Brošura-Revitalizacija neretvanskih endemskih pastrva

propagiranju i proizvodnji mlađi ugroženih i gospodarski značajnih
endemskih salmonidnih vrsta: neretvanskog zubatka, mekousne pastrve,
neretvanske glavatice i primorske/autohtone neretvanske pastrve. Njima će
se pojedini dijelovi glavnoga toka rijeke Neretve i nekih pritoka napraviti
izuzetno atraktivnim ribičkim područjem, što paralelno dovodi do razvoja i
ostale turističke infrastrukture, te doprinosi ruralnom razvitku i boljem
socio-ekonomskom statusu lokalnih zajednica.
Nakon niza znanstvenih radova, objavljenih u posljednjih desetak godina,
koji su doprinijeli rasvjetljavanju složene strukture neretvanskih
salmonidnih populacija, ali i otvorili niz pitanja koje je potrebno dalje
istraživati, potrebno je donijeti privremenu sistematizaciju koja je ključna za
tekuće i buduće projekte revitalizacije neretvanskih voda.
Kada je riječ o neretvanskoj mekousnoj pastrvi općeprihvaćeno je njezino
uvrštenje u rod Salmo, te ju je i u lokalnim okvirima potrebno navoditi kao
vrstu Salmo obtusirostris. Iako je široko prihvaćeno postojanje niza podvrsta
iz pojedinih jadranskih rijeka, ovo još nije dokazano filogenetskim analizama.
Međutim, za potrebe revitalizacije neretvanska mekousna pastrva može se
privremeno odvojiti na dvije podvrste: neretvansku i vrljičku. Vrljička
mekousna vodi podrijetlo od neretvanske i predstavlja značajan genetički
resurs koji je nezagađen križanjima s alohtonim pastrvama, te se može
koristiti za projekte poribljavanja Neretve, posebice rijeka Trebižata, Tihaljine
i Mlade, koje su tijekom povijesti podzemnim vezama bile povezane s
Vrljikom.
Slika 6. Neretvanska mekousna pastrva
16