljenja Konvencije o europskim 

krajobrazima 9 koja se odnose na: 

Ostvarivanje održivog razvoja temeljenog na uravnoteženom i skladnom odnosu socijalnih 

potreba, gospodarskih aktivnosti i okoliša; 

Uzimanje u obzir to, da krajobraz ima važnu ulogu javnog interesa na području kulture, 

ekologije, okoliša i društva te da predstavlja bogatstvo koje pogoduje gospodarskoj 

aktivnosti čijom se zaštitom, upravljanjem i planiranjem može doprinijeti stvaranju radnih 

mjesta; 

9 Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN br. 144/02), 19. rujna 2000 godine. 

152



Svijest o tome da krajobraz doprinosi stvaranju lokalnih kultura i da je osnovna sastavnica 

europske prirodne i kulturne baštine, te da doprinosi dobrobiti čovjeka i jačanju europskog 

identiteta; 

Priznavanje, da je krajobraz važan dio kvalitete života ljudi, gdje god živjeli u gradskim 

područjima i na selu, u degradiranim područjima kao i onima vrlo očuvane kvalitete života, 

u područjima priznatim po iznimnoj ljepoti kao u i svakodnevnom okruženju; 

Uzimanje u obzir da razvoj poljoprivrede, šumarstva, industrijskih i rudarskih proizvodnih 

metoda, te regionalnog planiranja, urbanističkog planiranja, prometa, infrastrukture, 

turizma i rekreacije te, na općenitijoj razini, promjene u svjetskom gospodarstvu vrlo često 

ubrzavaju preobrazbu krajobraza. 

Zbog toga je nužno «ugraditi krajobraz u politike regionalnog i urbanističkog planiranja 

te u politike u vezi s kulturom, zaštitom okoliša, poljoprivredom, socijalnom i 

gospodarskom politikom, kao i u sve druge politike koje bi mogle izravno ili neizravno 

utjecati na krajobraz 10 ». 

U ovom se dijelu krajobraz obrađuje u pogledu smjernica i uvjeta zaštite zbog njegove 

osjetljivosti i mogućih posljedica uzrokovanih razvojnim interesima pošto su «brojna, 

raznovrsna i iznimno vrijedna dobra prirodne i graditeljske baštine, isprepletena u 

jedinstvenim krajobraznim strukturama, dio resursne osnovice gospodarstvenog razvitka 

(posebice u turizmu), ali i temelj očuvanja identiteta zavičaja današnje i budućih 

generacija» 11 , napose iznimnih krajobraza (prvenstveno kategorije tradicionalnog 

kulturnog krajobraza, ali i onih kategorija krajobraza koje se temelje na reprezentativnosti i 

posebnosti unutar županije). Pritom se krajobrazna tematika pokazuje kao problem 

odgovarajućeg uređenja prostora, gdje se uz ostvarivanje zdrave i funkcionalne čovjekove 

okoline prije svega osigurava to, da njegovo djelovanje u prostoru bude čim manje štetno i 

opasno po vrijedne krajobrazne sustave. 

Krajobraz utjelovljuje gotovo sve važnije značajke okoliša – vodu, tlo, geomorfološku 

građu, vegetacijski pokrov te krajobrazno-ekološke i prirodno-zaštitne sustave vrijednosti, 

razne vidove namjene prostora, odnos prema ljudskim naseljima i sl. Istovremeno je on 

važan gospodarski resurs za djelatnosti koje ovise o prostornim datostima; osobito za 

poljoprivredu, vodno gospodarstvo, rudarstvo, šumarstvo, turizam, i dr. Treba posebno 

naglasiti činjenicu uloge krajobraza kao nositelja identiteta i simboliškog značenja što je od 

bitne važnosti za Primorsko-goransku županiju pa do nacionalne razine. Načelna su 

opredjeljenja da postojeće vrijednosti treba štititi i obnavljati. Nove prostorne strukture 

kvalitetno planirati i oblikovati. Razvoj usmjeriti po načelu održivosti. Prirodi osigurati, 

gdjegod je to moguće, nesmetan razvoj. Vrednovanje krajobraza je opredjeljeno 

povoljnošću krajobraznog prostora ili njegovih dijelova za određenu namjenu s vidika 

razvojnih / zaštitnih interesa ili potreba. 

3.5.7. Uvjeti posebnih mjera zaštite 

3.5.7.1. Zaštita od potresa 

10 Zakon o potvrđivanju Konvencije o europskim krajobrazima (NN br. 144/02), 19. rujna 2000 godine. 

11 Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i 

stanovanja, Zavod za prostorno planiranje, 1997. 

153



Od urbanističkih mjera u svrhu efikasne zaštite od potresa, potrebno je konstrukcije 

svih građevina planiranih za izgradnju na području Županije uskladiti sa zakonskim i pod 

zakonskim propisima za predmetnu seizmičku zonu. Za područja u kojima se planira 

izgradnja većih stambenih i poslovnih građevina, potrebno je izvršiti geomehaničko i 

drugo ispitivanje terena kako bi se postigla maksimalna sigurnost konstrukcija na 

predviđene potrese u skladu s EN EC8. 

Odredbama Prostornog plana Županije određuje se nužnim novo seizmotektonsko 

zoniranje cijelog područja Županije u mjerilu 1:100000 koje mora biti usklađeno sa 

seizmičkim zoniranjem Republike Hrvatske. 

Prilikom izdavanja lokacijskih dozvola za rekonstrukcije starijih građevina koje 

nisu projektirane u skladu s propisima za protupotresno projektiranje i građenje, potrebno 

je uvjetovati analizu otpornosti na rušilačko djelovanje potresa, a izdavanje dozvole za 

građenje treba uvjetovati ojačavanjem konstruktivnih elemenata na djelovanje potresa. 

3.5.7.2.Prometna infrastruktura kojom se odvija promet opasnim tvarima 

Opasne tvari koje se najčešće transportiraju kroz Županiju su goriva benzin-diesel, 

plin propan-butan, acetilen, klor, amonijak. Sveukupno se dnevno prevozi oko 20 cisterni 

kapaciteta 30.000 l, koje se pregledavaju i prate kroz tunele duže od 1.000 metara 

(mjesečno cca. 450 cisterni). Pregled cisterni se izvodi, po prethodnoj najavi prijevoznika, 

na lokaciji obilaznog traka tunela Hrasten (smjer Rijeka-Zagreb) i obavljaju ga djelatnici 

vatrogasne postrojbe Autoceste Rijeka-Zagreb d.d. 

Problem opasnim tvarima posebno je intenzivan i na otoku Krku državnom cestom 

102 od Omišlja preko Krčkog mosta prema Zagrebu. Na Krku se nalaze dva gospodarska 

subjekta DINA Petrokemija d.d. i JANAF d.d.. Iz DINA Petrokemije iz Omišlja prema 

Zagrebu u DIOKI prevozi se ukapljeni etilen. Etilen se prevozi pod temperaturom od - 

103°C. Unatrag deset godina bilo je već nekoliko prevrtanja cisterni, ali srećom bez 

posljedica požara ili eksplozije. Treba napomenuti da se od Kukuljanova do Omišlja 

odvijao i prijevoz klora koji se za potrebe DINA Petrokemije prevozio nekoliko puta 

mjesečno. Ukoliko se prijevoz klora ponovo uspostavi, ugrožena su naseljena mjesta uz 

dionicu, a posebno ističemo opasnost po stanovništvo Općine Omišalj. 

3.5.7.3.Pomorski promet 

U pomorskom prometu veće zagađivanje okoliša moguće je očekivati izlijevanjem 

mineralnih ulja i naftnih derivata kod brodskih havarija i prekrcaja na terminalima 

naftovoda JANAF u Omišlju, INA rafineriji Rijeka - Urinj i Mlaka i u prometu Riječkim 

zaljevom. 

Na području kojim upravlja Lučka uprava Rijeka kritični su objekti infrastrukture 

silos i hladnjača. Lučka uprava Rijeka, sukladno Zakonu o sigurnosnoj zaštiti trgovačkih 

brodova i luka otvorenih za međunarodni promet provodi sigurnosnu zaštitu, kao i mjere za 

osiguranje sigurnosne zaštite brodova i luka. Sukladno Pravilniku o rukovanju opasnim 

tvarima, uvjetima i načinu obavljanja prijevoza u pomorskom prometu, ukrcavanja i 

iskrcavanja opasnih tvari, rasutog i ostalog tereta u lukama te načinu sprečavanja širenja 

154



isteklih ulja u lukama, Lučka uprava Rijeka uspostavila je Službu nadzora rukovanja 

opasnim tvarima i provođenja sigurnosnih, odnosno zaštitnih i drugih mjera. 

Izrađeno je Operativno uputstvo s informacijama o svim bitnim činjenicama i 

okolnostima za pristajanje i boravak u luci, smještanju zaštitnih sredstava i dr. Izrađen je i 

Pravilnik kojim se određuju klase i količine opasnih tvari kojima se može rukovati u luci, 

odnosno s kojima brod može ući u luku, mjesta u luci na kojima je dozvoljeno rukovati 

takvim tvarima, mjesta gdje čekaju vozila na utovar-istovar, kao i mjesta za čuvanje 

opasnih tvari, kao i mjesta za čuvanje uklonjenih opasnih tvari, a izrađen je i Pravilnik 

kojim se određuju posebne sigurnosne, zaštitne i druge mjere kod rukovanja opasnim 

tvarima. 

Kod nesreća na moru i izvanrednog onečišćenja okoliša neposredno se angažira 

Županijski operativni centar (ŽOC), koji provodi mjere sukladno Planu intervencija kod 

iznenadnog onečišćenja mora u Primorsko-goranskoj županiji. Planom su utvrđeni 

postupci i mjere za predviđanje, sprječavanje, ograničavanje, spremnost za i reagiranje na 

iznenadna onečišćenja mora i na izvanredne prirodne događaje u moru radi zaštite morskog 

okoliša, zdravlja ljudi i gospodarske uporabe mora. 

Najfrekventniji prometni pravci brodova sa opasnim teretom: 

- Plovni put kroz Kvarner 

- Plovni put kroz Kvarnerić 

- Plovni put kroz Velebitski i Vinodolski kanal 

Ugrožene su sve marine u PGŽ i zbog toga su opremljene eko setovima za 

najnužnije saniranje onečišćene površine mora. U dosadašnjim zagađenjima mora ovisno o 

mjestu štetnog događaja,najčešće su bile zagađene obale vanjskih dijelova otoka i obale 

otoka Krka i Cresa te zapadni dio obale riječkog zaljeva. 

3.5.7.4. Ostale mjere 

Pored navedenih mjera zaštite ovim planom određene su i ostale mjere, kao što su: 

a) Mjere zaštite od poplava 

b) Mjere koje omogućavaju zaštitu od štetnog djelovanja voda, ekstremnih 

vremenskih uvjeta i erozija tla, klizišta 

c) Mjere zaštite od požara otvorenog prostora 

d) Mjere koje omogućuju opskrbu vodom i energijom u izvanrednim 

uvjetima katastrofa ili nesreća 

e) Mjere koje omogućavaju učinkovitije provođenje mjera civilne zaštite i 

f) Mjere zaštite od epidemija i epizotija. 

 

155

SaÅ¾etak ObrazloÅ¾enja Prijedloga Prostornog plana Primorsko ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?