Kako radi EU - Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj ...

Kako radi EU 

Vaš vodič kroz institucije 

Europske unije 

Europska unija

Ovu brošuru i druga kratka i jasna objašnjenja o EU možete pronaći na: 

ec.europa.eu/publications 

Europska komisija 

Opća uprava za informiranje 

Publikacije 

B-1049 Bruxelles 

Ilustracija na naslovnici: EK 

Podaci za katalogiziranje se nalaze na kraju ove publikacije. 

Luksemburg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica, 2006. 

© Europske zajednice, 2007. 

Reprodukcija je dozvoljena ukoliko je naveden izvor. 

Prijevod i tisak: Delegacija Europske komisije u RH, 2009. 

Dotisak: Delegacija Europske unije, 2011. 

Tiskano na bijelom papiru koji ne sadrži klor.


Vaš vodič kroz institucije 

Europske unije

Sadržaj 

Uvod u Europsku uniju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 

Ugovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 

Kako EU donosi odluke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

Europski parlament: 

glas naroda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 

Vijeće Europske unije: 

glas država članica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 

Europska komisija: 

promicanje zajedničkog interesa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 

Sud Europskih zajednica: 

osiguranje provedbe prava Zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 

Europski revizorski sud: 

kontrola pravilnog trošenja financijskih sredstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 

Europski gospodarski i socijalni odbor: 

glas civilnoga društva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 

Odbor regija: 

glas regionalne i lokalne vlade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 

Europska investicijska banka: 

financiranje ekonomskog razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Europska središnja banka: 

upravljanje eurom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 

Europski pučki pravobranitelj: 

istraživanje vaših pritužbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 

Europski nadzornik zaštite podataka: 

zaštita vaše privatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 

Agencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

© Corbis 

Uvod 

u Europsku uniju 

Europska unija (EU) obitelj je demokratskih 

europskih država koje zajednički rade kako 

bi poboljšale život svojih građana i izgradile 

bolji svijet. 

Iako u novinske naslove najčešće dospijevaju 

vijesti o obiteljskim prepirkama i povremenim 

kriznim situacijama do kojih dolazi u radu Europske 

unije, daleko od očiju javnosti Unija je zapravo 

vrlo uspješna. U samo nešto više od pola stoljeća, 

ona je ostvarila mir i napredak u Europi, jedinstvenu 

europsku valutu (euro), te „jedinstveno 

tržište“ bez granica i prepreka za kretanje roba, 

ljudi, usluga i kapitala. Postala je glavna trgovačka 

sila, te svjetski lider u područjima kao što su zaštita 

okoliša i razvojna pomoć. Ne čudi stoga što je 

narasla sa šest na 27 članica, dok još zemalja želi 

biti njenim dijelom. 

Europska unija svoj uspjeh uvelike duguje 

neobičnom načinu na koji djeluje. Neobičnom 

zato što države koje čine Uniju (njezine „države 

članice“) ostaju neovisne suverene nacije, no 

ujedinjuju svoj suverenitet kako bi stekle snagu i 

svjetski utjecaj koji niti jedna od njih sama za sebe 

ne bi mogla imati. 

Ujedinjavanje suvereniteta u praksi znači da 

države članice prenose neke od svojih ovlasti 

donošenja odluka na zajedničke institucije koje 

su stvorile kako bi se odluke o specifičnim pitanjima 

od zajedničkog interesa mogle donositi 

demokratski na europskoj razini. 

Tri glavne institucije koje donose odluke su: 

Æ Europski parlament (EP) koji zastupa građane 

EU-a i koji ga izravno biraju; 

Æ Vijeće Europske unije koje zastupa 

pojedinačne države članice; 

Æ Europska komisija koja zastupa interese Unije 

kao cjeline. 

Ovaj „institucionalni trokut“ kreira politike i zakone 

koji se primjenjuju širom EU-a. U načelu, 

Komisija predlaže novo zakonodavstvo, a Parlament 

i Vijeće ga donose. Komisija i države članice 

ga zatim implementiraju, a Komisija ga provodi. 

Sud Europskih zajednica je krajnji arbitar u sporovima 

koji se tiču Europskog prava. Revizorski 

sud kontrolira financiranje aktivnosti Unije. 

Brojna druga tijela također imaju ključne uloge u 

funkcioniranju EU-a: 

Æ Europski gospodarski i socijalni odbor zastupa 

ključne ekonomske i društvene faktore 

organiziranog civilnog društva, kao što su 

poslodavci i zaposlenici, sindikati i društva 

za zaštitu potrošača; 

Æ Odbor regija zastupa regionalne i lokalne 

vlasti; 

Æ Europska investicijska banka financira investicije 

u ekonomski razvoj, projekte unutar i 

izvan EU-a, te pomaže malim poduzetnicima 

putem Europskog investicijskoga fonda; 

KAKO RADI EU UVOD U EUROPSKU UNIJU 

3

ÆÆ 

Europska središnja banka odgovorna je za 

europsku monetarnu politiku; 

ÆÆ 

Europski pučki pravobranitelj istražuje 

pritužbe vezane uz loše upravljanje u institucijama 

i tijelima EU-a; 

ÆÆ 

Europski nadzornik zaštite podataka čuva 

privatnost vaših osobnih podataka. 

Nadalje, specijalizirane agencije bave se 

određenim tehničkim, znanstvenim ili 

upravljačkim zadacima. 

Ovlasti i odgovornosti institucija EU-a, te pravila 

i postupci koje moraju poštivati, propisani su 

osnivačkim ugovorima na kojima se EU temelji. 

S osnivačkim ugovorima suglasili su se predsjednici 

država i vlada svih država članica EU-a, te su 

ih ratificirali njihovi parlamenti. 

U sljedećim poglavljima opisani su osnivački 

ugovori i europske institucije, objašnjavajući 

što svaka institucija radi i kako one međusobno 

djeluju. 

KAKO RADI EU UVOD U EUROPSKU UNIJU 

4 

© Reporters 

Ceremonija potpisivanja Rimskih ugovora između šest zemalja, 1957.

© EC 

Ugovori 

EU se temelji na četiri osnivačka ugovora: 

Æ Ugovor o osnivanju Europske zajednice 

za ugljen i čelik (ECSC), koji je potpisan 

18. travnja 1951. u Parizu, stupio je na snagu 

23. srpnja 1952., te je istekao 23. srpnja 2002. 

Æ Ugovor o osnivanju Europske ekonomske 

zajednice (EEZ), koji je potpisan 25. ožujka 

1957. u Rimu, stupio je na snagu 1. siječnja 

1958. Ovaj se ugovor često navodi kao 

„Rimski ugovor“. 

Æ Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku 

energiju (Euratom), potpisan je u Rimu, 

zajedno s Ugovorom o osnivanju Europske 

ekonomske zajednice. 

Æ Ugovor o Europskoj uniji (EU) potpisan 

je u Maastrichtu 7. veljače 1992. i stupio 

je na snagu 1. studenoga 1993. Često 

se navodi i kao „Ugovor iz Maastrichta“. 

ECSC, EEZ i Euratom stvorili su tri „Europske 

zajednice“ tj. sustav zajedničkoga donošenja 

odluka o ugljenu, čeliku, atomskoj energiji 

i drugim važnim sektorima gospodarstava 

država članica. Zajedničke institucije, osnovane 

kako bi upravljale ovim sustavom, spojene su 

1967. te je tako nastala zajednička Komisija i 

zajedničko Vijeće. 

EEZ, osim svoje gospodarske uloge, postupno 

je preuzela široki raspon odgovornosti koje 

uključuju socijalne, ekološke i regionalne politike. 

Obzirom da to više nije bila isključivo gospodarska 

zajednica, četvrtim ugovorom (onim 

iz Maastrichta) jednostavno je preimenovana 

u „Europsku zajednicu“ (EZ). Budući da je istek 

prvog ugovora (ECSC) bio 2002., odgovornosti 

za ugljen i željezo polako su preuzimali ostali 

ugovori. 

U Maastrichtu, vlade država članica također su 

se složile da zajednički rade na vanjskoj i sigurnosnoj 

politici, te u području „pravosuđa i 

unutarnjih poslova“. Dodajući ovu međuvladinu 

suradnju postojećem sustavu Zajednice, Ugovor 

iz Maastrichta stvorio je novu strukturu s tri 

„stupa“, koja je politička, koliko i gospodarska. 

To je Europska unija (EU). 

Osnivački ugovori temelj su za sve što EU radi. 

Oni su izmijenjeni i dopunjeni svaki puta kada je 

Uniji pristupila nova država članica. S vremena 

na vrijeme, osnivački su ugovori bili izmijenjeni 

kako bi omogućili reformu institucija Europske 

unije i kako bi se Uniji dale nadležnosti u 

novim područjima. Takve su promjene uvijek 

rezultat rada posebne konferencije nacionalnih 

vlada EU-a (Međuvladina konferencija). Ključne 

međuvladine konferencije imale su sljedeće 

Nadležnost 

Zajednice 

(većina 

područja 

zajedničkih 

politika) 

EUROPSKA UNIJA 

Zajednička 

vanjska i 

sigurnosna 

politika 

OSNIVAČKI UGOVORI 

Policijska i 

pravosudna 

suradnja u 

kaznenim 

pitanjima 

Europska unija temelji se na svojim ugovorima. Njena tri 

stupa predstavljaju različita područja kreiranja politike s 

različitim sustavima donošenja odluka. 

KAKO RADI EU UGOVORI 

5

KAKO RADI EU UGOVORI 

6 

rezultate: 

ÆÆ 

Jedinstveni europski akt (SEA) potpisan je 

u veljači 1986. i stupio je na snagu 1. srpnja 

1987. Njime je izmijenjen Ugovor o Europskoj 

ekonomskoj zajednici i otvoren put za 

dovršetak jedinstvenoga tržišta. 

ÆÆ 

Ugovor iz Amsterdama potpisan je 2. listopada 

1997. godine, a stupio je na snagu 1. 

svibnja 1999. Njime se zajednički suverenitet 

proširio na dodatna područja koja uključuju 

prava građana te bližu suradnju na društvenim 

pitanjima i politici zapošljavanja. 

ÆÆ 

Ugovor iz Nice, potpisan 26. veljače 2001., stupio 

je na snagu 1. veljače 2003. Njime se otišlo 

još dalje u izmjenama drugih ugovora, čime 

je unaprijeđen način donošenja odluka u EU 

kako bi mogao nastaviti učinkovito funkcionirati 

i nakon priključenja novih država članica. 

ÆÆ 

Nacrt Ustava, potpisan u listopadu 2004., ali 

nije stupio na snagu jer ga nisu ratificirale sve 

zemlje članice EU-a. 

ÆÆ 

Lisabonski ugovor, koji je potpisan 2007., ali 

neće stupiti na snagu dok ga ne ratificiraju sve 

države članice, učiniti će EU demokratičnijom 

i transparentnijom, uvesti pojednostavljene 

radne metode i glasačka pravila, osigurati osnovna 

prava kroz povelju, te omogućiti da EU 

jednoglasno govori o globalnim pitanjima. 

© Picture-alliance/dpa/Zucchi 

Čist okoliš samo je jedno od područja u kojem su se države članice dogovorile da ujedinjavanje sredstava ima više smisla.

© EC 

Kako EU 

donosi odluke 

Proces donošenja odluka na razini Europske unije 

uključuje razne institucije EU-a, posebice: 

Æ Europski parlament (EP/Parlament), 

Æ Vijeće Europske unije, i 

Æ Europsku komisiju. 

U načelu, Europska komisija predlaže novo zakonodavstvo, 

dok Vijeće i Parlament usvajaju zakonodavstvo. 

U nekim slučajevima, Vijeće može 

djelovati na svoju ruku. Ostale institucije također 

imaju svoje uloge. 

Glavni oblici zakona EU-a su direktive i odredbe. 

Direktive ustanovljuju zajednički cilj za sve zemlje 

članice, ali prepuštaju odluku o formama i metodama 

postizanja cilja nacionalnim vlastima. 

Najčešće države članice imaju godinu do dvije 

kako bi implementirale direktivu. Odredbe su 

izravno primjenjive diljem EU-a čim stupe na 

snagu, bez daljnjih postupaka država članica. 

Pravila i postupci za donošenje odluka u EU-u 

propisani su u ugovorima. Svaki prijedlog za 

novi europski pravni akt mora se temeljiti na 

određenome članku ugovora, koji se navodi 

kao „pravni temelj“ za određeni zakonodavni 

prijedlog. Time se utvrđuje koji se zakonodavni 

postupak mora slijediti. Tri glavna postupka su 

„suodlučivanje“, „savjetovanje“, „pristanak“. 

1. Postupak suodlučivanja 

Ovo je postupak kojim se sada donosi većina 

europskoga zakonodavstva. U postupku 

suodlučivanja, Parlament dijeli zakonodavnu 

ovlast s Vijećem. 

Ako se Vijeće i Parlament ne mogu složiti oko 

dijela predloženoga zakonodavstva, on neće 

biti usvojen. Procedura predviđa dva „čitanja“ 

prijedloga zakona, u svakoj od te dvije institucije 

jedanput. Ako se na jednom od čitanja postigne 

dogovor, zakon može biti usvojen. U suprotnom 

se stavlja pred Odbor za usuglašavanje, sastavljen 

od jednakoga broja predstavnika Vijeća i Parlamenta. 

Kada se odbor usuglasi, usuglašeni tekst još 

se jednom šalje Parlamentu i Vijeću kako bi ga 

konačno usvojili kao zakon. Usuglašavanje postaje 

sve rjeđe. Većina zakona usvojenih postupkom 

suodlučivanja se zapravo donese nakon prvog 

ili drugog čitanja kao posljedica dobre suradnje 

između ove tri institucije. 

Dijagram donosi detaljan prikaz postupka. 

Više informacija možete pronaći na: 

ec.europa.eu/codecision 

KAKO RADI EU KAKO EU DONOSI ODLUKE 

7

Postupak suodlučivanja 

1a. Mišljenje 

Gospodarskog i 

socijalnog odbora 

i Odbora regija 

1. Prijedlog Komisije 

2. Prvo čitanje u Parlamentu-mišljenje 

4. Prvo čitanje u Vijeću 

3. Izmijenjeni 

prijedlog Komisije 

5. Vijeće odobrava sve 

izmjene i nadopune EP-a 

7. EP je odobrio 

prijedlog bez izmjena 

i nadopuna 

9. Zajedničko 

stajalište Vijeća 

10. Obavijest Komisije 

o zajedničkome 

stajalištu 


8 

6. Vijeće može usvojiti akt s 

izmijenjenima i nadopunama 

12. Parlament odobrava 

zajedničko stajalište ili ne 

daje nikakve komentare 

13. Smatra se da 

je akt usvojen 

8. Vijeće može 

usvojiti akt 

11. Drugo čitanje u Parlamentu 

14. Parlament odbija 

zajedničko stajalište 

15. Smatra se da 

akt nije usvojen 

16. Parlament predlaže 

izmjene i nadopune 

zajedničkome stajalištu 

17. Mišljenje 

Komisije o izmjenama 

i nadopunama 

Parlamenta 

18. Drugo čitanje Vijeća 

19. Vijeće odobrava izmijenjeno i dopunjeno zajedničko stajalište: 

(i) kvalificiranom većinom (ii) jednoglasno ako je 

ako je Komisija dala 

Komisija dala negativno 

pozitivno mišljenje 

mišljenje 

20. Akt je usvojen s izmjenama i nadopunama 

21. Vijeće ne odobrava izmjene 

i nadopune zajedničkoga stajališta 

22. Sazvan je Odbor za usuglašavanje 

23. Postupak usuglašavanja 

24. Odbor za usuglašavanje donosi zajednički tekst 29. Odbor za usuglašavanje ne slaže 

se glede zajedničkoga teksta 

25. Parlament i Vijeće 

usvajaju akt u skladu 

sa zajedničkim tekstom 

27. Parlament i Vijeće 

ne odobravaju 

zajednički tekst 

30. Akt nije usvojen 

26. Akt je usvojen 28. Akt nije usvojen

Tri „vijeća“: koje je koje 

Lako je zbuniti se u pogledu toga koje europsko tijelo je koje - osobito kada vrlo različita tijela 

imaju vrlo slična imena, kao što su ova tri „vijeća“. 

Europsko vijeće 

Æ Ono podrazumijeva čelnike država ili vlada svih država EU-a, plus predsjednika Europske 

komisije. O političkom sustavu pojedine zemlje ovisi je li čelnik predsjednik i/ili predsjednik 

vlade. Europsko vijeće sastaje se, u načelu, četiri puta godišnje kako bi se usuglasilo oko 

cjelokupne politike EU-a i kako bi revidiralo njezin napredak. To je tijelo koje na najvišoj razini 

kreira politike u Europskoj uniji pa se zato njegovi sastanci često nazivaju „sastanci na vrhu“. 

Vijeće Europske unije 

Æ Prethodno poznato kao Vijeće ministara, ova institucija sastoji se od vladinih ministara 

svih država članica EU-a. Vijeće se redovito sastaje kako bi donosilo detaljne odluke 

i usvajalo europske zakone. Potpuniji opis njegova rada nalazi se dalje u ovoj knjižici. 

Vijeće Europe 

Æ Ovo uopće nije institucija EU-a. To je međuvladina organizacija čiji je cilj (između ostalog) 

zaštita ljudskih prava, promicanje europske kulturne različitosti i borba protiv socijalnih problema 

kao što su rasne predrasude i nesnošljivost. Osnovano je 1949., a jedno od njegovih ranijih 

postignuća bilo je sastavljanje Europske konvencije o ljudskim pravima. Kako bi omogućilo 

građanima da provode svoja prava u okviru Konvencije, Vijeće je osnovalo Europski sud za 

ljudska prava. Vijeće Europe sada ima 46 država članica, uključujući 27 država Europske unije, 

a njegovo sjedište nalazi se u Palači Europe u Strasbourgu (Francuska). 


9 

2. Postupak savjetovanja 

Postupak savjetovanja koristi se u područjima 

poput poljoprivrede, poreza i tržišnog natjecanja. 

Na temelju prijedloga Komisije, Vijeće 

se savjetuje s Parlamentom, kao i s Europskim 

gospodarskim i socijalnim odborom (ECSC) i 

Odborom regija (CoR). 

Parlament može: 

• odobriti prijedlog Komisije, 

• odbiti ga, 

• ili zatražiti njegove izmjene i nadopune. 

Ako Parlament zatraži izmjene i nadopune, Komisija 

će razmotriti sve izmjene koje je predložio 

Parlament. Ako prihvati bilo koju od tih izmjena 

i nadopuna, poslat će Vijeću izmijenjeni i nadopunjeni 

prijedlog. 

Odluka je na kraju na Vijeću, koje usvaja izmijenjeni 

prijedlog, ili ga dalje mijenja. U 

ovome postupku, kao i u svim drugima, ako 

Vijeće mijenja prijedlog Komisije, ono mora 

to učiniti jednoglasno.


10 

Prevoditelji EU-a imaju ključnu ulogu u radu Unije. 

3. Postupak davanja pristanka 

Postupak davanja pristanka znači da Vijeće mora 

dobiti pristanak Europskog parlamenta prije nego 

li donese neke vrlo važne odluke. Postupak je isti 

kao u slučaju savjetovanja, osim što Parlament ne 

može izmijeniti prijedlog: on ga mora prihvatiti ili 

odbiti. Pristanak („odobrenje“) zahtjeva apsolutnu 

većinu glasova. 

Tko radi za institucije EU-a 

Službenici koji rade za institucije EU-a dolaze 

iz svih država članica. Njihove aktivnosti i 

vještine pokrivaju širok raspon; od kreatora 

politika i menadžera, do ekonomista, odvjetnika, 

lingvista, tajnika i osoblja za tehničku 

potporu. Oni moraju biti sposobni i voljni 

raditi u multikulturalnom i višejezičnom 

okružju, obično prilično daleko od svoje 

domovine. 

Da biste postali službenik EU-a, morate proći 

zahtjevnu provjeru stručnosti. Europski ured 

za odabir osoblja (EPSO) ima središnju ulogu 

u organizaciji takvih ispita. 

Više informacija na: 

europa.eu/epso 

© EC

Europski 

parlament: 

glas naroda 

KLJUČNE ČINJENICE 

ULOGA // 

Izravno izabrana zakonodavna ruka EU-a 

SLJEDEĆI IZBORI // Lipanj 2009. 

SASTANCI // 

Mjesečna plenarna zasjedanja u Strasbourgu, sastanci odbora i 

dodatna zasjedanja u Bruxellesu. 

ADRESA // 

Plateau du Kirchberg, BP 1601, L-2929 Luksemburg 

TEL. // (352) 4300-1 

INTERNET // 

europarl.europa.eu 

Europski parlament (EP) biraju građani Europske 

unije kako bi zastupao njihove interese. Njegovi 

počeci datiraju iz 1950-ih i osnivačkih ugovora, a 

od 1979. njegove članove izravno biraju građani 

koje zastupaju. 

Izbori se održavaju svakih pet godina, a svaki 

građanin EU-a ima pravo glasovati, i kandidirati se, 

bez obzira na to u kojoj državi članici živi. Parlament 

na taj način izražava demokratsku volju 500 

milijuna građana Unije, te zastupa njihove interese 

u raspravama s drugim institucijama EU-a. 

Posljednji su izbori održani u lipnju 2004., 

a Parlament broji 785 članova iz svih 27 

država EU-a. 

Zastupnici Europskoga parlamenta (MEP) ne sjede 

u nacionalnim blokovima, nego predstavljaju europske 

političke skupine. Zajedno predstavljaju sva 

stajališta o političkim pitanjima i europskim integracijama, 

od snažno pro-europskih do otvoreno 

euroskeptičnih. 

Hans-Gert Pöttering izabran je za predsjednika 

Parlamenta 2007., a na toj će se poziciji zadržati do 

izbora 2009. 

Gdje je sjedište Parlamenta 

Europski parlament djeluje na tri mjesta: u Bruxellesu 

(Belgija), Luksemburgu i Strasbourgu 

(Francuska). 

Luksemburg je sjedište administrativnih ureda 

(„Glavnog tajništva“). Sastanci cjelokupnoga 

Parlamenta, poznati kao „plenarna zasjedanja“, 

odvijaju se u Strasbourgu, a ponekad u Bruxellesu. 

Sastanci odbora također se održavaju u 

Bruxellesu. 

KAKO RADI EU EUROPSKI PARLAMENT: GLAS NARODA 

11

Broj mjesta po političkim skupinama, od 1. rujna 2007. 

Zeleni/Europski slobodni 

savez (Greens/EFA) 42 

Neovisnost/ 

demokracija 

(ID) 24 

Savez liberala i 

demokrata za 

Europu (ALDE) 104 

Europska narodna stranka 

(Kršćanski demokrati) 

i Europski demokrati 

(EPP-ED) 278 


12 

Europska ujedinjena 

ljevica/Nordijska 

zelena ljevica 

(EUL/NGL) 41 

Socijalistička stranka 

(PES) 216 

Broj mjesta prema državi 

Ukupno: 785 

Unija za Europu 

nacija (UEN) 44 

Identitet, tradicija i 

suverenitet (ITS) 23 

Nezavisni 

(NI) 13 

Austrija 18 Mađarska 24 

Belgija 24 Malta 5 

Bugarska 18 Nizozemska 27 

Cipar 6 Njemačka 99 

Danska 14 Poljska 54 

Estonija 6 Portugal 24 

Finska 14 Republika Češka 24 

Francuska 78 Rumunjska 35 

Grčka 24 Slovačka 14 

Irska 13 Slovenija 7 

Italija 78 Španjolska 54 

Latvija 9 Švedska 19 

Litva 13 Ujedinjeno Kraljevstvo 78 

Luksemburg 6 Ukupno 785

Hans-Gert Pöttering, 

Predsjednik Europskog parlamenta. 

Što radi Parlament 

Parlament ima tri glavne uloge. 

1. Usvajanje europskih zakona — zajedno 

s Vijećem u brojnim područjima politika. 

Činjenica da EP izravno biraju građani EU-a dodatno 

je jamstvo demokratskoga legitimiteta 

europskoga zakonodavstva. 

2. Parlament provodi demokratski nadzor nad 

drugim institucijama EU-a, a osobito nad 

Komisijom. Ima ovlasti odobriti ili odbiti imenovanje 

povjerenika Komisije, te ima pravo 

zatražiti Komisiju kao cjelinu da odstupi. 

3. Utjecaj na proračunska sredstva - Parlament s 

Vijećem dijeli ovlast nad proračunom EU-a, te 

prema tome može utjecati na način na koji EU 

troši proračunska sredstva. Parlament usvaja ili 

odbija proračun u cijelosti. 

Ove su tri uloge detaljnije opisane niže. 

© EC 

1. Donošenje europskih zakona 

Najuobičajeniji postupak za usvajanje (donošenje) 

zakonodavstva EU-a je „suodlučivanje“ (vidi gore: 

„Kako EU donosi odluke“). Taj postupak stavlja 

Europski parlament i Vijeće na istu razinu te se 

primjenjuje na zakonodavstvo u nizu područja. 

U nekim područjima (primjerice poljoprivreda, 

gospodarska politika, vize i imigracija), Vijeće 

samo donosi zakone, ali se mora konzultirati s 

Parlamentom. Pristanak Parlamenta potreban 

je za donošenje nekih važnih odluka, kao što je 

pristupanje novih država Uniji. 

Parlament također daje poticaj za novo zakonodavstvo 

s obzirom na godišnji radni program 

Komisije, razmatrajući koji bi novi zakoni bili prikladni, 

i potičući Komisiju da daje prijedloge. 

2. Demokratski nadzor 

Parlament provodi demokratski nadzor nad ostalim 

institucijama EU-a na nekoliko različitih načina. 

Kada se izabere nova Komisija, njezine članove 

imenuju vlade država članica EU-a, no oni ne mogu 

biti izabrani bez odobrenja Parlamenta. Parlament 

intervjuira svakog od njih pojedinačno, uključujući 

budućega predsjednika Komisije, a potom glasuje 

o tome hoće li odobriti Komisiju kao cjelinu. 

Tijekom trajanja mandata, Komisija je politički 

odgovorna Parlamentu koji može predložiti „izglasavanje 

nepovjerenja“, zahtijevajući kolektivnu ostavku 

Komisije. 

Općenito govoreći, Parlament provodi kontrolu 

redovito kontrolirajući izvješća koja mu šalje Komisija 

(godišnje opće izvješće, izvješća o provedbi 

proračuna, itd.). Štoviše, članovi Europskoga parlamenta 

redovito postavljaju Komisiji pitanja na koja 

povjerenici zakonski moraju odgovoriti. 

Parlament također nadzire rad Vijeća: zastupnici 

Europskoga parlamenta redovito postavljaju 

pitanja Vijeću, a predsjednik Vijeća sudjeluje na 

plenarnim zasjedanjima Europskoga parlamenta 

i važnim raspravama. 


13


14 

Parlament može provoditi daljnju demokratsku 

kontrolu razmatrajući peticije građana i osnivajući 

odbore za postavljanje upita. 

Na kraju, Parlament pridonosi svakom sastanku 

na vrhu EU-a (sastancima Europskog vijeća). Na 

otvaranju svakoga sastanka na vrhu, predsjednik 

Parlamenta pozvan je izraziti stajališta i pitanja 

Parlamenta o aktualnim pitanjima i točkama na 

dnevnom redu Europskoga vijeća. 

3. Utjecaj na proračunska sredstva 

O godišnjem proračunu EU-a zajednički 

odlučuju Parlament i Vijeće. Parlament o njemu 

raspravlja tijekom dva uzastopna čitanja, a 

proračun ne stupa na snagu dok ga ne potpiše 

predsjednik Parlamenta. 

Parlamentarni odbor za proračunski nadzor 

nadzire kako se proračun troši. Osim toga, Parlament 

svake godine odlučuje o tome hoće 

li odobriti upravljanje Komisije proračunom. 

Taj proces odobrenja stručno se naziva „davanje 

razrješnice“. 

Kako je organiziran rad Parlamenta 

Rad Parlamenta podijeljen je u dvije glavne 

faze. 

ÆÆ 

Pripremanje plenarnoga zasjedanja. 

Zastupnici EP-a u raznim parlamentarnim 

odborima koji su specijalizirani za određena 

područja aktivnosti EU-a raspravljaju o 

prijedlozima Komisije na temelju izvješća 

(„rapporteur“) koje priprema jedan od članova 

odbora. Izvješće daje pozadinu i razloge 

za i protiv prijedloga. O tim prijedlozima 

raspravljaju i političke grupe. 

© European Communities 

European NAvigator, www.ena.lu 

Plakat koji poziva stanovnike Luksemburga da glasuju na 

prvim izravnim izborima za Europski parlament 1979. 

ÆÆ 

Plenarno zasjedanje. Dvanaestodnevne 

plenarne sjednice održavaju se jednom 

godišnje u Strasbourgu, a šest dvodnevnih 

sjednica održava se u Bruxellesu. Na tim 

sjednicama Parlament ispituje predloženo 

zakonodavstvo i glasuje za izmjene i 

dopune prije nego donese odluku o tekstu 

kao cjelini. 

Ostale točke na dnevnome redu mogu uključivati 

„priopćenja“ Komisije koja objašnjavaju njene 

namjere u određenom području ili pitanja Vijeću 

ili Komisiji o onome što se zbiva u Europskoj uniji 

ili širom svijeta.

Vijeće 

Europske unije: 

glas država 

članica 


ULOGA // 

Zakonodavna (u nekim područjima izvršna) ruka EU-a; zastupa 

države članice. 

ČLANOVI // 

Jedan ministar iz svake države EU-a 

PREDSJEDNIŠTVO // Rotira se svaki šest mjeseci 

SASTANCI // 

U Bruxellesu (Belgija), osim u travnju, lipnju i listopadu 

(Luksemburg) 

ADRESA // 

Rue de la Loi/wetstraat 175, B-1048 Bruxelles 

TEL. // (32-2) 285 61 11 

INTERNET // 

consilium.europa.eu 

Vijeće je glavno tijelo Unije za donošenje odluka. 

Kao i Europski parlament, Vijeće je osnovano 

osnivačkim ugovorima 1950-ih godina. Ono zastupa 

države članice, a na njegovim sastancima 

sudjeluje po jedan ministar iz svake nacionalne 

vlade EU-a. 

Koji ministar će sudjelovati na kojem sastanku ovisi 

o tome koje su teme na dnevnome redu. Ako, 

primjerice, Vijeće odluči raspravljati o ekološkim 

pitanjima, na sastanku će sudjelovati ministar 

zaštite okoliša iz svake države članice EU-a te će 

se zvati „Vijeće za zaštitu okoliša“. 

Odnosima EU-a s ostatkom svijeta bavi se 

„Vijeće za opće poslove i vanjske odnose“. 

No, taj sastav Vijeća također ima širu odgovornost 

za opća pitanja politike – pa tako na 

njegovim sastancima sudjeluje onaj ministar 

ili državni tajnik kojeg odabere svaka vlada. 

Sveukupno postoji devet različitih sastava 

Vijeća: 

Æ Opći poslovi i vanjski odnosi, 

Æ Ekonomska i financijska pitanja (Ecofin), 

Æ Pravosuđe i unutarnji poslovi, 

Æ Zapošljavanje, socijalna politika, zdravstvo i 

zaštita potrošača, 

Æ Konkurentnost, 

Æ Promet, telekomunikacije i energija, 

Æ Poljoprivreda i ribarstvo, 

Æ Zaštita okoliša, 

Æ Obrazovanje, mladi i kultura. 

Svaki ministar u Vijeću obvezuje svoju vladu, tj. 

potpis ministra je potpis cijele vlade. Štoviše, svaki 

ministar u Vijeću odgovoran je svojem nacionalnom 

parlamentu te građanima koje Parlament 

KAKO RADI EU VIJEĆE EUROPSKE UNIJE: GLAS DRŽAVA ČLANICA 

15


16 

zastupa, što odlukama Vijeća daje demokratski 

legitimitet. 

Predsjednici država i/ili predsjednici vlada država 

članica, zajedno s predsjednikom Europske 

komisije sastaju se do četiri puta godišnje u okviru 

Europskoga vijeća. Na tim sastancima na vrhu 

utvrđuje se cjelokupna politika EU-a i rješavaju 

se pitanja koja se nisu mogla riješiti na nižoj razini 

(primjerice između ministara na redovitim sastancima 

Vijeća). S obzirom na važnost rasprava 

Europskoga vijeća, sastanci često traju do kasno 

u noć i privlače veliku pozornost medija. 

Što radi Vijeće 

Vijeće ima šest ključnih uloga: 

1. Usvajati zakone EU-a – zajedno s Europskim 

parlamentom na mnogim područjima; 

2. Koordinirati šire gospodarske i socijalne politike 

država članica; 

3. Sklapati međunarodne sporazume između EU-a 

i drugih država ili međunarodnih organizacija; 

4. Odobravati proračun EU-a, zajedno s 

Europskim parlamentom; 

5. Definirati i provoditi zajedničku vanjsku i 

sigurnosnu politiku EU-a (CFSP) na temelju 

smjernica koje je postavilo Europsko 

vijeće, te 

6. Koordinirati suradnju između nacionalnih sudova 

i policijskih snaga u kaznenim pitanjima. 

Većina navedenih odgovornosti odnosi se na 

područje „Zajednice“, tj. na područja djelovanja 

gdje su države članice odlučile ujediniti svoj suverenitet 

i prenijeti ovlasti donošenja odluka na 

institucije Unije. Ovo područje je „prvi stup“ Europske 

unije. 

Međutim, posljednje dvije odgovornosti uvelike 

se odnose na područja u kojima države članice 

nisu prenijele svoje ovlasti, nego jednostavno rade 

zajednički. To se zove „međuvladina suradnja“ i ona 

uključuje „‘drugi i treći stup“ Europske unije. 

Rad Vijeća detaljno je opisan niže. 

1. Zakonodavstvo 

Velik dio posla Vijeća je usvajanje zakona u 

područjima u kojima je EU ujedinio suverenitet. 

Najčešći je postupak u tom slučaju „suodlučivanje“, 

pri čemu zakone EU-a zajednički usvajaju Vijeće i 

Parlament na temelju prijedloga Komisije. U nekim 

područjima, Vijeće ima zadnju riječ, ali samo na 

temelju prijedloga Komisije i tek nakon što uzme 

u obzir stajališta Komisije i Parlamenta (vidi gore: 

Kako EU donosi odluke). 

2. Koordiniranje politika država članica 

Države EU-a odlučile su kako žele sveobuhvatnu 

gospodarsku politiku koja se temelji na 

bliskoj suradnji između njihovih nacionalnih 

gospodarskih politika. Tu koordinaciju provode 

ministri gospodarstva i financija koji kolektivno 

sačinjavaju Vijeće za ekonomska i financijska 

pitanja (Ecofin). 

Također žele stvoriti više poslova i poboljšati obrazovanje, 

zdravstvo i sustave socijalne skrbi. Iako 

je svaka država EU-a odgovorna za svoju vlastitu 

politiku na ovim područjima, one se mogu složiti 

glede zajedničkih ciljeva i učiti iz uzajamnog 

iskustva. Ovaj se proces zove „otvorena metoda 

koordinacije“, a odvija se u okviru Vijeća.

Javier Solana, šef vanjske politike EU-a, iz prve ruke saznaje o životima izbjeglica. 

3. Sklapanje međunarodnih sporazuma 

Svake godine Vijeće sklapa, tj. službeno potpisuje 

određeni broj sporazuma između Europske 

unije i zemalja nečlanica, kao i s međunarodnim 

organizacijama. Ti sporazumi mogu uključivati 

široka područja kao što su trgovina, suradnja i 

razvoj ili se pak mogu baviti specifičnim temama 

kao što su tekstil, ribarstvo, znanost i tehnologija, 

promet itd. 

Nadalje, Vijeće može sklapati konvencije 

između država članica EU-a na područjima 

kao što su porezi, trgovačko pravo ili 

konzularna zaštita. Konvencije se također 

mogu baviti pitanjima slobode, sigurnosti i 

pravosuđa (vidi niže). 

4. Odobravanje proračuna 


O godišnjem proračunu EU-a zajednički odlučuju 

Vijeće i Europski parlament. 

5. Zajednička vanjska i sigurnosna politika 

Države članice Unije rade na razvijanju zajedničke 

vanjske i sigurnosne politike. No vanjska politika, 

sigurnost i obrana pitanja su nad kojima 

pojedinačne nacionalne vlade zadržavaju neovisnu 

kontrolu. Međutim, države EU-a su prepoznale 

prednost zajedničkog rada na ovim pitanjima, a 

Vijeće je glavni forum na kojem se odvija takva 

“međuvladina suradnja”. 

Suradnja ne pokriva samo pitanja obrane nego 

i zadatke upravljanja kriznim situacijama, kao što 

su humanitarne akcije i akcije spašavanja, mirovne 

operacije i održavanje mira na kriznim područjima. 

Države EU-a mobiliziraju i koordiniraju vojne i policijske 

snage kako bi ih se moglo koristiti uz diplomatske 

i ekonomske akcije. Uz ovakav sustav, Unija 

je pomogla održati mir, uspostaviti demokraciju i 

potaći gospodarski razvoj u područjima kao što su 

Indonezija, Demokratska Republika Kongo i zemlje 

jugoistočne Europe. 

© EC 


17


18 

6. Sloboda, sigurnost i pravosuđe 

Građani EU-a slobodni su živjeti i raditi u bilo kojoj 

državi EU-a koju odaberu pa bi trebali imati 

jednak pristup pravosuđu bilo gdje u Europskoj 

uniji. Nacionalni sudovi bi, prema tome, trebali 

surađivati kako bi osigurali, primjerice, da se 

sudska presuda donesena u jednoj državi EU-a 

u predmetu rastave ili skrbništva nad djecom 

prizna u svim drugim državama EU-a. 

Sloboda kretanja unutar Unije uvelike je korisna 

građanima koji poštuju zakon, no to također 

iskorištavaju međunarodni kriminalci i teroristi. 

Rješavanje prekograničnoga kriminala zahtijeva 

prekograničnu suradnju između nacionalnih 

sudova, policijskih snaga, carinskih djelatnika i 

imigrantskih službi svih država EU-a. 

Oni, primjerice, moraju osigurati: 

• da na vanjskim granicama EU-a policija djeluje 

na učinkovit način; 

• da carinski djelatnici i policija izmjenjuju informacije 

o kretanju sumnjivih krijumčara drogom 

ili ljudima te 

• da se tražitelje azila procjenjuje i s njima postupa 

na isti način širom Unije kako bi se spriječilo 

“kupovanje azila”. 

Pitanja kao što su ova rješava Vijeće za pravosuđe i 

unutarnje poslove, tj. ministri pravosuđa i unutarnjih 

poslova. Cilj je stvoriti jedinstveno “područje 

slobode, sigurnosti i pravosuđa” unutar granica 

Europske unije. 

Kako je organiziran rad Vijeća 

Predsjedništvo Vijeća 

Predsjedništvo Vijeća mijenja se svakih šest 

mjeseci; drugim riječima, svaka država članica 

Unije naizmjenično preuzima odgovornost 

nad poslovanjem Vijeća i predsjeda svim sastancima 

tijekom šestomjesečnoga razdoblja, 

promovirajući zakonodavne i političke odluke 

i posredujući u kompromisima između 

država članica. 

© Reuters 

Slobodno kretanje ljudi i dobara unutar EU-a učinilo je ovakve provjere prošlošću.

Glavno tajništvo 

Predsjedništvu pomaže Glavno tajništvo koje 

priprema i osigurava glatko funkcioniranje rada 

Vijeća na svim razinama. 

U 2004. godini, Javier Solana bio je ponovno imenovan 

glavnim tajnikom Vijeća. 

On je također visoki predstavnik za zajedničku 

vanjsku i sigurnosnu politiku te u tome svojstvu 

pomaže koordinirati akciju Unije na svjetskoj 

sceni. U okviru novoga Ustavnog ugovora, visoki 

predstavnik bio bi zamijenjen ministrom vanjskih 

poslova EU-a. 

Glavnome tajniku pomaže zamjenik glavnog tajnika 

zadužen za upravljanje Glavnim tajništvom. 

Coreper 

U Bruxellesu, svaka država Europske unije ima 

stalno predstavništvo koje je zastupa i brani njene 

nacionalne interese na razini EU-a. Čelnik svakoga 

predstavništva je zapravo veleposlanik svoje zemlje 

pri Uniji. 

Ti veleposlanici (ili “stalni predstavnici”) sastaju se 

svaki tjedan u okviru Odbora stalnih predstavnika 

(Coreper). Uloga ovog odbora jest pripremati rad 

Vijeća, uz iznimku većine poljoprivrednih pitanja 

koje rješava Posebni odbor za poljoprivredu. 

Coreperu pomaže određeni broj radnih skupina 

koje čine službenici predstavništava ili nacionalnih 

uprava. 

ÆÆ 

Odbor za civilni aspekt upravljanja kriznim 

situacijama. 

Koliko glasova za svaku zemlju 

Odluke u Vijeću donose se glasovanjem. Što je 

veći udio stanovništva neke zemlje, to ona ima 

više glasova, no glasovi se broje u korist manje 

naseljenih zemalja: 

Francuska, Njemačka, Italija 

i Ujedinjeno Kraljevstvo 29 

Poljska i Španjolska 27 

Rumunjska 14 

Nizozemska 13 

Belgija, Češka, Grčka, 

Mađarska i Portugal 12 

Austrija, Bugarska i Švedska 10 

Danska, Finska, Irska, Litva 

i Slovačka 7 

Cipar, Estonija, Latvija, 

Luksemburg i Slovenija 4 

Malta 3 

Ukupno 345 


19 

Sigurnost i obrana 

Vijeću pomažu slijedeće zasebne strukture kad 

se radi o pitanjima sigurnosti i obrane: 

ÆÆ 

Odbor za politiku i sigurnost (PSC), koji je ovoj 

suradnji ono što je Coreper ostalim vrstama 

odluka; 

ÆÆ 

Vojni odbor Europske unije (EUMC), sastavljen 

od ministara obrane država članica, te 

ÆÆ 

Vojni stožer Europske unije (EUMS), sastavljen 

od vojnih stručnjaka pridruženih Tajništvu 

Vijeća od strane država članica.


20 

Kvalificirano većinsko glasovanje 

U nekim osobito osjetljivim područjima kao što 

su zajednička vanjska i sigurnosna politika, porezi, 

azil i imigracijska politika, odluke Vijeća moraju 

biti jednoglasne. Drugim riječima, svaka država 

članica ima pravo veta. 

Za većinu pitanja, međutim, Vijeće donosi odluke 

“kvalificiranim većinskim glasovanjem”. 

Kvalificirana većina je postignuta: 

• ako je većina država članica (u nekim slučajevima 

dvotrećinska većina) „ZA“; 

• ako su najmanje 255 glasa „ZA“ – odnosno ukupno 

73,9% glasova. 

Nadalje, država članica može zatražiti potvrdu da 

glasovi „ZA“ predstavljaju najmanje 62% ukupnoga 

stanovništva Unije. Ako se utvrdi da to nije 

slučaj, odluka neće biti usvojena. 

© European Union Police Mission 

EU pomaže obučiti i izgraditi policijske snage u kriznim područjima, naglašavajući važnost dobrih odnosa u zajednici.


Komisija djeluje neovisno od nacionalnih vlada. 

Njezin zadatak jest zastupati i podupirati interese 

Unije kao cjeline. Ona sastavlja prijedloge za nove 

europske zakone koje predstavlja Europskome 

parlamentu i Vijeću. 

Ona je također i izvršna ruka EU-a; drugim 

riječima, odgovorna je za provedbu odluka 

Parlamenta i Vijeća. To znači upravljanje svakodnevnim 

poslovima Europske unije: provedba 

njezinih politika i programa te trošenje 

njezinih sredstava. 

Kao i Parlament i Vijeće, Europska komisija 

osnovana je 1950-ih u okviru osnivačkih 

ugovora EU-a. 

Što je Komisija 

Izraz “Komisija” rabi se na dva načina. Kao prvo, 

odnosi se na muškarce i žene – po jednog iz svake 

države članice Unije – imenovane da upravljaju 

institucijom i donose odluke. 

Europska komisija: 

promicanje 

zajedničkog interesa 

ULOGA // 

Izvršna ruka EU-a i inicijator zakonodavnih prijedloga 

ČLANOVI // 

27: jedan iz svake države članice 

TRAJANJE MANDATA // Pet godina (2004.–2009.) 

ADRESA // 

B-1049 Bruxelles 

TEL. // (32-2) 299 11 11 

INTERNET // 

ec.europa.eu 

Kao drugo, izraz “Komisija” odnosi se na samu 

instituciju i na njezino osoblje. 

Neformalno, imenovani članovi Komisije poznati 

su kao “povjerenici”. Oni najčešće dolaze s 

političkih pozicija u svojim zemljama te su mnogi 

od njih bili vladini ministri, no kao članovi Komisije 

posvećeni su tome da djeluju u interesu Unije kao 

cjeline, ne slijedeći instrukcije nacionalnih vlada. 

Nova Komisija imenuje se svakih pet godina, u 

roku od šest mjeseci od izbora za Europski parlament. 

Postupak je kako slijedi: 

• Vlade država članica zajedno se usuglase o 

tome koga će imenovati za novoga predsjednika 

Komisije. 

• Imenovanoga predsjednika Komisije potom 

odobrava Parlament. 

KAKO RADI EU EUROPSKA KOMISIJA: PROMICANJE ZAJEDNIČKOG INTERESA 

21


22 

• Imenovani predsjednik Komisije, u raspravi s 

vladama država članica, odabire druge članove 

Komisije. 

• Novi Parlament zatim intervjuira svakoga člana 

i daje svoje mišljenje u vezi s cijelim sastavom. 

Nakon što je odobrena, nova Komisija može 

službeno započeti s radom. 

Trajanje mandata sadašnje Komisije je do 31. listopada 

2009. godine, a njezin predsjednik je José 

Manuel Barroso. 

Komisija je politički odgovorna Parlamentu koji 

ima ovlast izglasati nepovjerenje Komisiji usvajanjem 

odluke o cenzuri. Pojedinačni članovi 

Komisije moraju dati ostavku ukoliko to od njih 

zatraži predsjednik, pod uvjetom da drugi povjerenici 

to odobravaju. 

Komisija sudjeluje na svim sjednicama Parlamenta 

na kojima mora pojasniti i opravdati svoje 

politike. Ona također redovito odgovara na 

pisane i usmene upite zastupnika Europskoga 

parlamenta. 

Za svakodnevno funkcioniranje Komisije odgovorni 

su njezini administrativni dužnosnici, stručnjaci, 

prevoditelji, tumači i tajničko osoblje: otprilike 

23.000 europskih službenika. To se možda čini 

puno, no zapravo je manje od broja osoblja zaposlenoga 

u tipičnome gradskom vijeću srednje 

veličine u Europi. 

Gdje je smještena Komisija 

Sjedište Komisije je u Bruxellesu (Belgija), ali ona 

također ima urede u Luksemburgu, predstavništva 

u svim državama članicama Unije te delegacije u 

mnogim glavnim gradovima širom svijeta. 

Što Komisija radi 

Europska komisija ima četiri glavne uloge: 

1. predlagati zakonodavstvo Parlamentu i 

Vijeću; 

2. upravljati i provoditi politike i proračun Unije; 

3. provoditi zakone EU-a (zajedno sa Sudom Europskih 

zajednica); 

4. zastupati Europsku uniju na međunarodnoj 

razini, primjerice pregovaranjem o sporazumima 

između EU-a i drugih zemalja. 

1. Predlaganje novog zakonodavstva 

Komisija ima “pravo inicijative”. Drugim riječima, 

samo je Komisija odgovorna za sastavljanje 

prijedloga za novo europsko zakonodavstvo 

koje predstavlja Parlamentu i Vijeću. Ti prijedlozi 

moraju imati za cilj obranu interesa Unije 

i njezinih građana, a ne pojedinih zemalja ili 

gospodarskih grana. 

© EC 

Za svaku državu članicu postoji jedan povjerenik.

Prije nego iznese bilo kakve prijedloge, Komisija 

mora biti svjesna novih situacija i problema koji se 

razvijaju u Europi te mora razmotriti je li zakonodavstvo 

Unije najbolji način za njihovo rješavanje. 

To je razlogom zašto je Komisija u stalnom dodiru 

sa širokim rasponom interesnih skupina i s dva 

savjetodavna tijela – Europskim gospodarskim 

i socijalnim odborom te Odborom regija. Ona 

također uzima u obzir mišljenja nacionalnih parlamenata 

i vlada. 

Komisija će predložiti akciju na razini Unije jedino 

ako smatra da se problem ne može riješiti 

učinkovitije nacionalnom, regionalnom ili 

lokalnom akcijom. To načelo rješavanja stvari 

na najnižoj mogućoj razini zove se “načelo 

supsidijarnosti”. 

Ukoliko, međutim, Komisija zaključi da je potrebno 

zakonodavstvo EU-a, ono tada sastavlja 

prijedlog za koji vjeruje da će učinkovito riješiti 

problem i zadovoljiti najširi mogući raspon interesa. 

Kako bi dobila ispravne tehničke detalje, 

Komisija se savjetuje sa stručnjacima putem 

svojih raznih odbora i skupina. Često objavljuje 

„Zelene“ i „Bijele“ knjige, održava saslušanja, traži 

mišljenja pripadnika civilnog društva i naručuje 

izvješća stručnjaka, te se savjetuje izravno s 

javnošću kako bi dobila potpunu sliku prije nego 

što donese prijedlog. 

2. Provedba politika i proračuna EU-a 

Kao izvršno tijelo Europske unije, Komisija je 

odgovorna za upravljanje i provedbu proračuna 

EU-a. Većinu tekućih troškova naprave nacionalna 

i lokalna tijela, no Komisija je odgovorna za 

njihovo nadziranje – pod budnim okom Revizorskoga 

suda. Obje institucije imaju za cilj osigurati 

dobro financijsko upravljanje. Tek kada je 

zadovoljan godišnjim izvješćem Revizorskoga 

suda, Europski parlament daje Komisiji dozvolu 

za provedbu proračuna. 

Komisija također mora provoditi odluke koje 

donesu Parlament i Vijeće, kao što su na primjer 

EU financira nadogradnju telekomunikacijske infrastrukture 

u manje razvijenim područjima EU. 

one koje se odnose na zajedničku poljoprivrednu 

politiku, ribarstvo, energiju, regionalni razvoj, 

zaštitu okoliša, obrazovanje mladih i doškolovanje 

te programe razmjene studenata kao što je Erasmus. 

Također igra važnu ulogu u politici tržišnog 

natjecanja kako bi osigurala da tvrtke posluju u 

jednakim uvjetima. Komisija ima ovlast zabraniti 

spajanja tvrtki ako misli da će to dovesti do 

nepoštene konkurencije. Komisija također mora 

osigurati da države članice Unije ne narušavaju 

konkurentnost dajući prevelike subvencije svojim 

gospodarskim granama. 

© EC 

KAKO RADI EU EUROPSKA The European KOMISIJA: Commission: PROMICANJE promoting ZAJEDNIČKOG the common INTERESA interest 

23


24 

3. Provedba europskih zakona 

Komisija djeluje kao “čuvar ugovora”. To znači 

da je Komisija, zajedno sa Sudom Europskih zajednica, 

odgovorna da se zakoni EU-a ispravno 

primjenjuju u svim državama članicama. 

Ukoliko utvrdi da neka država EU-a ne primjenjuje 

zakone Unije, Komisija pokreće proces koji 

se zove “postupak protiv kršenja”. Prvi korak je 

slanje službenoga pisma vladi u kojem se navodi 

zašto Komisija smatra da je ta zemlja prekršila 

zakone Unije, utvrđujući rok za slanje detaljnog 

odgovora Komisiji. 

Ako država članica ne da zadovoljavajuće 

objašnjenje i ne ispravi kršenje, Komisija će joj 

poslati još jedno pismo kojim će ustanoviti da je 

prekršen zakon EU-a i odrediti rok za ispravak. Ako 

država članica i dalje ne udovoljava tom zahtjevu, 

Komisija će predmet uputiti na odluku Sudu Europskih 

zajednica. Presude Suda obvezujuće su 

za države članice i institucije EU-a. U slučajevima 

u kojim države članice nastave djelovati suprotno 

presudi, Sud može nametnuti novčane sankcije. 

4. Zastupanje EU-a 

na međunarodnoj razini 

Europska komisija je važan glasnogovornik Europske 

unije na međunarodnoj sceni. Ona je 

glas EU-a na međunarodnim forumima kao što 

je Svjetska trgovačka organizacija, u pregovorima 

o međunarodnom sporazumu o klimatskim 

promjenama, Sporazumu iz Kyota, te u važnom 

partnerstvu EU-a u pomoći i trgovini sa zemljama 

u razvoju u Africi, na Karibima i Pacifiku, poznatim 

i pod imenom Sporazum iz Cotonoua. 

Komisija također zastupa i pregovara u ime 

EU-a u područjima gdje su države članice ujedinile 

suverenitet. To čini na temelju unaprijed 

sklopljenih sporazuma. 

Kako je organiziran rad Komisije 

Na predsjedniku je Komisije odlučiti koji povjerenik 

će biti odgovoran za koje političko područje 

i raspodijeliti odgovornosti (ako je potrebno) tijekom 

trajanja mandata Komisije. 

Komisija se načelno sastaje jednom tjedno, 

obično srijedom i najčešće u Bruxellesu. Svaku 

točku na dnevnome redu predstavlja povjerenik 

zadužen za to političko područje, a cijeli sastav 

potom donosi kolektivnu odluku. 

Osoblje Komisije organizirano je u odjele koji se 

zovu “Opće uprave” (DG) i “službe” (kao što je 

Pravna služba). Svaka Opća uprava odgovorna 

je za određeno političko područje i na njezinu 

se čelu nalazi glavni direktor koji odgovara 

jednom od povjerenika. Cjelokupnu koordinaciju 

obavlja Glavno tajništvo koje također 

upravlja tjednim sastancima Komisije. Na njezinu 

čelu nalazi se Glavni tajnik koji odgovara 

izravno predsjedniku. 

Opće uprave osmišljavaju i sastavljaju zakonodavne 

prijedloge, no ti prijedlozi postaju službeni 

tek kad ih “usvoji” Komisija na svojim tjednim sastancima. 

Postupak je kako slijedi: 

Pretpostavimo, primjerice, da Komisija uvidi 

potrebu za zakonom koji bi sprječavao 

onečišćenje europskih rijeka. Opća uprava za 

zaštitu okoliša sastavit će prijedlog temeljen na 

detaljnim konzultacijama s europskim gospodarskim 

granama, poljoprivrednicima i ekološkim 

organizacijama, te ministrima okoliša u državama 

članicama. O prijedlogu će se raspraviti s drugim 

odjelima Komisije, a provjerit će ga i Pravna služba 

i Glavno tajništvo.

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso uvjerio se u dramatične posljedice koje klimatske promjene 

već imaju po Grenland. 

© EC 

KAKO RADI EU EUROPSKA The European KOMISIJA: Commission: PROMICANJE promoting ZAJEDNIČKOG the common INTERESA interest 

25 

Nakon što je prijedlog u potpunosti spreman, 

stavit će se na dnevni red sljedećega sastanka 

Komisije. Ako barem 14 od 27 povjerenika odobri 

prijedlog, Komisija će ga “usvojiti” te će dobiti 

bezuvjetnu potporu cijeloga sastava. Dokument 

se zatim šalje Vijeću i Europskome parlamentu 

na razmatranje. Komisija će možda naknadno 

napraviti izmjene u skladu s komentarima tih 

dviju institucija, a zatim poslati prijedlog natrag 

na konačno odobrenje.

KAKO RADI EU SUD EUROPSKIH ZAJEDNICA: OSIGURANJE PROVEDBE PRAVA ZAJEDNICE 

26 


ULOGA // 

Sud Europskih zajednica (često ga se jednostavno 

naziva samo “Sud”) osnovan je prvim od ugovora 

EU-a, Ugovorom o ECSC-u iz 1952. godine. Sjedište 

mu je u Luksemburgu. 

Njegov zadatak jest osigurati da se zakonodavstvo 

Europske unije tumači i primjenjuje na isti način u 

svim državama članicama EU-a, kako bi zakonodavstvo 

bilo jednako za sve. On primjerice osigurava 

da nacionalni sudovi ne donose različite 

presude o istome pitanju. 

Sud također brine da države članice i institucije 

Unije čine ono što zakoni od njih zahtijevaju. Sud 

ima ovlasti rješavati pravne sporove između država 

članica EU-a, institucija EU-a, poslovnih subjekata 

i pojedinaca. 

Sud se sastoji od po jednoga suca iz svake države 

članice, tako da je zastupljeno svih 27 nacionalnih 

pravnih sustava EU-a. Međutim, radi učinkovitosti, 

Sud rijetko zasjeda u punome sastavu. Obično 

zasjeda kao “Velika komora” koja se sastoji od samo 

13 sudaca ili u komorama od pet ili tri suca. 

Sud Europskih zajednica: 

osiguranje provedbe 

prava Zajednice 

Donošenje pravnih presuda za slučajeve koji su mu upućeni 

SUD EUROPSKIH 

ZAJEDNICA // 

Jedan sudac iz svake države EU-a; osam glavnih odvjetnika 

PRVOSTUPANJSKI SUD // Barem po jedan sudac iz svake države EU-a (27 u 2007.) 

EUROPSKI SUD 

ZA DRŽAVNU SLUŽBU // Sedam sudaca 

TRAJANJE MANDATA // Šest godina, s mogućnošću produljenja 

ADRESA // 

Boulevard Konrad Adenauer, L-2925 Luksemburg 

TEL. // (352) 43 03-1 

INTERNET // 

curia.europa.eu 

Sucima pomaže osam „glavnih“ odvjetnika. Njihova 

je uloga izlagati mišljenja o predmetima koji su podneseni 

Sudu, što moraju činiti javno i nepristrano. 

Suci i odvjetnici osobe su čija je nepristranost neupitna: 

imaju kvalifikacije i kompetenciju potrebnu 

za imenovanje na najviše sudske pozicije u svojim 

domovinama. Njih imenuje Sud Europskih zajednica 

suglasnošću između vlada i država članica 

Unije. Svaki od njih imenovan je na mandat od 

šest godina s mogućnošću produljenja. 

Kako bi se pomoglo Sudu Europskih zajednica 

u rješavanju velikoga broja slučajeva koje 

zaprimi, a građanima ponudila bolja pravna 

zaštita, 1988. godine osnovan je Prvostupanjski 

sud. Taj Sud (koji je pridružen Sudu Europskih 

zajednica) odgovoran je za donošenje 

presuda o nekim vrstama predmeta, osobito u 

parnicama koje pokrenu pojedinci, poduzeća 

i neke organizacije te u predmetima koji 

se odnose na Zakon o tržišnome natjecanju. 

Sud se također sastoji od jednog suca iz svake 

države članice.

Sud za državnu službu donosi presude u sporovima 

između Europske unije i njene državne 

službe. Ovaj sud ima sedam sudaca i pridružen je 

Prvostupanjskom sudu. 

Sud Europskih zajednica, Prvostupanjski sud i 

Europski sud za državnu službu svaki imaju predsjednika 

kojeg izabiru njegovi kolege suci na mandat 

od tri godine koji se može produljiti. Vassilios 

Skouris izabran je za predsjednika Suda Europskih 

zajednica 2003. godine; Marc Jaeger predsjednik je 

Prvostupanjskoga suda. Paul J. Mahoney predsjednik 

je Suda za državnu službu od 2005. 

Što radi Sud 

Sud donosi presude o predmetima koji su mu 

podneseni. Pet najčešćih vrsta predmeta su: 

1. postupak za preliminarno rješenje; 

2. tužba zbog neispunjenja obveze; 

3. zahtjev za poništenje; 

4. tužba zbog propuštanja 

5. zahtjev za naknadu štete. 

Svaki od njih niže je detaljnije opisan. 

1. Postupak za preliminarno rješenje 

Nacionalni sudovi u svakoj državi članici Unije 

dužni su osigurati da se zakoni EU-a ispravno 

primjenjuju u toj državi. No postoji rizik da sudovi 

u različitim zemljama protumače zakone Unije na 

različite načine. 

Kako bi se to spriječilo, postoji tzv. “postupak za 

preliminarno rješenje”. To znači da, ako nacionalni 

sud ima ikakvu sumnju glede tumačenja ili 

primjenjivosti nekoga zakonodavstva Unije, on 

može, a ponekad i mora, zatražiti savjet od Suda 

Europskih zajednica. Taj savjet daje se u obliku 

“preliminarnoga rješenja”. 

2. Tužba zbog neispunjenja obveze 

Komisija može pokrenuti ovaj postupak ako ima 

razloga vjerovati da određena država članica 

ne ispunjava svoje obveze sukladno zakonima 

Unije. Te postupke može pokrenuti i druga država 

članica EU-a. 

KAKO RADI EU The Court of Justice: upholding the law 

27 

© Alamy/Imageselect 

Domaćice aviona već su nekoliko puta imale koristi od presuda Suda Europskih zajednica o jednakoj plaći i pravima.

KAKO RADI EU SUD EUROPSKIH ZAJEDNICA: OSIGURANJE PROVEDBE PRAVA ZAJEDNICE 

28 

U bilo kojem slučaju, Sud istražuje navode i daje 

svoju presudu. Optužena država članica, utvrdi li 

se da zaista ne ispunjava svoje obveze, mora to 

odmah ispraviti. Ukoliko Sud utvrdi da se država 

članica nije pridržavala presude, može nametnuti 

globu toj državi. 

3. Zahtjev za poništenje 

Ukoliko bilo koja država članica, Vijeće, Komisija 

ili (pod određenim uvjetima) Parlament vjeruju 

da je određeni zakon Unije protuzakonit, može 

zatražiti od Suda da ga poništi. 

Zahtjevima za poništenje također se mogu 

koristiti pojedinci koji žele da Sud poništi 

određeni zakon jer izravno i štetno utječe na njih 

kao pojedince. 

Utvrdi li Sud da zakon o kojemu je riječ nije bio 

ispravno usvojen ili da nije ispravno temeljen na 

ugovorima, može ga proglasiti ništavnim. 

4. Tužba zbog propuštanja 

Ugovor zahtjeva od Europskoga parlamenta, 

Vijeća i Komisije da donesu određene odluke pod 

određenim okolnostima. Ako to ne učine, države 

članice, druge institucije EU-a i (pod određenim 

uvjetima) pojedinci ili poduzeća mogu podnijeti 

tužbu Sudu kako bi se službeno zabilježilo 

propuštanje djelovanja neke institucije. 

5. Zahtjev za naknadu štete 

Svaka osoba ili tvrtka koja je pretrpjela štetu 

kao posljedicu djelovanja ili propuštanja 

Zajednice ili njenih zaposlenika zahtjev 

za naknadu štete može podnijeti 

Prvostupanjskom sudu. 

Kako je organiziran rad Suda 

Predmeti se podnose registru, a svakim predmetom 

bave se posebni sudac i glavni odvjetnik 

kojima je predmet dodijeljen. 

Postupak koji slijedi odvija se u dvije faze: prvo 

slijedi pisana, a zatim usmena faza. 

U prvoj fazi, sve predmetne stranke podnose pismene 

izjave, a sudac kojem je slučaj dodijeljen 

sastavlja izvješće u kojemu rezimira izjave i pravnu 

pozadinu slučaja. 

Zatim slijedi druga faza – javno saslušanje. Ovisno 

o važnosti i složenosti predmeta, ovo saslušanje 

može se održati pred komorom od tri, pet ili 

trinaest sudaca ili pred punim sastavom Suda. 

Na saslušanju, odvjetnici stranaka izlažu njihov 

predmet pred sucima i odvjetnicima koji ih 

mogu ispitivati. Zatim glavni odvjetnik daje svoje 

mišljenje, a nakon toga suci vijećaju i donose 

svoju presudu. Presuda ne mora slijediti mišljenje 

glavnog odvjetnika. 

Presude Suda donose se većinom glasova i objavljuju 

na javnom saslušanju. Izdvojena se mišljenja 

ne izražavaju. Odluke se objavljuju na dan kad 

su donesene. 

Postupak na Prvostupanjskom sudu je sličan, 

osim što glavni tajnik ne daje svoje mišljenje.


Revizorski sud osnovan je 1975. godine, a sjedište 

mu je u Luksemburgu. Zadatak Suda jest provjeravati 

da se sredstva EU-a ispravno prikupljaju i troše 

namjenski na zakonit i ekonomičan način. Sud ima 

pravo provesti reviziju bilo koje osobe ili organizacije 

koja upravlja sredstvima Unije. 

Sud ima po jednoga člana iz svake države članice 

Unije kojega imenuje Vijeće na mandat od šest 

godina s mogućnošću produljenja. Članovi između 

sebe izabiru predsjednika na produljiv mandat od tri 

godine. Hubert weber predsjednik je Revizorskog 

suda od siječnja 2005. godine. 

Što radi Sud 

Glavna je uloga Suda provjeravati da se proračun 

Unije ispravno koristi – drugim riječima, da su 

prihodi i rashodi EU-a zakonito stečeni, potrošeni 

i zabilježeni – te osigurati razumno financijsko upravljanje. 

Rad Suda zapravo jamči da sustav Unije 

djeluje ekonomično, učinkovito i otvoreno. 

Europski revizorski sud: 

kontrola pravilnog 

trošenja financijskih 

sredstava 

ULOGA // 

Nadzor ispravnog korištenja sredstava EU-a. 

ČLANOVI // 

Po jedan iz svake države EU-a. 

TRAJANJE MANDATA // Članovi se imenuju na mandat od šest godina s mogućnošću 

produljenja 

ADRESA // 

12 rue Alcide de Gasperi, L-1615 Luksemburg 

TEL. // (352) 43 98-1 

INTERNET // 

eca.europa.eu 

Kako bi provodio svoje zadatke, Sud može ispitati 

administrativni posao bilo koje osobe ili organizacije 

koja upravlja prihodima ili rashodima 

Unije. Često provodi provjere na licu mjesta. 

Nalaze navodi u izvješćima koja skreću pozornost 

Komisije i vlada država članica EU-a na bilo 

kakve probleme. 

Kako bi taj zadatak učinkovito ispunio, Revizorski 

sud mora ostati potpuno neovisan od ostalih 

institucija, no istovremeno mora biti u stalnome 

kontaktu s njima. 

Jedna je od ključnih funkcija pomaganje Europskome 

parlamentu i Vijeću tako da im svake 

godine podnosi revizorsko izvješće za prethodnu 

financijsku godinu. Parlament detaljno 

pregledava izvješće Suda prije nego što odluči 

hoće li Komisiji odobriti upravljanje proračunom. 

Ukoliko je zadovoljan, Revizorski sud također 

šalje Vijeću i Parlamentu izjavu o osiguranju 

da se novac europskih građana koristio na 

ispravan način. 

KAKO RADI EU EUROPSKI REVIZORSKI SUD: KONTROLA PRAVILNOG TROŠENJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA 

29

KAKO RADI EU EUROPSKI REVIZORSKI SUD: KONTROLA PRAVILNOG TROŠENJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA 

30 

Na kraju, Revizorski sud obavještava građane o 

rezultatima svojeg rada u izvješćima o temama 

od osobitog interesa. 

Kako je organiziran rad Suda 

Revizorski sud ima otprilike 800 zaposlenih, 

uključujući prevoditelje i administratore te revizore. 

Revizori su podijeljeni u “revizorske skupine” 

i pripremaju nacrte izvješća o kojima Sud 

donosi odluke. 

Revizori često idu u inspekciju u druge institucije 

Europske unije, države članice ili u bilo koju zemlju 

koja dobiva pomoć od EU-a. Iako se rad Suda 

uvelike odnosi na sredstva za koja je odgovorna 

Komisija, za više od 80% ovih prihoda i rashoda 

odgovorne su nacionalne vlasti. 

Revizorski sud sam po sebi nema pravne ovlasti: 

utvrde li revizori prijevaru ili nepravilnosti, 

moraju o tome izvijestiti OLAF – Europski ured 

za borbu protiv prijevare. OLAF je odjel Europske 

komisije s posebnim statusom koji mu daje 

potpunu autonomiju. 

© Van Parys Media 

Ušne markice za stoku pomažu revizorima EU-a pratiti na što je potrošen novac Unije.


Osnovan 1957. godine u okviru Rimskog ugovora, 

Europski gospodarski i socijalni odbor (EESC) 

savjetodavno je tijelo koje daje udrugama poslodavaca, 

sindikatima, i drugim interesnim skupinama 

koje sačinjavaju “organizirano civilno društvo” 

kao što su udruge potrošača, formalnu platformu 

s koje mogu izraziti svoja stajališta o pitanjima 

kojima se bavi EU. 

EESC ima 344 člana, a broj predstavnika iz svake 

države EU-a okvirno odražava udjel stanovništva 

te zemlje. Brojevi po zemljama su kako slijedi: 

Francuska, Njemačka, Italija i Ujedinjeno 

Kraljevstvo 24 


Rumunjska 15 

Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, 

Grčka, Mađarska, Nizozemska, 

Portugal i Švedska 12 

Danska, Finska, Irska, Litva i Slovačka 9 

Estonija, Latvija i Slovenija 7 

Cipar i Luksemburg 6 

Europski gospodarski 

i socijalni odbor: 

glas civilnoga društva 

ULOGA // 

Zastupa organizirano civilno društvo 

ČLANOVI // 344 

TRAJANJE MANDATA // Četiri godine 

SASTANCI // 

Bruxelles, mjesečni 

ADRESA // 

Rue Belliard 99, B-1040 Bruxelles 

TEL. // (32-2) 546 90 11 

INTERNET // 

eesc.europa.eu 

Malta 5 

Ukupno 344 

Članove biraju vlade Unije, ali oni rade u potpunoj 

političkoj neovisnosti: imenuju se na četiri godine 

i mogu biti ponovno izabrani. 

Odbor se sastaje na plenarnoj skupštini, a 

njegove rasprave priprema šest pododbora 

poznatih kao “sekcije”, od kojih se svaka bavi 

određenim političkim područjem. Odbor bira 

svojeg predsjednika i dva potpredsjednika 

na mandat od dvije godine. Dimitris Dimitriadis 

postao je predsjednikom EESC-a u 

listopadu 2006. 

KAKO RADI EU EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR: GLAS CIVILNOGA DRUŠTVA 

31

KAKO RADI EU EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR: GLAS CIVILNOGA DRUŠTVA 

32 

Što radi EESC 

Europski gospodarski i socijalni odbor ima tri 

glavne uloge: 

• savjetovati Europski parlament, Vijeće Europske 

unije i Europsku komisiju, bilo na njihov zahtjev 

ili na vlastitu inicijativu; 

• poticati civilno društvo da se više uključi u stvaranje 

politike Unije te 

• podupirati ulogu civilnoga društva u državama 

koje nisu članice EU-a kako bi pomogao osnovati 

savjetodavne strukture. 

Mišljenja odbora moraju se proslijediti većim 

institucijama – Vijeću, Komisiji i Parlamentu, i 

s njime se mora konzultirati prije nego se donose 

odluke o socijalnoj, regionalnoj i gospodarskoj 

politici. Odbor igra ključnu ulogu u 

procesu odlučivanja EU-a. EESC je most između 

Unije i njezinih građana te promovira društvo 

koje će biti više uključeno u zbivanja, sveobuhvatnije 

i koje će prema tome biti demokratskije 

društvo u Europi. 

Tko su članovi EESC-a 

Radeći uglavnom u zemljama svojega podrijetla, 

članovi Odbora sačinjavaju tri skupine koje zastupaju 

poslodavce, zaposlenike te ostale gospodarske 

i socijalne interese. 

„Skupina poslodavaca“ sastoji se od članova iz 

privatnoga i javnog sektora gospodarskih grana, 

malih i srednjih poduzeća, gospodarskih komora, 

sektora veleprodaje i maloprodaje, bankarstva i 

osiguranja, prometa te poljoprivrede. 

„Skupina zaposlenika“ zastupa sve kategorije 

zaposlenika, od radnika do izvršnih djelatnika. 

Njezini članovi dolaze iz nacionalnih 

sindikalnih organizacija. 

„Skupina pripadnika raznih interesnih grupa“ zastupa 

nevladine organizacije, organizacije poljoprivrednika, 

mala poduzeća, obrte i slobodna 

zanimanja, zadruge i neprofitne organizacije, 

potrošačke i ekološke organizacije, znanstvene i 

akademske zajednice te društva koja zastupaju 

obitelj, žene, osobe s invaliditetom itd. 


Organizacije koje zastupaju interese obitelji samo su neke od mnogih društvenih skupina čiji se glas čuje zahvaljujući 

Gospodarskom i socijalnom odboru (EESC).


Osnovan 1994. godine u okviru Ugovora o 

Europskoj uniji, Odbor regija je savjetodavno 

tijelo koje se sastoji od predstavnika europskih 

regionalnih i lokalnih vlasti. Odbor regija 

mora se konzultirati prije nego što se donesu 

odluke Unije o pitanjima kao što su regionalna 

politika, zaštita okoliša, kultura, obrazovanje 

i promet – pitanja koja se tiču lokalne i 

regionalne vlasti. 

Odbor ima 344 članova. Broj članova iz svake 

države EU-a okvirno odražava udio stanovništva 

te zemlje, kako slijedi: 

Francuska, Njemačka, Italija 

i Ujedinjeno Kraljevstvo 24 


Rumunjska 15 

Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, 

Grčka, Mađarska,Nizozemska, 

Portugal i Švedska 12 

Danska, Finska, Irska, Litva i Slovačka 9 

Odbor regija: 

glas regionalne 

i lokalne vlade 

ULOGA // 

Zastupa regionalne i lokalne vlasti 

ČLANOVI // 344 

TRAJANJE MANDATA // Četiri godine 

SASTANCI // 

Bruxelles, pet plenarnih sastanaka godišnje 

ADRESA // 

Rue Belliard 101, B-1040 Bruxelles 

TEL. // (32-2) 282 22 11 

INTERNET // 

cor.europa.eu 

Estonija, Latvija i Slovenija 7 

Cipar i Luksemburg 6 

Malta 5 

Ukupno 344 

Članovi su Odbora izabrani općinski i regionalni 

političari, često lideri regionalnih vlasti ili 

gradonačelnici. Njih nominiraju vlade EU-a, a 

imenuje Vijeće Europske unije na četiri godine, 

i mogu biti ponovno birani. Svaka zemlja članica 

bira svog predstavnika na svoj način, ali presjek 

mora odražavati političku i zemljopisnu ravnotežu. 

Ako član izgubi mandat u svojoj matičnoj državi, 

mora odstupiti i iz Odbora. 

U Odboru su zastupljene četiri političke skupine: 

Europska narodna stranka, Socijalistička stranka, 

Savez liberala i demokrata za Europu i Unija za 

Europu nacija-Europski savez. 

Odbor regija bira predsjednika među svojim 

članovima na razdoblje od dvije godine. 

Michel Deleabarre izabran je za predsjednika 

2006. godine. 

KAKO RADI EU ODBOR REGIJA: GLAS REGIONALNE I LOKALNE VLADE 

33

KAKO RADI EU ODBOR REGIJA: GLAS REGIONALNE I LOKALNE VLADE 

34 

Što Odbor radi 

Uloga je Odbora regija iznositi lokalna i regionalna 

stajališta o zakonima EU-a: to čini 

tako da izdaje izvješća, ili „mišljenja“, na 

prijedloge Komisije. 

Komisija i Vijeće obvezni su savjetovati se s Odborom 

regija prije nego donesu odluke o pitanjima 

koja su izravno važna za lokalne i regionalne vlasti. 

To mogu biti politika zapošljavanja, zaštita okoliša, 

obrazovanje, kultura, strukovno obrazovanje, 

mladi, energija, transport, telekomunikacije i 

javno zdravstvo. 

Popis pitanja nije sveobuhvatan, pa Komisija, 

Vijeće i Europski parlament mogu pitati Odbor 

za mišljenje i o drugim temama. Odbor može usvajati 

mišljenja na svoju vlastitu inicijativu i iznositi 

ih Komisiji, Vijeću i Parlamentu. 

Kako je organiziran rad Odbora 

Svake godine, Odbor regija održi pet plenarnih 

zasjedanja tijekom kojih se utvrđuje opća politika 

te se usvajaju mišljenja. 

Postoji šest „komisija“ čiji je zadatak razmatrati 

različita područja i pripremati mišljenja za raspravu 

na plenarnim zasjedanjima. 

© Bilderbox 

Pristup programima doškolovanja i cjeloživotnog učenja diljem Europe glavna je briga Odbora regija.


Europska investicijska banka (EIB) osnovana je 

1958. godine Rimskim ugovorom. Njezina je 

glavna zadaća davati zajmove za projekte od 

europskog interesa, kao što su željezničke i cestovne 

veze, zračne luke ili ekološki programi. EIB 

također daje kredite za ulaganje u mala poduzeća 

te ekonomski razvoj država kandidatkinja i zemalja 

u razvoju. 

Philippe Maystadt postao je predsjednikom EIB-a 

1. siječnja 2000. godine. 

Što Banka radi 

EIB je neprofitna i neovisna o sredstvima iz 

proračuna Unije. Financira se kroz posuđivanje 

na financijskim tržištima. Dioničari Banke – države 

članice Europske unije zajednički potpisuju kapital, 

a doprinos svake zemlje odražava njezinu 

gospodarsku važnost unutar Unije. 

Ta podrška od strane država članica daje EIB-u 

najveću moguću kreditnu poziciju (AAA) na 

novčanim tržištima na kojima, prema tome, 

može podizati velike iznose kapitala po vrlo 

Europska 

investicijska banka: 

financiranje projekata 


ULOGA // 

Financiranje projekata Europske unije 

ČLANOVI // 

Države članice 

Izvršni odbor 28, Upravni odbor 9 

ADRESA // 

100, Boulevard Konrad Adenauer, L-2950 Luksemburg 

TEL. // (352) 43 79-1 

INTERNET // 

www.eib.org 

konkurentnim uvjetima. To zauzvrat omogućuje 

Banci ulaganje u projekte od javnog interesa koji 

inače ne bi dobili novac – ili bi ga morali posuditi 

puno nepovoljnije. 

Projekti u koje Banka ulaže pažljivo se odabiru. 

Prioriteti EIB-a su podupirati: 

• koheziju i konvergenciju 

• malo i srednje poduzetništvo 

• održivost 

• inovaciju 

• razvoj transeuropskih prometnih mreža, i 

• održive, konkurentne i sigurne izvore energije. 

I izvan EU-a, EIB podupire politike Unije o razvoju 

i suradnji u državama kanditatkinjama i potencijalnim 

kandidatkinjama, zemljama na Mediteranu 

i u istočnoj Europi (uključujući Rusiju) koje 

su uključene u politiku susjedstva EU-a, te u Africi, 

na Karibima i Pacifiku, u Latinskoj Americi i 

Aziji. Posuđivanje ovim zemljama ima sljedeće 

prioritete: 

KAKO RADI EU EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA: FINANCIRANJE EKONOMSKOG RAZVOJA 

35

KAKO RADI EU EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA: FINANCIRANJE EKONOMSKOG RAZVOJA 

36 

• razvoj privatnog sektora, 

• razvoj infrastrukture, 

• osiguranja izvora energije, te 

• održivost zaštite okoliša 

Na kraju, EIB je većinski dioničar Europskog investicijskoga 

fonda s kojim sačinjava “Grupu EIB”. 

Europski investicijski fond ulaže u poduzetnički 

kapital i daje jamstva za mala i srednja poduzeća. 

Fond ne posuđuje izravno poslovnim subjektima 

i ne ulaže izravno u poduzeća. Umjesto toga, radi 

zajedno s bankama i drugim financijskim posrednicima 

pružajući im jamstva da pokriju zajmove 

za mala poduzeća. 

Fond je aktivan u državama članicama Europske 

unije, i u državama koje se kandidiraju 

za članstvo. 

Kako je organiziran rad Banke 

EIB je autonomna institucija koja donosi svoje vlastite 

odluke glede zajmova isključivo na temelju 

meritornosti projekta i mogućnostima koje se 

nude na financijskim tržištima. Svake godine, ona 

podnosi izvješće o svim svojim aktivnostima. 

Banka surađuje s institucijama EU-a. Primjerice, 

njezini predstavnici sudjeluju u odborima Europskoga 

parlamenta, a predsjednik EIB-a sudjeluje 

na sastancima Vijeća kad se sastaju ministri financija 

i gospodarstva zemalja EU-a. 

Odluke Banke donose ova tijela: 

ÆÆ 

Vijeće guvernera sastoji se od ministara 

(obično ministara financija) iz svih država 

članica. Ono definira glavnu politiku davanja 

zajmova Banke, odobrava bilance i godišnja 

izvješća, ovlašćuje Banku da financira projekte 

izvan Unije i odlučuje o povećanju kapitala. 

ÆÆ 

Odbor direktora odobrava operacije zajmova 

i osigurava da se s EIB-om ispravno upravlja. 

Sastoji se od 28 direktora – po jednoga 

imenuje svaka država članica EU-a, a jednog 

imenuje Europska komisija. 

ÆÆ 

Upravni odbor je izvršni upravitelj banke: bavi 

se svakodnevnim poslovanjem EIB-a i ima 

devet članova. 

© Belga 

Europska investicijska banka posudila je Republici Češkoj 

novac za bolju obranu od poplave.


ULOGA // 

Održavanje stabilnosti cijena u „europodručju“ i provođenje monetarne 

politike EU-a 

ČLANOVI // Upravljačko vijeće - 19, Opće vijeće - 29, Izvršni odbor - 6 

ADRESA // 

Kaiserstrasse 29, D-60311 Frankfurt am Main 

TEL. // (49) 691 34 40 

INTERNET // 

www.ecb.eu 

Europska središnja banka (ECB) osnovana je 1998. 

Sjedište joj je u Frankfurtu (Njemačka), a zadaća 

upravljati eurom – jedinstvenom valutom Europske 

unije, i očuvati stabilnost cijena za više od 

dvije trećine građana EU-a koji koriste euro. ECB 

je također odgovoran za utvrđivanje i provedbu 

gospodarske i monetarne politike Unije. 

Kako bi provodila svoju ulogu, Centralna banka 

radi s “Europskim sustavom središnjih banaka” 

(ESCB). Države koje su dosad usvojile euro 

zajednički čine „europodručje“, a njihove središnje 

banke, zajedno s Europskom središnjom bankom, 

čine tzv. “Eurosustav”. 

ECB je potpuno neovisna: ni ECB ni nacionalne 

središnje banke Eurosustava, niti bilo koji član 

njihovih tijela koja donose odluke ne može tražiti 

ili prihvaćati upute od bilo kojega drugoga tijela. 

Institucije EU-a i vlade država članica moraju 

poštivati ovo načelo i ne smiju pokušavati utjecati 

na ECB ili na nacionalne središnje banke. 

Europska 

središnja banka: 

upravljanje eurom 

Jean-Claude Trichet postao je predsjednikom 

ECB-a u studenome 2003. godine. 

Što Banka radi 

Jedna od glavnih zadaća ECB-a jest održavati 

stabilnost cijena u euro području, kako 

kupovna moć eura ne bi bila ugrožena inflacijom. 

Cilj je ECB-a osigurati da povećanje 

potrošačkih cijena iz godine u godinu bude 

manje od 2%, ali još uvijek blizu tog postotka, kroz 

prosječno razdoblje. 

ECB to čini putem utvrđivanja referentnih kamatnih 

stopa na temelju analize ekonomskih i monetarnih 

kretanja. Podiže kamatne stope kad želi zaustaviti 

inflaciju, a spušta ih kad procjeni da je rizik 

inflacije ograničen. 

KAKO RADI EU EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA: UPRAVLJANJE EUROM 

37

KAKO RADI EU EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA: UPRAVLJANJE EUROM 

38 

Kako je organiziran rad banke 

Izvršni odbor ECB-a odgovoran je za provedbu 

monetarne politike, kako je definirano 

u Upravljačkome vijeću (vidi niže) te za 

davanje uputa nacionalnim središnjim bankama. 

Odbor također priprema sastanke Upravljačkoga 

vijeća i odgovoran je za svakodnevno upravljanje 

ECB-om. 

Izvršni odbor čine predsjednici ECB-a, potpredsjednici 

i četiri druga člana koji su svi imenovani 

zajedničkom suglasnošću predsjednika ili 

predsjednika vlada koje se nalaze u monetarnom 

sustavu EU-a. Članovi Izvršnog odbora 

imenuju se na razdoblje od osam godina bez 

mogućnosti produljenja. 

Upravljačko vijeće je najviše tijelo Europske 

središnje banke koje donosi odluke: čine ga šest 

članova Izvršnog odbora i guverneri središnjih 

banaka europodručja. Njime predsjeda predsjednik 

ECB-a. Primarna mu je misija utvrditi monetarnu 

politiku europodručja, a posebice utvrditi 

kamatne stope po kojima poslovne banke mogu 

dobiti novac od Središnje banke. 

Opće vijeće čine predsjednici ECB-a i potpredsjednici 

te guverneri nacionalnih središnjih banaka 

svih 27 država članica EU-a. Opće vijeće 

pridonosi funkcioniranju ECB-a u pogledu 

savjetodavnog rada i koordinacije te pomaže u 

pripremi budućega proširenja europodručja. 

Zemlje EU-a koje koriste euro od siječnja 2008: Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, 

Irska, Italija, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Portugal, Slovenija i Španjolska. 

Zemlje EU-a koje ne koriste euro: Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, 

Rumunjska, Slovačka, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.


ULOGA // 

Otkrivati slučajeve lošeg upravljanja i predlagati rješenja 

TRAJANJE MANDATA // Pet godina s mogućnošću produljenja 

ADRESA // 1, Avenue du Président Robert Schuman, BP 403 

F-67001 Strasbourg 

TEL. // (33) 388 17 23 13 

INTERNET // 

ombudsman.europa.eu 

Pozicija Europskog pučkog pravobranitelja 

stvorena je Ugovorom o Europskoj uniji 1992. 

Pučki pravobranitelj djeluje kao posrednik između 

građana i tijela Europske unije: ima pravo primati 

i istraživati pritužbe građana, poslovnih subjekata 

i organizacija Unije te od bilo koga tko ima 

prebivalište ili prijavljen ured u nekoj od država 

članica EU-a. 

Pučkog pravobranitelja bira Europski parlament 

na mandat od pet godina s mogućnošću produljenja, 

što odgovara zakonodavnome mandatu 

Parlamenta. Nikiforos Diamandouros zauzeo je 

mjesto Europskoga pučkog pravobranitelja u 

travnju 2003. i bio je ponovno izabran na mandat 

od pet godina u siječnju 2005. godine. 

Što radi pravobranitelj 

Pučki pravobranitelj istražuje “loše upravljanje” 

u institucijama i tijelima Europske unije. “Loše 

upravljanje” znači da neka institucija ne djeluje u 

skladu sa zakonom ili ne poštuje načela dobrog 

upravljanja, ili krši ljudska prava. 

Europski pučki 

pravobranitelj: 

istraživanje vaših 

pritužbi 

Neki primjeri su: 

• nepravedni postupci, 

• diskriminacija, 

• zloporaba ovlasti, 

• nedostupnost ili odbijanje davanja 

informacija, 

• nepotrebna odgoda te 

• neispravni postupci. 

Pravobranitelj provodi istrage nakon što je podnesena 

pritužba ili na svoju vlastitu inicijativu. 

On djeluje potpuno neovisno i nepristrano – ne 

zahtijeva niti prihvaća upute od bilo koje vlade 

ili organizacije. 

KAKO RADI EU EUROPSKI PUČKI PRAVOBRANITELJ: ISTRAŽIVANJE VAŠIH PRITUŽBI 

39

KAKO RADI EU EUROPSKI PUČKI PRAVOBRANITELJ: ISTRAŽIVANJE VAŠIH PRITUŽBI 

40 

Kako podnijeti pritužbu 

pravobranitelju 

Ukoliko želite podnijeti pritužbu zbog lošeg 

djelovanja neke institucije ili tijela Unije, prva 

stvar koju treba učiniti jest kontaktirati s tom 

institucijom ili tijelom putem uobičajenih administrativnih 

kanala i pokušati ih navesti da 

riješe problem. 

Ukoliko taj pristup ne uspije, možete podnijeti 

pritužbu Europskom pučkom pravobranitelju. 

Pritužbu pravobranitelju morate podnijeti u roku 

od dvije godine od datuma kada ste saznali za 

čin lošeg upravljanja. Morate jasno navesti tko 

ste, na koju se instituciju ili tijelo žalite i zbog kojega 

problema podnosite pritužbu, no možete 

zatražiti da pritužba ostane povjerljiva. 

Za praktične savjete o tome kako podnijeti 

pritužbu, posjetite Web stranice 

Europskog pučkog pravobranitelja: 

ombudsman.europa.eu 

Kakav rezultat možete očekivati 

Ukoliko Pučki pravobranitelj ne može riješiti vašu 

pritužbu – primjerice, u slučaju da je pritužba već 

bila predmetom sudskog spora – on će napraviti 

najviše što može kako bi vam savjetovao koje bi 

vam drugo tijelo moglo pomoći. 

Kako bi riješio vaš problem, Pučki pravobranitelj 

možda samo mora o njemu izvijestiti instituciju ili 

tijelo o kojima je riječ. No ako problem nije riješen 

tijekom njegovih istraga, pokušat će pronaći prihvatljivo, 

zadovoljavajuće rješenje. 

Ako pak to ne uspije, Pučki pravobranitelj može 

dati preporuke za rješavanje tog pitanja. Ukoliko 

institucija o kojoj je riječ ne prihvati preporuke, 

on može sastaviti posebno izvješće za Europski 

parlament kako bi ovaj mogao poduzeti bilo koju 

potrebnu političku akciju. 

Svake godine Europski pučki pravobranitelj 

podnosi Europskome parlamentu izvješće o 

svojemu radu. 


Ako je vaš predmet zanemaren, Europski pučki pravobranitelj tu je kako bi vam pomogao.


Institucija Europskoga nadzornika zaštite podataka 

(EDPS) stvorena je 2001. godine. Obveza te 

institucije jest osigurati da sve institucije i tijela 

Europske unije poštuju prava ljudi na privatnost 

pri obradi njihovih osobnih podataka. 

Europski nadzornik zaštite 

podataka: 

zaštita vaše 

privatnosti 

ULOGA // 

Zaštita povjerljivosti osobnih podataka kojima 

se koriste institucije EU-a 

TRAJANJE MANDATA // Pet godina s mogućnošću produljenja 

ADRESA // 

Rue wiertz 60, MO 63, B-1047 Bruxelles 

TEL. // (32-2) 283 19 00 

INTERNET // 

edps.europa.eu 

KAKO RADI EU EUROPSKI NADZORNIK ZAŠTITE PODATAKA: ZAŠTITA VAŠE PRIVATNOSTI 

41 

Što radi Europski nadzornik zaštite 

podataka 

Kada institucije ili tijela Unije obrađuju osobne 

podatke neke osobe, oni moraju poštivati pravo 

te osobe na privatnost. Europski nadzornik osigurava 

da to i čine. 

“Obrada” uključuje aktivnosti kao što su prikupljanje 

informacija, njihovo bilježenje i pohranjivanje 

te ponovno pronalaženje radi usporedbe; 

slanje ili stavljanje na raspolaganje 

drugim ljudima, ali i blokiranje, brisanje ili 

uništavanje podataka. 

Postoje stroga pravila privatnosti koja reguliraju 

ove aktivnosti. Primjerice, institucije i tijela Europske 

unije ne smiju obrađivati osobne podatke koji 

© Bilderbox 

Europski nadzornik zaštite podataka (EDPS) brine da ne 

dođe do povrede prava na tajnost podataka pri uzimanju 

otisaka prstiju ilegalnih useljenika ili azilanata.

KAKO RADI EU EUROPSKI NADZORNIK ZAŠTITE PODATAKA: ZAŠTITA VAŠE PRIVATNOSTI 

42 

otkrivaju vaše rasno ili etničko podrijetlo, politička 

mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, ili članstvo 

u sindikatima. 

Europski nadzornik zaštite podataka radi s djelatnicima 

zaštite podataka u svakoj instituciji ili tijelu 

Unije kako bi osigurao da se poštuju pravila o 

privatnosti podataka. 

Europski nadzornik savjetuje po svim pitanjima 

koja se tiču obrade osobnih podataka, bilo da 

se radi o obradama koju obavljaju institucije i 

tijela EU-a ili o prijedlozima novih zakona o zaštiti 

osobnih podataka. Surađuje s nadležnim tijelima 

za zaštitu podataka u državama članicama, kao i 

drugim čimbenicima u tom području. 

U 2004. godini, Peter Johan Hustinx imenovan je 

za Nadzornika. 

Kako vam Europski nadzornik zaštite 

podataka može pomoći 

Ako imate razloga vjerovati da je vaše pravo na 

privatnost prekršeno od strane neke institucije ili 

tijela EU-a ili da se vaši osobni podaci zloporabe, 

prvo biste trebali kontaktirati osobe odgovorne 

za takvu obradu podataka. Ako niste zadovoljni 

ishodom, trebali biste stupiti u kontakt s 

državnim nadležnim tijelima za zaštitu podataka 

(čiji je popis dostupan na internetskoj stranici 

Europskog nadzornika). 

Također se možete žaliti Europskome nadzorniku 

zaštite podataka koji će istražiti vašu pritužbu 

i, što je prije moguće, izvijestiti vas o ishodu. 

Nadzornik primjerice može naložiti instituciji ili 

tijelu o kojem je riječ da ispravi, blokira, izbriše 

ili uništi bilo koje vaše osobne podatke koji su 

nezakonito obrađeni. 

Ako se ne slažete s njegovom odlukom, možete 

se obratiti Sudu Europskih zajednica.

© EC 

Agencije 

Agencija nije institucija Europske unije, 

već tijelo koje je osnovano posebnim zakonom 

Unije kako bi provodilo određen 

zadatak. Nemaju sve agencije EU-a riječ 

“agencija” u svojem službenom nazivu: umjesto 

toga, one se mogu zvati centar, zaklada, 

institut, ured itd. 

Eurojust 

Ured: Den Haag, Nizozemska 

eurojust.europa.eu 

Eurojust pomaže istražiteljima i tužiteljima širom Unije 

da zajednički rade u borbi protiv prekograničnoga 

kriminala. Ključnu ulogu ima pri izmjeni podataka 

i izručenjima. 

Agencija za kontrolu ribarstva Zajednice 

(CFCA) 

Ured: Vigo, Španjolska 

(privremeno sjedište: Bruxelles, Belgium), 

ec.europa.eu/cfca/index_en.htm 

Ova agencija promiče i koordinira učinkovito i jednako 

primjenjivanje zakona o ribarstvu, a naročito o zaštiti 

zaliha ribe. 

Ured Zajednice za biljnu 

raznolikost (CPVO) 

Ured: Angers, Francuska 

www.cpvo.europa.eu 

CPVO daje prava zaštite industrijskoga vlasništva za 

nove biljne vrste, što odgovara patentu za nove biljne 

vrste. Ta su prava valjana za razdoblje od 25 do 30 

godina, ovisno o vrsti biljke. 

Izvršna agencija za izobrazbu, audiovizualne 

medije i kulturu (EACEA) 

Ured: Bruxelles, Belgija 

eacea.ec.europa.eu 

Ova agencija upravlja praktičnim dijelovima programa 

EU-a koji financiraju programe za mlade, studente i 

nastavnike, te kulturne i medijske aktivnosti. 

Europska agencija za upravljanje 

operativnom koordinacijom 

na vanjskim granicama država 

članica EU-a (Frontex) 

Ured: Varšava, Poljska 

frontex.europa.eu 

Frontex pomaže državama članicama EU-a dosljedno 

provoditi pravila Unije o kontroli vanjskih granica, 

te u povratku ilegalnih imigranata u zemlje njihova 

podrijetla. 

Europska agencija za obnovu (EAR) 

Ured: Solun, Grčka 

ear.europa.eu 

EAR upravlja programima Unije za pružanje pomoći 

u obnovi i gospodarskom i socijalnom razvoju ratom 

zahvaćenim zemljama balkanske regije. 

Europska agencija za sigurnost i zdravlje na 

radu (OSHA) 

Ured: Bilbao, Španjolska 

osha.europa.eu 

Ova agencija okuplja i podiže svijest o saznanjima i 

informacijama o zdravlju i zaštiti na radu, s naglaskom na 

stvaranje kulture učinkovite prevencije. 

KAKO RADI EU Agencies AGENCIJE 

43

KAKO RADI EU agencije 

44 

Europska agencija 

za zrakoplovnu sigurnost (EASA) 

Ured: Köln, Njemačka 

easa.europa.eu 

EASA promiče najviše standarde o sigurnosti i zaštiti 

okoliša u civilnom zrakoplovstvu EU-a te izdaje potvrde 

za zrakoplovne proizvode. 

Europski centar za razvoj strukovnog 

obrazovanja (Cedefop) 

Ured: Solun, Grčka 

cedefop.europa.eu 

Centar promiče razvoj strukovnog obrazovanja i 

osposobljavanja. To je centar stručnosti za područje 

širenja znanja i podršku pri donošenju zakona o 

strukovnom obrazovanju. 

Europski centar za prevenciju 

i nadzor bolesti (ECDC) 

Ured: Stockholm, Švedska 

ecdc.europa.eu 

ECDC identificira, procjenjuje i daje informacije o 

trenutnim i mogućim prijetnjama ljudskom zdravlju 

poput zaraznih bolesti kao što su gripa, SARS, HIV i AIDS. 

Europska agencija za kemikalije (ECHA) 

Ured: Helsinki, Finska 

ec.europa.eu/echa 

Ova agencija upravlja tehničkim, znanstvenim i 

administrativnim aspektima europskog sustava za 

registraciju kemikalija REACH. 

Europska obrambena agencija (EDA) 

Ured: Bruxelles, Belgija 

eda.europa.eu 

EDA pomaže da se, umjesto individualnog, postigne 

koordiniraniji pristup obrambenim i sigurnosnim 

mogućnostima država članica EU-a, kao i nabavi oružja 

i obrambene opreme te obrambenim istraživanjima i 

operacijama. 

Europska agencija za okoliš (EEA) 

Ured: Kopenhagen, Danska 

eea.europa.eu 

EEA daje ekološkim tijelima i međunarodnim 

organizacijama te široj javnosti informacije o 

održivom razvoju i poboljšanjima u pitanjima 

zaštite okoliša Europe. 

Europska agencija za sigurnost 

prehrambenih proizvoda (EFSA) 

Ured: Parma, Italija 

efsa.europa.eu 

EFSA pruža Komisiji i javnosti neovisne znanstvene 

savjete o sigurnosti prehrambenih proizvoda i rizicima 

u hranidbenom lancu „od polja do tanjura“. 

Europska zaklada za poboljšanje radnih i 

životnih uvjeta (Eurofound) 

Ured: Dublin, Irska 

eurofound.europa.eu 

Zadaća ove fundacije je biti izvorom informacija o 

pitanjima socijalne politike, od zaposlenja i životnih 

uvjeta, odnosa unutar industrija i partnerstvima, te 

socijalnoj povezanosti. 

Europsko nadzorno tijelo 

za sustav globalne navigacije pomoću 

satelita (GSA) 

Ured: Bruxelles, Belgija (privremeno sjedište) 

ec.europa.eu/transport/gsa 

Ova agencija upravlja europskim programima satelitske 

navigacije (posebice Galileo and EGNOS), koji Europi 

daju vlastite navigacijske mogućnosti te najnoviju 

tehnologiju na tom području. 

Europski institut za jednakost spolova 

Ured: Vilnius, Litva 

Ovaj novi institut promiče jednakost spolova uključujući 

pitanja spolnih stereotipa, te potiče borbu protiv 

diskriminacije.

Europska agencija za pomorsku sigurnost 

(EMSA) 

Ured: Lisabon, Portugal 

emsa.europa.eu 

EMSA pruža Komisiji i državama članicama tehničke i 

znanstvene savjete za poboljšanje pomorske sigurnosti 

te sprječavanje pomorskih nezgoda i onečišćenja 

od brodova 

Europska agencija za lijekove (EMEA) 

Ured: London, Ujedinjeno Kraljevstvo 

emea.europa.eu 

Ova agencija savjetuje Komisiju o tome jesu li ljudski ili 

veterinarski lijekovi spremni za prodaju u zemljama EU-a. 

Ona nadzire štetne učinke te nudi znanstvene savjete. 

Europski centar za nadzor droga i ovisnosti o 

drogama (EMCDDA) 

Ured: Lisabon, Portugal 

emcdda.europa.eu 

Zadaća je Centra prikupljati i širiti objektivne, pouzdane 

i usporedive podatke o drogama i ovisnosti o drogama 

koji pomažu zakonodavnim tijelima država članica 

identificirati zajedničke probleme i ciljeve. 

Europska agencija za sigurnost mreža i 

podataka (ENISA) 

Ured: Heraklion (Kreta), Grčka 

enisa.europa.eu 

ENISA pomaže u nastojanju da informacijske mreže i 

podaci koje prenose budu sigurni, a to čini prikupljanjem 

podataka, analiziranjem rizika, podizanjem svijesti i 

promoviranjem najboljih praksi za upravljanje rizikom. 

Europska policijska škola (CEPOL) 

Ured: Bramshill, Ujedinjeno Kraljevstvo 

cepol.net 

Europska policijska škola je akademija za obrazovanje viših 

policijskih djelatnika Europske unije i pripremu programa 

za obrazovanje srednjih policijskih djelatnika, s osobitim 

naglaskom na borbu protiv prekograničnoga kriminala. 

Europski policijski ured (Europol) 

Ured: Den Haag, Nizozemska 

europol.europa.eu 

Cilj je Europola pomoći organima provedbe zakona 

država članica Unije da uže i učinkovitije surađuju 

u sprečavanju i borbi protiv organiziranoga 

međunarodnoga kriminala. 

Europska agencija za željeznice (ERA) 

Ured: Lille/Valenciennes, Francuska 

era.europa.eu 

Ova agencija radi na zajedničkom pristupu sigurnosti 

željeznica i zajedničkim standardima međusobne 

operativnosti željeznica u Europi, kako bi se postupno 

mogla uvesti potpuno integrirana europska željeznička 

mreža. 

Europska zaklada za stručno obrazovanje 

(ETF) 

Ured: Torino, Italija 

etf.europa.eu 

ETF pomaže poboljšati stručno obrazovanje za 

nove poslove u zemljama nečlanicama, većinom na 

Mediteranu, u istočnoj Europi i Rusiji. 

Izvršna agencija za temeljna 

prava (FRA) 

Ured: Beč, Austrija 

fra.europa.eu 

Ova agencija prikuplja i širi nepristrane i usporedive 

podatke o pitanjima temeljnih prava, te savjetuje kako ih 

promicati. To može biti vezano uz rasizam i ksenofobiju, ali 

uz druga temeljna prava. 

Europski institut 

za sigurnosne studije (EUISS) 

Ured: Pariz, Francuska 

iss-eu.org 

Cilj instituta je pomoći stvoriti zajedničku europsku 

sigurnosnu kulturu, obogatiti rasprave o strategiji, te 

sustavno promicati sigurnosne interese EU-a. 

KAKO RADI EU Agencies agencije 

45

KAKO RADI EU agencije 

46 

Europski satelitski centar (EUSC) 

Ured: Torrejón de Ardoz, Španjolska 

eusc.europa.eu 

EUSC prikuplja i analizira podatke i slike iz zemaljskih 

opservacijskih satelita i rabi te informacije kako bi 

pomogao Uniji u donošenju odluka u okviru vanjske i 

sigurnosne politike i humanitarnih akcija. 

Izvršna agencija za program 

javnoga zdravstva (PHEA) 

Ured: Luksemburg 

ec.europa.eu/phea 

PHEA upravlja praktičnom stranom programa 

financiranja javnog zdravstva EU-a te daje povratne 

rezultate dioničarima institucija javnog zdravstva i 

zakonodavnim tijelima. 

Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu 

(zaštitni znakovi i dizajn) (OHIM) 

Ured: Alicante, Španjolska 

oami.europa.eu 

Zadaća je OHIM-a provoditi postupke registracije za 

zaštitne znakove i dizajne koji zatim vrijede širom EU-a. 

Ovaj sustav postoji usporedno s nacionalnim sustavima 

registracije država članica. 

Prevoditeljski centar za tijela 

Europske unije (CDT) 

Ured: Luksemburg 

cdt.europa.eu 

Centar obavlja prevoditeljske usluge za specijalizirane 

agencije Europske unije. 


Europska agencija za zrakoplovnu sigurnost radi na tome da letenje bude još sigurnije i održivije za okoliš.

Europska komisija 

Kako radi Europska unija 

Vaš vodič kroz institucije Europske unije 

Luksemburg: Ured za službene publikacije Europskih zajednica 

2007 — 50 str. — 16.2 x 22.9 cm 

ISBN 978-92-79-07969-6 

Europska unija (EU) je jedinstvena. Ona nije savezna država, kao što su to Sjedinjene Američke Države, jer njene države 

članice ostaju neovisne suverene nacije. Nije niti isključivo međuvladina organizacija kao što su to Ujedinjeni narodi jer 

države članice ujedinjuju svoj suverenitet – i tako postižu puno veću kolektivnu snagu i utjecaj nego što bi postigle 

da djeluju pojedinačno. 

Suverenitet ujedinjuju kako bi donosile zajedničke odluke putem zajedničkih institucija kao što su Europski parlament, 

čije zastupnike biraju građani EU-a, i Vijeće Europske unije, koje zastupa nacionalne vlade. Odlučuju na temelju prijedloga 

Europske komisije, koja zastupa interese EU-a u cjelini. No što svaka od tih institucija radi Kako one zajednički rade 

Tko je za što odgovoran 

Ova knjižica nudi odgovore izrečene jasnim i jednostavnim jezikom. Ona također donosi pregled agencija i drugih tijela 

koja su uključena u rad Europske unije. Cilj je pružiti vam koristan vodič kroz proces donošenja odluka u EU.

Ostale informacije o Europskoj uniji 

Online 

Informacije na svim službenim jezicima u Europskoj uniji i prilika da nam kažete 

svoje mišljenje nalaze se na: europa.eu 

Posjetite nas 

Diljem Europe postoje stotine lokalnih informacijskih centara Europske 

unije. Adresu vama najbližeg centra možete pronaći na internetskoj stranici: 

europedirect.europa.eu 

Zovite ili nam pišite 

EUROPE DIRECT je servis koji odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. 

Servis možete kontaktirati putem besplatnog telefona: 

00 800 6 7 8 9 10 11 (ili preko telefona koji se plaća ako zovete izvan EU-a: 

(32-2) 299 96 96), ili elektronskom poštom preko: 

europedirect.europa.eu 

Čitajte o Europi 

Publikacije o EU dostupne su u internetskoj knjižari EU-a: 

bookshop.europa.eu 

U Hrvatskoj 

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je pri Informacijskom centru 

Europske unije, Trg žrtava fašizma 6 u Zagrebu, na internetskim stranicama 

www.delhrv.ec.europa.eu ili e-mail adresi info@euic.hr. 

Želite li primati mjesečni elektronski bilten Delegacije Europske unije 

u Republici Hrvatskoj možete se prijaviti putem gore navedenih adresa. 

Postoje predstavništva i uredi Europske komisije i Europskog parlamenta 

u svim zemljama članicama Europske unije. Europska unija također 

ima Delegacije u ostalim dijelovima svijeta. 

Gledajte najnovije isječke o europskim temama na EUTube-u: 

www.youtube.com/eutube 

Delegacija Europske unije u RH 

Informacijski centar Europske unije 

Trg žrtava fašizma 6 

Tel: +385 1 4500-110 

Fax: +385 1 4500-111 

E-mail: info@euic.hr 

Web: www.delhrv.ec.europa.eu

Europska unija


Vaš vodič kroz institucije Europske unije 

JC-AK-06-482-HR-C 

Europska unija (EU) je jedinstvena. Ona nije savezna država, kao što su to Sjedinjene Američke 

Države, jer njene države članice ostaju neovisne suverene nacije. Nije niti isključivo međuvladina 

organizacija kao što su to Ujedinjeni narodi jer države članice ujedinjuju svoj suverenitet – i tako 

postižu puno veću kolektivnu snagu i utjecaj nego što bi postigle da djeluju pojedinačno. 

Suverenitet ujedinjuju kako bi donosile zajedničke odluke putem zajedničkih institucija kao 

što su Europski parlament, čije zastupnike biraju građani EU-a, i Vijeće Europske unije, koje 

zastupa nacionalne vlade. Odlučuju na temelju prijedloga Europske komisije, koja zastupa 

interese EU-a u cjelini. No što svaka od tih institucija radi Kako one zajednički rade Tko je za 

što odgovoran 

Ova knjižica nudi odgovore izrečene jasnim i jednostavnim jezikom. Ona također donosi pregled 

agencija i drugih tijela koja su uključena u rad Europske unije. Cilj je pružiti vam koristan 

vodič kroz proces donošenja odluka u EU.

Kako radi EU - Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?