ISKUSTVA knjiga - Juni 2012
ISKUSTVA knjiga - Juni 2012
ISKUSTVA knjiga - Juni 2012
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
UNIVERZITET U SARAJEVU<br />
SLUŽBA ZA MEÐUNARODNU SARADNJU © <strong>2012</strong><br />
UNIVERZITET U SARAJEVU<br />
<strong>ISKUSTVA</strong><br />
stipendista sa<br />
Univerziteta u Sarajevu<br />
na univerzitetima u<br />
Evropskoj uniji<br />
Fotografija: Naida Šehic
- I S K U S T V A -<br />
Izdavač: Univerzitet u Sarajevu<br />
Služba za međunarodnu saradnju, ©<strong>2012</strong><br />
Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina<br />
U saradnji sa<br />
Fondacijom kralja Baudouina<br />
Rue Brederodestraat 21<br />
B-1000 Brisel, Belgija<br />
Glavni i odgovorni urednik: prof. dr. Faruk Čaklovica<br />
Stručni odbor: Jasna Bošnjović, Adnan Rahimić<br />
DTP: Adnan Rahimić<br />
Fotografije obezbjeđene od strane stipendista ERASMUS MUNDUS 2 programa mobilnosti.<br />
Ovaj materijal je pripremljen od strane Službe za međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu u saradnji<br />
sa Evropskom Komisijom, programom mobilnosti ERASMUS MUNDUAS Action 2 i Fondacijom Kralja<br />
Baudouina.<br />
Informacije iz ovog vodiča su pripremljene za privatnu i nekomercijalnu upotrebu za studente i članove<br />
osoblja koji učestvuju u programu Erasmus Mundus Action 2. Nije dozvoljeno kopiranje ili objavljivanje<br />
dijelova ovog vodiča bez prethodnog odobrenja urednika. U slučaju kopiranja ili plagijarizma ovog vodiča,<br />
potrebno je naglasiti da su informacije ustupljene ljubaznošću Službe za međunarodnu saradnju<br />
Univerziteta u Sarajevu.
<strong>ISKUSTVA</strong><br />
stipendista Univerziteta u Sarajevu<br />
na univerzitetima u Evropskoj Uniji<br />
Sarajevo, <strong>2012</strong>.
- I S K U S T V A -<br />
SADRŽAJ:<br />
Emina Mameledžija:<br />
Ono što me je dočekalo, nadmašilo je sva moja očekivanja ...<br />
Sabina Mehić:<br />
Uživali smo mnogo pogodnosti besplatno ...<br />
Elvedin Tahirovic:<br />
Jednostavna prijavna procedura ...<br />
Amina Žigo:<br />
Januar u Gentu je najljepši ...<br />
Luka Culjak<br />
Razmjena - obogacenje socijalnog i akademskog života ...<br />
Selma Kadic:<br />
Dali su mi lekcije koje nikad necu zaboraviti ...<br />
Naida Šehic:<br />
Nezaboravna studentska razmjena ...<br />
Vildana Karic:<br />
Gent - grad studenata i bicikala ...<br />
Maja Arslanagić<br />
Ko je rekao da se snovi ne mogu ostvariti ...<br />
Dženana Kapo:<br />
Neprocjenjivih deset mjeseci u Bolonji ...<br />
Alen Duspara:<br />
Dosta je razloga zbog kojih bih sve ovo ponovio ...<br />
Nedim Jahić:<br />
Stipendija je razvila moju samostalnost ...<br />
Nena Marković:<br />
Zašto Latvija Zašto ne! ...<br />
Jelena Kalinić:<br />
Ruska bajka u Sofiji ...<br />
22<br />
21<br />
10<br />
Jasmina Mrkonja<br />
Stekla sam prijatelje za cijeli život ...<br />
Denis Piplaš:<br />
Sve je organizovano da se studentu olakša ... 24<br />
9<br />
16<br />
14<br />
23<br />
18<br />
20<br />
8<br />
13<br />
17<br />
19<br />
12<br />
6
- I S K U S T V A -<br />
U ovoj priručniku možete pročitati „iskustva“ naših<br />
stipendista koji su boravili ili borave na partnerskim<br />
univerzitetima u zemljama članicama Evropske unije u<br />
statusu korisnika stipendije. Opisom svojih doživljaja i<br />
priloženim slikama željeli su približiti studentima,<br />
nastavnicima i saradnicima detalje procesa prijave,<br />
dolaska u zemlju boravka, kao i životno iskustvo i<br />
iskustvo studiranja.<br />
Na ovaj način ohrabrujemo sve zainteresirane da se<br />
prijave na ponuđene programe mobilnosti i dožive<br />
makar dio onog što je predstavljeno u ovom<br />
promotivnom materijalu.
Emina Mameledžija, stipendista na Univerzitetu u Heidelbergu, Njemačka<br />
ONO ŠTO ME JE DOCEKALO<br />
NADMAŠILO JE SVA MOJA<br />
OČEKIVANJA<br />
Stigla sam na aerodrom u Stuttgart i stala u red za<br />
kontrolu putnih isprava za „non EU citizens“.<br />
„Kojim povodom boravite u Njemačkoj“<br />
„Studentska razmjena na Univerzitetu u Heidelbergu“,<br />
odgovorila sam ponosno smrknutom gospodinu na<br />
šalteru.<br />
Odmah po slijetanju, uputila sam se u Heidelberg. Ono<br />
to me dočekalo, nadmašilo je sva moja očekivanja.<br />
Počev od prvog dana, sve je bilo upravo onako kako je<br />
pisalo u svim njihovim prospektima. Dakle, odmah sam<br />
se uputila na odgovarajuću adresu gdje su već čekali<br />
gospoda iz studentskog servisa koji su obavili sve<br />
administrativne poslove i dali mi ključ od studentskog<br />
doma u kojem sam bila smještena. Poučena iskustvom iz<br />
BiH, doslovno sam bila šokirana organiziranoću i<br />
preciznošću kojom je sve bilo odrađeno.<br />
Niti u jednom trenutku se nisam osjećala izgubljeno ili<br />
bespomoćno. Ipak je riječ o univerzitetskom centru sa<br />
dugom historijom primanja stranih studenata na<br />
razmjene, to je uočljivo na svakom koraku.<br />
Heidelberg je mali, srednjovjekovni grad sa prelijepim<br />
dvorcem i UNESCO zaštičenim mostom, okružen<br />
prirodom. Uvijek je pun turista i odiše romantičnom<br />
idilom. Nemoguće je porediti ga sa bilo kojim drugim<br />
njemačkim gradom.<br />
Jeste li nekada zamišljali bajkoviti grad iz dječije<br />
slikovnice Upravo o tome govorim. U ovom gradu<br />
ćete naći studente iz svih dijelova svijeta. Stanovala<br />
sam sa Njemicom, Amerikankom, Ukrajincem i<br />
Belgijankom. Družila sam se sa Indijcima, Mađarima,<br />
Francuzima, Švicarcima, Italijanima, Bugarima,<br />
Poljacima. Upoznala sam divne ljude za koje me vežu<br />
uspomene na prelijepe trenutke. Zajedno smo posjetili<br />
veliki broj njemačkih gradova, a bili smo i u Francuskoj.<br />
Iz tih poznanstava su se razvila prava prijateljstva i<br />
mnogi planovi o posjećivanju jedni drugih koji se tek<br />
trebaju realizirati. Jezičke barijere nisu bile problem.<br />
Međusobno smo pričali na njemačkom i engleskom. Ja<br />
sam u Njemačku došla sa dobrim predznanjem jezika i<br />
u tom pogledu nisam imala problema. Međutim,<br />
iznenadio me veliki broj studenata koji su došli sa<br />
minimalnim poznavanjem jezika.<br />
6<br />
- I S K U S T V A -
o me podsjetilo na veliki broj studenata iz BiH<br />
koji se plaše otići izvan granica države jer misle<br />
Tda se neće snaći. Želim istaći da zaista nema<br />
razloga za strah jer se ovakvim razmjenama, prije<br />
svega kroz neformalne razgovore sa novostečenim<br />
prijateljima (na brojnim zabavama i izletima) najbrže<br />
i najjednostavnije savlada novi jezik. Poznajem jako<br />
mnogo ljudi koji su me na kraju razmjene iznenadili<br />
svojim napretkom.<br />
ožda se neko pita kako je to sve izgledalo<br />
sa materijalnog aspekta. Stipendija koju<br />
Msam dobila u okviru BASILEUS projekta je<br />
bila veća nego to mi je bilo realno potrebno. Niko od<br />
ostalih stranih studenata koji su u Heidelberg došli<br />
putem nekih drugih programa razmjene, nije<br />
dobivao niti približan iznos. Kada je u pitanju sam<br />
studij, moram priznati da je to bila moja najveća<br />
briga. Došla sam na šestomjesečni studij na Pravni<br />
fakultet. Riječ je o najpoznatijem i najprestižnijem<br />
Pravnom fakultetu u Njemačkoj. Međutim, i u tom<br />
pogledu sam se ubrzo razuvjerila. Univerzitet je<br />
organizirao „Pripremnu sedmicu“ za strane studente<br />
u kojoj su nam njemački studenti približili studij.<br />
Samo izvođenje nastave, bar kada je u pitanju Pravni<br />
fakultet, ne razlikuje se mnogo od našeg sistema.<br />
Predavanja nisu obavezna i održavaju se ex cathedra.<br />
Domaći studenti imaju neke dodatne obaveze kao to su<br />
obavezne vježbe, domaće zadaće i sl. Te obaveze nemaju<br />
strani studenti tako da smo imali mnogo slobodnog<br />
vremena. Ovdje moram istaći da se ispit za strane<br />
studente razlikuje od ispita domaćih studenata. Dakle, za<br />
nas su imali poseban, olakšan pristup imajući u vidu da<br />
nam njemački nije maternji jezik. To podrazumjeva i<br />
upotrebu rječnika tokom ispita i sl.<br />
- I S K U S T V A -<br />
7
Sabina Mehić, Univerzitet u Heidelbergu, Njemačka<br />
UŽIVALI SMO MNOGE POGODNOSTI<br />
BESPLATNO<br />
8<br />
Ponekad sebi i sama postavim pitanje kako i zašto se ja odlucih na<br />
studentsku razmjenu Dobro pitanje, na koje ni sama ne znam<br />
konkretan odgovor, možda bi najbolje bilo reci – puka slucajnost.<br />
Kao i sve drugo u životu, ono što nam se desi bez puno razmišljanja,<br />
vaganja opcija za i protiv, u konačnici uvijek završi odlicno, pa tako je<br />
i sa ovim iskustvom bilo.<br />
Na fakultetu sam jedan dan vidjela plakat na kojem su bile<br />
informacije o projektu Erasmus Mundus - Basileus, mogucnosti<br />
studiranja u inostranstvu u periodu od 6 ili 10 mjeseci, što me<br />
zainteresiralo. Bez imalo razmišljanja sam se prijavila za Njemacku,<br />
zemlju u kojoj sam živjela za vrijeme rata i koju sam kroz to vrijeme i<br />
zavoljela. Od trenutka prijavljivanja pa do konacnih rezultata<br />
protekao je period od 4 mjeseca, u kojem sam konstantno samo<br />
razmišljala da li cu biti primljena, a nada da hocu svakako je<br />
postojala.<br />
U junu smo konacno obavješteni o rezultatima, a trenutak u kojem<br />
sam saznala da sam zaista i primljena cu zauvijek pamtiti. Od samog<br />
dolaska u Njemacku, cijeli period od 6 mjeseci pa sve do povratka<br />
nije postojala niti jedna stvar na koju bih se mogla požaliti. Dan kada<br />
smo došli u Heidelberg posebno mi je drag. Ljudi koji su zaslužni za<br />
provodenje projekta su nas docekali, dali nam kljuceve od soba,<br />
podijelili sa nama osnovne informacije. Sve je teklo zaista po planu,<br />
baš onako kako je i bilo naznaceno na brošuri koju smo po<br />
obavještenju da smo primljeni dobili na kucnu adresu. Dom u kojem<br />
sam bila smještena je bio odlican, imala sam svoju sobu sa<br />
kupatilom, a kuhinju sam djelila još sa 4 osobe. Najzanimljivije od<br />
svega toga je sto su u Domu ljudi iz svih dijelova svijeta, pa su nam<br />
dani u druženju brzo prolazili. Prije početka predavanja imali smo<br />
uvodnu sedmicu u kojoj nam je obajašnjen nacin predavanja,<br />
korištenje biblikotete i drugi tehnicki detalji potrebni za studiranje.<br />
Predavanja su nam bila posebno zanimljiva, meni i više samim tim<br />
sto sam ih slušala na njemačkom jeziku, koji u svakodnevnom životu<br />
- I S K U S T V A -<br />
u Bosni nisam imala priliku koristiti. Općenito su uslovi za<br />
studente u Njemackoj, konkretno u Heidelbergu, iznimno dobre.<br />
Imali smo mogucnost bavljenja razlicitim sportovima, od<br />
nogometa, košarke, yoge, pilatesa, fitness-a pa sve do razlicitih<br />
plesova poput tanga, salse, hip-hop-a, cak i baleta - sve to i mnogo<br />
više, potpuno besplatno. Jedini uslov za bavljenje bilo sportom ili<br />
pohadanje kursa plesa su ciste patike. Pored toga, prvi mjesec<br />
prije pocetka predavanja sam intenzivno ucila njemacki jezik, bez<br />
obzira na znanje kojim se raspolaže, kurs je obligatoran, što mi je<br />
svakako dobrodošlo. U drugom mjesecu, kad su vec predavanja<br />
pocela, nedostajao mi je upravo kurs jezika, pa sam se odlucila<br />
upisati na kurs francuskog jezika, ciji su troškovi pohadanja bili<br />
pokriveni ovim projektom. Osnovna misao i ideja projekta jeste<br />
da studenti uce, razvijaju se u svim mogucim aspektima, ne samo<br />
u polju u kojem oni studiraju. Suma sumarum za 6 mjeseci<br />
boravka je slijedeca – položen prvi stepen francuskog jezika –<br />
osnovni nivo, pohadala kurs plesa „MTV-Moves“, često<br />
posjećivala kino predstave koje su za studente besplatni,<br />
upoznala mnogo zanimljivih ljudi te stvorila prijateljstva koja će<br />
sigurno zadugo potrajati, usavršila svoje znanje njemackog jezika,<br />
uocila razlike u nacinu i pristupu studiranju u dvije države (BiH i<br />
Njemacka) i mnogo više.<br />
Poruka za sve studente – ne propustite ovu mogucnost!
- I S K U S T V A -<br />
9<br />
Elvedin Tahirović, stipendista na Univerzitetu Sophia Antipolis u Nici, Francuska<br />
JEDNOSTAVNA<br />
PRIJAVNA<br />
PROCEDURA<br />
Student sam treće godine odsjeka za fiziku, smjer teorijska<br />
fizika na Univerzitetu u Sarajevu. Tokom druge godine<br />
studija, prof. Lamija Tanović me je upoznala sa stipendijom<br />
projekta Erasmus Mundus BASILEUS - programa saradnje<br />
balkanskih i evropskih univerziteta. Velika prednost<br />
projekta je jednostavna aplikacija, koja ne zahtijeva mnogo<br />
vremena, a kojeg studentima uvijek nedostaje! To je<br />
zasluga i našeg IRO-a, koji mi uvijek bio na raspolaganju,<br />
kao i konzulat Ambasade Francuske.<br />
Dobio sam stipendiju da budem gostujući student<br />
tokom ljetnog semestra 2009/2010 akademske<br />
godine na Univerzitetu Nice Sophia Antipolis u<br />
Francuskoj. Rijec je o jednom od najnovijih<br />
univerziteta u Francuskoj, a o samom gradu mislim<br />
da je suvišno govoriti. Odmah po dolasku sam se<br />
javio koordinatorici programa koja mi je objasnila<br />
koji su moji sljedeci koraci. Administrativni upis<br />
sam brzo završio, otvorio racun u banci, nabavio<br />
razlicite iskaznice, jer je Francuska zemlja koja daje<br />
mnogo beneficija studentima.<br />
Izabrao sam sve predmete iz odgovarajuceg<br />
semestra i, moram priznati, nastava je dosta teška,<br />
cemu se nisam nadao. Srecom, kolege su me<br />
prihvatile od prvog dana i mnogo mi pomogli da se<br />
naviknem na francuski sistem školovanja.
Amina Žigo, stipendista na Univerzitetu u Gentu, Belgija<br />
JANUAR U GENTU<br />
JE NAJLJEPŠI<br />
10<br />
Šest nezaboravnih mjeseci u Flandrijskoj regiji, na Gent<br />
Univerzitetu ostavit će dubok trag u svakom mom<br />
narednom životnom koraku. Profesori, prijatelji iz<br />
različitih dijelova svijeta, lokalni prodavači, kolege sa<br />
studija, voditelji projekta - samo su dio ove priče. Ono<br />
što čuvate kao suvenir jesu sjećanja na zajedničke<br />
susrete sa njima. Studentica sam master studija<br />
Međunarodni odnosi i ekonomska diplomatija 4+1<br />
Univerziteta u Sarajevu (BiH) i u martu 2010. godine<br />
aplicirala sam za Basileus stipendiju. Tri mjeseca poslije<br />
bila sam pozitivno iznenađena kada su mi uposlenici<br />
Ureda za međunarodnu saradnju Gent Univerziteta<br />
saopštili da sam dobitnica stipendije.<br />
Pronaći studentsku sobu na šest mjeseci u Gentu je isto<br />
kao pronaći iglu u plastu sijena. U hostelu sam provela tri<br />
dana odakle sam kontaktirala sve moguće adrese da bih<br />
pronašla sobu. Imala sam sreću. Pronašla sam toplu i<br />
jednostavnu sobu u potkrovlju, blizu fakulteta, sa<br />
malom kuhinjom. Ono čega se najviše sjećam bilo je to<br />
da me je gazdarica zgrade upozorila na strog sistem<br />
odvajanja smeća. Plave vreće za plastiku i metal - žute za<br />
ostatak smeća, a papir i staklo sakupljati u posebne kese.<br />
Svidjela mi se zamisao.<br />
- I S K U S T V A -<br />
Nakon što sam pronašla sobu, počela sam istraživati<br />
grad. Koje privilegije studenti imaju: bicikla, elektronske<br />
iskaznice koje im pružaju pristup bibliotekama i<br />
studentskim restoranima, itd. Biti student u Gentu znači<br />
uživati posebne privilegije. Mape grada su dostupne<br />
skoro na svakom koraku i lahko se snalaziti pomoću njih.<br />
Postepeno sam se integrisala u studentski život i koristila<br />
sve pristupačnosti: objedovala u studentskim<br />
restoranima, posuđivala knjige u bibliotekama,<br />
posjećivala kina. Postala sam član poznate Erasmus<br />
Student Network (ESN) mreže. Studentica s Kosova,<br />
Bela, detaljno mi je objasnila kako mogu kupiti jeftinu<br />
telefonsku karticu i zvati roditelje u BiH. Pokazala mi je<br />
mjesta gdje se mogu kupiti povoljne stvari, hrana i<br />
odjeća. Upisala sam prvi stepen kursa nizozemskog<br />
jezika. Zajedno sa mnom, časove su pohađali kolege<br />
Erasmus studenti iz Portugala, Poljske, Češke i novi<br />
imigranti. Ćaskali smo uz kafu na pauzi kursa i zajedno<br />
istraživali grad. Krajem septembra prisustvovala sam<br />
manifestaciji Welcome Day, namijenjenoj za Erasmus<br />
studente Gent Univerziteta. Odlična organizacija i<br />
prezentacija programa u kojem su studenti upoznati za<br />
svim detaljima. Profesori na fakultetu otvoreno<br />
razgovaraju sa studentima i vode dinamične debate na
časovima. Uočila sam razliku u obrazovnom sistemu.<br />
Profesori na Gent Univerzitetu traže da studenti<br />
pročitaju knjige i novinske članke te da daju svoj kritički<br />
stav o tome. Osim toga, svi profesori zahtijevaju timski<br />
rad kada su u pitanju prezentacije. Odličan metod<br />
studija. Studenti nisu opterećeni gradivom i daju svoje<br />
mišljenje o određenim oblastima te na taj način šire<br />
vlastite vidike.<br />
Ono što mi je u prvim danima u Gentu nedostajalo jest<br />
planinarenje i organsko voće i povrće iz bosanske bašče.<br />
U Belgiji nemate puno izbora jer većina voća i povrća se<br />
uvozi iz susjednih zemalja. No, prvi put u Gentu sam<br />
probala minijaturni paradajz i azijsku trešnju tzv. lichivoće<br />
neobičnog oblika uvezeno iz Kine.<br />
Ah, Belgijska čokolada. Ova čarobna namirnica je<br />
zagonetka svim turistima u Gentu jer kad je probate, ne<br />
možete prestati jesti. A tek kada okusite topli čokoladni<br />
napitak, postajete ovisnik.<br />
Ono što smo o mitologiji pojedinih katedrala u Gentu<br />
uspjeli saznati, Basileus team nam je jedne večeri<br />
pokušao dočarati turističkom ekspedicijom koja nas je<br />
odvela u vrijeme historijskih previranja u Belgiji,<br />
srednjeg vijeka i prvog kralja Leopolda. Upoznali su nas<br />
o zanimljivostima Sint-Baafskathedraal, Belfort, Sint-<br />
Niklaaskerk, Gravensteen, a cijeli turistički krug,<br />
voditelji projekta su upotpunili tako što su nas počastili<br />
toplom čokoladom.<br />
Nova godina je magičan događaj u Gentu. Sa oduševljenjem sam<br />
posmatrala dvadesetominutni vatromet u kojem su se izmijenile<br />
desetine formi vatrenih boja i oblika. Nova godina - bez upotrebe<br />
jakih explozivnih pirotehničkih sredstava koji su veoma popularni<br />
u vrijeme novogodišnjih praznika u Sarajevu. I ovaj projekat EU<br />
dobija moju podršku.<br />
Mislim da nikad neću zaboraviti januar u Gentu, period intezivnog<br />
učenja i ispita. Ulica Sint-Pietersnieuwstraat koja inače vrvi od<br />
studenata, prazna je u vrijeme ispita. Koji izazov - pripremati<br />
prezentacije, učiti i imati ispiti na stranom univerzitetu. Profesori<br />
nisu bili strogi i potpuno su susretljivi jer znaju da potičemo iz<br />
različitih zemalja gdje se sprovode različiti edukacioni sistemi.<br />
Nakon ispita studenti odlaze kući. Čini mi se da mi je vrijeme<br />
proletilo u nekoliko dana. Odlazim na oproštajne partije. Koristim<br />
priliku i po bibliotekama tragam za <strong>knjiga</strong>ma koje bi mi pomogle u<br />
izradi master teze jer u BiH neću naći takvu literaturu. Ovaj<br />
semestar je prebrzo proletio. Ne znamo šta život sutra donosi.<br />
Možda se sretnemo nekad, ili možda neko od njih dođe u BiH. Ko<br />
zna Jedno znam, u Sarajevu će mi nedostajati ta ljupka studentska<br />
lica iz Indije, Slovačke, Češke, Kine, Irske, Egipta.<br />
U suštini, ovo je nezaboravno i predivno iskustvo u kojem imate<br />
priliku da upoznate sebe u novoj ulozi i da se suočite sa izazovima i<br />
avanturama. Hvala Basileusu, hvala Gent Univerzitetu, hvala Beli,<br />
ESN-u i svima koji su mi učinili tih šest mjeseci nezaboravnim.<br />
No, posebno mjesto Gentu pripada u organiziranju<br />
Festivala. Grad je potpuno oživio sa „Winterdroom<br />
2010“ koji je otvoren početkom decembra prošle<br />
godine. „Licht Festival Gent“ krajem januara 2011.<br />
godine privukao je u grad hiljade turista. Sastavni dio<br />
festivala činila je i zanimljiva manifestacija. Naime, na<br />
fasadi zgrade na interesantan način „ispričana“ je bajka<br />
o dječaku koji u svom snu postaje džin. Posmatrajući<br />
projekciju postajete dio fantazije i dječakova sna. Cijeli<br />
događaj je zaokružen kruženjem tramvaja po gradu sa<br />
posebnim svjetlosnim efektima i muzikom.<br />
- I S K U S T V A -<br />
11
Luka Čuljak, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska<br />
RAZMJENA<br />
OBOGAĆENJE SOCIJALNOG<br />
I AKADEMSKOG ŽIVOTA<br />
o završetku svoje prve akademske godine na Filozofskom fakultetu u<br />
Sarajevu na odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo<br />
Pprijavio sam se na Basileusov program i aplicirao sam za Zagreb, kao<br />
prvi izbor, a Ljubljanu kao drugi. Nedugo nakon toga moja aplikacija je<br />
prihvaćena. Kada sam čitao mail u kojem su mi saopćili da su odobrili moj<br />
odlazak u Zagreb, a samim tim i obećali punu financijsku pomoć, nisam ni<br />
slutio što me očekuje u drugom gradu, u gradu koji nije Sarajevo. Bio sam<br />
naravno iznenađen, ali iskustvo koje sam stekao ne može se mjeriti niti sa<br />
jednim mailom, tekstom u kojem se opisuje grad ili pak nekom turističkom<br />
knjižicom zbog koje bi mi odabrali baš taj grad kao našu turističko odredište.<br />
Aplicirao sam na treći semestar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na odsjek<br />
za komparativnu književnost. Kako je i stajalo u aplikaciji avionski prijevoz bio<br />
mi je osiguran i od toga trenutka počeo sam sabirati iskustva. Na host<br />
fakultetu odobrili su moj dolazak i upisao sam semestar samim tim i odabrao<br />
predmete. Začuđujuće jednostavno sam obavio sve administrativne stvari bar<br />
u usporedbi sa svojim matičnim fakultetom ili uopće našom administracijom.<br />
Lagano sam počeo da upoznajem profesore, a tako i oni mene. Naravno,<br />
mnogo jednostavnija stvar od upoznavanja profesora bilo je upoznavanje sa<br />
studentima ili sa domicilnim stanovništvom uopće. Život sa drugim<br />
studentima nametnuo mi se kao neophodan što je naravno obogaćivalo moj<br />
socijalni i akademski život. Živio sam u paviljonu za međunarodne studente<br />
gdje sam sobu dijelio sa studentom, a danas ga mogu nazvati i prijateljem iz<br />
Moskve koji studira povijest. Boravak od pola godine ne stane na jednu<br />
stranicu teksta, ali ono što mogu reći da me ova razmjena iznova i iznova<br />
potiče na razmišljanje gdje se put kao takav sam po sebi nameće kao<br />
neophodan čin u obrazovanju mladoga čovjeka. Put u fizičkom i metafizičkom<br />
smislu jest simbol promijene i napretka. Uz put dijalog se postavio kao<br />
neizostavan čin napretka – komunikacija uopće. To kako su mene primili<br />
studentima u Zagrebu jednako je novo bilo kao što su i oni meni novi. Sa<br />
sigurnošću mogu reći da sam vidike proširio i mislim da sam napravio bar mali<br />
korak naprijed, da sam se promijenio, a promijene bez konflikta nema samo<br />
što je u mom slučaju konflikt promjena sredine a to za sobom nosi čin<br />
prilagođavanja odnosno pristajanja na kompromis.<br />
12<br />
- I S K U S T V A -
Selma Kadić, stipendista na Univerzitetu u Ljubljani, Slovenija<br />
DALI SU MI LEKCIJE<br />
KOJE NIKAD NEĆU<br />
ZABORAVITI<br />
Moj projekat traženja stipendije je počeo i završio sa Basileus<br />
Erasmus Mundus Partnerships programom. Na početku se činilo<br />
jednostavno, te sam sve informacije prikupila putem oficijene web<br />
stranice www.basileus.ugent.be i stranice Univerziteta u Sarajevu.<br />
Onda sam krenula sa popunjavanjem on-line aplikacije. Uskoro ću<br />
shvatiti da je to zaista ozbiljan projekat. Potrebno je skupiti sve<br />
tražene dokumente, obratiti se univerzitetu na koji se želi ići, dobiti<br />
pozivno pismo, sastaviti motivaciono pismo, napraviti plan<br />
istraživanja. U par navrata, vođena pričom da svakako bez „veze<br />
neću uspjeti“ sam i odustala, ali sam zadnju sedmicu ipak uploadovala<br />
sve dokumente (kad sam ih već skupila) i submitovala<br />
aplikaciju. I vidi čuda, od septembra 2010. dobitnik sam stipendije<br />
Basileus kao exchange student PhD programa na Ekonomskom<br />
fakultetu univerziteta u Ljubljani. I tako počinje moje „slovenačko<br />
iskustvo“.<br />
U Bosni i Hercegovini često čujemo da u našoj državi ništa ne valja,<br />
kako se ništa ne može postići bez „vjetra u leđa“. Stipendije uvijek<br />
dobijaju oni „nečiji“, a ne oni koji su vrijedni, nadareni, hoće i mogu.<br />
Da li ste se ikad zapitali, da li su ti koji to pričaju ikad aplicirali za<br />
stipendije Ja sam sigurna da nisu!<br />
A Slovenci Da, ima malo istine u filmu „Kajmak i marmelada“ ali ima<br />
i istine u tome da se vidi da smo ipak, ne tako davno, živjeli u<br />
zajedničkoj državi. Rado će vam pomoći ukoliko nešto ne znate,<br />
neformalno će sa vama pričati na bosanskom jeziku, smijati se<br />
šalama i pitati za ćevape sa Čaršije, pričati o svojim doživaljajima iz<br />
Sarajeva, a nezaobilazan trenutak je spominjanje Đure.<br />
A fakultet Zamislite kada neko ko posljednjih par godina radi<br />
isključivo na marketingu, mora, za svoje dobro da sluša matematiku,<br />
statistiku, kvantitativne metode i sl Užas! Na početku je to bila moja<br />
reakcija, kao i većine poštenih bosanaca koji bi se radije izvukli bez<br />
silnog računanja. No ipak, to tako ne ide, bar ne na Ekonomskom<br />
fakultetu u Ljubljani, koji usput rečeno je među 50 fakulteta u svijetu<br />
koji posjeduje obe najprestižnije akreditacije za kvalitet obrazovanja<br />
EQIS i AACSB.<br />
Može nam se svidjeti, ili ne, ali Slovenija je sve ono što Bosna i<br />
Hercegovina nije. Postoje pravila, i pravila se poštuju. Ulica se<br />
prelazi na zebri, u autobus se ulazi na prva vrata, kartu kupite sami,<br />
i ne pada vam na pamet da se vozite bez karte. Na nastavu se ide od<br />
početka do kraja. Nema čak ni spiska sa potpisima ali na nastavi<br />
sjedite sve vrijeme, jer znate da drugačije nećete položiti ispit.<br />
Nastava je na engleskom jeziku. Ne na slovenačkom pa na<br />
engleskom, pa u kombinaciji, nego zaista samo i isključivo na<br />
engleskom jeziku. Postoje osobe na fakultetima koje vode računa o<br />
stranim studentima, zato što im je to posao. Prijaviti mjesto<br />
boravka morate, jer ako to ne uradite postoji sankcija.<br />
Danas sam ponosna na položene i odslušane predmete, a još<br />
ponosnija na to što ih počinjem primjenjivati u svojim istraživanjima.<br />
Sigurna sam da, da nisam otišla u Ljubljanu, to nikad ne bih naučila,<br />
jer bih uvijek pokušavala naći lakši put. Moji profesori na FELU su bili<br />
iz cijele Evrope, te su mi dali lekcije koje nikad neću zaboraviti.<br />
I na kraju, ona poznata „Tell me and I forget. Teach me and I<br />
remember. Involve me and I learn.“ vrijedi. Zahvaljujući boravku u<br />
Ljubljani imam nove prijatelje za cijeli život te neprocjenjivo iskustvo<br />
koje ću pamtiti.<br />
- I S K U S T V A -<br />
13
Naida Šehić, Univerzitet u Heidelbergu, Njemačka<br />
U akademskoj 2009./2010. godini imala sam čast bit stipendista Basileus programa. Nastavu sam u tom periodu pohađala na Pravnom<br />
fakultetu Univerziteta u Heidelbergu. Nakon nepunih godinu dana provedenih u jednom od najpitoresknijih manjih gradova u<br />
Njemačkoj, puna sam utisaka, koje bih rado željela podijeliti s drugim, potencijalnim stipendistima ovog divnog projekta, ali ti utisci<br />
još uvijek se nisu potpuno slegli. Težak je zadatak sažeti to iskustvo u nekoliko odjeljaka teksta, a da kažem zaista sve ono što želim, u<br />
vezi s mojim studijskim boravkom u Heidelbergu. Dragi studenti, sve one priče koje ste čuli o nezaboravnoj studentskoj razmjeni u<br />
inostranstvu su istinite – bar ako su bile pozitivne i zvučale već gotovo nestvarne. Naime, ovo je bila najbolja godina mog dosadašnjeg<br />
studija i ni za šta je ne bih željela mijenjati. Akademska godina u Njemačkoj počinje u oktobru, no u Heidelberg sam otputovala već<br />
početkom septembra, pošto je moj univerzitet-domaćin za stipendiste Basileus programa predviđao trosedmični kurs njemačkog<br />
jezika, na kojem sam produbila svoje znanje njemačkog jezika, sklopila prva poznanstva (s nekima sam se jako dobro sprijateljila i na<br />
kraju boravka u julu teško rastala), upoznala svoju novu životnu sredinu, obavila u prve dvije sedmice sve potrebne formalnosti i imala<br />
dosta vremena da se posvetim odabiru predavanja, odnosno planiranju akademskog dijela svog boravka. Sa koordinatorima oba<br />
univerziteta, kako domaćina, tako i matičnoga sam u pravilu imala dobar kontakt i čak kada su se javili manji problemi ili nedoumice,<br />
sve se ipak dalo riješiti na vrijeme. Sve u svemu nikad nisam imala osjećaj da se nikome nemam obratiti, kada sam imala poteškoća ili<br />
jednostavno pitanje. Smještaj sam imala već obezbijeđen, mada nisam znala nikakve detalje o njemu. No odmah prvog dana sam<br />
dobila ključ za svoju sobu u studentskome domu, na koju se zaista nisam mogla požaliti. Živjela sam u starome gradu, manje od 5<br />
minuta hoda do Univerzitetske biblioteke, a sale u kojima sam slušala predavanja bile su maksimalno 10 minuta pješke udaljene od<br />
moga smještaja. Imala sam osjećaj da se neko zaista pobrinuo da sve ide kako treba, da je mislio unaprijed o situacijama i eventualnim<br />
poteškoćama koje bih kao strani student mogla imati, i da ih je nastojao otkloniti prije nego bi uopće mogle i nastati. Konačno sam<br />
mogla u potpunosti da se posvetim studiju, uživajući sva prava i povlastice koje student Univerziteta u Heidelbergu ima. Komunikacija<br />
sa profesorima je uvijek bila jako dobra, tečno govorim njemački, pa to nije bio problem, no i prema drugim stranim studentima, koji<br />
su slabije vladali njemačkim jezikom, profesori su uvijek bili strpljivi i susretljivi. Predavanja sam pohađala sa njemačkim i stranim<br />
studentima, kurseve sam sama birala, bila sam potpuno slobodna u tome. Sam koncept predavanja se nije razlikovao mnogo od onoga<br />
koji sam imala na matičnom fakultetu, mada su se studenti lakše upuštali u diskusije, što su profesori vrlo poticali. Također, mnogo se<br />
baziraju na slučajevima i na predavanja studenti ne dolaze bez odgovarajućih zakona. Sve ispite na koje sam se odlučila izaći sam i<br />
položila. Za strane studente na Pravnom fakultetu u Heidelbergu obično praktikuju organizovati posebne ispite, uzimajući u obzir<br />
jezične sposobnosti svakog studenta pojedinačno. Zato sam više i voljela usmene ispite, komunikacija sa profesorom je direktnija i<br />
bolja.<br />
NEZABORAVNA<br />
STUDENTSKA<br />
RAZMJENA<br />
14<br />
- I S K U S T V A -
Pored velikih mogućnosti koje<br />
ovaj Univerzitet nudi na<br />
a k a d e m s k o m p o l j u ,<br />
Heidelberg studentima pruža<br />
i mnogo prilika za sport i<br />
re k re a c i j u , ko j e s u i l i<br />
besplatne ili prilagođene<br />
studentskom džepu. Bicikl je<br />
glavno prevozno sredstvo<br />
studenata toga grada i toplo<br />
preporučujem svakome ko<br />
ode na razmjenu u Heidelberg<br />
da si nabavi jedan. Moja<br />
poznanstva u tome gradu su<br />
brzo prerasla u prijateljstva, a<br />
pored studija sam imala<br />
vremena i da putujem, jer<br />
sam imala vizu, slobodu i<br />
novac. Moja zahvalnost<br />
ljudima koji stoje iza projekta<br />
Basileus je zaista iskrena i<br />
duboka. Iskusila sam jedan<br />
drugačiji način života, imala<br />
sam čast da učim, istražujem,<br />
sanjam u gradu sa najstarijim<br />
Univerzitetom u Njemačkoj.<br />
N a k o n t o l i k o n o v i h<br />
poznanstava, kontakata,<br />
novog akademskog pa čak i<br />
radnog iskustva (u zimskom<br />
raspustu sam uspjela obaviti<br />
praksu u jednoj advokatskoj<br />
kancelariji u Frankfurtu) više<br />
nisam ista osoba. Istu tu<br />
pozitivnu promjenu sam<br />
primijetila i kod svih drugih<br />
mojih drugova u Njemačkoj,<br />
koji su bili također strani<br />
studenti na razmjeni. Često<br />
smo taj osjećaj i iskustvo<br />
sažimali nazivom „generacija<br />
Erasmus“, koja će definitivno<br />
da mijenja način usvajanja<br />
znanja i stručnih vještina po<br />
Univerzitetima širom Evrope.<br />
Moja iskrena želja je da se<br />
formira generacija Basileus,<br />
koja će da shvati kako ne da<br />
može biti dijelom te Evrope,<br />
ona to već jeste. Promjene su<br />
počele i svaki student može<br />
učestvovati u njima. Vremena<br />
za gubiti se, dakle, više<br />
nema.za sobom nosi čin<br />
prilagođavanja odnosno<br />
pristajanja na kompromis.<br />
- I S K U S T V A -<br />
15
Vildana Karić, Univerzitet u Gentu, Belgija<br />
16<br />
GENT<br />
GRAD STUDENATA I BICIKALA<br />
Zadovoljstvo mi je da podijelim ovu, meni veoma posebnu životnu<br />
priču, sa svima koji su takvo jedno iskustvo doživjeli, a i sa onima<br />
koji se odluče na sličan korak. Nije jednostavno tek tako otići<br />
negdje,a naročito na duži vremenski period, ne znajući ta te čeka,<br />
ni čemu se možeš nadati. Ostaviti sve iza sebe, svoje roditelje sa<br />
kojima si provodio skoro svaki dan, koji su za tebe sve činili, svoju<br />
zemlju i okolinu u kojoj si navikao živjeti, prijatelje i ostalo, ali<br />
hvala Bogu, ne zauvijek. Vjerujem da u vama postoji taj strah i<br />
stalno razmišljanje o pravoj odluci, koje je mene progonilo dugo<br />
vremena, dok na kraju ne završih u inostranstvu, u Belgiji, na Gent<br />
Univerzitetu.<br />
Moj prvi susret sa novim podnebljem, narodima, tom raznolikom<br />
nacijom, mješavinom ljudi, od Belgijanaca, Francuza, Turaka,<br />
Marokanaca, Indijaca, pa i do Bosanaca, me veoma privukao da<br />
počnem razmatrati i sagledati, a naročito i učiti, nešto i o tome,<br />
pored moga pravog puta, kojim sam došla. Sama, bez ikoga svoga,<br />
negdje daleko od onog svog života, nije bilo jednostavno, a<br />
naročito taj početak, prvi dan dolaska, susret sa novim<br />
profesorima, studentima i građanima. Ipak, pokušala sam ranije<br />
da stupim u kontakt sa Bosancima, koji tamo žive i da od njih<br />
zatražim bilo kakvu pomoć. Naravno, bez dvoumice, pomogli su<br />
mi u najtežim trenucima, kada sam imala problema sa<br />
smještajem, kada sam trebala da vadim papire, da nađem<br />
određene ulice, da se snađem sa prevoznim sredstvima i da<br />
jednostavno prebrodim sve to.<br />
Gent, kao grad koji vrvi od studenata i bicikala, od života kojim živi<br />
Evropa, za koji mi nemamo nikakve predstave, od vjere, koja ne<br />
znam ni da li uopšte postoji, grad koji kao da je spojio više<br />
zemalja,ostavljajući njihove granice. Posmatrala sam sve to,<br />
nisam se mogla nagledati. Bilo je kao što kažemo, samo u<br />
filmovima. To nisu ljudi iz Bosne, njih ne interesuje kako si obučen,<br />
kako se ponašaš na ulici i o čemu pričaš i ko si uopšte. Njih<br />
interesuje šta ti znaš, kakve sposobnosti imaš i kojim se<br />
područjem zanimaš.<br />
Došao je taj dan, kada prvi put u životu počinjem studirati sa<br />
nekim stranim studentima, koji niti govore moj jezik, niti dijele<br />
moje mišljenje. Zaista nešto sasvim drugačije. Svakakve su mi<br />
misli tumarale po glavi: da me neće prihvatiti, da će me<br />
- I S K U S T V A -<br />
izbjegavati, možda čak i mrziti, jer naše mišljenje je da niko ne voli<br />
strance, ali ne bi baš tako. Hvala Bogu, prođe i taj prvi dan,<br />
prođoše dani, sedmice, mjeseci i na kraju shvatih da sam toliko<br />
finih ljudi upoznala, koji su toliko bili željni pomoći u svakoj<br />
situaciji. Naravno, uvijek bolje razumiju oni koji to isto<br />
doživljavaju, tako da sam svoje studentske dane dosta provodila<br />
sa studentima mog usmjerenja, studentima fizike, zajedno učeći,<br />
istražujući, pokušavajući riješiti nedoumice sa predavanja i vježbi,<br />
a ujedno se i međusobno posavjetovati.<br />
Bilo je to veoma interesantno vidjeti spoj različitih nacija, sa<br />
kojima nisi nikada bio u kontaktu, možda čak imao neka čudna<br />
mišljenja o njihovim načinima života , o njihovoj kulturi i vjeri, ali u<br />
suštini svi smo mi ljudi, jer kada se približiš nekome i bolje ga<br />
upoznaš, samo shvatiš da ljudi oponašaju svoju okolinu i nastoje<br />
se toga držati.Pokušala sam se prilagoditi tim ljudima, ali samo sa<br />
jednog veoma uskog gledišta, u glavi mi je bio jedini cilj, znanje i<br />
vjera. Shvatila sam da ti niko neće ništa na tanjiru dati, treba dobro<br />
truda i napora uložiti, a naravno i svoje volje. Prilazila sam<br />
profesorima sa fakulteta, ne bojeći se više ni šta će reći, niti da li će<br />
me primiti. Cilj sam znala i nisam odustajala. Za mene je to bilo sve<br />
posebno. Neću zaboraviti kada mi je PhD studentica fizike dala da<br />
imam za uspomenu primjerak materijala na aluminijskoj pločici<br />
koji je prethodno bio podvrgnut x-zracima. Ja sam iznenađeno<br />
rekla: „O, hvala Vam puno“, a ona meni, začuđeno:“To nije ništa“,<br />
ali za mene, kao studenticu iz Bosne, to je bilo nešto veliko, a ne<br />
beznačajno. Također, što se tiče njhovog metoda rada i studija,<br />
sjećam se kada sam došla prvi dan na vježbe iz predmeta Fizika<br />
čvrstog stanja, asistentica nam je podijelila zadatke na papiru, a ja<br />
sam ne znajući kako to oni rade očekivala da će nam ona na tabli<br />
početi objašnjavati. Međutim, tu su studenti zaduženi da prvo<br />
sami pokušaju riješiti probleme, a ona je kao pomoćnik u<br />
njihovom rješavanju dužna da razjasni nejasnoće. Ja onda shvatih:<br />
„pa nije ovo Bosna, u kojoj mi radimo sve pogrešno“. „Eeee“, u sebi<br />
sam razmišljala „pa kako to da su svi pametniji od nas, da mi uvijek<br />
prvi nasjedamo i uzimamo sve za gotovo, ne pitajući se kakav će<br />
biti rezultat“ Studenti su naučeni da razmišljaju svojom glavom,<br />
da se upuštaju u sve pravce, opušteni su, zainteresovani, a ne kao<br />
naši studenti, koji jedva čekaju da se riješe knjige.
Maja Arslanagić, stipendista na Univerzitetu u Rimu, Italija<br />
KO JE REKAO DA SE<br />
SNOVI NE MOGU<br />
OSTVARITI<br />
Godina dana u Rimu! Čitala sam brošuru sa raznim stipendijama i<br />
razmišljala kako je to sigurno zvučalo previše lijepo da bi bilo<br />
istinito. Mislila sam da se to meni jednostavno ne može desiti. Ali<br />
tačno godinu dana nakon toga sjedila sam na Španskom trgu i<br />
uvjeravala sebe da ipak nije san.<br />
Iako sam na početku bila malo skeptična i nisam bila sigurna<br />
da li ću se uspjeti snaći na drugom djeliću planete, sa drugim<br />
ljudima, drugom kulturom i jezikom, ispostavilo se da je ovo<br />
iskustvo definitivno bilo nešto naljepše što mi se ikada desilo<br />
u životu. Naravno prvih mjesec dana osjećala sam se kao da<br />
sam iznenada ubačena u neki sasvim drugi svijet, gdje se nikada<br />
neću moći snaći ali ubrzo nakon toga kockice su se počele slagati<br />
i ja sam postepeno učila jezik, upoznavala prijatelje, širila svoja<br />
znanja i iskustva na jednom od najboljih svjetskih univerziteta,<br />
bez problema. Upoznala sam drugačiji sistem učenja i odnos<br />
između profesora i studenata koji u Sarajevu još nikada nisam<br />
vidjela. Cjelokupnim dojmom sam zaista bila oduševljena. A tek<br />
kada se spomenu prirodne ljepote Italije, parkovi, fontane,<br />
hrana, muzika, zgrade i spomenici, čitavi gradovi, koje sam prije<br />
mogla gledati samo na razglednicama, a sada sam u svima njima<br />
uživala. Definitivno najlješe što sam ikada vidjela.<br />
Nakon godinu dana, moja studentska razmjena je završena i<br />
vratila sam se u Sarajevo obogaćena za jedno novo iskustvo.<br />
Sretna što vidim drage ljude, ali istovremeno još više tužna jer se<br />
onako lijep život već pretvorio u prošlost i zbog straha da se<br />
nikada više neće ponoviti.<br />
- I S K U S T V A - 17
Dženana Kapo, stipendista na Univerzitetu u Bolonji, Italija<br />
Često sam se protekle godine zahvaljivala Evropi što mi je omogućila nezaboravno iskustvo. Dok sam išla u srednju školu, kada sam se i prvi<br />
put srela sa talijanskim jezikom, nisam ni u jednoj sekundi pomislila da će mi nekada u budućnosti znanje i učenje omogućiti odlazak<br />
negdje, a kamoli u Italiju. Ipak, moje putovanje je krenulo samim prijavljivanjem na konkurs JoinEU-SEE. Iako za druge potpuno suludo,<br />
odlazak na godinu dana u stranu državu je za mene bio veliki izazov i željno sam ga iščekivala. Onog trena kada sam izašla na aerodromu u<br />
Bologni, osjećala sam se kao Alisa u zemlji čuda. Smatram da su za mene ti dani bili ključni, dani kada sam postala odrasla osoba. Iako sam u<br />
prvih mjeseca dana morala završavati raznu papirologiju, bankovni račun, dozvolu o boravku, sve je lakše teklo zahvaljujući osobama sa<br />
Univerziteta u Bologni koji su nam olakšavali i pomagali koliko su mogli. A zatim i Erasmus organizacije koje su organizovale razne izlete i<br />
obilaske grada te upoznavanje sa ostalima, omogućili su da se nakon mjesec dana provedenih tamo osjećam kao kod kuće.<br />
Univerzitet u Bologni je najstariji univerzitet u svijetu, i za mene jedno posebno sveto mjesto. Građevine stare po nekoliko stoljeća odišu<br />
misterijom, a sama činjenica da je i Dante studirao u Bologni, dovoljno za sebe govori. Naravno, Italija je zemlja koja je uspjela spojiti staro i<br />
novo, bez prevelikog utjecaja modernosti na historijske značajke gradova. Možda i zbog toga privlači brojne erasmusovce iz svih krajeva<br />
Evrope, ali i studente iz Amerike. I naravno, studente iz našeg balkanskog kruga. Tako da ni u Italiji nisam mogla pobjeći od b/h/s jezika, ili<br />
kako smo ga mi zvali balkanski jezik, jer je bilo teško objasniti ostatku svijeta kako se svi razumijemo a dolazimo iz drugih država.<br />
Što se tiče fakulteta i nastave, mogu reći da sam vrlo uspješno<br />
prošla kroz tih deset mjeseci. Profesori su bili ljubazni i<br />
spremni uvijek da pomognu studentima. Moram i da<br />
spomenem Bolonjski proces, kojeg kako sami Talijani kažu<br />
nema kod njih, ili nisu čuli za to, iz razloga što oni još uvijek<br />
imaju bezbroj rokova za izlaske na ispite, imaju ili nemaju<br />
parcijalne ispite i eseje, seminarske, tj. sve po izboru profesora<br />
kako on želi da se odvija nastava. Jedino postojanje ECTS<br />
kredita ima dodirnih tačaka sa procesom koji se sprovodi kod<br />
nas, ali naravno neizostavni je dio studija Erasmus, koji je i<br />
pretvorio Bolognu u internacionalni grad.<br />
NEPROCJENJIVIH DESET MJESECI U<br />
BOLONJI<br />
18<br />
- I S K U S T V A -
Alen Duspara, stipendista na Masaryk Univerzitetu, Brno, Češka Republika<br />
DOSTA JE RAZLOGA<br />
ZBOG KOJIH BIH SVE OVO<br />
PONOVIO<br />
Razlog zbog kojeg sam se odlučio prijaviti je bogato<br />
iskustvo koje sam u mogućnosti dobiti razmjenom<br />
ideja te usvajanjem znanja i mogućnosti snalaženja u<br />
drugoj sredini. Također, upoznavanje različitih kultura,<br />
usavršavanje u svom polju te iskustvo koje ću dobiti.<br />
Prvi utisak koji sam dobio je susretljivost profesora sa<br />
studentima. Uvijek su bili otvoreno za dogovor i<br />
tokom cijelog semestra nismo imali nikakvih<br />
problema. Čitav sistem je bio povezan tako da smo<br />
kao studenti imali menze u kojima smo jeftinije jeli,<br />
organizovana putovanja te svakodnevne društvene<br />
aktivnosti. Odnos profesora i studenata je bio uvijek<br />
korektan i profesori su uvijek pokušavali da izađu u<br />
susret studentu. Inače, na predavanjima nije bilo<br />
nikada više od 15 ljudi po predmetu tako da je<br />
profesor uvijek imao vremena da se posveti svakome<br />
od nas, te da odgovori na sva pitanja koja smo imali.<br />
Tokom cijele godine (jednom sedmično) smo imali<br />
prezentacije država na kojima smo svi prezentovali<br />
kulturu, narod, nacionalnu kuhinju, mjesta za posjetiti<br />
te na taj način promovisali našu zemlju. Na<br />
predavanjima na fakultetu su učestvovali studenti iz<br />
cijelog svijeta tako da i tokom rasprave smo imali<br />
priliku da upoznamo ljude sa prilikama u našoj zemlji<br />
te razbijemo predrasude.<br />
- I S K U S T V A - 19
Nedim Jahić, stipendista na Masaryk Univerzitetu, Brno, Češka Republika<br />
STIPENDIJA JE<br />
RAZVILA MOJU<br />
SAMOSTALNOST I<br />
NEOVISNOST<br />
20<br />
U okviru programa JoinEU-SEE imao sam priliku učestvovati u<br />
jednosemestralnoj razmjeni na Masaryk Univerzitetu u Brnu.<br />
Studirati na jednom od najprestižnijih univerziteta u Češkoj<br />
Republici, te kolijevci razvoja pravne nauke u toj zemlji, svakako je<br />
bilo jedinstveno iskustvo koje danas preporučujem svim<br />
ambicioznim studentima i mladim ljudima željnim novih<br />
iskustava.<br />
Akademski program koji ima širok spektar predmeta sličnih onima<br />
na Pravnom fakultetu Unvierziteta u Sarajevu, ali uz nešto<br />
otvoreniji pristup materiji, dodatno je ohrabrenje budući da<br />
njegova kompatibilnost osigurava trajne rezultate i na planu<br />
redovnog studija.Učenje u malim grupama, razgovori sa<br />
profesorima te prilika da predstavim pravno stanje na konkretnim<br />
slučajevima iz Bosne i Hercegovine, dalo mi je snažan podsticaj za<br />
nastavak mog akademskog puta, te potrebu za širim izučavanjem<br />
pravne materije izvan granica postojećeg programa.<br />
Zahvaljujući susretljivosti i velikoj pomoći ljudi iz Službe za<br />
međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu, ali i one u Brnu,<br />
sve moguće probleme vezane za same formalnosti dolaska,<br />
boravišne dozvole, smještaja i snalaženja u univerzitetskom<br />
sistemu sam prebrodio bez velikih poteškoća i prepreka. Kroz<br />
razmjenu sam upoznao mnoštvo mladih iz svih krajeva Evrope,<br />
izgradio temelje za trajna prijateljstva sa ljudima iz Poljske,<br />
Španije, Francuske, Italije, ali i sa brojnim studentima koji dolaze<br />
iz našeg regiona.<br />
- I S K U S T V A -
Nena Marković, stipendista na Univerzitetu u Latviji, Riga, Latvija<br />
ZAŠTO LATVIJA<br />
ZAŠTO NE!<br />
Nakon završenog prvog ciklusa studija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odlučila sam nastaviti studije u<br />
oblasti evropskih integracija. Svakako da nema boljeg izbora evropskih studija od same EU. U potrazi za stipendijom,<br />
spoznala sam da su najatraktivniji programi stipendiranja programi podržani od strane Evropske komisije. Općenito ovi<br />
programi uključuju desetine različitih EU partnerskih univerziteta i stipendije koje pokrivaju ne samo školarinu i životne<br />
troškove, već i osiguranje i putne troškove.<br />
Najteži zadatak u samom prijavljivanju za stipendiju jeste pronaći program koji odgovara interesima i kvalifikacijama<br />
studenta. Potrebno je voditi računa o predznanju – prethodnom obrazovanju, periodu trajanja studija, te jeziku na kojem<br />
se izvodi nastava. Ja sam se odlučila napraviti “malo istraživanje” - pretražiti stranice i kataloge svih partnerskih<br />
univerziteta koji su učestvovali u projektima JoinEU-SEE i Basileus. Na kraju sam pronašla jedan univerzitet koji je nudio<br />
master program evropske studije u trajanju od dvije godine na engleskom jeziku – Univerzitet u Latviji.<br />
Nakon obavještenja od JoinEU-SEE tima o dobitku stipendije, kontaktirala sam JoinEU-SEE koordintora na Univerzitetu u<br />
Latviji koji mi je dao detaljne upute o upisu na fakultet, stipendiji i vizi. Za avionsku kartu i osiguranje su se pobrinuli<br />
predstavnici JoinEU-SEE tima. Vrlo je važno istaknuti da ni u jednom momentu niste prepušteni sami sebi i neinformisani.<br />
Na aerodromu u Rigi me je dočekala studentica koju je Univerzitet u Latviji zadužio da mi pomogne u toku boravka u<br />
Latviji, za početak uputi u studentski dom. U studentskom domu sam već prvog dana upoznala studente iz Italije,<br />
Portugala, Španije, Poljske, Crne Gore, Srbije i SAD-a. Naredni dan me je kontaktirala predstavnica Studenste službe<br />
Univerziteta u Latviji za upis stranih studenata kako bih potpisala ugovor o studiju i preuzela studentsku karticu.<br />
Predavanja su organizovana u poslijepodnevnim satima s obzirom da je master studij u pitanju. Iako nigdje nije naznačeno<br />
da je nastava obavezna, svi studenti naše grupe prisustvuju svim časovima. Uobičajno je da nastava bude organizovana od<br />
dva bloka časova po sat i pol. Većina predmeta dopušta praktičnu primjenu, tako da drugi blok časova kod takvih<br />
predmeta bude posvećen rješavanju slučaja, ili određenoj simulaciji. Profesori očekuju od studenata ne samo aktivno<br />
učešće u nastavi, vec i učešće u različitim konferencijama i projektima. U prvom semestru smo također posjetili institucije<br />
EU u Briselu i Luksemburgu, kao i predstavništvo NATO-a i prisustvovali brojnim predavanjima različitih stručnjaka u<br />
okviru evropskih integracija.<br />
O društvenom životu studenata u Rigi brine se neprofitna organizacija ESN Riga koja tokom cijele godine organizuje<br />
događaje i putovanja za sve strane studente u Rigi. U prošlom semestru smo posjetili različite regije u Latviji kao i glavni<br />
grad susjedne Litvanije - Vilnius, a u ovom semestru su planirana putovanja za Štokholm, Talin i Petrograd.<br />
Nakon gotovo godinu dana u Latviji mogu samo preporuciti Rigu i Univerzitet u Latviji kao prvi izbor svim studentima!<br />
Usudite se! Vise informacija o Univerzitetu i ESN Riga: Univerzitet Latvija - www.lu.lv i ESN Riga - www.esn.lv<br />
- I S K U S T V A -<br />
21
Jelena Kalinić, stipendista na Univerzitetu „Sv. Kliment Ohridski” u Sofiji, Bugarska<br />
RUSKA BAJKA U SOFIJI<br />
Kako studiram ruski jezik,a rusisti u našoj zemlji nemaju često priliku otići u Rusku Federaciju i tamo usavršavati jezik, odlučila sam<br />
prijaviti se za razmjenu u zemlju koja najbliža tome i gdje slavistika cvijeta - u Bugarsku. Naime, i pored svih predrasuda o Bugarskoj, na<br />
Sofijskom univerzitetu "Sv. Kliment Ohridski" slavistika je toliko jaka (tamo je centar slavistike u Evropi) tako da imaju ne samo odsjek,<br />
već i poseban fakultet. I nisam pogriješila. Čak bih preporučila i našim studentima u BiH da se prijave tamo za razmjenu, prijatno će se<br />
iznenaditi. Mogu reći da sam ostvarila svoj cilj - bila sam u sredini u kojoj sam se mogla služiti samo ruskim jezikom, jer bugarski ne<br />
znam. Sada mnogo slobodnije pričam na ruskom, ali i došla sam do nekih informacija, npr. iz teorije ruske književnosti koje do nas<br />
sporije "procure".<br />
Prvi utisci Pa, zgrada Rektorata je veličanstvena, sa ogromnim prostorijama sa mozaicima, imitacija ruskog stila. Defintivno plijeni<br />
paznju. Uposlenici IRO su prema meni bili ljubazni i ekspeditivni u pomoći sa administrativnim dijelom razmjene, mada neki drugi<br />
studenti nisu imali takva iskustva. Za sebe lično, ne mogu reći da sam naišla na neki strašan problem, jedino je administracija malo<br />
komplikovana i, zavisno od fakulteta do fakulteta, spora. Na mom fakultetu (Fakultet za slavenske jezike) dekan za međunarodne<br />
odnose je jedna fantastična gospođa, prof. Reneta Božankova, koja je sve uradila maksimalno korektno, brzo i ljubazno. Sem toga, ona<br />
mi je bila i profesor Ruske književnosti 20-og vijeka. Pokazala se sjajnim pedagogom i poznavateljem građe, ispit sam imala priliku<br />
pisati na engleskom jeziku, kao i seminarske, što mi je uveliko olakšalo stvar. Ostali profesori (ja sam imala jos dvije lektorice: Tatjanu<br />
Aleksejevnu i Svjetlanu Vasiljevu za ruski jezik i jednu profesoricu, Tatjanu Dunkovu, koja je predavala 3 predmeta) su bez mana -<br />
stručnjaci, dobri ljudi i spremni da daju znanje. Vrlo su ljubazni, nisu arogantni, sve što sam ih pitala i zamolila su uvažili i nagradili su<br />
moj trud.<br />
Period proveden u inostranstvu Moja osjećanja i stavovi o ovome su donekle pomiješani. Dobra stvar je bilo to sto je dom u kojem<br />
smo bili, bio unekoliko komforan (svaka soba je imala svoje kupatilo, nigdje više od 2 kreveta), ali ko nikad nije bio u "cimeraju", ovo mu<br />
moze teško pasti. Ostala sam malo razočarana studentima iz Zapadne Evrope, narocito Špancima, jer su stravično bučni,<br />
neorganizovani, previše puše, ne znaju engleski (a dobijaju stipendije bez problema) i jako su malo upućeni u stvari koje bi mogle<br />
predstavljati "common topic" - kulturu, ekonomiju, politiku. Zato su se studenti iz Njemačke pokazali sjajnim -imaju ogromno znanje,<br />
znaju misliti svojom glavom i imaju jak osjećaj empatije prema drugima ... sve ovo je, naravno, više subjektivno, ali jednostavno,<br />
osjetite nešto i ne možete se otrgnuti ovakvim razmišljanjima. Što se samih domaćina tiče, Bugarska je tipičan predstavnik zemlje u<br />
tranziciji, koja se bori sa nacionalizmom, ksenofobijom i siromaštvom, ali nećete dugo tražiti da susretnete Bugarina/Bugarku koji su<br />
fantastično urbani, evropski nastrojeni i obrazovani tako da vam je razgovor s njima jako ugodan. U Bugarskoj ćete na svakom koraku<br />
čuti turbo-folk (oni to zovu "chalga"), ali kad vas upute, naći ćete i sjajne alternativne klubove, gdje se održavaju retro i pin-up partiji,<br />
gdje ima ex-yu punka, house, trance music. Hrana je uvijek problem, ali u tako jeftinoj zemlji imate na izboru sjajne restorane, sto je<br />
prednost Bugarske pred zapadnim zemljama - imala sam dovoljno novca od jedne do druge stipendije, jer je iznajmljivane sobe u<br />
domu jako jeftino, kao i karta za gradski prevoz. Ipak, nakon ovakvog iskustva, jos se za neko vrijeme ne bih odlučila ponovo u razmjenu<br />
- jako je stresno. Nažalost, periodi mobilnosti su najmanje 1 semestar, a i da hoćete, ne mozete kući, jer time gubite jako puno od<br />
nastave. Nije savršeno i naporno je, jer se mora uložiti i napor potreban za praćenje nastave i napor za snalaženje u novoj situaciji, a<br />
sve to jako iscrpljuje. Svako ko misli da je studentska razmjena turistička, veoma se vara. Ako neko aplicira samo da bi se prošetao po<br />
nekom od tih krasnih gradova koji su vam u okolini, bez obzira da li se radi o Zapadnoj ili Istočnoj Evropi, neka ne aplicira. Neka ne<br />
apliciraju ni oni kojima je cilj dobar provod, niti oni koji ne znaju raspolagati sa novcem i raspoređivati džeparac. S druge strane, svako<br />
ko hoće i da nauči nešto novo, da napravi nove kontakte za budućnost ili za idući ciklus studija, te da testira svoju inteligenciju u novim<br />
situacijama, neka mu iskustva studenata koji su ovo prošli budu ohrabrenje.<br />
22<br />
- I S K U S T V A -
Jasmina Mrkonja, stipendista na Univerzitetu „La Sapienza” u Rimu, Italija<br />
STEKLA SAM PRIJATELJE<br />
ZA CIJELI<br />
ŽIVOT<br />
Otkako sam završila srednju školu znala sam<br />
da želim dio školovanja provesti u<br />
inostranstvu. Prava prilika mi se pružila kad<br />
sam na trećoj godini fakulteta saznala za<br />
program razmjene Basileus. Od svih<br />
ponuđenih prestižnih univerziteta, “La<br />
Sapienza” se činio logičan izbor jer govorim<br />
tečno talijanski, i već sam živjela u Italiji.<br />
Dobila sam stipendiju na dva semestra za<br />
master studij, i za to vrijeme sam puno<br />
naučila i još više sazrela kao osoba. Studenti<br />
koji se prijavljuju na programe razmjene<br />
trebaju shvatiti da ne idu na turističko<br />
putovanje i da neće sve uvijek ići lahko. Kao i<br />
u domovini, bit će i dobrih i loših dana. Ali to<br />
nije ništa prema iskustvu kojeg ćete steći. Još<br />
važnije, steći ćete prijatelje za cijeli život.<br />
Neizmjerno sam zahvalna što sam imala<br />
priliku da učim od vrhunskih stručnjaka iz<br />
oblasti finansija (prof. Saltari, prof. Manca,<br />
prof. Rabino, prof. Petrella i drugi).<br />
Naravno poslije učenja i napornog dana, u<br />
Rimu nije teško pronaći zabavu, biilo da se<br />
radi o posjeti historijskim lokacijama, bogatim<br />
parkovima, muzejima, galerijama, kinima ili<br />
drugim aktivnostima. U Rimu je vrlo aktivno<br />
udruženje Erasmus studenata koje organizuje<br />
zabave, izlete u obližnje gradove i druge<br />
zabavne i sportske aktivnosti.<br />
- I S K U S T V A - 23
Denis Piplaš, stipendista na Vilnius Univerzitetu, Litvanija<br />
SVE JE ORGANIZOVANO<br />
DA SE STUDENTU OLAKŠA<br />
24<br />
Mislim da sam za svega par dana skupio sve papire koji su mi bili potrebni, napisao sam motivaciono pismo, dobio sam<br />
izvod iz ocjena, odnosno predmeta koje sam do tad pohađao, dobio sam pismo preporuke od strane profesora. To je<br />
manje-više sve od papira koji su mi bili potrebni. Svim bih studentima preporučio da se ne prepadnu unaprijed, da ne<br />
razmišljaju previše o tom nekom 'silnom procesu' kao što se priča. Rekao bih da je to prazna priča. Služba za međunarodnu<br />
saradnju Univerziteta u Sarajevu mi je pružila pomoć u prijavljivanju i odabiru željenog univerziteta. Izbor je najzad pao na<br />
Litvaniju. Nisam znao skoro ništa o toj državi prije nego što ću otići. Tamo sam bio prvi student iz Bosne i Hercegovine. Svi<br />
smo svjesni kvaliteta obrazovanja kojeg trenutno imamo u BiH – jednostavno, ne zadovoljava – po meni - neke minimalne<br />
uslove kakve imaju studenti u Evropskoj uniji, tako da je to prije svega bio razlog, da naučim nešto novo, da vidim neke<br />
druge sisteme rada, da upoznam neke druge kulture.<br />
Maksimalni broj studenata koji prisustvuju jednom predavanju je deset. Znači, profesor ima šansu da svakom studentu<br />
pojedinačno priđe, objasni. Moj institut bio je otvoren 24 sata na dan. Biblioteka također. Da napravim parelelu: u Sarajevu<br />
sam s još 400 studenata u amfiteatru, ja profesora i ne čujem, nemam nikakvu šansu da pričam s njim. S druge strane, u<br />
Litvaniji nisam nikad duže od dva-tri sata čekao da mi neki profesor odgovori na mail. Uvijek su dostupni. Sve je fokusirano<br />
na studenta, da mu se što više olakša. Odlično poznavanje stranog jezika poželjno. Tokom te godine studija, boravio sam u<br />
studentskom domu i bio vrlo zadovoljan smještajem. Iako Litvanija nije bogata poput zemalja Zapada, studentski standard<br />
je bolji nego onaj u Bosni I Hercegovini.<br />
Ne možete otići tamo bez ikakvog znanja, ali ne mora to biti neko perfektno znanje. Kad sam otišao, moj engleski nije bio<br />
savršen, bio je, recimo, vrlo dobar. Poslije nekog vremena steknete naviku, uhvatite se i da razmišljate na engleskom.<br />
Generalno, za studente Instituta u Litvaniji nude se ogromne mogućnosti – na primjer kurseva pet-šest stranih jezika koji su<br />
potpuno besplatni. Ja sam imao predmete skupa sa Litvancima, ali bilo je nas nekoliko koji smo dolazili iz inostranstva. Nije<br />
nikakve razlike bilo, čak bih rekao da se nama, kao gostima, pridavala i veća pažnja.<br />
Sa završenom trećom godinom dodiplomskog studija u Viljnusu, nisam imao problema prilikom priznavanja predmeta na<br />
matičnom Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. I master studij namjeravam upisati negdje vani. Odlazak u Litvaniju me je<br />
mnogo promijenio. To iskustvo studiranja, cjelokupan život kad si odvojen od doma i porodice – nekako odrasteš u tom<br />
periodu. Petnaest, dvadeset dana prije nego što ću krenuti u Litvaniju, u nekim me momentima i strah hvatao – kako ću, šta<br />
ću. Ali mogu reći da se stvarno nisam ni sekunde pokajao. Trenutno imam pripravničko mjesto u Transparency<br />
Internationalu. Da dobijem to mjesto, mnogo mi je pomoglo iskustvo koje sam stekao vani. Studenti neka slobodno prilože<br />
svoje papire, neka se prijave, neka pokušaju da dobiju jedno mjesto.<br />
- I S K U S T V A -
- I S K U S T V A -<br />
Više informacija možete dobiti u našoj Zbirci<br />
uputa za mobilnost gdje smo više objasnili sam<br />
pojam mobilnosti, proces prijavljivanja, kao i<br />
detaljno objasnili koji dokumenti su najvažniji u<br />
procesu izbora.<br />
Ovu zbirku možete naci na našoj web stranici<br />
Univerziteta u Sarajevu (opcija: Mobilnost)<br />
www.unsa.ba<br />
Dodatne informacije o stipendijama i<br />
programima razmjene možete dobiti ukoliko nam<br />
se pridružite i preko društvenih stranica<br />
Univerziteta u Sarajevu i Službe za medunarodnu<br />
saradnju Univerziteta u Sarajevu:<br />
www.facebook.com/univsaraj<br />
www.facebook.com/iro.unsa<br />
Univerzitet u Sarajevu<br />
Služba za medunarodnu saradnju<br />
Obala Kulina bana 7/II<br />
71000 Sarajevo<br />
Mobilnost:<br />
Telefon: +387 33 565 116<br />
Fax: +387 33 565 116<br />
Email:<br />
jasna.bosnjovic@unsa.ba<br />
adnan.rahimic@unsa.ba
Change language