korica 5-6 2009.cdr - Institut za higijenu i tehnologiju mesa

tehnologija mesa UDK: 636.4.085:579.61/.67 

Osnivač i izdavač: Institut za higijenu i tehnologiju mesa, Beograd tehnologija mesa 50 BIBLID: (2009) 5-6, 0494-9846 261-270 

Originalni naučni rad 

Original scientifi c paper 

Prisustvo plesni i mikotoksina u hrani za ishranu svinja – značaj u proceni 

rizika* 

Milićević Dragan 1 , Nikšić Miomir 2 , Baltić Tatjana 1 , Stefanović Srđan 1 , Janković Saša 1 

S a d r ž a j: Radi procene rizika od mikotoksina obavljena su mikološka i mikotoksikološka ispitivanja uzoraka potpunih 

smeša za ishranu svinja koje potiču iz različitih regiona Srbije (n = 18). Ukupan broj plesni i njihova izolacija u uzorcima 

potpunih smeša za ishranu svinja, određivan je standardnom mikrobiološkom metodom. Nakon inkubiranja, na osnovu izgleda 

kolonija i mikroskopske analize obavljena je identifikacija rodova i vrsta plesni. Izolati koji su identifi kovani kao Aspergillus i 

Penicillium vrste podvrgnuti su molekularnoj karakterizaciji na prisustvo gena odgovornog za sintezu OTA (poliketid sinte taza). 

Ukupan broj plesni u ispitanim uzorcima bio je od 0,5 × 10 5 do 4 ×10 6 (CFU/g). U pogledu ukupnog broja plesni (CFU/g) 

sedam (38,3 posto) uzoraka bilo je kontaminirano plesnima iznad maksimalno dozvoljene količine (3 × 10 5 ). Analizom mikopopulacije 

uzoraka potpunih smeša za ishranu svinja izolovano je šest rodova i 14 vrsta plesni. Najčešće su izolovane plesni 

iz roda Penicillium (94,4 posto), zatim Fusarium (55,5 posto) i Paecilomyces (44,4 posto), dok su plesni iz roda Aspergillus 

(22 posto), Mucor (11,1 posto) i Alternaria (5,5 posto) izolovane u manjem procentu. Lančana reakcija polimeraze (PCR) 

postavljena je za 18 izolata DNK koje pripadaju rodovima Penicillium i Aspergillus. Sekvence proizvoda PCR reakcije kod tri 

uzorka poređene su sa nukleotidnim sekvencama gena za poliketid sintetazu (PKS) iz plesni Penicillium i ustanovljeno je da 

uzorci poseduju PKS sekvencu. Razvoj brzih metoda za determinaciju ohratoksogenih plesni ima za cilj unapređenje sistema 

kontrole bezbednosti i kvaliteta hrane. U svakoj fazi proizvodnje i prometa hrane može da se spreči, smanji ili eliminiše rizik 

po krajnjeg korisnika. 

Ključne reči: plesni, mikotoksini, hrana, PCR, procena rizika. 

Uvod 

U oštroj konkurenciji sa ostalim granama stočarstva, 

proizvodnja u svinjarstvu se stalno intenzivi 

ra i racionalizuje. Najveći deo troškova proizvo 

d nje čini hrana, od čije strukture zavisi obim i 

kvalitet proizvodnje. Hrana za životinje je dobar 

hranljivi supstrat za razmnožavanje mnogobrojnih 

saprofitskih mikroorganizama, zbog čega se stalno 

preispituje, kako njen kvalitet, tako i higijenska 

ispravnost. Bazirano na podacima Globalnog monitoringa 

zaštite životne sredine – monitoringu kontami 

nacije hrane i programu procene rizika od mikotoksina 

(Global Environment Monitoring System 

– Food Contamination Monitoring and Asses sment 

Programme – GEMS/food, FAO/WHO), miko toksini, 

po učestalosti pojavljivanja, nutritivnim i zdravstvenim 

poremećajima do kojih dovode (Santin, 

2005) i ekonomskim gubicima (Cast Report, 2003; 

Wu, 2004), predstavljaju veoma ozbiljan, globalan 

problem u sistemu snabdevanja stanovništva hranom, 

naročito u zemaljama u razvoju (Miller, 1998). 

Mikotoksini su toksični, sekundarni metaboliti, 

uglav nom saprofitskih vrsta plesni, koji mogu da 

konta miniraju hranu za ljude i životinje u svakoj 

fazi u lancu ishrane (Bennett i Klich, 2003; Shapira 

i Paster, 2004). 

Štetni efekti mikotoksina ispoljavaju se kroz 

četiri primarna mehanizma: 1. smanjeno uzimanje 

i/ili odbijanje hrane, 2. alteracije u nutritivnom sastavu 

hrane i poremećaju apsorpcije i metabolizmu 

nutritienata (Dänicke i dr., 2004a), 3. poremećajima 

u funkcionisanju endokrinog i egzokrinog sistema i 

4. čitavom nizu bioloških efekata, od kojih su najznačajniji 

kancerogeno, teratogeno, mutageno i imunosupresivno 

delovanje (Oswald i dr., 2005; Voss 

i dr., 2006; Cawdell-Smith i dr., 2007). Posebnu 

opa snost predstavlja mogućnost da se u organizmu 

živo tinja koje su hranjene kontaminiranom hra nom 

*Napomena: Rad je realizovan u okviru projekta „Razvoj brzih metoda za determinaciju ohratoksogenih 

plesni, njihovih metabolita i analiza rizika od ohratoksina A u lancu ishrane ljudi“, ev. broj TP-20207A, koji u 

okviru Programa istraživanja u oblasti tehnološkog razvoja finansira Ministarstvo za nauku i tehnološki razvoj 

Republike Srbije. 

1 

Institut za higijenu i tehnologiju mesa, Kaćanskog 13, 11 000 Beograd, Republika Srbija; 

2 

Univerzitet u Beogradu, Poljoprivredni fakultet, Nemanjina 6, 11 080 Zemun, Republika Srbija. 

Autor za kontakt: Milićević Dragan, dragan@inmesbgd.com 

261

Milićević Dragan i dr. 

Prisustvo plesni i mikotoksina u hrani za ishranu svinja – značaj u proceni rizika 

mogu da utvrde rezidue mikotoksina i/ili nji ho vih 

metabolita u količinama koje mogu da izazo vu 

štetne efekte i kod ljudi. Na taj način, preko namir 

nica životinjskog porekla, mikotoksini ulaze 

u lanac ishrane ljudi (Bryden i dr., 2004; Kabak i 

dr., 2006; Bragulat i dr., 2008). Mada su skoro svi 

miko toksini citotoksični, mnogobrojnim istraži vanji 

ma je utvrđeno da su, prema svojoj zastup ljenosti 

i toksičnosti, najznačajniji toksini produkti sekundarnog 

metabolizma plesni iz rodova Aspergillus, 

Penicillium i Fusarium, Claviceps i Alternaria (Overy 

i dr., 2003; Logrieco i Visconti, 2004). 

Prisustvo mikotoksina u hrani je nepredvidiva 

pojava, jer se uslovi za infekciju, razvoj plesni i 

sintezu toksina menjaju, u zavisnosti od klimatskih 

i drugih činilaca. Sama činjenica da mikotoksini mogu 

da se sintetišu, već za nekoliko dana u povoljnim 

ambijentalnim uslovima, ukazuje na stalnu opasnost 

od njihovog prisustva. Uzimajući u obzir da 

stru čnjaci i istraživači sve češće ukazuju na proizvod 

ne, zdravstvene i reproduktivne smetnje kod domaćih 

životinja koje su prouzrokovane izloženošću 

životinja istovremenom delovanju nekoliko mi kotoksina 

(Fuchs i dr., 2004; Heussner i dr., 2006), 

i to najčešće u niskim koncentracijama, smatrali 

smo da postoji stručna i naučna opravdanost da se 

primenom savremenih analitičkih metoda ispita 

ste pen kontaminacije hrane za životinje plesnima 

i mikotoksinima. Poseban značaj predstavlja izučava 

nje zastupljenosti plesni iz roda Penicillium, 

pri menom savremenih metoda, uključujući i tehnike 

mole ku larne biologije, naročito onih vrsta plesni za 

koje se pouzdano zna da imaju genetski potenci jal 

za sin tezu ohratoksina i uzrokuju mikotoksikoze 

kod ljudi i životinja (Domijan i dr., 2003; Dinis i dr., 

2007). 

Materijal i metode 

Uzimanje uzoraka 

Uzorci potpunih smeša (PS) za završni tov 

svinja standardnog sirovinskog i hemijskog sastava, 

uzimani su direktno sa farmi, iz regiona Sente i 

Šapca (Vladimirci i Bogatić), svakih 30 dana. 

Uzorci su uzimani u skladu sa Pravilnikom o meto - 

da ma uzimanja uzoraka i metodama fizičkih, hemijskih 

i mikrobioloških analiza stočne hrane (Službe ni 

list SRJ, br. 15/87), tako da predstavljaju repre zentativni 

uzorak celokupnog kontingenta hrane koja 

se ispituje. Od primarnog uzorka, nakon homo genizacije, 

uzet je uzorak za laboratorijske analize. 

Tokom šestomesečnog perioda ispitivanja ukupno je 

analizirano 18 uzoraka PS. 

Reagensi 

Sve hemikalije su, po kvalitetu, bile analitičke, 

ili HPLC čistoće. Za određivanje sadržaja ohratoksina 

A (OTA), aflatoksina (AFT), zearalenona (ZEA) 

i deoksinivalenola (DON), u smešama za završni tov 

svinja, koriščeni su standardi mikotoksina Sigma, 

St. Louis, MO, USA. Priprema rastvora standarda 

mi kotoksina i određivanje koncentracije osnovnog 

rastvora standarda mikotoksina obavljena je prema 

me todi za tankoslojnu hromatografiju (TLC), 

(AOAC, 1995). Od osnovnih rastvora standarda mikoto 

ksina, pripremljene su serije radnih rastvora različi 

tih koncentracija, za potrebe pravljenja kali bracione 

prave i određivanje analitičkog prinosa (recovery). 

Hromatografska čistoća standardnih rastvora 

ispitivana je po metodi AOAC (1995), razvijanjem 

hromatograma na koji su naneti standardni rastvori 

mikotoksina. Osnovni rastvori standarda mikotoksina, 

zaštićeni od svetlosti, čuvani su u frižideru na 

temperaturi od –18 ºC, a radni rastvori na +4 ºC. 

Mikološka ispitivanja 

Izolacija i identifi kacija plesni 

Ukupan broj (CFU/g) i izolacija plesni iz uzora 

ka PS određivan je standardnom mikrobiološkom 

metodom (ISO 21527-2:2008), tako što je iz svakog 

razblaženja (od 10 –1 do 10 –5 ) sterilnom pipetom preneto 

po 1 mL u sterilne petrijeve ploče, u triplikatu 

za svaki uzorak. U petrijeve ploče je, zatim, sipano 

12–15 mL hranljive podloge (krompirov dekstrozni 

Difco-agar-PDA ili Čapek kvaščev agar sa doda tkom 

mikronutritijenata-CYA), otopljene i ohlađene na 

oko 45 °C. Inkubiranje inokulisanih ploča oba vljeno 

je u termostatu pri 25 °C, 7 dana. 

Za dobijanje čistih kultura plesni neophod nih 

za identifikaciju, nakon primarne izolacije, izvede 

na je supkultivacija, odnosno presejavanje kolonija 

na PDA i Čapek kvaščev agar sa dodatkom 

mikronutritijenata (CYA), inokulacionom tehnikom 

„tri tačke“. Zasejane ploče inkubirane su u termostatu 

pri 25 °C, do 7 dana. Posle inkubiranja, na osnovu 

makroskopskog izgleda kolonija i mikroskopskog 

pregleda preparata plesni, obavljena je identifikacija 

rodova plesni. Mikromorfološka identifikacija vrsta 

obavljena je primenom ključeva za identifikaciju 

(Nelson i dr., 1993; Pitt, 1998; Samson i dr., 2002). 

Molekularna karakterizacija 

a) Izolacija ribozomalne DNK iz plesni 

Izolacija ribozomalne DNK iz uzoraka plesni 

izvedena je prema metodi Chowa (http://www.fgsc. 

net/fgn/chow.html). 

262

tehnologija mesa 50 (2009) 5-6, 261-270 

b) Vizuelizacija DNK 

Vizuelizacija PCR reakcije i prisustva tDNK 

obavljena je posle elektroforeze. Elektroforeza hro - 

mozomalne, plazmidne DNK i PCR-om umnoženih 

fragmenata je rađena na horizontalnim jednopostotnim 

agaroznim gelovima. 

c) Lančana reakcija polimerizacije (PCR) uzoraka 

hromozomalne DNK izolovane iz plesni 

Analiza prisustva konzerviranog regiona u 

okviru DNK sekvence gena za poliketid sintazu 

AoLC35-12 obavljena je pomoću prajmera AoLC35- 

12L/AoLC35-12R. Navedeni prajmeri koriste se 

za detekciju plesni koje proizvode ohratoksin A 

(Aspergillus carbonarius, A. melleus, A. ochraceus, 

A. sulfureus, Penicillium verrucosum) kao i citrinin 

(P. citrinum i Monascus ruber). Analiza prisustva niskokonzerviranog 

regiona u okviru DNK sekvence 

gena za poliketid sintazu AoLC35-12 obavljena je 

pomoću prajmera AoOTAL/AoOTAR. Navedeni 

prajmeri se koriste za detekciju vrste Aspergilllus 

ochraceus. 

Sekvenciranje PCR proizvoda 

Sekvenciranje PCR proizvoda dobijenog za 

uzorke plesni prajmerima AoLC35-12L i AoLC35- 

12R obavljena je u Italiji u servisu za sekvenciranje 

BMR Genomics-Servizio Sequenziamento, Italy. 

Ana liza dobijenih nukleotidnih sekvenci obavljena 

je pomoću programa ClustalW (http://www.ebi. 

ac.uk/Tools/clustalw/index.html). 

Mikotoksikološka ispitivanja 

Sva ispitivanja obavljena su validovanim i 

akreditovanim metodama za tankoslojnu hro matografiju 

(OTA – Pravilnik o metodama uzima nja 

uzoraka i metodama fi zičkih, hemijskih i mikrobioloških 

analiza stočne hrane, Sl. list SRJ, br.15/87; 

AFTB 1 

– JUS ISO 6651:2005; ZEA – JUS ISO 

6870:2004; DON – AOAC, 1995). Nakon kvalitativne 

detekcije u UV kabinetu, pri 256/366 nm, kvanti 

ta tivno određivanje obavljeno je denzitometrijski 

(Camag TLC Scanner II, povezan sa integratorom 

i pisačem). Sadržaj mikotoksina u ekstraktima uzoraka 

određivan je sa kalibracione prave koja je dobijena 

na osnovu poznatih koncentracija standarda 

mikotoksina. 

Statistička obrada podataka 

Dobijeni rezultati ogleda grupisani su u odgovarajuće 

statističke serije i obrađeni su uz prime nu 

nekoliko matematičko-statističkih metoda, kori šćenjem 

programa OriginLab 7, Anova i MS Excel 2003. 

Metodom analize varijanse F testom obavljeno je 

međusobno poređenje svih grupa. Naknadne analize 

značajnosti statističkih razlika između pojedinih 

grupa izvedene su Tukey testom. Svi testovi su korišćeni 

na nivou rizika od 5 i 1 posto. 

Rezultati i diskusija 

Mikološka ispitivanja 

Na grafikonu 1 prikazan je stepen kontaminacije 

plesnima (A), kao i zastupljenost pojedinih 

rodova plesni (B) u uzorcima potpunih smeša koje 

potiču iz ispitivanih regiona. 

Iz prikazanog grafikona (1A) može da se uoči 

da je ukupan broj plesni u ispitanim uzorcima bio 

od 0,5 × 10 5 do 4 × 10 6 CFU/g. Najveći broj uzoraka 

(9) je bio kontaminiran plesnima u količinama od 

10 5 do 10 6 CFU/g, dok je stepen kontaminacije plesnima 

kod šest (33,3 posto) uzoraka bio iznad 10 6 

CFU/g. Rezultati naših ispitivanja ukazuju da je najveći 

stepen kontaminacije plesnima utvrđen u uzorcima 

koji potiču sa lokaliteta Bogatića (40 × 10 5 

CFU/g). U pogledu ukupnog broja plesni, sedam 

(38,8 posto) uzoraka bilo je kontaminirano ple snima 

iznad propisanih količina (3 × 10 5 ) (Pravilnik o 

maksimalnim količinama štetnih materija i sa stojaka 

u stočnoj hrani, Službeni list SFRJ br. 2/92). 

Ukupan broj plesni može da se smatra i kao indikator 

kvaliteta hrane za životinje, te se kao kritični 

limit smatra 10 5 CFU/g (Chelkowski, 1998). Treba 

naznačiti da su u našim istraživanjima najčešće 

utvrđene toksigene vrste iz roda Penicillium i Fusarium, 

što ukazuje na potencijalnu opasnost od 

penicilintoksikoza i fuzariotoksikoza. Rezultati ispitivanja 

mikopopulacije uzoraka smeša za završni 

tov svinja ukazuju da je kontaminacija plesnima bila 

veoma heterogena, kako po broju izolovanih rodova, 

tako i po izolovanim vrstama plesni (grafikon 1B). 

Na osnovu rezultata mikološkog ispitivanja može da 

se uoči da je izolovano šest rodova i 14 vrsta plesni. 

Izuzev Alternarie alternata i Mucor racemosus, koji 

su utvrđeni u sporadičnim slučajevima, ostale vrste 

plesni su utvrđene u gotovo svim uzorcima. U ukupnoj 

mikopopulaciji najveći udeo pripada plesnima 

iz roda Penicillium, koje su izolovane u 17 (94,4 posto) 

od ukupno 18 analiziranih uzoraka, što predstavlja 

30,6 posto od ukupne izolovane mikopopulacije. 

Pored Penicillium najčešće su izolovane plesni 

iz roda Fusarium (55,5 posto), Paecilomyces (44,4 

posto), dok su plesni iz roda Aspergillus (22 posto), 

Mucor (11,1 posto) i Alternaria (5,8 posto) utvrđene 

u manjem obimu. Zanimljivo je da je u toku perioda 

ispitivanja utvrđena široka lepeza plesni iz roda 

Fusarium. Unutar roda Fusarium izolovane su vrste 

F. equseti, F. moniliforme, F. nivale, F. semitectum, 

263



F. tricinctum i F. avanaceum, poznate kao producenti 

zearalenona, trihotecena i fumonizina (Alldrick, 

2003; Magan i dr., 2003; Stefanaki i dr., 2003; 

Aldred i dr., 2004). Od izolovanih vrsta plesni jedino 

rod Paecilomyces ne pripada u toksigene plesni, ali 

se javlja kao uzročnik oboljenja kod ljudi i životinja 

koja se uobičajeno označavaju kao pecilomikoze. 

Tokom naših ispitivanja, zastupljenost Penicillium 

vrsta pokazivala je trend porasta tokom zimskog perioda, 

dok se kod Fusarium vrsta nije mogla da uoči 

određena pravilnost. Dobijeni rezultati mikoloških 

ispitivanja podudaraju se sa rezultatima sličnih istraživanja 

(Mašić i dr., 2002; Lević i dr., 2004; Jurić i 

dr., 2005; Stanković i dr., 2007; Milićević, 2008), što 

ukazuje na važnost izolovanih vrsta plesni, naročito 

u slučajevima dužeg skladištenja hrane. U ishrani životinja, 

sa nutritivno-zdravstvenog aspekta, veoma je 

važno, pored broja plesni, i prisustvo mikotoksina. 

a i temperatura vezivanja je odstupala u manjoj meri 

od navedene u literaturi, dobijeni proizvodi su 

po dvrgnuti sekvencioniranju da bi se potvrdilo pri sustvo 

gena za poliketid sintetazu. 

Poređenjem dobijenih nukleotidnih sekvenci sa 

nukleotidnim sekvencama gena za poliketid sintaze 

(PKS) iz plesni Aspergillus ochraceus (NRLL 3174), 

A. carbonarius (M333) i A. clavatus (NRRL1) i 

Pe nicillium nordicum (Karolewie i Geisen, 2005) 

do stupnih u NCBI bazi podataka (www.ncbi.nlm. 

nih.gov) korišćenjem ClustalW programa došlo se 

do zaključka da su ove sekvence za izolat 2 međusobno 

homologne od 30,85 do 47,9 posto, a za 

izolat 3 od 37,05 do 47,4 posto, u zavisnosti od 

roda i vrste plesni i da predstavljaju deo nukleotidne 

sekvence gena za PKS, koji se razlikuje od, do 

sada, objavljenih sekvenci gena za PKS plesni 

Aspergillus i Penicillium vrsta (Edwards i dr., 2002; 

Grafikon 1. Ukupan broj plesni (CFU/g) (A) i zastupljenost pojedinih rodova plesni (B) u uzorcima koji 

potiču sa praćenih regiona 

Graph. 1. Total mould count (CFU/g) (A) and occurence of some genera of moulds (B) in samples 

originating from investigated regions 

Molekularna karakterizacija 

Analiza prisustva konzerviranog regiona u 

okviru DNK sekvence gena za poliketid sintazu 

AoLC35-12, pomoću PCR-a, korišćenjem prajmera 

AoLC35-12L/AoLC35-12R, prikazana je u tabeli 1, 

dok su PCR proizvodi, dobijeni umnožavanjem, za 

uzorake 2, 3 i 4 prikazani na slici 1. Razdvajanjem 

amplikona na agaroznom gelu nakon PCR-a urađenog 

za 18 izolata DNK iz plesni sa AoLC35- 

12L/AoLC35-12R prajmerima, kod izolata 2, 3 

i 4 je utvrđeno prisustvo dva benda, dužine oko 

698 bp i 695 bp. Dobijeni proizvod od oko 695 bp 

(za uzorke 2, 3 i 4) može da predstavlja umnoženi 

deo gena za poliketid sintazu koji se razlikuje od, 

do sada, objavljene sekvence koja potiče iz soja 

Aspergillus ochraceus NRRL 3174. Kako je dužina 

dobijenog PCR proizvoda nešto veća od očekivane, 

O’Callaghana i dr., 2003). Rezultati dobijeni u našim 

istraživanjima približno su slični rezultatima 

koje su dobili O’Callaghana i dr. (2003). 

Razlozi za ovoliki stepen odstupanja homolognosti 

mogu da budu mnogostruki. Kao prvo, 

sam biosintetski put OTA još nije u potpunosti 

razjašnjen i dosadašnja saznanja su samo hipotetična 

(Karolewiez i Geisen, 2005). Elongacijom masnih 

kiselina u primarnom metabolizmu dolazi do lančanog 

povezivanja acetil ostataka uz neprestano 

for miranje ketonskih grupa koje se supsekventno 

re dukuju. U uslovima sekundarnog metabolizma 

(Smith i Moss, 1985), kondenzacijom acetata i malonata 

nastaju međuproizvodi koji podležu kondenzaciji 

uz stvaranje jedinjenja prstenaste srtrukture 

(poliketidi). U procesu sinteze ohratoksina nastalim 

pentaketidima se za skelet vezuju različiti su p- 

264

stituenti, formirajući više formi ohratoksina. Izokumarinski 

prsten OTA, najverovatnije, potiče od 

poli ketoda, dok L-fenilalanin potiče od šikiminske 

kise line (Moss, 1998). S obzirom da se u procesu 

sinteze ohratoksina iz pentaketida, za njihov skelet 

vezuju različiti supstituenti formirajući više formi 

ohratoksina, nesporno je da poliketid sintetaza (PKS) 

ima ulogu u sintezi OTA. Međutim, Edwards i dr. 

(2002), su iz kulture Aspergillus ochraceus izolovali 

tri različita PKS gena koji su aktivno transkribovani, 

ali nisu uključeni u biosintezu OTA. 

Međusobno poređenje nukleotidnih sekvenci 

PCR proizvoda dobijenih prajmerima AoLC35–12L 

i AoLC35-12R za izolate plesni 2 i 3, a na osno vu 

analize pomoću ClustalW programa može da se 

zaključi da su ove sekvence međusobno 98,7 posto 

homologne, kao i da predstavljaju deo gena za PKS 

koji se razlikuje od do sada sekvenciranih gena za 

PKS plesni Aspergillus i Penicillium vrsta. Zbog 

još uvek nedovoljno objašnjenog biosintetskog puta 

OTA, neophodna su dalja istraživanja u obla sti 

validacije i aplikacije PCR-a za ispitivanje ohratoksogenih 

plesni na različitim supstratima. Više je 

nego očigledno da se budućnost dijagnostike kao i 

proučavanje prediktivnih modela za kolonizaciju 

plesni i sintezu mikotoksina nalazi u metodama 

molekularne biologije, koje su se pokazale kao najosetljivije 

i najbrže. 


Mikotoksikološka ispitivanja 

Rezultati ispitivanja sadržaja mikotoksina u 

sme šama za završni tov svinja iz ispitanih lokaliteta 

ukazuju da je, u našim ekološkim uslovima, mikološka 

kontaminacija omogućila sintezu mikotoksina 

(grafikoni 2 i 3). Prisustvo aflatoksina u ispitivanim 

uzorcima nije bilo utvrđeno iako je plesan Aspergillus 

fl avus izolovana iz uzoraka koji potiču sa ispitivanih 

lokaliteta. 

Prema rezultatima naših istraživanja, prisustvo 

DON-a utvrđeno je u 10 (55,5 posto) uzoraka, sa 

prosečnim sadržajem od 0,78 mg/kg, dok je prisustvo 

OTA-a utvrđeno u devet (50 posto) uzoraka sa prosečnim 

sadržajem od 0,06 mg/kg. Sadržaj DON-a 

u devet (50 posto) ispitanih uzoraka bio je iznad maksimalno 

dozvoljenih količina (MDK 0,6 mg/kg), 

(Pravilnik o maksimalnim količinama štetnih materija 

i sastojaka u stočnoj hrani, Službeni list SFRJ, 

br. 2/92). U pogledu sadržaja OTA, u jednom uzorku 

koji potiče iz regiona Vladimirci utvrđen je 

sadržaj OTA (0,27 mg/kg) iznad vrednosti propisane 

Pravilnikom (MDK 0,25 mg/kg). Tokom naših 

istra živanja, prisustvo ZEA je utvrđeno u osam 

(44,4 posto) ispitanih uzoraka, najčešće u uzorcima 

koji potiču iz regiona Vladimirci (66,6 posto). U 

pogledu sadržaja ZEA, šest (33,3 posto) uzoraka sadržalo 

je količinu ZEA iznad količina dozvoljenih 

Pravilnikom (MDK 1,0 mg/kg). Razlike u sadržaju 

Tabela 1. Rezultati PCR analize prisustva ohratoksogenog gena u ispitanim izolatima 

Table 1. The results of PCR analysis on the presence of polyketide synthase gene in investigated samples 

Izolat/ Isolate 

Korišćeni prajmeri/ Primers used 

AoLC35-12F/AoLC35-12R AoOTAL/ AoOTAR 

1. Penicillium sp / / 

2. Penicillium expansum 687 bp / 

3. Penicillium sp 695 bp / 

4. Penicillium sp 695 bp / 




8. Aspergillus fl avus / / 








16 Penicillium sp / / 

17 Aspergillus ochraceus. NRRL 3174 520 bp / 

18 Penicillium verrucosum NRRL 3711 / / 

– nije dobijen specifičan signal sa datim prajmerima/ signal not detected using given primers 

265



Slika 1. PCR proizvodi dobijeni umnožavanjem uzoraka 2, 3 i 4 sa prajmerima AolLC35-12F/ 

AolLC35-12R L – DNK marker (GeneRuler 100bp DNA Ladder, Fermentas, Litvanija); 2, 3, 4 – izolati 

plesni broj 2, 3 i 4; 

Picture 1. PCR products obtained by replication of samples No 2, 3 and 4 with the primers AolLC35-12F/ 

AolLC35-12R L - DNK marker (GeneRuler 100bp DNA Ladder, Fermentas, Litvanija); 2, 3, 4 – moulds 

isolates No 2, 3 i 4; 

ZEA u uzorcima poreklom iz regiona Senta i Bogatić 

pokazale su se i statistički visoko značajne (p < 0,001). 

Dobijeni rezultati podudaraju se sa rezultatima 

istraživanja autora iz Srbije (Jajić i dr., 2001; Ma šić 

i dr., 2002; Jurić i dr., 2005; Milićević i dr., 2005; 

Milićević, 2008), kao i rezultatima sličnih ispitivanja 

u Evropi (Müller i dr., 2001; Quillien, 2002; Rasmus 

sen i dr., 2003; Dersjant-Li i dr., 2003; Döll, 

2003; Eriksen i Pettersson, 2004). Dobijeni rezultati 

ukazuju da je, u većini ispitanih uzoraka (55,5 

posto), utvrđena ko-zastupljenost dva ili više mikotoksina, 

koja je bila od minimalnih 0,057 mg/kg, 

(OTA) do maksimalnih 5,0 mg/kg, (ZEA). Razlike 

u zastupljenosti i sadržaju mikotoksina u ispitanim 

uzorcima koji potiču sa praćenih regiona verovatno 

su posledica upotrebe kukuruza različitog porekla 

koji je, prema dostupnim podacima, zbog grešaka 

učinjenim pri skladištenju i manipulaciji, glavni nosilac 

kontaminacije plesnima i mikotoksinima (Bennett 

i Klich, 2003; Sudakin, 2003). Prilikom izvođenja 

relevantnih zaključaka treba da se ima u vidu da 

su istra živanja izvedena na relativno ograničenom 

broju uzoraka. 

Mnogobrojne studije, kao i rezultati monitoringa 

prisustva fungalnih metabolita ukazuju da su fusariotoksini 

najzastupljeniji mikotoksini u hladnim 

i vlažnim klimatima (Severna Amerika, Evropa i 

Azija), (Müller i dr., 2001; Quillien, 2002; Rasmussen 

i dr., 2003; Schollenberger i dr., 2005). Trihoteceni 

se ubrajaju u hidrosolubilne mikotoksine, veoma se 

brzo eliminišu iz organizma, tako da se posle 24 časa 

prisustvo rezidua trihotecena i/ili njihovih metaboli ta 

u tkivima može da utvrdi samo u tragovima (Erik sen 

i dr., 2003; Meky i dr., 2003; Dänicke i dr., 2004b). 

Rezidue ZEA mogu da se utvrde u jestivim delovima 

životinja, hranjenih kontaminiranom hranom, i to, 

najčešće u jetri i mišićima (Zollner i dr., 2002). Iako 

su utvrđene količine OTA u hrani sa ispitivanih farmi 

većinom bile u skladu sa Pravilnikom (Službeni 

list SFRJ, br. 2/92), sigurno je da se ove količine 

mogu negativno da odraze na zdravstveno stanje 

životinja u intenzivnom uzgoju i da je problem mikotoksikoza, 

posebno supkliničkih, aktuelan kod 

svih vrsta domaćih životinja. Prisustvo OTA predstavlja 

veoma važan parametar pri prosuđivanju kontaminacije 

smeša za ishranu svinja, s obzirom da je 

veoma toksičan za svinje, a posebnu opasnost po 

zdravlje ljudi predstavlja mogućnost pojave rezidua 

OTA u namirnicama životinjskog porekla (Gareis i 

Scheuer, 2000; Curtui i dr., 2001; Jorgensen i dr., 

2002; Monaci i dr., 2004). 

Smanjenje proizvodnih i reproduktivnih sposobnosti 

životinja najčešće se vezuje za prisustvo 

mikotoksina u hrani. Međutim, daleko je prihvatljivija 

teza o interakciji između smanjenja nutritivne 

vrednosti hrane kontaminirane plesnima i štetnog 

efekta mikotoksina, naročito u slučajevima kada su 

mikotoksini prisutni u niskim koncentracijama. 

266


Grafikon 2. Zastupljenost mikotoksina u uzorcima koji potiču iz ispitanih regiona (A) i prosečan sadržaj 

mikotoksina (mg/kg) u uzorcima koji potiču iz regiona Vladimirci (B) 

Graph. 2. Presence of mycotoxins in the samples from investigated regions (A) and average mycotoxins 

content (mg/kg) in samples taken from „Vladimirci“ region (B) 

Grafikon 3. Prosečan sadržaj mikotoksina (mg/kg) u uzorcima koji potiču iz regiona Senta (A) i Bogatić 

(B), (ZEA p < 0,001). 

Graph. 3. Average mycotoxins content (mg/kg) in the samples from Senta region (A) and Bogatic (B) 

(ZEA p < 0,001). 

Zaključak 

Rezultati ispitivanja zastupljenosti toksogenih 

plesni i mikotoksina u smešama za tov svinja koje 

potiču iz različitih regiona Srbije ukazuju na značaj 

kontinualnog monitoringa toksigenih plesni i mikotoksina 

u hrani za životinje. Opravdanost ovih 

istraživanja ogleda se u sprečavanju, redukovanju ili 

eliminisanju nutritivnih, produktivnih, a time i ekonomskih 

gubitaka, prvenstveno u primarnoj sto čarskoj 

proizvodnji, što će bitno da utiče na unapređenje 

stočarstva, zdravstvenu zaštitu životinja i do bijanja 

visoko vrednih namirnica životinjskog pore kla 

namenjenih za is hra nu ljudi. Pravilnom pro cenom 

kritičnih kontrol nih tačaka, određivanje kri ti čnih 

limita na naučno zasno vanim činjenicama i pravovremenim 

i više stepenim monitoringom imple mentiranim 

u sistem HACCP-a, bitno će se unapre diti 

sistem upravljanja bezbednošću hrane. U tom pogledu, 

neophodna su i unaprđenja analitičkih tehnika 

za brzu detekciju mikotoksina, dijagnostiku mikoto - 

ksikoza, u radi nji hove prevencije i pravovre menog 

tretmana. 

267


Literatura 


Aldred D., Olsen M., Magan N., 2004. The use of HACCP in 

the control of mycotoxins: the case for cereals, Chapter 

7. In: Magan N, Olsen M, eds. Mycotoxin in Food: 

Detection and Control, Woodhead Publishing Ltd, 139– 

173. 

Alldrick A. J., 2003. Reducing the risk of mycotoxin contamination 

through the application of HACCP and other 

quality management techniques. Aspects of Applied Biology 

68, 139–146. 

AOAC Official Method 986.17 1995. Deoxinivalenol in wheat. 

Thin Layer Chromatographyc Methods, chapter 49, 36. 

Bennett J. W., Klich M., 2003. Mycotoxins. Clinical Mi crobiology 

Reviews 16, 497–516. 

Bragulat M. R., Martínez E., Castellá G., Cabañes F. J., 

2008. Ochratoxin A and citrinin producing species of the 

genus Penicillium from feedstuffs. International Food 

Microbiology, 126, 43–48. 

Bryden W. L., Suksupath S., Taylor D. J., Prasongsidh B. 

C., 2004. Cyclopiazonic acid: Food chain contaminant? 

In: Acamovic T., Stewart C. S., Pennycott T. W., eds. 

Poisonous Plants and Related Toxins CAB International, 

Wallingford, United Kingdom, 134–139. 

CAST Report, 2003. Mycotoxins: risks in plant, animal, and 

human systems. In: Richard, J.L., Payne, G.A. eds., 

Council for Agricultural Science and Technology Task 

Force Report No. 139, Ames, Iowa, USA. 

Cawdell-Smith A. J., Edwards M. J., Bryden W. L., 2007. 

Mycotoxins and abnormal embryonic development. In: 

Panter K.E., Wierenga T. L., Pfister J. A. eds. Poisonous 

Plants: Global Research and Solutions. CABI Publishing, 

Wallingford, United Kingdom. 

Chelkowski J., 1998. Distribution of Fusarium species and their 

mycotoxins in cereal grains. In: Sinha K. K., Bhatnagar 

D., eds. Mycotoxins in agriculture and food safety. New 

York, NY: Marcel Dekker, 45–66. 

Curtui V. G., Gareis M., Usleber E., Martlbauer E., 2001. 

Survey of Romanian slaughtered pigs for the occurrence 

of mycotoxins ochratoxins A and B and zearalenone. 

Food Additives and Contaminants, 18, 730–738. 

Dänicke S., Goyarts T., Valenta H., Razzazi E., Böhm J., 

2004a. On the effects of increasing deoxynivalenol 

(DON) concentrations in pig feed on growth performance, 

utilization of nutrients and metabolism of DON. 

Journal of Animal and Feed Science, 13, 539–556. 

Dänicke S., Valenta H., Doll S., 2004b. On the toxicokinetics 

and the metabolism of deoxynivalenol DON in the pig. 

Archives of Animimal Nutrition, 58, 169–180. 

Dersjant-Li Y., Verstegen M. W. A., Gerrits W. J. J., 

2003. The impact of low concentrations of aflatoxin, 

deoxynivalenol or fumonisins in diets on growing pigs 

and poultry. Nutrition Research Reviews, 16, 223–239. 

Dinis A. M. P., Lino C. M., Pena A. S., 2007. Ochratoxin A 

in nephropathic patients from two cities of central zone 

in Portugal. Journal of Pharmaceutical and Biomedical 

Analalysis, 44 2, 553–557. 

Döll S., Dänicke S., Ueberschär K., Valenta H., Schnur rbusch 

U., Klobasa F., Flachowsky G., 2003. Effects of graded 

levels of Fusarium toxin contaminated maize in diets 

female weaned piglets. Archives of Animal Nutrition, 

57, 311–334. 

Domijan A. M., Peraica M., Miletic-Medved M., Lucic A., 

Fuchs R., 2003. Two different clean-up procedures for 

liquid chromatographic determination of ochratoxin A in 

urine. Journal of Chromatography B, 798, 317–321. 

Edwards S. G., O’Callaghan J., Dobson A. D. W., 2002. PCR- 

-based detection and quantification of mycotoxigenic 

fungi. Mycological Research, 106, 1005–1025. 

Eriksen G. S., Pettersson H., 2004. Toxicological evaluation of 

trichothecenes in animal feed. Animal Feed Science and 

Technology, 114, 205–239. 

Eriksen G. S., Pettersson H., Lindberg J. E., 2003. Absorption, 

metabolism and excretion of 3-acetyl DON in pigs. 

Archives of Animal Nutrition, 57, 335–345. 

Fuchs E., Handl J., Binder E. M., 2004. LC–MS/LC–UV 

analysis of type-A and -B trichothecenes after multifunctional 

MycoSep clean-up. In: Yoshizawa, T. eds., 

New Horizon of Mycotoxicology for Assuring Food 

Safety, 225–232. 

Gareis M., Scheuer R., 2000. Ochratoxin A in meat and meat 

products. Archiv für Lebensmittelhygiene, 51, 102–104. 

Heussner A. H., Dietrich D. R., O’Brien E., 2006. In vitro 

investigation of individual and combined cytotoxic 

effects of ochratoxin A and other selected mycotoxins on 

renal cells. Toxicology in Vitro 20, 3, 332–341. 

ISO 21527-2:2008. Microbiology of food and animal feeding 

stuffs-Horizontal method for the enumeration of yeasts 

and moulds-part 2: Colonz count technique in products 

with water activity less than or equal to 0.95. 

Jajić I., Terzić V., Jurić V., Radanov-Pelagić V., 2001. 

Mycotoxins of maize, soya bean and sunflower meal 

1996-2001. A periodical of Scientific Research on Field 

and Vegetables Crops. Institute of Field and Vegetable 

Crops, Novi Sad, 194–200. 

Jorgensen K., Petersen A., 2002. Content of ochratoxin A in 

paired kidney and meat samples from healthy Danish 

slaughter pigs. Food Additives and Contaminants, 19, 

562–567. 

Jurić V., Abramović B., Bursić V., Radanov-Pelagić V., Jajić 

I., Jurić J., 2005. Evaluation of Feed Components 

Contamination with Ochratoxin A in Vojvodina, Matica 

Srpska Proceedings for Natural Sciences, 108, 17–23. 

JUS ISO 6651:2005. Identičan sa ISO 6651:2001. Hrana za 

životinje – Semikvantitativno određivanje aflatoksina B1 

metodom hromatografije na tankom sloju. 

JUS ISO 6870:2004. Identičan sa ISO 6870:2002. Hrana za 

životinje–Kvantitativno određivanje zearalenona. 

Kabak B., Dobson A. D. W., Var I., 2006. Strategies to prevent 

mycotoxin contaminationm of food and animal feed: a 

review. Critical Reviews in Food Science and Nutrition, 

46, 593–619. 

Karolewiez A., Geisen R., 2005. Cloning a part of the ochratoxin 

A biosynthetic gene cluster of Penicillium nordicum 

and haracterization of the ochratoxin polyketide synthase 

gene Syst. Applied Microbiology, 28, 7, 588–595. 

Lević J., Stanković S., Bočarov-Stančić A., Škrinjar M., 

Mašić Z., 2004. The overview of toxigenic fungi and 

mycotoxins in Serbia and Montenegro. In: Logrieco A., 

Visconti A. (eds), An overview of toxigenic fungi and 

mycotoxins in Europe, Kluwer Academic Publishers, 

Dordrecht, Boston, London, 201–218. 

Logrieco A., Visconti A., 2004. An Overview of Toxigenic 

Fungi and Mycotoxins in Europe. Kluwer Academic 

Publishers, Dordrecht, 259. 

Magan N., Sanchis V., Aldred D., 2003. Role of spoilage 

fungi in seed deterioration, Chapter 28. In: Aurora DK, 

eds. Fungal Biotechnology in Agricultural, Food and 

Environmetal Applications, Marcell Dekker, New York, 

311–323. 

Mašić Z., Jakić-Dimić D., Stanaćev V., Sinovec Z., 2002. 

Pregled kvaliteta smeša za ishranu svinja. Veterinarski 

glasnik, 56, 1–2, 41–52. 

Meky F. A., Turner P. C., Ashcroft A. E., Miller J. D., Qiao 

Y. L., Roth M. J., Wild C. P., 2003. Development of a 

urinary biomarker of human exposure to deoxynivalenol. 

Food and Chemical Toxicology, 41, 265–273. 

268


Milićević D., Sinovec Z., Saičić S., Vuković D., 2005. 

Occurrence of ochratoxin A in feed and residue in 

porcine liver and kidneys. The First Scientific Meeting 

Mycology, Mycotoxicology and Mycoses. Matica Srpska 

Proceedings for natural Sciences, 108, 85–93. 

Milićević D., 2008. The Presence of Ochratoxin in Feedingstuffs 

and Residues in Blood plasma, Liver and Kidneys of 

Slaughtered Swine, Doctorial Thesis, University of Novi 

Sad. 

Miller J. D., 1998. Global significance of mycotoxins. In: 

Miraglia M., van Egmond H., Brera C., Gilbert J. 

eds. Mycotoxins and Phycotoxins – Developments in 

Chemistry, Toxicology and Food Safety Alaken Inc., 

Ford Collins, Colorado, 3–15. 

Monaci L., Tantillo G., Palmisano F., 2004. Determination of 

ochratoxin A in pig tissues by liquid–liquid extraction/ 

clean-up and high performance liquid chromatography. 

Analytical and Bioanalytical Chemistry, 378, 1777– 

1782. 

Moss M. O., 1998. Recent studies of mycotoxins. Society for 

Applied Microbiology Symposium Series, 27, 62S–76S. 

Müller H. M., Reimann J., Schumacher U., Schwadorf K., 

2001. Further survey of occurrence of Fusarium toxins 

in wheat grown in southwest Germany. Arch Tierernahr, 

54, 173–182. 

Nelson P. E., Desjardins A. E., Plattner R. D., 1993. Fumonisins, 

mycotoxins produced by Fusarium species: Biology, 

chemistry and significance. Annual Review of 

Phytopatholy, 31, 233–249. 

O’Callaghan J., Caddick M. X., Dobson A. D. W., 2003. 

A polyketide synthase required for ochratoxin A biosynthesis 

in Aspergillus ochraceus. Microbiology, 149, 

3485–3491. 

Oswald I. P., Martin D. E., Bouhet S., Pinton P., Taranu I., 

Accensi F., 2005. Immunotoxiological risk of mycotoxins 

for domestic animals. Food Additives and Contaminents, 

22, 354–360. 

Overy D. P., Seifert K. A., Savard M. E., Frisvad J. C., 2003. 

Spoilage fungi and their mycotoxins in commercially 

mar keted chestnuts. Journal of Food Microbiology, 2737, 

1–9. 

Pitt J. I., 1988. A laboratory guide to common penicillium 

species. 2 nd ed. Commonweath Scientific and Industrial 

Research Organization, North Ryde, Australia. 

Pravilnik o maksimalnim količinama štetnih materija i sastojaka 

u stočnoj hrani, 1992. Službeni list SFRJ, br. 

2/92. 

Pravilnik o metodama uzimanja uzoraka i metodama 

fizičkih, hemijskih i mikrobioloških analiza stočne 

hrane, 1987. Službeni list SRJ, br.15/87). 

Quillien J. F., 2002. Les mycotoxines. INRA-Fair Flow 4, 

France. 1–21. 

Rasmussen P. H., Ghorbani F., Berg T., 2003. Deoxynivalenol 

and other Fusarium toxins in wheat and rye flours on the 

danish market. Food Additives Contaminent, 20, 396– 

404. 

Samson R. A., Hoekstra E. S., Frisvad J. C., Filtenborg O., 

2002. Introduction to Food and Airborne Fungi, 6 th ed. 

Centraalbureau voor Schimmelcultures, Utrecht, Netherlands. 

Santin E., 2005: Mold growth and mycotoxin production. In: 

Diaz, D.E. eds., The mycotoxin blue book. Nottingham 

University Press, Nottingham, United Kingdom, 225– 

234. 

Schollenberger M., Drochner W., Rufle M., Suchy S., Terry- 

-Jara H. T., Muller H. M., 2005. Trichothecene toxins 

in different groups of conventional and organic bread of 

the German market. Journal of Food Composition and 

Analysis, 18, 69–78. 

Shapira R., Paster N., 2004. Control of mycotoxins in storage 

and techniques for their decontamination. In: Magan 

N., Olsen M., eds., Mycotoxins in Food. Detection and 

Control. CRC Press, Woodhead Publishin Limited, 

England, 190–223. 

Smith J., Moss M., 1985. Mycotoxins–Formation, analysis and 

significance. Jony Wiley&Sons Ltd, Chichester, Great 

Britain. 

Stanković S., Lević J., Krnjaja V., Bočarov-Stančić A., 

Tančić S., Kovačević T., 2007. Frequency of toxigenic 

Fusarium species and fusariotoxins in wheat grain in 

Serbia. Zbornik Maticе srpskе/Proceedings for Nature 

Sciences, 113, 93–102. 

Stefanaki I., Foufa E., Tsatsou-Drista A, Dais P., 2003. Och ratoxin 

A concentration in Greek domestic wines and dried 

vine fruits. Food Additives Contaminent, 20, 74–83. 

Sudakin D. L., 2003. Trichothecenes in the environment: relevance 

to human health. Toxicology Letters, 143, 97–107. 

Voss K. A., Gelineau-vanWaes J. B., Riley R. T., 2006. 

Fumonisins: Current research trends in developmental 

toxicology. Mycotoxin Res., 22, 61–69. 

Wu F., 2004. Mycotoxins risk assessment for the purpose of 

setting international regulatory standards. Environmental 

Sciences and Technology, 38, 15, 4049–4055. 

Zollner P., Jodlbauer J., Kleinova M., Kahlbacher H., Kuhn 

T., Hochsteiner W., Lindner W., 2002. Concentration 

levels of zearalenone and its metabolites in urine, muscle 

tissue, and liver samples of pigs fed with mycotoxincontaminated 

oats. Journal of Agricultural and Food 

Chemistry, 50, 2494–2501. 

Presence of moulds and mycotoxins in pigs’ feed – significance in risk assesment 

Milićević Dragan, Nikšić Miomir, Baltić Tatjana, Stefanović Srđan, Janković Saša 

S u m m a r y: The aim of this paper was to provide detailed insight into the level of contamination of complete feeding 

mixtures intended for fattening pigs with mycotoxins-producing fungi and mycotoxins (n = 18). Isolation and enumeration 

of fungal propagules were done on solid media using the standard microbiological procedure. These plates were incubated, 

the number of colonies was determined and moulds genera and species identifi cation was carried out using colonies 

morphological determination and microscopic analysis. Isolates identified as Aspergillus and Penicillium species were 

subjected to molecular characterization for the presence of genes responsible for the synthesis of OTA (polyketide synthase 

gene-PKS). Total fungal counts (CFU/g) ranged from 0,5x10 5 to 4x10 6 . From a total samples analysed, seven samples had 

fungal counts higher than the limit established by Serbian regulations (3x10 5 ). During a mycological analysis of complete 

feeding mixtures intended for fattening pigs, a total of six genera and 14 species of moulds were identifi ed and the most frequent 

269



one was genus Penicillium (94,4%). The moulds from genus Fusarium were isolated in 55,5% and Paecilomyces in 44,4% of 

the samples from investigated localities. Other fungi from the genera Aspergillus (22%), Mycor (11,1%) and Alternaria (5,5%) 

were represented in a lesser amount. Polymerase chain reaction (PCR) was performed on 18 isolates of the DNA belonging to 

families Penicillium and Aspergillus. The sequences of PCR reaction products in three samples were compared with nucleotide 

sequences of genes for polyketide synthase gene (PKS) from Penicillium dance and found that the samples posessed PKS 

sequence. The traditional methods for identifi cation of ochratoxin-producing fungi are time-consuming and labor-intensive. 

Rapid and specifi c detection of ochratoxin-producing fungi is important for ensuring microbiological quality and safety of feed 

and food. 

Key words: moulds, mycotoxins, feedingstuffs, PCR, risk assessment. 

Rad primljen: 26.10.2009. 

Rad ispravljen: 14.12.2009. 

Rad prihvaćen: 15.12.2009. 

270

korica 5-6 2009.cdr - Institut za higijenu i tehnologiju mesa

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?