instrumentalna analiza - Akademija likovnih umjetnosti - Sveučilište ...

2. Fizikalne osnove
Elektromagnetsko zračenje (u užem smislu „svjetlost“) dualne je prirode, tj. ima i valna i
čestična svojstva. To znači da se određeni fenomeni mogu opisati valnom teorijom, dok se
drugi mogu objasniti samo čestičnom teorijom svjetlosti. Elektromagnetski spektar obuhvada
različite vrste elektromagnetskih valova, poredanih prema valnim duljinama (slika 2.1.). Na
jednom kraju spektra su radio valovi, čije su valne duljine od nekoliko centimetara do više
kilometara. Drugi kraj spektra seže do izuzetno kratkih valova i visokoenergetskog gama
zračenja, čije valne duljine leže u području atomarnih veličina. Unutar spektra nalazi se vidljiv
dio elektromagnetskog zračenja, tj. vidljiva svjetlost, valnih duljina od 400 – 750 nm. Cijelo
područje valnih duljina obuhvada 22 reda veličine (od 10 -15 m do 10 7 m).
Slika 2.1. Elektromagnetski spektar. Naglašeno i razvučeno je usko valno područje vidljivog
djela spektra od ca. 400 – 750 nm.
Po količini energije koju nose, zračenja dijelimo u dvije velike klase:
a) ionizirajuda – ona zračenja koja imaju dovoljnu količinu za ionizaciju atoma
(izbacivanje elektrona iz neutralnog atoma i svaranje električki nabijenog iona). Ovdje
ubrajamo kozmičko, gama i rentgensko (eventualno i dio UV) od elektromagnetskih zračenja
te sva čestična zračenja (protoni, neutroni, elektroni, ioni...).
b) neionizirajuda – ostala zračenja; dakle, zračenja koja nemaju dovoljnu energiju za
ionizaciju atoma i kidanje kemijskih veza preko netermičkih procesa. Ovdje ubrajamo
10