PRIRUČNIK za nastavnike

ŠTO? Sadržaji GOO-a
S druge strane, iako se u prvi mah čini kontradiktorno, imamo potrebu odvajanja od grupe ili barem isticanja
nekih naših specifičnih razlika unutar određene skupine. Tijekom puberteta ova faza vrlo je vidljiva kada
mladi kod sebe naglašeno istražuju različite karakteristike u odnosu na druge, nešto što će ih kao osobe
odvojiti od mnoštva i učiniti autonomnim i posebnim.
Radeći na temi identiteta važno je dakle, imati na umu ove dvije, naizgled suprostavljene težnje tj. potrebe,
1) potreba za pripadnosti (sličnosti) i 2) potreba za autonomijom (razlike). Unutar razredne skupine veći je
izazov raditi na uvažavanju različitosti jer su razlike obično izvor potencijalnih problema i sukoba. Poželjno
je ove dvije potrebe uvijek dovoditi u korelaciju tj. raditi sistemom tračnica bilo da je riječ o istraživanju
sličnosti i razlika između dvije osobe ili između većih društvenih grupa.
U školi koja gaji interkulturalne vrijednosti paralelno se ističu ključne sličnosti i poveznice, zajedno s
razlikama i drugim posebnostima koje skupno daju dubinu, širinu i koloritet školskoj zajednici. Takva
škola postaje prostorom gdje djeca slobodno izražavaju svoju individualnost, a različitosti nisu prepreka
komunikaciji, timskom radu i prijateljstvu.
Predrasude, stereotipi, diskriminacija
Ovi pojmovi već su nekoliko puta spomenuti u prethodnom tekstu. Razlog tomu je što uz društvenu
dimenziju, ovdje najviše govorimo i utječemo na smanjenje ovih pojava. Djeca su ih sklonija jasnije izražavati
od odraslih koji obično negiraju da uopće posjeduju ikakve predrasude. Nerijetko se nalaze na podsvjesnom
nivou jer su često formirane i potječu iz šireg društvenog miljea zajednice, njene povijesti, kulture, tradicije,
medijskog sadržaja i sl. te na taj način utječu u su-odgoju članova zajednice. Zbog takvog suptilnog suživota
s predrasudama i stereotipima svakodnevnice, ovu temu nije uvijek lako i jednostavo osvijestiti tj. utjecati
na promjenu već nekih uvjetovanih ponašanja i stavova kod djece i mladih.
Stereotipi se odnose na ideje koje imamo o drugima, pa služe i kao sredstvo kategoriziranja. Za njih je
tipično pretjerivanje u pripisivanju nekih obilježja grupi kao cjelini. Mogu biti pozitivni i negativni. Pozitivni
stereotipi najčešće se javljaju prema vlastitoj grupi, a negativni prema drugim i drugačijim grupama.
Predrasude su čvrsta negativna uvjerenja o drugim grupama koja se oblikuju na temelju jedne ili manjeg
broja značajki te grupe (boja kože, visina, debljina itd.). One često vode u diskriminaciju, jer omogućuju
da se pripadnicima grupa koje su žrtve predrasuda oduzmu određena prava pod izgovorom da ih oni
ne zaslužuju. Predrasude pojedincu pomažu da opravda ugnjetavanje drugoga, a da pri tome ne ugrozi
pozitivan stav o sebi. (Spajić Vrkaš, V. 2004.)
Jedan od tipičnih primjera su rodno-spolne uloge kojima se na gore spomenut način, definira uloga i
ponašanje dječaka i djevojčica u društvu. Prilikom rada na temi nasilja u vezama, jedna je nastavnica
dala primjer kako djevojke iz tog razreda nemaju problem opravdati takvo nasilje i kategorizirati ga kao
način izražavanja ljubavi. Dakle, trebamo imati u vidu da će šira društvena slika utjecati na grupu s kojom
radimo. S druge strane i dugoročno gledano, učenici/ice uključeni u promišljanje i rad na suzbijanju
predrasuda i stereotipa, imaju povratni utjecaj na zajednicu u kojoj žive, na promjenu stavova i usvajanje
interkulturalnih vrijednosti, što nas može motivirati da ove teme obradimo dublje i sadržajnije.
Socijalni otklon i status prema pripadnicima druge nacionalnosti, rase, vjeroispovijesti, socijalnog statusa,
određenih društvenih skupina, možemo preispitati u nekoliko vježbi koje se nalaze u ovom priručniku. 26
26 Vježba „Korak po korak”; točkice; zid predrasuda.
47