komunistiÄki progoni katoliÄke crkve u bosni i hercegovini 1945.-1990.
komunistiÄki progoni katoliÄke crkve u bosni i hercegovini 1945.-1990.
komunistiÄki progoni katoliÄke crkve u bosni i hercegovini 1945.-1990.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
I. Lučić: Komunistički <strong>progoni</strong> katoličke <strong>crkve</strong> u BiH...<br />
ukazuje na to da odgovornost ne leži na državi, nego na<br />
voćstvu katoličke <strong>crkve</strong>, odnosno na Vatikanu koji mu diktira<br />
takvu politiku." Kardelj je posebno pohvalio izjavu patrijarha<br />
Srpske pravoslavne <strong>crkve</strong>, koji je tim povodom rekao da ne<br />
treba odnose između <strong>crkve</strong> i države koristiti kao oružje<br />
vanjske politike, "jer ovo je naša država i mi ćemo urediti<br />
svoje odnose s njome". 45<br />
Jugoslavenska vlada 17. prosinca<br />
1952. prekinula je diplomatske odnose s Vatikanom. 46 U<br />
takvim odnosima Udruženje katoličkih svećenika imalo je<br />
sve važniju ulogu. Od njega su svećenici puno očekivali u<br />
smislu zaštite, a i vlast u cilju suprotstavljanja politici<br />
Vatikana i stavljanja pod kontrolu organizacije koja je imala<br />
veliki društveni utjecaj. U procjenama "ponašanja" svećenika<br />
na terenu u izvješćima KPJ ili UDB-e obično je napominjano<br />
je li svećenik član udruženja ili nije. Ali zato su u dijelu<br />
svećenstva, posebno dijecezanskoga, pa i dijela naroda,<br />
članovi Udruženja smatrani režimskim ljudima. Loš glas<br />
pratio ih je i među katoličkim svećenstvom u inozemstvu.<br />
Smatrali su ih "otpadnicima i izdajnicima". Takvoj ocijeni,<br />
barem među domaćim katoličkim svijetom, pridonijela je i<br />
Titova slika, te poneka komunistička promidžbena parola na<br />
stranicama časopisa Dobri pastir. Zbog toga su mnogi<br />
svećenici tajili članstvo u Udruženju, naročito što su to<br />
članstvo vlasti eksponirale i nastojale što više iskoristiti za<br />
svoje ciljeve. 47<br />
Skupština je redovito slala pozdrave Titu i<br />
drugim partijskim i državnim dužnosnicima: Đuri Pucaru,<br />
Uglješi Daniloviću, Osmanu Karabegoviću, objavljivani su<br />
tekstovi svećenika koji su u svojim "sjećanjima" veličali NOB<br />
i slično.<br />
Prilično rogobatno danas zvuči i pozdrav fra Bone<br />
Ostojića, predsjednika inicijativnog odbora Udruženja, kojim<br />
je otvorio osnivački skup: "Pozdravljam vas katoličkim<br />
pozdravom "Hvaljen Isus" i našim borbenim pozdravom<br />
"Smrt fašizmu - Sloboda narodu". 48 U tom smislu zanimljiv je<br />
i njegov osvrt na Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u časopisu<br />
Dobri pastir, u kojem kaže:<br />
"Riječi druga Tita ostavile su na nas najdublji utisak, a<br />
njihova završna misao bila je: borba se nastavlja do konačne<br />
pobjede. Osim referata druga Tita moju posebnu pažnju<br />
privukao je referat druga Marka, koji je, kako sam odmah u<br />
45 Edvard KARDELJ, “O antijugoslovenskoj politici Vatikana”, Problemi<br />
naše socijalističke izgradnje, knjiga III., Kultura, Beograd, 1954., 259.-26.<br />
46 M. AKMADŽA, 2004., 116.<br />
47 Ignacije GAVRAN, “Uz 25-godišnjicu udruženja Dobri Pastir”, Spomenica<br />
dvadesetpetogodišnjice Udruženja katoličkih svećenika “Dobri Pastir<br />
1950., Sarajevo, 1976., 21.-27.<br />
48 Dobri Pastir, 1950., broj 1.-2., 9.<br />
55