Lynne McTaggart - Što vam liječnici ne govore.pdf
Istina o opasnostima moderne medicine Moderna medicina nudi nam mnoštvo „čudotvornih“ lijekova i tretmana. No jeste li znali da za većinu njih nikada nije znanstveno dokazana nikakva učinkovitost, a kamoli sigurnost. Drugim riječima, neki od njih za vas neće učiniti ništa, a druge prate tako ozbiljni rizici da ćete od njih imati više štete nego koristi. Što vam liječnici ne govore nudi vam informacije koje morate znati želite li se pobrinuti za svoje zdravlje – prije no što posjetite liječnika.
Istina o opasnostima moderne medicine
Moderna medicina nudi nam mnoštvo „čudotvornih“ lijekova i tretmana. No jeste li znali da za većinu njih nikada nije znanstveno dokazana nikakva učinkovitost, a kamoli sigurnost. Drugim riječima, neki od njih za vas neće učiniti ništa, a druge prate tako ozbiljni rizici da ćete od njih imati više štete nego koristi. Što vam liječnici ne govore nudi vam informacije koje morate znati želite li se pobrinuti za svoje zdravlje – prije no što posjetite liječnika.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Š T O V A M L I J E Č N I C I N E G O V O R E<br />
Stornalologija: sigurna, d o k se <strong>ne</strong> d o k a ž e suprotno<br />
S brojnim kolegama, istraživačima iz odjela za radiologiju, medicinu i medicinsku<br />
fiziologiju, objavio je studiju u kojoj su radioaktivni amalgamski ispuni<br />
slavljeni LI zube odraslih ovaca. (Radioaktivnim je amalgamom živa »označena«,<br />
tako da se može lako pratiti. Time je također izbjegnuta potreba kontrole<br />
jer živa iz hra<strong>ne</strong>, zraka ili vode nije bila obilježena. Ovce su odabra<strong>ne</strong><br />
jer su njihove fiziološke reakcije, smatra se, najsličnije ljudskima.)<br />
Tijekom 29 dana znat<strong>ne</strong> količi<strong>ne</strong> žive pojavile su se u plućima, probavnom<br />
traktu i ćeljusnom tkivu ovaca. Čim bi živa bila apsorbirana, navodi se<br />
u studiji, »visoke koncentracije zubnog amalgama ubrzo bi bile lokalizira<strong>ne</strong> u<br />
jetri i bubrezima«. U istom razdoblju izmjere<strong>ne</strong> živi<strong>ne</strong> pare u ustima ovaca<br />
21<br />
približile su se vrijednostima utvrđenima kod ljudi u prethodnim studijama.<br />
Skeniranje cijelog tijela pokazalo je da su znat<strong>ne</strong> količi<strong>ne</strong> žive sadrža<strong>ne</strong> i u<br />
mozgu, srcu i <strong>ne</strong>koliko endokrinih žlijezda. Zaključak je studije:<br />
Naši laboratorijski nalazi u ovom istraživanju u opreci su s a<strong>ne</strong>gdotalnim<br />
mišljenjem medicinske struke, kojv, tvrdi da su amalgamski zubni ispuni<br />
sigurni. Eksperimentalni pokazatelji koji podupiru sigurnost amalgama u<br />
najboljem su slučaju tanki... Na temelju naših rezultata zaključujemo da<br />
dentalni amalgami mogu biti glavni izvor kronič<strong>ne</strong> izloženosti živi. 22<br />
U nizu studija, u kojima su amalgamski ispuni stavljani životinjama, dr.<br />
Vimy je otkrio da je funkcija bubrega (određena stupnjem klirensa inzulina)<br />
drastično smanjena — čak do 50 posto tijekom jednog mjeseca. Živa je također<br />
povisila razi<strong>ne</strong> kalija i natrija u urinu, a smanjila razi<strong>ne</strong> albuinina u kivnom<br />
serumu, u vodi topljivog proteina, zbog izlučivanja krvi u urinu. Promje<strong>ne</strong><br />
u omjeru natrija i kalija u krvi brzo dovode do simptoma umora, slabosti<br />
mišića i <strong>ne</strong>pravilnosti u radu srca. Kada su razi<strong>ne</strong> natrija u krvi niske,<br />
bubrezi su potaknuti na otpuštanje enzima nazvanog renin, koji uzrokuje<br />
povišenje krvnog tlaka. Dr. Vimy i njegovi kolege proveli su gotovo dva desetljeća<br />
u ispitivanju učinaka amalgamskih ispuna na ovcama, majmunima i,<br />
u skorije vrijeme, na ljudima. Iako je do danas objavljeno 12.000 radova o<br />
opasnostima amalgama, samo se zahvaljujući interesu uglednih medicinskih<br />
zavoda, poput onoga na Sveučilištu Calgary, i njihovih pronalazaka razor<strong>ne</strong><br />
snage, problematika amalgamskih ispuna počela zagrijavati, posebice u Sjevernoj<br />
Americi.<br />
Dokazi koje su dr. Vimy i drugi objavili pokazuju da živa iz amalgamskih<br />
ispuna migrira u ijelesna tkiva nanoseći štetu — svojevrsno »trovanje s vremenskim<br />
otpuštanjem", kako je to Vimy nazvao.<br />
Razmjeri te štete još uvijek se istražuju. »Rezultati pokazuju da postoji rizik,<br />
<strong>ne</strong> znamo sa sigurnošću koliko je velik, ali svakako je razborito ispitati<br />
ga i razmotriti«, napominje Vimy.- 5<br />
U njegovim prvim pokusima s ovcama radioaktivna je živa dospjela do<br />
želuca, jetre, lijevog i desnog bubrega, u usnu šupljinu, pilića i probavni<br />
trakt, mozak, srce i endokri<strong>ne</strong> žlijezde. »<strong>Što</strong> je tkivo gušće, to je veća količina<br />
nakuplje<strong>ne</strong> žive«, kaže Vimy. 2/1<br />
Ovce su prvobitno odabra<strong>ne</strong> za studiju na Sveučilištu Calgary jer su o<strong>ne</strong><br />
izraziti preživači — preciznije, po cijeli dan žvaču. Dr. Vimy i njegov tim krenuli<br />
su od pretpostavke da ako živa <strong>ne</strong> bi ušla u tkiva i orga<strong>ne</strong> ovce, tada <strong>ne</strong><br />
bi ušla ni u tkiva ili orga<strong>ne</strong> bilo kojega drugog živog bića. »Ovce predstavljaju«,<br />
ukratko su objasnili, »scenarij najgorega mogućeg slučaja«.^<br />
lako je fiziološka reakcija ovaca slična onoj ljudskoj, dr. Vimy i njegovi<br />
kolege bili su predmetom poruge zbog korištenja ovaca jer je učestalost njihova<br />
žvakanja veća <strong>ne</strong>go kod ljudi, a imaju i više <strong>ne</strong>go jedan želudac, te posljedično<br />
i više bakterija za probavu. (Medicinski tisak nastojao je omalovažiti<br />
nalaze s naslovima poput ovog: »Ovce loše za amalgamske plombeeee«.)<br />
Tako je ekipa dr. Vimyja odlučila ponovili svoj eksperiment, ovaj put na<br />
majmunima. Izabrali su majmu<strong>ne</strong> jer je njihov obim žvakanja sličniji onom<br />
ljudskom, kao što su to i njihovi zubi, njihova prehrana, učestalost hranjenja,<br />
način žvakanja i fiziologija organa. Istraživači su u majmunima našli isti obrazac<br />
za deponiranje žive — u ustima, plućima, probavnom traktu — kao<br />
kod ovaca. "<br />
2<br />
Vimyjeve studije na životinjama obranio je od optužaba rad profesora H.<br />
Vaskena Aposhiana, pročelnika Odjela za molekularnu i staničnu biologiju<br />
Sveučilišta Arizona u Tusconu. Aposhian i njegov tim pobrojali su amalgamske<br />
ispu<strong>ne</strong> volontera, na osnovi kojih su pratili rezultat. Ispitanicima je tada<br />
dan 2,3-dimerkaptopropan-l-sulfonat (DMPS), kelator koji se veže uz živu i<br />
uklanja je iz tijela putem urina. Analiza rezultata pokazala je da što je više<br />
amalgama u zubima, to je više amalgama u tijelu, izlučenog uz DMPS. Aposhianov<br />
je tim pritom uspio pokazati i da su dvije treći<strong>ne</strong> žive izluče<strong>ne</strong> u urinu<br />
sudionika te studije dolazile od njihovih amalgamskih plombi.' 7<br />
270<br />
271
Change language