Odabrane presude Evropskog suda za ljudska ... - Sudovi Crne Gore

Odabrane presude 

Evropskog suda za ljudska prava 

2 

Vlada Crne Gore 

Kancelarija zastupnika Crne Gore pred 

Evropskim sudom za ljudska prava 

Podgorica, 2011.

Štampu i izdavanje ove publikacije finansirala je Misija OEBS-a u Crnoj Gori 

Izdavač 

Vlada Crne Gore 

Kancelarija zastupnika Crne Gore pred 

Evropskim sudom za ljudska prava 

Za izdavača 

Zoran Pažin 

Prevod 

Vesna Bulatović 

Lektura i korektura 

Stanka Vuković 

Fotografija na koricama 

© Council of Europe 

Tiraž 

500 primjeraka 

ISBN 

978-9940-500-09-2 

Priprema i štampa 

Vapor vizuelne komunikacije

SADRŽAJ 

PREDGOVOR.........................................................................................................................................................................................5 

PRAVO NA ŽIVOT 

PREDMET ŠILIH protiv SLOVENIJE.........................................................................................................................................................7 

PREDMET BRANKO TOMAŠIĆ I DRUGI protiv HRVATSKE.......................................................................................................................49 

ZABRANA MUČENJA 

PREDMET BEGANOVIĆ protiv HRVATSKE.............................................................................................................................................69 

PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST LIČNOSTI 

PREDMET TOKIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE.......................................................................................................................91 

PREDMET HADŽI PROTIV HRVATSKE..................................................................................................................................................101 

PREDMET PEŠA protiv HRVATSKE.......................................................................................................................................................115 

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE 

PREDMET CRNIŠANIN I DRUGE PODNOSITELJKE PREDSTAVKI protiv SRBIJE.......................................................................................141 

PREDMET GARZIČIĆ protiv CRNE GORE..............................................................................................................................................157 

PREDMET PARIZOV protiv BIVŠE JUGOSLOVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE.....................................................................................163 

PREDMET SALONTAJI-DROBNJAK protiv SRBIJE................................................................................................................................173 

PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I PORODIČNOG ŽIVOTA, DOMA I PREPISKE 

PREDMET MIJUŠKOVIĆ protiv CRNE GORE.........................................................................................................................................189 

PREDMET JEVREMOVIĆ protiv SRBIJE...............................................................................................................................................201 

PREDMET KARADŽIĆ PROTIV HRVATSKE............................................................................................................................................219 

PREDMET DAMNJANOVIĆ protiv SRBIJE............................................................................................................................................231 

SLOBODA IZRAŽAVANJA 

PREDMET BODROŽIĆ i VUJIN protiv SRBIJE.......................................................................................................................................241 

PREDMET BODROŽIĆ protiv SRBIJE...................................................................................................................................................249 

EUROPAPRESS HOLDING D.O.O. protiv HRVATSKE..............................................................................................................................261 

ZABRANA DISKRIMINACIJE 

PREDMET ORŠUŠ I DRUGI protiv HRVATSKE........................................................................................................................................283 

ZAŠTITA IMOVINA 

PREDMET VINČIĆ I DRUGI PODNOSIOCI PREDSTAVKI protiv SRBIJE....................................................................................................333 

PREDMET JELIČIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE...............................................................................................................................345 

SLOBODA KRETANJA 

PREDMET NAPIJALO PROTIV HRVATSKE............................................................................................................................................357

PREDGOVOR 

Široko zasnovani konsenzus u društvu o potrebi prihvatanja i poštovanja vrijednosti koje čine 

zajednički evropski identitet jeste conditio sine qua non evropske perspektive Crne Gore. Zaštita 

ljudskih sloboda i prava, sasvim izvjesno, visoko stoji na hijerarhijskoj ljestvici ovih vrijednosti. 

Pravo na pojedinačnu predstavku Evropskom sudu za ljudska prava, u skladu sa članom 34 

Evropske konvencije, u slučaju povrede ili ugroženosti konvencijskih prava, koje pravo pripada 

svakom građaninu, ali i strancu, apatridu, privrednom društvu ili nevladinoj organizaciji, kao i svakom 

drugom pravnom subjektu pod jurisdikcijom organa javne vlasti, ujedno je afirmacija etičkog načela 

da „dobro“ svakog pojedinca nije samo njegovo privatno dobro, već i najviši javni interes. 

Pravno ruho ovako definisanom javnom interesu daje Evropski sud za ljudska prava, kao „savjest 

Evrope“ 1 , „ujedinjene u različitosti“ 2 , čija sudska praksa i interpretacija konvencijskih prava, u svom 

dijalektičkom jedinstvu, čini, u značajnoj mjeri, evropski pravni poredak. Dosljedno pravno uređen 

i primijenjen princip odgovornosti organa javne vlasti u vršenju nadležnosti koja im je povjerena 

Ustavom i zakonima, u cilju ostvarenja, zaštite i unaprijeđenja ljudskih sloboda i prava, mjerilo je 

uspješnosti države, zasnovane na vladavini prava. 

Jurisprudencija Evropskog suda za ljudska prava stoga mora biti putokaz, kako subjektima 

uključenim u nomotehnički proces stvaranja propisa, tako i onim koji participiraju u procesu njihove 

implementacije, kada pravo u dodiru sa životom, zapravo i ostvaruje svoju vrijednost. 

Poseban izazov za pravnike praktičare na ovome putu čine tzv. autonomni koncepti u pogledu 

značenja pojedinih pravnih izraza, u smislu Evropske konvencije i prakse Evropskog suda za ljudska 

prava, koji mogu da se značajno razlikuju od značenja koja im daje nacionalni pravni sistem, što čini 

nužnom sistematsku edukaciju pravnika o autonomnim konceptima Evropskog suda za ljudska prava 3 . 

Iako primarni aspekt u ispunjavanju međunarodnih obaveza po pitanju poštovanja ljudskih 

prava zahtijeva uzdržavanje države od miješanja u ova prava, teleološko tumačenje člana 1 Evropske 

konvencije nudi pouzdan zaključak da je država dužna i da „obezbijedi prava“, što podrazumijeva 

obavezu preduzimanja mjera koja će konvencijska prava učiniti „stvarnim i djelotvornim, a ne 

teorijskim i iluzornim“. 4 

Od svih tzv. pozitivnih mjera svojim prejudicijelnim značajem izdvaja se obaveza nacionalnih 

vlasti da obezbijedi, u okviru nacionalnog pravnog poretka, pravo na djelotvoran pravni lijek za 

zaštitu prava zajemčenih Evropskom konvencijom (right to an effective remedy). 

Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope državama članicama o poboljšanju domaćih pravnih 

sredstava R (2004)6, usvojena 12.05.2004.godine, podsjeća na dopunski karakter nadzornog 

mehanizma kojeg je uspostavila Evropska konvencija, što podrazumijeva, u skladu sa članom 

1 Evropske konvencije, obavezu da konvencijska prava i slobode budu zaštićeni prije svega na 

nacionalnom nivou i da ih primjenjuju nacionalne vlasti. Ujedno je i pravo svake države članice da, 

u skladu sa opštim načelima međunarodnog prava, svojim unutrašnjim pravnim mehanizmima, 

djeljenjem pravde in foro domestico, ispravi svaku eventualnu povredu, ili ugrožavanje zajemčenih 

sloboda i prava, odnosno da otkloni svako odstupanje od obaveze ispunjavanja svojih međunarodnih 

obaveza, prije nego bude podvrgnuta međunarodnom postupku ili reviziji. 5 

1 The Conscience of Europe (Savjest Evrope) je metafora za ulogu u jačanju demokratije i vladavine prava koju 

ECtHR ima u savremenoj Evropi, ujedno i naziv filma i publikacije, povodom 50 godina ECtHR-a 

2 United in diversity, eng. (In variatate concordia, lat.) – Ujedinjeni u različitosti je oficijelni moto Evropske unije, 

počev od maja 2000.godine. 

3 Dragoljub Popović - Autonomni koncepti evropskog prava ljudskih prava, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 

2009.godine, vol.57, br. 4, str 121-137 

4 Artico v. Italia, apl.No 6694/74, presuda od 13.05.1980.godine 

5 Hentrich v. Francuske, apl. No.13616/88, presuda od 3.07.1995.godine

Prema tome, princip supsidijarnosti (principle of subsidiarity) nadzornog mehanizma Konvencije 

je korektivne naravi jer podrazumijeva pravnu mogućnost obraćanja Evropskom sudu za ljudska 

prava, tek nakon što se iscrpe sva djelotvorna pravna sredstva na nacionalnom nivou, kako to nalaže 

član 35 stav 1 Evropske konvencije. 

I sama Evropska unija pridaje veliki značaj principu supsidijarnosti, obzirom da je ovaj princip 

uzdignut na nivo konstitutivnosti Ugovorom o Evropskoj uniji. 6 Smisao i unutrašnja logika principa 

supsidijarnosti u okviru Evropske unije podrazumijeva potrebu da „nivo odlučivanja i djelovanja 

bude što je moguće bliže građanima“, s tim što „u sumnji sugeriše niži nivo“. 

Izvjesno je da će značaj principa supsidijarnosti i dalje rasti, slijedom Deklaracije i Akcionog 

plana sa Konferencije na visokom nivou o budućnosti Evropskog suda za ljudska prava, održane 18- 

19.02.2010.godine u Interlakenu, u Švajcarskoj, na inicijativu Švajcarske, kao predsjedavajuće države 

Komitetom ministara Savjeta Evrope. Konferencija, inter alia, konstatuje, izražavajući zabrinutost, 

da broj predstavki pred Evropskim sudom za ljudska prava i deficit između podnijetih i riješenih 

predstavki nastavlja da raste, što ugrožava djelotvornost i kredibilitet Evropske konvencije i njenog 

nadzornog mehanizma i predstavlja prijetnju kvalitetu i konzistentnosti sudske prakse, kao i 

autoritetu samog Evropskog suda za ljudska prava. 

Akcioni plan sa Konferencije iz Interlakena poseban naglasak stavlja na obaveze država članica 

Savjeta Evrope da podižu svijest nacionalnih organa o standardima Konvencije i da osiguravaju 

njihovu primjenu, kao i da u potpunosti izvršavaju presude Evropskog suda za ljudska prava, 

preduzimajući neophodne mjere, kako bi se spriječile slične povrede u budućnosti. 

Država je jednako dužna i da stalno razmatra presude Evropskog suda za ljudska prava, u kojim 

su utvrđene povrede konvencijskih prava i od strane drugih država, kada isti, ili slični strukturalni 

problemi (systemic problems) postoje u njenom pravnom sistemu. 

Stoga značajan atribut ove publikacije jeste njena regionalna usredsređenost, obzirom da se 

sve odabrane presude odnose na države, pravne sljedbenice bivše SFRJ, sa kojima Crna Gora dijeli 

zajedničko kulturno, istorijsko i pravno nasljeđe. Crna Gora, međutim, u odnosu na ostale države 

iz regiona, kao najmlađa članica Savjeta Evrope, sada već i kandidat za punopravno članstvo u 

Evropskoj uniji, ima komparativnu prednost da spoznaju o pravnim standardima Evropskog suda za 

ljudska prava ne mora zasnivati nužno na sopstvenom iskustvu, jer je u prilici da „uči“ na markiranim 

slabostima unutar pravnih sistema država iz okruženja na koje upućuju presude Evropskog suda za 

ljudska prava, a ko uči na tuđim greškama štedi na vlastitoj školarini. 

Publikacija koja je pred vama samo je djelić trezora bogate jurisprudencije Evropskog suda 

za ljudska prava, dovoljna ipak da podstakne na razmišljanje o usaglašenosti nacionalne prakse 

sa izvornom argumentacijom Evropskog suda za ljudska prava. Informacija je ishodište ljudskog 

saznanja, a samim time i progresa. Ne treba gajiti iluziju da je put saznanja lagan, ali kako bi to rekao 

Rudolf von Ihering, „energija ljubavi kojom je narod povezan sa svojim pravom i kojom ga štiti, raste 

veličinom napora i muke kojim ga je stekao“ 7 . 

Podgorica, april 2011. 

Zoran Pažin 

6 Ugovor o Evropskoj uniji (Ugovor iz Mastrihta) od 7.02.1992.godine 

7 Rudolf von Ihering – Der Kampf Um’s Recht, Wien, 1872.

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA 

VELIKO VIJEĆE 

PREDMET ŠILIH protiv SLOVENIJE 

(Predstavka br. 71463/01) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

9. april 2009. 

Presuda je konačna ali su moguće redaktorske izmjene teksta presude.

Odabrane presude Evropskog suda za ljudska prava 2 

8 

U predmetu Šilih protiv Slovenije, 

Evropski sud za ljudska prava, zasijedajući u Velikom vijeću u sljedećem sastavu: 

Christos Rozakis, Predsjednik, 

Nicolas Bratza, 

Peer Lorenzen, 

Josep Casadevall, 

Ireneu CabralBarreto, 

Rıza Türmen, 

Kare lJungwiert, 

Boštjan M.Zupančič, 

Rait Maruste, 

Snejana Botoucharova, 

Anatoly Kovler, 

Vladimiro Zagrebelsky, 

Dean Spielmann, 

Päivi Hirvelä, 

Giorgio Malinverni, 

András Sajó, 

Nona Tsotsoria, sudije, 

i Michael O’Boyle, Zamjenik sekretara, 

Poslije vijećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 2. aprila 2008. i 18. februara 2009. godine, 

Izriče sljedeću presudu, koja je usvojena 18. februara 2009: 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 71463-01) koju su Sudu podnijeli protiv 

Republike Slovenije po osnovu člana 34 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 

(u daljem tekstu „Konvencija“) dva slovenačka državljanina, Franja i Ivan Šilih (u daljem tekstu 

„Podnosioci predstavke“), dana 19. maja 2001. godine. 

2. Podnosioci predstavke su se žalili da je njihov sin preminuo usljed nemara ljekara i, posebno, da 

je došlo do povrede njihovih prava na osnovu članova 2, 3, 6, 13 i 14 Konvencije usljed neefikasnosti 

slovenačkog pravosuđa da utvrdi odgovornost za smrt njihovog sina. 

3. Predstavka je dodijeljena u rad Trećem odjeljenju Suda (Pravilo 52 § 1 Poslovnika suda). U 

okviru pomenutog Odjeljenja formirano je Vijeće za razmatranje ovog predmeta (član 27 § 1 

Konvencije) u skladu sa odredbama Pravila 26 § 1. 

4. Dana 11. oktobra 2004. Predsjednik Vijeća donio je odluku da treba istovremeno razmatrati 

prihvatljivost i osnovanost predstavke, u skladu sa članom 29 § 3 Konvencije i Pravilom 54a, te 

da, u skladu sa Pravilom 54 § 2 (b), treba pozvati Vladu da u pisanoj formi dostavi napomene o 

prihvatljivosti i osnovanosti predmeta. 

5. Dana 28. juna 2007. Vijeće u sastavu sudija Corneliu Bîrsan, Predsjednik, Boštjan M. Zupančič, 

Jean-Paul Costa, Alvina Gyulumyan, Davíd Thór Björgvinsson, Ineta Ziemele, Isabelle Berro-Lefèvre, 

Sekretara odjeljenja, Santiago Quesada, izreklo je presudu u kojoj se predstavka jednoglasno 

proglašava djelimično prihvatljivom i jednoglasno utvrdilo da je došlo do povrede postupka iz člana 

2 Konvencije te da nema potrebe da se zasebno ispituju žalbe koje se tiču dužine građanskog i 

krivičnog postupka i navodna nepravičnost krivičnog postupka u skladu sa članom 6 Konvencije, 

niti navodna povreda člana 13 Konvencije. 

6. Dana 27. septembra 2007, Vlada je zatražila da se predmet uputi Velikom vijeću u 

skladu sa članom 43 Konvencije. 12. novembra 2007. vijeće Velikog vijeća prihvatilo je ovaj 

zahtjev.

PREDMET: ŠILIH protiv SLOVENIJE 

7. Sastav Velikog vijeća utvrđen je na osnovu odredaba članova 27 §§ 2 i 3 Konvencije i Pravila 24 

Poslovnika suda. Prilikom konačnih razmatranja, Päivi Hirvelä, sudija zamjenik, zamijenila je sudiju 

Antonella Mularoni, koja nije mogla da učestvuje u daljem radu na ovom predmetu (Pravilo 24 § 3). 

8. Podnosioci predstavke i Vlada podnijeli su uzajamno podneske o prihvatljivosti i osnovanosti 

predstavke. Stranke su u pisanom obliku uzajamno odgovorile na date podneske. 

9. Rasprava koja je bila otvorena za javnost odžana je u zgradi za Ljudska prava u Strazburu 2. 

aprila 2008. godine (Pravilo 59 § 3). 

Pred Sudom su se pojavili: 

(a) ispred Vlade 

T. Mihelič, državna tužiteljka 

Z. Cilenšek Bončina, državna tužiteljka, su-zastupnice, 

V. Klemenc, Savjetnica; 

(b) ispred podnosilaca predstavke 

B. Grubar, advokat, 

F. Šilih, 

I. Šilih, podnosioci predstavke, 

T. Ziger, 

U. Grubar, savjetnici. 

Sud je saslušao obraćanja prisutnih Grubar, Šilihove i Miheličeve kao i odgovore Grubara i 

Miheličeve na pitanja koja su postavili sudije Maruste i Spielmann. 

ČINJENICE 

I. OKOLNOSTI PREDMETA 

10. Podnosioci predstavke, Franja i Ivana Šilih, rođeni su 1949. odnosno 1940. godine i žive u 

Slovenj Gradecu. 

11. Dana 3. maja 1993. godine, negdje između podneva i 1.00 po podne, sin podnosilaca 

predstavke, Gregor Šilih, starosti 20 godina, zatražio je ljekarsku pomoć u Opštoj bolnici u Slovenj 

Gradecu zbog, inter alia, mučnine i svraba kože. Pregledao ga je dežurni ljekar, M.E. Na osnovu 

dijagnoze da se radi o urtikariji (vrsti alergijske reakcije), M.E. je propisala da mu se intravenozno 

da lijek koji sadrži glukokortiyosteroide (Dexamethason) i antihistaminik (Synopen). Nakon što je 

primio injekcije, stanje sina podnosilaca predstavke značajno se pogoršalo, vjerovatno zato što 

je bio alergičan na jedan ili oba lijeka koji su mu dati. Veoma je poblijedio, počeo je da se trese, 

bilo mu je hladno; M.E. je primijetila znake tahikardije. Dijagnostikovan je anafilaktički šok. Kasnije, 

u 1.30 po podne, prebačen je na odjeljenje intenzivne njege. M.E. je propisala da mu se da, inter 

alia, adrenalin. Kada je kardiolog stigao, sin podnosilaca predstavke prestao je da diše i nije imao 

puls. Primijenjeno je kardio-pulmonarno oživljavanje. U neutvrđeno vrijeme oko 2.15 popodne, sin 

podnosilaca predstavke priključen je na aspirator i krvni pritisak i puls su se vratili u normalu, ali je 

on i dalje bio u komi; mozak je pretrpio ozbiljno oštećenje. 

12. Dana 4. maja 1993. godine prebačen je u Klinički centar u Ljubljani (u originalu Ljubljana 

Clinical Centre), gdje je preminuo 19. maja 1993. godine. 

13. Tačno vrijeme događaja koji su doveli do smrti sina podnosilaca predstavke i radnji koje 

je preduzela M.E. usljed sve goreg stanja sina podnosilaca predstavke bili su predmet spora u 

postupcima pred domaćim sudovima. 

14. Dana 13. maja 1993. godine podnosioci predstavke podnijeli su krivičnu prijavu (u originalu 

criminal complaint) Odjeljenju Osnovnog javnog tužilaštva Maribora u Slovenj Gradecu (u originalu 

Slovenj Gradec Unit of the Maribor Basic Public Prosecutor’s Office), protiv M.E. za krivično djelo 

9


„nesavjesno liječenje“ (u originalu negligent medical treatment’) koje je, nakon smrti sina podnosilaca 

predstavke, okarakterisano kao „teško krivično djelo narušavanja zdravlja“ (u originalu serious 

criminal offence that caused damage to health’). Podnosioci predstavke su tvrdili da je M.E. pogrešno 

liječila njihovog sina i da nije preduzela odgovarajuće mjere nakon što mu se stanje pogoršalo. 

15. Tokom pretkrivičnog postupka (u originalu prelininary proceedings), medicinsku 

dokumentaciju o liječenju sina podnosilaca predstavke zaplijenila je policija dok je, nakon smrti 

pacijenta, dežurni istražni sudija (u originalu duty investigation judge) dao nalog Institutu za sudsku 

medicinu u Ljubljani (u originalu Ljubljana Institute for Forensic Medicine) da izvrši autopsiju i pripremi 

sudsko-medicinski izvještaj. 

16. Dana 26. avgusta 1993. policija je dostavila izvještaj državnom tužiocu iz kog se zaključuje 

da je Ministarstvo zdravlja (Ministry of Health) zatražilo od Udruženja ljekara (Medical Association) 

da osnuje komisiju koja će pripremiti mišljenje o predmetu. Predložen je isti sastav komisije kao u 

slučaju izrade sudsko-medicinskog izvještaja (vidi stav 17 niže u tekstu). Prema izvještaju, mišljenje 

je dostavljeno Ministarstvu zdravlja 11. juna 1993, koje ga je objavilo u dva glavna dnevna lista u 

Sloveniji 19. juna 1993. 

17. Dana 1. jula 1993, Institut za sudsku medicinu u Ljubljani podnio je izvještaj u kojem se, inter 

alia, konstatuje: 

“Anafilaktički šok koji je nastupio ... nakon primjene deksametazona i sinopena najvjerovatnije je 

uzrokovan osjetljivošću na jedan od pomenutih lijekova. 

Ljekarski tretman anafilaktičkog šoka u bolnici u Slovenj Gradecu bio je, na osnovu medicinske 

dokumentacije, u skladu sa ustanovljenom ljekarskom praksom. 

Na fibrilaciju komora uticalo je zapaljenje srčanog mišića, koje je Gregor Šilih vjerovatno dobio 

nekoliko sedmica prije 3. maja 1993. 

Kada je došlo do fibrilacije komora, bolničko osoblje primijenilo je kardio-pulmonarno 

oživljavanje. Medicinska dokumentacija pokazuje da je postupak izvršen u skladu sa uobičajenom 

ljekarskom praksom. 

Tokom perioda od momenta prijema Gregora Šiliha u bolnicu u Slovenj Gradecu do njegove 

smrti, nijesmo ustanovili postojanje bilo kakvih postupaka ili propusta u ljekarskom tretmanu koji bi 

se mogao okarakterisati kao očigledno neodgovarajući ili kao nemar.” 

18. Dana 8. aprila 1994. državni tužilac odbacio je krivičnu tužbu podnosilaca predstavke uz 

obrazloženje da podneseni dokazi nijesu dovoljni. 

A. Krivični postupak 

19. Dana 1. avgusta 1994. godine, Podnosioci predstavke, u svojstvu supsidijarnih tužilaca (u 

originalu subsidiary prosecutors), podnijeli su zahtjev za otvaranje krivične istrage (u originalu 

opening of a criminal investigation) povodom postupanja M.E. 

20. Dana 8. novembra 1994, nakon što je saslušao izjave M.E. 26. oktobra 1994, istražni sudija 

Osnovnog suda u Mariboru (u originalu Maribor Basic Court) usvojio je njihov zahtjev. Dana 27. 

decembra 1994. godine, nakon žalbe (u originalu appeal) M.E., vanraspravno vijeće (u originalu 

interlocutory-proceedings panel) Osnovnog suda u Mariboru oborilo je rješenje istražnog sudije 

nalazeći da dokazi u spisima predmeta, naročito sudsko-medicinski izvještaj, ne pružaju dovoljno 

osnova za sumnju da je M.E. očigledno prekršila profesionalne standarde. 

21. Žalba podnosilaca predstavke i zahtjev za zaštitu legalnosti (u originalu request for the 

protection of legality) odbačeni su. Zahtjev za zaštitu legalnosti je odbačen 29. juna 1995. godine od 

strane Okružnog suda u Slovenj Gradecu, koji je dobio nadležnost za predmet nakon reorganizacije 

pravosuđa 1995. godine. Podnosioci predstavke osporavali su navode tog rješenja. Dana 5. oktobra 

1995. Viši sud u Mariboru (u originalu Maribor Higher Court) odbacio je njihovu žalbu iz u osnovi istih 

razloga kao u slučaju prethodne žalbe i zahtjeva za zaštitu zakonitosti, naime da podnosioci predstavke 

nemaju pravo žalbe na odluku vanraspravnog vijeća da ne pokreće krivični postupak protiv ljekara. 

10


22. Podnosioci predstavke su zatim dobili medicinski nalaz ljekara T.V. koji je tvrdio, inter alia, da 

se miokarditis (zapaljenje srčanog mišića), za koji se prethodno smatralo da je doprinio smrti sina 

podnosilaca predstavke, mogao desiti dok je bio u anafilatičkom šoku ili čak kasnije. Stoga su, dana 

30. novembra 1995. godine podnijeli zahtjev za ponovnim otvaranjem krivične istrage (vidjeti stav 

90). Uz to, podnijeli su predlog za promjenu mjesta postupka u Okružni sud u Mariboru (u originalu 

Maribor District Court). Dana 31. januara 1996. godine Viši sud u Mariboru usvojio je njihov predlog 

za promjenu mjesta. 

23. Dana 26. aprila 1996. godine, vanraspravno vijeće Okružnog suda u Mariboru usvojilo je 

zahtjev Podnosilaca predstavke za ponovnim otvaranjem istrage. Žalbu M.E. odbio je Viši sud u 

Mariboru 4. jula 1996. 

24. Tokom istrage, istražni sudija je ispitao svjedoke i pribavio mišljenje od P.G., sudskog vještaka 

Instituta za sudsku medicinu iz Graca (Austrija). P.G. je u svom izvještaju konstatovao da je davanje 

antihistamina izazvalo tešku alergijsku reakciju kod sina podnosilaca predstavke. Izrazio je sumnju u 

prethodno postojanje miokarditisa. 

25. Dana 10. februara 1997. godine istražni sudija je zatvorio istragu. 

26. Zbog složenosti predmeta, podnosioci predstavke su zatražili da Okružno državno tužilaštvo 

u Mariboru preuzme krivično gonjenje. Njihov zahtjev je odbijen 21. februara 1997. godine. Šef 

Okružnog državnog tužilaštva u Mariboru kasnije je objasnio Vrhovnom državnom tužiocu (u 

originalu Supreme Public Prosecutor) da, iako izvještaj koji je izradio P.G. potvrđuje prisustvo osnovane 

sumnje da je M.E. izazvala smrt nemarom, to ne predstavlja dovoljan osnov za podizanje optužnice 

zato što podizanje optužnice zahtijeva izvjestan stepen sigurnosti. 

27. Dana 28. februara 1997. godine, podnosioci predstavke podigli su optužnicu protiv M.E. za 

krivično djelo „prouzrokovanje smrti nemarom“ (u originalu causing death by negligence). 

28. Dana 7. maja 1997. godine, nakon prigovora koji je M.E. podnijela na optužnicu, vanraspravno 

vijeće Okružnog suda u Mariboru uputilo je podnosioce predstavke da, u roku od tri dana, zahtijevaju 

preduzimanje dodatnih istražnih radnji (vidi stav 93 niže). 

29. Istražni sudija zatim je ispitao nekoliko svjedoka i naložio da sudsko-medicinski izvještaj 

pripremi K.H., austrijski sudski vještak za oblast hitne medicinske pomoći i anesteziologije. K.H. je 

konstatovao u svom izvještaju da je konačni razlog za smrt sina podnosilaca predstavke relativno 

neizvjestan, te da stoga pitanje djelotvornosti mjera koje je M.E. preduzela usljed stanja sina 

podnosilaca predstavke nema značaja. 

30. Dana 22. juna 1998. istražni sudija obavijestio je podnosioce predstavke da je odlučeno da se 

istraga zatvori. Podsjetio ih je da moraju ili da podnesu optužnicu ili da predaju još jedan zahtjev za 

preuzimanje dodatnih istražnih radnji u roku od petnaest dana (vidi stavove 91-92 niže). 

31. Dana 30. juna 1998. podnosioci predstavke tražili su od istražnog sudije da ispita K.H., P.G. i 

T.V. 

32. Dana 24. novembra 1998. godine, istražni sudija obavijestio je podnosioce predstavke da je 

istraga zatvorena. Još jednom ih je podsjetio da moraju podići optužnicu ili zahtijevati preuzimanje 

dodatnih istražnih radnji u roku od petnaest dana. 

33. Dana 10. decembra 1998. godine, podnosioci predstavke podigli su optužnicu uz koju su 

dostavili dokaze prikupljene u produženoj istrazi. Dana 12. januara 1999. godine, vanraspravno 

vijeće odbilo je prigovor M.E. na prvobitnu optužnicu kao neosnovan. 

34. Dana 22. januara 1999. godine, M.E. podnijela je zahtjev za zaštitu zakonitosti, tvrdeći da joj 

optužnica koja je podnesena dana 10. decembra 1998. godine nije bila dostavljena. Dana 25. februara 

1999. Vrhovni sud (u originalu Supreme Court) poništio je odluku Okružnog suda u Mariboru od 12. 

januara 1999. i vratio predmet Okružnom sudu s uputstvom da prvobitnu optužnicu od 10. decembra 

dostavi M.E. M.E. je zatim uložila prigovor i dana 3. juna 1999. vanraspravno vijeće donijelo je odluku 

da predmet vrati podnosiocima predstavke upućujući ih da prikupe više dokaza tako što će podnijeti 

zahtjev za preduzimanje dodatnih istražnih radnji-u roku od tri dana od dostavljanja odluke. 

11


35. Podnosioci predstavke postupili su u skladu sa uputstvima i 21. juna 1999. zatražili 

preduzimanje dodatnih istražnih radnji, naročito ispitivanje K.H., P.G. i T.V. U svom zahtjevu, žalili su 

se na to što je predmet vraćen zato što su smatrali da je dokaze trebalo dodatno ocjenjivati na sudu, 

a ne u toj fazi postupka. 

36. Rješavajući po njihovom zahtjevu, istražni sudija zatražio je dodatni izvještaj od K.H. i 3. 

decembra 1999. obavijestio podnosioce predstavke da su preduzete dalje istražne radnje i da im se 

ostavlja 15 dana da podignu optužnicu ili da zatraže dodatne mjere. 

37. Nakon zahtjeva podnosilaca predstavke od 16. decembra 1999. godine za preduzimanjem 

dodatnih mjera, istražni sudija je naredio da se uradi rekonstrukcija događaja od 3. maja 1993. 

godine i ispitaju dva svjedoka. 

38. Istraga je zatvorena 3. maja 2000. godine. Podnosiocima predstavke su ponovljeni zahtjevi iz 

člana 186, stav 3, Zakona o krivičnom postupku (“ZKP” – vidi niže stav 92). 

39. U međuvremenu, dana 28. juna 1999. godine, podnosioci predstavke bezuspješno su 

zahtijevali od Državnog tužioca da preuzme krivično gonjenje. 

40. Dana 19. maja 2000. godine, podnosioci predstavke podigli su dodatnu optužnicu i dodatne 

dokaze za koje im je bilo naloženo da ih prikupe. 

41. U avgustu 2000. godine, podnosioci predstavke žalili su se Sudskom savjetu (u originalu 

Judicial Council) na dužinu krivičnog postupka. Takođe su zahtijevali izuzeće trojice sudija koji su 

bili u sastavu vanraspravnog vijeća koje je prethodno odlučivalo o prigovoru M.E. na optužnicu. 

Dana 10. oktobra 2000. godine Predsjednik Okružnog suda u Mariboru odbio je zahtjev podnosilaca 

predstavke za izuzeće sudija. 

42. Nakon još jednog prigovora M.E. na optužnicu, vanraspravno vijeće ispitalo je predmet 18. 

oktobra 2000. godine i donijelo odluku da se obustavi krivični postupak. Oslanjajući se posebno 

na mišljenja Instituta za sudsku medicinu u Ljubljani i K.H., vijeće je utvrdilo da je reakcija sina 

podnosilaca predstavke na deksametazon i/ili sinopen posljedica njegove osjetljivosti na te lijekove i 

miokarditisa, oboljenja koje je on nesumnjivo imao i ranije. Što se tiče postupanja M.E., vanraspravno 

vijeće je utvrdilo da nema dovoljno dokaza koji bi potkrijepili optužbe podnosilaca predstavke da je 

M.E. počinila krivično djelo koje joj se stavlja na teret. Podnosiocima predstavke je naloženo da plate 

sudske troškove i izdatke nastale tokom postupka od 23. januara 1999. godine (datum usvajanja 

izmjena i dopuna ZKP kojima se traži da oštećena strana plati troškove ukoliko se postupak završi 

odbacivanjem optužnice). 

43. Dana 7. novembra 2000. godine podnosioci predstavke uložili su žalbu, koju je Viši sud u 

Mariboru odbacio 20. decembra 2000. Podnosioci predstavke zatim su tražili od Vrhovnog državnog 

tužioca (u originalu Public Prosecutor General) da podnese zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom 

sudu. Njihov zahtjev je odbijen 18. maja 2001. godine. 

44. U međuvremenu, 13. marta 2001. godine podnosioci predstavke uložili su ustavnu žalbu 

Ustavnom sudu (u originalu Constitutional Court) žaleći se na nepravičnost i dužinu sudskog 

postupka, kao i da im je uskraćen pristup sudu pošto je optužnicu odbacilo vanraspravno vijeće. 

Dana 9. oktobra 2001. godine Ustavni sud je odbacio njihovu žalbu uz obrazloženje da supsidijarni 

tužilac ne može da ulaže žalbu Ustavnom sudu zato što nema nema locus standi pred tim sudom. 

45. Dana 27. marta 2001. godine podnosioci predstavke podnijeli su krivičnu prijavu zbog 

navodnog neodgovarajućeg postupanja protiv sedam sudija Okružnog i Višeg suda u Mariboru koji 

su sudili u njihovom predmetu. Krivičnu prijavu Okružno državno tužilaštvo u Mariboru odbacilo je 

kao neosnovanu dana 13. juna 2001. godine. 

46. Zatim su podnosioci predstavke nekoliko puta pokušali da ponovo otvore predmet. Među 

predlozima koje su podnosioci predstavke podnijeli, a koje su vlasti odbacile kao neprihvatljive bili 

su sljedeći. 

Dana 3. jula 2001. godine podnijeli su “zahtjev za obnovu krivičnog postupka”, za šta se 

smatralo da u stvari predstavlja zahtjev za ponovnim otvaranjem predmeta. Dana 29. avgusta 2001, 

12


vanraspravno vijeće Okružnog suda u Mariboru odbacilo je zahtjev uz obrazloženje da je krivični 

postupak obustavljen odlukom koja je pravosnažna i da bi ponovno otvaranje predmeta imalo 

štetan uticaj na okrivljene. Dana 9. novembra 2001. Viši sud u Mariboru odbacio je žalbu podnosilaca 

predstavke od 4. septembra 2001. 

Dana 24. juna 2002. godine podnosioci predstavke podnijeli su Višem sudu u Mariboru “zahtjev 

da se cjelokupni krivični postupak … koji je vođen pred Okružnim sudom u Mariboru … neodložno 

poništi”. I za ovaj zahtjev se smatralo da u suštini predstavlja zahtjev za ponovnim otvaranjem 

predmeta i on je, shodno tome, odbačen. 27. novembra 2002. Viši sud u Mariboru odbacio je žalbu 

podnosilaca predstavke. 

47. Na kraju, 17. jula 2002. podnosioci predstavke podnijeli su novu optužnicu protiv M.E. Dana 

14. jula 2003. Okružni sud u Slovenj Gradecu odbacio je optužnicu zato što je 3. maja 2003. godine 

nastupila zastara za sudsko gonjenje navodno počinjenog djela. 

B. Građanski postupak 

48. Dana 6. jula 1995. godine podnosioci predstavke pokrenuli su građanski postupak protiv 

Opšte bolnice u Slovenj Gradecu i M.E. u Okružnom sudu u Slovenj Gradecu za nematerijalnu štetu 

koju su pretrpjeli usljed smrti sina u iznosu od 24.300.000 slovenačkih tolara (SIT). 

49. Dana 10. avgusta 1995. godine podnosioci predstavke takođe su pokrenuli postupak protiv 

šefa odjeljenja interne medicine, F.V., i direktora Opšte bolnice u Slovenj Gradecu, D.P. Na zahtjev 

podnosilaca predstavke, sud se pridružio gonjenju u ova dva postupka. 

50. Svi optuženi u postupku dostavili su svoje podneske u pisanoj formi do oktobra 1995. 

51. Dana 30. avgusta 1997. godine, u kontrolnom zahtjevu (u originalu supervisory appeal) 

Predsjedniku Okružnog suda u Slovenj Gradecu podnosioci predstavke su tvrdili da građanski 

postupak treba da se vodi bez obzira na činjenicu što je krivični postupak još u toku pošto je u njemu 

došlo do značajnog odugovlačenja. 

52. Dana 21. oktobra 1997. godine, pozivajući se ne tačku 1 člana 213 Zakona o građanskom 

postupku (vidjeti stav 97 niže u tekstu), sud je obustavio građanski postupak do izricanja 

pravnosnažne presude u krivičnom postupku. Sud je naveo da rješenje u građanskom postupku u 

velikoj mjeri zavisi od utvrđivanja prethodnog pitanja (u originalu preliminary question), odnosno 

ishoda krivičnog postupka. Podnosioci predstavke se nisu žalili na ovo rješenje, koje je stoga postalo 

pravosnažno 17. novembra 1997. godine. 

53. Dana 22. oktobra 1998. godine sudija S.P. odgovorio je na kontrolni zahtjev od 15. oktobra 

1998., u kojem se, inter alia, iznosi sljedeće:: 

„[Podnosioci predstavke] su supsidijarni tužioci u krivičnom postupku te stoga vrlo dobro znaju 

da postupak pred Okružnim sudom u Mariboru, gdje se utvrđuje prethodno pitanje, nije završeno. 

Njihov kontrolni zahtjev u vezi sa obustavom [građanskog] postupka stoga predstavlja čisto 

licemjerje.“ 

Nakon kontrolnog zahtjeva kojeg su podnosioci predstavke podnijeli Ministarstvu pravde, sudiji 

S.P. je naloženo da objasni svoj odgovor podnosiocima predstavke. 

54. U februaru 1999. godine podnosioci predstavke ponovo su uložili kontrolni zahtjev; obustava 

je, međutim, ostala na snazi. 

55. Dana 27. avgusta 1999. godine, sudija P.P., kojem je predmet izgleda u međuvremenu dat u 

rad, poslao je podnosiocima predstavke pismo u kojem, inter alia, navodi sljedeće: 

„U predmetnom slučaju utvrđivanje krivične odgovornosti je prethodno pitanje koje je 

relevantno za rješenje po građanskoj tužbi, pošto građanski sud ne može da utvđuje činjenice koje 

se razlikuju od onih koje utvrdi krivični sud“ 

56. Dana 8. septembra 1999. godine, podnosioci predstavke podnijeli su predlog za promjenu 

mjesta suđenja, koji je Vrhovni sud odbio dana 13. oktobra 1999. godine. 

57. Dana 6. decembra 1999. godine, Okružni sud u Slovenj Gradecu obavijestio je podnosioca 

13


predstavke da su i dalje prisutni razlozi za obustavu postupka. 

58. Dana 12. marta 2001. godine, podnosioci predstavke podnijeli su kontrolni zahtjev 

zahtijevajući da se ukine obustava građanskog postupka. Dana 19. maja 2001. sudija P.P. zakazao 

je raspravu za 13. jun 2001. Međutim, zakazana rasprava je kasnije otkazana na zahtjev podnosilaca 

predstavke pošto je njihova zastupnica objasnila da je pretrpjela povrede u saobraćajnoj nesreći i 

da je na bolovanju. 

59. Dana 11. juna 2001. podnosioci predstavke podnijeli su još jedan predlog za promjenu 

mjesta. Dana 27. septembra 2001. godine Vrhovni sud donio je odluku da se predmet prenese u 

Okružni sud u Mariboru uz obrazloženje da su prisutne „tenzije koje ometaju i odugovlače suđenje.“ 

60. Predmet je na kraju dodijeljen sudiji M.T.Z. Dana 3. aprila 2002. godine sud je održao raspravu 

koja je odložena zato što su podnosioci predstavke kazali da žele da ulože zahtjev za izuzeće sudija 

toga suda. 

61. Pošto su podnijeli krivične prijave protiv nekih od sudija (vidjeti stav 45 gore u tekstu), 

podnosioci predstavke podnijeli su zahtjev dana 8. aprila 2002. godine za izuzeće svih sudija Okružnog 

suda i Višeg suda u Mariboru. Na zahtjev da prokomentariše zahtjev podnosilaca predstavke, sudija 

M.T.Z. je kazala, inter alia, da je na raspravi 3. aprila 2002. godine shvatila da je jedan od tuženih, s kojim 

se rukovala na saslušanju, dobar poznanik (u originalu close acquaintance) njenog oca. Dodala je da su 

podnosioci predstavke stalno ulagali prigovore zbog čega je bilo nemoguće voditi postupak. Izgleda 

da je sudija M.T.Z. kasnije sama tražila dozvolu da se povuče iz predmeta. Dana 12. avgusta 2002. 

godine zahtjev za izuzeće sudija je usvojen u pogledu sudije M.T.Z. Predmet je dodijeljen sudiji K.P. 

62. 21. novembra 2002. i 20. marta 2003. Vrhovni sud odbio je predlog podnosilaca predstavke 

za promjenu mjesta suđenja. 

63. Rasprava zakazana za 12. jun 2003. odložena je na zahtjev podnosilaca predstavke pošto su 

naveli da njihov advokat ne želi da ih zastupa pošto je njenoj kćerki uskraćena ljekarska pomoć u 

Kliničkom centru u Ljubljani. Kasnije su obavijestili sud da će njihov advokat nastaviti da ih zastupa. 

64. Dana 28. oktobra 2003. Okružni sud u Mariboru održao je raspravu na kojoj je ispitivao F.V. 

i M.E. Na osnovu zapisnika sa rasprave se može zaključiti da podnosiocima predstavke nije bilo 

dozvoljeno da postave niz od dvanaest pitanja koje su željeli da postave. Odluka sudije da ne dozvoli 

postaljvljanje pitanja uglavnom je zasnovana na prigovorima optuženog iako izgleda da je sud u 

četiri navrata naveo razloge svoje odluke da ne dozvoli postavljanje pitanja. 

65. Dana 8. decembra 2003. godine podnosioci predstavke podnijeli su predlog za izuzeće sudije 

K.P. Zahtjev je odbijen 18. decembra 2003. 

66. Rasprava zakazana za 16. januar 2004. godine odložena je zato što su podnosioci predstavke 

podnijeli predlog za promjenu mjesta suđenja. Dana 5. marta 2004. godine podnosioci predstavke 

podnijeli su još jedan predlog. Oba predloga je odbacio Vrhovni sud (22. januara 2004. odnosno 13. 

maja 2004). 

67. Čini se da su pretresi zakazani za 23. i 24. mart 2005. godine odloženi zbog obaveza 

novoimanovanog advokata podnosilaca predstavke u drugom nevezanom predmetu. 

68. Dana 4. maja 2005. godine, podnosioci predstavke podnijeli su pismeni predlog i izmijenili 

svoj odštetni zahtjev. Takođe su tražili da se postupak ubrza. 

69. Dana 12. oktobra 2005. godine, sudija D.M. kojem je predmet očigledno u međuvremenu 

dodijeljen u rad, dobio je naredbu Predsjednika Okružnog suda u Mariboru da predmet tretira kao 

prioritetan i da ga svakih šezdeset dana izvještava o stanju postupka. Predsjednik je svoju odluku 

objasnio upućivanjem na dužinu postupka, visoki profil predmeta, kao i intervencije Ombudsmana. 

70. Rasprave su održane 23, 25 i 27. januara 2006. godine pred sudijom D.M. Podnosioci 

predstavke povukli su svoje zahtjeve u odnosu na F.V. i D.P. Nakon rasprave, zatražili su izuzeće 

sudije D.M. zato što je odbila da im da dovoljno vremena da odgovore na opsežne podneske koji su 

dostavljeni istog dana. Dana 30. januara 2006. Predsjednik Okružnog suda u Mariboru odbio je njihov 

zahtjev. Međutim, 31. januara 2006. godine, sudija D.M. je sama tražila da se povuče iz postupka 

14


uz obrazloženje da je njeno puno ime i prezime pomenuto u novinskom članku od 28. januara 

2006. godine u kojem se takođe kaže da je traženo njeno izuzeće zbog navodnog neravnopravnog 

tretmana stranaka u postupku. Predsjednik suda prihvatio je njen zahtjev kao „svakako osnovan“. 

71. Predmet je kasnije dodijeljen sudiji A.Z. 

72. Rasprave su održane 16. juna i 25. avgusta 2006. 

73. Dana 25. avgusta, Okružni sud u Mariboru donio je presudu u kojoj odbacuje zahtjev 

podnosilaca predstavke, koji je na kraju iznosio SIT 10.508.000 na ime nematerijalne štete i 

SIT 5.467.000 na ime materijalne štete. Podnosiocima predstavke je naloženo da optuženima 

plate sudske troškove. Na osnovu mišljenja sudskih vještaka, sud je zaključio da M.E. nije mogla 

predvidjeti reakciju sina podnosilaca predstavke na lijekove koji su mu dati i da su ona i osoblje 

bolnice postupali u skladu sa propisanim standardom liječenja. Uz to, sud je odbio kao neosnovane 

tvrdnje podnosilaca predstavke da bolnica nije dovoljno opremljena. 

74. Dana 25. oktobra 2006. godine podnosioci predstavke uložili su žalbu Višem sudu u Mariboru. 

Naveli su da prvostepeni sud nije ispravno utvrdio sve relevantne činjenice, da je pogrešno primijenio 

materijalno pravo i da je počinio procesnu grešku time što nije dozvolio ili uzeo u obzir izvjesne 

dokaze i, naročito, da je odbio da pribavi dodatno stručno mišljenje. 

75. Dana 15. januara 2008. Viši sud u Mariboru odbio je žalbu kao neobrazloženu i potvrdio 

presudu prvostepenog suda. 

76. Na dan 28. februara 2008. godine podnosioci predstavke uložili su žalbu zbog pogrešne 

primjene materijalnog prava (u originalu appeal on points of law). 

77. Dana 10. jula 2008. godine Vrhovni sud odbio je žalbu podnesenu zbog pogrešne primjene 

materijalnog prava nakon što je konstatovao da ona, s izuzetkom upućivanja na presudu Evropskog 

suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda člana 2 Konvencije, sadrži suštinski iste navode 

kao i njihova žalba Višem sudu, naime odbijanje da pribave ili razmotre određene dokaze za koje su 

podnosioci predstavke smatrali da su relevantni. Sud je odbio žalbu kao neobrazloženu i ustanovio 

da su niži sudovi postupali u skladu sa zakonom. Sud je dalje konstatovao da presuda Evropskog 

suda za ljudska prava, koja se odnosila na zahtjev da se predmeti koji se tiču smrti u bolničkom 

okruženju ispituju bez odlaganja, nije mogla uticati na zaključak toga suda u pogledu zakonitosti 

odbijanja da se pribave ili razmotre dokazi. 

78. Dana 15. septembra 2008. godine podnosioci predstavke uložili su ustavnu žalbu Ustavnom 

sudu u kojoj se konstatuje navodna povreda sljedećih ustavnih garancija: prava na jednakost pred 

zakonom, nepovredivosti života, prava na jednaku zaštitu, prava na sudsku zaštitu i prava na pravne 

lijekove. 

Postupci su još uvijek u toku. 

C. Krivična tužba protiv prvog podnosioca predstavke 

79. Dana 29. aprila 2002. godine Okružni državni tužilac u Mariboru podnio je optužni predlog 

(u originalu bill of indictment) protiv prvog podnosioca predstavke. Optužena je za uvredljivo 

ponašanje zbog toga što je navodno službeniku Okružnog suda u Mariboru rekla „Dosta mi je više 

ovog j*** suda, prokleta Država ništa ne radi, zar ne uviđa da je naš sin ubijen“. Krivično gonjenje je 

zasnovano na krivičnoj prijavi koju je podnio Okružni sud u Mariboru. 

80. Dana 5. oktobra 2004. godine, Okružni sud u Mariboru povukao je krivičnu prijavu nakon intervencije 

Ombudsmana (vidjeti stav 85 niže u tekstu). Osnovni sud u Mariboru kasnije je odbacio optužni predlog. 

D. Nalazi Ombudsmana 

81. Podnosioci predstavke podnijeli su nekoliko žalbi kancelariji Ombudsmana u vezi sa 

sprovođenjem građanskog postupka. O njihovom predmetu bilo je riječi u godišnjim izvještajima 

Ombudsmana za 2002, 2003. i 2004. godinu. 

82. U pismu Predsjedniku Okružnog suda u Slovenj Gradecu 24. aprila 2001. godine zamjenik 

15


Ombudsmana je istakao da se pitanje krivične odgovornosti ne može smatrati za prethodno pitanje 

u građanskom postupku pokrenutom protiv ljekara i bolnice. U pismu je dalje konstatovao da nema 

opravdanja za obustavu postupka. 

83. U pismu podnosiocima predstavke od 29. avgusta 2002. godine i svom Godišnjem izvještaju 

za 2002. godinu (str. 42 i 43), Ombudsman je kritikovao ponašanje sudije M.T.Z. Ombudsman je 

istakao da je sudija izrazila zabrinutost po pitanju svoje nepristrasnosti tek kada su podnosioci 

predstavke podnijeli zahtjev za njeno izuzeće i poslije intervencije Ombudsmana u predmetu, iako 

je prije toga bila svjesna tih razloga za zabrinutost. 

84. U odjeljku Ombudsmanovog Izvještaja za 2003. godinu (str. 226-228) u kome se govori 

o predmetu podnosilaca predstavke i gdje se naročito kritikuje vođenje parničnog postupka od 

strane sudije kaže se, inter alia: 

„U zapisniku sa rasprave [od 28. oktobra 2003.] pominje se dvanaest pitanja za koje tužioci nisu 

dobili dozvolu da ih postave. ...Za većinu od tih dvanaest pitanja u zapisniku se ne navode razlozi 

zbog kojih sudija nije dozvolio tužiocima da ih postave. U svakom slučaju, na svako pitanje zastupnici 

tuženih su prethodno dali prigovor. 

... 

Iako su reakcije, izjave i predlozi [podnosilaca predstavke] bili možda ponekada pretjerani, vlasti, 

uključujući sudove, trebalo je da uzmu u obzir njihovu duševnu patnju... Zbog toga je možda potrebno 

voditi postupak na naročito obziran i fleksibilan način, a da se pri tome ne prekrše pravila postupka na 

štetu optuženih. Međutim, zapisnik sa rasprave odaje utisak zategnute prije nego neutralne atmosfere 

na raspravi, što se takođe vidi i iz zapisnika o razgovoru između sudije i zastupnika tužilaca.“ 

85. U svom Godišnjem izvještaju za 2004. godinu (str. 212-214), Ombudsman je kritikovao 

Okružni sud u Mariboru zbog podnošenja krivične prijave protiv prvog podnosioca predstavke. U 

Izvještaju se skreće pažnja na objašnjenje Okružnog suda u Mariboru da je sud po zakonu bio u 

obavezi da podnese i procesuira krivičnu prijavu zato što bi nepostupanje u tom smislu predstavljalo 

krivično djelo. Ombudsman je naglasio da nema pravnog osnova za takav zaključak. Suprotno 

tome, krivična tužba za djelo uvredljivog ponašanja mogla se procesuirati jedino na osnovu krivične 

prijave oštećene strane, što je u ovom slučaju bila krivična prijava Okružnog suda u Mariboru. Nakon 

intervencije Ombudsmana i uzimajući u obzir argumente izražene u njegovim pismima, Okružni sud 

u Mariboru odlučio je da povuče krivičnu prijavu protiv prvog podnosioca predstavke. 

16 

II. RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO 

A. Krivični zakon 

86. Krivični zakonik (u originalu Criminal Code) (Službeni list br. 63/94), u izmijenjenoj i dopunjenoj 

verziji, definiše, u poglavlju pod naslovom „Krivična djela narušavanja zdravlja“, krivična djela u 

vezi sa povredama usljed nemara tokom zdravstvene zaštite. Uz to, član 129 Krivičnog zakonika 

predviđa da će svako lice koje izazove smrt drugoga nemarom biti osuđeno na zatvorsku kaznu od 

najmanje šest mjeseci i najviše pet godina. Ova djela goni Državni tužilac po službenoj dužnosti, ali 

je dozvoljeno i supsidijarno gonjenje od strane oštećene strane (vidjeti stav 88 niže u tekstu). 

B. Zakon o krivičnom postupku 

87. Krivični postupak u Sloveniji reguliše Zakon o krivičnom postupku (Službeni list br. 63/94; 

u daljem tekstu „ZKP“) na osnovu principa zakonitosti i službenosti; krivično gonjenje je obavezno 

kada postoji osnovana sumnja (u originalu reasonable suspicion) da je počinjeno krivično djelo za 

koje se goni po službenoj dužnosti. 

88. Krivično gonjenje preduzima državni tužilac. Međutim, ukoliko državni tužilac odbaci 

krivičnu prijavu ili obustavi gonjenje u bilo kom momentu tokom postupka, oštećena strana ima 

pravo da preuzme postupak u svojstvu supsidijarnog tužioca, odnosno, da kao oštećena strana


nastupa kao tužilac (ZKP, član 19(3)). Supsidijarni tužilac ima u principu ista prava u postupku kao i 

državni tužilac, s izuzetkom onih prava koja su državnom tužiocu data kao službenom organu (ZKP, 

član 63(1)). Ukoliko supsidijarni tužilac preuzme postupak, državni tužilac ima pravo da u bilo kom 

trenutku dok čeka na zaključenje glavnog pretresa nastavi krivično gonjenje (ZKP, član 63(2)). 

89. Krivičnu istragu sprovodi istražni sudija na zahtjev državnog ili supsidijarnog tužioca. 

Ukoliko se istražni sudija ne slaže sa zahtjevom za otvaranjem istrage, dužan je da zahtjev uputi 

na vanraspravno vijeće od trojice sudija, koje donosi odluku o tome da li će se pokrenuti krivični 

postupak. Ukoliko istražni sudija prihvati zahtjev, optuženi ima pravo da uloži žalbu vanraspravnom 

vijeću. Strane u postupku imaju pravo da ulože žalbu na odluku vanraspravnog vijeća Višem sudu 

(u originalu Higher Court). Žalba ne obustavlja izvršenje odluke za otvaranje istrage (član 169, ZKP). 

90. Ukoliko je zahtjev za istragu odbačen zbog nepostojanja osnovane sumnje da je osumnjičeni 

počinio krivično djelo, krivični postupak se može ponovo otvoriti na zahtjev državnog ili supsidijarnog 

tužioca pod uslovom da se iznesu novi dokazi na osnovu kojih vanraspravno vijeće može da se uvjeri 

da su ispunjeni uslovi za pokretanje krivičnog postupka (ZKP, član 409). 

91. Član 184 ZKP predviđa da je istražni sudija dužan da zatvori istragu kada su okolnosti 

slučaja u dovoljnoj mjeri rasvijetljene. Tužilac je dužan da u roku od narednih petnaest dana zatraži 

sprovođenje dodatnih istražnih radnji, podigne optužnicu ili odustane od optužbe. 

92. Što se tiče uloge oštećene strane u istrazi, odgovarajući dio člana 186 ZKP predviđa: 

“(1) Oštećena strana u svojvstvu tužioca… ima pravo da zatraži od istražnog sudije otvaranje 

istrage ili predlaganje dodatnih istražnih radnji. Tokom istrage ima pravo da podnosi i druge 

predloge istražnom sudiji. 

(2) Pokretanje, sprovođenje, obustava i prekid istrage reguliše se, mutatis mutandis, odredbama 

ovog Zakona koje se primjenjuju na... istragu koja se sprovodi na zahtjev državnog tužioca... 

(3) Kada istražni sudija smatra da je istraga potpuna obavještava o tome oštećenu stranu koja 

postupa kao tužilac… Istražni sudija takođe je dužan da oštećenu stranu obavijesti … da je dužna 

da podnese optužnicu… u roku od petnaest dana, u suprotnom se smatra da se povukla iz gonjenja, 

a može se donijeti i odluka da se postupak obustavlja. Istražni sudija takođe može imati obavezu 

da takvo upozorenje da oštećenoj strani koja postupa kao tužilac … u slučajevima kada je vijeće 

odbacilo predlog za dopunu istrage zato što smatra da je stvar dovoljno istražena.” 

93. Kada se zaključi istraga, sudski postupak može se sprovoditi isključivo na osnovu optužnice 

(ZKP, član 268). 

Po osnovu člana 274 ZKP, okrivljeni ima pravo da uloži prigovor na optužnicu u roku od osam 

dana od prijema. Prigovor ispituje vanraspravno vijeće. Član 276 ZKP predviđa, inter alia: 

“(2) Ukoliko prilikom razmatranja prigovora vanraspravno vijeće ustanovi da postoje greške ili 

nedostaci u optužnici (član 269) ili u samom postupku, ili ustanovi da je neophodna dalja istraga prije 

nego se donese odluka o optužnici, vijeće je dužno da vrati optužnicu tužiocu zajedno sa uputstvima 

za ispravku nedostataka ili da dopuni … istragu. Tužilac je dužan da u roku od tri dana od prijema 

obavještenja o odluci vijeća podnese dopunjenu optužnicu ili zatraži … dopunsku istragu…” 

94. Dalje, odgovarajući dio člana 277 ZKP predviđa sljedeće: 

“(1) Prilikom odlučivanja o prigovoru na optužnicu vanraspravno vijeće neće prihvatiti optužnicu 

i obustaviće krivični postupak ukoliko ustanovi da: 

... 

(3) je nastupila zastara za krivično gonjenje ... 

(4) nema dovoljno dokaza kako bi se potkrijepila osnovana sumnja da je okrivljeni počinio djelo 

koje mu se stavlja na teret.” 

C. Zakon o obligacionim odnosima 

95. U skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima (u originalu Obligations Act) (SFRJ, Službeni 

list br. 29/1978) i zakonom koji ga je naslijedio, usvojenim 1. januara 2002. godine, Zakonikom 

17


o obligacionim odnosima (Službeni list br. 83/2001), zdravstvene institucije i njihovi zaposleni 

odgovaraju za materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu usljed smrti pacijenta koja je nastupila 

usljed nesavjesnog liječenja. Poslodavac može snositi građansku odgovornost za sopstveno 

činjenje ili nečinjenje ili posrednu odgovornost za štetu koju je izazvao njegov zaposleni pod 

uslovom da je smrt ili povreda nastupila usljed propuštanja zaposlenog da poštuje odgovarajuće 

standarde zdravstvene zaštite. Zaposleni snose neposrednu odgovornost za smrt ili povredu po 

građanskom zakonu samo ako je namjerno prouzrokovana. Međutim, poslodavac ima pravo da 

zahtijeva učešće zaposlenog u naknadi štete ukoliko su smrt ili povreda izazvani grubim nemarom 

zaposlenog. 

D. Zakon o parničnom postupku 

96. Član 12 Zakona o parničnom postupku (u originalu Civil Procedure Act), (SFRJ, Službeni list br. 

4-37/77), u izmijenjenom i dopunjenom izdanju, predviđa: 

„Kada odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, 

a o tom [pitanju] još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može 

sam riješiti i to pitanje, ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno. 

Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je pitanje riješeno. 

U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti 

učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.“ 

97. Odgovarajući dio člana 213 Zakona o parničnom postupku predviđa kao što slijedi: 

„Osim slučajeva posebno predviđenih ovim Zakonom, sud može naložiti obustavu postupka: 

1.ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12) ...“. 

98. Odgovarajući dio člana 215 Zakona o parničnom postupku predviđa: 

„Ako je sud obustavio postupak iz razloga navedenih u članu 213, stav 1, tačka 1, postupak će se 

nastaviti kada se pravosnažno završi [drugi] postupak ...ili kada sud nađe da više ne postoje razlozi 

da se čeka na završetak [drugog postupka]. 

U svim ostalim slučajevima, obustavljen postupak nastaviće se na predlog stranke čim prestanu 

razlozi zbog kojih je obustavljen.“ 

99. Relevantne odredbe mogu se naći u članovima 13, 14, 206 i 208 novog Zakona o parničnom 

postupku (Službeni list br. 83/2001) 

E. Pravilnik o organizaciji i radu tribunala Uruženja ljekara. 

100. Pravilnik o organizaciji i radu tribunala Udruženja ljekara (u originalu Regulation on the 

organisation and functioning of Tribunal of the Chamber of Physicians) (u daljem tekstu „ljekarski 

tribunal“), od 20. marta 2002, predviđa, inter alia, postupak za utvrđivanje odgovornosti ljekara za 

povrede profesionalnih pravila i disciplinske mjere koje se tim povodom mogu preduzeti. Tužilac 

udruženja, koji se bira iz redova članova Udruženja ljekara, samostalan je i ima ovlašćenja da 

podigne optužnicu prvostepenom ljekarskom tribunalu. Oštećena strana ima pravo da zahtijeva 

od tužioca udruženja da pokrene postupak, ali tužilaštvo može da odbije takav zahtjev. U tom 

slučaju, oštećena strana ima pravo da zatraži da ljekarski tribunal sprovede preliminarno ispitivanje. 

Međutim, nadležnost za podizanje optužnice ima isključivo tužilac udruženja. 

101. Član 7 Pravilnika predviđa da ljekarski tribunal mora zasnivati svoju odluku isključivo na 

optužnici i dokazima koje podnese tužilac udruženja i optuženi ljekar. Ukoliko optuženi ljekar 

ili tužilac udruženja nije zadovoljan presudom, može uložiti žalbu drugostepenom ljekarskom 

tribunalu. 

F. Zakon o zaštiti prava na suđenje bez nepotrebnog odlaganja 

102. Dana 1. januara 2007. godine počeo je da se primjenjuje Zakon o zaštiti prava na suđenje bez 

nepotrebnog odlaganja (u originalu Act on the Protection of the Right to a Trial without Undue Delay) 

18


(Službeni list br. 49/2006, u daljem tekstu „Zakon iz 2006.“). Ovaj zakon predviđa dva pravna lijeka za 

ubrzanje postupka - kontrolni zahtjev (u originalu supervisory appeal) i predlog za određivanje roka 

(u originalu motion for deadline), kao i zahtjev za pravično zadovoljenje (u originalu claim for just 

satisfaction) u odnosu na štetu pretrpljenu usljed nepotrebnog odlaganja. 

103. Navedeni pravni lijekovi dostupni su, inter alia, strankama u građanskom postupku i 

oštećenim stranama u krivičnom postupku. 

104. Pravni lijekovi čiji je cilj ubrzavanje postupka mogu se primjenjivati na prvostepeni i 

drugostepeni postupak. Uz to, Zakon iz 2006. godine takođe predviđa mogućnost zaštite prava 

putem naknade, odnosno podnošenjem tužbe za pravičnu naknadu. U skladu sa članovima 15, 19 i 

20 Zakona iz 2006. godine, stranka koja želi da uloži žalbu za pravičnu naknadu mora da zadovolji dva 

kumulativna uslova. Prvo, tokom prvostepenog i drugostepenog postupka podnosilac predstavke 

već je morao iskoristiti postupak kontrolnog zahtjeva ili podnijeti predlog za određivanje roka. 

Drugo, postupak mora biti pravnosnažno okončan. Pravosnažno okončan potupak u principu odnosi 

se na pravosnažnu odluku protiv koje se ne ulažu obične žalbe; obično se radi o prvostepenoj odluci, 

ili ukoliko je uložena žalba, radi se o drugostepenoj odluci. Uz to, iznos koji se dosuđuje na ime 

nematerijalne štete koja je pretrpljena usljed prekomjerne dužine postupka u svakom pravosnažno 

okončanom postupku ne može da bude veći od €5.000 (više podataka o odgovarajućim odredbama 

Zakona iz 2006, vidjeti Zunič protiv Slovenije, (dec) br. 24342/04, 18. oktobar 2007). 

III. IZJAVA SLOVENIJE PO OSNOVU RANIJIH ČLANOVA 25 i 46 KONVENCIJE 

DATA 28. JUNA 1994: 

105. Dana 28. juna 1994, prilikom polaganja ratifikacionih instrumenata Konvencije kod Generalnog 

sekretara Savjeta Evrope, Ministarstvo inostranih poslova Republike Slovenije dalo je sljedeću izjavu:: 

“Republika Slovenija izjavljuje da priznaje na neodređeno vrijeme, u skladu sa članom 25 

Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član 6 Protokola 4 i član 7 Protokola 7, 

nadležnost Evropske komisije za ljudska prava za rješavanje predstavke koje Generalnom sekretaru 

Savjeta Evrope uputi bilo koje lice, nevladina organizacija ili grupa pojedinaca u kojoj tvrdi da je 

žrtva kršenja prava predviđenih Konvencijom i Protokolima uz nju, u slučajevima kada su činjenice 

navodnog kršenja ovih prava nastale nakon što su Konvencija i Protokoli uz nju stupili na snagu u 

odnosu na Republiku Sloveniju. 

Republika Slovenija izjavljuje da priznaje na neodređeno vrijeme, u skladu sa članom 46 

Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom 6 Protokola 4 i članom 7 Protokola 

7, kao obavezne ipso facto i bez posebnog sporazuma, pod uslovom reciprociteta, nadležnost 

Evropskog suda za ljudska prava u svim pitanjima koja se tiču tumačenja i primjene Konvencije i 

Protokola uz nju i koja se tiču činjenica koje su nastale nakon što su Konvencija i Protokoli uz nju 

stupili na snagu u odnosu na Republiku Sloveniju.” 

IV. RELEVANTNO MEĐUNARODNO PRAVO I PRAKSA 

A. Bečka konvencija iz 1969. i Zakon o međunarodnim sporazumima 

106. Bečka konvencija o Zakonu o međunarodnim sporazumima (Bečka konvecija) stupila je 

na snagu 27. januara 1980. godine. Član 28, koji sadrži princip neretroaktivnosti međunarodnih 

sporazuma, predviđa sljedeće: 

“Ukoliko međunarodnim ugovorom ili na neki drugi način nije izražena drugačija namjera, 

odredbe ugovora ne obavezuju stranu ugovornicu u odnosu na bilo koje djelo ili činjenicu koje su 

nastale niti bilo koju situaciju koja je prestala da postoji prije stupanja na snagu međunarodnog 

ugovora u odnosu na tu ugovornu stranu.” 

19


B. Nacrt ugovora o odgovornosti država za djela protivna međunarodnom pravu koji je 

izradila Komisija za međunarodno pravo (koje je Komisija za međunarodno pravo usvojila 9. 

avgusta 2001) 

107. Član 13, naslovljen “Međunarodne obaveze na snazi za Državu ugovornicu”, predviđa kao 

što slijedi: 

“Radnja koju je počinila neka Država ne predstavlja povredu međunarodne obaveze ukoliko 

Država nije prihvatila datu obavezu u vrijeme kada je radnja nastupila.” 

108. Uz to, član 14, naslovljen “Produžetak vremenskog perioda kršenja međunarodne obaveze”, 

glasi kao što slijedi: 

“1. Povreda međunarodne obaveze nekom radnjom Države koja nema stalni karakter nastaje u 

momentu kada se radnja vrši, čak i ako se njene posljedice nastavljaju. 

2. Povreda međunarodne obaveze radnjom Države koja ima stalni karakter nastavlja se tokom 

cijelog perioda tokom kojeg radnja traje i tokom kojeg je i dalje u suprotnosti sa međunarodnom 

obavezom. 

3. Povreda međunarodne obaveze koja zahtijeva da Država spriječi dati događaj nastaje onda 

kada nastaje dati događaj i nastavlja se tokom cijelog trajanja perioda u kojem se dagađaj nastavlja 

i tokom kojeg je i dalje u suprotnosti sa datom obavezom.” 

C. Međunarodni sud pravde 

109. Pristup koji je usvojio Međunarodni sud pravde (MSP) u predmetima u kojima se u pitanje 

dovodi nadležnost ratione temporis bavi se u prvom redu izvorom ili stvarnim uzrokom spora 

(vidjeti i sudsku praksu na koju se upućue u predmetu Blečić protiv Hrvatske [VV], br. 59532/00, § 74, 

ESLJP 2006 III). U Predmetu koji se tiče prava prelaska preko indijske teritorije (Osnovanost) (Presuda od 

12. aprila 1960: Izvještaji MSP 1960. str. 33-36), MSP, oslanjajući se na sudsku praksu Stalnog suda 

međunarodne pravde ustanovio je da ima temporalnu nadležnost za rješavanje spora između Indije 

koja je uskratila pravo prolaza Portugaliji između njene teritorije i dvije enklave na indijskoj teritoriji 

1954. godine. Indija je smatrala, inter alia, da je spor neprihvatljiv zbog nepostojanja temporalne 

nadležnosti s obzirom da je polaganje prava od strane Portugalije na pravo prolaza vremenski 

prethodilo nadležnosti suda, koja je počela 5. februara 1930. godine. MSP, međutim, ustanovio je 

sljedeće: 

“... stiče se uticak..., da spor koji se rješava pred ovim Sudom ima trostruki predmet: (1) Sporno 

postojanje prava prolaza u korist Portugalije; (2) navodno nepoštovanje od strane Inidije tokom jula 

mjeseca 1954. godine njenih obaveza u vezi sa pravom prolaza; (3) rješavanje nezakonite situacije 

koja je nastala usljed nepoštovanja obaveze. Spor pred Sudom, s ozbirom na to da ima trostruki 

predmet, nije mogao nastati dok nisu nastali i svi njegovi sastavni elementi. Među njima su i prepreke 

koje je Indija navodno postavila na put prolaza Portugaliji 1954. godine. Stoga, spor koji se iznosi 

pred ovaj Sud nije mogao nastati sve do 1954.” 

110. MSP je stoga utvrdio da ne postoji, bar u pogledu datuma nastanka datog spora, nikakva 

prepreka za primjenu njegove nadležnosti. Upućujući na uslove iz Izjave o prihvatanju sudske 

nadležnosti od strane Indiije, MSP je našao da Izjava nije sačinjena tako da isključuje iz domena 

izjave bilo koji dati spor, već pozitivno, odnosno tako što navodi sporove koji su obuhvaćeni izjavom 

o prihvatanju. MSP je ustanovio: 

“.... U skladu sa uslovima izjave, nadležnost Suda se prihvata ‘za sve sporove nastale nakon 5. 

februara 1930, u pogledu stanja ili činjenica nastale nakon navedenog datuma’. U skladu sa uslovima 

Izjave, Sud mora smatrati da ima nadležnost ukoliko ustanovi da je spor koji mu je predat u rad 

spor koji se tiče stanja nastalog nakon 5. februara 1930. ili spor koji se tiče činjenica nastalih nakon 

navedenog datuma. 

Činjenice ili stanja koje se moraju uzeti u obzir jesu one u vezi sa kojima je spor i nastao ili, drugim 

riječima, kako je naveo Stalni sud u predmetu koji se tiče Elektrodistribucije Sofije i Bugarske, samo 

20


‘one koje se moraju razmotriti kao izvor spora’, one koje predstavljaju njegov ‘pravi uzrok’. … Stalni 

sud stoga je napravio razliku između stanja ili činjenica koje predstavljaju izvor prava koja potražuje 

jedna od Stranaka i stanja ili činenica koje predstavljaju izvor spora. Samo ove drugo pomenute 

treba uzeti u obzir u svrhe primjene Izjave o prihvatanju nadležnosti Suda.” 

MSP dalje je ustanovio: 

“...tek je 1954. godine nastala ta kontroverza i spor se tiče kako postojanja prava prolaza kako bi se 

ušlo u enklave tako i nepoštovanja obaveza od strane Indije, koje su, po Portugaliji, bile obabezujuće 

po nju s ovim u vezi. Usljed svega toga došlo je do spora koji je upućen Sudu; u vezi sa svim ovim 

spor i postoji. Ova cjelina, bez obzira na to koji je njen dio ranije nastupio, nastala je tek poslije 

5. februara 1930. Vremenski uslov za koji se vezuje prihvatanje nadležnosti ovog Suda u Izjavi od 

strane Indije stoga je ispunjen.” 

D. Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija 

111. Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija (“Komitet”) uvažava činjenicu da Države imaju 

pozitivne obaveze da zaštite pravo na život. Među obavezama je i obaveza sprovođenja djelotvorne 

istrage. Komitet izvodi ove obaveze iz kombinacije člana 2 (o poštovanju prava i djelotvornom 

pravnom lijeku) i 6 (o pravu na život) Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima 

(“Ugovor”). U vezi s tim, važno je napomenuti da sudska praksa Komiteta pokazuje da se pravo na 

pravni lijek može povrijediti isključivo u vezi sa materijalnim pravom, što znači da u slučajevima kada 

je do smrti došlo u periodu izvan temporalne nadležnosti, nije moglo doći do povrede člana 2 u vezi 

sa članom 6 (vidi stav 112 niže – S.E. protiv Argentine). Međutim, Komitet je ustanovio da nepostojanje 

istrage o nestanku ili smrti može da dovede do nečovječnog postupanja (član 7 Ugovora) prema 

porodici oštećene strane, čak i ako je do nestanka ili smrti došlo prije nego što je Opcioni protokol 

stupio na snagu kojim se garantuje pravo na podnošenje pojedinačnih obavještenja (vidjeti stav 113 

niže – Sankara i drugi protiv Burkine Faso).. 

112. U predmetu S.E. protiv Argentine (Obavještenje br. 275/1988, koje je proglašeno neprihvatljivim 

26. marta 1990), troje djece podnosioca predstavke otele su argentinske snage bezbjednosti 1976. i 

od tada se za njih ne zna. Dana 8. novembra 1986. Ugovor i Opcioni protokol stupili su na snagu u 

odnosu na Argentinu. U decembru 1986. i junu 1987. argentinsko zakonodavstvo usvojilo je zakon 

kojim se sprečavaju nove istrage koje su se ticale tzv. “prljavog rata” i kojim se amnestiraju članovi 

snaga bezbjednosti u odnosu na krivična djela vezana za taj rat. Podnosilac predstavke je tvrdio da 

usvajanje ovog zakona predstavlja povredu obaveza koje je Argentina preuzela po osnovu člana 2, 

stavovi 2 i 3, Ugovora. Uzimajući u obzir činjenicu da se kako bi nastupilo pravo na pravni lijek, mora 

prvo ustanoviti povreda materijalnog prava, Komitet je konstatovao da: 

“ 5.3. ... događaji koji su mogli da predstavljaju povredu nekoliko članova Ugovora i za koje su 

se mogli tražiti pravni lijekovi, nastali su prije stupanja na snagu Ugovora i Opcionog protokola za 

Argentinu. Stoga se ovo pitanje ne može razmatrati u Komitetu, zato što ovaj aspekt obavještenja 

nije prihvatljiv ratione temporis.” 

113. U novijem predmetu Mariam Sankara i drugi protiv Burkine Faso (Obavještenje br. 

1159/2003, 28. mart 2006), Komitet je ustanovio da ima nadležnost ratione temporis u vezi sa 

istragom povodom nestanka lica po imenu Thomas Sankara, koji je otet i ubijen 1987, odnosno 

mnogo prije 4. aprila 1999, kada je Država postala potpisnica Opcionog protokola. Godine 1997, 

tokom trajanja desetogodišnjeg ograničenja, njegova supruga uložila je tužbu sudu protiv jednog ili 

više nepoznatih lica za ubistvo Gdina Sankare i falsifikovanje umrlice. Tvrdila je da istraga nikada nije 

sprovedena. Komitet, koji je na kraju utvrdio povredu člana 7, usljed patnje porodice Gdina Sankare, 

i člana 14, usljed kršenja garancije jednakosti u postupku, ustanovio je sljedeće: 

“6.2 ... treba praviti razliku između tužbe u vezi sa Gdin Tomasom Sankarom i tužbom u vezi sa 

Gđom Sankarom i njenom djecom. Komitet je bio mišljenja da je smrt Tomasa Sankare, koja je mogla 

podrazumijevati povredu nekoliko članova Ugovora, nastupila 15. oktobra 1987, odnosno prije nego 

21


što su Ugovor i Opcioni protokol stupili na snagu za Burkinu Faso. Ovaj dio obavještenja bio je stoga 

prihvatljiv ratione temporis. Umrlica Tomasa Sankare od 17. januara 1988, u kojoj se navodi da je umro 

prirodnom smrću – suprotno činjenicama, koje predstavljaju opšte poznatu stvar i koje je potvrdila 

Država ugovornica (stavovi 4.2 i 4.7) – i propuštanje vlasti da isprave izvod tokom proteklog perioda 

moraju se razmatrati u svijetlu njihovog kontinuiranog efekta na Gđu Sankara i njenu djecu.” 

Komitet je dalje ustanovio da: 

“6.3 ... ne može razmatrati povrede prava koja su nastala prije stupanja na snagu Opcionog 

protokola u odnosu na Državu ugovornicu osim kada su se date povrede nastavile nakon stupanja 

na snagu Protokola. Kontinuiranu povredu prava treba tumačiti kao potvrdu, nakon stupanja na 

snagu Opcionog protokola, nekim aktom ili samo implikacijom, prethodne povrede od strane 

Države ugovornice. Komitet je uzeo u obzir argumente autora koji se tiču prvo, propuštanja vlasti da 

sprovedu istragu o smrti Tomasa Sankare (što je bila opšte poznata činjenica) i da sudski gone one 

koji su za to odogovorni – navodi koje Država ugovornica u stvari ne spori. Ovo predstavlja povredu 

njihovih prava i obaveza Države u smislu Ugovora. Kao drugo, jasno je da su kako bi učinili nešto u vezi 

sa ovom situacijom autori pokrenuli sudski postupak 29. septembra 1997. godine, tj. u okviru rokova 

desetogodišnje zastare, i ovi postupci su se nastavili pošto su Ugovor i Opcioni protokol stupili na 

snagu u odnosu na Burkinu Faso. Za razliku od navoda Države ugovornice, Komitet je bio mišljenja 

da je postupak produžen i to ne usljed procesne greške autora, već usljed sukoba nadležnosti vlasti. 

Kao posljedica toga, na osnovu informacija dobijenih od autora, navodne povrede koje su nastupile 

usljed propuštanja da se sprovede istraga i sudski gone krivci uticala su na njih od vremena stupanja 

na snagu Ugovora i Opcionog protokola zato što se postupak nije završio ni do današnjeg dana, 

Komitet je bio mišljenja da je ovaj dio obavještenja prihvatljiv ratione temporis.” 

E. Inter-američki sud za ljudska prava 

114. Inter-američki sud za ljudska prava (IASLJP) ustanovio je procesne obaveze u pogledu 

ubistava ili nestanaka u nekoliko odredaba Američke konvencije o ljudskim pravima (“Američka 

konvencija”). U predmetima koji se tiču procesnih obaveza, naročito kada je ustanovljeno da je 

materijalni aspekt prava na život takođe povrijeđen, IASLJP bio je spreman da ustanovi povredu 

člana 4 (pravo na život) zajedno sa članom 1 1 § 1 (obaveza poštovanja prava) Američke konvencije 

(vidjeti Velásquez Rodríguez protiv Hondurasa, presuda od 29. jula 1988, i predmet Godínez Cruz 

Case protiv Hondurasa, presuda od 20. januara 1989). U mnogim predmetima, naročito onima gdje 

materijalni aspekt člana 4 nije prekršen, IASLJP ispitivao je procesne žalbe samostalno po osnovu 

člana 8, koji, za razliku od Evropske konvencije, garantuje pravo na pravično suđenje za utvrđivanje 

prava i obaveza bilo koje vrste, i člana 25, koji štiti pravo na sudsku zaštitu, zajedno sa članom 1 § 1. 

IASLJP se opredijelio za ovaj drugi pomenuti pristup u slučajevima kada je do ubistava ili nestanka 

došlo prije nego što je tužena Država priznala njegovu nadležnost. 

115. U predmetu Sestre Serrano-Cruz protiv El Salvadora (presuda od 23. novembra 2004. – 

preliminarni prigovori), koji se ticao nestanka dviju djevojčica trinaest godina prije nego što je El 

Salvador priznao nadležnost IASLJP, ovaj sud je donio odluku da : 

“77. ... činjenice koje Komisija navodi u vezi sa navodnom povredom člana 4 (Pravo na život), 

člana 5 (Pravo na lični integritet) i člana 7 (Pravo na slobodu ličnosti) Konvencije, u vezi sa članom 

1(1) (Obaveza poštovanja prava) Konvencije, na štetu Emestine i Erlinde Serano Kruz, isključuju se 

zbog ograničenja koje je El Salvador stavio na priznavanje nadležnosti Suda, zato što se odnose na 

povrede koja su počele u junu 1982. godine navodnim ’hapšenjem’ ili ’pritvaranjem’ djevojaka od 

strane vojnika bataljona Atlacatl i njihov kasniji nestanak, 13 godina prije nego što je El Salvador 

priznao spornu nadležnost Inter-američkog suda. 

78. Imajući na umu navedene elemente i postupajući u skladu sa odredbama člana 28 Bečke 

konvencije iz 1969. godine o Zakonu o međunarodnim sporazumima, Sud prihvata preliminarni 

prigovor ratione temporis...” 

22


116. Što se tiče navodnih nedostataka u domaćoj krivičnoj istrazi povodom nestanka u ovom 

predmetu, IMSLJP je bio mišljenja da se navodi tiču sudskih postupaka te stoga nezavisnih činjenica 

koje su se desile nakon priznavanja nadležnosti IASLJP. Sud je stoga zaključio da ima temporalnu 

nadležnost da razmatra ove navode zato što predstavljaju konkretne i samostalne povrede u vezi 

sa uskraćivanjem pravde do kojeg je došlo nakon priznavanja nadležnosti IASLJP. Sud je, konkretno, 

našao da: 

80. ... je Komisija podnijela Sudu na razmatranje nekoliko činjenica koje se tiču navodne 

povrede člana 8 (Pravo na pravično suđenje) i 25 (Sudska zaštita) Konvencije, u vezi sa članom 1(1) 

(Obaveza poštovanja prava) Konvencije, koja se navodno desila nakon priznavanja nadležnosti Suda 

i koja je nastala u kontekstu domaće krivične istrage s ciljem utvrđivanja činjenica o tome šta se 

desilo sa Ernestinom i Erlindom Serano Kruz... 

... 

84. Sud smatra da sve činjenice koje su se desile nakon priznavanja nadležnosti Suda od strane 

El Salvadora i koje se odnose na navodne povrede članova 8 i 25 Konvencije, u vezi sa članom 1(1) 

Konvencije, nisu isključene ograničenjem koje je uspostavila Država, zato što se one odnose na 

sudske postupke koji predstavljaju nezavisne činjenice. One su započele nakon što je El Salvador 

priznao nadležnost Suda i mogu da predstavljaju konkretne i samostalne povrede koje se tiču 

uskraćivanja pravde do kojeg je došlo nakon priznavanja nadležnosti Suda. 

... 

94. Stoga, Sud donosi odluku da odbije preliminarni prigovor ratione temporis u vezi sa 

navodnim povredama članova 8 i 25 Konvencije, u vezi sa članom 1(1) Konvencije, i u vezi sa bilo 

kojom drugom povredom čije su se činjenice ili početak desile nakon 6. juna 1995, datuma kada je 

Država deponovala instrument o priznavanju nadležnosti Suda u Generalnom sekretarijatu OAS.” 

117. U predmetu Moiwana Village protiv Surinama (presuda od 15. juna 2005.) Surinam je 

stavio preliminarni prigovor tvrdeći da IASLJP nema nadležnost ratione temporis pošto su se djela 

povodom kojih su se žalili Komisija i žrtve (navodni masakar 1986. godine od strane oružanih snaga 

nad četrdeset seljaka i uništenje kuća u selu, zbog čega su se preživjeli seljaci raselili) desila godinu 

dana prije nego što je Surinam postao Država ugovornica Američkoj konvenciji i prije nego što 

je priznao nadležnost IASLJP. IASLJP, pozivajući se na član 28 Bečke konvenc“39. ... [u] skladu sa 

principom neretroaktivnosti, u slučaju kontinuirane ili stalne povrede, koja počinje prije prihvatanja 

nadležnosti Suda a koja se nastavlja čak i nakon tog prihvatanja, Tribunal ima nadležnost da ispituje 

radnje i propuste do kojih je došlo nakon priznavanja nadležnosti, kao i posljedice takvih radnji i 

propusta.” 

118. Konstatujući da obaveza da se sprovede istraga potiče od navoda o masakru i oslanja se 

na kontinuiranu prirodu navodnog propuštanja da se vodi istraga o prošlim događajima, IASLJP u 

predmetnom slučaju utvrdio je sljedeće: 

“43. ... [S]ud pravi razliku između navodnih povreda Američke konvencije koje su po svojoj 

prirodi kontinuirane i onih koji su se desili nakon 12. novembra 1987. U vezi sa prethodnim, Tribunal 

konstatuje da su 1986. godine postojala saznanja o izvršenju masakra; kao posljedica toga, Država 

je imala obavezu da sprovede istragu, sudski goni i kazni odgovorna lica. U vezi sa tim, Surinam je 

pokrenuo istragu 1989. Međutim, obavezu Države da vodi istragu Sud može ocjenjivati od datuma 

kada je Surinam priznao nadležnost Tribunala. Stoga, analiza radnji i propusta Države u vezi sa tom 

istragom, u svijetlu članova 8, 25 i 1.1 Konvencije, spada u nadležnost ovog Suda. ... 

44. Shodno tome, predmetni preliminarni prigovor odbacuje se iz razloga prethodno navedenih. 

... 

141. Sud je gore iznio da nema nadležnost u pogledu događaja koji su se desili 29. novembra 

1986 u selu Moiwana; pa ipak, Tribunal ima nadležnost da ispituje da li je Država ispunila svoju 

obavezu da vodi istragu onih događaja (supra stav 43). Sljedeća ocjena će utvrditi da li je obaveza 

ispunjena u skladu sa standardima predviđenim članovima 8 - 25 Američke konvencije. 

23


... 

163. Razmatrajući mnoge aspekte koji su prethodno analizirani, Sud je mišljenja da je ozbiljno 

nedostatna istraga u vezi sa napadom na selo Mowana 1986. godine, grubo opstruirana pravda, kao 

i produženi vremenski period koji je prošao a da se nisu pojasnile činjenice niti kaznila odgovorna 

lica, predstavljaju kršenje standarda o pristupu pravdi i odgovarajućem procesu koje predviđa 

Američka konvencija. 

164. Stoga, Tribunal konstatuje da je Država prekršila članove 8(1) i 25 Američke konvencije, u 

vezi sa Članom 1(1) tog ugovora, na štetu članova zajednice Moiwana.” 

24 

PRAVO 

I. OPSEG PREDMETA PRED VELIKIM VIJEĆEM 

119. U svojoj presudi od 28. juna 2007, Vijeće je proglasilo prihvatljivim žalbe u vezi sa procesnim 

aspektom člana 2 Konvencije, dužinom građanskog i krivičnog postupka i pravičnosti krivičnog 

postupka po osnovu člana 6 i navodnim nedostatkom djelotvornog lijeka po osnovu člana 13. Žalbe 

u vezi sa materijalnim aspektom člana 2, pravičnosti građanskog postupka po osnovu člana 6, i žalbe 

po osnovu članova 3 i 14 proglašene su neprihvatljivim. 

120. Sud ističe da u kontekstu člana 43 § 3 “predmet” koji je upućen Velikom Vijeću sadrži 

sve aspekte predstavke pošto je ona proglašena prihvatljivom od strane Vijeća. Ovo međutim ne 

znači da Veliko vijeće nema pravo, u odgovarajućim slučajevima, da ispituje i pitanja koja se tiču 

prihvatljivosti kao i Vijeće, na primjer po osnovu člana 35 § 4 in fine Konvencije (koji daje ovlašćenje 

Sudu da “odbije svaku predstavku koju smatra neprihvatljivom … u bilo kojoj fazi postupka”), ili 

ukoliko se o takvim pitanjima rješava zajedno sa pitanjem osnovanosti ili su iz nekog drugog razloga 

relevantna u fazi ispitivanja osnovanosti (K. i T. protiv. Finske [VV], br. 25702/94, §§ 140-41, ESLJP 

2001 VII). 

121. Imajući na umu prethodno rečeno i podneske koje su strane u postupku dostavile Velikom 

vijeću, Sud će ispitivati onaj dio predstavke koji je Vijeće proglasilo prihvatljivim. 

II. NAVODNA POVREDA PROCESNOG ASPEKTA ČLANA 2 KONVENCIJE 

122. Podnosioci predstavke žalili su se da krivični i parnični postupci koje su pokrenuli nijesu 

omogućili brzo i djelotvorno utvrđivanje odgovornosti za smrt njihovog sina. 

Relevantni dio člana 2 Konvencije predviđa: 

„1. Pravo na život svake osobe zaštićeno je zakonom...“ 

A. Preliminarni prigovori Vlade 

123. Vlada je stavila ukupno dva preliminarna prigovora. U postupku pred Vijećem, Vlada je 

tvrdila da nijesu iscrpljeni svi domaći pravni lijekovi. U postupku pred Velikim vijećem, Vlada je 

osporavala nadležnost Suda ratione temporis da razmatra žalbu podnosioca predstavke. 

1. Nadležnost ratione temporis 

(a) Presuda Vijeća 

124. Vijeće je ispitalo ratione temporis sopstvenog predloga u presudi od 28. juna 2007. godine. 

Vijeće je utvrdilo da nema nadležnost ratione temporis da razmatra žalbu podnosioca predstavke u 

vezi sa materijalnim aspektom člana 2 zato što je smrt sina podnosilaca predstavke već nastupila 

prije nego što je Slovenija ratifikovala Konvenciju. Što se tiče procesnog aspekta člana 2, Vijeće


je, uzimajući u obzir raniju sudsku praksu u vezi sa ovim pitanjem i princip vremena povrede 

uspostavljenog u predmetu Blečić protiv Hrvatske (§§ 72 i 82, prethodno citirani), ustanovilo da 

njegova nadležnost da ispituje ovu žalbu zavisi od činjenica datog predmeta i opsega prava o kojem 

se radi. 

125. U vezi sa ovim, Vijeće je bilo mišljenja da obaveza Države da uspostavi djelotvoran sudski 

sistem za utvrđivanje uzroka i odgovornosti za smrt pojedinca koji je primao ljekarsku pomoć 

predstavlja samostalan opseg prava. Vijeće je takođe konstatovalo da u spornom predmetu nije 

sporna činjenica da je stanje sina podnosilaca predstavke počelo značajno da se pogoršava u bolnici 

i da je njegova smrt potencijalno povezana sa ljekarskim tretmanom koji je dobio. Uz to, Vijeće je 

zadovoljno činjenicom da dva postupka koja su pokrenuta teorijski mogu da dovedu do utvrđivanja 

okolnosti koje su za rezultat imale smrt i eventualnu odgovornost za nju na svim nivoima. 

126. Vijeće je dalje razmatralo da li su činjenice koje predstavljaju navodnu procesnu povredu 

člana 2 nastupile u toku vremenskog perioda koji je obuvhaćen periodom temporalne nadležnosti 

Suda. Vijeće je smatralo da je krivični postupak uspješno ponovo otvoren 4. jula 1996. i da je građanski 

postupak pokrenut 1995. Uzimajući u obzir da je najraniji datum kada su navodne nepravilnosti u 

postupku mogle nastati datum kada je postupak pokrenut, odnosno datum nakon ratifikacije, Vijeće 

je zaključilo da ima temporalnu nadležnost da ispituje žalbu u vezi sa procesnim aspektom člana 

2. Pozivajući se na predmet Broniowski protiv Polske ((dec.) [VV], br. 31443/96, § 74, ESLJP 2002 X) 

Vijeće je takođe utvrdilo da može uzeti u obzir činenice iz perioda prije ratifikacije ukoliko su one 

relevantne za razumijevanje činjenica koje su nastale nakon tog datuma. 

(b) Podnesci stranaka u postupku 

(i) Vlada 

127. Oslanjajući se na stav Suda u predmetu Blečić protiv Hrvatske (citiran prethodno u §§ 63-69) 

i činjenicu da je Vijeće razmatralo pitanje ratione temporis sopstvenog predloga u svojoj presudi 

od 28. juna 2007. godine, Vlada je dala prigovor na prihvatljivost po osnovu činjenice da Sud nema 

nadležnost ratione temporis. 

128. Vlada je istakla pred Velikim vijećem da iako su krivični i građanski postupak u vezi sa smrću 

sina podnosilaca predstavke oboje počeli poslije datuma kada je Slovenija ratifikovala Konvenciju 

28. juna 1994. godine, smrt je nastupila prije navedenog datuma. 

129. Vlada je iznijela argument da je proglašavanjem žalbe u vezi sa procesnim aspektom 

člana 2 prihvatljivom Vijeće prekršilo opšte principe međunarodnog prava o neretroaktivnosti 

međunarodnih sporazuma, kao i to da ovaj dio presude Vijeća nije u skladu sa uspostavljenom 

sudskom praksom Suda, naročito u odnosu na odluke u predmetima Moldovan i drugi i Rostaş i drugi 

protiv Rumunije (dec.), br. 41138/98 i 64320/01, od 13. marta 2001; Voroshilov protiv Rusije (dec.), br. 

21501/02, od 8. decembra 2005.; Stamoulakatos protiv Grčke (br. 1), 26. okctobar 1993, § 33, Serija 

A br. 271; Kadiķis protiv Latvje (dec.) br. 47634/99, 29. jun 2000; i Jovanović protiv Hrvatske (dec.), 

br. 59109/00, ESLJP 2002-III. 

130. U svom podnesku, na osnovu navedene sudske prakse ustanovljeno je da su činjenja i 

nečinjenja kojima je navnodno prekršeno neko pravo koje Konvencija štiti i postupci u vezi sa time 

bili neodvojivi te da stoga nisu mogli biti ocjenjivani zasebno. U vezi sa tim, Vlada je iznijela tvrdnju 

da početni događaj – smrt sina podnosilaca predstavke – što se tiče Suda nije ni postojala i da Sud 

stoga nije ni razmatrao da li to povlači neku obavezu. 

131. Vlada je dalje navela tvrdnju da pojedinačni aspekti člana 2, kao procesni aspekt, ne mogu 

nezavisno da postoje. Ispitivanjem procesnog aspekta člana 2, Vijeće nije posmatralo smrt samo 

kao neku činjenicu vezanu za pozadinu dešavanja već je neizostavno ispitivala i navodnu povredu 

materijalnog aspekta člana 2 Konvencije. 

132. U prilog takvoj tvrdnji, Vlada je ukazala na razliku između predmeta u vezi sa članom 2 

i predmeta koji se tiču dužine postupka u vezi sa članom 6 Konvencije, koji su padali djelimično 

25


unutar a djelimično izvan temporalne nadležnosti Suda. U njihovom podnesku, ispitivanje dužine 

postupka nije zavisilo od predmeta postupka. Slično tome, dužina postupka nakon ratifikacije 

Konvencije bila je nezavisna od dijela postupka koji je sproveden prije tog datuma. Za razliku od 

toga, u predmetima u vezi sa članom 2, Sud nije ispitivao postupke kao nezavisno pitanje već kao 

dio istrage konkretnog događaja. 

133. Vlada je dalje iznijela stav da zaključak Vijeća u odnosu na nadležnost ratione temporis 

zanemaruje principe predviđene stavovima 68 i 77-81 presude iz predmeta Blečić (prethodno 

citiranog). Naročito, naglasili su da ne bi trebalo da postoji mogućnost da pravni lijekovi povredu 

smjeste u domen nadležnosti Suda i da korišćenje pravnog lijeka obično pretpostavlja zaključak da 

je po osnovu zakona koji je bio na snazi u vrijeme povrede ta povrda bila nezakonita. 

134. I na kraju, Vlada je iznijela mišljenje da se u predmetima kao ovom ni za početni događaj niti 

za kasniji postupak ne može smatrati da predstavljaju kontinuiranu povredu. 

(ii) Podnosioci predstavke 

135. Podnosioci predstavke nisu osporavali pravo Vlade da Velikom vijeću izjavi preliminarni 

prigovor u vezi sa ratione temporis. 

136. Iznijeli su mišljenje da se ne može prosto ignorisati činjenica da tokom perioda obuhvaćenog 

vremenskom nadležnošću Suda domaće vlasti nijesu preduzele ništa kako bi utvrdile uzrok smrti 

njihovog sina. 

137. U njihovom podnesku iznosi se stav da Države imaju posebnu obavezu da stvore djelotvorni 

sudski sistem kako bi utvrdile uzrok smrti pojedinca koji je bio pod ljekarskim tretmanom. Ova 

obaveza predstavlja samostalnu obavezu. 

138. Pozivajući se na predmet Yağcı i Sargın protiv Turske (presuda od 8. juna 1995, Serija A 

br. 319 A), tvrdili su da nakon ratifikacije Konvencije Država ima obavezu da poštuje Konvenciju; 

kasniji događaji potpadaju pod nadležnost Suda čak i ako predstavljaju produžetak prethodno 

postojeće situacije. Pošto su se propusti u postupku desili nakon što je Slovenija ratifikovala 

Konvenciju, Sud je imao nadležnost ratione temporis da rješava žalbu u vezi sa procesnim aspektom 

člana 2 Konvencije. 

(c) Ocjena Velikog vijeća 

139. Iz razloga navedenih u presudi u predmetu Blečić (prethodno citiran, §§ 66-9) i uz konstataciju 

da ne postoji ništa što bi ih navelo na drugačiji zaključak u predmetnom slučaju, Sud smatra da Vlada 

ne gubi pravo da uloži prigovor u vezi sa ratione temporis u ovoj fazi postupka (vidjeti stavove 124, 

127 i 135 gore). Sud će stoga ispitati da li ima temporalnu nadležnost da razmatra žalbu podnosilaca 

predstavke u vezi sa procesnim aspektom člana 2. 

(i) Generalni principi 

140. Sud ističe da odredbe Konvencije ne obavezuju Državu ugovornicu u pogledu bilo koje 

radnje ili činjenice koja se desila ili bilo koje situacije koja je prestala da postoji prije datuma stupanja 

na snagu Konvencije u odnosu na tu Stranu ugovornicu ili, zavisno od slučaja, prije stupanja na 

snagu Protokola br. 11, prije datuma kada je tužena Strana priznala pravo na individualnu žalbu, u 

vrijeme kada je ovo priznavanje još uvijek bilo opciono (“kritični datum”, u originalu critical date). 

Ovo je priznati princip iz sudske prakse Suda (vidjeti predmet Blečić, § 70, prethodno citiran) koji se 

bazira na opštem pravilu međunarodnog prava otjelovljenom u članu 28 Bečke konvencije (vidjeti 

stav 106 gore). 

141. Sud dalje konstatuje da je, prilikom primjene principa neretroaktivnosti, bio spreman 

u prethodnim predmetima da donekle uzme u obzir činjenice koje su se desile prije kritičnog 

datuma zbog njihove uzročne veze sa nastalim činenicama koje predstavljaju jedini osnov za žalbu 

i ispitivanje od strane Suda. 

26


142. Na primjer, prilikom razmatranja predmeta koji se tiču dužine postupka u kojima je građanska 

tužba podnesena ili krivična tužba predata prije kritičnog datuma, Sud je u više navrata uzeo u obzir 

posredstvom informacija o pozadini slučaja činjenice koje su se desile prije tog momenta (predmet 

Foti i drugi protiv Italije, 10. decembar 1982, § 53, Serija A br. 56; Yağcı i Sargın, prethodno citiran, § 

40; i predmet Humen protiv Polske [VV], br. 26614/95, §§ 58-59, 15. oktobar 1999). 

143. U predmetu koji se tiče člana 6 u vezi sa pravičnošću krivičnog postupka koji je počeo 

prije kritičnog datuma i kasnije se nastavio, Sud je posmatrao postupak kao cjelinu kako bi ocijenio 

njegovu pravičnost. Stoga je Sud uzeo u obzir mjere zaštite u fazi istrage prije kritičnog datuma kako 

bi utvrdio da li su te mjere nadomjestile propuste do kojih je došlo u kasnijoj fazi postupka (predmet 

Barberà, Messegué i Jabardo protiv Španije, 6. decembar 1988, §§ 60, 61 i 84, Serija A 146). 

144. Da navedemo još jedan primjer, u predmetu Zana protiv Turske ([VV], od 25. novembra 1997, 

§§ 41-42, Izvještaji o presudama i odlukama 1997 VII) Sud je ispitivao povredu prava podnosioca 

predstavke iz člana 10 usljed krivične osude u periodu obuhvaćenim temporalnom nadležnošću 

Suda iako se osuda ticala izjava koje je podnosilac predstavke davao prije kritičnog datuma. Uz to, 

u jednom skorijem predmetu, Sud je utvrdio da ima tempralnu nadležnost u vezi sa žalbom koja 

se ticala upotrebe dokaza koji su dobijeni neodgovarajućim postupanjem iako se neodgovarajuće 

postupanje – ali ne i kasniji krivični postupak – dešavalo u periodu prije ratifikacije Konvencije 

(predmet Haroutyounian protiv Jermenije, br. 36549/03, §§ 48-50, od 28. juna 2007). 

145. U nekoliko drugih predmeta, događaji koji su se desili prije kritičnog datuma uzimani su u 

obzir, u većoj ili manjoj mjeri, kao informacije vezane za kontekst pitanja koja se nalaze pred Sudom 

(vidjeti, na primjer, predmet Hokkanen protiv Finske, od 23. septembra 1994, § 53, Serija A br. 299 A; i 

predmet Broniowski, prethodno citiran, § 74). 

146. Problem utvrđivanja granica nadležnosti ratione temporis u situacijama kada činjenice na 

koje se predstavka oslanja padaju djelimično unutar a djelimično izvan relevantnog perioda Sud je 

najdetaljnije obradio u predmetu Blečić protiv Hrvatske (prethodno citiran). U tom predmetu Sud je 

potvrdio da njegovu temporalnu nadležnost treba utvrditi u odnosu na činjenice koje čine navodnu 

povredu (§ 77). Na taj način, Sud je princip vremena povrede uspostavio kao ključni kriterijum za 

ocjenu temporalne nadležnosti Suda. Utvrdio je s tim u vezi sa “[k]ako bi se utvrdila temporalna 

nadležnost suda … suštinski je važno da se utvrdi, u svakom konkretnom predmetu, tačno vrijeme 

navodne povrede. Pri tome Sud mora uzeti u obzir kako činjenice na koje se podnosilac predstavke 

žali tako i opseg prava iz Konvencije koje je navodno povrijeđeno” (§ 82). Sud je takođe konstatovao 

da ukoliko povreda ne spada u nadležnost Suda, činjenica da pravni lijekovi koji kasnije budu 

preduzeti sa ciljem da se ispravi povreda nisu uspješni ne može dovesti do toga da povreda zatim 

spada u temporalnu nadležnost Suda (§ 77). 

147. Sud primjećuje da su test i kriterijumi ustanovljeni u predmetu Blečić opšte prirode, 

što nalaže da se posebna priroda određenih prava, kao onih prava predviđenih članovima 2 

i 3 Konvencije, uzmu u obzir prilikom primjene tih kriterijuma. Sud ističe u vezi s ovim da član 2 

zajedno sa članom 3 predstavlja osnovne odredbe Konvencije i da otjelovljuju osnovne vrijednosti 

demokratskih društava koja čine Savjet Evrope (vidjeti predmet McCann i drugi protiv Ujedinjenog 

Kraljevstva, od 27. septembra 1995, § 147, Serija A br. 324). 

(ii) Temporalna nadležnost Suda u odnosu na procesni aspekt člana 2 Konvencije 

(α) Dosadašnja relevantna sudska praksa 

148. Sud je imao u radu nekoliko predmeta u kojima su činjenice koje se tiču materijalnog 

aspekta člana 2 ili 3 bile izvan perioda obuhvaćenog nadležnošću Suda dok su činjenice koje se tiču 

procesnog aspekta, odnosno kasnijeg postupka, bile bar djelimično unutar tog perioda. 

149. Sud je u predmetima Moldovan i drugi i Rostaş i drugi protiv Rumunije (odluka prethodno 

citirana) da nema nadležnost ratione temporis da razmatra procesnu obavezu po osnovu člana 2 

zato što se ta obaveza izvodi iz ubistava koja su se desila prije nego što je Rumunija ratifikovala 

27


Konvenciju. Međutim, uzeo je u obzir događaje koji su prethodili ratifikaciji (na primjer, uključenost 

agenata Države u spaljivanje kuća podnosilaca predstavke) prilikom ispitivanja predmeta po osnovu 

člana 8 (predmet Moldovan protiv Rumunije (br. 2), br. 41138/98 i 64320/01, §§ 102-09, ESLJP 2005 VII 

(odlomci)). 

150. U svojoj odluci u predmetu Bălăşoiu protiv Rumunije (br. 37424/97, od 2. septembra 2003), 

u vezi sa članom 3 Konvencije, Sud je došao do drugačijeg zaključka. U okolnostima koje su slične 

onima u predmetu Moldovan Sud je odlučio da prihvati nadležnost ratione temporis i razmatra 

procesni aspekt žalbe bez obzira na činjenicu da je materijalni aspekt žalbe odbačen. Svoju odluku 

Sud je bazirao na činjenici da postupak protiv lica koja su odgovorna za neodgovarajuće postupanje 

nastavljen posle kritičnog datuma (vidjeti, za razliku od toga, odluku u predmetu Voroshilov, citiranu 

u stavu 129 gore u tekstu). 

151. U predmetu Kholodov i Kholodova protiv Rusije ((dec.), br. 30651/05, od 14. septembra 

2006), Sud se odrekao temporalne nadležnosti uz obrazloženje da ne može da potvrdi postojanje 

bilo kakve procesne obaveze zato što nije mogao da ispituje materijalni aspekt predstavke. Sud je 

kontatovao sljedeće: 

“Pošto nije imao nadležnost ratione temporis Sud nije ispitivao navode podnosilaca predstavke 

koji se tiču događaja iz 1994, te stoga ne može da ispituje da li su ovi događaji doveli do obaveze 

ruskih vlasti da sprovode djelotvornu istragu u predmetnom slučaju (vidjeti Moldovan i drugi 

protiv Rumunije (dec.), br. 41138/98, od 13. marta 2001). Slično tome, za navodno propuštanje da 

se obezbijedi utvrđivanje identiteta i kažnjavanje odgovornih lica ne može se reći da predstavlja 

kontinuirano stanje zato što Sud nije u stanju da zaključi da je takva obaveza postojala (vidjeti 

Voroshilov protiv Rusije (dec.), br. 21501/02, od 8. decembra 2005).” 

152. Imajući na umu različite pristupe različitih vijeća Suda u navedenim predmetima, Veliko 

vijeće sada mora da utvrdi da li se procesne obaveze po osnovu člana 2 mogu posmatrati kao 

obaveze koje se mogu posmatrati odvojeno od materijalnog čina i da li se mogu uzimati u obzir 

u odnosu na smrtne slučajeve do kojih je došlo prije kritičnog datuma ili su, suprotno tome, toliko 

neraskidivo vezani za materijalnu obavezu da se pitanje može postavljati samo u odnosu na smrtne 

slučajeve koje se dese nakon tog datuma. 

(β) “Odvojivost” procesnih obaveza 

153. Sud podsjeća da je u različitim kontekstima u skladu sa Konvencijom u više navrata bilo 

implikacija na procesne obaveze (vidjeti, na primjer, B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 8. jula 

1987, § 63, Serija A br. 121; M.C. protiv Bugarske, br. 39272/98, §§ 148-153 , ESLJP 2003 XII; i Kipar 

protiv Turske [VV], br. 25781/94, § 147, ESLJP 2001 IV) gdje se smatralo da je to neophodno kako 

bi se obezbijedilo da prava garantovana Konvencijom ne budu teorijska ili iluzorna, već praktična 

i djelotvorna (predmet İlhan protiv Turske [VV], br. 22277/93, § 91, ESLJP 2000 VII). Posebno, Sud 

je tumačio članove 2 i 3 Konvencije, uzimajući pri tom u obzir da se radi o osnovnim pravima, kao 

članove koji sadrže procesnu obavezu sprovođenja djelotvorne istrage o navodnim povredamaima 

materijalnog aspekta ovih odredbi (McCann i drugi, prethodno citiran, §§ 157-64; Ergi protiv Turske, 

od 28. jula 1998, § 82, Izvještaji 1998 IV; Mastromatteo protiv Italije [VV], br. 37703/97, § 89, ESLJP 

2002 VIII; i predmet Assenov i drugi protiv Bugarske, od 28. oktobra 1998, §§ 101-06, Izvještaji 1998 VIII). 

154. Sud navodi da se obaveza Države da sprovede djelotvornu istragu ili da obezbijedi 

mogućnost pokretanja građanskog ili krivičnog postupka u zavisnosti od predmeta (Calvelli i Ciglio 

protiv Italije [VV], br. 32967/96, § 51, ESLJP 2002 I) u sudskoj praksi Suda smatra za obavezu koja 

je sadržana u članu 2 koji zahtijeva, inter alia, da pravo na život bude “zaštićeno zakonom”. Iako 

nepoštovanje takve obaveze može da ima posljedice po pravo zaštićeno članom 13, procesna 

obaveza člana 2 posmatra se kao zasebna obaveza (vidjeti predmet Öneryıldız protiv Turske [VV], 

br. 48939/99, § 148, ESLJP 2004 XII; i İlhan, prethodno citirani, §§ 91-92). 

155. U domenu nemara ljekara, procesna obaveza po osnovu člana 2 tumačena je od strane 

Suda tako da Državi nameće obavezu da uspostavi djelotvoran sudski sistem za utvrđivanje kako 

28


uzroka smrti pojedinca o kojem brinu i za koga odgovaraju zdravstveni radnici, tako i odgovornost 

drugo pomenutih lica (vidjeti predmet Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, § 49). 

156. Sud primjećuje da se procesna obaveza nije smatrala zavisnom od toga da li je konačnim 

rješenjem utvrđeno da je Država odgovorna za smrt. Kada se radi o namjernom oduzimanju života, 

sama činjenica da su vlasti obaviještene o tome da je došlo do smrtnog slučaja povlači za sobom ipso 

facto obavezu po osnovu Člana 2 da sprovodi djelotvornu istragu (predmet Yaşa protiv Turske, od 2. 

septembra 1998, § 100, Izvještaji 1998 VI; Ergi, prethodno citiran, § 82; i predmet Süheyla Aydın protiv 

Turske, br. 25660/94, § 171, od 24. maja 2005). U slučajevima kada je smrt nenamjerno izazvana i na 

koje se primjenjuje procesna obaveza, ova obaveza može nastupiti tek pošto je srodnik preminulog 

pokrenuo postupak (predmet Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, § 51, i Vo protiv Francuske [VV], 

br. 53924/00, § 94, ESLJP 2004-VIII). 

157. Štaviše, iako obično smrt u sumnjivim okolnostima povlači procesnu obavezu po osnovu 

člana 2, ova obaveza obavezuje Državu tokom cijelog perioda u kojem se od vlasti može s razlogom 

očekivati da preduzme mjere kako bi osvijetlila okolnosti smrti i utvrdila odgovornost za nju (vidjeti, 

mutatis mutandis, Brecknell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 32457/04, §§ 66-72, od 27. novembra 

2007, i Hackett protiv Ujedinjenog Kraljevstva, (dec.) br. 34698/04, od 10. maja 2005). 

158. Sud takođe pridaje veliki značaj činjenici da je konzistentno ispitao pitanje procesnih 

obaveza po osnovu člana 2 odvojeno od pitanja poštovanja obaveze ispitivanja materijalnog 

aspekta člana 2 i, u odgovarajućim slučajevima, ustanovio zasebnu povredu člana 2 po tom osnovu 

(na primjer, predmet Kaya protiv Turske, od 19. februara 1998, §§ 74-78 i 86-92, Izvještaji 1998 I; McKerr 

protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 28883/95, §§ 116-61, ESLJP 2001 III; Scavuzzo-Hager i drugi protiv 

Švajcarske, br. 41773/98, §§ 53-69 i 80-86, od 7. februara 2006; i Ramsahai i drugi protiv Holandije [VV, 

br. 52391/99, §§ 286-89 i 323-57 ESLJP 2007-...). U nekim predmetima poštovanje procesne obaveze 

po osnovu člana 2 bilo je čak predmetom posebnog glasanja o prihvatljivosti (vidjeti, na primjer, 

predmet Slimani protiv Francuske, br. 57671/00, §§ 41-43, od 27. jula 2004, i Kanlıbaş protiv Turske, 

(dec.), br. 32444/96, od 28. aprila 2005). Štaviše, u nekoliko navrata povreda procesne obaveze po 

osnovu člana 2 konstatovano je u odsustvu bilo kakve žalbe vezane za materijalni aspekt člana 2 

(predmet Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, § 41-57; Byrzykowski protiv Poljske, br. 11562/05, §§ 86 i 

94-118, od 27. juna 2006; i Brecknell, prethodno citiran, § 53). 

159. Imajući sve prethodno na umu, Sud zaključuje da je procesna obaveza sprovođenja 

djelotvorne istrage po osnovu člana 2 prerasla u zasebnu i samostalnu obavezu. Iako je pokreću 

radnje koje se tiču materijalnih aspekata člana 2 ona može da dovede do utvrđivanja zasebne i 

nezavisne “povrede” u smislu presude iz predmeta Blečić (prethodno citiran, § 88). U ovom smislu 

može se smatrati da ova obaveza predstavlja odvojivu obavezu koja proističe iz člana 2 koja može 

da obaveže Državu čak i onda kada je smrt nastupila prije kritičnog datuma. 

160. Ovakav pristup nalazi svoje uporište i u sudskoj praksi Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih 

nacija i, naročito, Inter-američkog suda za ljudska prava, koja je, iako po osnovu različitih odredbi, 

prihvatala nadležnost ratione temporis žalbe na povredu procesnog prava u vezi sa smrtnim 

slučajevima koji su se desili u periodu koji nije obuhvaćen njihovom vremenskom nadležnošću. 

(vidjeti stavove 111-18 gore u tekstu). 

161. Međutim, imajući na umu princip pravne sigurnosti, temporalna nadležnost Suda u odnosu 

na poštovanje procesne obaveze člana 2 u vezi sa smrtnim slučajem koji nastupi prije kritičnog 

datuma nije neograničena (u originalu open ended).. 

162. Prvo, jasno je da u slučaju kada smrt nastupi prije kritičnog datuma samo one procesne 

radnje i/ili propusti koji su nastali nakon toga datuma mogu da budu obuhvaćeni temporalnom 

nadležnošću Suda. 

163. Drugo, mora postojati istinska veza između smrti i stupanja na snagu Konvencije u odnosu 

na tuženu Državu kako bi procesne obaveze koje predviđa član 2 bile na snazi. 

Stoga značajan dio procesnih mjera koje ova odredba predviđa – koje uključuju ne samo 

29


djelotvornu istragu u vezi sa smrću datog lica već i pokretanje odgovarajućeg postupka kako bi se 

utvrdio uzrok smrt i pozvala na odgovornost određena lica (Vo, prethodno citiran, § 89) – preduzet 

je ili je trebalo da bude preduzet poslije kritičnog datuma. 

Međutim, Sud ne bi isključio mogućnost da se u određenim okolnostima veza takođe može 

bazirati na potrebi da se obezbijedi da garancije i ključne vrijednosti Konvencije budu zaštićene na 

istinski i djelotvoran način. 

(iii) Primjena navedenih principa na dati predmet 

164. U svojoj izjavi od 28. juna 1994. (vidjeti stav 105 gore u tekstu), Slovenija je priznala nadležnost 

organa Konvencije za rad na pojedinačnim zahtjevima “kada činjenice navodne povrede [ovih] 

prava nastupe nakon što su Konvencija i Protokoli uz nju stupili na snagu u odnosu na Republiku 

Sloveniju”. Iako je formulisana pozitivno, slovenačka izjava ne uvodi bilo kakva druga ograničenja na 

temporalnu nadležnost Suda pored onih koje proizilaze iz opšteg principa o neretroaktivnosti koji je 

prethodno razmotren gore u tekstu. 

165. Primjenjujući navedene principe na okolnosti ovog predmeta, Sud konstatuje da je smrt 

sina podnosilaca predstavke nastupila nešto više od godinu dana prije stupanja na snagu Konvencije 

u odnosu na Sloveniju, dok su, s izuzetkom izviđaja, kompletni krivični i građanski postupci započeti 

i sprovedeni nakon tog datuma. Krivični postupak otvoren je 26. aprila (vidjeti stav 23 gore) nakon 

zahtjeva podnosioca predstavke od 30. novembra 1995. godine, dok je građanski postupak pokrenut 

1995 (vidjeti stav 48 gore) i još je u toku. 

166. Sud navodi da Vlada nije osporila činjenicu da se tužba podnosilaca predstavke na 

povredu procesnog prava u osnovi ticala gorepomenutog sudskog postupka koji je sproveden 

poslije stupanja na snagu Konvencije upravo zbog utvrđivanja okolnosti u kojima je preminuo sin 

podnosilaca predstavke i eventualne odgovornosti za nju. 

167. Imajući na umu navedeno, Sud smatra da navodna povreda procesnog aspekta člana 2 

spada u temporalnu nadležnost Suda i da Sud stoga ima nadležnost da ispituje ovaj dio predstavke. 

Ograničiće se na utvrđivanje da li događaji koji su nastupili nakon stupanja na snagu Konvencije u 

odnosu na Sloveniju ukazuju na povredu te odrebe. 

2. Iscrpljenost domaćih pravnih lijekova 

168. Pred Velikim vijećem, Vlada se, oslanjajući se na svoje opservacije tokom postupka pred 

Vijećem, prigovorila da podnosioci predstavke nijesu iscrpili domaće pravne lijekove. Kao prvo, 

iznijeli su stav da je ova predstavka preuranjena pošto je parnični postupak još u toku. Poslije 

završetka krivičnog i parničnog postupka, podnosioci predstavke takođe bi mogli da predaju 

građansku tužbu za naknadu štete protiv Države na osnovu navodne povrede njihovih prava u 

postupku u skladu sa članom 26 slovenačkog Ustava (vidjeti Lukenda protiv Slovenije, br. 23032/02, 

§9, ESLJP 2005 X). 

Uz to, naveli su da podnosioci predstavke nijesu iskoristili druge pravne lijekove koji su svima 

dostupni za pritužbe zbog nepotrebnog odlaganja u postupku. 

Podnosioci predstavke osporili su argumente Vlade. 

169. U presudi od 28. juna 2007, Vijeće je utvrdilo da pravni lijekovi vezani za dužinu postupka 

nijesu dovoljni zato što se ne radi samo o dužini postupka, već o pitanju da li može reći da je Država 

u okolnostima predmetnog slučaja i posmatrano u u cjelini poštovala procesne obaveze po osnovu 

člana 2 Konvencije (vidjeti predmet Byrzykowski, prethodno citiran, § 90). 

Što se tiče prvog dijela prigovora, Vijeće je smatralo da su podnosioci predstavke iskoristili sve 

pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju u krivičnom postupku. Što se tiče građanskog potupka, 

koji je još uvijek bio u toku, Vijeće je smatralo da je ovaj dio prigovora Vlade tijesno povezan sa 

suštinom tužbe podnosioca predstavke vezane za procesni aspekt člana 2 i da taj aspekt stoga treba 

razmatrati zajedno sa osnovanošću predmeta. 

30


170. Veliko vijeće konstatuje da stranke u postupku nijesu dostavile bilo kakve nove argumente 

vezane za pitanje iscrpljenosti domaćih pravnih lijekova u vezi sa tužbom po osnovu člana 2 kako u 

pisanim tako u usmenim podnescima u postupku pred ovim Vijećem. Veliko vijeće ne vidi razloga da 

ne prihvati pristup koji je Vijeće zauzelo. 

B. Osnovanost 

1. Presuda Vijeća 

171. U presudi od 28. juna 2007, Vijeće nije ustanovilo pokazatelje bilo kakvog propuštanja 

Države da obezbijedi postupak kojim bi se mogla utvrditi krivična i građanska odgovornost lica koja 

bi se mogla smatrati odgovornima za smrt sina podnosilaca predstavke. Vijeće je ispitalo kako se 

postupak odvijao u konkretnim okolnostima. U vezi sa tim, Vijeće nije smatralo da je neophodno 

da se zasebno utvrđuje da li je krivični postupak koji je okončan odbacivanjem optužnice od strane 

vanraspravnog vijeća djelotvoran s obzirom na to da su podnosioci predstavke pokrenuli i građanski 

postupak protiv ljekara i bolnice. Vijeće se u vezi sa ovim pozvalo na presude Suda u predmetima 

Calvelli i Ciglio protiv Italije i Vo protiv Francuske (prethodno citirani). Vijeće je bilo mišljenja da je 

krivični postupak, kako je i uobičajeno, ograničen isključivo na rješavanje tužbe koja je izjavljena 

protiv datog ljekara i da je opseg građanske odgovornosti značajno širi od krivične odgovornosti i 

da ne zavisi obavezno od nje. 

172. Što se tiče djelotvornosti postupka, Vijeće je utvrdilo da se obustava građanskog postupka 

dok se očekuje ishod krivičnog postupka može smatrati opravdanim. Vijeće je, međutim, utvrdio da 

iako je odluka da se obustavi postupak donesena u oktobru 1997, nikakve mjere nijesu preduzimane 

u građanskom postupku gotovo šest godina. 

173. Iako je trebalo gotovo pet godina za okončanje krivičnog postupka pri čemu protiv 

okrivljenih nije dokazana nikakva optužba, zatim je građanskom sudu trebalo dodatnih pet godina 

da u prvostepenom postupku izrekne presudu. Tokom tog perioda, podnosioci predstavke podnosili 

su brojne predstavke vezanu za procesna prava, kao predstavku za promjenu sudije i/ili mjesta 

suđenja, od kojih mnogi nijesu imali izgleda da će poboljšati njihovu situaciju. Međutim, čak i pošto 

je uzelo u obzir doprinos podnosilaca predstavke dužini postupka usljed pomenutih predstavki, 

Vijeće je smatralo da se način na koji je građanski postupak vođen (na primjer, predmet je bio pred 

šest različitih sudija i još uvijek nije bio okončan poslije gotovo dvanaest godina) ne može ocijeniti 

kao djelotvoran niti, stoga, kao zadovoljavajući u smislu procesnih obaveza iz člana 2. 

2. Podnesci strana u postupku 

(a) Podnosioci predstavke 

174. Podnosioci predstavke tvrdili su da pravosudni sistem nije obezbijedio djelotvorno i brzo 

ispitivanje uzroka i odgovornosti za smrt njihovog sina. 

175. Kritikovali su način vođenja građanskog postupka, tvrdeći da su vlasti nevoljno vodili istragu 

u njihovom predmetu i da su ih tretirali diskriminatoski. Takođe, nisu se složili sa Vladom u pogledu 

potrebe da se obustavi građanski postupak. U svom podnesku, utvrđivanje krivične odgovornosti 

nije predstavljalo prethodno pitanje u svrhe Zakona o građanskom postupku s obzirom na to da 

se građanska odgovornost može utvrditi čak i ako nije počinjeno krivično djelo. Takođe se može 

podijeliti na različite stranke i ticati se različitih kategorija štete. 

176. Podnosioci predstavke kritikovali su i način na koji su se sudovi odnosili prema njihovima 

zahtjevima da se izvjesne sudije opozovu, kao i stav koji su pokazivale neke sudije svojim ponašanjem 

i prepiskom sa podnosiocima predstavke i vlastima. 

177. U svojim izjavama pred Velikim vijećem, podnosioci predstavke kritikovali su uporno 

odbijanje državnog tužioca da započne sudsko gonjenje ljekara M.E. U vezi sa tim, naglasili su 

da odluka Okružnog suda u Mariboru od 12. januara 1999. godine pokazuje da postoji osnovana 

sumnja da je izvršeno krivično djelo. Usljed nespremnosti državnog tužioca da pokrene istragu, 

31


podnosioci predstavke nijesu imali drugog izbora do da sami preuzmu gonjenje, što ih je dovelo 

u nepovoljan položaj. Uz to, vlastima je trebalo više od sedam godina da istraže predmet i donesu 

rješenje o optužnici, a krivični postupak nije proizveo nikakve značajnije rezultate. 

178. U usmenom obraćanju tokom postupka pred Velikim vijećem, podnosioci predstavke 

koncentrisali su se i na pitanje nepristrasnosti sudskih vještaka angažovanih u slučaju predmeta 

koji se tiču nemara ljekara u Sloveniji, tvrdeći da ograničen broj ljekara u Sloveniji i činjenica da 

su slovenački ljekari, uključujući sudske vještake, članovi istog sindikata (FIDES), otežavaju 

obezbjeđivanje njihove nepristrasnosti. U slučaju podnosilaca predstavke, sindikat je zatražio 

od podnosilaca predstavke da nadoknade troškove za pravno zastupanje za potrebe ljekara M.E. 

u postupku pred Okružnim sudom u Mariboru i Višim sudom u Mariboru. Podnosioci predstavke 

takođe su tvrdili da treba preispitati i nepristrasnost postupka pred Ljekarskim tribunalom, pred 

kojim su stranke bili jedino okrivljeni ljekar i tužilac Udruženja ljekara. 

179. Podnosioci predstavke su tvrdili, generalno govoreći, da je kod slovenačkih građanskih i 

krivičnih sudova bila prisutna tendencija da ne proglašavaju krivim ljekare koji su okrivljeni da su 

prouzrokovali smrt nemarom. 

(b) Vlada 

180. U Vladinom podnesku, Vijeće je ustanovilo povredu člana 2 s obrazloženjem da su i krivični 

i građanski postupak nedjelotvorni. Preliminarna istraga povodom smrti podnosilaca predstavke i, 

naročito, kasniji krivični postupak u potpunosti su zadovoljili procesnu obavezu po osnovu člana 2. 

Krivični postupak je vođen u skladu sa principima materijalne istine i službenosti, to nije bio slučaj 

sa građanskim postupkom. Iz tog razloga, u principelnom smislu, građanski postupak nije mogao da 

zadovolji procesne zahtjeve po osnovu člana 2 Konvencije. 

181. Vlada je konstatovala da su početne mjere nakon smrti sina podnosilaca predstavke 

preduzete nakon što je Konvencija stupila na snagu. Tvrdili su da je, prilikom ispitivanja procesnog 

aspekta člana 2, Sud trebalo da uzme u obzir status istrage i njene nalaze u tom trenutku. Uz to, 

krivični postupak koji su podnosioci predstake pokrenuli nije doveo do bilo kojeg drugog zakjlučka 

do onog do kojeg se došlo i u početnoj istrazi. U svojim usmenim izjavama pred Velikim vijećem, 

Vlada je takođe iznijela tvrdenje da je državni tužialc detaljno analizirao odluku da ne počinje sa 

sprovođenjem sudskog gonjenja 1997. i 1999. godine, dodajući činjenicu da je, na kraju, sud u 

krivičnom postupku donio optužnicu koja je potvrdila ispravnost odluke državnog tužioca. 

182. Vlada je kritikovala to što presuda Vijeća nije dovoljno jasna u dijelu gdje govori o navodnim 

propustima u krivičnom postupku. Vlada smatra da je glavni dio krivičnog postupka koji je završen 

odlukom od 20. decembra 2000. godine sproveden što je prije moguće imajući na umu složenost 

predmeta, što je zahtijevalo sveobuhvatnu istragu, uključujući i imenovanje raznih eksperata iz 

Slovenije i inostranstva, kao i hronološku rekonstrukciu događaja. Nije bilo značajnih propusta ili 

kašnjenja u krivičnom postpuku. Domaći sudovi nastojali su da pažljivo utvrde okolnosti smrti sina 

podnosilaca predstavke i eventualnu krivičnu odgovornost dotičnih ljekara. 

183. Vlada je komentarisala i teret dokazivanja koji je u krivičnom postupku bio na podnosiocima 

predstavke. Istakli su mišljenje da kao “supsidijarni” tužioci, podnosioci predstavke imaju obavezu da 

poštuju osnovni cilj krivičnog postupka i pravila koja se na takav postupak primjenjuju i, naročito, 

mjere zaštite čiji je cilj da obezbijede poštovanje prava okrivljenih. 

184. Vladine opservacije ticale su se i nemogućnosti podnosilaca predstavke da ulože ustavnu 

žalbu u krivičnom postupku. Tvrdili su da ovaj pravni lijek nije na raspolaganju oštećenoj strani u 

krivičnom postupku iz više legitimnih razloga, uključujući i princip non bis in idem. 

185. Što se tiče opšte djelotvornosti krivičnog postupka u praksi, Vlada se pozvala na podatke iz 

slovenačkih sudova koji pokazuju da je “supsidijarno” gonjenje u smrtnim slučajevima usljed nemara 

ljekara rijetko. Takve predmete obično vodi državni tužilac. Kako bi potkrijepila ove navode, Vlada je 

podnijela brojčane podatke koji pokazuju da je u dvanaest skorijih slučajeva nesavjesnosti u radu 

32


ljekara krivični postupak za djelo izazivanja smrti nemarom pokrenut od strane državnog tužioca. U 

samo dva slučaja oštećena strana kasnije je preuzela gonjenje. 

186. Što se tiče građanske odgovornosti, Vlada je tvrdila da Zakon o obligacionim odnosima 

i Zakonik o obligacionim odnosima obezbjeđuju djelotvornu zaštitu prava na život. Kako bi 

potkrijepila ovakve tvrdnje, Vlada je dostavila kopije presuda izrečenih u periodu između 1998. i 

2003. godine u pet slučajeva navodnog propusta ljekara. U četiri od njih zdravstvenim ustanovama 

naloženo je da tužiocima plate odštetu. Takođe je priložila i spisak od 124 tužbe protiv zdravstvenih 

ustanova koje su predate Okružnim sudovima u Ljubljani i Mariboru u periodu između 1995. i 

2004. godine, od kojih je najmanje 57 pravnosnažno okončano. Izgleda da su preostali predmeti, 

uključujući 6 iz 1995. godine, još bili u toku pred prvostepenim i drugostepenim sudovima. 

187. Što se tiče predmetnog slučaja, Vlada je iznijela kao argument činjenicu da su pitanja kojima 

se sud bavi veoma složena. Uz to, ponašanje podnosilaca predstavke, naročito njihovi ponovljeni 

zahtjevi za izuzećem sudija i predlozi za promjenu mjesta suđenja, remetili su odgovarajuće 

sprovođenje postupka. Vlada je smatrala da objektivne okolnosti u predmetu nisu zahtijevale tako 

veliki broj zahtjeva i predloga. Podnosioci predstavke snose isključivu odgovornost za odlaganja u 

postupku nakon što su prethodno nastavljeni. 

188. Građanska odgovornost nije zavisila od utvrđivanja krivične odgovornosti i, posebno, 

građanski sudovi nisu bili obavezani oslobađajućom presudom optuženih. Što se tiče obustave 

građanskog postupka, iako građanski sudovi nisu imali obavezu da čekaju na završetak krivičnog 

postupka imali su ovlašćenja da tako postupaju u odgovarajućim slučajevima. U predmetnom 

slučaju, odluka da se obustavi građanski postupak bila je opravdana imajući na umu dug proces 

prikupljanja dokaza koji se sprovodio istovremeno i u krivičnom sudu. Uz to, podnosioci predstavke 

nisu uložili žalbu na tu odluku. 

189. Vlada je dalje konstatovala da je Vijeće napravilo grešku kada je kazalo da “sud [nije 

uradio] ništa gotovo šest godina” zato što je bilo prošlo samo tri godine i sedam mjeseci između 

obustave postupka i njegovog nastavka. Uz to, Vlada je bila mišljenja da je neopravdano to što je 

Vijeće naglasilo da je čak šest sudija razmatralo predmet i da smatra Državu odgovornom za to. 

Domaći sudovi postupali su isključivo u skladu sa domaćim pravom i rješavali su zahtjeve i predloge 

podnosilaca predstavke što je prije bilo moguće. Što se tiče dvoje sudija koji su izuzeti, okolnosti 

koje su rezultirale njihovim povlačenjem ticale su se isključivo podnosilaca predstavke. 

190. Na osnovu opservacija Vlade pred Velikim vijećem može se zaključiti da je Vlada osporavala 

nalaze Ombudsmana u predmetnom slučaju, naročito one koji se tiču obustave postupka i usmene 

rasprave na dan 28. oktobra 2003. Vlada je iznijela stav da po domaćem pravu Ombudsman nema 

ovlašćenja da se miješa u postupak koji je u toku pred domaćim sudovima izuzev u slučajevima 

pretjeranog odlaganja ili očigledne zloupotrebe ovlašćenja. Isto tako, uloga Evropskog suda nije da 

ispituje da li je način na koji su domaći organi uzeli dokaze bio primjeren. 

191. U zapažanjima koje je iznijela pred Vijećem, Vlada se takođe pozvala na postupak pred 

Ljekarskim tribunalom kako bi pokazala djelotvornost sistema zaštite prava na život. Objasnila 

je da tribunal ima nadležnost da utvrđuje eventualno neodgovarajuće postupanje ljekara te da 

izriče disciplinske mjere, uključujući suspenziju i oduzimanje licence. Istaknuto je da podnosioci 

predstavke nisu iskoristili taj pravni lijek. 

3. Ocjena Velikog vijeća 

(a) Relevantni principi 

192. Kao što je Sud istakao u nekoliko navrata, procesna obaveza po osnovu člana 2 zahtijeva 

od Država da uspostave djelotvoran i nezavisan sudski sistem kako bi se mogao utvrditi uzrok smrti 

pacijenata o kojima vodi računa medicinska struka, bilo u javnom ili privatnom sektoru, kao i odgovorna 

lica pozvala na odgovornost (vidjeti, pored ostalih izvora i predmet Calvelli and Ciglio, prethodno 

citiran, § 49, i predmet Powell protiv Ujedinjenog kraljevstva, (dec.), br. 45305/99, ESLJP 2000-V). 

33


193. Sud ponovo ističe da ova procesna obaveza nije obaveza koja se tiče rezultata već samo 

sredstva (vidjeti predmet Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjenog Kravljevstva, br. 46477/99, § 71, 

ESLJP 2002 II). 

194. Čak i ako Konvencija ne garantuje pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih 

lica, Sud je u više navrata konstatovao da obaveza uspostavljanja djelotvornog sudskog sistema 

po osnovu člana 2 može, a u određenim okolnostima mora, da uključi i pribjegavanje krivičnom 

pravu. Međutim, ukoliko povreda prava na život ili lični integritet nije namjerno izazvano, procesna 

obaveza po osnovu člana 2 da se uspostavi djelotvoran sudski sistem ne mora neophodno da 

podrazumijeva i zahtjev za obezbjeđivanjem krivično-pravnog lijeka u svakom slučaju (vidjeti 

predmet Mastromatteo, prethodno citiran, § 90). U konkretnoj sferi nemara ljekara, obaveza 

može, na primjer, biti zadovoljena ukoliko pravni sistem pruža žrtvama pravni lijek u građanskim 

sudovima, bilo samostalno bili u vezi sa pravnim lijekom u krivičnim sudovima, čime se omogućava 

da se eventualna odgovornost dotičnog ljekara utvrdi, kao i da se dobije nadoknada u građanskom 

postupku, kao što je naredba za plaćanje odštete i/ili objavljivanja odluke. Mogu biti predviđene i 

disciplinske mjere (vidjeti predmet Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, § 51, i predmet Vo, prethodno 

citiran, § 90). 

195. Zahtjev za brzinom i razumnom brzinom podrazumijeva se u ovom kontekstu. Čak i kada 

ima prepreka i teškoća koje onemogućavaju napredak u istrazi u određenoj situaciji, brz odgovor 

vlasti suštinski je važan za održavanje povjerenja javnosti i poštovanja vladavine prava, kao i za 

sprečavanje bilo kakvog utiska o postojanju dosluha ili tolerancije prema nezakonitim radnjama 

(vidjeti predmet Paul i Audrey Edwards, prethodno citiran, § 72). Isto važi i za predmete vezane za 

član 2 i nemar ljekara. Obaveza Države po osnovu člana 2 Konvencije neće biti zadovoljena ukoliko 

zaštita domaćih sudova postoji samo u teoriji: prije svega, ona mora funkcionisati djelotvorno u 

praksi, a za to je neophodno da predmet bude brzo razmotren, bez nepotrebnih odlaganja (vidjeti 

predmet Calvelli i Ciglio, prethodno citiran, § 53; predmet Lazzarini i Ghiacci protiv Italije (dec.), 

br. 53749/00, 7. novembra 2002; i predmet Byrzykowski, prethodno citiran, § 117). 

196. I na kraju, pored zabrinutosti za poštovanje prava sadržanih u članu 2 Konvencije u svakom 

pojedinom slučaju, u širem smislu neophodno je neodložno ispitati predmete koji se tiču smrtnih 

slučajeva u bolničkom okruženju. Poznavanje činjenica i moguće greške počinjene u toku liječenja 

suštinski su važne kako bi se omogućilo dotičnim ustanovima i ljekarskom osoblju da isprave 

eventualne propuste i spriječe slične greške. Brzo ispitivanje takvih predmeta stoga je važno za 

bezbjednost korisnika zdravstvenih usluga (vidjeti predmet Byrzykowski, prethodno citiran, § 117). 

(b) Primjena navedenih principa na predmetni slučaj 

197. Sud ističe da činjenica da je stanje sina podnosilaca predstavke počelo značajno da se 

pogoršava u bolnici i da je moguće da je njegova smrt bila povezana sa ljekarskim tretmanom koji 

je dobio nije osporavana bilo pred Sudom bilo u domaćem postupku. Sud dalje konstatuje da su 

podnosioci predstavke tvrdili da je smrt njihovog sina rezultat nemara ljekara. Iz toga proizilazi 

da je Država bila u obavezi da obezbijedi da postupak pokrenut u vezi sa smrću bude u skladu sa 

standardima koje nameće procesna obaveza iz člana 2 Konvencije. 

198. U vezi sa tim, Sud konstatuje da su podnosioci predstavke iskoristili dva pravna lijeka kako 

bi utvrdili okolnosti smrti svog sina i odgovornost za nju. Nakon preliminarne istrage, pokrenuli su 

krivični postupak protiv Ljekara M.E. i građanski postupak protiv i bolnice i ljekara za naknadu štete. 

199. Iako zbog smrti nije pokrenut disciplinski postupak, Vlada nije pokazala da bi takav postupak 

pred Ljekarskim tribunalom – na koji su se pozivali u postupku pred Vijeće (stav 191 gore u tekstu) – 

doveo do djelotvornog pravnog lijeka u predmetno vrijeme. 

200. Što se tiče krivičnog postupka, Sud primjećuje da je Institut za sudsku medicinu u Ljubljani 

izradio sudsko-medicinski izvještaj ubrzo nakon smrti. Nakon toga, državni tužilac je odbio da 

pokrene krivični postupak protiv ljekara. Krivični postupak je zatim pokrenut na zahtjev podnosilaca 

34


predstavke, a sproveli su ga podnosioci predstavke u svojstvu “suspsidijarnih” tužilaca. U vezi sa ovim 

se konstatuje da su podnosioci predstavke prvi put zahtijevali da se otvori krivična istraga u vezi sa 

postupanjem Ljekara M.E. na dan 1. avgusta 1994. Prva odluka da se otvori istraga poništena je u 

decembru 1994. godine. Kasniji zahtjev koji su podnijeli podnosioci predstavke 30. novembra 1995, 

nakon što su pribavili novo ljekarsko mišljenje, usvojen je i istraga je ponovo otvorena 26. aprila 

1996. godine - skoro tri godine poslije smrti sina podnosioca predstavke i gotovo dvije godine nakon 

njihovog prvog zahtjeva. Nakon početka 1996. godine, postupak je trajao više od četiri godine. Tokom 

tog perioda, predmet je dva puta vraćan radi dodatne istrage poslije optužnice podignute 28. februara 

1997. Postupak je konačno obustavljen odlukom vanraspravnog vijeća od 18. oktobra 2000. 

201. Uz to, uprkos stalnom odbijanju državnog tužioca da pokrene krivični postupak (vidjeti 

stavove 18, 26 i 39 gore u tekstu), domaći sudovi su ustanovili da ima dovoljno osnova da se otvori 

istraga (vidjeti stav 23 gore) i da je prikupljeno dovoljno dokaza, uključujući nove sudsko-medicinske 

izvještaje. Upravo podnosioci predstavke su bili ti koji su vodili krivični postupak i snosili teret istrage, 

koja je trajala značajan vremenski period. 

202. Sud se ne poziva da utvrdi da li je u predmetnom slučaju krivični postupak trebalo da 

bude sproveden ex-officio ili koje je korake državni tužialac trebalo da preduzme zato što procesna 

obaveza po osnovu člana 2 ne zahtijeva nedophodno od Države da obezbijedi sprovođenje krivičnog 

postupka u takvim slučajevima (vidi stav 194 gore), iako je jasno da bi takav postupak sam ispunio 

zahtjeve po osnovu člana 2. Sud se stoga ograničava na konstataciju da je krivični postupak, naročito 

istraga, bio prekomjerno dug i da ni ponašanje podnosilaca predstavke ni složenost predmeta ne 

mogu da objasne toliku dužinu trajanja. 

203. Za razliku od Vlade, Sud smatra da je značajno to što su podnosioci predstavke imali 

prisutupa građanskom postupku tokom kojeg su imali pravo na optužni postupak u kojem se 

može utvrditi eventualna odgovornost ljekara ili bolnice ili dobiti odšteta u građanskom postupku 

(vidjeti predmet, mutatis mutandis, Powell, prethodno citiran, i predmet Vo, prethodno citiran, § 94). 

Opšte je poznato da je domen građanske odgovornosti značajno širi od opsega bilo koje krivične 

odgovornosti i da ne mora obavezno da zavisi od nje. Građanski postupak pokrenut je 6. jula 1995. 

godine i, nakon više od trinaest godina, još uvijek se vodi pred Ustavnim sudoma (vidjeti stav 78 

gore). 

204. Kao što je Vlada s pravom istakla, građanski postupak je obustavljen tri godine i šest mjeseci 

u iščekivanju ishoda krivičnog postupka koji su podnosioci predstavke istovremeno vodili (vidjeti 

stavove 52-58 gore). Međutim, tokom prethodne dvije godine postupak je bio službeno obustavljen, 

građanski postupak je u stvari već bio na mrtvoj tački (vidjeti stavove 49-52 gore u tekstu). 

205. Sud uvažava činjenicu da dokazi prikupljeni u krivičnom postupku mogu biti relevantni 

za odluke u građanskom postupku koji proističe iz istog događaja. Shodno tome, Sud ne smatra 

da je obustava građanskog postupka sama po sebi bila neopravdana u dotičnom predmetu. 

Uprkos rečenom, Sud naglašava da obustava nije domaće vlasti oslobodila obaveze da predmet 

brzo ispitaju. U vezi sa ovim, Sud podsjeća na gore pomenute nalaze koji se tiču obrade predmeta 

u krivičnom postupku. Uz to, takođe napominjemo da je građanski sud pred kojim se rješavao 

predmet podnosilaca predstavke i dalje bio zadužen za sprovođenje građanskog postupka i stoga 

je trebalo da odmjeri prednosti kontinuirane obustave u odnosu na zahtjev za brzinom prilikom 

donošenja odluke o tome da li da nastavi postupak ili ne. 

206. Sud dalje konstatuje da su tokom obustave građanskog postupka prikupljani dokazi u 

krivičnom postupku. Ovi dokazi bili su na raspolaganju građanskom sudu u momentu nastavka 

građanskog postupka. Stoga, u svijetlu koraka koji su kasnije preduzeti u građanskom postupku, 

Sud smatra da se od tog momenta na dalje vrijeme koje je proteklo kako bi se završio građanski 

postupak ne može više objašnjavati naročitom složenošću predmeta. Međutim, sud konstatuje da je 

nakon obustave krivičnog postupka domaćim sudovima trebalo dodatnih pet godina i pet mjeseci 

da donesu odluku o građanskoj tužbi podnosilaca predstavke. 

35


207. U vezi sa ovim, Sud konstatuje da su podnosioci predstavke u toku tog perioda u više navrata 

zahtijevali opoziv sudija koji su radili na predmetu i podnijeli nekoliko predloga za promjenu mjesta 

suđenja. Mnogi od ovih koraka doveli su do nepotrebnog odlaganja bez izgleda da će se situacija popraviti. 

Međutim, ispostavilo se da su neki od zahtjeva podnosilaca predstavke osnovani. Na primjer, drugi predlog 

za promjenu mjesta suđenja prihvaćen je i postupak je, kao rezultat tog zahtjeva, premješten u Okružni 

sud u Mariboru. Podnosioci predstavke bili su takođe uspješni u dva navrata kada su tražili da se pojedine 

sudije povuku, iako izgleda kao da su se dotične sudije na kraju povukle na svoju inicijativu. 

208. Sud prihvata da su zahtjevi za promjenu mjesta suđenja i izuzeće određenih sudija donekle 

odlagali postupak. U datom predmetu, međutim, Sud smatra da odlaganja do kojih je došlo nakon 

što je obustava prekinuta u mnogim slučajevima nisu bili opravdana u datim okolnostima. Na 

primjer, zbog promjene mjesta suđenja, koje je uslijedilo nakon zahtjeva podnosilaca predstavke 

od 11. juna 2001, narednih devet mjeseci nije održano nijedno ročište (stavovi 59-60 gore u tekstu). 

Nakon rasprave od 3. aprila 2002. godine, postupak je bio na mrtvoj tački četiri mjeseca, zato što su 

se sudovi očigledno bavili predlozima podnosilaca predstavke za opoziv sudija. Kasnije se sudija 

M.T.Z. povukla iz postupka. Tokom narednih deset mjeseci, jedina aktivnost koju su sudovi preuzeli 

bila je odbijanje dva predloga za promjenu mjesta suđenja; drugi koraci nijesu preduzimani (vidjete 

stavove 61-63 gore). Uz to, nakon odlaganja rasprave zakazane za 23. i 24. mart 2005. i uprkos pismu 

podnosilaca predstavke od 4. maja 2005. godine u kojem se traži da se postupak ubrza, sudu je 

trebalo deset mjeseci da zakaže novo ročište, vjerovatno zato što je vođenje postupka preuzeo opet 

jedan drugi sudija (vidjeti stavove 67-70 gore). Nakon povlačenja Sudije D.M. na dan 31. januara 

2006, četiri i po mjeseca je prošlo prije nego što je novi sudija održao novo ročište na dan 16. juna 

2006 (vidjeti stavove 70-72 gore). Treba pomenuti da je, nakon te rasprave, novi sudija završio 

prvostepeni postupak za manje od tri mjeseca (vidjeti stav 73 gore). 

209. Razmatrajući predmetni slučaj, Sud ne može a da ne primijeti izvještaje i intervencije 

Ombudsmana u vezi sa vođenjem postupka (vidjeti stavove 81-85 gore). Može se s pravom reći 

da je situacija koja je u njima opisana mogla doprinijeti nepovjerenju podnosilaca predstavke u 

način na koji je postupak vođen, kao i da ih je to podstaklo da u više navrata dovode u pitanje 

sudije i sud. Što se tiče argumenta Vlade da Ombudsman nema ovlašćenje da se miješa u sporne 

domaće postupke (vidjeti stav 190 gore), Sud je mišljenja da nije u nadležnosti Vlade da odlučuje 

o ovlašćenjima Ombudsmana u okviru domaćeg prava, što je pitanje koje, uz to, nije relevantno za 

pritužbe podnosilaca predstavke. 

210. I na kraju, Sud smatra nezadovoljavajućom činjenicu da je na predmetu podnosilaca 

predstavke radilo najmanje šest različitih sudija samo u prvostepenom postupku. Iako Sud prihvata 

činjenicu da su domaći sudovi u poziciji da mogu bolje da ocijene da li pojedini sudija može da sudi 

u konkretnom predmetu, Sud ipak konstatuje da česta promjena sudećih sudija nesumnjivo šteti 

djelotvornoj obradi predmeta. Sud u vezi sa ovim konstatuje da je na Državi da organizuje sudski 

sistem tako da omogući sudovima da poštuju obaveze iz Konvencije, uključujući i obavezu koju 

predviđa procesna obaveza iz člana 2 (vidjeti mutatis mutandis, predmet R.M.D. protiv Švajcarske, od 

26. septembra 1997, § 54, Izvještaji 1997-VI). 

211. Imajući na umu sve prethodno iznesene činjenice, Sud smatra da domaće vlasti nijesu 

tretirale tužbu podnosilaca predstavke povodom smrti njihovog sina s onim nivoom dužne pažnje 

kako to nalaže član 2 Konvencije. Stoga Sud smatra da jeste došlo do povrede procesnog aspekta 

člana 2 i odbacuje preliminarni prigovor Vlade u vezi sa iscrpljenošću domaćih pravnih lijekova u 

vezi sa procesnim aspektom ove odredbe. 

36 

III. NAVODNA POVREDA ČLANA 6 § 1 I 13 KONVENCIJE 

212. Podnosioci predstavke žalili su se na osnovu člana 6 § 1 Konvencije zbog nepravičnosti 

postupka i dužine oba postupka. Relevantni dio člana 6 glasi kao što slijedi:


„Tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ..., svako ima pravo na pravičnu 

... raspravu ... u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu 

zakona.“ 

213. Podnosioci predstavke takođe su se žalili da su Ustavni sud i drugi nadležni organi propustili 

da odgovore na njihove pritužbe u vezi sa vođenjem postupka povodom smrti njihovog sina. Pozvali 

su se na član 13 Konvencije, koji predviđa: 

„Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u Konvenciji ima pravo na djelotvoran 

pravni lijek pred nacionalnim vlastima bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su postupala u 

službenom svojstvu.“ 

214. Što se tiče člana 6 Konvencije, Vlada, pozivajući se na presudu u predmetu Perez protiv 

Francuske ([VV], br. 47287/99, § 70, ESLJP 2004 I), tvrdila je pred Velikim vijećem da žalbe u vezi 

sa krivičnim postupkom nisu bile prihvatljive ratione materiae. Uz to, Vlada je tvrdila da dio 

predstavke koji se tiče krivičnog postupka i koji se završio odlukom Višeg suda u Mariboru od 5. 

oktobra 1995. treba proglasiti neprihvatljivim u skladu sa članom 35 § 1 Konvencije. Što se tiče 

građanskog postupka, tvrdila je, pozivajući se, inter alia, na presudu u predmetu Grzinčič protiv 

Slovenije (br. 26867/02, ESLJP 2007 ... (odlomci)), da je podnosioci predstavke trebalo da koriste 

pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju od 1. januara 2007. po osnovu Zakona iz 2006. 

godine (vidjeti stavove 102-04 gore u tekstu) i da je odnosna žalba stoga neprihvatljiva zbog 

neiscrpljenosti domaćih lijekova. Iznesena je i tvrdnja da je sporni postupak sproveden pravilno 

i što je brže bilo moguće. 

215. Podnosioci predstavke u podnescima navode da je na dan stupanja na snagu Zakona iz 

2006. njihova predstavka već bila pred Sudom i da je sporni građanski postupak već trajao gotovo 

dvanaest godina pred domaćim sudovima. Dana 25. avgusta 2006. prvostepeni sud dionio je 

presudu. Stoga bi u njihvom slučaju korišćenje pravnih lijekova po osnovu Zakona iz 2006. godine 

bilo potpuno nedjelotvorno. 

216. Uzimajući u obzir posebne okolnosti predmetnog slučaja i obrazloženja na osnovu kojih je 

Sud našao da je došlo do povrede procesnog aspekta člana 2, Sud smatra da nije potrebno ispitivati 

predmet i po osnovu člana 6 § 1 i člana 13 Konvencije (vidjeti, mutatis mutandis, predmet Öneryıldız, 

prethodno citiran, § 160). 

IV. PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 

217. Član 41 Konvencije predviđa: 

„Kada sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane 

ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti 

pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.“ 

A. Šteta 

218. Tokom postupka pred Vijećem, podnosioci predstavke potraživali su SIT 1.300.000 (oko 

5.440 eura (EUR)) za materijalnu štetu usljed troškova kojima su bili izloženi zbog neaktivnosti 

sudova u domaćim postupcima i odbijanja Državnog tužioca da pokrene krivični postupak. Takođe 

su tražili SIT 1.800.000 (oko EUR 7.540) na ime nematerijalne štete. 

219. U odnosu na tužbu podnosioca predstavke za naknadu štete Vijeće je zaključilo kao što 

slijedi: 

“Sud smatra da podnosioci predstavke nijesu dostavili dokumentovane dokaze za troškove koje 

su navodno pretrpjeli usljed neaktivnosti sudova u domaćim postupcima. Što se tiče preostalog 

dijela zahtjeva za naknadu materijalne štete, Sud ne uviđa uzročnu vezu između ustanovljene 

povrede i navodne materijalne štete ... Sud stoga odbacuje ovaj zahtjev. 

Što se tiče nematerijalne štete, Sud, odlučujući na pravičnoj osnovi i imajući na umu iznose koji 

37


su dodjeljivani u sličnim predmetima i povredu koju je ustanovio u predmetnom slučaju, dodjeljuje 

podnosiocima predstavke kompletan traženi iznos, odnosno EUR 7.540.” 

220. U postupku pred Velikim vijećem, podnosioci predstavke pozvali su Sud da potvrdi zaključke 

Vijeća. 

221. Vlada je osporila zahtjev podnosilaca predstavke. 

222. Veliko vijeće ne vidi razlog zbog koga bi odstupilo od nalaza Vijeća. Veliko vijeće prihvata 

činjenicu da je povreda prava podnosilaca predstavke po osnovu procesnog aspekta člana 2 

Konvencije izložilo podnosioce predstavke nematerijalnoj šteti kao što su mentalni bol i frustracija. 

Pošto je donijelo svoju ocjenu na pravičnoj osnovi, Veliko vijeće dosuđuje podnosiocima predstavke 

kompletan iznos naveden pod ovom stavkom, odnosno EUR 7.540. 

B. Sudski troškovi i drugi izdaci 

223. Zaključak Vijeća u pogledu tužbe podnosilaca predstavke za naknadu troškova i drugih 

izdataka bio je kao što slijedi: 

“154. U skladu sa sudskom praksom Suda, podnosilac predstavke ima pravo na nadoknadu 

troškova samo u onoj mjeri u kojoj je pokazano da su stvarni i neophodni i razumni u pogledu 

iznosa. U konkretnom predmetu, uzimajući u obzir raspoložive informacije i navedene kriterijume, 

Sud odbacuje zahtjev za nadoknadu troškova i drugih izdataka u domaćim postupcima i smatra 

razumnim da dodijeli iznos od EUR 2.000 za postupak pred Sudom” 

224. Podnosioci predstavke potraživali su iznos od EUR 5.000 na ime troškova postupka pred 

Velikim vijećem. Međutim, njihova potraživanja po pojedinačnim stavkama iznose samo EUR 

2.864, kao što slijedi. Na osnovu iznosa advokatskih honorara u zemlji, podnosioci su potraživali 

iznos od EUR 1.184 na ime advokatskih troškova za rad zastupnika u pisanom i usmenom dijelu 

postupka pred Velikim vijećem. Uz to, potraživali su iznos od EUR 855 na ime putnih i drugih 

troškova vezanih za prisustvo advokata suđenjima, kao i iznos od EUR 825 na ime njihovih putnih 

i drugih troškova. 

225. Vlada je bila mišljenja da u svrhe izračunavanja advokatskih troškova kojima su bili izloženi 

tokom postupka pred Velikim vijećem treba koristiti advokatske tarife za zastupanje pred Ustavnim 

sudom. Shodno tome, ukupni troškovi i izdaci na ime zastupanja iznose ukupno EUR 1.635. Vlada je 

osporavala pravo podnosilaca predstavke na nadoknadu putnih i drugih troškova zato što njihovo 

prisustvo na suđenju nije bilo neophodno s obzirom na to da ih je zastupao advokat. 

226. Sud ima konzistentan stav da se nadoknada troškova i drugih izdataka neće dodjeljivati po 

osnovu člana 41 ukoliko se ne utvrdi da su stvarni i neophodni, ali i opravdani u pogledu iznosa. Uz 

to, advokatski troškovi mogu se nadoknaditi samo u onom dijelu u kojem se tiču povrede koja je 

ustanovljena (vidi, na primjer, predmet Beyeler protiv Italije (pravična naknada) [VV], br. 33202/96, 

§ 27, od 28. maja 2002, i predmet Sahin protiv Njemačke [VV], br. 30943/96, § 105, ESLJP 2003 VIII). 

227. Veliko vijeće ne vidi razloga za odstupanje od nalaza Vijeća u vezi sa iznosom koji treba 

dodijeliti na ime troškova i izdataka kojima su bili izloženi pred Vijećem. Što se tiče postupka 

pred Velikim vijećem, Vijeće smatra da troškovi i izdaci koji se potražuju na ime rada zastupnika 

podnosilaca predstavke i prisustva na suđenju, odnosno iznos od EUR 2.039, jesu bili stvarni i 

neophodni i opravdani u pogledu iznosa. Imajući na umu činjenicu da su podnosioci predstavke 

imali zastupnika na suđenju i prirodu njihovog predmeta, Sud smatra da troškovi nastali zbog 

njihovog prisustva nijesu bili neophodni i stoga odbija taj dio zahtjeva. 

228. Shodno tome, Sud dosuđuje podnosiocima predstavke ukupni iznos od EUR 4.039 na ime 

troškova i izdataka. 

C. Zatezna kamata 

229. Sud smatra da je ispravno da se zatezna kamata bazira na marginalnoj kreditnoj stopi 

Evropske centralne banke, uvećanoj za tri odsto. 

38


NA OSNOVU NAVEDENOG, SUD 

1. Odbacuje s petnaest glasova prema dva Vladin preliminarni prigovor u vezi sa nepostojanjem 

nadležnosti ratione temporis; 

2. Jednoglasnom odlukom spaja sa pitanjem osnovanosti Vladin preliminarni prigovor u vezi sa 

iscrpljenošću domaćih pravnih lijekova u vezi sa procesnim aspektom člana 2 i odbacuje ga; 

3. Odbacuje jednoglasno Vladin preliminarni prigovor u vezi sa neiscrpljenošću drugih pravnih 

lijekova; 

4. Donosi odluku s petnaest glasova prema tri da je došlo do povrede procesnog aspekta člana 2 

Konvencije; 

5. Donosi odluku s petnaest glasova prema tri da nema potrebe da se zasebno razmatraju žalbe 

po osnovu člana 6 (dužina građanskog i krivičnog postupka i pravičnost krivičnog postupka) i člana 

13 Konvencije; 

6. Donosi odluku s šesnaest glasova prema jedan 

(a) da tužena Država treba da plati podnosiocima predstavke, u roku od tri mjeseca, iznose kao 

što slijedi: 

(i) EUR 7.540 (sedam hiljada pet stotina i četrdeset eura), uvećano za eventualne troškove poreza, 

na ime nematerijalne štete; 

(ii) EUR 4.039 (četiri hiljade i trideset devet eura), uvećano za eventualne troškove poreza 

podnosiocima predstavke, na ime troškova i izdataka; 

(b) da će se od isteka pomenutih tri mjeseca i do izmirenja obračunavati prosta kamata na 

navedene iznose po stopi koja odgovara marginalnoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke 

tokom perioda kašnjenja uvećanoj za tri odsto; 

7. Odbacuje jednoglasno ostatak tužbe podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje. 

Presuda je sačinjena na engleskom i francuskom jeziku i objavljena na suđenju otvorenom za 

javnost u zgradi Ljudskih prava u Strazburu na dan 9. aprila 2009. 

Michael O’Boyle 

Zamjenik sekretara 

Christos Rozakis 

Predsjednik 

U skladu sa članom 45 § 2 Konvencije i Pravila 74 § 2 Poslovnika Suda, prilog ovoj presudi čine 

sljedeća mišljenja: 

(a) Saglasno mišljenje Sudije Lorenzen; 

(b) Saglasno mišljenje Sudije Zupančič; 

(c) Saglasno mišljenje Sudije Zagrebelsky kojem se pridružuju i Sudije Rozakis, Cabral Barreto, 

Spielmann i Sajó; 

d) Zajedničko izdvojeno mišljenje Sudija Bratza i Türmen. 

SAGLASNO MIŠLJENJE SUDIJE LORENZEN 

Glasala sam zajedno sa većinom u prilog mišljenju kojim se utvrđuje povreda procesnog aspekta 

člana 2. Međutim, ne mogu se u potpunosti složiti sa obrazloženjem većine u pogledu nadležnosti 

Suda ratione temporis. 

Kao što se vidi u stavovima 148-152 presude, Sud nije uvijek dosljedan u pogledu sudske prakse 

prilikom utvrđivanja nadležnosti za ispitivanje žalbi u vezi sa povredom procesnih obaveza iz 

članova 2 i 3 u slučajevima kada su se činjenice koje se tiču materijalnog aspekta ovih članova desile 

39


izvan perioda pokrivenog nadležnošću Suda čak i ako se kasniji postupak bar djelimično odvijao u 

periodu pokrivenim nadležnošću. U predmetu Blečić protiv Hrvatske ([VV], br. 59532/00, ESLJP 2006- 

III) Sud je uspostavio generalne principe koje treba primjenjivati u vezi sa njegovom nadležnošću 

ratione temporis ali se nije bavio konkretnim pitanjem vremenske nadležnosti po osnovu članova 2 

i 3 u pomenutoj situaciji. 

Iz razloga navedenih u stavovima 153-162 presude mogu da se složim da Sud ima – u određenim 

okolnostima – nadležnost ratione temporis da ispituje žalbe na povredu procesnih prava u vezi sa 

smrtnim slučajevima koji su se desili u vrijeme koje nije obuhvaćeno temporalnom nadležnošću 

Suda, ali da, iz očiglednih razloga pravne sigurnosti, takva nadležnost ne može biti neograničena. U 

tom smislu, u potpunosti se slažem sa onim što je rečeno u stavu 161 presude. Međutim, ne smatram 

da su kriterijumi koje je većina ustanovila u stavu 163 u skladu sa ovim zahtjevom. Stoga, nije lako 

razumjeti šta se podrazumijeva pod zahtjevom postojanja “istinske veze” između smrti i stupanja 

na snagu Konvencije u odnosu na tuženu Državu kako bi se mogle primijeniti procesne obaveze po 

osnovu člana 2. Uz to, činjenica da izgleda da je većina spremna da prihvati takvu vezu “na osnovu 

potrebe da se obezbijedi da garancije i osnovne vrijednosti Konvencije budu zaštićene stvarno i 

djelotvorno” kao da potvrđuje da će biti teško odrediti granice nadležnosti, ako one uopšte i postoje. 

Smatram da nije u skladu sa deklarisanom namjerom u vezi sa principom pravne sigurnosti definisati 

temporalnu nadležnost Suda tako nejasno i široko. 

Po mom mišljenju, mora postojati jasna temporalna veza između s jedne strane materijalnog 

događaja – smrti, neodgovarajućeg postupanja itd – i procesne obaveze da sprovodi istragu i, s 

druge strane, stupanja na snagu Konvencije u odnosu na tuženu Državu. Takve će biti situacije u 

kojima se događaj desio i istraga pokrenula prije stupanja na snagu Konvencije, dok je značajan 

dio istrage sproveden tek nakon tog datuma. Slično tome, i onda kada se događaj desio ili je tek 

otkriven toliko blizu kritičnog datuma da nije bilo moguće započeti istragu prije tog datuma. U 

slučajevima kada, s druge strane, nije sprovedena istraga uprkos saznanju o događaju ili kada je 

istraga prekinuta prije kritičnog datuma, smatram da bi Sud imao nadležnost u slučaju nastanka 

obaveze sprovođenja istražnih radnji zbog relevantnih novih dokaza ili informacija (vidjeti, mutatis 

mutandis, predmet Brecknell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 2457/04, §§ 70-71, od 27. novembra 

2007). 

U predmetnom slučaju, smrt sina podnosilaca predstavke nastupila je nešto više od godinu dana 

prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Sloveniju, i, s izuzetkom preliminarne istrage, svi 

krivični i građanski postupci započeli su i završili se nakon tog datuma (vidjeti stav 165 presude). U 

ovim okolnostima, slažem se da postoji dovoljna temporalna veza između relevantnih događaja 

i stupanja na snagu Konvencije kako bi se zaključilo da Sud ima nadležnost ratione temporis za 

razmatranje žalbe podnosilaca predstavke zbog povrede procesnog aspekta člana 2. Iz razloga 

navedenih u presudi slažem se da je došlo do povrede tog Člana. 

SAGLASNO MIŠLJENJE SUDIJE ZUPANČIČ 

Slažem se u pogledu ishoda ovog predmeta ali smatram da je korisno dodati sljedeće napomene. 

U predmetu Moldovan i drugi i Rostaş i drugi protiv Rumunije ((dec.), br. 41138/98 i 64320/01, od 

13. marta 2001), ključne formulacije odluke glase kao što slijedi: 

“U predmetnom slučaju, Sud konstatuje da su se ubistva desila u septembru 1993. godine prije 

stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Rumuniju, odnosno 20. juna 1994. Međutim, u skladu 

sa priznatim pravilima međunarodnog prava, Konvencija se u odnosu na svaku državu ugovornicu 

primjenjuje isključivo na one činjenice koje su nastupile nakon što je konvencija stupila na snagu u 

odnosu na tu državu ugovornicu. Mora se utvrditi eventualno postojanje neke kontinuirane situacije, 

ukoliko je neophodno ex officio, u svijetlu posebnih okolnosti svakog predmeta (nrp. br. 8560/79 i 

8613/79 (spojeni), dec. 3.7.79, D.R. 16, str. 209). Stud stoga mora da utvrdi da li ima ratione temporis 

nadležnost da ispituje predmetnu žalbu.” (umetnuto isticanje.) 

40


Čini se da je Veliko vijeće na izvjestan način pokušalo da potvrdi odluku iz predmeta Moldovan 

time što ju je uključila u pregled relevatne sudske prakse u predmetu Blečić protiv Hrvatske ([VV], br. 

59532/00, § 75, ESLJP 2006 III). Kasniji predmeti, kao što su Kholodov i Kholodova protiv Rusije ((dec.), 

br. 30651/05, od 14. septembra 2006), koriste formulu u kojoj se kombinuju pristupi iz predmeta 

Moldovan i Blečić: 

“Mora se priznati da su se istraga povodom smrti Dmitriy Khodolova i suđenje navodnim 

počiniocima nastavili dugo nakon što je Ruska federacija ratifikovala Konvenciju. Međutim, 

temporalnu nadležnost Suda treba utvrditi u odnosu na činjenice koje čine sastavne elemente 

navodne povrede. Kasnija neuspešna primjena pravnih lijekova sa ciljem ispravljanja povrede 

ne mogu tu povredu smjestiti u okvir temporalne nadležnosti Suda (vidjeti predmet Blečić protiv 

Hrvatske [VV], br. 59532/00, § 77, ESLJP 2006-...) 

S obzirom na to da Sud zbog nadležnosti ratione temporis ne može da ispituje navode podnosilaca 

predstavke koje se tiču događaja iz 1994, on ne može da ispita da li su ti događaji doveli do obaveze 

ruskih vlasti da sprovedu djelotvornu istragu predmetnog slučaja (vidjeti predmet Moldovan i drugi 

protiv Rumunije (dec.), br. 41138/98, od 13. marta 2001). 

Slično tome, navodno propuštanje da se utvrdi identitet i kazne odgovorna lica ne može se 

smatrati kontinuiranim stanjem pošto Sud ne može da zaključi da je takva obaveza postojala [kao 

prvo] (vidjeti predmet Voroshilov protiv Rusije (dec.), br. 21501/02, od 8. decembra 2005). 

Sud ponovo ističe da član 13 Konvencije garantuje dostupnost na nacionalnom nivou 

pravnog lijeka u situacijama kada postoji “sporni navod” o povredi materijalne odredbe 

Konvencije (vidjeti predmet Boyle i Rice protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 27. aprila 

1988, Serija A br. 131, § 52). 

Pošto je Sud ustanovio da se [glavne činjenice u osnovi] žalbe podnosilaca predstavke po osnovu 

člana 2 Konvencije nalaze izvan domena nadležnosti ratione temporis, Sud nema nadležnost da 

ispituje da li su podnosioci predstavke imali “sporni navod” o povredi prava po osnovu materijalne 

odredbe Konvencije. Shodno tome, navodi po osnovu člana 13 takođe se nalaze izvan nadležnosti 

Suda ratione temporis (vidjeti predmet Meriakri protiv Moldavije (dec.), br. 53487/99, od 16. januara 

2001). Proizilazi da ovaj dio predstavke nije usklađen ratione temporis sa odredbama Konvencije u 

smislu člana 35 § 3 i da se mora odbaciti po osnovu člana 35 § 4.” (Naknadno istaknuti dijelovi teksta.) 

Logika odluke u predmetu Kholodov oslanja se na lažnu premisu. Zadržava se stav, gotovo 

eksplicitno, a svakako implicitno, da je pošto su činjenice ovog predmeta izvan domena temporalne 

nadležnosti Suda, krivični postupak koji se bazira na takvim činjenicama takođe izvan temporalne 

nadležnosti Suda. 

Međutim, postoji ustanovljena i logična premisa da sud posljednje instance ne (pre)ispituje 

činjenice, odnosno da taj dio posla prepusti domaćim sudovima. Stoga, mišljenje da je Sud 

spriječen da odmjerava izvedene postupke zato što je spriječen da ispituje činjenice, što on 

gotovo nikada i ne radi, nekog istorijskog događaja u najboljem slučaju je formalistično, a u 

najgorem apsurdno. 

Stoga je ključno pitanje značenje fraze “činjenice nastale nakon stupanja na snagu u odnosu na 

tu državu ugovornicu.” Još konkrentije, značenje riječi “činjenice” ključno je pitanje. 

Sofisticirani pristup ovom pitanju (tumačenja) bio bi, kao što je i bio kod Hobbes i Alf Ross, da 

izvan norme ne postoje nikakve “činjenice”, odnosno da činjenice per se ne postoje. 

U predmetu Streletz, Kessler i Krenz protiv Njemačke ([VV], br. 34044/96, 35532/97 i 44801/98, 

ESLJP 2001 II) imali smo čak i situaciju u kojoj istovremeno i jasno postojanje i “činjenica” i normi, 

zbog toga što nisu bile sprovedene, nije bilo dovoljno do promjene (pravnog) režima. 

I na samom kraju, činjenice ne postaju pravno relevantne ukoliko (1) prethodno ne postoji važeća 

norma i (2) se norma ne primjenjuje. 

Problem s predmetom Moldovan, odnosno odlukom Odjeljenja, jeste u tome da kreće od 

naivne premise da činjenice i zakoni (questiones facti, questiones juris) mogu da postoje odvojeno – i 

41


nezavisno jedna od druge. Podrazumijeva se da je tačno da se istorijski događaj (ubistvo) moglo 

desiti u određenom momentu u vremenu, npr. prije stupanja na snagu Konvencije. Međutim, ukoliko 

taj događaj (“činjenice”) nije registrovao pravni sistem, njegov pravni ‘eho’ nikada ne bi stigao do, na 

primjer, Strazbura. 

Što se tiče nadležnosti ratione temporis ima iznenađujuće malo mogućih kombinacija godađaja 

i postupaka. (1) I istorijski događaj i kasniji postupci mogli su se desiti u periodu prije nego što je 

Konvencija stupila na snagu u datoj zemlji. Jasno je da čak i ako su postupci bili takvi da je došlo do 

povrede procesnog aspekta članova 2 ili 3, predmet je bio ad acta prije nego što je Konvencija stupila 

na snagu. (2) I istorijski događaj i kasniji postupci mogli su se desiti nakon što je Konvencija stupila 

na snagu u odnosu da datu zemlju, u kom se slučaju opet ne postavlja pitanje nadležnosti ratione 

temporis. (3) Međutim, ukoliko se istorijski događaj desio prije nego što je Konvencija stupila na 

snagu, a postupci su sprovođeni poslije toga, moguće su dodatne kombinacije: tako je u predmetu 

Kholodov, značajan dio procesuiranja predmeta desio se poslije stupanja na snagu Konvencije, dok 

je u predmetu Blečić situacija bila potpuno suprotna. 

Interesantno je podsjetiti se na ovom mjestu da je u predmetu Blečić, u stavu 85, Sud iznio 

sljedeće mišljenje: 

“... navodna povreda prava podnosilaca predstavke sadržana je u presudi Vrhovnog suda od 

15. februara 1996. Jedini rezultat kasnije odluke Ustavnog suda bio je da se povreda izazvana tom 

presudom – konačnim aktom koji je sam po sebi mogao da predstavlja povredu prava podnosilaca 

predstavke – nastavila. Ta odluka, u datom obliku, nije predstavljala povredu. Ako se uzme u 

obzir datum presude Vrhovnog suda, do povrede je došlo u periodu izvan domena temporalne 

nadležnosti Suda.” 

Ovo jasno ukazuje na činjenicu da iako su se u predmetu Blečić i istorijski događaj i najveći dio 

postupka desili prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku, kako bi hrvatski Vrhovni 

sud donio konačnu presudu bilo bi dovoljno da su se desili poslije stupanja na snagu Konvencije 

kako bi predmet bio u okviru temporalne nadležnosti evropskog Suda. Drugim riječima, odluke u 

predmetima Moldovan i Kholodov nepogrešivo su nepomirljive sa odlukom u predmetu Blečić. 

Štaviše, supsidijarni nadzor nad ljudskim pravima koji vrši ovaj Sud, čak i u smislu formulacija 

člana 41, počinje da se primjenjuje tek pošto su se domaći postupci pokazali neefikasnim. Od države 

ugovornice, u ovom slučaju Slovenije, ne može se očekivati da bude u stanju da spriječi nemar ljekara 

i njegove posljedice. Ultra posse nemo tenetur – Ni od koga se ne može očekivati da uradi nemoguće. 

Međutim, od države se može očekivati da žestoko reaguje svojim institucionalnim procedurama. 

Ono što je bitno u svim slučajevima u kojima Država nije direktno umiješana u ubistvo, mučenje, itd, 

kao, na primjer, u predmetima Selmouni protiv Francuske ([VV], br. 25803/94, ESLJP 1999 V) i Jalloh 

protiv Njemačke ([VV], br. 54810/00, ESLJP 2006 ...), jesu istražni, tužilački i sudski postupci koji su 

indirektno izazvani inkriminišućim ubistvom ili mučenjem. Ostatak predstavlja horizontalni efekat 

poznat kao Drittwirkung. 

Iz ovog proizilazi da takozvani “procesni aspekt” člana 2 ili 3, koji je često vezan za član 13, obično 

predstavlja jedine moguće “činjenice nastale nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na datu 

ugovornicu” (gore, Moldovan). U ovom smislu, može se, nakon predmeta Šilih, smatrati da je “logika” 

predmeta Moldovan, Kholodov i drugih sličnih predmeta zamijenjena formulacijama stavova 159, 

162 i 163 iz predmeta Šilih. Slično tome, uticaj predmeta Blečić izgleda da je sužen na mišljenje 

da odluka Ustavnog suda o neprihvatljivosti nije dovoljna da se predmet smjesti u temporalnu 

nadležnost Evropskog suda. 

SAGLASNO MIŠLJENJE SUDIJE ZAGREBELSKY KOJEM SE PRIDRUŽUJU SUDIJE ROZAKIS, CABRAL 

BARRETO, SPIELMANN I SAJÓ 

(Prevod) 

Kao i većina, smatram da je došlo do povrede procesnog aspekta člana 2 Konvencije u 

predmetnom slučaju, koji se tiče smrti koja je nastupila prije stupanja na snagu Konvencije u odnosu 

42


na tuženu Državu. Slažem se sa obrazloženjem iz stavova 153 et seq. presude, koje omogućava 

Sudu da zaključi da Država ima obavezu da počne i sprovede djelotvornu istragu čak i kada je smrt 

nastupila prije kritičnog datuma (vidjeti stav 159). Ova obaveza “obavezuje Državu tokom cijelog 

perioda u kojem se od vlasti može s pravom očekivati da preduzima mjere sa ciljem rasvjetljavanja 

okolnosti smrti i utvrđivanja odgovornosti zanju” (vidjeti stavu 157). 

S izuzetkom krivičnih djela koja ne zastarijevaju, događaji koji su se desili u dalekoj prošlosti neće 

neophodno dovesti do primjene pomenutog principa. Kada Konvencija stupi na snagu u odnosu 

na neku Državu, velika je vjerovatnoća da tada više neće biti nijedne žrtve koja će moći da zahtijeva 

da ima pravo na istragu ili da se žali Sudu na nedostatak djelotvornosti istrage. U svakom slučaju, 

ukoliko se krivično pravo više ne može primjenjivati zbog toga što je istekao period zastare ili ukoliko 

bi istraga bila besmislena zbog nestanka dokaza ili svjedoka, neće biti opravdanja za nametanje ove 

obaveze. Međutim, ovo je pitanje koje se tiče osnovanosti predmeta pred sudom dok se pitanje 

koje se razmatra u datoj presudi tiče utvrđivanja temporalne nadležnosti Suda i, shodno tome, 

prihvatljivosti predstavke. 

Uprkos navedenom, većina smatra da je neophodno da se ukaže na to da “uzimajući u obzir 

princip pravne sigurnosti, temporalna nadležnost Suda u pogledu poštovanja procesne obaveze iz 

člana 2 u vezi sa smrtnim slučajevima koji su nastupili prije kritičnog datuma nije otvorena” (vidjeti 

stav 161 presude). Po mom mišljenju, Sud može zbog nekih ograničenja pravne ili faktičke prirode 

donijeti odluku u nekim slučajevima da Država nema procesnu obavezu. Međutim, kao što sam 

već pomenuo, ovo ne bi podrazumijevalo i dovođenje u pitanje temporalne nadležnosti Suda, već 

isključivanje povrede procesnog aspekta člana 2. 

Po mom mišljenju, uvođenje (za čim u predmetnom slučaju nije bilo potrebe) pojma “ograničenja” 

nad “odvojivošću” procesne obaveze od materijalne obaveze iz člana 2 slabi obrazloženje Suda i čini 

primjenu pravnog principa koji je ustanovilo Veliko vijeće teškom, spornom i nepredvidivom. Ovo 

naročito važi i naročito je problematično u svijetlu nejasnih formulacija koje se koriste u stavu 163 

kako bi se definisalo pitanje “ograničenja”. Sud će biti primoran da sprovodi složene i sporne procjene 

za svaki pojedini predmet koje će biti teško odvojiv od pitanja osnovanosti predmeta. Uticaj koji će 

ovo vjerovatno imati na “pravnu sigurnost” (na koju se Sud s pravom poziva) je, usuđujem se reći, i 

očigledan i štetan. 

ZAJEDNIČKO IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJA BRATZA I TÜRMEN 

1. Na našu žalost, ne možemo se složiti s većinom u Velikom vijeću da Sud ima nadležnost 

ratione temporis da ramatra žalbu podnosilaca predstavke da domaće vlasti nisu razmatrale njihovu 

žalbu u vezi sa smrću njihovog sina s nivoom dužne pažnje koji nalaže član 2 Konvencije. Po našem 

mišljenju, preliminarni prigovor Vlade na nadležnost Suda osnovan je i treba ga prihvatiti. Zbog toga 

smo glasali protiv zaključka većine da je došlo do povrede procesnog aspekta člana 2. 

3. U presudi u predmetu Blečić (Blečić protiv Hrvatske [VV], br. 59532/00, § 70, ESLJP 2006-III), 

Sud je ponovo istakao da, u skladu sa opštim pravilima međunarodnog prava, odredbe Konvencije 

ne obavezuju Državu ugovornicu u odnosu na bilo koje djelo ili činjenicu koja je nastala ili bilo koje 

stanje koje je prestalo da postoji prije dana stupanja na snagu Konvencije u odnosu na tu Ugovornicu. 

Upravo primjena ovog pravila navela je Vijeće u predmetnom slučaju da odbaci kao neprihvatljivu 

žalbu podnosilaca predstavke na povredu materijalnog aspekta člana 2, uz konstataciju Vijeća da je 

sin podnosilaca predstavke preminuo u bolnici 19. maja 1993. godine a da je žalba očigledno bila 

zasnovana na činjenicama koje su nastale i okončale se prije datuma ratifikacije (28. jun 1994.) i da 

je stoga neprihvatljiva ratione temporis sa odredbama Konvencije (vidjeti stav 90 presude Vijeća U 

predmetu Blečić Sud je bio mišljenja da temporalnu nadležnost Suda treba utvrditi “u odnosu na 

činjenice koje čine navodnu povredu” prava iz Konvencije i da ukoliko je do takve povrede došlo 

prije ratifikacije, kasniji neuspjeh pravnih lijekova čiji je cilj bio da isprave povredu ne može biti u 

okviru temporalne nadležnosti Suda (stav 77). Sud dalje konstatuje da, u slučajevima kada je do 

43


povrede došlo prije ratifikacije, dok je odbijanje da se povreda ispravi nastupilo nakon ratifikacije, 

“... zadržati datum kasnijeg djela prilikom utvrđivanja temporalne nadležnosti Suda imalo bi za 

posljedicu to da Konvencija bude obavezujuća za Državu u odnosu na činjenicu koja je nastupila 

prije nego što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na datu Državu. Međutim, ovo bi bilo u 

suprotnosti sa opštim pravilima ne-retroaktivnosti međunarodnih sporazuma” (stav 79). 

4. Pitanje koje predmetni slučaj postavlja različito je od onoga u predmetu Blečić. Žalba se 

ne tiče, kao u tom predmetu, propuštanja da se ispravi poslije datuma ratifikacije “povreda” prava 

Konvencije koja je nastupila prije toga datuma već navodne povrede, do koje je došlo nakon 

datuma ratifikacije, pozitivne obaveze Države po osnovu člana 2 da vodi istragu smrtnog slučaja koji 

je nastao prije toga datuma. Pa ipak, principi ustanovljeni u predmetu Blečić su, po našem mišljenu, 

od izvjesnog značaja u predmetnom slučaju. Procesna obaveza, ukoliko postoji, koja se nameće 

Državi po osnovu člana 2 nastupa u principu u trenutku kada smrt nastupi u rukama agenata 

Države ili, kao u ovom predmetu, kada relevantne vlasti Države dođu do saznanja o tome da je smrt 

nastupila usljed nemara ljekara bolničkih vlasti. Iako je obaveza automatska, u smislu da ne zavisi 

od postojanja materijalne povrede člana 2, radi se o obavezi koja ne samo da proizilazi iz smrti već 

je integralno vezana za nju. U slučajevima, kao u ovom, kada smrt nastupi prije datuma ratifikacije, 

obaveza po osnovu Konvencije nameće se Državi po osnovu člana 2 i njegovog materijalnog ili 

procesnog aspekta i Sud nema temporalnu nadležnost da razmatra žalbu na povredu Člana 2, bilo 

kog njegovog aspekta. Imati drugačije mišljenje bi, kao u slučaju Blečić, dovelo do toga da Konvencija 

bude obavezujuća za tu Državu u odnosu na činjenicu ili situaciju (smrt i propuštanje da se istraži 

smrt) koji su se desili prije nego što je Konvencija stupila na snagu. 

5. Ovaj princip ustanovljen je u presudi Suda u predmetu Moldovan i drugi i Rostaş i drugi protiv 

Rumunije ((dec.), br. 41138/98 i 64320/01, od 13. marta 2001.), u kom su se podnosioci predstavke 

žalili, inter alia, na povredu procesnog aspekta člana 2 u vezi sa ubistvima koja su se desila u 

septembru 1993. godine prije nego što je Konvencija stupila na snagu u odnosu na Rumuniju, 20. 

juna 1994. Dalje su se žalili po osnovu člana 3 da vlasti nijesu valjano vodili istragu o učešću dva 

službenika policije u napadima na stanovnike Rome tokom Pogroma istog dana i da je uništavanje 

njihove imovine i stvari predstavljalo postupanje koje je u suprotnosti sa navedenim članom. 

U odluci koja je citirana s odobrenjem Velikog vijeća u predmetu Blečić, Sud je jednoglasno 

odbacio tužbe po osnovu oba člana zato što su izvan njegove nadležnosti ratione temporis. Što se 

tiče prve žalbe, Sud je konstatovao da 

“... navodna obaveza po osnovu Konvencije rumunskih vlasti da sprovodi djelotvornu istragu 

koja može dovesti do utvrđivanja identiteta i kažnjavanja svih lica odgovornih za smrti srodnika 

podnosilaca predstavke proizilazi iz prethodno pomenutih ubistava čiju usklađenost sa Konvencijom 

Sud ne može da ispituje. Iz ovoga proizilazi da je tužba neprihvatliva po osnovu nepostojanja 

nadležnosti ratione temporis sa odredbama Konvencije u smislu člana 35 § 3.” 

Sud je došao do istog zaključka u odnosu na tužbu u vezi sa članom 3, gdje je bio mišljenja 

da obaveza sprovođenja djelotvorne istrage uslijedila nakon napada koji su se desili prije datuma 

ratifikacije i čija usklađenost s Konvencijom, shodno tome, nije mogla biti razmatrana od strane 

Suda. 

6. Sud je do istog rezultata došao u predmetu Voroshilov protiv Rusije ((dec.), br. 21501/02, 

od 8. decembra 2005) i odbacio tužbu po osnovu proceduralnog aspekta člana 3 i po osnovu člana 

13. Neodgovarajuće postupanje za koje je tužba podnesena desilo se u julu i septembru 1997. prije 

stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Rusku federaciju 5. maja 1998. 

Citirajući odluku iz predmeta Moldovan s odobravanjem, Sud je iznio mišljenje da procesna 

obaveza po osnovu člana 3 nastupa kada neko lice iznese uvjerljive navode da je pretrpjela 

postupanje suprotno članu 3. Dalje se kaže: 

“Međutim, pošto je Sud spriječen da razmatra navode podnosilaca predstavke koji se odnose 

na događaje koji su izvan nadležnosti ratione temporis, Sud ne može da dođe do zaključka da li je 

44


podnosilac predstavke dao “uvjerljive navode” u smislu navedene odredbe. Shodno tome, Sud ne 

može da ispita da li su ruske vlasti imale obavezu u skladu sa Konvencijom da sprovedu djelotvornu 

istragu u predmetnom slučaju… Slično tome, navodno propuštanje da se sprovede istraga na može 

se smatrati trajnom situacijom koja nameće pitanje u vezi sa članom 3 u predmetom slučaju, pošto 

Sud ne može da zaključi da je takva obaveza postojala.” 

Sud je odbio tužbu vezanu za član 13 po istom osnovu, ističući da sud “nije imao nadležnost da 

razmatra da li je podnosilac predstavke imao „validan osnov“ za tvrdnju da je prekršeno materijalno 

pravo iz Konvencije i da njegovi podnesci u vezi sa članom 13 stoga ne spadaju u nadležnost Suda 

ratione temporis (vidjeti predmet Meriakri protiv Moldavije (dec.), b r. 53487/99, od 16. januara 2001)”. 

7. Sud je slično tome odbio nadležnost da ispituje da li je došlo do povrede procesnih obaveza 

Države u odnosu na smrt koja je nastupila 1994. godine u predmetu Kholodov i Kholodova protiv 

Rusije ((dec., br. 30651/05, od 14. septembra 2006). Istraga povodom smrti počela je prije datuma 

ratifikacije, ali je, kao što je Sud ustanovio, nastavljena dugo poslije tog datuma, te je na kraju dovela 

do oslobađanja navodnih počinilaca u martu 2005. Sud je odbacio tužbu, citirajući s odobravanjem 

svoje ranije odluke u predmetima Moldovan i Voroshilov: 

“Pošto Sud ne može iz razloga nenadležnosti ratione temporis da ispituje navode podnosilaca 

predstavke koji se odnose na događaje iz 1994. godine, on ne može da razmatra da li ovi događaji 

povlače za sobom obavezu ruskih vlasti da sprovedu djelotvornu istragu u predmetnom slučaju… 

Slično tome, navodno propuštanje da se obezbijedi utvrđivanje identiteta i kažnjavanje lica koja 

su odgovorna ne može se smatrati da predstavlja kontiniranu situaciju pošto Sud nije u stanju da 

zaključi da li je takva obaveza postojala…”. 

8. Odluka Vijeća Suda u drugačijem sastavu u predmetu Bǎlǎşoiu protiv Rumunije ((dec.), br. 

37424/97, od 2. septembra 2003) predstavljala je ključno odstupanje od presedana uspostavljenog 

u predmetu Moldovan dvije i po godine ranije. Vijeće je u tom sučaju donijelo odluku da ima 

temporalnu nadležnost da razmatra procesnu žalbu po osnovu člana 3 u vezi sa neodgovarajućim 

postupanjem koje se navodno desilo u julu 1993. godine, pošto je prethodno odbilo materijalnu 

žalbu po osnovu nepostojanja nadležnosti ratione temporis. Svoju odluku je zasnovalo da činjenici 

da se postupak protiv lica odgovornih za neodgovarajuće postupanje nastavio poslije datuma 

ratifikacije Konvencije od strane Rumuinije i da je okončan pravosnažnom presudom Vrhovnog 

suda pravde 2002. godine. Međutim, u odluci nije objašnjeno koja je razlika između tog predmeta i 

predmeta Moldovan, koji je citirala Vlada tužene države u svom obrazloženju. Takođe, nije objašnjeno 

kako je prosta činjenica da je istraga ili postupak nastavljen poslije datuma ratifikacije mogao da da 

temporalnu nadležnost Sudu da razmotri da li su ispoštovane procesne obaveze Države po osnovu 

člana 3 kada, u vrijeme događaja na koje se tužba odnosi, Država nije bila obavezana Konvencijom 

niti je takva procesna obaveza stoga bila nametnuta Državi. 

9. Iako se slažemo sa većinom da se ovaj očigledni sukob u sudskoj praksi Suda mora razriješiti, 

ne možemo se složiti sa očigledno većom podrškom većine pristupu u predmetu Bǎlǎşoiu ili 

njegovom obrazloženju, koji se zasniva na navodnoj “odvojivosti” procesne obaveze od materijalne 

obaveze. Navodi se da se ne smatra da procesna obaveza zavisi od toga da li se Država konačno 

smatra odgovornom za smrt i da li je Sud konzistentno ispitao pitanje procesnih obaveza po osnovu 

člana 2 odvojeno od pitanja poštovanja materijalne obaveze i, u odgovarajućim slučajevima, utvrdio 

posebnu povredu Člaan 2 po tom osnovu čak i kada nije utvrđena materijalna povreda. 

Ne postoji neslaganje u dijelu ovih predloga niti u dijelu mišljenja većine da je procesna obaveza 

prerasla u “zasebnu i samostalnu obavezu”. Ono u čemu se mi ne slažemo sa većinom jeste njihovo 

mišljenje da je obaveza “odvojiva” od smrti iz koje ona proizilazi, u smislu da se radi o obavezi koja se 

može nametnuti Državi na datum ili poslije datuma ratifikacije čak i kada je smrt nastupila prije tog 

datuma. Ne slažemo se ni sa sugestijom koja je implicirana u samoj presudi da, s obzirom na to da 

procesna obaveza “obavezuje Državu tokom cijelom perioda u toku kojeg se od Države s razlogom 

može očekivati da preduzima mjere kako bi rasvijetlila okolnosti smrti”, Država koja ne sprovede takvu 

45


istragu povodom smrti koja je nastupila prije datuma ratifikacije ili koja se nastavlja nakon datuma 

istrage koja je počela bez ikakve obaveze po osnovu Konvencije, može da postane odgovorna za 

povredu procesnih obaveza od momenta ratifikacije. Razdvajanje procesne obaveze od smrti iz koje 

obaveza proizilazi na ovaj način, bi, po našem mišljenu, bilo isto kao da se daje retroaktivno dejstvo 

Konvenciji i da se čini besmislenom deklaracija Države kojom se priznaje nadležnost Suda da prima 

pojedinačne predstavke (up. Predmet Kadiķis protiv Latvije (dec.), br. 47634/99, od 29. juna 2000.; 

predmet Jovanović protiv Hrvatske (dec.), br. 59109/00, ESLJP 2002-II). 

10. Po našem mišljenju, na ovo tumačenje mogu se staviti još dvije primjedbe. Kao prvo, izgleda 

da ono dovodi do nekonzistentnosti u pristupu Suda, u zavisnosti od toga da li se nepostojanje 

djelotvorne istrage povodom smrti koja je nastupila prije datuma ratifikacije razmatra u skladu sa 

procesnim aspektom člana 2 ili u skladu sa članom 13, za čije se zahtjeve smatra da su slični ali “širi 

od procesne obaveze Države ugovornice po osnovu člana 2 da sprovodi djelotvornu istragu “ (vidi 

presudu Suda Kaya protiv Turske od 19. februara 1998, § 107, Izvještaji o presudama i odlukama 1998- 

I). Dok bi primjenom principa “odvojivosti” tužba za nesprovođenje djelotvorne istrage mogla bi da 

dovede to utvrđivanja povrede člana 2, slična tužba po osnovu člana 13 činila bi se neprihvatljivom. 

Ovo nije tako samo stoga što Sud ne bi mogao da razmatra da li je podnosilac predstavke imao 

“sporni navod” o povredi materijalnog prava Konvencije (vidjeti predmet Voroshilov na koji je 

prethodno upućeno), već iz prostog razloga što je kada je materijalna tužba neprihvatljiva zato 

što nije usklađena sa Konvencijom, tužba po osnovu člana 13 takođe je neprihvatljiva pošto nema 

“spornog navoda” u takvim okolnostima (vidjeti, na primjer, predmet Aliev protiv Ukrajine (dec.), br. 

41220/98, od 25. maja 1999). 

11. Ono što je još važnije, pristup većine bi takođe, kao što se u presudi i kaže, pokrenulo neka 

ozbiljna pitanja pravne sigurnosti, ukoliko temporalnu nadležnost Suda u odnosu na poštovanje 

procesne obaveze iz člana 2 u vezi sa smrću koja je nastupila prije datuma ratifikacije treba posmatrati 

kao otvorenu. Presuda nastoji da otkloni takav rizik time što propisuje prvo da, u slučajevima kada 

do smrti dođe prije datuma ratifikacije, samo one procesne radnje i/ili propusti koji su nastali nakon 

tog datuma mogu da potpadnu pod temporalnu nadležnost Suda i, drugo, da treba da postoji 

“istinska veza između smrti i stupanja na snagu Konvencije … kako bi procesna obaveza po osnovu 

člana 2 stupila na snagu” (stavovi presude 162-163). 

12. Po našem mišljenju, nijedan od navedenih zahtjeva nije takve vrste da bi spriječio nastanak 

nesigurnosti u budućnosti. Naročito, nije jasno da li “istinska veza” između smrti i stupanja na snagu 

Konvencije podrazumijeva tijesnu temporalnu vezu između ovo dvoje ili neku drugu i, ako to jeste 

slučaj, koja je to vrsta veze. Ne čini se da se ovo pitanje rješava kasnijim objašnjenjem u presudi da 

“značajan dio procesnih mjera koje ta odredba nalaže … biće ili bi trebalo da budu sprovedeni poslije 

toga kritičnog datuma”. Primjena ovog principa čini nam se posebno problematičnom u slučaju 

“propusta”, u situacijama kada nikakve, ili bar ne djelotvorne, procesne mjere nijesu preduzete prije 

datuma ratifikacije i kada se takvi koraci ne preduzimaju ni nakon tog datuma. U takvom slučaju, 

čak i ako se smatra da obaveza po osnovu Konvencije da se sprovede istraga u slučaju smrti nastupa 

u momentu ratifikacije, teško je vidjeti kako test “značajnog udjela” treba primjenjivati na činjenice 

bilo kojeg pojedinog predmeta. Nesigurnost je po našem mišljenju dodatno uvećana zaključnom 

izjavom u stavu 163 presude da Sud ne bi isključio mogućnosti da bi se, u određenim neodređenim 

okolnostima, veza između smrti i stupanja na snagu Konvencije mogla bazirati “na potrebi da se 

obezbijedi da garancije i osnovne vrijednosti Konvencije budu zaštićene stvarno i djelotvorno”. 

13. Iz navedenih razloga, mi smatramo da treba pratiti sudsku praksu uspostavljenu odlukom u 

predmetu Moldovan, za koju nam se čini da je vjernija principima koji regulišu odgovornost Država 

za radnje ili propuste koji nastanu prije stupanja na snagu Konvencije kako bi se obezbijedila veća 

koherentnost sudske prakse Suda kao i kako bi se ostvario veći stepen poštovanja važnog principa 

pravne sigurnosti. 

14. Stoga zaključujemo da iako su u predmetnom slučaju istražne radnje i pravni postupci 

46


u vezi sa smrću počeli prije datuma ratifikacije od strane tužene Države i nastavili se nakon tog 

datuma, tužba zbog povrede procesnih obaveza Države ne spada u temporalnu nadležnost Suda. 

15. Pošto se ne slažemo sa mišljenjem većine da je u predmetnom slučaju došlo do povrede člana 

2, takođe smo glasali protiv njihovog zaključka da je, uzimajući u obzir ovo mišljenje, bilo nepotrebno 

zasebno ispitivati tužbe po osnovu članova 6 i 13 Konvencije. Da su se ove tužbe ispitivale, utvrdili 

bismo povredu člana 6 Konvencije zbog prekomjerne dužine postupka, a ne povredu člana 13. 

16. Što se tiče člana 41, nijesmo saglasni oko toga da li je iznose trebalo dosuditi na ime 

nematerijalne štete i troškove i izdatke, pri čemu je sudija Bratza glasao u prilog takvoj odluci 

priklanjajući se tako mišljenju većine po osnovu člana 2, dok je sudija Türmen glasao protiv 

dosuđivanja bilo kakve naknade. 

47


48


PRVO ODJELJENJE 

PREDMET BRANKO TOMAŠIĆ I DRUGI protiv HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

15. januara 2009. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članu 44, stav 2 Konvencije. 

Može biti podvrgnuta redakcijskim izmjenama.


U predmetu Branko Tomašić i drugi protiv Hrvatske, 

Evropski sud za ljudska prava (Prvo odjeljenje), zasjedajući u vijeću u sastavu: 

Christos Rozakis, predsjednik, 

Nina Vajić, 

Anatoly Kovler, 

Elisabeth Steiner, 

Dean Spielmann, 

Giorgio Malinverni, 

George Nicolaou, sudije, 

i g. Søren Nielsen, sekretar Odjeljenja, 

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 11. decembra 2008. donosi sljedeću presudu koja je 

usvojena tog datuma: 

50 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na osnovu predstavke (br. 46598/06) protiv Republike 

Hrvatske koji je 30. oktobra 2006. podnijelo pet hrvatskih državljana, g. Branko Tomašić, gđa Đurđa 

Tomašić, g. Marko Tomašić, g. Tomislav Tomašić i gđica Ana Tomašić („podnosioci predstavke“) Sudu 

na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“). 

2. Podnosioce predstavke zastupala je gđa I. Bojić, advokatica iz Zagreba. Hrvatsku vladu („Vlada“) 

zastupala je njena zastupnica gđa Š. Stažnik. 

3. Dana 7. maja 2007. Sud je obavijestio Vladu o predstavci. Na osnovu odredaba člana 29, stava 

3 Konvencije, odlučio je da istovremeno ispita dopuštenost i osnovanost predstavke. 

ČINJENICE 


4. Podnosioci predstavke rođeni su 1956, 1963, 1985, 1995. i 2001. godine i žive u Čakovcu. 

Prvi podnosilac predstavke i druga podnositeljka predstavke su supružnici, dok su treći i četvrti 

podnosioci predstavki i peta podnositeljka predstavke njihova djeca. 

5. Tokom 2004. M.T., kći prvog podnosioca predstavke i druge podnositeljke, te sestra trećeg 

i četvrtog podnosioca predstavke i pete podnositeljke, ušla je u vezu s izvjesnim M.M. Počeli su 

živjeti zajedno s podnosiocima predstavke u njihovoj kući. Dana 1. matra 2005. rodila im se kći V.T. 

Ubrzo nakon toga M.M. je imao niz sukoba s ukućanima te je često upućivao verbalne prijetnje M.T., 

zbog čega se u julu 2005. iselio iz kuće. Dana 4. januara 2006. Centar za socijalno staranje Čakovec 

(u daljem tekstu: „Centar za socijalno staranje“) podnio je prijavu Policijskoj upravi međimurskoj 

navodeći, između ostalog, da je 2. januara 2006. M.M. došao u Centar tvrdeći da ima bombu koju će 

„baciti na svoju bivšu suprugu [to znači M.T.] i dijete“. 

6. Dana 5. januara 2006. M.T. je Državnom tužilaštvu u Čakovcu podnijela krivičnu prijavu protiv 

M.M.-a. Navela je da je u razdoblju od jula 2005. M.M. u više navrata dolazio u kuću njenih roditelja 

gdje je živjela s kćerkom i da je prijetio da će nju i njihovu zajedničku kćerku ubiti bombom ako 

ne pristane da mu se vrati. Uz to je često zvao telefonom i slao joj SMS poruke ponavljajući iste 

prijetnje. 

7. Dana 3. februara 2006. M.M.-u je određen pritvor nakon što je 27. januara 2006. protiv njega pokrenut 

krivični postupak pred Opštinskim sudom u Čakovcu. U psihijatrijskom mišljenju pribavljenom tokom 

postupka navedeno je da je 2. januara 2006. M.M. pred zaposlenima Centra za socijalno staranje tvrdio 

da ima bombu i da su njegove prijetnje ozbiljne. Istu je tvrdnju ponovio 19. januara 2006. pred policijskim

PREDMET: BRANKO TOMAŠIĆ I DRUGI protiv HRVATSKE 

službenicima Policijske uprave međimurske. Mjerodavni djelovi zaključaka tog mišljenja glase kako slijedi: 

„(1.) Optuženi M.M. je osoba koja pati od dubokog poremećaja ličnosti etiološki povezanog s 

urođenom disfunkcijom mozga i izrazito nepovoljnim vaspitnim okolnostima u djetinjstvu. 

Dg. mješoviti poremećaj ličnosti … 

(2.) U kontekstu navedenog poremećaja ličnosti, reakcija optuženog na problematične situacije 

svodi se na neodgovarajući i patološki odbrambeni mehanizam s precijenjenim idejama i s 

tim povezanim aktivnostima. Te precijenjene ideje ne prelaze granicu duševne bolesti. 

(3.) Nisam pronašao elemente trajne ili privremene urođene duševne bolesti, smanjenih 

intelektualnih sposobnosti ili epilepsije koji bi mogli biti povezani s krivičnim djelima koja se 

optuženom stavljaju na teret. 

(4.) Nije zavisan od alkohola, droga niti drugih supstanci … 

(5.) S obzirom na navedeno u tačkama 1, 2 i 3, te imajući na umu sve ostale informacije koje 

su dosad prikupljene u vezi s krivičnim djelima, smatram da je njegova sposobnost voljnog 

kontrolisanja i shvatanja značenja i posljedica svoga čina tempore criminis bila umanjena, ali 

nije bio potpuno neuračunljiv. 

(6.) Postoji velika vjerovatnoća da će ponoviti isto ili slično krivično djelo. Kako bi se to 

spriječilo, preporučujem sudu da, uz ostale mjere, odredi i obavezno psihijatrijsko liječenje s 

dominantno psihoterapijskim pristupom, a sve s ciljem formiranja konstruktivnijih rješavanja 

životnih situacija.“ 

8. Dana 15. marta 2006. Opštinski sud je M.M.-a proglasio krivim zbog toga što je u nekoliko 

navrata u razdoblju od jula do 30. decembra 2005. prijetio M.T. pred njenom porodičnom kućom 

i na parkiralištu u blizini gradskoga groblja kad bi M.T. bila sama. Prijetio je da će bombom ubiti 

nju, sebe i njihovo dijete. Dana 2. januara 2006. u Centru za socijalno staranje izjavio je da je mislio 

ozbiljno kad je prijetio, da uistinu ima bombu i da će na djetetov prvi rođendan 1. marta 2006. ubiti 

sebe i dijete. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i određena mu je bezbjednosna 

mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja tokom boravka u zatvoru, a po potrebi i nakon toga. U 

određivanju obaveznog psihijatrijskog liječenja optuženog, sud se u cjelosti pozvao na nalaze iz 

izvještaja psihijatra. Mjerodavni dio presude glasi kako slijedi: 

„… tokom čitavog razdoblja o kojemu je riječ optuženi je žrtvi govorio da će baciti bombu na 

sebe i njihovo dijete, kao i na nju [žrtvu] ako se zatekne u blizini. Ti su događaji kulminirali 30. 

decembra. Optuženi se nije suzdržao od spominjanja bombe čak ni pred radnicima Centra za 

socijalno staranje i policajcem. Osim toga, pred policajcem je rekao da će sebe i dijete raznijeti 

bombom na djetetov prvi rođendan. Stoga nema sumnje da su i žrtva i svjedoci te prijetnje 

shvatili ozbiljno. … Prema tome, žrtvini strahovi zbog vlastite sigurnosti i zbog sigurnosti 

njenoga djeteta bili su opravdani … 

… ispunjeni su svi uslovi za određivanje bezbjednosne mjere [obaveznog psihijatrijskog 

liječenja] budući da je optuženi počinio krivično djelo u stanju smanjene uračunljivosti i da 

postoji vjerovatnoća ponavljanja istih ili sličnih djela. Potrebno je odrediti obavezno psihijatrijsko 

liječenje za vrijeme izdržavanja kazne i potom na slobodi. Liječenje će se temeljiti na dominantno 

psihoterapijskom pristupu, kako je preporučio vještak, s ciljem da se [kod optuženog] razviju 

sposobnosti za konstruktivnije rješavanje teških životnih situacija.“ 

9. Dana 28. aprila 2006. Županijski sud u Čakovcu skratio je bezbjednosnu mjeru na trajanje M.M. 

- ove zatvorske kazne i potvrdio ostatak presude. Mjerodavni dio presude glasi kako slijedi: 

„… nema sumnje da su se česte prijetnje ubistvom … bombom trebale prema svim objektivnim 

mjerilima shvatiti ozbiljno i da bi [takve prijetnje] prouzrokovale stvarni osjećaj uznemirenosti, 

straha i zabrinutosti kod svake prosječne osobe, naročito u situaciji kad žrtva zna da je počinilac 

agresivna osoba izvan kontrole, kao što je to bio slučaj sa žrtvom u ovom predmetu. 

Nema sumnje ni da je … optuženi svoje prijetnje upućivao tokom razdoblja od pola godine 

u kojem se žrtva, zbog stalnih prijetnji, bojala ne samo za vlastitu sigurnost, već i za sigurnost 

51


i dobrobit svoga djeteta, koje tada još nije bilo navršilo ni godinu dana. Žrtva je time bez 

sumnje dovedena u težak i nezavidan položaj svakodnevno strahujući za svoj i kćerkin život, što 

potvrđuje ne samo njen iskaz, već i činjenica da je zatražila pomoć od nadležnih tijela, [poput] 

policije, centra za socijalno staranje i državnoga tužilaštva.… 

Ocjenjujući …. pobijanu presudu na osnovu člana 379, stava 1(2) Zakona o krivičnom postupku, 

ovaj je žalbeni sud utvrdio da je prvostepeni sud prekršio zakonske odredbe na štetu optuženog 

kad je naložio da se bezbjednosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja nastavi nakon 

otpuštanja optuženog [iz zatvora], što je suprotno članu 75 Krivičnog zakona prema kojemu 

obavezno psihijatrijsko liječenje može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali 

u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora. 

… ovaj se sud ne slaže sa tvrdnjom optuženog da bi u njegovom slučaju svrha kažnjavanja bila 

ostvarena uslovnom kaznom, posebno s obzirom na činjenicu da optuženi … nije pokazao 

samokritičnost u odnosu na svoje postupke niti ikakvo kajanje zbog onoga što je izrekao …“ 

10. M.M. je zatvorsku kaznu izdržavao u zatvoru u Varaždinu iz kojeg je pušten 3. jula 2006. Dana 

15. avgusta 2006. ustrijelio je M.T., njihovu kćer V.T. i sebe. Prije pucnjave, susjed M.T. ga je opazio kako 

nosi automatsku pušku i kako ostavlja bicikl u obližnjoj šumi. Susjed je odmah pozvao policiju. Policija 

je na mjesto događaja došla nakon dvadeset minuta, neposredno nakon tragičnoga događaja. 

11. Dana 15. avgusta 2006. policija je obavila informativni razgovor sa susjedom M.T., I.S.-om koji 

je vidio M.M.-a kako se približava kući M.T. neposredno prije kritičnoga događaja. Na zahtjev policije, 

dana 17. avgusta 2006. istražni sudija Županijskog suda u Varaždinu izdao je nalog za pretres stana i 

vozila u vlasništvu izvjesnog M.G.-a za kojega je postojala sumnja da je M.M.-u nabavio oružje. Nalog 

je izvršen istoga dana, ali nije utvrđena veza između M.G.-a i oružja koje je koristio M.M. Istražni 

sudija nije preduzeo nikakve dalje korake u tom predmetu. 

12. Dana 18. avgusta 2006. policija je Državnom tužilaštvu u Čakovcu dostavila izvještaj u kojem 

je iscrpno opisala okolnosti tragičnoga događaja. 

13. Dana 28. novembra 2006. Državno tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu protiv M.M.-a za 

ubistvo M.T. i V.T. zbog toga što je bio mrtav. Nije jasno ko je podnio tu krivičnu prijavu, ali primjerak 

rješenja Državnog tužilaštva poslan je podnosiocima predstavki. Dopisom od istog tog datuma 

Državno tužilaštvo je zatražilo od Policijske uprave međimurske da prikupi sve podatke vezane za 

psihijatrijsko liječenje M.M.-a u zatvoru u Varaždinu. Mjerodavni dio izvještaja koji su 13. decembra 

2006. sastavile zatvorske vlasti zatvora u Varaždinu glasi kako slijedi: 

„M.M. je boravio u pritvoru u zatvoru u Varaždinu od 3. februara do 22. maja 2006. kad je upućen 

na izdržavanje kazne zatvora … koje je prestalo 3. jula 2006. 

Psihijatrijskim vještačenjem M.M.-a, provedenim tokom njegovog boravka u pritvoru, utvrđeno 

je da on pati od mješovitog poremećaja ličnosti koji je posljedica urođene disfunkcije mozga 

i nepovoljnih vaspitnih okolnosti u djetinjstvu. U svom nalazu i mišljenju vještak psihijatar je 

preporučio da mu se odredi obavezno psihijatrijsko liječenje s dominantno psihoterapijskim 

pristupom, a sve s ciljem formiranja konstruktivnijih rješavanja životnih situacija. 

Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bio je predviđen intenzivni tretman koji se sastojao od 

čestih individualnih razgovora, u skladu s pojedinačnim programom izvršavanja kazne zatvora. 

Rijetko je na vlastitu inicijativu dolazio na razgovore, pa je to, radi potreba liječenja, od njega 

zahtijevalo osoblje. … 

Dok je bio u zatvoru, M.M. je bio kod zatvorskog ljekara pet puta, nekad na vlastitu inicijativu, 

a nekad na poziv ljekara. Nije insistirao na psihijatrijskoj terapiji, pa se stoga njegovo liječenje, 

prema preporuci vještaka, temeljilo na intenzivnom psihoterapijskom tretmanu od strane 

osoblja, upravnika zatvora i ostalih koji su s njim razgovarali. Bio je izrazito introvertna osoba, pa 

se njegova stvarna ličnost nije mogla otkriti u pritvorskim i zatvorskim uslovima.“ 

14. Dana 11. decembra 2006. Policijska uprava međimurska obavila je informativni razgovor s 

upravnikom zatvora u Varaždinu, P.L.-om. Mjerodavni dio izvještaja o informativnom razgovoru koji 

52


je sastavljen 2. decembra 2006. glasi kako slijedi: 

„Gore navedeni je upravnik zatvora u Varaždinu i izjavljuje da je pokojni M.M. izdržavao kaznu 

zatvora u zatvoru u Varaždinu od 3. februara do 3. jula 2006. … 

Tokom boravka u zatvoru M.M. je bio psihijatrijski liječen u skladu sa stručnim mišljenjem i 

preporukom. Liječenje se temeljilo na intenzivnom psihoterapijskom tretmanu M.M.-a, koji se 

sastojao od razgovora sa zatvorskim osobljem, njime [to jest, upravnikom zatvora] i zatvorskim 

ljekarem. Tokom liječenja M.M. nije primao niti tražio farmakoterapiju. Utvrđeno je i da je M.M. 

veoma introvertna osoba koja nije željela sarađivati u liječenju. 

Za vrijeme boravka u zatvoru M.M. je bio kod zatvorskog ljekara pet puta u vezi sa određenim 

problemima, odnosno bolestima. 

Uz to tvrdi da ne postoje interni propisi o sprovođenju bezbjednosne mjere i da se sva liječenja 

provode u skladu sa Zakonom o izvršavanju kazne zatvora.“ 

15. Prema navodima Vlade, budući da nisu bili utvrđeni propusti osoba zaduženih za izvršenje 

M.M.-ove zatvorske kazne i bezbjednosne mjere, istraga je zaključena, iako u tom smislu nije 

donesena nikakva formalna odluka. 

16. U zatvorskom zdravstvenom kartonu M.M.-a, koji je dostavila Vlada, nema nikakvih 

informacija o psihijatrijskom ili psihoterapijskom tretmanu. 

17. Dana 6. novembra 2006. podnosioci predstavke podnijeli su Državnome tužilaštvu predlog 

za rješenje svog zahtjeva za nadoknadu nematerijalne štete u vezi sa smrću M.T. i V.T. Naveli su da 

su nadležne vlasti propustile da preduzmu odgovarajuće mjere radi zaštite života M.T. i V.T. te su 

ukazali na manjkavosti istrage o okolnostima njihove smrti. Zatražili su 1.105.000 hrvatskih kuna 

(HRK) na ime nadoknade štete i 13.481 HRK na ime troškova. Nije im odgovoreno. Na osnovu člana 

186(a) Zakona o parničnom postupku, ako takav zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude 

odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnosilac predstavke može podnijeti 

tužbu nadležnom sudu. Podnosioci predstavke nisu podnijeli građansku tužbu. 

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA 

18. Član 21 Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 

124/2000 i 28/2001) glasi kako slijedi: 

“Svako ljudsko biće ima pravo na život.…” 

19. Mjerodavni dio Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine, br. 29/2002) glasi kako 

slijedi: 

Član 38 

“Svako fizičko i pravno lice ima pravo da predloži pokretanje postupka za ocjenu usuglašenosti 

zakona s Ustavom …” 

Član 55 

“(1) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije saglasan s 

Ustavom …” 

20. Mjerodavni dio člana 75 Krivičnog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 110/1997, 

58/1998, 50/2000, 129/2000, 51/2001, 62/2003 i 105/2004) glasi kako slijedi: 

“Bezbjednosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja može se primijeniti samo prema 

počiniocu koji je krivično djelo počinio u stanju smanjene uračunljivosti ako postoji opasnost da 

razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti podsticajno djelovati za izvršenje novog krivičnog 

djela. 

Bezbjednosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja može se pod uslovima iz stava 1 ovoga 

člana primijeniti za vrijeme izvršenja kazne zatvora ili uz zamjenu za kaznu zatvora ili uz uslovnu 

osudu. 

Obavezno psihijatrijsko liječenje traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjeno, ali 

53


54 

u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora … U svim slučajevima obavezno 

psihijatrijsko liječenje ne može trajati duže od tri godine.…” 

21. Mjerodavne odredbe Zakona o krivičnom postupku (Narodne novine, br. 110/1997, 27/1998, 

58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 63/2002, 62/2003 i 115/2006) glase kako slijedi: 

Član 174, stav 2 

“[Kako bi mogao] odlučiti hoće li zahtijevati provođenje istrage … državni tužilac će … zahtijevati 

od policijskih vlasti da prikupe potrebne informacije i preduzmu druge mjere radi otkrivanja … 

počinioca …” 

Član 177 

“Ako postoji osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, 

policijske vlasti dužne su preduzeti potrebne mjere da se pronađe počinilac krivičnog djela, … te 

da prikupe sve informacije koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje krivičnog postupka. …” 

Član 187 

“(1) Istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila 

krivično djelo. 

(2) U istrazi će se prikupiti dokazi i podaci koji su potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se 

podignuti optužnica ili obustaviti postupak …” 

22. Mjerodavne odredbe Zakona o obaveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005) glase 

kako slijedi: 

Član 19 

“(1) Svako fizičko i pravno lice ima pravo na zaštitu svojih ličnih prava pod pretpostavkama 

utvrđenim zakonom. 

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno 

i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost ličnog i porodičnog života, slobodu i 

dr.…” 

Član 1100 

“(1) U slučaju povrede ličnih prava sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja 

opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu nadoknadu, nezavisno od nadoknade imovinske štete, 

a i kad nje nema.…” 

Član 1101 

“(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu 

nadoknadu neimovinske štete imaju članovi njene uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji). 

(2) Takva se nadoknada može dosuditi i braći i sestrama, dje do vima i bakama, unučadi i 

vanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica 

života.…” 

23. Član 13 Zakona o sistemu državne uprave (Narodne novine, br. 75/1993, 48/1999, 15/2000 i 

59/2001) glasi kako slijedi: 

“Štetu koja građaninu, pravnom licu ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom 

tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave … nadoknađuje 

Republika Hrvatska.” 

24. Mjerodavni dio člana 186(a) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 

58/93, 112/99, 88/01 i 177/03) glasi kako slijedi: 

“Osoba koja namjerava da podnese tužbu protiv Republike Hrvatske dužna je da se prije 

podnošenja tužbe obrati nadležnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za mirno rješenje 

spora.… 

Ako zahtjev iz stava 1 ovoga člana ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od


tri mjeseca od njegovog podnošenja, podnosilac predstavke može podnijeti tužbu nadležnom 

sudu.…” 

25. Mjerodavne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, br. 128/1999 i 

190/2003) glase kako slijedi: 

SVRHA IZVRŠAVANJA KAZNE ZATVORA 

Član 2 

“Glavna svrha izvršavanja kazne zatvora jeste, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva 

osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora … njegovo osposobljavanje za život na slobodi 

u skladu sa zakonom i društvenim pravilima.” 

PRIPREMA ZA OTPUŠTANJE I POMOĆ POSLIJE OTPUŠTANJA 

Član 13 

“Kaznionica, odnosno zatvor će tokom izvršavanja kazne zatvora pravovremeno osigurati 

pripremu zatvorenika za otpuštanje u saradnji s ustanovama i drugim pravnim osobama u čijem 

su djelokrugu poslovi pomoći poslije otpusta [iz zatvora].” 

POJEDINAČNI PROGRAM IZVRŠAVANJA KAZNE ZATVORA 

Član 69 

“(1) Pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora (u daljem tekstu: program izvršavanja) 

jeste skup pedagoških, radnih, zdravstvenih, psiholoških i bezbjednosnih radnji i mjera kojima 

se planira izvršavanje kazne zatvora primjereno osobinama i potrebama zatvorenika te vrsti i 

mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora. Program izvršavanja donosi se radi ispunjavanja 

svrhe izvršavanja kazne zatvora iz člana 7 ovoga Zakona. 

(2) Program izvršavanja … donosi upravnik na predlog stručnog tima kaznionice, odnosno zatvora …. 

(3) Program izvršavanja sadrži podatke o: … posebnim postupcima (… psihološka i psihijatrijska 

pomoć, …), posebnim mjerama sigurnosti.…” 

ZAŠTITA ZDRAVLJA 

Član 103 

“(1) Zatvoreniku se osigurava liječenje i redovna briga o tjelesnom i duševnom zdravlju. …” 

26. Član 22 Zakona o državnom tužilaštvu (Narodne novine, 75/1995) glasi kako slijedi: 

“(1) Troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se nadležnom 

državnom tužilaštvu prema propisima o nagradama i nadoknadama za rad advokata. 

(2) Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna.” 

27. Kad je riječ o građanskom postupku za nadoknadu štete, Vlada je dostavila nekoliko odluka 

Vrhovnog suda u kojima on daje mišljenje o odgovornosti države za štetu koju su prouzrokovala 

upravna tijela. 

Mjerodavni djelovi odluke br. Rev 2203/1991-2 od 30. decembra 1991. glase kako slijedi: 

“Naime, konkretnu štetu prouzrokovali su svojim nezakonitim i nepravilnim radom radnici 

OKPD V. - P. odnosno KPD L. time što su dopustili da osuđenik, sklon nasilju kao što je 

spomenuti D.P., pobjegne iz toga doma, umjesto da su ga u tome spriječili pa i sredstvima 

prisile (čl. 175 i 176, st. 1, tač. 4 Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija - “Narodne 

55


56 

novine” br. 21/74 i 39/74). 

Izvršenjem kazne, a posebno kazne zatvora, ostvaruje se svrha kažnjavanja određena zakonom, 

što znači uz ostalo sprečavanje konkretnog učinioca da učini krivično djelo na način da mu 

se ograniči kretanje. U konkretnom slučaju radnici navedenih krivično-popravnih ustanova za 

koje snosi odgovornost tužena država, propustili su to da učine u odnosu na osuđenika koji je 

izvršenjem predmetnog štetnog događaja ponovio čin nasilja kako je učinio (u težem obliku) 

i prilikom izvršenja krivičnog djela zbog kojeg je osuđen i zbog kojeg se nalazio na izdržavanju 

kazne zatvora … Da se radi o društveno opasnoj osobi koju je posebno u ovom slučaju trebalo 

spriječiti u vršenju krivičnih djela držanjem u zatvoru proizlazi ne samo iz činjenice da je učinio 

krivično djelo razbojništva, već i iz činjenice da je nasilničkom djelatnošću pored tužioca oštetio i 

brojne druge osobe za vrijeme trajanja njegovog bjekstva iz zatvora. Treba dodati da na to upućuje 

i njegova ranija osuđivanost … 

Stoga u konkretnom slučaju postoji pravno relevantna uzročna veza između nezakonitog 

i nepravilnog rada tijela tužene države te bijega i štetne posljedice … a što sve dovodi do 

odgovornosti tužene države.” 

Mjerodavni dio odluke br. Rev 186/04-2 od 10. januara 2006. glasi kako slijedi: 

“Po odredbi čl. 13 Zakona o sastavu državne uprave (“Narodne novine”, broj 75/93, 48/99, 15/00 

i 59/01) Republika Hrvatska dužna je nadoknaditi štetu koja građaninu, pravnom licu ili drugoj 

osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne 

samouprave i uprave …. 

Da bi određeno propuštanje ili postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu 

predstavljalo nezakoniti rad … potrebno je i postojanje volje ili pristanka da se time oštete prava i 

interesi trećega.” 

28. Podnosioci zakona dostavili su nekoliko odluka Vrhovnoga suda koje se tiču istoga pitanja. 

Mjerodavni dio odluke br. Rev 713/1998-2 od 13. septembra 2000. glasi kako slijedi: 

“Da bi određeno propuštanje primjene ili postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili 

opštem aktu predstavljalo nezakonit rad, odnosno da bi određeno nečinjenje ili činjenje suprotno 

uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti predstavljalo nepravilan rad, potrebno 

je i postojanje volje ili pristanka da se time oštete prava i interesi trećega.” 

Mjerodavni dio odluke br. Rev 218/04-2 od 27. oktobra 2004. glasi kako slijedi: 

“Dakle, da bi tužioci kao oštećenici mogli osnovano zahtijevati nadoknadu štete od Republike 

Hrvatske, moraju se ostvariti propisane pretpostavke, a te su da je šteta posljedica nezakonitog 

ili nepravilnog rada osobe ili tijela koje obavlja tu službu ili djelatnost. Pri tome se nezakonit rad 

ispoljava kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu ili propuštanje da 

se zakon, drugi propis ili opšti akt primijeni, s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta. 

Nepravilan rad ispoljava se kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom 

načinu obavljanja djelatnosti, a može se zaključiti o postojanju volje ili pristanka da se time 

oštete prava i interesi trećega.” 

Mjerodavni dio odluke br. Rev 730/04-2 od 16. novembra 2005. glasi kako slijedi: 

“… da se nezakonit rad ispoljava kao postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih 

odredbi s voljom ili pristankom da se trećem nanese šteta, a nepravilan rad je činjenje ili nečinjenje 

suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. … Teret dokaza bio je na 

tužiocu. …. Tužilac, koji tvrdi da mu je nastala šteta, bio je, dakle, dužan da dokaže postojanje štete, 

štetnu radnju tužene (u ovom slučaju nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave u smislu čl. 13 

Zakona o sistemu državne uprave) i uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete.” 

Mjerodavni dio odluke br. Rev 257/06-2 od 18. maja 2006. glasi kako slijedi:


“Smisao odredbe čl. 13 Zakona o sistemu državne uprave je ta, da država odgovara za štetu u slučaju 

kad bi bila riječ o svjesnom postupanju suprotno zakonu s voljom da se nekome nanese šteta.” 

PRAVO 

I NAVODNA POVREDA ČLANA 2 KONVENCIJE 

29. Podnosioci predstavke podnijeli su dva prigovora na osnovu člana 2 Konvencije. Kao prvo, 

prigovorili su da je država propustila da ispuni svoje pozitivne obaveze da spriječi smrt M.T. i V.T. i, kao 

drugo, da država nije sprovela temeljnu istragu o mogućoj odgovornosti svojih službenika za smrt M.T. 

i V.T. 

Član 2 

Konvencije glasi kako slijedi: 

“1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Niko ne smije biti namjerno lišen života osim 

u izvršenju sudske presude na smrtnu kaznu za krivična djela za koje je ta kazna predviđena 

zakonom. 

2. Nije u suprotnosti s odredbama ovog člana lišenje života proizašlo iz upotrebe sile koja je bila 

nužno potrebna: 

a) pri odbrani bilo koje osobe od protivpravnog nasilja; 

b) pri zakonitom hapšenju ili pri sprečavanju bijega osobe zakonito lišene slobode; 

c) radi suzbijanja pobune ili ustanka u skladu sa zakonom.» 

A. Dopuštenost 

1. Tvrdnje stranaka 

30. Vlada je ustvrdila da su podnosioci predstavke imali na raspolaganju nekoliko pravnih 

sredstava koje su propustili iscrpiti. Kao prvo, nisu podnijeli krivičnu prijavu protiv osobe koju 

su smatrali odgovornom za smrt M.T. i V.T., što bi im omogućilo da predlože izvođenje dokaza i 

provedbu istražnih mjera. Da su to učinili, nadležno državno tužilaštvo bi po njihovoj krivičnoj prijavi 

donijelo obrazloženo rješenje. Čak i kad bi krivična prijava bila odbačena, podnosioci predstavke bi 

tada imali mogućnost da sami nastave krivično gonjenje. 

31. Kao drugo, podnosioci predstavke mogli su podnijeti građansku tužbu za nadoknadu štete 

protiv države na osnovu članova 1100 i 1101 Zakona o obaveznim odnosima, kao i na osnovu 

Konvencije koja je u Hrvatskoj neposredno primjenljiva. 

32. I na kraju, činjenica da odgovornost države postoji samo ako se dokaže uzročna veza između 

štetne radnje i nanesene štete predstavlja univerzalno prihvaćeno načelo odgovornosti za štetu koje 

nije specifičnost hrvatskoga pravnog sistema. 

33. Podnosioci ustvrdili su da prema domaćem pravu treći i četvrti podnosilac i peta 

podnositeljka nemaju pravo da traže nadoknadu štete za smrt V.T. Građanska tužba protiv države 

za nadoknadu štete, koja je postojala kao mogućnost za sve podnosioce u odnosu na smrt M.T. te 

za prvog podnosioca zahtjeva i drugu podnositeljku u odnosu na smrt V.T., nije imala izgleda za 

uspjeh. Naime, bilo bi nemoguće dokazati da su ispunjeni uslovi koje je utvrdio Vrhovni sud, a to 

je da su radnje nadležnih vlasti bile nezakonite i da su oni postupali s namjerom prouzrokovanja 

štete trećim osobama ili barem da su pristali na takav ishod. Nadalje, da su izgubili spor, morali bi 

platiti troškove zastupanja države u postupku od strane Državnog tužilaštva, koje je imalo pravo na 

nagradu prema odredbama Advokatske tarife. Prema standardima sudske prakse Vrhovnog suda, 

podnosioci mogli su tražiti nadoknadu štete u iznosu od oko 800.000 HRK. Budući da bi se troškovi 

57


zastupanja države odredili prema vrijednosti spora, oni bi iznosili oko 80.000 HRK. To znači da bi 

premašili zajednički godišnji dohodak podnosioca zahtjeva, koji je iznosio oko 14.000 HRK, budući 

da je jedini član njihovoga domaćinstva koji je ostvarivao dohodak bio prvi podnosilac zahtjeva. 

S obzirom na činjenicu da njihov mogući zahtjev za nadoknadu štete nije imao izgleda za uspjeh, 

postojao je vrlo visok rizik da bi morali platiti troškove zastupanja Državnog tužilaštva kojih nisu 

imali pravo ds budu oslobođeni. Plaćanje tih troškova bi ih finansijski uništilo, što je bio razlog zbog 

kojeg nisu podnijeli građansku tužbu protiv države. 

34. U odnosu na Vladin prigovor da su trebali podnijeti krivičnu prijavu protiv osoba koje 

su smatrali odgovornima za smrt svojih bliskih srodnika, podnosioci predstavke ustvrdili su 

da su sve informacije koje su im bile poznate bile poznate i mjerodavnim državnim vlastima 

i da su u tim okolnostima vlasti trebale preduzeti odgovarajuće korake u svrhu istrage smrti 

M.T. i V.T. 

58 

2. Ocjena Suda 

35. Sud ističe da je svrha člana 35 da se državama ugovornicama da prilika da spriječe ili isprave 

povrede za koje se navodi da su ih počinile, prije nego se ti navodi iznesu pred institucije Konvencije. 

Dakle, države su oslobođene od obaveze da za svoje postupke odgovaraju pred međunarodnim 

tijelom prije nego što su imale priliku da isprave stvari kroz svoje pravne sisteme. Pravilo iscrpljenja 

domaćih pravnih sredstava iz člana 35 Konvencije nalaže da podnosilac predstavke treba da ima 

redovni put do onih pravnih sredstava koja se odnose na navodne povrede i koja su istovremeno 

dostupna i dovoljna. Postojanje takvih pravnih sredstava mora biti dovoljno izvjesno ne samo u 

teoriji, već i u praksi, a ako to nije tako, tada će tim pravnim sredstvima nedostajati potrebna 

dostupnost i efikasnost; na tuženoj državi je da utvrdi da su ti uslovi ispunjeni (vidi Selmouni v. 

France [GC], br. 25803/94, §§ 74 i 75, ECHR 1999‐V). 

36. Član 35 predviđa podjelu tereta dokazivanja. Vlada koja se poziva na neiscrpljenje domaćih 

pravnih sredstava dužna je da uvjeri Sud da je pravno sredstvo bilo djelotvorno i raspoloživo u 

teoriji i praksi u relevantno vrijeme, drugim riječima, da je bilo dostupno, da je moglo pružiti 

pravnu zaštitu u odnosu na prigovore podnosioca predstavke, te da je davalo razumne izglede 

za uspjeh (vidi Akdivar and Others v. Turkey, 16. septembra 1996, Reports of Judgments and 

Decisions 1996‐IV, § 68). 

37. Sud ističe da se prilikom primjene ovoga pravila mora na odgovarajući način uzeti u 

obzir kontekst. U tom je smislu potvrdio da se član 35 mora primijeniti s određenim stepenom 

fleksibilnosti i bez prekomjernoga formalizma (vidi Cardot v. France, 19. ožujka 1991, serija A br. 

200, § 34). Potvrdio je i da pravilo iscrpljenja pravnih sredstava nije apsolutno, a nije ni podobno 

za automatsku primjenu; kad se preispituje je li ono bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir posebne 

okolnosti dotičnog predmeta (vidi Van Oosterwijck v. Belgium, 6. novembra 1980, serija A br. 40, 

§ 35). To znači da, između ostalog, Sud mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih 

pravnih sredstava u pravnom sistemu dotične ugovorne stranke, već i opšti pravni i politički kontekst 

u kojemu oni funkcionišu, te lične okolnosti podnosioca zahtjeva (vidi Akdivar and Others, naprijed 

citirano, § 69140). 

38. U odnosu na materijalni prigovor da država, suprotno članu 2, nije preduzela odgovarajuće 

pozitivne mjere radi zaštite života osobe, mogućnost ostvarenja nadoknade štete za smrt osobe 

će uopšteno i u uobičajenim okolnostima predstavljati primjerenu i dovoljnu satisfakciju (vidi, E. 

and Others v. the United Kingdom, br. 33218/96, § 110 i, mutatis mutandis, Caraher v. the United 

Kingdom (dec.), br. 24520/94, ECHR 2000‐I). 

39. Sud na početku primjećuje da novodoneseni članovi 1100 i 1101 Zakona o obaveznim 

odnosima, koji je stupio na snagu 1. januara 2006, pružaju mogućnost traženja nadoknade štete u 

vezi sa smrću bračnog druga, djeteta ili roditelja, te da se nadoknada štete može dosuditi i braći i


sestrama, djedu i baki, unučadi te vanbračnom drugu ako je između njih i umrlog postojala trajnija 

zajednica života. Sud stoga utvrđuje da prema domaćem pravu, treći i četvrti podnosilac, kao njezini 

ujaci, i peta podnositeljka, kao njezina teta, nemaju pravo na nadoknadu štete zbog ubojstva V.T. Iz 

toga slijedi da se Vladin prigovor u odnosu na trećeg i četvrtog podnosioca i petu podnositeljku u 

vezi sa smrću V.T. mora odbiti. 

40. Kad je riječ o pravu prvog podnosioca i druge podnositeljke na nadoknadu štete za smrt M.T. 

i V.T., te pravu trećeg i četvrtog podnosioca i pete podnositeljke na nadoknadu štete za smrt M.T., 

Sud primjećuje da članovi 1100 i 1101 Zakona o obaveznim odnosima zaista predstavljaju pravnu 

osnovu za traženje nadoknade štete od države. Sud će sada ispitati je li Vlada dokazala da građanska 

tužba za nadoknadu štete protiv države predstavlja pravno sredstvo koje je potrebno iscrpiti u 

okolnostima ovoga predmeta. 

41. Sud primjećuje da nakon što je M.M. ubio M.T. i V.T. nije utvrđena odgovornost državnih 

službenika uključenih u slučaj u odnosu na dužnost mjerodavnih vlasti da zaštite živote žrtava. U 

tim bi se okolnostima moglo reći da građanska tužba za nadoknadu štete protiv države nema puno 

izgleda za uspjeh, osobito s obzirom na zahtjev iz domaćeg prava i prakse da odgovornost države 

postoji samo u slučaju nezakonitog postupanja od strane tijela vlasti ili nezakonitog propusta i 

namjere tijela vlasti da prouzrokuje štetu trećoj osobi ili prihvatanja takvog ishoda. 

42. Međutim, nezavisno od izgleda za uspjeh moguće građanske tužbe o zakonitosti postupanja 

mjerodavnih vlasti, Sud primjećuje da, bilo kako bilo, ono o čemu je ovdje riječ nije pitanje jesu 

li vlasti postupale zakonito, odnosno je li uopšte postojala pojedinačna odgovornost državnog 

službenika po bilo kom osnovu. Puno šire od toga, središnje pitanje u ovome predmetu jesu navodne 

manjkavosti domaćeg sistema zaštite života ljudi od postupaka opasnih kriminalaca koji su kao 

takvi utvrđeni od strane mjerodavnih vlasti i postupanja prema takvim pojedincima, uključujući i 

pravni okvir u kojem nadležne vlasti treba da djeluju i predviđene mehanizme. U vezi s time, Sud 

primjećuje da Vlada nije dokazala da su se ta pitanja, a osobito prigovori podnosioca predstavke na 

osnovu člana 2 Konvencije koji se odnose na manjkavosti domaćega prava i prakse prije smrti M.T. i 

V.T., mogla ispitati i u jednome od postupaka na koji se pozvala. 

43. Što se tiče Vladine tvrdnje da su nakon ubistva M.T. i V.T. podnosioci predstavke mogli podnijeti 

i krivičnu prijavu, Sud primjećuje da je korak u tom smjeru preduzeo istražni sudija Županijskog suda 

u Varaždinu kad je 17. avgusta 2006. naložio pretragu stana i vozila izvjesnog M.G. koji se sumnjičio da 

je M.M.-u nabavio oružje, kao i Državno tužilaštvo u Čakovcu kad je 28. novembra 2006. od Policijske 

uprave međimurske zatražilo da prikupi sve podatke o psihijatrijskom liječenju M.M.-a dok je služio 

kaznu zatvoru. Ti koraci, međutim, nisu doveli do pokretanja krivičnog ili nekog drugog postupka 

protiv bilo koje od uključenih osoba. Sud ne vidi na koji bi način još jedna krivična prijava o tim istim 

pitanjima, da su je podnosioci podnijeli, mogla dovesti do drukčijega ishoda. U vezi s time, Sud ponavlja 

da, u predmetima koji se odnose na smrt u okolnostima iz kojih bi mogla proizići odgovornost države, 

vlasti moraju djelovati na vlastitu inicijativu čim saznaju za dotičnu stvar. One to ne mogu prepustiti 

inicijativi rodbine bilo u smislu podnošenja formalne prijave ili u smislu preuzimanja odgovornosti za 

vođenje ikakvog istražnog postupka (vidi, na primjer, McKerr v. the United Kingdom, br. 28883/95, § 

111, ECHR 2001-III, i Slimani v. France, br. 57671/00, § 29, ECHR 2004‐IX (izvodi)). 

44. Iz toga slijedi da se pravna sredstva što ih je Vlada predložila nisu morala iscrpiti. U donošenju 

tog zaključka Sud je uzeo u obzir posebne okolnosti ovoga predmeta, kao i činjenicu da je dovedeno u 

pitanje jedno od temeljnih prava, a to je pravo na život (vidi, između drugih izvora prava, McCann and 

Others v. the United Kingdom, 27. rujna 1995, serija A br. 324, § 147) i da je svrha Konvencije jamčiti 

prava koja nisu teorijska ili iluzorna, već su praktična i djelotvorna (vidi, na primjer, Matthews v. the 

United Kingdom [GC], br. 24833/94, § 34, ECHR 1999-I). Vladin prigovor se, prema tome, treba odbiti. 

45. Sud utvrđuje da ovaj dio predstavke nije očigledno neosnovan u smislu člana 35 stava 3 

Konvencije. Uz to utvrđuje i da nije nedopušten ni po kom drugom osnovu. Stoga se mora proglasiti 

dopuštenim. 

59


60 

B. Osnovanost 


46. Podnosioci predstavke prigovorili su da država nije ispunila svoju pozitivnu obavezu jer, iako 

je vlastima bilo dobro poznato da su M.M.-ove prijetnje upućene M.T. i V.T. ozbiljne, nisu naložili i 

sproveli pretres njegovog stana i vozila tokom prvog krivičnog postupka koji se vodio protiv njega, 

a u kojem je bio optužen za ozbiljne prijetnje upućene M.T. i V.T. Podnosioci ustvrdili su da, prije 

nego što je M.M. pušten iz zatvora, mjerodavne vlasti nisu pravilno provodile njegovo psihijatrijsko 

liječenje niti su procijenile njegovo duševno stanje i vjerojatnost da će izvršiti svoje prijetnje. Ukazali 

su na nedostatke propisa o izvršenju kazne zatvora i ustvrdili da je domaće pravo manjkavo jer se 

optuženi koji je proglašen krivim za krivično djelo može podvrgnuti psihijatrijskom liječenju samo 

za vrijeme trajanja kazne zatvora. Podnosioci prigovorili su i da domaće vlasti nisu sprovele propisnu 

i temeljnu istragu o mogućoj odgovornosti države za smrt njihovih bliskih srodnika. 

47. Vlada je ustvrdila da su domaće vlasti prijetnje M.M.-a shvatile ozbiljno i da je iz tog razloga 

zadržan u pritvoru gdje se nalazio tokom cijeloga suđenja. Osuđen je na kaznu zatvora srazmjernu 

težini osude za krivično djelo koje spada u granica koje je zakon postavio za krivično djelo za koje 

je bio optužen. Nadalje, psihijatrijsko liječenje mu je određeno tokom trajanja kazne zatvora, kako 

predviđa domaće pravo. 

48. Što se tiče njihove procesne obaveze u smislu člana 2, Vlada je ustvrdila da je nadležno državno 

tužilaštvo naložilo policiji da prikupi relevantne podatke o smrti M.T. i V.T.. Policija je, između ostalog, 

obavila informativni razgovor sa upravnikom zatvora iz kojeg je vidljivo na koji se način sprovodila 

mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja. Državno tužilaštvo nije utvrdilo da je bilo ikakvih propusta 

od strane zatvorskih vlasti koji bi predstavljali krivično djelo. Što se tiče njihovoga učešća u istrazi, 

podnosioci nisu podnijeli posebnu krivičnu prijavu i nisu dokazali da su ikada zatražili informacije 

o istrazi. 


(a) Materijalnopravni aspekt člana 2 Konvencije 

(I) Opšta načela 

49. Sud ponavlja da član 2 nalaže državi da preduzme odgovarajuće mjere kako bi zaštitila 

živote osoba pod njenom jurisdikcijom (vidi L.C.B. v. the United Kingdom, 9. juna 1998., Reports 

of Judgments and Decisions 1998-III, § 36). To uključuje primarnu dužnost države da osigura 

pravo na život donošenjem djelotvornih krivičnopravnih odredbi koje će odvraćati od počinjenja 

krivičnih djela protiv osobe, popraćenih mehanizmima za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje 

povreda tih odredbi (vidi Nachova and Others v. Bulgaria [GC], br. 43577/98 i 43579/98, § 160, 

ECHR 2005-VII). 

50. To se u odgovarajućim okolnostima proširuje i na pozitivnu obavezu vlasti da preduzmu 

preventivne operativne mjere radi zaštite pojedinca čiji je život ugrožen kriminalnim radnjama 

drugog pojedinca. S obzirom na poteškoće vezane za održavanje mira i reda u savremenim 

društvima, nepredvidljivost ljudskoga ponašanja i operativne odluke koje se moraju donijeti u 

smislu prioriteta i resursa, Sud pazi i da, prilikom razmatranja pozitivnih obaveza, član 2 ne tumači na 

način da vlastima nametne nemoguć ili nesrazmjeran teret (vidi Osman v. the United Kingdom, 28. 

oktobra 1998, Reports of Judgments and Decisions 1998‐VIII, § 116). Prema tome, vlasti ne mogu u 

slučaju svakog navodnog rizika za život podlijegati zahtjevu iz Konvencije u vezi sa preduzimanjem 

operativnih mjera radi sprečavanja ostvarenja tog rizika.


51. Pozitivna obaveza će nastati kad se utvrdi da su vlasti znale ili da su u to vrijeme trebale znati 

za postojanje stvarnog i neposrednog rizika za život identifikovane osobe zbog kriminalnih radnji 

treće osobe, te da su propustile da preduzmu mjere u okviru svojih ovlašćenja za koje se, prema 

razumnom prosuđivanju, moglo očekivati da će spriječiti taj rizik (vidi Osman, naprijed citirano, § 

116; Paul and Audrey Edwards v. the United Kingdom, br. 46477/99, § 55, ECHR 2002-III; te Bromiley 

v. the United Kingdom (dec.), br. 33747/96, 23. novembra 1999). 

(II) Primjena tih načela na ovaj predmet 

52. Sud je prvo ispitao jesu li mjerodavne vlasti znale, odnosno jesu li trebale znati za to da M.M. 

predstavlja rizik za živote M.T. i V.T. Sud primjećuje da je nadležno državno tužilaštvo pokrenulo 

krivični postupak protiv M.M. zbog ozbiljnih prijetnji upućenih M.T. i V.T., koji je imao za posljedicu 

proglašenje M.M.-a krivim prema optužnici i njegovom osudom na kaznu zatvora od pet mjeseci. 

Domaći su sudovi utvrdili da je M.M. upućivao prijetnje M.T. i V.T. kroz duže vremensko razdoblje, 

to jest, od jula do decembra 2005. Utvrdili su i da se on nije suzdržao od ponavljanja tih prijetnji 

pred zaposlenima Centra za socijalno staranje u Čakovcu i policijom, uključujući i njegovu najavu 

da će M.T. i V.T. raznijeti bombom na prvi rođendan V.T. 1. marta 2006. U više navrata je tvrdio da 

ima bombu, a mogao je isto tako imati i drugo oružje. Da su domaće vlasti te prijetnje smatrale 

ozbiljnim prijetnjama dokazuje i činjenica da je M.M. osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora. Nadalje, 

psihijatrijskim vještačenjem M.M.-a, obavljenim u toku krivičnoga postupka, utvrđeno je da on pati 

od mješovitog poremećaja ličnosti i da mu je potrebno obavezno psihijatrijsko liječenje kako bi 

razvio sposobnosti za konstruktivnije rješavanje teških životnih situacija. Utvrđeno je i da postoji 

opasnost od ponavljanja istih ili sličnih krivičnih djela, što je, kako se čini, od presudnog značaja u 

ovom predmetu. 

53. Naprijed iznesene tvrdnje domaćih sudova i zaključci psihijatrijskoga vještačenja 

nedvosmisleno ukazuju na to da su domaće vlasti znale da su prijetnje oduzimanjem života M.T. i 

V.T. ozbiljne i da treba preduzeti sve razumne mjere kako bi ih zaštitile od tih prijetnji. Sud će sada 

ispitati jesu li mjerodavne vlasti preduzele sve razumne mjere u okolnostima ovoga predmeta radi 

zaštite života M.T. i V.T. 

54. Sud prvo primjećuje da, iako je M.M. u nekoliko navrata spomenuo da ima bombu, a mogao 

je isto tako imati i drugo oružje, tokom prvog krivičnog postupka protiv njega nije naložena pretraga 

njegovoga stana i vozila. Takva pretraga nije naložena niti izvršena uprkos tome što su mjerodavne 

vlasti znale za njegove naprijed spomenute izjave već 4. januara 2006, kad je Centar za socijalno 

staranje u Čakovcu Policijskoj upravi međimurskoj podnio izvještaj s takvim navodima. 

55. Nadalje, Sud primjećuje da je u psihijatrijskom izvještaju sastavljenom za potrebe 

krivičnoga postupka protiv M.M.-a naglašena potreba za njegovim kontinuiranim psihijatrijskim 

liječenjem, kako bi mu se pomoglo da razvije sposobnosti za konstruktivnije rješavanje teških 

životnih situacija. Kad je odluka o određivanju psihijatrijskog liječenja postala pravosnažna i 

izvršna nakon donošenja presude žalbenoga suda 28. aprila 2006, M.M. je u pritvoru već proveo 

dva mjeseca i dvadeset pet dana. Budući da je bio osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci, 

njegovo psihijatrijsko liječenje do puštanja iz zatvora moglo je trajati samo dva mjeseca i 

pet dana. Sud smatra da psihički problemi M.M.-a, s obzirom na njihovu težinu utvrđenu 

psihijatrijskim vještačenjem tokom krivičnoga postupka protiv njega, teško da su se uopšte 

mogli riješiti u tako kratkome roku. 

56. Osim toga, Vlada nije dokazala da je obavezno psihijatrijsko liječenje određeno u odnosu na 

M.M.-a tokom njegovoga boravka u zatvoru uistinu i pravilno sprovedeno. Dostavljeni dokumenti 

pokazuju da se liječenje M.M.-a u zatvoru sastojalo od razgovora sa zatvorskim osobljem od kojih 

niko nije bio psihijatar. Nadalje, Vlada nije dokazala da je upravnik zatvora u Varaždinu donio 

pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora kako propisuje član 69 Zakona o izvršavanju kazne 

61


zatvora. Takav pojedinačni program u odnosu na M.M.-a ima još veću važnost ako se uzme u obzir 

činjenica da su mu domaći sudovi kaznu zatvora izrekli zajedno s tako značajnom mjerom kao što 

je obavezno psihijatrijsko liječenje zbog ozbiljnih prijetnji smrću koje je upućivao, a sve to kako 

bi mu se pomoglo da razvije sposobnosti za konstruktivnije rješavanje teških životnih situacija. 

57. Sud nadalje primjećuje da je propis koji uređuje sprovođenje mjere obaveznog 

psihijatrijskog liječenja, to jest, mjerodavne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, vrlo 

uopšten. Prema mišljenju Suda, ovaj predmet dokazuje da takva uopštena pravila ne rješavaju 

na odgovarajući način pitanje sprovođenja mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja kao 

bezbjednosne mjere, u cijelosti prepuštajući slobodnoj ocjeni zatvorskih vlasti odluku o tome 

kako treba postupiti. Međutim, Sud smatra da takvi propisi trebaju biti dovoljno podrobni kako bi 

se mogla pravilno ostvariti svrha krivičnih sankcija. U ovom predmetu ni mjerodavni propis, a ni 

sudska presuda kojom je M.M.-u određeno obavezno psihijatrijsko liječenje nisu pružili dovoljno 

pojedinosti o sprovođenju tog liječenja. 

58. Budući da M.M. u zatvoru nije odgovarajuće psihijatrijski liječen, tako nije učinjena ni ocjena 

njegovoga stanja neposredno prije nego što je pušten iz zatvora, kako bi se procijenilo koliki je rizik 

da će kad se nađe na slobodi izvršiti svoje prijašnje prijetnje o lišavanju života M.T. i V.T. Sud takav 

propust smatra osobito upadljivim s obzirom na to da su sudovi njegove prijetnje uzeli ozbiljno i 

da je u prethodnom psihijatrijskom izvještaju izričito navedeno da postoji velika vjerojatnoća da bi 

mogao ponoviti ista ili slična krivična djela. U vezi s time, Sud primjećuje da je žalbeni sud u svojoj 

presudi od 28. aprila 2006. utvrdio da M.M. nije pokazao samokritičnost u vezi sa svojim postupcima, 

a niti kajanje zbog onoga što je rekao. Nadalje, Sud primjećuje da je M.M. u nekoliko navrata rekao 

da je imao namjeru da ubije M.T. i V.T. na prvi rođendan V.T. 1. marta 2006. S obzirom na činjenicu da 

je M.M. taj dan proveo u zatvoru, čini se da je tim više bilo potrebno izvršiti novu procjenu prijetnje 

koju je predstavljao za živote M.T. i V.T. prije njegovog puštanja iz zatvora. 

59. Sud primjećuje i da je prvostepeni sud M.M.-u odredio mjeru obaveznog psihijatrijskog 

liječenja tokom boravka u zatvoru, a po potrebi i nakon toga, prema preporuci psihijatra (vidi 

stav 7 ove presude). Međutim, žalbeni sud je tu mjeru skratio na trajanje kazne zatvora, jer prema 

hrvatskome pravu ne postoji mogućnost produženja obaveznog psihijatrijskog liječenja nakon 

odsluženja kazne zatvora za one kojima je takvo liječenje potrebno. 

60. S obzirom na naprijed izneseno, Sud smatra da nisu preduzete odgovarajuće mjere kako bi 

se smanjila vjerojatnoća da M.M. ostvari svoje prijetnje nakon puštanja iz zatvora (vidi Osman v. the 

United Kingdom, naprijed citirano, § 116). 

61. Naprijed utvrđene činjenice ovoga predmeta dovoljne su da na temelju njih Sud može 

utvrditi povredu materijalnopravnog aspekta člana 2 Konvencije zbog propusta mjerodavnih 

domaćih vlasti da preduzmu sve potrebne i razumne mjere u okolnostima ovoga predmeta da 

zaštite živote M.T. i V.T. 

62 

(b) Postupovni aspekt člana 2 Konvencije 

62. Sud ponavlja da obaveza zaštite života u smislu člana 2 Konvencije nalaže postojanje 

nekog oblika djelotvorne službene istrage kada je smrt pojedinca bila posljedica upotrebe 

sile, bilo od strane državnih službenika ili privatnih osoba (vidi, mutatis mutandis, McCann and 

Others v. the United Kingdom, naprijed citirano, § 161, te Kaya, naprijed citirano, str. 329, § 105). 

Osnovna svrha takve istrage je da osigura djelotvorno sprovođenje domaćih zakona kojima se 

štiti pravo na život (vidi, mutatis mutandis, Paul and Audrey Edwards, naprijed citirano, § 69). 

Vlasti moraju preduzeti razumne mjere koje su im na raspolaganju kako bi osigurale dokaze koji 

se odnose na incident. Bilo kakav propust u istrazi koji dovodi u pitanje mogućnost utvrđivanja 

uzroka smrti ili identifikaciju osobe ili osoba koje su odgovorne dovešće do rizika povrede 

tih standarda. Za koji god da se način postupanja odluče, vlasti moraju djelovati na vlastitu


inicijativu čim saznaju za dotičnu stvar (vidi, na primjer, mutatis mutandis, Ilhan v. Turkey [GC], 

br. 22277/93, ECHR 2000-VII, § 63). 

63. U ovom predmetu je od početka bilo jasno da je počinilac djela o kojima je riječ bilo 

privatno lice, M.M., i njegova odgovornost u tom smislu nikada nije dovedena u pitanje. Međutim, 

M.M. se ubio, pa je stoga svaka dalja primjena mehanizama krivičnoga prava u odnosu na njega 

bila beskorisna. 

64. Sada još preostaje da se utvrdi da li je u okolnostima ovog predmeta država imala dodatnu 

pozitivnu obavezu da ispita krivičnu odgovornost bilo kojega od državnih službenika uključenih u 

taj slučaj. Sud prvo ponavlja jer, iako se pravo na krivično gonjenje ili osudu treće stranke za krivično 

djelo ne može nezavisno ostvarivati (vidi Perez v. France [GC], br. 47287/99, § 70, ECHR 2004-I), 

Sud je u više navrata izjavio da djelotvorni pravosudni sistem, prema zahtjevima člana 2 može, a 

u određenim okolnostima i mora, podrazumijevati mogućnost uticanja krivičnopravnoj zaštiti. 

Međutim, ako povreda prava na život ili tjelesni integritet nije prouzrokovana namjerno, pozitivna 

obaveza uspostave djelotvornog pravosudnog sistema u smislu člana 2 ne mora u svakom slučaju 

nužno zahtijevati osiguranje pravnog sredstva u krivičnom pravu. Sud je već presudio da se na 

konkretnom području liječničkog nemara obaveza, na primjer, može smatrati ispunjenom i ako u 

pravnom sistemu žrtve imaju pravno sredstvo pred građanskim sudovima, bilo samostalno ili u vezi 

s pravnim sredstvom pred krivičnim sudovima, koje omogućuje utvrđivanje odgovornosti dotičnih 

ljekara i dobijanje odgovarajuće nadoknade u građanskom postupku, poput naloga za isplatu 

odštete ili objavu odluke. Mogu se predvidjeti i stegovne mjere (vidi Vo v. France [GC], br. 53924/00, 

§ 90, ECHR 2004‐VIII; Calvelli and Ciglio v. Italy [GC], br. 32967/96, § 51, ECHR 2002‐I; Lazzarini and 

Ghiacci v. Italy (dec.), br. 53749/00, 7. novembra 2002; Mastromatteo v. Italy [GC], br. 37703/97, § 

90, ECHR 2002-VIII te Tarariyeva v. Russia, br. 4353/03, § 75, ECHR 2006‐... (izvodi)). Isto bi se trebalo 

odnositi i na moguću odgovornost državnih službenika za smrt koja je nastupila zbog njihovoga 

nemara. Međutim, u prigovoru podnosioca zahtjeva u odnosu na materijalnopravni aspekt člana 2 

Konvencije nije riječ o tome je li bilo pojedinačne odgovornosti državnog službenika po bilo kojoj 

osnovi. Sud smatra da je glavni prigovor usmjeren na manjkavosti državnog sistema zaštite života 

ljudi od postupaka opasnih kriminalaca koji su kao takvi prepoznati od strane mjerodavnih vlasti i 

postupanja prema takvim pojedincima, uključujući i pravni okvir u kojemu nadležne vlasti trebaju 

da djeluju i predviđene mehanizm 

65. S obzirom na prirodu prigovora podnosilaca predstavke u odnosu na materijalnopravni 

aspekt člana 2 Konvencije i utvrđenja Suda u tom pogledu, koja upućuje na to da su postupci o 

kojima je riječ bili svakako nedovoljni sa stanovišta materijalnopravnog aspekta člana 2, Sud smatra 

da nema potrebe da se odvojeno ispituje prigovor podnosilaca u odnosu na proceduralni aspekt 


II. NAVODNA POVREDA ČLANA 13 KONVENCIJE 

66. Podnosioci predstavke uz to su prigovorili i da nisu imali na raspolaganju djelotvorno pravno 

sredstvo u odnosu na svoje prigovore u smislu člana 2. Pozvali su se na član 13 Konvencije koji glasi 

kako slijedi: 

“Svako čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na 

djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu 

počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.” 


67. Sud utvrđuje da ovaj prigovor nije očigledno neosnovan u smislu člana 35 stava 3 Konvencije. 

Uz to utvrđuje da nije nedopušten ni po kom drugom osnovu. Stoga se mora proglasiti dopuštenim. 

63


64 

B. Osnovanost 

68. Vlada je ustvrdila da su podnosioci mogli zatražiti istragu o smrti M.T. i V.T. u okviru krivičnog 

postupka, te da su mogli podnijeti i građansku tužbu na osnovu članova 1100 i 1101 Zakona o 

obaveznim odnosima. 

69. U odgovoru na Vladino izjašnjenje, podnosioci ustvrdili su da nije bilo potrebe da oni 

podnose posebnu krivičnu prijavu jer su vlasti znale za sve činjenice vezane za smrt M.T. i V.T. Kad 

je riječ o pravnom sredstvu u građanskom postupku na koje se poziva Vlada, ustvrdili su da im ono 

nije bilo dostupno. 

70. Sud na početku primjećuje da je prigovor podnosilaca na osnovu člana 13 Konvencije 

povezan s njihova dva prigovora na osnovu člana 2 Konvencije (vidi stav 29 ove presude). Sud će u 

nastavku zasebno ispitati ta dva aspekta navodne povrede člana 13 Konvencije. 

71. Kad je riječ o prigovoru podnosilaca da nisu imali djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na 

svoj prigovor o proceduralnom aspektu člana 2 Konvencije, Sud smatra da, s obzirom na njegova 

utvrđenja u odnosu na taj aspekt člana 2, ne preostaju nikakva posebna pitanja koja bi se ispitala na 

osnovu člana 13 Konvencije. 

72. Kad je riječ o prigovoru podnosilaca da nisu imali djelotvorno pravno sredstvo u odnosu 

na svoje navode u pogledu materijalnopravne povrede člana 2 Konvencije, Sud zaključuje da 

je ono što podnosioci dovode u pitanje čitav sistem zaštite života ljudi od postupaka opasnih 

kriminalaca, uključujući i pravni okvir u kojemu nadležne nacionalne vlasti treba da djeluju. 

Prema mišljenju Suda, to su više pitanja o uopštenom održavanju mira i reda u državnom 

sistemu prevencije kriminaliteta, a ne pitanja koja bi se mogla na pravilan način rješavati u bilo 

kojem postupku pred redovnim sudovima. Zadatak redovnog suda nije da kaže jesu li ili nisu 

važeći regulatorni standardi dobri, već da odlučuje u pojedinačnim predmetima primjenjujući 

postojeće zakone. 

73. U vezi s time, Sud ponavlja da član 13 ne garantuje pravno sredstvo koje će omogućiti 

osporavanje zakona države ugovornice pred nacionalnim tijelom zbog toga što su protivni 

Konvenciji ili jednako vrijednim domaćim normama (vidi James and Others v. the United 

Kingdom, 21. februara 1986, serija A br. 98, § 85 i Leander v. Sweden, 26. marta 1987, serija A 

br. 116, § 77). U Hrvatskoj je Konvencija ugrađena u nacionalni pravni sistem, a pravo na život 

zagarantovano je i Ustavom, te postoji mogućnost osporavanja ustavnosti zakona pred Ustavnim 

sudom. Međutim, glavni prigovor podnosilaca zahtjeva u odnosu na materijalnopravni aspekt 

člana 2 Konvencije nije da su postojeći zakoni i praksa neustavni, već da su manjkavi s obzirom 

na zahtjeve člana 2 Konvencije, što je tvrdnja koja se ne može osporavati pred nacionalnim 

sudovima jer su za rješavanje takvih pitanja zaduženi članovi zakonodavne vlasti i političari 

uključeni u osmišljavanje opšte kaznene politike. 

74. Međutim, uloga međunarodnog suda za zaštitu ljudskih prava potpuno je različita od 

uloge nacionalnih sudova budući da međunarodni sud ispituje postojeće standarde zaštite 

života ljudi, uključujući i pravni okvir određene države. U tim okolnostima, Sud smatra da 

nakon što je, utvrđenjem povrede materijalnopravnog aspekta člana 2 Konvencije, utvrdio 

odgovornost države za smrt M.T. i V.T., nije potrebno posebno ispitivati pitanja na temelju člana 

13 Konvencije. 

III. PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 


“Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutrašnje pravo 

zainteresovane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, prema 

potrebi, dodijeliti pravednu nadoknadu povrijeđenoj stranci.”


A. Šteta 

76. Svaki podnosilac predstavke potražuje 60.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. 

77. Vlada smatra da je zahtjev podnosilaca predstavke za pravednu naknadu nepotkrijepljen i 

neutemeljen. 

78. Sud konstatuje da je utvrdio da su vlasti, u odnosu na smrt dvoje bliskih srodnika podnosilaca 

predstavke, prekršile Konvenciju. U tim okolnostima, Sud smatra da su podnosioci sigurno pretrpjeli 

nematerijalnu štetu. Presuđujući na pravičnoj osnovi i uzimajući u obzir naknadu dosuđenu u 

uporedivim predmetima, on podnosiocima zajedno dosuđuje 40.000 EUR, s tog naslova uvećanih 

za sve poreze koji bi im se mogli zaračunati. 

B. Troškovi i izdaci 

79. Podnosioci predstavke potražuju i 9.150 HRK za troškove i izdatke koje su pretrpjeli pred Sudom. 

80. Vlada nije dala svoje primjedbe. 

81. Prema sudskoj praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova i izdataka 

samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nužno nastali i da su s obzirom na visinu bili 

razumni. U ovome predmetu, uzevši u obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud 

smatra razumnim podnosiocima dosuditi iznos od 1.300 EUR za postupak pred Sudom, uvećanih za 

sve poreze koji bi se podnosiocima mogli zaračunati. 


82. Sud smatra primjerenim da se zatezna kamata temelji na najnižoj kreditnoj stopi Evropske 

centralne banke uvećanoj za tri postotna boda. 

IZ TIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 

1. proglašava predstavku dopuštenom; 

2. presuđuje da je došlo do povrede člana 2 Konvencije u njegovom materijalnopravnom 

aspektu, zbog pomanjkanja odgovarajućih mjera za sprečavanje smrti M.T. i V.T.; 

3. presuđuje da nema potrebe da se posebno ispituje prigovor u odnosu na proceduralni aspekt 

člana 2 Konvencije; 

4. presuđuje da nema potrebe da se ispituje prigovor na osnovu člana 13 Konvencije; 

5. presuđuje 

(a) da tužena država podnosiocima predstavke zajedno treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od 

dana kad presuda postane konačna u skladu s članom 44, stavom 2 Konvencije, sljedeće iznose 

koje je potrebno preračunati u nacionalnu valutu tužene države prema kursu važećem na dan 

namirenja 

(i) 40.000 EUR (četrdeset hilhada eura) na ime nematerijalne štete, uvećanih za sve poreze 

koji bi se podnosiocima predstavke mogli zaračunati; 

(ii) 1.300 EUR (hiljadu i trista eura) na ime troškova i izdataka, uvećanih za sve poreze koji bi 

se podnosiocima predstavke mogli zaračunati; 

(b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedene iznose 

plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne 

banke tokom razdoblja neplaćanja, uvećana za tri postotna boda; 

6. odbija ostatak zahtjeva podnosilaca predstavke za pravednu naknadu. 

65


Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 15. januara 2009. u skladu 

s pravilom 77 stavovima 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Søren Nielsen 

sekretar 


predsjednik 

U skladu s članom 45, stavom 2 Konvencije i pravilom 74, stavom 2 Poslovnika Suda, ovoj se 

presudi prilaže saglasno mišljenje sudije Nicolaoua. 

66 

SAGLASNO MIŠLJENJE SUDIJE NICOLAOUA 

Ono što je u ovom predmetu, kako mi se čini, trebalo prvenstveno i hitno osigurati je djelotvorna 

policijska zaštita žrtava, majke i djeteta. To ne znači da, u potrazi za boljim rješenjem jedne očito vrlo 

teške situacije, nije trebalo pokušati i s pružanjem psihijatrijske pomoći počiniocu zločina, zajedno 

s mjerama socijalne podrške. 

Naravno, nemoguće je znati bi li obavezno psihijatrijsko liječenje s “dominantno psihoterapijskim 

pristupom” koje je preporučio sudski vještak bilo djelotvorno barem u sprečavanju gubitka života. 

Međutim, ono što je ovdje bitno jeste to da su sudovi, i u prvostepenom i u žalbenom postupku, 

smatrali da je potrebno donijeti takav nalog, koji se u mjerodavnom pravu opisuje kao “bezbjednosna 

mjera”. Moramo pretpostaviti da su sudovi znali u kakvom će se regulatornom okviru nalog sprovoditi, 

uključujući i moguće poteškoće u njegovom izvršenju zbog pomanjkanja iscrpnih pravila. Uprkos 

tome, oni su vjerovatno očekivali da će se taj nalog izvršiti jer bi u suprotnome bio bez značenja i 

svrhe. Nažalost, nalog u stvarnosti nije izvršen. Kako se navodi u stavu 56 presude, nije dokazano da 

je “obavezno psihijatrijsko liječenje [koje je bilo ]određeno … uistinu i pravilno sprovedeno”. 

Nema sumnje da bi bilo korisno da su postojala posebna pravila kojima bi se utvrdili praktični koraci 

za izvršenje naloga za psihijatrijsko liječenje. Međutim, teško mi je prihvatiti da je bez takvih pravila 

nalog o kojemu je riječ od samog svog nastanka bio nedjelotvoran. Vlasti nisu uvjerljivo objasnile da 

su učinile sve što je bilo moguće kako bi stvorile okruženje u kojemu bi nalog imao izglede za uspjeh. 

Zapravo, ništa ne ukazuje na to da je M.M. - u bila na raspolaganju specijalistička psihijatrijska pomoć 

niti ima kakvih naznaka o tome da su učinjeni napori u cilju izvršenja naloga. Rečeno je da je M.M. bio 

nesklon saradnji. Međutim, ne smije se pretpostaviti da bi se to nastavilo ili da bi takav njegov stav 

prevladao da mu je pružena odgovarajuća stručna pomoć u pravom kontekstu. Stoga se ne mogu 

prikloniti stavu izraženom u stavu 42 presude da “bilo kako bilo, ono o čemu je ovdje riječ nije pitanje 

jesu li vlasti postupale zakonito, odnosno je li uopšte postojala pojedinačna odgovornost državnog 

službenika po bilo kom osnovu “. 

U Hrvatskoj, prema pravilu utvrđenom kroz domaću sudsku praksu, činjenica da je ovlašćena 

osoba pogriješila, činjenjem ili nečinjenjem, ne čini državu solidarno odgovornom za naknadu štete 

osim ako se ne dokaže da je “postojala namjera vlasti da prouzrokuje štetu trećoj osobi ili njihovo 

prihvatanje takvoga ishoda”. Čini mi se da takvo ograničenje nije u skladu s punom odgovornošću 

države koja se mora smatrati neophodnim faktorom u zaštiti života u smislu člana 2. 

Uzimajući u obzir okolnosti ovog predmeta, mogućnost utvrđenja građanske odgovornosti ne bi 

trebalo povezivati s pretpostavkama o tome koliko bi dugo liječenje trebalo trajati da bi se moglo reći 

je li bilo uspješno ili neuspješno. U pomanjkanju konkretnog iskustva, koje se moglo steći pravilnim


sprovođenjem liječenja, nije bilo moguće dati valjanu ocjenu. Stoga domaće odredbe koje se odnose 

na dužinu liječenja ovdje ne mogu biti neposredno relevantne; problem u vezi s trajanjem liječenja 

pojavio bi se tek kad bi se nedvosmisleno dokazalo da je liječenje trebalo biti duže. 

I na kraju ono što je možda najvažnije: da su odgovorni pažljivo razmotrili situaciju, tada bi bilo 

jasno da je, nakon puštanja M.M.-a iz zatvora, žrtvama ubistva bila prijeko potrebna policijska zaštita, 

bez koje su ostali u smrtnoj opasnosti. Žalosno je to što ništa nije učinjeno u tom smjeru i što, kako se 

čini, niko nije ni na koji način odgovarao. U takvim okolnostima pojedinačni propust ne bi se trebao 

potpuno zanemariti zbog nesavršenosti regulatornih odredbi koje se odnose na izvršenje naloga za 

psihijatrijsko liječenje. 

67


68



PREDMET BEGANOVIĆ protiv HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

25. juna 2009. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članu 44, stavu 2 Konvencije. 



U predmetu Beganović protiv Hrvatske 


g. ChristosRozakis,predsjednik, 

gđa NinaVajić, 

g. Anatoly Kovler, 

g. Khanlar Hajiyev, 

g. Sverre Erik Jebens, 

g. Giorgio Malinverni, 

g. George Nicolaou, sudije, 


nakon vijećanja zatvorenog za javnost 4. juna 2009. donosi sljedeću presudu koja je usvojena tog 

datuma: 

70 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na osnovu predstavke (br. 46423/06) protiv 

Republike Hrvatske koji je 9. novembra 2006. hrvatski državljanin, g. Darko Beganović (“podnosilac 

predstavke”) podnio Sudu na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda (“Konvencija”). 

2. Podnosioca predstavke zastupao je Centar za prava Roma iz Budimpešte i gđa L. Kušan, 

advokatica iz Ivanić Grada. 

3. Dana 16. maja 2008. predsjednik Prvog odjeljenja obavijestio je Vladu o predstavci. Odlučeno 

je i da će se istovremeno ispitati dopuštenost i osnovanost predstavke (član 29, stav 3.). 

ČINJENICE 


4. Podnosilac predstavke rođen je 1977. i živi u Luci. 

1. Okolnosti slučaja 

5. Dana 9. decembra 1999. Prekršajnom sudu u Zaprešiću podnesen je zahtjev za pokretanje 

prekršajnog postupka protiv podnosioca predstavke, na osnovu tvrdnje da je 8. decembra 1999. 

podnosilac predstavke (koji je tada imao dvadeset i dvije godine) zajedno s još dvije osobe fizički 

napao tri maloljetnika D.E., S.C. i I.Š. udarajući ih rukama i nogama po cijelome tijelu, uz istovremeno 

izvikivanje prostota. Oštetili su i vozilo u vlasništvu majke jedne od žrtava, slomivši mu jedno od 

prednjih svjetala i prednji branik. 

6. Dana 23. aprila 2000. u večernjim satima naprijed spomenuti D.E. (rođen 17. februara 1982.), 

S.C. (rođen 15. novembra 1982.) i I.Š. (rođen 25. jula 1982.), zajedno s četvoricom prijatelja, B.B. 

(rođenim 17. januara 1983.), F.P. (rođenim 28. maja 1982.), Z.T. (rođenim 18. decembra 1981.) i S.T. 

(rođenim 25. maja 1983.), prišli su podnosiocu predstavke koji je bio u društvu petorice prijatelja i 

upitali ga za incident od 8. decembra 1999. Podnosilac predstavke tada je verbalno uvrijedio D.E. na 

osnovu njegovoga srpskog porijekla. Uslijedila je tuča. 

7. Na dane 24. aprila i 8. juna 2000. policija je obavila informativne razgovore s osobama iz 

naprijed navedene grupe. Njihovi su se iskazi podudarali u vezi sa činjenicom da su s podnosiocem 

predstavke bili prijatelji sve do incidenta od 8. decembra 1999. Dana 23. aprila 2000. dogovorili su se 

da će podnosioca predstavke pronaći i napasti ga. Kad su ga napali, podnosilac predstavke izvadio


je nož i dvaput probō Z.T.-a, B.B. je potom podnosioca predstavke udario drvenim štapom po glavi 

nakon čega su svi, uključujući i podnosioca predstavke, napustili mjesto događaja. 

8. U svome iskazu od 24. aprila 2000. I.Š. je spomenuo da je podnosilac predstavke romskoga 

porijekla, ali nije dublje ulazio u to pitanje. Mjerodavni dio njegove izjave glasi kako slijedi: 

“Što se tiče Darka Beganovića, on je romskog porijekla. Maltretirao je ostale kad god bi neko od 

njih ostao sam. Prijetio je da će ih napasti, što je kod grupe izazvalo strah, jer su se bojali njega i 

takvog ponašanja.” 

9. Policija je obavila informativne razgovore i s podnosiocem predstavke i još dva neutralna 

svjedoka. U svojoj izjavi podnosilac predstavke ni na koji način nije dao naslutiti da je bilo koji od 

napadača spomenuo njegovo romsko porijeklo. 

2. Prethodna faza krivičnog postupka 

10. Dana 12. juna 2000. podnosilac , kojega je zastupala advokatica, podnio je Opštinskom 

državnom tužilaštvu u Zagrebu krivičnu prijavu protiv šestorice poznatih počinilaca (F.P., Z.T., S.T., 

S.C., D.E. i B.B.) i sedmog nepoznatog počinioca, u kojoj je tvrdio da su mu 23. aprila 2000. oni prišli 

i opkolili ga, nakon čega su ga tukli dok nije pao na tlo. Tada su ga počeli udarati nogama. Kad je 

udaranje prestalo, ustao je, nakon čega ga je B.B. po glavi udario drvenim štapom, zbog čega je 

izgubio svijest. Zbog tog napada pretrpio je teške tjelesne ozljede. Nadalje, dana 6. juna 2000. iste 

su osobe rekle izvjesnom D.K. da podnosiocu prenese da će ga živoga spaliti. Podnosilac ustvrdio 

je da su time počinili dva krivična djela, i to krivično djelo nanošenja teške tjelesne povrede i 

krivično djelo prijetnje, te je zatražio da se protiv njih pokrene krivični postupak. 

11. U dopisu Policijskoj upravi zagrebačkoj od 24. aprila 2000. bolnica Sveti Duh u Zagrebu, u 

kojoj je podnosilac bio pregledan, okarakterisala je povrede podnosioca kao teške. U otpusnoj listi 

od 29. aprila 2000. navedeno je da je podnosilac zahtjeva bio primljen u bolnicu 24. aprila 2000. i da 

su mu dijagnostifikovani potres mozga i brojne kontuzije po glavi i tijelu. 

12. Dana 4. jula 2000. Policijska uprava zagrebačka podnijela je Opštinskom državnom tužilaštvu 

za mladu u Zagrebu krivičnu prijavu protiv B.B., tvrdeći da se dana 23. aprila 2000. oko 23 sata 

zajedno sa svojim prijateljima, S.T., D.E., I.Š., Z.T. i S.C. potukao s podnosiocem predstavke. U krivičnoj 

prijavi se tvrdilo da su tučnjavu unaprijed isplanirali, te da su u tu svrhu otišli na mjesto gdje su 

očekivali pronaći podnosioca zahtjeva. Nakon što su ga verbalno napali, tukli su ga i udarali nogama 

po cijelome tijelu. Jedan od njih, B.B., udario ga je po glavi drvenim štapom, pa je podnosilac 

predstavke izgubio svijest. U prijavi je citirana i medicinska dokumentacija prema kojoj je podnosilac 

predstavke pretrpio teške tjelesne povrede. 

13. U podnescima od 8. januara 2001. punomoćnica podnosioca predstavke istakla je da je dana 

12. juna 2000. podnijela krivičnu prijavu i zamolila je da joj se dostavi broj spisa predmeta. Utvrdila 

je i da su prema članovima 2 i 3 Konvencije i članu 6, stav 2 Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih 

manjina, državne vlasti obavezne preduzeti sve mjere kako bi u razumnom roku utvrdile počinioce 

krivičnih djela protiv života i tijela, te da posebno hitno trebaju postupati kad je, kao u ovom slučaju, 

žrtva pripadnik nacionalne manjine (Rom). Dodala je da sve okolnosti ukazuju na to da je krivično 

djelo bilo rasno motivisano. 

14. Dana 12. marta 2001. Opštinsko državno tužilaštvo u Zagrebu proslijedilo je krivičnu prijavu 

Opštinskome državnom tužilaštvu u Velikoj Gorici. Sudsko-medicinski vještak izradio je nalaz i 

mišljenje. Kad je riječ o povredama koje je zadobio podnosilac zahtjeva, mjerodavni dio tog nalaza 

i mišljenja glasi kako slijedi: 

“Na osnovu pregleda i obrade oštećenog, Beganović Darka, utvrđeno je da je pretrpio brojne 

udarce koji su mu prouzrokovali kontuzije i razderotine na glavi i tijelu, a svaka od njih predstavlja 

tjelesnu povredu (što bi prema prethodnoj klasifikaciji bila ‘laka tjelesna povreda). Povrede su 

nastale kao posljedica više udaraca jednim ili više tvrdih predmeta, moguće šakom, obuvenom 

71


nogom ili sličnim predmetom. Ako su neki od udaraca zadati obuvenom nogom, oštećeni je 

najvjerovatnije bio sagnut ili je ležao na tlu. Budući da povrede nisu iscrpno opisane, nije moguće 

utvrditi njihov broj, a niti broj udaraca. Udarci su bili slabijeg do srednjeg intenziteta. 

Dijagnoza potresa mozga, iako spomenuta, nije objektivno postavljena u medicinskoj 

dokumentaciji priloženoj spisu predmeta, pa prema tome nije prihvatljiva u sudsko-medicinskom 

smislu. 

Ukupno gledajući, sve povrede koje je pretrpio oštećeni, Beganović Darko, predstavljaju tjelesne 

povrede.” 

Kad je riječ o povredama koje je zadobio Z.T., mjerodavni dio mišljenja glasi kako slijedi: 

“Pregledom Z.T.-a utvrđene su dvije ubodne rane na leđima. Budući da te rane nisu iscrpno 

opisane, može se izvući samo posredni zaključak, a to je da su, zbog neozlijeđenosti dubljih 

struktura, rane bile plitke, te da je svaka od njih, zasebno i zajedno, predstavljala tjelesnu povredu. 

Povrede su prouzrokovane sa dva odvojena uboda noža ili ubodima sličnim predmetima. Ubodi 

su bili slabijeg intenziteta. U trenutku ubadanja, oštećeni je najvjerovatnije bio leđima okrenut 

prema napadaču.” 

15. Dana 16. jula 2001. Opštinsko državno tužilaštvo u Velikoj Gorici odlučilo je da neće 

pokrenuti krivični postupak protiv B.B.-a zbog toga što je iz medicinske analize povreda koje je 

pretrpio podnosilac proizlazilo da postavljena dijagnoza potresa mozga nije prihvatljiva u sudskomedicinskom 

smislu jer su sve ostale povrede bile lakše prirode. Prema mjerodavnom domaćem 

pravu, krivično gonjenje za takve povrede oštećeni treba da pokrene privatnom tužbom, dok 

krivično gonjenje za teške tjelesne povrede pokreću nadležna državna tijela. Podnosilac zahtjeva 

je stoga dobio uputstvo da ne može postupiti na taj način, kao i da u roku od osam dana od Vijeća 

za maloljetnike nadležnoga županijskog suda može zatražiti pokretanje krivičnog postupka protiv 

B.B.-a. 

16. U svojim podnescima od 24. avgusta 2001. upućenim Opštinskom državnom tužilaštvu u 

Velikoj Gorici, punomoćnica podnosioca zatražila je da se krivična prijava od 12. juna 2000. protiv 

ostalih osumnjičenika smatra privatnom tužbom zbog krivičnog djela nanošenja tjelesne povrede 

iz člana 98 Krivičnog zakona. 

17. Dana 27. avgusta 2001. punomoćnica podnosioca podnijela je Vijeću za maloljetnike 

Opštinskog suda u Velikoj Gorici privatnu tužbu protiv B.B.-a, koji je tada bio maloljetnik, zbog 

krivičnog djela iz člana 98 Krivičnoga zakona. Dana 10. oktabra 2001. Opštinski sud u Velikoj Gorici 

naložio je punomoćnici podnosioca da ga obavijesti o tome koji je datum rođenja B.B.-a, te da 

postupi u skladu s članovima 45, 46 i 63 Zakona o sudovima za mladež. 

18. U svojim podnescima Opštinskom državnom tužilaštvu u Velikoj Gorici od 16. oktobra 2001. 

punomoćnica podnosioca predstavke ustvrdila je da se odluka od 16. jula 2001. o nepokretanju 

krivičnog postupka tiče samo krivične prijave koju je 4. jula 2000. podnijela policija, a ne i krivične 

prijave koju je 12. juna 2000. podnio podnosilac predstavke, budući da je ta krivična prijava šireg 

obima od krivične prijave koju je podnijela policija. Uz to je istakla da je krivično djelo protiv 

podnosioca predstavke bilo rasno motivisano, te je zatražila od državnog tužilaštva da postupi s 

razumnom žurnošću. Također je ustvrdila da je svojim nečinjenjem državno tužilaštvo povrijedilo 

ustavno pravo podnosioca predstavke na jednakost i na život, kao i njegovo pravo na zaštitu 

od zlostavljanja, pravo na odluku nadležnoga suda o njegovim pravima i obavezama, pravo 

na poštovanje njegovoga privatnog i porodičnog života i časti, te pravo na zaštitu od nasilja i 

mržnje na osnovu njegove nacionalnosti, rase ili vjeroispovijesti. Pozvala se i na Ustavni zakon o 

pravima i slobodama nacionalnih i etničkih manjina u Hrvatskoj, Međunarodni pakt o građanskim 

i političkim pravima, Međunarodnu konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije i Evropsku 

konvenciju o ljudskim pravima. 

19. U svojim podnescima Opštinskom sudu u Velikoj Gorici od istoga dana, punomoćnica 

podnosioca predstavke navela je da nije u mogućnosti utvrditi datum rođenja B.B.-a, i da je 

72


taj podatak potrebno zatražiti od Ministarstva unutrašnjih poslova. Ustvrdila je i da je nalog za 

postupanje u skladu s člancima 45, 46 i 63 Zakona o sudovima za mladež nejasan. Uz to je navela da 

je podnosiocu predstavke onemogućeno da pokrene krivično gonjenje protiv svojih napadača, te 

da Državno tužilaštvo ima praksu da ne pokreće krivično gonjenje za djela nasilja usmjerena protiv 

građana romskoga porijekla. Ponovila je tvrdnje upućene Opštinskom državnom tužilaštvu u Velikoj 

Gorici o povredi prava podnosioca predstavke. 

20. Dopisom od 5. novembra 2001. Opštinski sud u Velikoj Gorici pozvao je punomoćnicu 

podnosioca predstavke da objasni da li se privatna tužba protiv B.B.-a treba smatrati zahtjevom Vijeću 

za maloljetnike nadležnoga županijskog suda u skladu s članom 62, stavom 2 Zakona o sudovima za 

mladež. U svome odgovoru od 7. novembra 2001. punomoćnica podnosioca predstavke potvrdila 

je da je upravo to slučaj. U nastavku je objasnila da joj je 16. jula 2001. Opštinsko državno tužilaštvo 

u Velikoj Gorici dalo pogrešna uputstva da može podnijeti privatnu tužbu protiv B.B.-a, budući da 

se, prema odredbama Zakona o sudovima za maloljetnike, krivično gonjenje maloljetnika ne može 

pokrenuti privatnom tužbom, već ga isključivo može pokrenuti nadležno državno tužilaštvo. Uz to je 

istakla da je pregledala spise predmeta i da nije napravljena stručna ocjena povreda koje je pretrpio 

podnosilac predstavke, suprotno tvrdnji Opštinskog državnog tužilaštva u Velikoj Gorici iz njihove 

odluke o nepokretanju krivičnog gonjenja od 16. jula 2001. Navela je i da je krivičnim djelom o 

kojemu je riječ podnosiocu predstavke povrijeđeno pravo na život i ličnu sigurnost, na zabranu od 

mučenja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja, te da on nije imao djelotvorno pravno sredstvo 

za zaštitu tih prava. 

21. U dopisu od 30. decembra 2001. koji je upućen Opštinskom državnom tužilaštvu u Velikoj 

Gorici, Opštinsko državno tužilaštvo u Zagrebu izrazilo je mišljenje da je odluka ODO u Velikoj 

Gorici o nepokretanju krivičnog gonjenja protiv B.B.-a bila pogrešna i suprotna članu 45 Zakona 

o sudovima za mladež, prema kojemu je državno tužilaštvo obvezno službeno pokrenuti krivični 

postupak protiv maloljetnika, čak i u odnosu na krivična djela za koja se postupak inače pokreće 

po privatnoj tužbi. Opštinsko državno tužilaštvo u Zagrebu navelo je da je od nadležnog centra 

za socijalno staranje potrebno pribaviti informacije o B.B.-u, potom odbaciti krivičnu prijavu protiv 

B.B.-a, saglasno članu 64 Zakona o sudovima za mladež, pod uslovom da se B.B.-u odredi izvršenje 

neke od mjera navedenih u toj odredbi. 

3. Krivični postupak protiv B.B.-a pred Opštinskim sudom u Velikoj Gorici 

22. Dana 4. februara 2002. Vijeće za maloljetnike Županijskoga suda u Zagrebu odlučilo je da 

se pred sudijom za maloljetnike pokrene postupak protiv B.B.-a zbog nanošenja tjelesne povrede 

iz člana 99 Krivičnoga zakona. Predmet je potom proslijeđen Opštinskom sudu u Velikoj Gorici radi 

provođenja postupka. 

23. Dana 5. jula 2002. Opštinsko državno tužilaštvo u Velikoj Gorici podnijelo je sudiji za 

maloljetnike Opštinskog suda u Velikoj Gorici zahtjev za sprovođenje pripremnog postupka protiv 

B.B.-a. Zatražili su da se B.B. i ostali učesnici ispitaju na okolnosti krivičnog djela o kojemu je riječ. 

Uz to su zatražili i novi izvještaj Centra za socijalno staranje u Zaprešiću kako bi mogli odlučiti je li u 

odnosu na B.B.-a potrebno preduzeti neku od vaspitnih mjera. 

24. Ročište pred Opštinskom sudom u Velikoj Gorici, zakazano za 2. novembar 2002., odloženo 

je zbog toga što nije pristupio punomoćnik tuženog. Na ročištu održanom 13. januara 2003. 

saslušan je podnosilac predstavke. On ni na koji način nije dao da se nasluti da je bilo koji od 

napadača spomenuo njegovo romsko porijeklo. Naveo je da je 23. aprila 2003.[*] bio u društvu 

petorice svojih prijatelja kad su mu napadači prišli i napali ga. Ni jedan od njegovih prijatelja nije 

bio uključen u incident. 

25. Dana 10. aprila 2003. Centar za socijalno staranje u Velikoj Gorici dostavio je izvještaj o B.B., 

sastavljeno 3. aprila 2003. Mjerodavni dio tog izvještaja glasi kako slijedi: 

73


“… Završio je stručnu školu … stekavši zvanje mašinskog tehničara. Neko je vrijeme bio zaposlen 

… dok nije pozvan na odsluženje vojnog roka u novembru 2001. 

Vojni je rok odslužio u maju 2002. Od tada je nezaposlen, ali je registrovan u Zavodu za 

zapošljavanje. 

… nema dokaza da je počinio ikakvo drugo krivično djelo. 

Primjereno sarađuje i komunicira. Pristojan je i ostavlja utisak ozbiljnog mladog čovjeka. 

S obzirom na njegovu ličnost, uslove odrastanja i sadašnji život, smatramo da krivično djelo zbog 

kojeg je optužen predstavlja prekršaj koji se može pripisati njegovoj mladosti i posljedicama 

stresne situacije. 

S obzirom na činjenicu da je to bilo prvi put da je prijavljen kao počinilac krivičnog djela i da 

u međuvremenu nije počinio nijedno krivično djelo, smatramo opravdanim da mu se izrekne 

vaspitna mjera u obliku posebne obaveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u 

poslove komunalnog ili ekološkog značenja. 

26. Dana 10. aprila 2003. kvalifikovani socijalni radnik obavio je s B.B. još jedan razgovor za potrebe 

krivičnog postupka protiv njega. Mjerodavni dio izvještaja o tom razgovoru glasi kako slijedi: 

“… Dosad nije bilo potrebe za intervencijom službi socijalnjog staranja u porodici, uključujući i u 

odnosu na B., koji nije registrovan kao počinilac krivičnih djela ili prekršaja. 

On, kao i njegova majka, ozbiljno shvata činjenicu da je protiv njega pokrenut postupak pred 

sudom, i izražava zabrinutost zbog ishoda. 

Naprijed iznesena zapažanja dovode do zaključka da je B.-ovo uopšteno funkcionisanje 

adekvatno, obilježeno naglašenom socijalnom i emocionalnom zrelošću, te jasnim i zrelim 

stavovima. Ima odgovoran stav prema svojim obavezama. 

Stoga, ako se utvrdi njegova krivična odgovornost, krivično bi se djelo moglo protumačiti kao 

prekršaj koji je proizišao iz specifične situacije, te se opravdanim čini izricanje vaspitne mjere u 

obliku posebne obaveze uključivanja u humanitarne aktivnosti.” 

27. Na ročištu održanom 21. maja 2003. Z.T., S.T., S.C., I.Š. i F.P. saslušani su u svojstvu svjedoka. Niko 

se od njih ni na koji način nije osvrnuo na romsko porijeklo podnosioca predstavke. Svi su tvrdili da 

su se družili s podnosiocem predstavke i da su prije incidenta od 8. decembra 1999. pripadali istome 

krugu prijatelja. Odlukom od 26. maja 2003. Opštinski sud u Velikoj Gorici pokrenuo je pripremni 

postupak prema B.B.-a, na osnovu člana 68, stav 2 Zakona o sudovima za mladež. Ročište zakazano 

za 5. novembar 2003. odloženo je zbog nepristupanja D.E.-a, koji je studirao u Njemačkoj, a bio je 

pozvan kao svjedok. On je svoj iskaz dao na ročištu održanom 12. februara 2004. Dana 12. januara 

2004. punomoćnica podnosioca predstavke podnijela je urgenciju. 

28. Dana 26. februara 2004. Opštinsko državno tužilaštvo u Velikoj Gorici podnijelo je, na osnovu 

članova 6 i 9 Zakona o sudovima za mladež predlog da se, umjesto izricanja krivične sankcije, 

B.B.-u nametne obaveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog 

ili ekološkog domena. Taj se predlog zasnivao na porodičnim i ličnim prilikama B.B.-a, koji je u 

međuvremenu postao punoljetan, uspješno završio školovanje, odslužio vojni rok i bio u potrazi za 

poslom. Protiv njega nije bilo drugih krivičnih prijava. 

29. Na dane 22. marta i 6. maja 2004. punomoćnica podnosioca predstavke ponovno je podnijela 

urgenciju. Dana 2. jula 2004. Opštinski sud u Velikoj Gorici spojio je dva postupka. Dana 17. januara 

2005. punomoćnica podnosioca zahtjeva podnijela je još jednu urgenciju. Dana 17. juna 2005. 

punomoćnica podnosioca predstavke podnijela je predsjedniku Opštinskoga suda u Velikoj Gorici 

novu urgenciju, u kojoj je naglasila da će krivično gonjenje zastarjeti. 

30. Dana 21. decembra 2005. Opštinski sud u Velikoj Gorici obustavio je postupak protiv B.B.-a 

zbog toga što je 23. aprila 2004. nastupila zastara progona za krivično djelo koje mu se stavljalo 

na teret. Žalbu koju je podnosilac predstavke naknadno uložio odbacio je Županijski sud u Velikoj 

Gorici dana 9. marta 2006.. 

74


4. Krivični postupak protiv F.P., Z.T., S.T., S.C. i D.E. po privatnoj tužbi 

podnosioca zahtjeva 

31. Dana 30. septembra 2002. Opštinsko državno tužilaštvo u Velikoj Gorici odbacilo je 

podnosiočevu krivičnu prijavu od 12. juna 2000. u odnosu na F.P., Z.T., S.C. i D.E., jer se, prema 

odredbama mjerodavnog domaćega prava, krivični postupak za tjelesnu povredu pokreće privatnom 

tužbom oštećenog. Što se tiče navodne prijetnje, D.K. je u izjavi datoj državnom tužilaštvu porekao 

da je podnosiocu rekao da su mu upućene ikakve takve prijetnje. Podnosilac zahtjeva obaviješten 

je o tome da ima pravo preduzeti krivično gonjenje u svojstvu oštećenog i pred Opštinskim sudom u 

Velikoj Gorici podnijeti privatnu tužbu, odnosno zatražiti istragu putem Županijskog suda u Zagrebu. 

32. Dana 11. novembra 2002. podnosilac zastupan po punomoćnici, podnio je privatnu tužbu 

protiv pet osumnjičenih (svih napadača osim B.B.-a i jednog nepoznatog napadača) pred Opštinskim 

sudom u Velikoj Gorici zbog krivičnih djela iz čl.98 i 99 Krivičnoga zakona, to jest, nanošenja tjelesne 

povrede i nanošenja teške tjelesne povrede. Zatražio je i da se taj postupak spoji s postupkom koji 

je pred istim sudom već bio u toku protiv B.B.-a. 

33. Dana 29. septembra 2003. Opštinski sud zatražio je od Centra za socijalno staranje u Zaprešiću 

da izradi izvještaj o okrivljenima. 

34. Mjerodavni dio izvještaja o S.T.-u, sastavljenog 28. oktobra 2003, glasi kako slijedi: 

“… prestao je da pohađa srednju školu te je u oktobru ove godine upisao kurs za čuvara … koji 

planira da završi do juna 2004. 

Ima manje slobodnog vremena jer pohađa nastavu i pomaže u radovima renoviranja porodične 

kuće. 

S. pristojno pozdravlja druge osobe i komunicira s njima. 

Higijenske navike su mu prikladne za njegov uzrast. 

Povremeno puši i pije alkoholna pića. 

Odlukom [Opštinskog] suda [u Velikoj Gorici] … od 22. novembra 2001. bila mu je izrečena 

vaspitna mjera u obliku pojačane brige i nadzora, kao i posebna mjera podvrgavanja stručnom 

medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih zavisnosti. 

S. je izvršio naprijed navedenu posebnu obavezu u Centru za prevenciju zavisnosti Grada 

Zagreba, iako je bilo poteškoća u vezi sa učestalošću … pohađanja. 

Vaspitna mjera koja se sastojala od pojačane brige i nadzora provedena je, iako je bilo poteškoća 

što se tiče redovne komunikacije i izvršenja programskih zadataka. 

S. živi s roditeljima i bratom Z. 

… 

Roditelji su se brinuli za osnovne potrebe djece prema svojim sposobnostima. Međutim, nisu bili 

u stanju da se nose sa razvojnim poteškoćama [djece]. Kad su postali svjesni svoje bespomoćnosti 

u vaspitanju djece i pomanjkanja autoriteta, to ih je obeshrabrilo. 

Porodica živi u vlastitoj kući … u koju su se doselili prije šest godina nakon što su živjeli u stanu. 

S. se nije dobro prilagodio životu na selu. 

Kad je riječ o pitanju krivičnog postupka, predlažemo da mu se nametne posebna obaveza u 

obliku učešća u humanitarnim aktivnostima.” 

35. Mjerodavni dio izvještaja o F.P.-u, koji je sastavljen 17. novembra 2003., glasi kako slijedi: 

“… U junu 1998., kao vozač [je imao] saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobio višestruke kontuzije 

glave i tijela. Hospitalizovan je … Bio je bez svijesti dvanaest dana … Kao posljedica toga … 

ima blaži motorički i govorni poremećaj i česte glavobolje … Trenutno mu je zdravstveno stanje 

dobro. 

Završio je srednju školu … i stekao zvanje konobara … potom je završio obuku za vozača 

kamiona i za vozača vozila za prevoz opasnih materija. 

Neko je vrijeme radio kao konobar, a u posljednjih sedam mjeseci radi kao vozač. 

75


76 

… 

Nije odslužio vojni rok. Živi s roditeljima i nije oženjen. 

Dobro sarađuje i primjereno komunicira. 

Iz evidencije ovog centra proizlazi da je 1998. pred Opštinskim sudom u Zagrebu vođen prethodni 

postupak protiv tada maloljetnog F.-a u vezi s krivičnim djelom izazivanja saobraćajne nesreće. 

Postupak je okončan [bez osude] jer je sud primijenio načelo opravdanosti [kažnjavanja]. 

Nije više počinio niti jedno krivično djelo. 

Na osnovu naprijed iznesenog, smatramo da je, ako mu se utvrdi krivična odgovornost, 

opravdana primjena Zakona o sudovima za mladež, te predlažemo da mu se nametne posebna 

obaveza u obliku uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalne ili 

ekološke djelatnosti.” 

36. Mjerodavni dio izvještaja o D.E.-u, koji je sastavljen 17. novembra 2003., glasi kako slijedi: 

“… Nismo uspjeli neposredno da stupimo u kontakt s naprijed navedenim mlađim punoljetnikom. 

Umjesto toga, obavili smo telefonski razgovor s D.-om, koji je rekao da trenutno boravi u 

Njemačkoj kod majke i da studira informatiku. 

Iz evidencije ovoga Centra proizlazi da D. više nije počinio niti jedno krivično djelo, niti je 

zabilježeno ikakvo asocijalno ponašanje. 

Na temelju naprijed iznesenog, smatramo da je, ako mu se utvrdi krivična odgovornost, 


obaveza u obliku uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili 

ekološkog značenja.” 

37. Mjerodavni dio izvještaja o Z.T.-u, koji je sastavljen 26. novembra 2003., glasi kako slijedi: 

“… prestao je da pohađa [stručnu] srednju školu, koju je pohađao do trećega razreda. 

… 

Godine 2001. odslužio je vojni rok, a nakon povratka svojoj porodici odlučio je da nastavi 

školovanje, pa je upisao večernju školu u istoj [stručnoj] školi kako bi stekao stručnu spremu iz 

oblasti elektronike. 

Trenutno završava školovanje i treba još samo da položi završne ispite. U međuvremenu, Z. je 

radio honorarno, a od prošloga maja zaposlen je u Institutu građevinarstva Hrvatske. 

Nije oženjen i živi s roditeljima. 

Prema evidenciji ovoga Centra, više nije počinio nijedno krivično djelo. 

Dobro sarađuje i primjereno komunicira. Ostavlja utisak ozbiljnog mladog čovjeka. 

… 

Na osnovu naprijed iznesenog, smatramo da je, ako mu se utvrdi krivična odgovornost, 

opravdana primjena Zakona o sudovima za mladež, pa predlažemo da mu se nametne posebna 



38. Mjerodavni dio izvještaja o S.C.-u, koji je sastavljen 2. decembra 2003., glasi kako slijedi: 

“… u roku je završio strukčnu školu, te je maturirao 1999. 

Nakon mature bio je nezaposlen jer nije mogao pronaći posao, ali je roditeljima pomagao na 

[njihovom] poljoprivrednom [imanju]. 

Godine 2001. odslužio je vojni rok. 

Trenutno je zaposlen u jednoj građevinskoj firmi. 

Navodi da zbog posla nema puno slobodnog vremena, koje onda provodi odmarajući se ili 

pomažući roditeljima. 

Prema informacijama ovoga Centra u međuvremenu nije počinio niti jedno krivično djelo. 

Dobro sarađuje i ostavlja utisak ozbiljnog mladog čovjeka. 

… 

Na osnovu naprijed iznesenog, smatramo da je, ako mu se utvrdi krivična odgovornost,





39. Prvo ročište, zakazano za 9. mart 2004. odloženo je jer je pristupio samo jedan od petorice 

okrivljenih. Dana 22. marta i 6. maja 2004. punomoćnica podnosioca podnijela je dodatne urgencije. 

40. Dana 2. jula 2004. Opštinski sud u Velikoj Gorici spojio je dva postupka. Na ročištu 28. 

oktobra 2005. predsjednik vijeća uručio je okrivljenima primjerak privatne tužbe koju je podnosilac 

podnio u svojstvu oštećenog i zakazao sljedeće ročište za 8. mart 2006. Dana 21. decembra 2005. 

Opštinski sud u Velikoj Gorici razdvojio je postupak. Dana 11. maja 2006. Opštinski sud u Velikoj 

Gorici obustavio je postupak protiv preostalih okrivljenih jer je 23. aprila 2004. nastupila zastarjelost 

gonjenja za krivična djela koja su im bila stavljena na teret. 

5. Građanski postupak 

41. Dana 9. aprila 2002. podnosilac predstavke, koga zastupa advokatica, podnio je pred 

Opštinskim sudom u Zagrebu građansku tužbu protiv devet tuženih (pet poznatih počinilaca nasilja 

protiv podnosioca predstavke i roditelja dvojice napadača koji su u vrijeme napada bili maloljetnici), 

kojom je tražio naknadu štete za povrede koje je pretrpio. 

42. Dana 11. septembra 2003. punomoćnica podnosioca predstavke podnijela je urgenciju. Na 

ročištu 17. septembra 2003. Opštinski sud u Zagrebu odlučio je da prekine postupak do okončanja 

krivičnog postupka protiv tuženih. 

43. U podnescima od 28. juna 2005. punomoćnica podnosioca predstavke prigovorila je da 

joj naprijed navedena odluka nije dostavljena. Zatražila je njeno ukidanje jer je vođenje krivičnog 

postupka bilo nedjelotvorno. Dana 24. februara 2006. podnesci su joj vraćeni. Kad se raspitivala 

o predmetu, rečeno joj je da je 26. januara 2004. on proslijeđen Opštinskom sudu u Zaprešiću. 

Međutim, kad se 21. jula i 20. decembra 2006. raspitivala o predmetu na tom sudu, nije dobila 

odgovor. 

44. Dana 29. januara 2007. punomoćnica podnosioca predstavke podnijela je Županijskom 

sudu u Velikoj Gorici tužbu zbog dužine građanskog postupka. Tužba je usvojena 23. avgusta 2007. 

Županijski sud je podnosiocu zahtjeva dosudio 7.771,20 hrvatskih kuna (HRK) kao naknadu, i naložio 

Opštinskom sudu da donese odluku u roku od šest mjeseci. 

45. Na ročištu održanom 19. septembra 2007. Opštinski sud naložio je izradu medicinskog 

izvještaja. Dana 17. januara 2008. vještaci su dostavili svoj izvještaj od 23. decembra 2007. Mjerodavni 

dio tog izvještaja glasi kako slijedi: 

“Tužilac je prvo primio medicinsku pomoć na hirurškom odjeljenju bolnice Sveti Duh u Zagrebu 

dana 24. aprila 2000. godine. Obrađen je i iz bolnice otpušten 29. aprila 2000, nakon poboljšanja 

[njegovog zdravstvenog stanja]. Preporučeno mu je mirovanje i uzimanje analgetika, kao i 

kontrola kod neurologa s nalazom EEG-a za deset dana. 

Prilikom pregleda od strane vještaka, tužilac se žalio da i dalje ima glavobolje. 

Klinički pregled nije otkrio patološke supstrate. 

Medicinsku dokumentaciju čini otpusna lista, bez ikakvih naknadnih kontrola. 

MIŠLJENJE: Medicinska dokumentacija i zdravstveno stanje pacijenta može se povezati sa 

štetnim činom o kojemu je riječ i s povredama koje je tužilac tom prilikom pretrpio. 

Bol značajnog intenziteta trajao je dva dana, srednjeg intenziteta tri dana, a slabijeg intenziteta 

nedjelju dana. 

Preostali manji, povremeni bol javlja se kao posljedica povećanog tjelesnog napora. 

Početni strah je bio intenzivan i kratkog trajanja. Sekundarni strah (u odnosu na povrede i njihove 

posljedice) značajnog intenziteta trajao je jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana, te manjeg 

77


78 

intenziteta nedjelju dana. 

Medicinska dokumentacija i pregled oštećenog ne ukazuju ni na kakve trajne posljedice štetnoga 

čina. 

Tužilac nije zatražio pomoć drugih osoba.” 

Građanski postupak pred Opštinskim sudom u Zaprešiću još je u toku. 

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO 

Krivični zakon 

46. Mjerodavni djelovi Krivičnog zakona („Narodne novine“, br. 110/1997) predviđaju: 

Član 8 

“(1) Krivični postupak za krivična djela pokreće Državno tužilaštvo u interesu Republike Hrvatske 

i svih njenih građana. 

(2) Izuzetno za određena krivična djela može se zakonom propisati da se krivični postupak pokreće 

privatnom tužbom ili da Državno tužilaštvo pokreće krivični postupak povodom predloga.” 

TJELESNA POVREDA 

Član 98 

“Ko drugoga tjelesno povrijedi ili mu naruši zdravlje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom 

zatvora do jedne godine.” 

Član 102 

“(1) Za krivično djelo tjelesne povrede (član 98) krivični postupak pokreće se privatnom tužbom.” 

MUČENJE I DRUGO OKRUTNO, NELJUDSKO ILI PONIŽAVAJUĆE POSTUPANJE 

Član 176 

“Službeno ili drugo lice koje djelujući na podsticaj ili s izričitim ili prećutnim pristankom službene 

osobe prouzrokuje nekoj osobi tjelesni ili duševni bol, ili prouzrokuje teške tjelesne ili duševne 

patnje da bi se od njega ili neke druge osobe dobila informacija ili priznanje, ili da bi se ta 

osoba kaznila za krivično djelo koje je ona ili neka druga osoba počinila, ili za djela za koje je 

osumnjičena, ili da bi se ta osoba zastrašila, ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg 

drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, kazniće se kaznom zatvora od 

jedne do osam godina.” 

Zakon o krivičnom postupku 

47. Mjerodavne odredbe Zakona o krivičnom postupku („Narodne novine“, br. 110/1997, 

27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002 i 62/2003) predviđaju: 

Član 2 

“(1) Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo na zahtjev ovlašćenog tužioca. … 

(2) Za djela za koja se goni po službenoj dužnosti, ovlašć eni tužilac je državni tužilac, a za djela za 

koja se goni po privatnoj tužbi, ovlašćeni tužilac je privatni tužilac. 

(3) Ako Zakon drukčije ne propisuje, državni tužilac je dužan da preduzme krivično gonjenje


ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo za koje se goni po 

službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za gonjenje osobe. 

(4) Ako državni tužilac ustanovi da nema osnova za pokretanje ili sprovođenje krivičnog 

postupka, na njegovo mjesto može stupiti oštećeni kao tužilac pod uslovima koji su određeni. 

ovim Zakonom.” 

Članovi 47 do 61 uređuju prava i obaveze privatnih tužilaca i oštećenih kao tužilaca. Krivični zakon 

razlikuje te dvije uloge. Privatni tužilac je oštećeni koji podnosi privatnu tužbu u odnosu na krivična djela 

za koja je mogućnost podnošenja takve tužbe izričito propisana Krivičnim zakonom (to su krivična djela 

manjeg značaja). Oštećeni kao tužilac preuzima krivični postupak u odnosu na krivična djela za koja se 

goni po službenoj dužnosti u slučaju kada nadležno državno tužilaštvo iz bilo kojeg razloga odustane od 

gonjenja. Na osnovu člana 47 za krivična djela za koja se goni po privatnoj tužbi, tužba se mora podnijeti 

u roku od tri mjeseca od dana kad je ovlašćeni tužitlac saznao za krivično djelo i počinioca. 

Član 48 

“(1) Predlog za gonjenje podnosi se državnom tužilaštvu, a privatna tužba nadležnom sudu. 

(2) Ako je sam oštećeni podnio krivičnu prijavu … smatra se da je time dao i predlog za gonjenje. 

(3) Kad je oštećeni podnio krivičnu prijavu ili predlog za gonjenje, a u toku postupka se utvrdi da 

se radi o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno predlog smatraće 

se kao pravodobna privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu. …” 

Na osnovu člana 55, stav 1 državni tužilac je dužan da u roku od osam dana obavijesti oštećenog 

o odluci da nema osnova za krivično gonjenje i o tome da može sam preuzeti gonjenje, kao i da 

uputi oštećenog o koracima koje treba preduzeti. 

Zakon o sudovima za mladež 

48. Mjerodavne odredbe Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, br. 111/1997, 27/1998 

i 12/2002) glase kako slijedi: 

Član 2 

“Maloljetnik je osoba koja je u vrijeme izvršenja djela navršila četrnaest, a nije navršila osamnaest 

godina života, a mlađi punoljetnik je osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila osamnaest, 

a nije navršila dvadeset jednu godinu života.” 

Član 4 

“(1) Maloljetnicima se za počinjena krivična djela kao sankcije izriču vaspitne mjere, maloljetnički 

zatvor i bezbjednosne mjere.” 

Član 6 

(1) Vaspitne mjere su: 

(2) posebne obaveze, “ 

Član 9 

“(1) Sud može maloljetniku naložiti jednu ili više posebnih obaveza, ako ocijeni da je primjerenim 

nalozima ili zabranama potrebno uticati na maloljetnika i njegovo ponašanje. 

(2) Sud može maloljetniku izreći obavezu: 

(7) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalne ili ekološke djelatnosti, 

(7) U okviru obaveze iz stava 2, tačke 7 ovoga člana sud smije odlučiti da maloljetnik radi 

najviše do sto dvadeset sati u razdoblju od šest mjeseci, i to tako da se ne ometa maloljetnikovo 

školovanje ili zaposlenje. 

(8) Centar za socijalno staranje bdije nad ispunjenjem obaveza. … “ 

Član 45 

“ (1) Krivični postupak prema maloljetniku pokreće se za sva krivična djela samo na zahtjev 

79


80 

državnog tužioca. 

(2) Za krivična djela za koja se postupa po predlogu ili po privatnoj tužbi postupak 

se može pokrenuti ako je ovlašćena osoba stavila predlog za pokretanje postupka 

nadležnom državnom tužiocu u roku od tri mjeseca od dana kad je saznala za krivično 

djelo i počinioca.” 

Član 46 

“U krivičnom postupku prema maloljetniku oštećeni ne može stupiti na mjesto tužioca.” 

Član 62 

“(1) Ako državni tužilac, odlučujući prema članu 45 ovoga Zakona, ocijeni da nema osnove 

zahtijevati pokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku (član 174 Zakona o krivičnom 

postupku), obavijestiće o tome oštećeniog, uz navođenje razloga … 

(2) Oštećeni može u roku od osam dana od dobijanja obavještenja državnog tužioca da zahtijeva 

da vijeće za maloljetnike višeg suda odluči o pokretanju postupka. Vijeće donosi odluku nakon 

pribavljenog mišljenja državnog tužioca. Vijeće može odlučiti da se postupak ne pokrene ili da 

se prema maloljetniku pokrene postupak pred sudijom za maloljetnike. 

(3) Kad vijeće odluči da se prema maloljetniku pokrene postupak, nadležni državni tužilac će 

preuzeti postupak prema maloljetniku.” 

Član 63 

“(1) Za krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju do pet godina ili novčana 

kazna, državni tužilac može odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoji 

osnovana sumnja da je maloljetnik počinio krivično djelo ako smatra da ne bi bilo svrsishodno da 

se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti u kojima je 

djelo počinjeno, prijašnji život maloljetnika i njegova lična svojstva. Radi utvrđivanja tih okolnosti 

državni tužilac može zatražiti obavijest od roditelja, … drugih osoba i ustanova, … a može … 

maloljetnika pozvati … radi neposrednog obavještavanja. 

(2) O odluci iz stava 1 ovog člana državni tužilac će obavijestiti, uz navođenje razloga, centar za socijalno 

staranje i oštećenog sa poukom da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici …” 

Član 65 

“(1) Državni tužilac može odluku o nepokretanju postupka (član 63) usloviti spremnošću 

maloljetnika: 

b) da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja 

(u okvirima iz člana 9, stav 2, tačka 22); “ 

Član 68 

“(1) Zahtjev za pokretanje pripremnog postupka podnosi državni tužilac sudiji za maloljetnike 

nadležnog suda. 

(2) Ako se sudija za maloljetnike složi sa zahtjevom, donijeće rješenje o pokretanju pripremnog 

postupka …” 

Pravilnik o unutrašnjem poslovanju u državnim tužilaštvima 

49. Mjerodavni dio Pravilnika o unutrašnjem poslovanju u državnim tužilaštvima („Narodne 

novine“, br. 106/02) glasi kako slijedi: 

Član 49 

“Spisi krivičnog, parničnog i drugog postupka koji se nalazi u državnom tužilaštvu može 

se dati na uvid samo oštećeniku, stranci koju državno tužilaštvo zastupa …, osobi koja za to 

ima opravdan interes, osim osumnjičeniku, okrivljeniku i protivnoj stranci. Istoj osobi može se 

dopustiti i prepisivanje spisa ili samo dijelova spisa.


Dopuštenje za razmatranje i prepisivanje spisa daje državni tužilac ili službenik koji je spisom 

zadužen.” 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANOVA 3 i 13 KONVENCIJE 

50. Podnosialac predstavke prigovorio je da mu domaće vlasti nisu osigurale odgovarajuću 

zaštitu od ozbiljnog čina nasilja, te da u odnosu na to nije imao djelotvorno pravno sredstvo. 

Podnosilac zahtjeva pozvao se na član 3 Konvencije, posebno i u vezi sa članom 13 Konvencije. 

Mjerodavni članovi glase kako slijedi: 

Član 3 

“Niko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.” 

Član 13 

“Svako čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene, ima pravo na 

djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kada su povredu 

počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.” 

51. Vlada je osporila tu tvrdnju. 


52. Vlada je od Suda zatražila da ovaj dio predstavke proglasi nedopuštenim zbog toga što nisu 

iscrpljena domaća pravna sredstva. Pozivajući se na odluku Suda u predmetu Duchonova v. the 

Czech Republic (odl. br. 29858/03, 2. oktobra 2006), Vlada je ustvrdila da je još u toku postupak po 

građanskoj tužbi podnosioca za naknadu štete za pretrpljene povrede i strah. 

53. Podnosilac predstavke je ustvrdio da je iscrpio sva pravna sredstva, te da bi mu odgovarajuću 

satisfakciju za pretrpljena zlostavljanja suprotna članu 3 Konvencije jedino moglo pružiti pravno 

sredstvo krivičnopravne prirode. 

54. Sud ponavlja da pravilo iscrpljenja domaćih pravnih sredstava iz člana 35, stav 1 Konvencije 

obavezuje podnosioce predstavke da prvo iskoriste pravna sredstva koja su u domaćem pravnom 

sistemu dostupna i dovoljna na način da im omogućuju da dobiju nadoknadu za navodne povrede. 

Postojanje takvih pravnih sredstava mora biti dovoljno izvjesno ne samo u teoriji, već i u praksi, a 

ako to nije tako, tada će im nedostajati potrebna dostupnost i efikasnost. Međutim, član 35, stav 1 

ne nalaže da je potrebno pribjeći pravnim sredstvima koja su neprimjerena ili nedjelotvorna (vidi 

Aksoy v.Turkey, 18. decembra 1996., §§ 51-52, Reports of Judgments and Decisions 1996-VI, te Barta 

v. Hungary, br.26137/04, § 45, 10. aprila 2007). 

55. Što se tiče Vladinog pozivanja na predmet Duchonova, Sud primjećuje da su krivična djela 

zbog kojih je podnosilac predstavke u tom predmetu prigovarao bila krivična djela klevete i ucjene, 

te da se zahtjev u tom predmetu odnosio na član 8 Konvencije. Stoga, predmet Duchonova nije 

uporediv s ovim predmetom, koji se tiče fizičkog nasilja na štetu podnosioca zahtjeva. 

56. Sud nadalje konstatuje da je podnosilac predstavke podnio građansku tužbu za naknadu štete 

protiv svojih napadača, te da je postupak po toj tužbi još u toku. Međutim, Sud je sklon da vjeruje da su 

za djelotvorno odvraćanje od teških djela poput napada na tjelesni integritet osobe, gdje se dovode u 

pitanje osnovne vrijednosti i bitni aspekti privatnog života potrebne efikasne krivičnopravne odredbe 

(vidi, mutatis mutandis, X and Y v. the Netherlands, 26. marta 1985, § 27, serija A br. 91; August v. the 

United Kingdom (dec.), br. 36505/02, 21. januara 2003; te M.C. v. Bulgaria, br. 39272/98, § 150, ECHR 

2003‐XII). Pravna sredstva iz građanskog prava na koje se poziva Vlada ne mogu se smatrati dovoljnima 

za ispunjene obaveza država ugovornica po osnovu člana 3. Konvencije u slučaju kao što je ovaj, 

81


budući da je njihova svrha dosuđivanje naknade štete, a ne otkrivanje i kažnjavanje odgovornih (vidi 

Assenov and Others v. Bulgaria, 28. oktobra 1998, § 85, Reports 1998-VIII). S tim u vezi, Sud ponavlja 

da se obaveza države da primijeni primjerene krivičnopravne mehanizme u načelu ne može smatrati 

ograničenom na slučajeve zlostavljanja od strane predstavnika države (vidi M.C., naprijed citirano, § 

151, te Šečić v. Croatia, br. 40116/02, § 53, 31. maja 2007). 

57. Sud nalazi da ovaj prigovor nije očito neosnovan u smislu člana 35 stava 3 Konvencije. Nalazi 

i da on nije nedopušten ni po kom drugom osnovu. Stoga se mora proglasiti dopuštenim. 

82 

B. Osnovanost 


(a) Podnosilac predstavke 

58. Podnosilac predstavke naveo je da je, s obzirom na težinu napada usmjerenog protiv njega i 

povreda koje je pretrpio, član 3 primjenljiv na ovaj predmet. Kad je riječ o tome da li država poštuje 

svoje pozitivne obaveze na osnovu člana 3 Konvencije, podnosilac predstavke naveo je da su za 

stvarnu i djelotvornu zaštitu od čina zlostavljanja potrebni djelotvorna istraga i krivično gonjenje. U 

vezi s tim, naglasio je da se pozitivna obaveza države ne može ograničiti samo na sprovođenje istrage. 

Istraga sama po sebi nije ispunila niti jednu svrhu, niti zasebno pružila ikakvu zaštitu od zlostavljanja 

ili odštetu za zlostavljanje, jer nije popraćena djelotvornim popratnim mjerama. Iznio je mišljenje da 

državne vlasti nisu sprovele djelotvornu istragu u njegovom predmetu, niti da su na primjeren način 

primijenile odgovarajuće krivičnopravne mehanizme. Istražni organi nisu djelotvorno postupali, pa su 

se dogodile brojne greške i odugovlačenja, što je dovelo do nastupanja zastarjelosti krivičnog gonjenja. 

Prema mišljenju podnosioca predstavke, nastupanje zastare samo po sebi predstavlja povredu člana 

3 Konvencije. Iako su napadači na informativnom razgovoru u policiji priznali da su tukli podnosioca 

predstavke, državno tužilaštvo je podnijelo krivičnu prijavu samo protiv jednoga od njih, B.B.-a. 

59. Podnosilac ustvrdio je i da mu nije bilo dopušteno aktivno učešće u postupku, budući da 

uopšte nije bio obaviješten o mjerama koje su se preduzimale u predistražnom postupku, uključujući 

i odluku od 26. maja 2003. Nadležni organi ga nisu obavijestili ni o medicinskom izvještaju koje je 

sastavljeno u fazi istrage. Stoga nije imao prilike da pobija medicinske izvještaje. 

60. Prema mišljenju podnosioc, činjenica da su napadači optuženi pojedinačno, a ne zbog učešća 

u grupnom napadu, sama po sebi predstavlja povredu pozitivne obaveze države na osnovu člana 3 

Konvencije. Osvrnuo se i na pogrešno uputstvo državnoga tužilaštva u odnosu na krivično gonjenje 

B.B.-a. Uz to je ustvrdio da su i S.T. i D.E. bili maloljetnici u vrijeme počinjenja krivičnoga djela, te da 

je prema tome nadležno državno tužilaštvo i protiv njih trebalo pokrenuti krivično gonjenje, bez 

obzira na težinu povreda podnosioca zahtjeva. 

61. Podnosilac zahtjeva naveo je i da, suprotno članu 13, u praksi nije imao na raspolaganju 

efikasno pravno sredstvo u odnosu na svoj prigovor prema članu 3. Naglasio je da bi u okolnostima 

ovoga predmeta prikladno bilo samo pravno sredstvo iz krivičnog prava, to jest, službena istraga. 

(b) Vlada 

62. Vlada je navela da član 3 nije primjenljiv na ovaj predmet jer je podnosilac predstavke samo 

pretrpio lakše tjelesne povrede. Ako bi Sud, uprkos tome, utvrdio da je član 3 Konvencije primjenjiv, 

Vlada je ustvrdila da postupačna obaveza na osnovu člana 3 Konvencije ne nalaže donošenje 

osuđujuće presude protiv počinioca krivičnog djela. Stoga bi se ispitivanje Suda trebalo ograničiti na 

djelotvornost istrage. U vezi s tim, Vlada je naglasila da je sprovedena istraga o navodima podnosioca 

predstavke u vezi sa napadom na njegovu štetu, te da su državno tužilaštvo i policija utvrdili sve


relevantne činjenice. Uzeli su iskaz od podnosioca predstavke, navodnih napadača i dva nezavisna 

svjedoka. Ti organi nisu utvrdili ništa što bi ukazivalo na to da je napad protiv podnosioca predstavke 

bio rasno motivisan. Budući da su navodni počinioci bili ili maloljetnici ili mlađi punoljetnici, valjalo je 

primijeniti posebne odredbe. Vlada je priznala da je krivični postupak obustavljen zbog nastupanja 

zastare, ali je ustvrdila da to samo po sebi ne može predstavljati povredu člana 3 Konvencije. 

63. Kad je riječ o prigovoru u smislu člana 13, Vlada je prvo navela da, s obzirom na neprimjenljivost 

člana 3, ne može postojati povreda člana 13. Nadalje, podnosilac mogao je podnijeti i građansku 

tužbu za naknadu štete, i bio je obaviješten o rezultatima istrage. 

2 . Ocjena Suda 

(a) Težina postupanja 

64. Sud ponavlja da zlostavljanje mora dostići minimalni stepen težine da bi potpalo u domašaj 

člana 3. Ocjena tog minimalnog stepena je relativna: ona zavisi od svih okolnosti predmeta, kao što su 

priroda i kontekst postupanja, njegovo trajanje, tjelesne i duševne posljedice, a u nekim slučajevima 

i pol, uzrast i zdravstveno stanje žrtve (vidi Costello-Roberts v. the United Kingdom, 25. marta 1993, § 

30, serija A br. 247-C, and A. v. the United Kingdom, 23. septembra 1998, § 20, Reports 1998‐VI). 

65. Sud je u svojoj praksi smatrao da je određeno postupanje “neljudsko” ukoliko je, između 

ostalog, bilo smišljeno, ako se primjenjivalo satima bez prekida i prouzrokovalo stvarne tjelesne 

povrede ili intenzivne tjelesne i duševne patnje (vidi Labita v. Italy [GC], br. 26772/95, § 120, ECHR 

2000-IV). Postupanje se smatra “ponižavajućim” ako je u žrtvama pobudilo osjećaj straha, tjeskobe ili 

podređenosti koji ih mogu poniziti i omalovažiti, ako je moglo slomiti njihov tjelesni ili moralni otpor 

(vidi Hurtado v. Switzerland, 28. januara 1994, mišljenje Komisije, § 67, serija A br. 280, te Wieser v. 

Austria, br. 2293/03, § 36, 22. februara 2007). 

66. Sud primjećuje da je podnosilac predstavke naveo kako se s njime sukobilo sedam osoba. 

Napali su ga udarajući ga nogama i rukama po cijelom tijelu. Jedan od njih ga je po glavi udario 

drvenim štapom, nakon čega je izgubio svijest. Medicinska dokumentacija pokazuje da je podnosilac 

predstavke pretrpio brojne udarce koji su mu prouzrokovali kontuzije i razderotine po glavi i 

tijelu. Sud smatra da djela nasilja poput onih koje navodi podnosilac zahtjeva u načelu spadaju u 

okvire člana 3 Konvencije. U vezi s tim, Sud naglašava da je Konvencija živi instrument koji se mora 

tumačiti u svjetlu današnjih uslova, te da sve viši standardi koji se uvode na području zaštite ljudskih 

prava i osnovnih sloboda u skladu s tim neizbježno zahtijevaju i sve veću nepopustljivost u ocjeni 

povreda osnovnih vrijednosti demokratskih društava (vidi, mutatis mutandis, Selmouni v. France, 

[GC], br. 25803/94, § 101, ECHR 1999-V, te Mayeka and Mitunga v. Belgium, br. 13178/03, § 48, ECHR 

2006‐XI). Nadalje, član 3 Konvencije zahtijeva i da nadležna tijela ispitaju navode o zlostavljanju ako 

su “dokazivi” i ukazuju na postojanje “razumne sumnje”, čak i ako su počinioci takvog postupanja 

privatne osobe (vidi, Ay v. Turkey, br. 30951/96, §§ 59-60, 22. marta 2005, te Mehmet Ümit Erdem v. 

Turkey, br. 42234/02, § 26, 17. jula 2008). 

67. Sud je posebno razmotrio naročite okolnosti napada na podnosioca. Sud pripisuje veliki 

značaj činjenici da je podnosioca predstavke fizički napalo sedam osoba, naveče i na usamljenom 

mjestu gdje je izgledalo da će svaki poziv u pomoć biti beskoristan. Nadalje, taj je napad smišljen, 

budući da nalazi državnih tijela, uključujući i iskaze napadača, otkrivaju da su oni planirali da 

pronađu podnosioca predstavke i napadnu ga kao odmazdu za to što je on prethodno bio napao 

trojicu od njih. Čin nasilja o kojemu je riječ bio je zapravo napad na tjelesni integritet podnosioca 

zahtjeva. Takvo ponašanje je kod podnosioca predstavke sigurno prouzrokovalo tjeskobu i strah u 

značajnoj mjeri, i očigledno je imalo za cilj da ga zastraši ga i povrijedi. 

68. Osim toga, za povrede koje je podnosilac pretrpio ne može se reći da su tek beznačajne. 

Zaključno, s obzirom na okolnosti ovoga predmeta, Sud smatra da su navodi o zlostavljanju 

83


podnosioca “dokazivi” i da mogu ukazivati na postojanje “razumne sumnje”, što znači da zahtijevaju 

primjenu člana 3 Konvencije. Preostaje još da se utvrdi da li je odgovor nadležnih tijela na situaciju u 

odnosu na koju je podnosilac zatražio njihovu pomoć bio u skladu s njihovom pozitivnom obavezom 

koja proizlazi iz člana 3 u vezi s članom 1 Konvencije. 

84 

(a) Poštovanje pozitivne obaveze države 

69. Nakon što je Sud utvrdio da stepen težine nasilja počinjenog na štetu privatnih osoba zahtijeva 

zaštitu na osnovu člana 3 Konvencije, napominje se da je njegova sudska praksa dosljedna i jasna u 

smislu da taj član nalaže primjenu odgovarajućih krivičnopravnih mehanizama (vidi A. v. the United 

Kingdom; M.C.; te Šečić, obje gore citirane). Međutim, djelokrug pozitivnih obaveza države može se 

razlikovati kad je riječ o predmetima u kojima je postupanje suprotno članu 3 Konvencije počinjeno 

kroz učešće predstavnika države u odnosu na one u kojima su nasilje počinila privatna lica. Sud kao 

prvo primjećuje da se Hrvatskoj ne može pripisati nikakva neposredna odgovornost na osnovu 

Konvencije za djela privatnih lica o kojima je u ovom predmetu riječ. 

70. Sud, međutim, primjećuje da čak i ako nema neposredne odgovornosti za djela privatnih lica na 

u smislu člana 3 Konvencije, odgovornost države ipak može postojati kroz obavezu koju nameće član 

1 Konvencije. U vezi s time, Sud ponavlja da obaveza visokih ugovornih strana iz člana 1 Konvencije da 

svakome na području svoje nadležnosti osiguraju prava i slobode definisane Konvencijom, zajedno s 

članom 3, traži od država preduzimanje predviđenih mjera ,kako bi se pobrinule da pojedinci u okviru 

njihove nadležnosti ne budu podvrgnuti zlostavljanju, uključujući i zlostavljanje koje vrše privatna lica 

(vidi A. v. the United Kingdom, naprijed citirano, § 22). 

71. Nadalje, član 3 od država zahtijeva da donesu djelotvorne krivičnopravne odredbe koje će 

odvraćati od izvršenja krivičnih djela protiv integriteta osobe, u a kao njihova potpora uspostaviće 

se sprovedbeni mehanizmi za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje povreda tih odredaba (vidi A. v. 

the United Kingdom, naprijed citirano, § 22; te Nachova and Others v. Bulgaria [GC], br. 43577/98 i 

43579/98, § 160, ECHR 2005-VII), a ta se obaveza proširuje i na zlostavljanje koje vrše privatna lica (vidi 

Šečić, naprijed citirano, § 53). S druge strane, samo se po sebi razumije da se obaveza države iz člana 1 

Konvencije ne može protumačiti na način da je država obavezna kroz svoj pravni sistem da garantuje 

da jedno lice prema drugom nikada ne postupa na neljudski i ponižavajući način, niti da, u slučaju 

da i postupa, krivični postupak nužno treba imati za posljedicu nametanje određene sankcije. Da bi 

se država mogla smatrati odgovornom, mora se, prema mišljenju Suda, dokazati da domaći pravni 

sistem, a osobito krivično pravo, primjenljivo na okolnosti predmeta, ne pruža praktičnu i djelotvornu 

zaštitu prava zagarantovanih članom 3 (vidi X and Y, naprijed citirano, § 30, te A. v. the United Kingdom, 

naprijed citirano, mišljenje Komisije, § 48). 

72. Kad je riječ o krivičnopravnim mehanizmima predviđenim u hrvatskom pravnom sistemu u 

vezi s obavezama države u smislu člana 3, Sud na početku primjećuje da se jedino krivično djelo koje 

izričito zabranjuje mučenje i drugo okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje odnosi isključivo na 

radnje državnog službenika ili druga lica koja djeluju uz prećutni pristanak takvog službenika, dok su 

djela nasilja koja vrše privatna lica zabranjena čitavim nizom posebnih odredaba Krivičnoga zakona. 

Sud nadalje primjećuje da hrvatsko krivično pravo pravi razliku između krivičnih djela za koja krivično 

gonjenje preduzima državno tužilaštvo, bilo na vlastitu inicijativu ili na predlog privatnog lica, i krivičnih 

djela koja se krivično gone podnošenjem privatne tužbe, a u tu kategoriju spadaju lakša krivična djela . 

73. Sud nadalje primjećuje da hrvatski pravni sistem, osim toga, oštećenom omogućava da 

preduzme ulogu tužioca. U odnosu na krivična djela za koja krivično gonjenje preduzima državno 

tužilaštvo, bilo na vlastitu inicijativu ili na predlog privatnog lica, ako državno tužilaštvo odustane 

od krivičnog gonjenja po bilo kom osnovu, oštećeni može preduzeti gonjenje u svojstvu tužioca. Za 

razliku od toga, privatno krivično gonjenje od samoga početka preduzima privatni tužilacj. Međutim, 

krivično gonjenje maloljetnika uvijek mora preduzeti država.


74. Sud će sada ispitati jesu li sporni propisi i praksa, a osobito način na koji su hrvatske vlasti 

primjenjivale odgovarajuća postupačna pravila, te način provedbe krivičnopravnih mehanizama u 

ovome predmetu, u tolikoj mjeri bili manjkavi da to predstavlja povredu pozitivnih obaveza tužene 

države na osnovu člana 3 Konvencije. 

75. U odnosu na dužnost sprovođenja istrage, najniži primjenljivi standardi, kako su definisani 

sudskom praksom Suda, uključuju zahtjeve da istraga bude nezavisna, nepristrasna i da podliježe 

javnoj kontroli, kao i da nadležna tijela postupaju revnosno i ažurno (vidi, na primjer, Çelik and İmret v. 

Turkey, br. 44093/98, § 55, 26. oktobra 2004). Osim toga, da bi se istraga mogla smatrati djelotvornom, 

nadležna tijela moraju preduzeti sve moguće razumne korake kako bi osigurali dokaze o incidentu, 

uključujući, između ostalog, i iscrpnu izjavu koja sadrži navode navodne žrtve, iskaze očevidaca, 

sudsko-medicinske dokaze i, ako je potrebno, dodatne medicinske izvještaje (vidi naročito Batı and 

Others v. Turkey (br. 33097/96 i 57834/00, § 134, ECHR 2004-IV (izvodi)). 

76. Kad je riječ o koracima koje su preduzeli domaći organi, Sud primjećuje da je policija bez 

odglaganja obavila informativne razgovore sa svim napadačima, podnosiocem predstavke i dva 

neutralna svjedoka. Pribavila je i medicinski izvještaj o povredama podnosioca predstavke, te je 

nadležnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv napadača. Međutim, za dalje korake 

koje su preduzeli organi krivičnog gonjenja i sudovi ne može se smatrati da zadovoljavaju zahtjev 

djelotvornosti krivičnopravnih mehanizama u smislu člana 3 Konvencije. 

77. Sudska praksa Suda pokazuje da zahtjevi člana 3 Konvencije nisu ograničeni na fazu istrage. Sud 

se do sada bavio ovim pitanjem u situacijama kad su navodno zlostavljanje počinili državni službenici. 

Sljedeća mjerodavna načela iznesena su u njegovoj presudi u predmetu Ali and Ayşe Duran v. Turkey 

(br. 42942/02, 8. aprila 2008): 

61. Zahtjevi članova 2 i 3 nisu ograničeni na fazu službene istrage ako je ona dovela do pokretanja 

postupka pred domaćim sudovima: u postupku u cjelini, uključujući i njegovu raspravnu fazu, 

moraju se ispuniti uslovi pozitivne obaveze zaštite života putem zakona i zabrane zlostavljanja. 

Iako nema apsolutne obaveze prema kojoj bi se sva krivična gjonjenja trebala okončati osudom 

ili izricanjem neke određene kazne, domaći sudovi ni u kojim okolnostima ne bi smjeli biti 

spremni da dopuste da krivična djela kojima se ugrožava život i teški napadi na tjelesni i moralni 

integritet prođu nekažnjeno (vidi Öneryıldız, naprijed citirano, §§ 95 i 96; Salman v. Turkey [GC], 

br. 21986/93, § 104-109, ECHR 2000-VII; te Okkalı, naprijed citirano, § 65). 

62. Stoga je važno pitanje koje Sud treba ispitati može li se i u kom obimu smatrati da su sudovi 

prilikom donošenja zaključaka slučaj podvrgnuli pažljivoj ocjeni, onako kako to zahtijevaju članovi 

2 i 3 Konvencije, kako ne bi bio doveden u pitanje odvraćajući učinak pravosudnog sistema i značaj 

uloge koju on treba da ima u sprečavanju povreda prava na život i zabrani zlostavljanja (vidi Okkalı, 

naprijed citirano, § 66).” 

78. Na ovom mjestu je potrebno reći da zadatak Suda nije da provjeri da li su domaći sudovi pravilno 

primijenili domaće krivično pravo; ono o čemu je riječ u ovom postupku nije pojedinačna krivičnopravna 

odgovornost, već odgovornost države na osnovu Konvencije. Sud mora domaćim sudovima priznati 

značajnu slobodu u izboru odgovarajućih mjera, ali istovremeno mora zadržati i određena ovlašćenja 

preispitivanja, kao i ovlašćenja intervenisanja u predmetima u kojima je prisutan očigledan nesklad 

između težine djela i rezultata ostvarenih na domaćem nivou (vidi, mutatis mutandis, Nikolova and 

Velichkova v. Bulgaria, br. 7888/03, § 62, 20. decembra 2007, te Atalay v. Turkey, br. 1249/03, § 40, 18. 

septembra 2008). 

79. U vezi s tim, Sud primjećuje da obaveza države da privede pravdi počinioce radnji suprotnih 

članu 3 Konvencije uglavnom služi tome da se osigura da radnje zlostavljanja ne ostanu ignorisane od 

strane nadležnih organa, te da se pruži djelotvorna zaštita od zlostavljanja. 

80. Sud primjećuje da su u ovom predmetu državni organi podigli optužnicu samo protiv B.B.-a, 

iako je iz informativnih razgovora obavljenih tokom istrage bilo jasno da su i ostalih šest napadača 

takođe bili aktivno uključeni u napad na podnosioca zahtjeva. U vezi s tim, a u odnosu na podnosioca 

85


zahtjeva, tvrdnje da su mu se prava zagarantovana Konvencijom mogla obezbijediti samo da je država 

preduzela krivično gonjenje protiv napadača, te da Konvencija zahtijeva pomoć države u krivičnom 

gonjenju, Sud prvo ponavlja da njegov zadatak nije da zamijeni domaće organe i umjesto njih da 

odabere neku iz širokog niza mogućih mjera koje bi mogle biti dovoljne da se osigura odgovarajuća 

zaštita podnosioca zahtjeva od čina nasilja. U granicama Konvencije, odabir sredstva kojim se osigurava 

poštovanje člana 3 kad je riječ o međusobnim odnosima pojedinaca, u načelu predstavlja pitanje 

koje spada u slobodu procjene domaćih organa, uz uslov da su žrtvi na raspolaganju krivičnopravni 

mehanizmi. Sud, međutim, primjećuje da prema mjerodavnim domaćim zakonima, krivično gonjenje 

maloljetnika uvijek mora da preduzme država. U ovom predmetu je nadležno državno tužilaštvo 

pokrenulo krivični postupak samo protiv B.B.-a, kao maloljetnika. S tim u vezi, Sud primjećuje da je 

još četvoro napadača, i to S.C., I.Š., F.P. i S.T, bilo maloljetno u vrijeme napada na podnosioca zahtjeva. 

Međutim, državno tužilaštvo nije preduzelo krivično gonjenje protiv njih. 

81. Kad je riječ o postupku koji su pokrenuli državni organi, Sud primjećuje da je 4. jula 

2000. Policijska uprava zagrebačka Opštinskom državnom tužilaštvu za maloljetnike u Zagrebu 

podnijela krivičnu prijavu protiv B.B.-a. Međutim, to tijelo na početku nije poduzelo nikakve dalje 

korake. 

82. Dana 12. juna 2000. podnosilac predstavke podnio je Opštinskom državnom tužilaštvu u 

Zagrebu krivičnu prijavu protiv šestorice poznatih počinilaca, uključujući i B.B.-a, i sedme nepoznate 

osobe. Državno tužilaštvo u Zagrebu bilo je neaktivno osam mjeseci, sve do 12. marta 2001. kad 

je prijavu proslijedilo Opštinskom državnom tužilaštvu u Velikoj Gorici, koje je, pak, odlučilo da 

ne pokrene krivični postupak protiv B.B.-a zbog toga što je povreda koju je on navodno nanio 

podnosiocu predstavke bila tek lakše prirode, što znači da se krivično gonjenje moglo preduzeti 

po privatnoj tužbi. Ta je odluka bila suprotna članu 45 Zakona o sudovima za mladež, koji predviđa 

da se krivični postupak protiv maloljetnika pokreće na zahtjev državnog tužilaštva u odnosu na sva 

krivična djela. Ta je pogreška na kraju ispravljena tek kad je podnosilac predstavke podnio privatnu 

tužbu protiv B.B.-a pred Vijećem za maloljetnike Opštinskog suda u Velikoj Gorici. Na taj način je 

krivični postupak protiv B.B.-a pravilno pokrenut od strane Vijeća za maloljetnike Županijskog suda 

u Zagrebu tek 4. februara 2002, gotovo dvije godine nakon incidenta, iako su informativni razgovori 

u fazi istrage dovršeni 8. juna 2000. 

83. Čak i kad je krivični postupak protiv B.B.-a konačno bio pokrenut pred nadležnim sudom, 

prvo je ročište bilo zakazano tek za 2. novembar 2002, ali je bilo odloženo zbog toga što punomoćnik 

okrivljenog nije pristupio. Još jedno značajno razdoblje neaktivnosti bilo je razdoblje od 26. maja 

2003. do 12. februara 2004, a dva mjeseca nakon toga, 23. aprila 2004., nastupila je zastara krivičnog 

gonjenja za krivično djelo koje je B.B.-u bilo stavljeno na teret, iako je odluka u tom smislu donesena 

tek 21. decembra 2005. godine. 

84. Kad je riječ o krivičnom postupku u vezi s preostalom šestoricom napadača, Sud primjećuje 

da je podnosilac predstavke protiv njih podnio krivičnu prijavu Opštinskom državnom tužilaštvu 

u Velikoj Gorici 12. juna 2000. Međutim, državno tužilaštvo je tu prijavu proglasilo nedopuštenom 

tek 30. septembra 2002, opet s osnova da krivično gonjenje za krivično djelo nanošenja tjelesne 

povrede treba da pokrene oštećeni podnošenjem privatne tužbe. Kao što je već navedeno, taj je 

zaključak bio u suprotnosti s članom 45 Zakona o sudovima za mladež u odnosu na četiri napadača, 

S.C., I.Š., F.P. i S.T., koji su takođe bili maloljetnici u vrijeme incidenta o kojemu je riječ. Ta pogreška 

zapravo nikada nije ispravljena, te je na kraju podnosilac podnio privatnu tužbu kao oštećeni protiv 

pet osumnjičenih (svih napadača osim B.B.-a i jednog nepoznatog napadača) Opštinskom sudu u 

Velikoj Gorici dana 11. novembra 2002. Tokom tog postupka nadležni centar za socijalno staranje 

sastavio je izvještaje, ali do 23. aprila 2004. godine, kad je nastupila zastara krivičnog gonjenja, nije 

održano niti jedno ročište. Prvo je ročište održano nakon tog datuma, 28. oktobra 2005, a 11. maja 

2006. postupak je obustavljen. 

85. To znači da činjenično stanje predmeta nikada nije ni bilo utvrđeno od strane nadležnoga 

86


suda. U vezi s tim, Sud primjećuje da je glavna svrha izricanja krivičnih sankcija da se počinilac 

onemogući i odvratiti od nanošenja nove štete. Međutim, ti se ciljevi teško mogu ostvariti ako 

nadležni krivični sud prethodno ne utvrdi činjenično stanje predmeta. Iako je uvjeren da se u nekim 

okolnostima krivične sankcije protiv maloljetnika mogu zamijeniti mjerama poput društveno 

korisnog rada, Sud ipak ne može prihvatiti da se svrha djelotvorne zaštite od čina zlostavljanja može 

na bilo koji način postići ako je krivični postupak obustavljen zbog činjenice da je nastupila zastara 

krivičnoga gonjenja i ako se to dogodilo, kao što je vidljivo iz naprijed navedenog, zbog neaktivnosti 

nadležnih državnih organa. 

86. Prema mišljenju Suda, za ishod krivičnoga postupka u ovome predmetu ne može se reći da 

je imao dostatno odvraćajuće djelovanje na dotične osobe niti da je mogao osigurati djelotvornu 

prevenciju nezakonitih čina poput onih zbog kojih podnosilac zahtjeva prigovara. Zaključno, Sud 

smatra da naprijed izneseni elementi pokazuju da, u konkretnim okolnostima ovoga predmeta, 

nadležna državna tijela nisu ispunila svoje pozitivne obveze iz člana 3. Konvencije. 

87. Prema mišljenju Suda, sporna praksa u okolnostima ovoga predmeta podnosiocu 

predstavke bila je takva da podnosiocu predstavke nije pružena primjerena zaštita od djela 

teškoga nasilja, a u kombinaciji s načinom provedbe krivičnopravnih mehanizama u ovome 

predmetu, u tolikoj je mjeri bila manjkava da to predstavlja povredu postupka iz člana 3 

Konvencije od strane tužene države. 

88. S obzirom na naprijed izneseno, Sud nalazi da nema posebnih pitanja koja bi se trebala 

ispitati prema članu 13 Konvencije. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 14 U VEZI S ČLANOM 13 KONVENCIJE 

89. Podnosilac zahtjeva prigovorio je i da su zlostavljanje koje je pretrpio i naknadni postupak 

koji su vodil nadležni organi pokazali da je bio žrtva diskriminacije zbog svoga etničkog porijekla. 

Pozvao se na član 14 Konvencije u vezi s članom 3 Konvencije. Član 14 glasi kako slijedi: 

“Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osiguraće se bez diskriminacije na bilo 

kojoj osnovi, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno 

ili društveno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.” 

A. Tvrdnje stranaka 

90. Podnosilac ustvrdio je da su se napad na njega i nedjelovanje nadležnih organa dogodili 

zbog činjenice što je romskoga porijekla. Pozvao se na predmet Nachova i na načelo da se prijavi 

rasističkog nasilja treba dati najveći prioritet jer rasističko nasilje djeluje posebno razorno na osnovna 

prava. U tom je pogledu podnosilac ukazao na opštu situaciju romskoga stanovništva u Hrvatskoj, 

kao i na nedavno objavljeni izvještaj Evropske komisije protiv rasizma i nesnošljivosti (Treći izvještaj 

o Hrvatskoj, CRI (2005) 24, 14. juna 2005). 

91. Vlada je izrazila mišljenje da je podnosiočev prigovor u smislu člana 14 potpuno neosnovan. 

Vlada je ustvrdila da ništa u ponašanju domaćih organa ne ukazuje na razliku u postupanju prema 

podnosiocu zbog njegovoga romskog porijekla niti na težnju da se prikriju događaji ili da se 

podstakne napad na njegovu štetu. Tok događaja nije imao nikakve veze s etničkom porijeklom 

podnosioca, već je bio posljedica objektivnih problema s kojima su bili suočeni organi krivičnoga 

gonjenja tokom postupka. 

92. S tim u vezi, Vlada je nabrojala nekoliko slučajeva u kojima je policija uspješno otkrila osobe 

koje su počinile krivična djela protiv osoba romskoga porijekla i protiv njih pokrenula krivično 

gonjenje. Vlada je ustvrdila da se romsko stanovništvo u Hrvatskoj ne susreće sa sistemskim 

problemima, osim onih povezanih s njihovom otežanom integracijom u društvo, koja se često može 

susresti i u drugim državama potpisnicama Konvencije. 

87


B. Ocjena Suda 

93. Sud ponavlja da prilikom istrage o incidentima koji uključuju nasilje, državne vlasti imaju 

dodatnu dužnost da preduzmu sve razumne korake kako bi raskrinkali svaki rasistički motiv, te 

kako bi utvrdili jesu li možda u dotičnim događanjima ulogu odigrale etnička mržnja ili predrasude. 

Doduše, u praksi će često biti izuzetno teško dokazati rasnu motivisanost. Obaveza tužene države 

da istraži sve eventualne rasističke prizvuke nasilničkog čina predstavlja obavezu da se ulože najveći 

mogući napori i ona nije apsolutna; nadležna tijela moraju učiniti ono što je razumno u okolnostima 

predmeta (vidi Nachova and Others, naprijed citirano, § 160). 

94. Sud smatra da naprijed izneseno neizbježno vrijedi i u slučajevima kad postupanje suprotno 

članu 3 Konvencije počini privatna osoba. Kad bi se prema rasno motivisanom nasilju i brutalnosti 

postupalo na isti način kao prema slučajevima u kojima nije bilo rasističkih prizvuka, to bi značilo 

namjerno se oglušiti na specifičnu prirodu čina koji posebno razorno djeluju na osnovna prava. 

Ako se rješavanju situacija koje su u biti različite ne pristupi na različiti način, to može predstavljati 

neopravdano postupanje nepomirljivo s članom 14 Konvencije (vidi Nachova and Others v. Bulgaria 

[GC], br. 43577/98 i 43579/98, § 160, s dodatnim referencama). 

95. U ovom slučaju, Sud primjećuje da je policija obavila informativne razgovore sa svim 

navodnim počiniocima i s podnosiocem predstavke, kako bi utvrdila relevantne činjenice u vezi s 

napadom na podnosioca predstavke. Njihovi su iskazi otkrili da su podnosilac predstavke i napadači 

pripadali istoj grupi prijatelja do 8. decembra 1999, kad su podnosilac predstavke i još dvije osobe 

fizički napali tri maloljetnika, D.E., S.C. i I.Š., te su uz to i oštetili automobil u vlasništvu majke D.E.-a. 

Nakon nekoliko mjeseci, žrtve toga napada i njihova četiri prijatelja odlučili su da se suprotstave 

podnosiocu predstavke i da ga napadnu. Prema mišljenju Suda, te okolnosti pokazuju da je napad 

na podnosioca predstavke zapravo bio čin osvete za njegov prethodni napad, te ničim ne ukazuju 

na to da bi napad na podnosioca predstavke bio rasno motivisan. 

96. Što se tiče tvrdnje podnosioca predstavke da je jedan od njegovih napadača, I.Š., za vrijeme 

informativnog razgovora u policiji spomenuo romsko porijeklo podnosioca predstavke, Sud 

primjećuje da iako je istina da je I.Š. to učinio, u njegovoj izjavi nema ničega što bi ukazivalo na 

to da je romsko porijeklo podnosioca predstavke igralo ikakvu ulogu u napadu na njega. U vezi s 

tim, Sud primjećuje da I.Š. nije dao nikakve naznake da su napadači podnosioca predstavke napali 

zbog njegovoga etničkog porijekla. Sud takođe primjećuje da nijedan od ostalih napadača ni na koji 

način nije spomenuo porijeklo podnosioca predstavke. 

97. Na kraju, Sud primjećuje da ni za vrijeme informativnog razgovora u policiji koji je obavljen 

ubrzo nakon napada, 8. juna 2000, niti u izjavi dantoj pred Opštinskim sudom u Velikoj Gorici dana 13. 

januara 2003. podnosilac predstavke nije naznačio da je bilo koji od njegovih napadača spomenuo 

njegovo romsko porijeklo. Činjenično stanje predmeta otkriva da su podnosilac predstavkei njegovi 

napadači zapravo pripadali istome krugu prijatelja, te da nema naznake da su rasa ili etničko 

porijeklo podnosioca predstavke igrali ikakvu ulogu u bilo kojemu incidentu. 

98. Zaključno, Sud smatra da nema dokaza da je napad na podnosioca predstavke bio rasno 

motivisan. Stoga, u okolnostima ovog predmeta nije došlo do povrede člana 14 Konvencije u vezi s 

članom 3 Konvencije. 

88 



“Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo 

zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, prema 

potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.”


A. Šteta 

100. Podnosilac predstavke potražuje 10.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. 

101. Vlada je ustvrdila da je podnosilac predstavke postavio isti zahtjev u građanskom postupku 

protiv svojih napadača koji je u toku, te da se stoga njegov zahtjev za naknadu nematerijalne štete 

treba odbiti. U svakom slučaju Vlada je smatrala da je taj iznos pretjeran. 

102. S obzirom na sve okolnosti ovoga predmeta, Sud prihvaća da je podnosilac predstavke 

pretrpio nematerijalnu štetu koja se ne može nadoknaditi samo utvrđenjem povrede. Presuđujući 

na pravičnoj osnovi, Sud podnosiocu predstavke dosuđuje 1.000 EUR na ime nematerijalne štete, 

uvećanih za sve poreze koji bi mu se mogli zaračunati. 


103. Podnosilac predstavke potražuje i 12.975 EUR za troškove i izdatke što ih je pretrpio pred 

domaćim sudovima i pred Sudom, te je dostavio iscrpnu dokumentaciju kako bi potkrijepio svoj 

zahtjev. Tu su uključeni troškovi advokatice koja je podnosioca predstavke zastupala u domaćim 

postupcima (1.250 EUR), advokatska nagrada i administrativni troškovi. Cijene sata rada koju su 

zaračunali advokati bile su kako slijedi: 70 EUR u odnosu na pravnika zaposlenog u Evropskom 

centru za prava Roma i 80 EUR u odnosu na gđu Kušan. 

104. Vlada se usprotivila nadoknadi troškova i izdataka podnosioca predstavke u domaćim 

postupcima. Osim toga, Vlada je ustvrdila da podnosilac predstavke nije dostavio nikakav dokaz o 

plaćanju ikakvih troškova. 

105. Prema sudskoj praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova i 

izdataka samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno i nužno nastali i da su s obzirom na 

visinu bili razumni. Kad je riječ o krivičnom postupku koji je podnosilac predstavke pokrenuo protiv 

svojih napadača pred domaćim organima, Sud se slaže da budući da su nastali radi otklanjanja 

povrede Konvencije zbog koje se podnosilac predstavke obratio Sudu, navedeni troškovi pravnog 

zastupanja u domaćim postupcima mogu se uzeti u obzir u ocjeni zahtjeva za naknadu troškova 

(vidi Scordino v. Italy (no. 1) [GC], br. 36813/97, § 284, ECHR 2006-...). U ovom predmetu, uzevši u 

obzir informacije koje ima i naprijed navedene kriterije, Sud podnosiocu predstavke dosuđuje iznos 

od 1.250 EUR za troškove i izdatke u postupcima pred domaćim tijelima. Kad je riječ o postupku 

pokrenutom na temelju Konvencije, presuđujući na pravičnoj osnovi, a u svjetlu svoje prakse u 

uporedivim predmetima, Sud smatra razumnim da podnosiocu predstavke, koji je imao pravnog 

zastupnika, dosudi iznos od 5.000 EUR, uvećanih za sve poreze koji bi se podnosiocu predstavke 

mogli zaračunati na te iznose. 





1. proglašava predstavku dopuštenom; 

2. presuđuje da je došlo do povrede člana 3 Konvencije; 

3. presuđuje da nema potrebe posebno ispitati prigovor na temelju člana 13 Konvencije; 

4. presuđuje da nije došlo do povrede člana 14 Konvencije u vezi s članom 3 Konvencije; 

5. presuđuje 

(a) da tužena država podnosiocu predstavke treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kad 

89


presuda postane konačnom u skladu s članom 44, stavom 2 Konvencije, sljedeće iznose koje 

treba pretvoriti u nacionalnu valutu tužene države prema tečaju važećem na dan namirenja: 

(i) 1.000 EUR (hiljadu eura) na ime nematerijalne štete, uvećanih za sve poreze koji bi se 

podnosiocu zahtjeva mogli zaračunati; 

(ii) 6.250 EUR (šest hiljada dvije stotine i pedeset eura) na ime troškova i izdataka, uvećanih 

za sve poreze koji bi se podnosiocu zahtjeva mogli zaračunati; 


plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Europske centralne 


6. odbija ostatak zahtjeva podnosioca zahtjeva za pravednu naknadu. 

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 25. juna 2009. u skladu s 

pravilom 77, stavovima 2 i 3 Poslovnika Suda. 


sekretar 


predsjednik 

[*] U originalu presude došlo je do omaške. Tačan datum je 23. april 2000. 

90


ČETVRTO ODJELJENJE 

PREDMET TOKIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE 

(Predstavke br. 12455/04, 14140/05, 12906/06 i 26028/06) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

8. jula 2008. godine 

Ova Presuda postaće konačna u uslovima izloženim u članu 44, stav 2 Konvencije. 

Presuda može pretrpjeti redakcijske izmjene.


U predmetu Tokić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, 

Evropski sud za ljudska prava (Četvrto odjeljenje), zasjedajući u vijeću u sastavu: 

Nicolas Bratza, predsjednik 

Lech Garlicki, 

Ljiljana Mijović, 

David Thór Björgvinsson, 

Ján Šikuta, 


Mihai Poalelungi, sudije, 

i Lawrence Early, sekretar Odjeljenja, 

nakon vijećanja zatvorenog za javnost, održanog 17. juna 2008. donosi sljedeću presudu koja je 

usvojena istoga dana: 

92 

POSTUPAK 

1. Ovaj slučaj pokrenut je tako što su četiri državljanina Bosne i Hercegovine: g. Mehmed Tokić, 

g. Jusuf Alibašić, g. Danijel Marinić i g. Adis Hadžić (podnosioci predstavke) dana 24. marta 2004, 

7. aprila 2005, 9. marta 2006. i 25. aprila 2006, podnijeli Sudu predstavke br. 12455/04, 14140/05, 

12906/06 i 26028/06 protiv Bosne Hercegovine u skladu s članom 34 Konvencije o ljudskim pravima 

i osnovnim slobodama (Konvencija). 

2. Podnosioce predstavke, kojima je dodijeljena pravna pomoć, zastupao je g. N.Omerović, 

advokat s praksom u Lukavcu. Vladu Bosne i Hercegovine (Vlada)zastupala je gđa Z. Ibrahimović, 

zamjenik agenta/zastupnika. 

3. Podnosioci predstavke žalili su se na protivzakonito držanje u pritvoru u Forenzičnopsihijatrijskom 

odjeljenju zatvora u Zenici po članu 5, stav 1(e) Konvencije. Takođe su se pozvali na 

član 5, stav 4 Konvencije, ali se nisu pobliže bavili ovim aspektom slučaja. 

4. Dana 1. juna 2007. predsjednik Četvrtog odjeljenja Suda odlučio je da obavijesti Vladu BiH 

o ovim predstavkama. U skladu s članom 29, stav 3 Konvencije, odlučeno je istovremeno ispitati 

osnovanost i dopustivost predstavke. 

ČINJENICE 

I OKOLNOSTI SLUČAJA 

A. Činjenice vezane za g. Tokića 

5. Podnosilac predstavke rođen je 1934. godine i živi u Lukavcu. 

6. Dana 16. avgusta 1999. lokalna policija je obavila pretres i kod njega je pronašla ručnu bombu. 

Policija je reagovala na dojavu jer je podnosilac zahtjeva bio poznat po ispadima nasilnog ponašanja, 

uključujući i ubistvo svoje prve žene. 

7. Dana 24. januara 2000. optužen je za posjedovanje zabranjenog oružja. 

8. Dana 14. novembra 2001. Opštinski sud u Gračanici našao je da podnosilac nije krivično 

odgovoran zbog neuračunljivosti (paranoidna shizofrenija) i naložio mu obavezno psihijatrijsko 

liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi u skladu s članom 63 Krivičnog zakona Federacije Bosne 

i Hercegovine iz 1998.godine (stari Krivični zakon). Odluka je postala pravosnažna 28. januara 2002. 

9. Dana 28. juna 2002. smješten je na Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zatvora u Zenici. 

10. Dana 4. jula 2003. Opštinski sud u Gračanici ponovo je ispitao potrebu daljeg držanja 

podnosioca u zatvoru, u skladu sa članom 480, stav 1 Zakona o krivičnom postupku Federacije

PREDMET: TOKIĆ I DRUGI protiv BOSNE I HERCEGOVINE 

Bosne i Hercegovine iz 1998. (stari Zakon o krivičnom postupku). Sud je donio odluku na osnovu 

izvještaja koji je izradilo Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zeničkog zatvora i prema kojem je 

stanje podnosioca zahtjeva bilo takvo da nije mogao biti pušten na slobodu. 

11. Dana 11. novembra 2003. ponosilac zahtjeva žalio se Domu za ljudska prava vezano za 

zakonitost njegovog držanja u zatvoru. 

12. Dana 3. marta 2004. Opštinski sud u Gračanici ustupio je nadležnost Centru za socijalni rad 

u Gračanici u skladu s članom 420 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine 

(novi Krivični zakon). 

13. Dana 23. novembra 2004. Centar za socijalni rad iz Gračanice ustanovio je da mentalni 

poremećaj podnosioca predstavke više ne zahtijeva njegovo dalje prisilno zadržavanje i naložio 

njegovo puštanje na uslovnu slobodu. Dana 8. decembra 2004.godine pušten je sa Forenzičnopsihijatrijskog 

odjeljenja zeničkog zatvora. 

14. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (Ustavni sud), kao pravni sljedbenik Doma za ljudska prava, 

utvrdio je, na osnovu puštanja podnosioca na slobodu dana 26. juna 2007., da nije opravdano dalje 

isptitivati podnosiočev slučaj. 

B. Činjenice vezane za g. Alibašića 

15. Podnosilac predstavke rođen je 1971. godine i živi u Domu za socijalnu pomoć u Fojnici. 

16. Dana 31. marta 1999. prijetio je nožem osobi Z.B. u prostorijama Centra za socijalni rad u 

Goraždu. 

17. Dana 16. aprila 1999. optužen je zbog prijetnji. 

18. Dana 17. juna 1999. Opštinski sud u Goraždu našao je da podnosilac predstavke nije krivično 

odgovoran usljed neuračunljivost (shizofrenija) i naložio obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u 

zdravstvenoj ustanovi, prema članu 63 starog Krivičnog zakona. Odluka je odmah postala pravosnažna. 

19. Dana 21. juna 1999. podnosilac zahtjeva smješten je na Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje 

zatvora u Zenici. 

20. Dana 26. novembra 2001. Opštinski sud u Goraždu ustanovio je da podnosiočev mentalni 

poremećaj ne opravdava duže prisilno zadržavanje i naložio njegovo puštanje na uslovnu slobodu. 

Pušten je dana 9. januara 2002. 

21. Dana 17. januara 2002. Opštinski sud u Goraždu vratio je podnosioca nazad na Forenzičnopsihijatrijsko 

odjeljenje zeničkog zatvora, nakon što je u Psihijatrijskoj bolnici u Sarajevu ustanovljeno 

da je patološki agresivan. 

22. Dana 21. januara 2003. podnosilac žalio se Domu za ljudska prava na nepravilnost i ishod 

krivičnog postupka (koji je okončan 17. juna 1999). 

23. Dana 20. januara 2004. Opštinski sud u Goraždu ustupio je nadležnost Centru za socijalni rad 

u Goraždu, u skladu s članom 420 novog Krivičnog zakona. 

24. Oslanjajući se na član 22 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama Federacije Bosne i 

Hercegovine iz 2001. godine, dana 18. februara 2004. Centar za socijalni rad u Goraždu preispitao 

je potrebu daljeg prisilnog zadržavanja podnosioca predstavke. Na osnovu izvještaja koje je 

pripremilo Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zatvora u Zenici, Centar je odlučio da njegovo stanje 

nije dopuštalo puštanje na slobodu. Podnosilac predstavke žalio se Kantonalnom ministarstvu za 

socijalnu politiku u Goraždu prema instrukcijama Centra za socijalni rad. 

25. Dana 10. maja 2004. Kantonalno ministarstvo za socijalnu politiku u Goraždu oglasilo se 

nenadležnim, i, pošto nije moglo utvrditi kojem će nadležnom tijelu dostaviti predmet, Ministarstvo 

je odbacilo žalbu. Podnosilac predstavke tada je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Goraždu. 

26. Dana 9. jula 2004. Kantonalni sud u Goraždu odbacio je žalbu jer se podnosilac žalbe nije žalio 

nadležnom drugostepenom tijelu. Kantonalni sud nije naveo koje je drugostepeno tijelo nadležno 

u ovome slučaju. 

93


27. Dana 22. novembra 2004. podnosilac žalio se zbog protivzakonitog držanja u zatvoru 

posebnom vijeću formiranom u sklopu Ustavnog suda dana 1. januara 2004, čiji je mandat bio 

odlučivanje u predmetima bivšeg Doma za ljudska prava (Povjereništvo za ljudska prava pri 

Ustavnom sudu). 

28. Dana 13. juna 2006. Centar za socijalni rad iz Goražda odlučio je da duševni poremećaj 

podnosioca ne zahtijeva dalje držanje u zatvoru i naložio njegovo bezuslovno puštanje. Centar se 

pozvao na član 25, stav 2 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. 

Dana 16. juna 2006. podnosilac zahtjeva pušten je sa Forenzično-psihijatrijskog odjeljenja 

zeničkog zatvora. 

29. Dana 26. juna 2007. Ustavni sud, pravni sljedbenik Doma za ljudska prava,odbacio je 

podnosiočev zahtjev od 21. januara 2003. kao nepravovremen, i drugi od 22. novembra 2004. kao 

neprihvatljiv ratione temporis: Ustavni sud bio je nadležan samo za neriješene predmete preuzete od 

bivšeg Doma za ljudska prava koji su podneseni prije 31. decembra 2003. 

94 

C. Slučaj g. Marinić 

30. Podnosilac zahtjeva rođen je 1966. godine i još se nalazi na Forenzično-psihijatrijskom 

odjeljenju zatvora u Zenici. 

31. Dana 12. jula 1999. podnosilac predstavke ubio je svoje roditelje, sumanuto vjerujući da oni 

pokušavaju ubiti njega. Istoga dana, nakon što se predao policiji, podnosilac upućen je u istražni 

zatvor. 

32. Dana 21. septembra 1999. optužen je za ubistvo po dvije tačke. 

33. Dana 9. novembra 1999. Kantonalni sud u Mostaru donio je odluku da podnosilac nije 

krivično odgovoran zbog mentalne bolesti (shizofrenija) i naložio obavezno psihijatrijsko liječenje 

i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, u skladu s članom 63 starog Krivičnog zakona. Odluka je postala 

pravosnažna dana 22.novembra 1999. 

34. Dana 28. novembra 2000. podnosilac prebačen je iz istražnog zatvora u Mostaru na 

Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zatvora u Zenici. 

35. Dana 20. decembra 2002. i 22. oktobra 2003. Kantonalni sud u Mostaru ponovo je razmatrao 

dalje prisilno zadržavanje podnosioca predstavke u skladu s članom 480, stav 1 staroga Zakona o 

krivičnom postupku (bez obzira na činjenicu što je ovaj Zakon bio na snazi samo do 31. jula 2003). 

Sud je, na osnovi izvještaja koji je izradilo Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zatvora u Zenici, donio 

odluku da je stanje podnosioca takvo da ne dopušta puštanje na slobodu. 

36. Dana 23. marta 2004. ili približno toga datuma, Kantonalni sud u Mostaru ustupio je 

nadležnost Centru za socijalni rad u Mostaru, u skladu s članom 420 novog Krivičnog zakona. 

37. Dana 7. novembra 2005. podnosilac predstavke žalio se Ustavnom sudu na protivzakonito 

zadržavanje u zatvoru. Njegova žalba i jedan broj sličnih žalbi naknadno su spojeni. 

38. Dana 21. decembra 2006. Ustavni sud utvrdio je da se podnosilac predstavke (kao i drugi u 

sličnoj situaciji) našao u pravnom vakumu nakon reforme krivičnog zakonodavstva 2003. godine. 

Osim toga, Ustavni sud smatrao je da Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje zatvora u Zenici nije 

odgovarajuća ustanova za mentalno oboljele pacijente. Kao ishod toga, Ustavni sud je ustanovio 

kršenja člana 5, st. 1 i 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima i naložio odgovornim tijelima 

preduzimanje potrebnih zakonskih i ostalih mjera u roku od tri mjeseca od donošenja odluke. 

Odluka je donesena dana 7. februara 2007. Podnosilac predstavke i drugi koji su se žalili nisu tražili 

nikakvu naknadu. 

D. Slučaj g. Hadžić 

39. Podnosilac predstavke rođen je 1982. godine i živi u Sarajevu.


40. Dana 19. januara 2003. ušao je u tramvaj i bez razloga nožem ranio osobu I.D. Osoba I.D. 

preživjela je napad. 

41. Dana 21. januara 2003. podnosilac predstavke ubio je osobu E.G. zbog sumanutog vjerovanja 

da ta osoba proganja njegovu majku. Iste je večeri upućen u istražni zatvor. 

42. Dana 17. marta 2003. podnosilac predstavke optužen je za ubistvo. 

43. Dana 20. marta 2003. iz istražnog zatvora u Sarajevu prebačen je na Forenzično-psihijatrijsko 

odjeljenje zatvora u Zenici. 

44. Dana 9. aprila 2003. Kantonalni sud u Sarajevu našao je da podnosilac predstavke nije 

krivično odgovoran zbog neuračunljivosti (shizofrenija) i naložio obavezno psihijatrijsko liječenje, 

prema članu 63 starog Krivičnog zakona. Odluka je postala pravosnažna 24. aprila 2003. 

45. Kantonalni sud u Sarajevu je pet puta (28. novembra 2003, 9. juna 2004, 11.marta 2005, 10. 

aprila 2006. i 16. novembra 2006) preispitivao opravdanost daljeg prisilnog zadržavanja podnosioca 

predstavke u skladu s članom 480, stav 1 starog Zakona o krivičnog postupku (iako Zakon više 

nije bio na snazi). Na osnovu izvještaja Forenzično-psihijatrijskog odjeljenja zatvora u Zenici 

i Psihijatrijske bolnice u Sarajevu, sud je odlučio da stanje podnosioca predstavke ne dozvoljava 

puštanje na slobodu. 

46. Dana 17. maja 2005, 23. maja 2006. i 8. februara 2007. Vrhovni sud Federacije Bosne i 

Hercegovine potvrdio je odluke od 11. marta 2005, 10. aprila 2006. i 16. novembra 2006.godine. 

47. Dana 21. decembra 2006. Ustavni sud razmatrao je jedan broj spojenih žalbi (uključujući i 

žalbu g. Hadžića) i ustanovio kršenje člana 5, st. 1 i 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima (vidjeti 

tač. 37 i 38 gore). 

48. Dana 25. juna 2007. Kantonalni sud u Sarajevu ustanovio je da mentalni poremećaj podnosioca 

predstavke više ne zahtijeva njegovo zadržavanje u zatvoru i naložio njegovo uslovno puštanje. Sud 

se pozvao na član 480, stav 2 staroga Zakona o krivičnom postupku (iako taj Zakon više nije bio na 

snazi). Dana 10. jula 2007. podnosilac predstavke pušten je sa Forenzično-psihijatrijskog odjeljenja 

zatvora u Zenici. 

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA 

49. U primjeni su dva pravna sistema kada je u pitanju pritvor u psihijatrijskoj ustanovi. 

50. Prije svega, nadležni građanski sud može naložiti obavezan pritvor mentalnog bolesnika u 

zdravstvenu ustanovu ukoliko ima dovoljno dobre dokaze o nužnosti takvog postupanja koje je 

dostavio psihijatar radi zaštite dotičnog pacijenta i/ili zbog opasnosti za okolinu od takvoga pacijenta 

(vidjeti član 22, stav 1, član 29,stav 1,i član 31, stav 1 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama 

Federacije Bosne i Hercegovine iz 2001. godine, objavljen u «Službenim novinama Federacije Bosne 

i Hercegovine» (SNFBiH), broj 37/01 od 15. avgusta 2001,izmjene objavljene u „SNFBH“, broj 40/02 

od 21. avgusta 2002; „Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama“). Sud mora pozvati dotičnog 

pacijenta, kada je to moguće, kako bi ga psihijatar lično saslušao (vidjeti član 30, stav 3 i član 31, 

stav 2 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Postupak mora biti okončan u roku od sedam 

dana i sud mora donijeti odluku u roku od iduća tri dana (vidi član 45, stav 2 i član 53, stav 1 Zakona 

o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine iz 1998. godine, objavljen u „SNFBiH“, 

broj 2/98 od 20. januara 1998; izmjene objavljene u „SNFBiH“, broj 39/04 od 24. jula 2004. i73/05 od 

28. decembra 2005). U sudskoj odluci kojom je naložen pritvor u psihijatrijsku ustanovu mora biti 

naznačeno trajanje takvoga pritvora; to razdoblje ne može biti duže od godinu dana, ali se može 

produžiti (vidjeti čl. 33-35 Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Pacijent o kojemu je riječ, 

kao i druge ovlašćene osobe i tijela, imaju pravo žalbe u roku od osam dana (vidjeti član 37 Zakona 

o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Nadležni drugostepeni sud mora donijeti odluku u roku od 

tri dana (ibid.). Osoba zadržana u psihijatrijskoj ustanovi ima pravo u svako doba da traži sudsku 

reviziju vezanu za taj prisilni smještaj (vidjeti član 40 Zakona). 

95


51. Drugo, nadležni krivični sud može naložiti obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u 

zdravstvenoj ustanovi počinioca krivičnog djela, koji je, u vrijeme kada je počinio krivično djelo, 

patio od mentalnog poremećaja koji je uticao na njegovu mentalnu odgovornost, ukoliko je 

nalazom psihijatra uvjeren u nužnost njegovog čuvanja, čime bi počinilac bio spriječen da izvrši 

još neko krivično djelo. Međutim, postoji znatna razlika u tom pogledu između starog i novog 

krivičnog zakona (ovaj drugi stupio je na snagu 1. avgusta 2003). Dok je još moguće izreći odluku 

o obaveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi za one koji su proglašeni 

krivima i pored njihove smanjene uračunljivosti, takva odluka više ne može da bude donesena za 

one osobe koje su oslobođene odgovornosti zbog neuračunljivosti (vidjeti član 74, stav 1 Krivičnog 

zakona Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine objavljen u „SNFBiH“, broj 36/03 od 29. jula 

2003; izmjene objavljene u „SNFBiH“, broj 37/03 od 31. jula 2003, 21/04 od 17. aprila 2004,69/04 od 

7. decembra 2004 i 18/05 od 23. marta 2005). 

52. Prema tome, od 1. avgusta 2003. počinilac koji je oslobođen optužbe na osnovu neuračunljivosti, 

može biti pritvoren u psihijatrijsku ustanovu samo od strane nadležnoag suda, ako se to smatra nužnim 

radi zaštite počinioca i/ili opasnosti po okolinu (vidjeti tačku 50 gore). Svako takvo oslobađanje od 

optužbe prijavljuje se nadležnom centru za socijalni rad, koji mora započeti odgovarajuću proceduru 

(vidjeti član 410, stav 1 Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, 

objavljen u „SNFBiH“, broj 35/03 od 28. jula 2003; izmjene objavljene u „SNFBiH“, broj 37/03 od 31. jula 

2003, 56/03 od 14.novembra 2003, 78/04 od 31. decembra 2004, 28/05 od 11. maja 2005, 55/06 od 

20.septembra 2006, 27/07 od 18. aprila 2007 i 53/07 od 8. avgusta 2007). 

53. Nadležna tijela su trebala do 1. septembra 2003.godine da provjere status svih osoba 

oslobođenih optužbe na osnovu neuračunljivosti u skladu sa starim krivičnim zakonima,da okončaju 

provođenje svih odluka o obaveznom psihijatrijskom liječenju i čuvanju u zdravstvenoj ustanovi koja 

su još u toku, i da započnu proceduru u kojoj bi nadležni sud odlučio o produženju pritvora svakog 

takvog pacijenta s mentalnim poremećajima (vidjeti član 420 Krivičnog zakona 2003. i Instrukcije 

Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine br. 03-02-3132/03 od 22. decembra 2003). 

96 

PRAVO 

54. Podnosioci predstavke žale se na protivzakonito držanje u pritvoru u Forenzičnopsihijatrijskom 

odjeljenju zeničkog zatvora. Oni se pozivaju na član 5, stav 1(e) Konvencije, čiji 

mjerodavan dio glasi: 

„1. Svako ima pravo na slobodu i ličnu sigurnost. Niko ne može biti lišen slobode,osim u sljedećim 

slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: 

... 

e) u slučaju zakonitog lišavanja slobode ... duševno poremećenih osoba ...“ 

55. Podnosioci predstavke takođe se pozivaju na član 5, stav 4 Konvencije.Ovaj član glasi: 

„4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu 

sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode, i ukoliko ono nije bilo 

zakonito, naložio oslobađanje. 

I. DOPUSTIVOST ŽALBI 

56. Vlada tvrdi, a podnosioci predstavke se ne slažu, da g. Marinić i g. Hadžić ne mogu više tvrditi 

da su žrtve navodnih kršenja Konvencije u smislu člana 34 Konvencije nakon odluke Ustavnog suda 

Bosne i Hercegovine (Ustavni sud) od 21.decembra 2006. U vezi sa g. Tokićem i g. Alibašićem, Vlada 

je predložila da se odbace njihovi predstavke jer se nisu žalili Ustavnom sudu. 

57. Od samoga početka Sud naglašava kako domaća odluka na koju se Vlada poziva, u stvari, 

priznaje navodno kršenje Konvencije. Ustavni sud ustanovio je postojanje nedostatka u domaćem


pravnom poretku, koji se negativno odražava na g.Marinića, g. Hadžića i druge u sličnoj situaciji. 

Međutim, odgovorne institucije nisu otklonile navedeni nedostatak. Zadržavanje g. Hadžića 

na Forenzično-psihijatrijskom odjeljenju zeničkog zatvora bilo je protivzakonito do njegovog 

oporavka i naknadnog puštanja na slobodu. G. Marinić se još protivzakonito nalazi u pritvoru na 

tome odjeljenju.Prigovor Vlade u vezi sa statusom žrtve za g. Marinića i g. Hadžića u skladu s tim se 

odbacuje. 

58. Što se tiče g. Tokića, primijećeno je da je u mjerodavno vrijeme imao na raspolaganju dva 

domaća pravna lijeka, koji su imali isti cilj: podnošenje prijave tadašnjem Domu za ljudska prava i 

žalbe Ustavnom sudu. Podnosilac zahtjeva izabrao je prvi i iskoristio ga na pravi način. Sud smatra, 

iz razloga navedenih u predmetu Jeličić protiv Bosne i Hercegovine ((odluka br. 41183/02, ECHR 2005- 

...), da njegov zahtjev ne može biti odbačen zbog takvoga izbora. Činjenica da je slučaj podnosioca 

predstavke na kraju odbačen, pošto je u međuvremenu oslobođen, u tom pogledu nema nikakvoga 

značaja (vidjeti tačku 14 gore).Prigovor Vlade u vezi sa iscrpljivanjem domaćih pravnih lijekova od 

strane g.Tokića se, zbog toga, odbacuje. 

59. I na kraju, vezano za g. Alibašića, Sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja domaćih pravnih 

lijekova, spomenuto u članu 35, stav 1 Konvencije, od podnosioca predstavke traži da prvo iskoriste 

pravne ljekove koji im stavlja na raspolaganje domaći pravni sistem i tako oslobode državu od 

odgovaranja pred Evropskim sudom za svoje postupke prije nego što joj je data mogućnost da 

pravilno tretira ta pitanja unutar vlastitog pravnog sistema. Ovo se pravilo zasniva na pretpostavci 

da domaći pravni sistem pruža efikasan pravni lijek u vezi s navodnim kršenjem. Teret dokazivanja 

je na Vladi, koja tvrdi da nisu iscpljeni svi pravni lijekovi, koja mora uvjeriti Sud kako je u tom 

mjerodavnom razdoblju i teorijski I praktično bio na raspolaganju efikasan pravni lijek, tj. da je pravni 

lijek bio dostupan, da je mogao pružiti pravnu zaštitu u odnosu na žalbe podnosilaca zahtjeva i da je 

nudio opravdane izglede na uspjeh. Međutim, kada je teret dokazivanja zadovoljen, na podnosiocu 

predstavke je da dokaže kako je pravni lijek koji Vlada ističe, u stvari, iscrpljen, ili je iz nekog razloga 

bio nedovoljan i nedjelotvoran u određenim okolnostima slučaja, ili su postojale posebne okolnosti 

koje su podnosioca predstavke oslobađale od takvoga zahtjeva (vidjeti T. protiv Velike Britanije [GC], 

br. 24724/94, § 55, 16. decembra 1999). U pogledu pravnih sistema koji pružaju ustavnu zaštitu 

osnovnih prava, kao što je to slučaj s Bosnom i Hercegovinom, Sud podsjeća na obavezu oštećenog 

da provjeri stepen te zaštite (vidjeti Nizozemska protiv Irske, br. 24827, odluka Komisije od 14. aprila 

1998, Odluke i izvještaji 93, str. 15; Independent News and Media and Independent Newspapers Ireland 

Limited protiv Irske ,odluka br.55120/00, 19. juna 2003; i Mirazović protiv Bosne i Hercegovine ,odluka 

br.13628/03, 16. maja 2006). Sud ističe da se u primjeni ovoga pravila mora imati u vidu činjenica 

kako se ono primjenjuje u sklopu mehanizma za zaštitu ljudskih prava koje su države ugovornice 

pristale da uspostave. Primjereno tome, prihvaćeno je da će se član 35 primjenjivati s izvjesnom 

fleksibilnošću i bez pretjeranih formalnosti. Sud, nadalje, prihvata da pravilo iscrpljivanja domaćih 

pravnih lijekova nije apsolutno i ne može se automatski primjenjivati; prilikom preispitivanja 

poštuje li se ovo pravilo, važno je imati na umu posebne okolnosti pojedinog slučaja. To znači, 

između ostaloga, da Sud mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih lijekova 

u pravnom sistemu odnosne države ugovornice, nego i opšti pravni i politički kontekst u kojem 

se ostvaruju, kao i lične prilike podnosioca predstavke (vidjeti Akdivar i drugi protiv Turske, presuda 

od 16. septembra 1996, Izvještaj o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1211, § 69 i Selmouni protiv 

Francuske [GC], br. 25803/94, § 77,ECHR 1999-V). Vraćajući se na predmetni slučaj, Sud napominje 

da je podnosilac predstavke propustio da se na predviđeni način žali tadašnjem Domu za ljudska 

prava ili Ustavnom sudu. Međutim, imajući u vidu činjenicu da domaća tijela nisu postupila u skladu 

s presudom Ustavnog suda u sličnom slučaju, kojom su naložene opšte mjere (vidjeti tačku 57 gore) 

i naročito osjetljivu situaciju u kojoj se nalazio podnosilac predstavke (zatvoren u psihijatrijskom 

odjeljenju), Sud smatra da ne može biti podržana primjedba Vlade zbog neiscrpljivanja domaćih 

pravnih lijekova u pogledu g.Alibašića. Sud naglašava da je njegova odluka ograničena na okolnosti 

97


slučaja i ne smije biti tumačena kao opšte stanovište da žalba Ustavnom sudu nikada ne predstavlja 

pravni lijek koji se mora koristiti u slučaju tvrdnji o protivpravnom lišavanju slobode. 

60. Kako žalbe podnosioca predstavke povlače pitanja činjenične i pravne prirode koja su 

dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja osnovanosti, i kako nema drugih osnova za 

njihovo proglašenje neodopustivima, Sud ovaj slučaj proglašava dopustivim. U skladu s odlukom 

o primjeni člana 29, stav 3 Konvencije (vidjeti tačku 4 gore), Sud će odmah razmotriti osnovanost 

slučaja. 

98 

II NAVODNO KRŠENJE ČLANA 5, STAV 1 KONVENCIJE 

61. Podnosioci predstavke izjavili su da su protivpravno držani u pritvoru na Forenzičnopsihijatrijskom 

odjeljenju zeničkog zatvora od stupanja na snagu novih krivičnih zakona. Nadalje, 

tvrdili su da ovo psihijatrijsko odjeljenje zeničkog zatvora ne predstavlja odgovarajuću instituciju za 

smještaj pacijenata s mentalnim poremećajima. 

62. Iako je Vlada prihvatila da lišavanje podnosilaca predstavke slobode nije u skladu sa 

mjerodavnim domaćim pravom od reforme krivičnog zakonodavstva iz 2003. godine, kao ni da 

psihijatrijsko odjeljenje zeničkog zatvora ne predstavlja odgovarajuću instituciju za osobe pritvorene 

prema članu 5, stav 1(e) Konvencije,ona je i dalje tvrdila da podnosioci predstavke nisu mogli biti 

odmah i bezuslovno pušteni na slobodu zbog trajnosti mentalnog poremećaja koji opravdava 

obavezni pritvor (Vlada se poziva na Winterwerp protiv Nizozemske, presuda od 24. oktobra 1979, 

serija A, br. 33, str. 17-18, § 39). 

63. U svrhu postupanja po članu 5, stav 1 Konvencije, pritvor o kojem je ovdje riječ mora biti „u 

skladu sa zakonom propisanom procedurom“ i mora biti zakonit. Konvencija se ovdje prije svega 

poziva na domaće zakone i utvrđuje obavezu poštovanja pozitivnih i proceduralnih odredaba 

domaćega prava, ali pored toga traži i da svako lišavanje slobode bude u skladu s namjerom člana 

5, naime, da štiti pojedinca od samovolje (vidjeti, između ostalog, Winterwerp, gore citiran, str. 17-18 

i 19-20, §§ 39 i 45; Bizzotto protiv Grčke, presuda od 15. novembra 1996, Izvještaji 1996-V, str. 1738, § 

31; i Aerts protiv Belgije, presuda od 30. jula 1998, Izvještaji 1998-V, str. 1961-62, § 46). 

64. U skladu s članom 5, stav 1(e), osoba ne može biti lišena slobode zbog „poremećenog 

razuma“, sve dok nisu ispunjena tri minimalna uslova: prvo, mora se pouzdano dokazati da je ta 

osoba poremećenog razuma; drugo, mentalni poremećaj mora biti takve vrste i u mjeri koja zahtijeva 

obavezan pritvor; treće, važenje produženog pritvora zavisi od trajnosti takvoga poremećaja (vidjeti 

Winterwerp, gore citiran, str. 17-18, § 39; Johnson protiv Velike Britanije, presuda od 24. oktobra 1997, 

Izvještaji 1997-VII, str. 2409, § 60; Varbanov protiv Bugarske, br. 31365/96, §45, ECHR 2000-X; i David 

protiv Moldavije, br. 41578/05, § 39, 27. studeni 2007). 

65. Nadalje, mora postojati veza između utemeljenosti dopuštenog lišavanja slobode na koju 

se oslanja te mjesta i uslova pritvora. U načelu, „pritvaranje“ neke osobe kao pacijenta s mentalnim 

poremećajem biće „zakonito“ u svrhu tačke (e) stav 1 ako se radi o bolnici, klinici ili drugim 

odgovarajućim ustanovama (vidjeti Ashingdane protiv Velike Britanije, presuda od 28. maja 1985, 

serija A. br. 93, str.21, 44; Aerts, gore citiran, loc. cit.; i Bizzotto, gore citiran, loc. cit.). 

66. U predmetnom slučaju nije bilo sporno da oni koji se nalaze u situaciji podnosilaca predstavke 

(oslobođeni na osnovu neuračunljivosti) više ne mogu biti zadržavani na psihijatrijskom liječenju 

od 1. septembra 2003, ukoliko tako ne odluči nadležni sud u svrhu zaštite počinioca i/ili u svrhu 

zaštite okoline od ugroženosti (vidjeti tač. 49-53 i 62 gore). Takva odluka nikada nije ni donesena 

u predmetnom slučaju. G. Tokić, g. Alibašić i g. Hadžić ostali su na Forenzično-psihijatrijskom 

odjeljenju zatvora u Zenici sve do svoga oporavka u skladu s odlukama o liječenju u psihijatrijskoj 

ustanovi (bez obzira na činjenicu što su one bile važeće samo do 1.septembra 2003) ili odlukama 

upravnih tijela (iako centri za socijalni rad nisu bili nadležni da nalože pritvor u psihijatrijskom 

odjeljenju). G. Marinić još se nalazi na psihijatrijskom odjeljenju zatvora u Zenici na osnovu jedne


takve stare odluke. Naprotiv, domaći Ustavni sud razmatrao je slične pritužbe jednoga broja 

zatvorenika s mentalnim poremećajem (uključujući i g. Marinića i g. Hadžića) i utvrdio da je sporna 

situacija nezakonita (vidjeti tač. 37-38 i 47 gore u tekstu). Od 1. septembra 2003. nadalje podnosioci 

predstavke tako više nisu bili lišeni slobode „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ u smislu 

člana 5, stav 1 Konvencije.Iako Sud priznaje da podnosioci zahtjeva pate od mentalnog poremećaja 

koji može zahtijevati njihovo obavezno držanje u pritvoru, ovaj faktor nije sam po sebi dovoljan 

kako bi se zaključilo da je pritvaranje podnosilaca zahtjeva u skladu sa članom 5, stav 1 Konvencije, 

s obzirom na primarni značaj poštovanja zakonitosti iz toga člana.Prema tome, utvrđeno je kršenje 

člana 5, stav 1 Konvencije. Kršenje je trajalo više od petnaest mjeseci u slučaju g. Tokića, skoro tri 

godine u slučaju g.Alibašića i skoro četiri godine u slučaju g. Hadžića. Kršenje još traje u slučaju 

g.Marinića. 

67. Budući da je ustanovio nepostupanje po osnovnom zahtjevu u pogledu procedure po 

ovom osnovu, Sud ne smatra potrebnim ispitivanje da li Forenzično-psihijatrijsko odjeljenje 

zeničkog zatvora predstavlja odgovarajuću instituciju za držanje pacijanata s mentalnim 

poremećajem. 

III NAVODNO KRŠENJE ČLANA 5, STAV 4 KONVENCIJE 

68. Podnosioci predstavke takođe se pozivaju na član 5, stav 4 Konvencije,ali se pobliže ne bave 

ovim aspektom njihovog slučaja. 

69. Vlada se izjasnila da nije bilo kršenja člana 5, stav 4 Konvencije bez podrobnijih objašnjenja. 

70. S obzirom na gore navedene konstatacije u skladu s članom 5, stav 1, Sud smatra nepotrebnim 

posebno ispitivanje je li u ovom slučaju takođe bilo kršenja člana 5, stav 4 Konvencije (vidjeti Gajcsi 

protiv Mađarske, br. 34503/03, § 24, 3. oktobra 2006, i David protiv Moldavije, gore citirano, § 43). 

IV PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 

71. Članom 41 Konvencije propisano je: 

„Kada Sud utvrdi kršenje Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo visoke strane 

ugovornice u pitanju omogućuje samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti 

pravedno zadovoljenje oštećenoj stranci“. 

A. Šteta 

72. Podnosioci predstavke su na ime naknade nematerijalne štete tražili sljedeće iznose: 45.000 

eura (g. Tokić), 48.000 eura (g. Alibašić), 60.000 eura (g. Marinić) i 50.000 eura (g. Hadžić). Vlada je 

smatrala tražene iznose pretjerano visokima. 

73. Sud prihvata da su podnosioci pretrpjeli znatan bol kao ishod utvrđenih kršenja, što 

opravdava dosuđivanje nematerijalne štete. Imajući u vidu trajanje protivpravnog lišavanja slobode 

svakog podnosioca zahtjeva, Sud dosuđuje: g.Tokiću iznos od 7.500 eura, g. Alibašiću 15.000 eura, 

g. Mariniću 25.000 eura i g.Hadžiću iznos od 20.000 eura na ime nematerijalne štete, plus svi porezi 

koji mogu mogu biti plaćeni na ove iznose. 


74. Sud napominje da je podnosiocima predstavke odobrena pravna pomoć u iznosu od 3.400 

eura, u skladu s pravilnikom Suda za pravnu pomoć. Podnosioci predstavke tražili su naknadu za 

dodatne troškove i izdatke u iznosu od 15.000 eura, ali nisu priložili dokaze da su zaista imali te 

troškove. Primjereno tome, Sud odbija taj zahtjev. 

99


C. Zatezne kamate 

75. Sud smatra primjerenim da zatezna kamata bude zasnovana na najnižoj kamatnoj stopi 

Evropske centralne banke uz dodatak od tri postotna boda. 

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO: 

1. Odlučuje da spoji predstavke; 

2. Proglašava žalbe dopustivima; 

3. Utvrđuje da je došlo do kršenja člana 5, stav 1 Konvencije kod sva četiri podnosioca predstavke; 

4. Utvrđuje da nema potrebe odvojeno ispitivati žalbe podnosilaca predstavke prema članu 5, 

stav 4 Konvencije; 

5. Utvrđuje: 

(a) da tužena država treba isplatiti, u roku od tri mjeseca od dana kada ova presuda postane 

konačna u skladu s članom 44, stav 2 Konvencije,7.500 eura (sedam hiljada pet stotina 

eura) g. Tokiću, 15.000 eura (petnaest hiljada eura) g. Alibašiću, 25.000 eura (dvadeset 

pet hiljada eura) g. Mariniću i 20.000 eura (dvadeset hiljada eura) g. Hadžiću, na ime 

nematerijalne štete, plus svaki porez koji može biti zaračunat na ove iznose, koje treba 

preračunati u konvertibilne marke po važećem kursu na dan isplate; 

(b) da nakon isteka navedena tri mjeseca do isplate treba platiti običnu kamatu na 

navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne 

banke tokom perioda neplaćanja, uz dodatak od tri postotna boda. 

6. Odbija preostali dio zahtjeva podnosilaca predstavke za pravednom naknadom. 

Sačinjeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanom obliku dana 8. jula 2008. godine, u skladu 

s pravilom 77, st. 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Lawrence Early 

sekretar 

Nicolas Bratza 

predsjednik 

100



PREDMET HADŽI PROTIV HRVATSKE 


PRESUDA 

STRASBOURG 

1. srpnja 2010. 

Ova će presuda postati konačnom pod okolnostima utvrđenim u članu 44. stav 2. Konvencije. 

Može biti podvrgnuta uredničkim izmjenama.


U predmetu Hadži protiv Hrvatske, 


g. Christos Rozakis, predsjednik, 

gđa Nina Vajić, 


g. Dean Spielmann, 





nakon vijećanja zatvorenog za javnost 10. juna 2010. godine, donosi sljedeću presudu koja je 


102 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je na osnovu predstavke (br. 42998/08) protiv 

Republike Hrvatske koji je 26. jula 2008. godine hrvatski državljanin g. Đerđet Hadži („podnosilac 

predstavke“) podnio Sudu na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda („Konvencija“). 

2. Podnosioca predstavke zastupao je g. D. Omrčen, advokat iz Osijeka. Hrvatsku vladu („Vlada“) 

zastupala je njena zastupnica, gđa Š. Stažnik. 

3. Dana 20. maja 2009. godine predsjednik Prvog odjeljenja obavijestio je Vladu o prigovorima 

koji se tiču prava podnosioca predstavke na ličnu slobodu, o prigovoru protiv postupka koji se 

tiče zakonitosti njegovog pritvora i o prigovoru o nepostojanju djelotvornog pravnog sredstva. 

Odlučeno je i da se ispita osnovanost zahtjeva istovremeno kad i dopuštenost (član 29, stav 3). 

ČINJENICE 

I OKOLNOSTI PREDMETA 

4. Podnosilac predstavke je rođen 1985. godine i živi u Osijeku. 

5. Dana 19. septembra 2007. godine podnosilac predstavke optužen je pred Opštinskim sudom 

u Osijeku za tešku krađu. Dana 6. decembra 2007. godine Opštinski sud u Osijeku imenovao je D. 

Omrčena kao advokata podnosioca predstavke. 

6. Dana 12. decembra 2007. godine Opštinski sud u Osijeku odredio je pritvor podnosiocu 

predstavke u vezi sa krivičnim postupkom koji je pokrenut protiv njega. Relevantni dio odluke glasi 

kako slijedi: 

“…, okr. Đerđet Hadži se u konkretnom slučaju tereti da je u periodu od 17. decembra 2006. 

godine do 27. avgusta 2007. godine, u 15 navrata, počinio jedno produženo krivično djelo teške 

krađe iz čl. 217, st. 1, t. 1 KZ-a. 

Imajući u vidu da se okr. Đerđet Hadži tereti za izvršenje produženog krivičnog djela teške 

krađe, počinjenog u vremenskom kontinuitetu u trajanju od 8 mjeseci, da je prema podacima 

kaznene evidencije do sada osuđivan zbog istovrsnog krivičnog djela iz čl. 217 KZ-a, kao i da 

je okrivljeni bez prihoda i imovine, ovosudno vijeće nalazi da su to okolnosti koje u svojoj 

ukupnosti opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponovo počiniti isto ili 

slično krivično djelo, zbog čega je opravdano određivanje pritvora iz zakonske osnove čl. 

102, st. 1, t. 3 ZKP-a.” 

7. Podnosilac predstavke je uhapšen i ostao je u pritvoru do 14. decembra 2007. godine. Uložio je

PREDMET: HADŽI protiv HRVATSKE 

žalbu protiv odluke od 12. decembra 2007. godine. Dana 27. decembra 2007. godine Županijski sud 

u Osijeku prihvatio je žalbu podnosioca zahtjeva i ukinuo odluku od 12. decembca 2007. godine, ali 

podnosiocu zahtjeva nije ukinuo pritvor. 

Izreka odluke glasi kako slijedi: 

“Prihvata se žalba okr. Đerđeta Hadžija, ukida se rješenje prvostepenog suda (ali ne i pritvor), te 

se predmet upućuje tome sudu na ponovno odlučivanje.” 

Relevantni dio obrazloženja glasi kako slijedi: 

Žalba je osnovana. 

Osnovano u žalbi ističe žalilac (okr. Đerđet Hadži) da je pobijano rješenje donijeto uz 

bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 367, st. 3 u vezi sa čl. 105, st. 1 ZKP. Naime, 

u razlozima pobijanog rješenja se navodi da je sjednica vijeća na kojoj se, nakon predaje 

optužnice, odlučivalo o određivanju pritvora, održana u odsustvu advokata D.O., branioca po 

službenoj dužnosti okr. Đerđet Hadžia, shodno st. 2 čl. 105 ZKP. Međutim, žalilac u žalbi dovodi u 

sumnju utvrđenje prvostepenog suda da je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog uredno 

pozvan na sjednicu vijeća, na koju je morao biti pozvan shodno st. 1, čl. 105 ZKP. To zbog toga 

što žalilac u žalbi ističe da rješenje kojim je postavljen D.O., advokat iz Osijeka, za branioca po 

službenoj dužnosti shodno čl. 65, st. 2 ZKP, imenovani advokat uopšte nije primio do održavanja 

sjednice vijeća na kojoj se odlučivalo o određivanju pritvora dana 12. decembra 2007. godine, 

a da branilac po službenoj dužnosti nije ni uredno pozvan na tu sjednicu vijeća. Pri tome žalilac 

u žalbi ističe da je poziv za sjednicu vijeća braniocu po službenoj dužnosti upućen putem 

telefaksa dana 12. decembra 2007. godine u 10,55 sati, a uz žalbu prilaže fotokopiju zapisniku 

o glavnoj raspravi kod Opštinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. decembra 2007. godine u 

spisu broj P-1831/00, da je pred tim sudom bio prisutan na glavnoj raspravi od 9,30 do 10,30 

sati, pa da, s obzirom na vrijeme održavanja sjednice vijeća u 13,00 sati toga dana, nije uredno 

pozvan branilac po službenoj dužnosti na sjednicu vijeća. 

Kod takvog stanja stvari da branilac po službenoj dužnosti nije uredno pozvan na sjednicu 

vijeća na kojoj se odlučivalo o određivanju pritvora, a morao je biti pozvan shodno st. 1, čl. 105 

ZKP, tako da poziv za sjednicu vijeća primi pravovremeno da na istu može pristupiti, povrijeđeno 

je pravo odbrane okrivljenog da ga na sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o određivanju pritvora 

brani branilac po službenoj dužnosti, koji može biti samo advokat, a to je moglo uticati na odluku 

o pritvoru, pa je na taj način počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 367, st. 3 u 

vezi sa čl. 105, st. 1 ZKP. 

Pri tome je za ukazati da ni činjenično stanje u pogledu činjenice da li je advokat koji je postavljen 

za branioca po službenoj dužnosti i da li je uredno pozvan na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo 

o pritvoru, za sada se ne bi moglo prihvatiti kao pravilno i potpuno utvrđeno, obzirom na naprijed 

navedene razloge. 

Prvostepeni sud će kod ponovnog odlučivanja utvrditi da li je advokat D.O. iz Osijeka i kada primio 

rješenje kojim je postavljen za branioca po službenoj dužnosti, a potom će branioca okrivljenog 

uredno pozvati na ponovnu sjednicu vijeća na kojoj će se odlučivati o eventualnoj primjeni mjere 

pritvora. 

Slijedom rečenog valjalo je prihvatiti žalbu okr. Đerđeta Hadžija, ukinuti pobijano rješenje (ali ne 

i pritvor) i predmet uputiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 398, st. 3 ZKP). 

8. Dana 2. januara 2008. godine Opštinski sud u Osijeku odredio je pritvor podnosiocu zahtjeva 

na osnovu člana 102, stava 1 (3.) Zakona o krivičnom postupku. Dana 11. januara 2008. godine 

Županijski sud u Osijeku odbio je žalbu koju je uložio podnosilac predstavke. 

9. Dana 15. januara 2008. godine podnosilac predstavke je podnio ustavnu tužbu protiv odluke 

od 27. decembra 2007. godine, tvrdeći da, iako je odluka o njegovom pritvoru bila ukinuta, njegov 

pritvor nije ukinut. 

10. Dana 30. januara 2008. godine Opštinski sud u Osijeku odbio je optužbu protiv podnosioca 

103


predstavke jer je državno tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja s obzirom da nije bilo dokaza da 

je podnosilac predstavke počinio krivično djelo o kojemu je riječ. Istoga datuma isti je sud ukinuo 

pritvor podnosiocu predstavke te je podnosilac predstavke odmah pušten. 

11. Dana 18. februara 2008. godine Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je ustavna tužba 

podnosioca predstavke od 15. januara 2008. godine nedopuštena na osnovu toga što pobijana 

odluka više nije na snazi, jer je u međuvremenu dana 2. januara 2008. godine Opštinski sud u Osijeku 

donio novu odluku kojom je određen pritvor podnosiocu predstavke. Relevantni dio rješenja glasi 

kako slijedi: 

“5. … Ustavni sud je u toku ustavnosudskog postupka utvrdio da je Opštinski sud u Osijeku u 

ponovnom postupku donio novo rješenje pod brojem: Kv-544/07-22 (K-688/07-22) od 2. januara 

2008. godine o određivanju pritvora podnosiocu ustavne tužbe. 

6. Budući da je podnosiocu novim rješenjem određen pritvor, te da je njime faktički stavljeno 

van snage osporavano rješenje, u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi podnosioca prestale su 

postojati pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.” 

12. Neutvrđenog datuma podnosilac predstavke podnio je građansku tužbu protiv države 

Opštinskom sudu u Osijeku tražeći 23.500 hrvatskih kuna (HRK) na ime naknade štete koju je 

pretrpio zbog svog „neosnovanog“ pritvora. Dana 17. novembra 2008. godine Opštinski sud je 

prihvatio tužbeni zahtjev i podnosiocu predstavke dosudio 16.400 HRK. Neutvrđenog datuma 

Državno tužilaštvo uložilo je žalbu i žalbeni postupak je sada u toku. 

104 

II MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO 

13. Član 62., stav 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine, br. 29/2002), glasi kako 

slijedi: 

“1. Svako može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom 

tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s 

javnim ovlašćenjima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obavezama ili o sumnji ili optužbi 

zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili osnovna sloboda zagarantovana Ustavom, 

odnosno Ustavom zagarantovano pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u 

daljnjem tekstu: ustavno pravo)..”. 

14. Mjerodavne odredbe Zakona o krivičnom postupku (Narodne novine, br. 110/1997, 27/1998, 

58/1999, 112/1999, 58/2002 i 62/2003, 178/2004 i 115/2006) glase kako slijedi: 

Član 18 

“... 

(4) U vijeću sastavljenom od tri sudije opštinski sudovi donose odluke izvan glavne rasprave.“ 

8. Opšte odredbe o pritvoru 

Član 101 

„(1) Pritvor može biti određen samo ako se isti cilj ne može ostvariti drugom mjerom. 

(2) Čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor određen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenik pustiti 

na slobodu. 

(3) Pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovom trajanju, vodiće se računa o odnosu između 

težine počinjenoga krivičnog djela, kazne koja se…. može očekivati u postupku i potrebe 

određivanja i trajanja pritvora. 

(4) Sudska tijela pred kojima se vodi postupak postupaće hitno u predmetima u kojima je 

određen pritvor, te po službenoj dužnosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uslovi za pritvor 

i u tom slučaju ga odmah ukinuti.“


9. Osnove za određivanje pritvora 

Član 102 

„(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo, pritvor se protiv 

te osobe može odrediti: 

….. 

3. ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo…“ 

10. Rješenje o određivanju pritvora 

Član 103 

(1) Pritvor se određuje pisanim rješenjem nadležne sudske vlasti..” 

11. Sudska vlast nadležna za određivanje i ukidanje pritvora 

Član 104 

“... 

(3) Nakon podnošenja optužnice…..pritvor određuje, produžava i ukida sudsko vijeće iz člana 

18, stava 4, odnosno člana 20, stava 2 ovoga Zakona. Za trajanja glavne rasprave……..pritvor 

određuje, produžava i ukida vijeće ili sudija pojedinac pred kojim se rasprava vodi. 

Član 105 

(1) Na sjednicu vijeća…….na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za 

pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produženju pritvora…. 

Član 107 

“... 

(2) Nakon podnošenja optužnice….[sudsko] vijeće….svaka će dva mjeseca….. ispitivati postoje 

li zakonski uslovi za dalju primjenu mjere pritvora…” 

Član 367, stav 1 taksativno navodi bitne povrede odredbi krivičnog postupka. 

Član 398 

“... 

(3) Rješavajući o žalbi [protiv rješenja], sud može rješenjem odbaciti žalbu kao neblagovremena 

ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili prihvatiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti 

i prema potrebi predmet uputiti na ponovno odlučivanje. 

...” 

Član 480 

„Pravo na naknadu štete pripada i osobi: 

1. koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka, ili je postupak obustavljen 

pravosnažnim rješenjem, ili je pravosnažnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba 

odbijena. 

...” 

15. Mjerodavne odredbe Zakona o obaveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005 i 42/2008) 

glase kako slijedi: 

Član 19 

(1) Svako fizičko i pravno lice ima pravo na zaštitu svojih ličnih prava pod pretpostavkama 


105


(2) Pod ličnim pravima u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno 

zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost ličnog i porodičnog života, slobodu i dr. 

...” 

Član 1046 

Šteta je …..povreda ličnih prava osobnosti (neimovinska šteta). 

16. Mjerodavni dio Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 

112/99, 88/01 i 117/03) glase kako slijedi: 

„Lice koje namjerava da podnese tužbu protiv Republike Hrvatske dužno je da se prije podnošenja 

tužbe obrati nadležnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.…. 

Ako zahtjev…ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova 

podnošenja, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu....” 

106 

PRAVO 

I. NAVODNE POVREDE ČLANA 5, STAVA 1 KONVENCIJE 

17. Podnosilac predstavke prigovara da je bio pritvoren od 27. decembra 2007. godine do 

2. januara 2008. godine bez bilo kakvog rješenja kojim bi bio određen njegov pritvor i da je 

njegov pritvor u toku toga razdoblja bio nezakonit. Pozvao se na član 5, stav 1 Konvencije koji 

glasi kako slijedi: 

1. Svako ima pravo na slobodu i na ličnu sigurnost. Niko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim 

slučajevima i u postupku propisanom zakonom: 

a) ako je zatvoren u skladu sa zakonom nakon presude nadležnog suda; 

b) ako je zakonito uhapšen ili pritvoren zbog nepoštovanja zakonitog sudskog rješenja radi 

osiguranja izvršenja neke zakonom propisane obaveze; 

c) ako je zakonito uhapšen ili pritvoren radi privođenja kod nadležne sudske vlasti kad 

postoji osnovana sumnja da je počinio krivično djelo ili kad je razumno vjerovati da je to 

nužno radi sprečavanja izvršenja krivičnog djela ili bijega nakon njegova izvršenja; 

d) ako se radi o zakonitom zatvaranju maloljetnika radi izricanja vaspitne mjere nadzora ili 

o njegovom zakonitom pritvoru radi privođenja kod nadležne sudske vlasti; 

e) ako se radi o zakonitom lišenju slobode osoba radi sprečavanja širenja zaraznih bolesti, o 

pritvaranju umobolnika, alkoholičara, zavisnika od droge ili skitnica; 

f ) ako se radi o zakonitom hapšenju ili pritvoru neke osobe kako bi se spriječilo da 

neovlašćeno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak protjerivanja ili 

izručenja. 


18. Vlada tvrdi da podnosilac predstavke nije iscrpio domaća pravna sredstva. Nakon oduke 

Opštinskog suda kojom je odbijena optužba protiv njega, podnosilac mogao je tražiti naknadu štete 

na osnovu člana 480 Zakona o krivičnom postupku, što je on učinio, pa je donesena prvostepena 

presuda kojom je prihvaćen njegov tužbeni zahtjev. Postupak je sada u toku pred žalbenim sudom. 

19. Podnosilac predstavke tvrdi da je iscrpio sva dostupna pravna sredstva. 

20. Sud primjećuje kako je istina da podnosilac predstavke ima pravo da traži naknadu štete na 

osnovu člana 480 Zakona o krivičnom postupku u vezi sa činjenicom da je bio u pritvoru, a da je 

optužba protiv njega pravosnažno odbijena. Međutim, ta osnova za naknadu štete ne odgovara 

prigovoru podnosioca predstavke na osnovu člana 5, stava 1. Sud primjećuje da se prigovor


podnosioca predstavke koji je pred njim tiče činjenice da je bio pritvoren od 27. decembra 2007. 

godine do 2. januara 2008. godine uprkos tome što je Županijski sud ukinuo odluku Opštinskog 

suda u Osijeku od 12. decembra 2007. godine kojom mu je bio određen pritvor. Po mišljenju 

podnosioca predstavke, on je od 27. decembra 2007. godine do 2. januara 2008. godine bio 

pritvoren bez valjanog rješenja kojim bi mu bio određen pritvor. Ovaj je prigovor bitno različit 

od osnova zahtjeva podnosioca predstavke za naknadu štete povodom kojega je sada postupak 

u toku pred domaćim sudovima, te se ne može ispraviti u tom postupku. Sud stoga zaključuje da 

Vladin prigovor treba odbaciti. 

21. Sud nadalje smatra da prigovor podnosioca predstavke nije očigledno neosnovan u smislu 

člana 35, stava 3 Konvencije. Nije nedopušten po bilo kom drugom osnovu. Stoga treba utvrditi da 

je dopušten. 

B. Osnovanost 


22. Podnosilac predstavke tvrdi da je bio pritvoren od 27. decembra 2007. godine do 2. januara 

2008. godine bez bilo kakvog rješenja o njegovom pritvoru. To je bilo tako zato što je žalbeni sud 

dana 27. decembra 2007. godine ukinuo prvobitno rješenje kojim mu je bio određen pritvor od 

12. decembra 2007. godine i stoga ono više nije bilo na snazi. Međutim, žalbeni sud, koji je ukinuo 

rješenje o određivanju pritvora, a koji mu zapravo nije sâm odredio pritvor, ipak je propustio da 

ukine pritvor. 

23. Vlada tvrdi da je pritvor podnosiocu zahtjeva bio određen odlukom Opštinskog suda u 

Osijeku od 12. decembra 2007. godine s razloga da je postojala opasnost da bi se on mogao skrivati. 

Ova je odluka ukinuta po žalbi iz strogo formalnih razloga. Naime, branilac podnosioca predstavke 

nije bio uredno pozvan na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o pritvoru podnosioca predstavke. 

Ovaj proceduralni nedostatak nije predstavljao veliku i očitu nepravilnost. 


(a) Opšta načela 

24. Sud je postavio načela mjerodavna za ispitivanje prigovora podnosioca predstavke na 

osnovu člana 5, stava 1 Konvencije u presudi Mooren (vidi predmet Mooren v. Germany [GC], no. 

11364/03, ECHR2009‐...). Mjerodavni odlomci glase kako slijedi: 

(i) Sažeto ponavljanje mjerodavnih načela 

72. Kad se radi o „zakonitosti“ pritvora, uključujući pitanje da li je bio poštovan „zakonom propisani 

postupak“, Konvencija u biti upućuje na nacionalno pravo i postavlja obavezu da pritvor bude 

u skladu s njegovim materijalnim i proceduralnim pravilima. Poštovanje nacionalnog prava 

nije, međutim, dovoljno: član 5, stav 1 uz to traži da svako lišenje slobode bude u skladu sa 

svrhom zaštite pojedinca od arbitrarnosti (vidi inter alia, predmete Erkalo v. the Netherlands, 2. 

septembra 1998, stav 52, Reports of Judgments and Decisions 1998‐VI; Steel and Others v. the 

United Kingdom, 23. septembra 1998, stav 54, Reports 1998‐VII i Saadi v. the United Kingdom 

[GC], br. 13229/03, stav 67, ECHR 2008‐...). S tim u vezi Sud nadalje mora utvrditi da li samo 

domaće pravo poštuje Konvenciju, uključujući opšta načela koja su izražena ili koja su njome 

implicitno data, osobito načelo pravne sigurnosti (uporedi predmete Baranowski v. Poland, br. 

28358/95, stavovi 51-52, ECHR 2000‐III; Ječius v. Lithuania, br. 34578/97, stav 56, ECHR 2000‐IX i 

Nasrulloyev v. Russia, br. 656/06, stav 71, 11. oktobra 2007). 

107


108 

(ii) Načela koja se primjenjuju na ispitivanje poštovanja domaćega prava 

73. Iako je u prvom redu na domaćim vlastima, i to sudovima, tumačenje i primjena domaćeg 

prava, nepoštovanje domaćeg prava povlači za sobom, na osnovu člana 5, stava 1 povredu 

Konvencije i Sud stoga može i treba da preispita je li bilo poštvano to pravo (Benham v. the 

United Kingdom, 10. juna 1996., stav 41, Reports 1996‐III; Baranowski, stav 50; Ječius, stav 68 

i Ladent v. Poland, br. 11036/03, stav 47, ECHR 2008‐... (izvodi)) 

74. Međutim, Sud je pojasnio, naročito u svojoj novijoj sudskoj praksi, da svaki nedostatak koji 

je otkriven u rješenju kojim se određuje pritvor ne čini sam taj pritvor kao takav nezakonitim 

u smislu člana 5, stava 1. Vrijeme pritvora je, u načelu, „zakonito“ ako se zasniva na sudskom 

rješenju. Naknadno utvrđenje od strane domaćeg suda da je niži sud pogriješio na osnovu 

domaćeg prava kad je donio to rješenje, neće nužno retroaktivno uticati na valjanost vremena 

pritvora u međuvremenu (vidi, inter alia, naprijed citirane predmete Benham, stav 42; 

Douiyeb v. the Netherlands [GC], br.31464/96, stav 45, 4. avgusta 1999; Minjat v. Switzerland, 

br. 38223/97, stav 41, 28. oktobra 2003. i Khudoyorov v. Russia, br. 6847/02, stav 128, ECHR 

2005‐X (izvodi)). 

75. U svojoj novijoj sudskoj praksi Sud je, pozivajući se na uporedivo razlikovanje koje čini 

englesko pravo (uporedi naprijed citirani predmet stav 43-46 i Lloyd and Others v. the United 

Kingdom, br. 29798/96 i drugi, stav 102, 105 et seq., 1. marta 2005), dalje konkretno odredio 

okolnosti u kojima je pritvor ostao zakonit u navedenom periodu u smislu člana 5, stava 1: 

Za ocjenu poštovanja člana 5, stava 1 Konvencije treba učiniti osnovno razlikovanje između 

ex facie nevaljanih rješenja kojima se određuje pritvor – na primjer onih koje je donio sud 

u prekoračenju svoje nadležnosti – (vidi premet Marturana v. Italy, br. 63154/00, stav 78, 4. 

marta 2008) ili onih u kojima zainteresovana stranka nije dobila propisno obavještenje o 

ročištu (vidi naprijed citirane predmete Khudoyorov, stav 129 i Liu v. Russia, br. 42086/05, 

stav 79, 6. decembra 2007) – i rješenja o određivanju pritvora koja su prima facie valjana i 

izvršiva, osim i dok ih ne ukine viši sud (ibid.). Rješenje o određivanju mora se smatrati ex faice 

nevaljanim ako nedostatak u rješenju predstavlja “veliku i očitu nepravilnost” u izuzetnom 

smislu naznačenom u sudskoj praksi Suda (uporedi naprijed citirani predmet Liu, stav 81; 

Garabayev v. Russia, br. 38411/02, § 89, 7. juna 2007, ECHR 2007‐... (izvodi) i Marturana, stav 

79). Stoga, osim ako ne predstavljaju veliku i očitu nepravilnost, nedostatke rješenja kojima 

je određen pritvor mogu ispraviti domaći žalbeni sudovi u toku sudskog preispitivanja 

postupka. 

(iii) Traženi kvalitet domaćeg prava 

76. Sud, štaviše, mora utvrditi da li samo domaće pravo poštuje Konvenciju, uključujući 

opšta načela izražena u njoj ili njome implicirana . Što se tiče ove zadnje tačke, Sud naglašava 

da je, što se tiče lišenja slobode, od posebne važnosti opšte načelo pravne sigurnosti 

(vidi naprijed citirani predmet Baranowski, stav 51-52; Ječius, stav 56 i Khudoyorov, stav 

125). Kad navodi da svako lišenje slobode mora biti „zakonito“ i određeno „u skladu s 

postupkom propisanim zakonom“, član 5, stav 1 ne upućuje tek nazad na domaće pravo; 

kao i izrazi „u skladu sa zakonom“ i „propisano zakonom“, u drugim stavovima člana 8 

do 11, on se takođe odnosi na „kvalitet prava“, tražeći da bude u skladu s vladavinom 

prava, konceptom sadržanim u svim članovima Konvencije. „Kvalitet prava“ u tom smislu 

podrazumijeva da kad domaće pravo dozvoljava lišenje slobode, ono mora biti dovoljno 

pristupačno, precizno i predvidljivo u svojoj primjeni, kako bi se izbjegao rizik arbitrarnosti 

(vidi predmete Amuur v. France, 25. juna 1996, stav 50, Reports1996‐III I naprijed citirani 

predmet Nasrulloyev, stav 71).


(iiii) Načela koja se primjenjuju na pojam arbitrarnog pritvora 

77. Ni jedan pritvor koji je arbitraran ne može biti u skladu s članom 5, stavom 1, pojam 

„arbitrarnosti“ u ovom se kontekstu proteže dalje od nepoštovanja nacionalnog prava. Kao 

posljedica toga, lišenje slobode koje je zakonito na temelju domaćeg prava, može još uvijek 

biti arbitrarno i tako suprotno Konvenciji. I dok je sud prije formulisao opštu definiciju koje 

vrste ponašanja od strane vlasti mogu predstavljati „arbitrarnost“ u smislu člana 5, stava 1, 

ključna načela razvijena su od predmeta do predmeta. Štaviše, iz sudske je prakse jasno da se 

pojam arbitrarnosti u kontekstu člana 5 mijenja do određene mjere,zavisno od vrste pritvora 

o kojem se radi (vidi naprijed citirani predmet Saadi, stav 66-68). 

78. Jedno opšte načelo uspostavljeno u sudskoj praksi je da će pritvor biti „arbitraran“ kada, 

uprkos tome što je u skladu s formulacijom u domaćem pravu, postoji element mala fides na 

strani vlasti (uporedi predmete Bozano v.France, 18. decembra 1986, stav 59, Series A br. 111 i 

naprijed citirani predmet Saadi, stav 69) ili kad domaće vlasti pokušale pravilno da primijene 

mjerodavne propise (vidi naprijed citirani predmet Benham, stav 47; naprijed citirani predmet 

Liu, stav 82 i naprijed citirani predmet Marturana stav 80). 

79. Nadalje, u kontekstu podstava (c) člana 5, stava 1, obrazloženje odluke kojim je određen 

pritvor mjerodavan je faktor pri utvrđivanju mora li se pritvor neke osobe smatrati arbitrarnim. 

Sud je smatrao da je to što sudske vlasti u svojim odlukama kojima su odobrile pritvor kroz 

produženo vremensko razdoblje nisu dale nikakve osnove, bilo nespojive s načelom zaštite 

od arbitrarnosti sadržanom u članu 5, stavu 1 (vidi predmete Stašaitis v. Lithuania, br. 

47679/99, stav 67, 21. marta 2002; Nakhmanovich v. Russia, br. 55669/00, stav 70, 2. marta 

2006. i Belevitskiy v. Russia, br. 72967/01, stav 91, 1. marta 2007.). Suprotno je utvrdio da se za 

pritvor podnosioca zahtjeva ne bi moglo reći da je arbitraran ako je domaći sud dao određene 

osnove koje opravdavaju nastavak pritvora (uporedi naprijed citirani predmet Khudoyorov, 

stav 131), osim ako su razlozi koji su dati krajnje lakonski i bez pozivanja na bilo koju pravnu 

odredbu prema kojoj bi pritvor podnosioca zahtjeva bio dozvoljen (uporedi naprijed citirani 

predmet Khudoyorov, stav 157) 

80. Štaviše, Sud je potvrdio, osobito u kontekstu podstavova (c) i (e) člana 5, stava 1, da brzina 

kojom domaći sudovi zamjenjuju rješenja kojima se određuje pritvor koji je ili istekao ili je 

utvrđeno da je neispravan, jeste dalji relevantni elemenat pri ocjeni treba li se pritvor neke 

osobe smatrati arbitrarnim. Tako je Sud smatrao u kontekstu podstava (c) da vrijeme manje od 

mjesec dana između isteka prvobitnoga rješenja o određivanju pritvora i izdavanja novoga, 

obrazloženoga rješenja o određivanju pritvora nakon vraćanja predmeta na ponovljeni 

postupak sa žalbenog suda nižem sudu, nije učinilo pritvor podnosioca zahtjeva arbitrarnim 

(vidi naprijed citirani predmet Minjat, stavovi 46 i 48). Suprotno tome, utvrđeno je da je 

vrijeme duže od godinu dana nakon vraćanja predmeta na ponovljeni postupak sa žalbenog 

suda prvostepenom sudu, u kojem je podnosilac zahtjeva ostao u stanju neizvjesnosti u 

pogledu osnovanosti njegovog pritvora, zajedno s nepostojanjem roka u kojem je niži 

sud trebao preispitati njegov pritvor, učinilo pritvor podnosioca zahtjeva arbitrarnim (vidi 

naprijed citirani predmet Khudoyorov, stavovi 136-37). 

81. U kontekstu podstava (e) člana 5, stava 1, Sud smatra da se razmak od dvije sedmice između 

prestanka važenja ranijeg rješenja kojim je određen pritvor u psihijatrijskoj bolnici i njegovog 

obnavljanja nakon toga ne može ni na koji način smatrati nerazumnim ili prekomjernim, tako 

da se kod tog odlaganja ne radi o arbitrarnom lišenju slobode (vidi predmet Winterwerp v. the 

Netherlands, 24. oktobra 1979, stav 49, Series A, br. 33). Suprotno tome, utvrđeno je da je odlaganje 

od osamdeset dva dana između prestanka važenja prvobitnog rješenja kojim je određen pritvor u 

psihijatrijskoj bolnici i njegovog obnavljanja, te nepostojanje odgovarajućih instrumenata zaštite 

kako bi se osiguralo da se pritvor podnosioca zahtjeva nerazumno ne odugovlači nije u skladu sa 

109


110 

svrhom člana 5, stava 1 da štiti pojedince od arbitrarnog pritvora (vidi naprijed citirani predmet 

Erkalo, stavovi 57-60 u odnosu na podstavke (a) i (e) člana 5, stava 1). 

(b) Primjena ovih načela na ovaj predmet 

25. Pri ispitivanju je li pritvor podnosioca predstavke bio „zakonit“ u smislu člana 5, stava 1, 

uključujući i pitanje je li poštovan „postupak propisan zakonom“, Sud će prvo preispitati je li pritvor 

podnosioca zahtjeva u skladu s hrvatskim zakonom. 

26. U ovome predmetu treba primijetiti da je dana 12. decembra 2007. godine Opštinski sud 

u Osijeku naložio pritvor podnosioca predstavke u vezi s krivičnim postupkom pokrenutim protiv 

njega, s osnova da je postojala opasnost da će ponoviti djelo. 

27. Međutim, dana 27. decembra 2007. godine Županijski sud u Osijeku utvrdio je da rješenje kojim 

je određen pritvor koji je izdao Opštinski sud dana 12. decembra 2007. godine nije u skladu s formalnim 

zahtjevima domaćeg prava navedenim u članu 105, stavu 1 Zakona o krivičnom postupku, jer branilac 

nije bio propisno pozvan. Rješenje kojim je određen pritvor tako je imalo proceduralni nedostatak, 

budući da je bilo doneseno bez prisustva branioca podnosioca zahtjeva, iako je bio pozvan. 

28. Sud ponavlja da nedostaci rješenja kojim je određen pritvor nužno ne čine taj pritvor 

„nezakonitim“ u smislu člana 5, stava 1. Sud mora ispitati je li nedostatak u rješenju protiv podnosioca 

predstavke predstavljao „tešku i očiglednu nepravilnost“ na način da bi odnosno razdoblje njegovog 

pritvora učinio nezakonitim (vidi naprijed citirani predmet Liu, stav 81; predmete Garabayev v. 

Russia, br. 38411/02, stav 89, 7. juna 2007, ECHR 2007‐... (izvodi); Marturana v. Italy, br. 63154/00, stav 

79, 4. marta 2008. i naprijed citirani predmet Mooren, stav 84). 

29. Pri utvrđivanju da li je rješenje o određivanju pritvora od 12. decembra 2007. godine imalo 

„tešku i očiglednu nepravilnost“ tako da bude ex facie nevaljano, što bi učinilo pritvor podnosioca 

zahtjeva koji se zasniva na tom rješenju nezakonitim u smislu člana 5, stava 1, Sud će uzeti u obzir 

sve okolnosti predmeta, uključujući, naročito, ocjenu koju su izvršili domaći sudovi. 

30. Nije bilo navedeno da bi dana 12. decembra 2007. godine Opštinski sud postupao u 

prekoračenju svoje nadležnosti. Istinu, prema domaćem pravu, imao je ovlašćenje da naloži pritvor 

podnosioca predstavkeu odnosu na krivični postupak koji je bio u toku protiv njega pred tim istim 

sudom. Rješenje kojim je određen pritvor od 12. decembra 2007. godine nije bilo ukinuto zato što 

Opštinski sud nije dao obrazloženje koje opravdava nužnost držanja podnosioca zahtjeva u pritvoru, 

nego zbog proceduralnog nedostatka. Sud primjećuje da je Opštinski sud imenovao branioca 

podnosiocu predstavke već 6. decembra 2007. godine, prije nego što je bilo doneseno rješenje 

kojim je određen njegov pritvor i prije nego je bio uhapšen. Prije održavanja ročišta koje se tiče 

pritvora podnosioca predstavke, Opštinski sud je pozvao branioca telefaksom dana 12. decembra 

2007. godine u 10:55 sati. Međutim, kasnije se pokazalo da branilac nije primio poziv budući da 

je u to vrijeme bio na jednom drugom ročištu. U takvim okolnostima Sud smatra da proceduralni 

nedostatak o kojemu je riječ ne predstavlja „tešku i očiglednu nepravilnost“ u iznimnom smislu 

naznačenom u sudskoj praksi (uporedi predmet Lloyd and Others v. the United Kingdom, br. 

29798/96 et seq., stav 114, 1. marta 2005.). 

31. Nadalje, Sud ne nalazi da je Opštinski sud postupao in mala fide, ili da je zanemario da 

pokuša pravilno da primijeni mjerodavni postupak. Činjenica da su se u žalbenom postupku 

otkrili neki nedostaci ne znači sama po sebi da je pritvor bio nezakonit (vidi predmete Gaidjurgis 

v. Lithuania (dec.), br. 49098/99, 16. januara 2001; Benham v. the United Kingdom, presuda od 10. 

juna 1996, Reports of Judgments and Decisions 1996-III, stav 47. i Liu v. Russia, br. 42086/05, stav 82, 

6. decembra 2007). 

32. U vezi sa ovim predmetom, Sud primjećuje da je Županijski sud ukinuo odluku od 

12. decembra 2007. godine zbog proceduralnog nedostatka. Nema nikakve sumnje da je 

žalbeni sud ovlašćen da ukine odluku koja je predmet njegovog preispitivanja i vrati predmet 

na ponovljeni postupak. Uistinu, prema domaćem pravu, on je imao ovlašćenje da ukine


prvostepeno rješenje o pritvoru na osnovu člana 398, stava 3 Zakona o krivičnom postupku. U 

vezi sa odlukom Županijskog suda da podnosilac predstavkeostane u pritvoru, Sud primjećuje da 

se u obrazloženju svoje odluke Županijski sud, kako je to naprijed navedeno, pozvao na formalne 

nedostatke postupka koji je doveo do pobijanog rješenja Opštinskog suda. S druge strane, 

Županijski sud nije ni na koji način doveo u pitanje postojanje osnova za određivanje pritvora, 

tačnije, opasnost od ponovnog izvršenja krivičnog djela. Nadalje, ni na koji način nije dovedena 

u pitanje osnovana sumnja da je podnosilac predstavke počinio krivično djelo. Tako Sud prihvata 

da se odluka Županijskog suda da podnosilac ostane u pritvoru temeljila na tim osnovama. Stoga 

se može pretpostaviti da su odlukom Županijskog suda prihvaćeni razlozi koje je dao Opštinski 

sud za zadržavanje podnosioca u pritvoru (vidi, a contrario, predmet Bakhmutskiy v. Russia, br. 

36932/02, stav 112, 25. juna 2009). 

33. Sud je nadalje prihvatio u prijašnjim predmetima da brzina kojom domaći sudovi zamjenjuju 

rješenje kojima se određuje pritvor koje je ili isteklo ili je utvrđeno da je neispravno jest sljedeći 

relevantni element pri ocjeni treba li se pritvor neke osobe smatrati arbitrarnim (vidi predmete 

Minjat v. Switzerland, br. 38223/97, stavovi 46 i 48, 28. oktobra 2003; naprijed citirani predmet 

Khudoyorov, stavovi 136-37 i naprijed citirani predmet Mooren, stav 95). 

34. U ovom predmetu je, nakon odluke Županijskog suda od 27. decembra 2007. godine da 

vrati predmet Opštinskom sudu na ponovljeni postupak, podnosilac predstavke ostao u pritvoru 

do 2. januara 2008. godine, kad je Opštinski sud donio novo rješenje kojim mu je odredio pritvor, 

a koje je doneseno nakon što je održana sjednica vijeća u prisustvu branioca. Tako je vrijem o 

kojemu je riječ trajalo pet dana, što po mišljenju Suda izgleda razumnim u datim okolnostima. 

Sud nalazi da ni vrijeme koje je proteklo između utvrđenja Županijskog suda da je rješenje o 

određivanju pritvora neispravno i donošenja novoga rješenja o određivanju pritvora od strane 

Opštinskog suda ne čini pritvor podnosioca zahtjeva arbitrarnim (vidi, kao uporedbu, naprijed 

citirani predmet Mooren, stav 96). 

35. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, Sud zaključuje da je pritvor podnosioca predstavke bio 

„zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ u smislu člana 5, stava 1. 

36. Stoga nije bilo nikakve povrede člana 5, stava 1. Konvencije. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 5, STAVA 4 I ČLANA 13 KONVENCIJE 

37. Podnosilac predstavke prigovara da u postupku koji se tiče zakonitosti njegovog pritvora 

nisu bile poštovane garancije člana 5, stava 4 i člana 13 Konvencije, koje glase: 


3. Svako ko je lišen slobode hapšenjem ili pritvaranjem ima pravo da pokrene sudski 

postupak u kojem će se brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja ili o njegovom 

puštanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonit 

Član 13 

„Svako čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na 

djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu 

počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.“ 


38. Sud primjećuje da ovaj dio zahtjeva nije očigledno neosnovan u smislu člana 35, stava 3 

Konvencije. Nadalje primjećuje da nije nedopušten po bilo kom drugom osnovu. Stoga treba biti 

utvrđeno da je dopušten. 

111


112 

B. Osnovanost 


39. Podnosilac predstavke tvrdi da je Ustavni sud utvrdio da je njegova ustavna tužba od 15. januara 2008. 

godine, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 27. decembra 2007. godine, nedopuštena 

samo s osnova što je u međuvremenu bilo doneseno novo rješenje kojim je produžen njegov pritvor. Po 

mišljenju podnosioca predstavki takva praksa suprotna je zahtjevima člana 5, stava 4 i člana 13 Konvencije. 

40. Vlada tvrdi da je pritvor podnosioca predstavke produžen od strane nadležnih sudova i da je 

podnosilac predstavke takođe imao pravo zatražiti na osnovu domaćeg prava ukidanje pritvora. 

Podnosilac predstavke mogao je uložiti žalbu protiv svih odluka koje se tiču njegovoga pritvora i o 

njegovim se žalbama brzo odlučivalo. Što se tiče ovlašćenja Ustavnoga suda u stvarima koje se tiču 

pritvora, Vlada tvrdi da je on bio ovlašćen da preispita rješenja kojima se određuje i produžuje pritvor i da 

ukine takva rješenja kad utvrdi da su povrijedila pravo na ličnu slobodu, koje je zagarantovano Ustavom 

i Konvencijom. Međutim, zahtjevi člana 5, stava 4 u Hrvatskoj zadovoljeni su sudskom zaštitom od strane 

nižih sudova i ne mogu ići tako daleko da budu primjenljivi na postupak koji se tiče ustavne tužbe. 



41. Sud ponavlja da je svrha člana 5, stava 4 da se obezbijedi da lica koja su uhapšena i pritvorena 

imaju pravo na sudski nadzor nad zakonitošću mjere kojoj su time podvrgnuta (vidi, mutatis 

mutandis, predmete De Wilde, Ooms and Versyp v. Belgium, 18. juna 1971, stav 76, Series A br. 12 

i Ismoilov and Others v. Russia, br. 2947/06, stav 145, 24. aprila 2008). Pravno sredstvo mora biti 

dostupno dok je neko lice u pritvoru kako bi mu se omogućilo da dobije brzo sudsko preispitivanje 

zakonitosti pritvora, koje može dovesti, kad je to odgovarajuće, do njegovog ili njezinog puštanja 

na slobodu. Postojanje pravnog sredstva koje traži član 5, stav 4 mora biti dovoljno izvjesno, ne 

samo u teoriji nego i u praksi, bez čega će mu nedostajati pristupačnost i djelotvornost koje se 

traže u svrhu te odredbe (vidi, mutatis mutandis, predmete Stoichkov v. Bulgaria, br. 9808/02, stav 

66 in fine, 24. marta 2005. i Vachev v. Bulgaria, br. 42987/98, stav 71, ECHR 2004‐VIII). Dostupnost 

pravnog sredstva podrazumijeva, inter alia, da okolnosti koje su vlasti dobrovoljno stvorile moraju 

biti takve da podnosiocima predstavke pruže stvarnu mogućnost korišćenja toga pravnog sredstva 

(vidi, mutatis mutandis, predmete Čonka v. Belgium, br. 51564/99, stavovi 46i 55, ECHR 2002‐I). 


42. Sud prvo primjećuje da na temelju mjerodavnog domaćeg prava, nakon što bude podignuta 

optužnica, pritvor mora biti preispitivan od strane suda svaka dva mjeseca. Sud primjećuje da je u 

okolnostima ovoga predmeta zakonitost pritvora podnosioca predstavke razmatrao Županijski sud 

u Osijeku dana 27. decembra 2007. godine i da je ukinuo rješenje Opštinskog suda u Osijeku kojim je 

određen pritvor podnosiocu predstavke, ali mu nije ukinuo pritvor. Podnosilac predstavke je podnio 

ustavnu tužbu dana 15. januara 2008. godine, prigovarajući da je on morao ostati u pritvoru, iako je 

rješenje kojim mu je određen pritvor bilo ukinuto. 

43. Sud nadalje primjećuje da nacionalni sistem dozvoljava ustavnu tužbu protiv svake žalbene 

odluke koja se tiče pritvora. Međutim, Sud primjećuje da je praksa Ustavnog suda da utvrdi da je 

nedopuštena svaka ustavna tužba kad je, prije nego je on donio odluku, u međuvremenu doneseno 

novo rješenje kojim se produžuje pritvor. Tako je ustavna tužba podnosioca predstavke od 15. 

januara 2008. godine proglašena nedopuštenom s tih osnova. Sud se stoga treba baviti pitanjem da 

li odluke Ustavnog suda od 18. februara 2008. godine poštuju zahtjeve člana 5, stava 4 Konvencije. 

44. S tim u vezi Sud ponavlja da prema njegovoj sudskoj praksi, član 5, stav 4 u sebi sadrži, kao i 

član 6, stav 1, pravo na pristup sudu, koje može biti podložno samo razumnim ograničenjima koja ne


narušavaju samu njegovu suštinu (vidi predmete Shishkov v. Bulgaria, no. 38822/97, §§ 82-90, ECHR 

2003-I, and Bochev v. Bulgaria, no. 73481/01, § 70, 13. novembra 2008). 

45. Nadalje, član 5, stav 4 ne obavezuje države ugovornice da uspostave drugi nivo nadležnosti 

za preispitivanje zahtjeva za puštanje iz pritvora. Ipak, država koja uspostavi takav sistem mora, u 

načelu, pritvorenicima dati iste garancije u žalbenom postupku kao i u prvom stepenu (vidi predmete 

Toth v. Austria, 12. decembra 1991, stav 84, Series A br. 224; Rutten v. the Netherlands, br. 32605/96, 

stav 53, 24. jula 2001; Lanz v. Austria, br. 24430/94, stav 42, 31. januara 2002. i Svipsta v. Latvia, br. 

66820/01, stav 129, ECHR 2006‐III). Sud smatra da se isto primjenjuje u sistemu koji predviđa ustavnu 

tužbu protiv rješenja kojima se određuje ili produžuje pritvor. 

46. Međutim, hrvatski sistem, iako dozvoljava ustavnu tužbu, ostavlja Ustavnom sudu da čeka novo 

rješenje o produženju pritvora i da utvrdi da je ustavna tužba protiv prethodnog rješenja nedopuštena. 

Tako je Ustavni sud, iako je podnosilac predstavke podnio ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog 

suda u Osijeku od 12. decembra 2007. godine, odlučivao o ustavnoj tužbi podnosioca predstavke tek 18. 

februara 2008. godine i to samo da bi utvrdio da je ustavna tužba nedopuštena jer je u međuvremenu 

doneseno novo rješenje. Sud nalazi da se o ustavnoj tužbi podnosioca predstavke od 15. januara 2008. 

godine nije brzo odlučilo, te da je dozvoljeno da pitanje ustavnosti njegovog pritvora ostane neriješeno. 

47. Po mišljenju Suda, zbog toga što Ustavni sud nije brzo odlučio o ustavnoj tužbi podnosioca 

predstavke, nije bilo moguće obezbijediti pravilno i smisleno funkcionisanje sistema za preispitivanje 

njegovog pritvora, kako to predviđa nacionalno pravo. Time što je utvrdio da je ustavna tužba 

podnosioca predstavke nedopuštena, jednostavno zbog toga što je u međuvremenu bilo doneseno 

novo rješenje kojim je produžen njegov pritvor, Ustavni sud nije zadovoljio zahtjev „da okolnosti koje 

su vlasti dobrovoljno stvorile moraju biti takve da podnosiocima zahtjeva pruže stvarnu mogućnost 

korišćenja toga pravnog sredstva.“ Tako nije ispunio svoju obavezu iz člana 5, stava 4 Konvencije da 

preispita zakonitost pritvora podnosioca predstavke. Stoga je došlo do povrede te odredbe. 

48. S obzirom na naprijed navedeni zaključak, Sud smatra da nema potrebe prigovor ispitati 

odvojeno na osnovu člana 13 Konvencije. 

III. NAVODNA POVREDA ČLANA 6 KONVENCIJE 

49. I kao posljednje, podnosilac predstavke prigovara da je u krivičnom postupku protiv njega 

prekršen član 6, bez daljeg potkrepljenja te tvrdnje. 

50. U svjetlu cijelog materijala koji posjeduje i u mjeri u kojoj su stvari kojima se prigovara u 

njegovoj nadležnosti, Sud smatra da ovaj dio predstavke ne otkriva naizgled nikakvu povredu 

Konvencije. Slijedi da je ovaj dio predstavke nedopušten na osnovu člana 35, stava 3 kao očigledno 

neosnovan i da ga treba odbaciti na osnovu člana 35, stava 4 Konvencije. 



„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutrašnje pravo 

zainteresovane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, 

prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.“ 

A. Šteta 

52. Podnosilac predstavke potražuje 3.000 eura (EUR) na ime neimovinske štete. 

53. Vlada smatra da je zahtjev prekomjeran. 

54. Sud podnosiocu predstavke dosuđuje iznos od 1.000 EUR na ime neimovinske štete, uz sav 

porez koji bi mogao biti zaračunat podnosiocu predstavke. 

113



55. Podnosilac predstavke takođe potražuje 1.260 EUR na ime troškova i izdataka nastalih pred 

domaćim sudovima: 840 EUR za svoju ustavnu tužbu i 1.700 EUR za troškove i izdatke nastale pred Sudom. 

56. Vlada nije stavila nikakve primjedbe povodom iznosa zatraženih troškova. 


samo u mjeri u kojoj se dokaže da ih je stvarno i neophodno pretrpio i da je njihova visina bila razumna. 

U ovome predmetu, uzimajući u obzir dokumente koje posjeduje, i naprijed navedene kriterijume, 

Sud smatra da je zahtjev podnosioca predstavke pred Ustavnim sudom imao cilj da ispravi povredu 

Konvencije navedenu pred Sudom, te da se troškovi nastali u odnosu na taj pravni lijek mogu uzeti 

u obzir kad se ocjenjuje zahtjev za naknadu troškova (vidi naprijed citirane predmete Scordino, 

stav 28 i Medić v. Croatia, br. 49916/07, stav 50, 26. marta 2009). Uzimajući u obzir informacije koje 

posjeduje, i naprijed navedene kriterijume, Sud dosuđuje podnosiocu predstavke iznos od 840 EUR 

na ime troškova i izdataka nastalih u domaćem postupku i iznos od 1.700 EUR na ime postupka pred 

Sudom, uz sav porez koji bi mogao biti zaračunat podnosiocu predstavke na taj iznos. 





1. Proglašava da su prigovori koji se odnose na pravo podnosioca predstavke na ličnu slobodu i 

prigovor koji se odnosi na postupak koji se tiče zakonitosti njegovog pritvora kao i prigovor zbog 

nepostojanja djelotvornog pravnog sredstva dopušteni, a ostatak zahtjeva nedopušten. 

2. Presuđuje da nije došlo do povrede člana 5, stava 1 Konvencije. 

3. Presuđuje da je došlo do povrede člana 5, stava 4 Konvencije. 

4. Presuđuje da nema potrebe ispitivati prigovor u smislu člana 13 Konvencije. 

5. Presuđuje 

(a) da tužena država podnosiocu predstavke treba da isplati, u roku od tri mjeseca od dana kad 

presuda postane konačna u skladu s članom 44, stavom 2 Konvencije, sljedeće iznose koje je 

potrebno preračunati u hrvatske kune prema kursu važećem na dan namirenja: 

(i) 1.000 EUR (hiljadu eura) na ime nematerijalne štete; 

(ii) 2.540 EUR (dvije hiljade petsto četrdeset eura) na ime troškova i izdataka; 

(b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na prethodno spomenute 

iznose plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske 

centralne banke tokom razdoblja neplaćanja, uvećanoj za tri postotna boda; 

6. Odbija ostatak zahtjeva podnosioca za pravednu naknadu. 

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 1. jula 2010. u skladu s 

pravilom 77, stav 2 i 3 Poslovnika Suda. 


sekretar 


predsjednik 

114



PREDMET PEŠA protiv HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

8. aprila 2010. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnosti a utvrđenim u članu 44, stavu 2 Konvencije. 



U predmetu Peša protiv Hrvatske, 




g. Anatoly Kovler 

gđa Elisabeth Steiner, 



g. Sverre Erik Jebens, sudije, 


nakon vijećanja zatvorenog za javnost 18. marta 2010. godine, donosi sljedeću presudu koja je 


116 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je po predstavki (br. 40523/08) protiv Republike Hrvatske 

koji je 25. avgusta 2008. godine hrvatski državljanin g. Robert Peša (“podnosilac predstavke”) podnio 

Sudu prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Konvencija”). 

2. Podnosioca predstavke zastupala je gđa. V. Drenški Lasan, advokatica iz Zagreba. Hrvatsku 

vladu (“Vlada”) zastupala je njena zastupnica, gđa Š. Stažnik. 

3. Dana 26. avgusta 2008. godine predsjednik Prvoga odjeljenja odlučio je da zahtjevu da 

prvenstvo u postupanju u skladu s pravilom 41 Poslovnika Suda. 

4. Dana 25. novembra 2008. godine predsjednik Prvoga odjeljenja odlučio je da obavijesti Vladu o 

prigovorima podnosioca predstavke koji se odnose na uslove i osnove njegovog pritvora, postupak 

koji se odnosi na zakonitost pritvora i na pravo podnosioca predstavke na pošteno suđenje i na 

pravo da se smatra nevinim. Odlučeno je i da će se istovremeno ispitati dopuštenost i osnovanost 

predstavke (član 29, stav 3). 

ČINJENICE 


5. Podnosilac predstavke je rođen 1965. godine i živi u Zagrebu. 

(a) Istraga 

1. Krivični postupak protiv podnosioca zahtjeva 

6. Podnosilac predstavke je bio potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju – „HFP“), 

državne agencije nadležne za privatizaciju sve imovine u državnom vlasništvu. Dana 16. juna 2007. 

godine podnosilac predstavke je uhapšen pod sumnjom da je primao mito te mu je određen pritvor. 

Podnosilac predstavke je smješten u zatvor u Zagrebu, gdje je ostao do 18. marta 2009. godine, kad 

je pušten. Predmet je u nacionalnoj štampi poznat kao slučaj „Maestro“. 

7. Nakon zahtjeva koji je 19. juna 2007. godine podnijela Kancelarija za suzbijanje korupcije i 

organizovanog kriminala – „USKOK“, istražni sudija Županijskog suda u Zagrebu pokrenuo je dana 20. 

juna 2007. godine istragu u odnosu na podnosioca predstavke, nekoliko drugih zaposlenih HFP-u i nekih 

drugih osoba. Vezano za podnosioca predstavke, ustanovljena je osnovana sumnja da je primao mito. 

Istraga je nekoliko puta proširivana kako bi obuhvatila naknadno otkrivena dalja krivična djela.

PREDMET: PEŠA protiv HRVATSKE 

8. Nekoliko okrivljenih uložilo je žalbu protiv odluke kojom je naložena istraga. 

9. Od 12. do 21. juna 2007. godine policija je obavila pretres kancelarija okrivljenih koje su oni 

koristili u HFP-u, nekih drugih prostorija, računarske opreme i nekih vozila koja su koristili okrivljeni, 

te je oduzela veliki broj dokumenata koji su na kraju bili dostavljeni državnom tužilaštvu i istražnim 

organima. 

10. Od 21. do 26. juna 2007. godine državno tužilaštvo je obavilo informativne razgovore sa dvije 

osobe. 

11. Dana 2. jula 2007. godine Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbe protiv rješenja o provođenju 

istrage. 

12. Od 4. do 13. jula 2007. godine, nakon naloga koje je izdao istražni sudija kome je predmet 

dodijeljen u rad, obavljeni su pretresi računarskih programa i mobilnih telefona nekih okrivljenih i 

drugih osoba. 

13. Dana 5. jula 2007. godine istražn i sudija je naložio Zagrebačkoj banci i Erste & Steiermärkische 

Banci da dostave podatke koji se odnose na račune okrivljenih. 

14. Dana 11. jula 2007. godine policija je obavijestila USKOK, koji je postupao kao tijelo krivičnog 

gonjenja u ovome predmetu, o preduzetim koracima, kao što su informativni razgovori s dvije osobe 

i oduzimanje opsežne dokumentacije bitne za ovaj predmet. Tokom avgusta i septembra 2007. 

godine policija je prikupila dalju dokumentaciju povezanu s navodnim kriminalnim aktivnostima 

okrivljenih. Dana 20. septembra 2007. godine policija je obavila razgovor s još jednom osobom. 

15. Dana 3. oktobra 2007. godine proširena je istraga u odnosu na podnosioca predstavke zbog 

krivičnih djela zloupotrebe položaja i ovlašćenja. 

16. Dana 29. novembra 2007. godine policija je obavila informativni razgovor s još jednim 

svjedokom. 

17. Dana 30. novembra 2007. godine istražni sudija naložio je vještaku da izradi transkript 100 

video zapisa i 219 audio zapisa i brojnih telefonskih razgovora. 

18. Tokom istrage, istražni sudija je izveo dokaze saslušanjem okrivljenih dana 18. i 20. juna 2007, 2, 3. i 

22. oktobra 2007. i 3, 12. i 14. decembra 2007. godine. Izveo je i dokaz saslušanjem pedeset četiri svjedoka 

dana 17., 19., 23. i 24. jula 2007. godine, 17, 19. i 21. septembra 2007. godine, 3. oktobra 2007. godine, 19, 

21. i 26. novembra 2007. godine, 3. i 4. decembra 2007. godine i 8, 9. i 11. januara 2008. godine. 

(b) Suđenje u krivičnom postupku 

19. Dana 13. februara 2008. godine USKOK je podnio optužnicu protiv deset osoba, uključujući 

i podnosioca predstavke. Optužbe podnesene protiv podnosioca predstavke sastojale su se od 

krivičnih djela primanja mita i zloupotrebe položaja i ovlašćenja kao potpredsjednika HFP-a. Dana 

19. februara 2008. godine optužnica je dostavljena okrivljenima, od kojih je samo jedan uložio 

prigovor protiv nje između 21. februara i 6. marta 2008. godine. 

20. Dana 30. aprila 2008. godine Županijski sud u Zagrebu vratio je optužnicu USKOK-u radi 

uklanjanja nedostataka u roku od tri dana. Dana 9. maja Županijskom sudu u Zagrebu dostavljen je 

ispravak optužnice. Optužnica je postala pravomoćna dana 27. maja 2008. godine. 

21. Dana 27. maja 2008. godine vanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu izdvojilo je 

određene dokumente iz spisa predmeta. Dana 6. juna 2008. godine jedan od okrivljenih uložio je 

žalbu, koju je Vrhovni sud odbio dana 9. juna 2008. godine. 

22. Dana 24. oktobra 2008. godine raspravno vijeće odredilo je vještačenje o daljim audio i video 

zapisima. Nalaz i mišljenje dostavljeni su 7. novembra 2008. godine. 

23. Jedan broj ročišta održan je između 10. novembra 2008. i 12. maja 2009, kada je Županijski 

sud donio presudu kojom je podnosioca proglasio krivim za uzimanje mita, te ga osudio na dvije 

godine zatvora. Dana 15. maja 2009. godine presuda je javno objavljena. Okrivljeni su uložili svoje 

žalbe i postupak po žalbi je u ovome trenutku u toku. 

117


118 

2. Uslovi u pritvoru podnosioca zahtjeva 

24. Od 18. juna 2007. do 10. oktobra 2008. godine podnosilac predstavke dijelio je ćeliju veličine 

21,10 m2 sa šest drugih pritvorenika. 

25. Prema podnosiocu predstavke, prostor WC-a nije bio potpuno zaklonjen i pritvorenici su 

ponekada ujutro morali koristiti boce kako bi mokrili, jer nisu mogli čekati na svoj red. Pritvorenici su 

pušili u ćeliji iako u njoj nije bilo nikakvog provjetravanja. Sve je to stvaralo nesnošljiv zapušten miris, 

posebno ljeti kad bi se temperatura popela iznad 30 stepeni Celzijusa. Pristup prirodnom svjetlu 

bio je takođe loš. Hrana se posluživala u ćeliji. Međutim, budući da nije bilo dovoljno mjesta da svi 

pritvorenici istovremeno jedu hranu, svađe oko hrane bile su česte. Ćelija je bila namještena sa sedam 

kreveta, jednim stolom i četiri stolice. Ćelija je bila toliko pretrpana, da nije bilo prostora za kretanje, 

iako je podnosiocu predstavke kretanje bilo potrebno jer je imao bolesne vene. Nadalje, imao je 

problema sa prostatom, za što nije primio nikakvu ljekarsku pomoć. U aprilu 2008. godine jedan 

pritvorenik pokušao je samoubistvo, a jedan drugi je svojom rukom razbio prozorsko okno. Nije 

bilo nikakvih rekreativnih aktivnosti. Podnosilac predstavke tvrdi da su mu ovi uslovi prouzrokovali 

psihičke probleme, ali ga psihijatar nije pregledao, iako je to tražio. 

26. Prema navodima Vlade, ćelija je imala četiri prozora, svaki veličine 86 puta 87 centimetara. 

Podnosilac predstavke je primao tri obroka dnevno. U nekoliko navrata pregledao ga je psihijatar 

te mu prepisao tablete za spavanje, koje je prestao da uzima u decembru 2008. godine. Pregledao 

ga je i hirurg u vezi s problemima koje je imao s varikoznim venama, te mu je prepisan i davan 

odgovarajući lijek. Odobren je zahtjev podnosioca zahtjeva da pribavi biljne ljekove izvan zatvora. 

27. Od 10. oktobra do 18. decembra 2008. godine podnosilac predstavke dijelio je jednu drugu 

ćeliju iste veličine i sličnih uslova s pet drugih pritvorenika. 

28. Od 18. decembra 2008. godine do 18. marta 2008. godine podnosilac predstavke bio je 

smješten u jednokrevetnu ćeliju veličine 9,97m2. 

29. Prema navodima podnosioca predstavke, on je zatražio da bude smješten u samicu kako bi 

mogao da pripremi svoju odbranu, što mu je bilo nemoguće u njegovim prethodnim ćelijama zbog 

naprijed opisanih uslova prepunjenosti a i s obzirom na složenost krivičnog predmeta protiv njega. 

Kao ilustraciju ovoga posljednjega, podnosilac predstavke tvrdi da se spis krivičnog predmeta protiv 

njega sastoji od preko osam hiljada stranica i da u njegovim prethodnim ćelijama nije bilo dovoljno 

mjesta čak ni da drži kopiju svih mjerodavnih dokumenata iz spisa, a kamo li da ih prouči. 

30. Za cijelo vrijeme dok je bio u pritvoru, podnosilac predstavke smio je provoditi dva sata 

dnevno na svježem vazduhu. 

3. Rješenja koja se tiču zadržavanja/pritvora podnosioca zahtjeva 

31. Dana 17. juna 2007. godine istražni sudija Županijskog suda u Zagrebu odredio je zadržavanja 

podnosioca predstavke od strane policije do 16.45 sati dana 18. juna 2007. godine, na osnovu člana 

98, stava 1 Zakona o krivičnom postupku. 

32. Dana 18. juna 2007. godine istražni sudija Županijskog suda u Zagrebu odredio je zadržavanje 

podnosioca zahtjeva do 17.45 sati dana 19. juna 2007. godine, na temelju člana 98, stava 2 Zakona 

o krivičnom postupku. 

33. Dana 20. juna 2007. godine istražni sudija Županijskog suda u Zagrebu odredio je pritvor 

podnosiocu zahtjeva na temelju člana 102, stava 1, tačke 2 i 3 Zakona o krivičnom postupku, te 

naveo da se njegov pritvor treba računati od 16. juna 2007. u 16.45 sati i da može trajati najduže 

mjesec dana. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: 

“Razloge za određivanje pritvora protiv osumnjičenih, a na osnovu čl. 102, st. 1, tač. 2 ZKP-a 

nalazim u činjenici, da će u toku ovog krivičnog postupka biti nužno ispitati veći broj svjedoka 

koji imaju saznanja vezanih za izvršenje krivičnih djela od strane osumnjičenih. Naime, I, II, III i IV


osumnjičeni su radnici Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem su i zaposleni između ostalih i 

svjedoci G.I. kao predsjednik HFP-a, F.J. sekretar HFP-a, B.S. sekretarica u HFP-u, M.B. rukovodilac 

u HFP-u, Z.R. i V.S. takođe zaposleni u HFP-u, LJ.Ž. i J.I. zaposleni u Sektoru prodaje HFP-a i drugi s 

kojima se I-IV osum. dobro poznaju. Pa postoji opravdana bojazan da bi osumnjičeni boravkom na 

slobodi mogli uticati na ove kao i ostale svjedoke u smislu podešavanja njihovih iskaza, odnosno 

usklađenja sa svojom odbranom. 

Što se tiče II osumnjičenog Roberta Peša, isti je pokazao izuzetno visoki stepen kriminalne volje 

u preduzimanju niza protivpravnih radnji kroz duže vremensko razdoblje, čime je prouzrokovao 

veliku materijalnu štetu kršeći kao radnik HFP-a zakonom propisana pravila ponašanja. … 

Sva ova postupanja osumnjičenih i dalje opravdavaju bojazan da bi svojim boravkom na slobodi, 

a pogotovo I do IV osum. koji su i dalje radnici Hrvatskog fonda za privatizaciju, te cijeneći njihove 

funkcije i uticaj koji imaju u svojstvu potpredsjednika HFP-a, … nastavili s vršenjem inkriminisanih 

im i drugih krivičnih djela.“ 

34. Dana 29. juna 2007. godine podnosilac predstavke razriješen je svoje dužnosti odlukom 

predsjednika HFP-a. 

35. Podnosilac predstavke i drugi osumnjičeni žalili su se protiv navedenog rješenja. Dana 2. 

jula 2007. godine vanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je pritvor podnosiocu 

predstavke pozivajući se na član 102, stav 1, tačku 2 Zakona o krivičnom postupku i ukinulo pobijano 

rješenje u smislu člana 102, stava 1, tačke 3 Zakona o krivičnom postupku. U tom je dijelu pobijano 

rješenje vraćeno istražnom sudiji na ponovno odlučivanje. Mjerodavni dio rješenja o žalbi glasi kako 

slijedi: 

„Žalbe okrivljenih u odnosu na određivanje pritvora po čl. 102, st. 1, tač. 3 ZKP 

nisu osnovane. 

U odnosu na razloge za primjenu mjere pritvora prema … II … okrivljenima u skladu sa 

zakonskom osnovom iz čl. 102, st. 1, tač. 3 ZKP i ovo vijeće nalazi, da ista u odnosu na naprijed 

spomenute okrivljene egzistira. 

Rješenjem o provođenju istrage … osnovano je sumnjiv da je počinio … II-okrivljeni krivično 

djelo iz čl. 347, st. 1 KZ … 

… II-okrivljeni osnovano je sumnjiv da je kao potpredsjednik HFP, odnosno kao visoki 

pozicionirani državni službenik koristio svoj položaj, te kao takav primio obećanje poklona da u 

granicama svog ovlašćenja obavi službenu radnju koju ne bi smio obaviti, jer je njegov primarni 

zadatak bio da štiti imovinske interese RH. Na taj način isti je takođe iskazao visok stepen 

kriminalne volje i upornost u protivpravnom postupanju. … Sve naprijed navedeno, u odnosu 

na … II … -okrivljene, i po ocjeni ovog vijeća u svojoj ukupnosti čini one osobite okolnosti koje 

opravdavaju realnu bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogli nastaviti s činjenjem 

istih ili istovrsnih krivičnih djela. Zbog izloženog nužna je primjena mjere pritvora prema …II…- 

okrivljenima i temeljem zakonske osnove iz čl. 102, st. 1, tač. 3 ZKP. 

Po službenoj dužnosti, a u odnosu na određivanje pritvora po čl. 102, st. 1, tač. 2 ZKP 

… 

Naime, izrekom pobijanog rješenja je …II…-okrivljenom određen pritvor na osnovu čl. 102, st. 1, 

tač. 3 ZKP, dok iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je … određen pritvor i po osnovu čl. 

102, st. 1, tač. 2 ZKP. S obzirom na ovu protivrječnost nije moguće ispitati ni osnovanost žalbenih 

prigovora, jer nije jasno da li je okrivljenima osim po čl. 102, st. 1, tač. 3 ZKP odlukom istražnog 

sudije određen i pritvor po čl. 102, st. 1, tač 2 ZKP.“ 

36. U rješenju od 5. jula 2007. godine istražni sudija Županijskog suda u Zagrebu odredio je pritvor 

podnosiocu predstavke i temeljem iz člana 102, stava 1, tačke 2 Zakona o krivičnom postupku. 

Ponovio je iste razloge kao i u svojem prethodnom rješenju od 20. juna 2007. godine. 

119


37. Dana 12. jula 2007. godine isti sudija produžio je pritvor podnosioca predstavke do 16. 

septembra 2007. godine na osnovu člana 102, stava 1, tačke 2 i 3 Zakona o krivičnom postupku. 

38. Dana 13. februara 2008. godine podignuta je pred Županijskim sudom u Zagrebu optužnica 

protiv podnosioca predstavke i drugih okrivljenih. 

39. Dana 15. februara 2008. godine vanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu produžilo je 

pritvor podnosiocu predstavke na osnovu člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom postupku. 

Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: 

Na temelju podignute optužnice postoji osnovana sumnja da su I-V… okrivljeni počinili krivična 

djela navedena u optužnici, što je u skladu sa odredbama člana 102, stava 1, ZKP opšti zakonski 

uslov da bi se pritvor mogao produžiti. 

… II okrivljeni Robert Peša … se podignutom optužnicom terete da su krivična djela počinili kao 

potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju (u daljem tekstu: HFP)… 

Odredbom člana 3 Zakona o HFP („Narodne novine“ broj: 84/92, 70/93, 76/93, 19/94, 52/94, 

87/96) propisano je da se HFP osnova radi provođenja i dovršenja postupka privatizacije imovine, 

koja je HFP-u na temelju Zakona o privatizaciji društvenih preduzeća privremeno prenesena, … 

Odredbom člana 4 Zakona o HFP propisano je da HFP obavlja stručne i upravne poslove koji se 

odnose na: privatizaciju … 

Važnost i značaj HFP u ekonomskom životu Republike Hrvatske, uloga navedenih okrivljenih u 

inkriminisanim aktivnostima, činjenica da su obavljali određene funkcije u HFP i prema činjeničnom 

opisu zloupotrijebili te funkcije, počinivši mnoge nepravilnosti i lažno prezentirajući zakonitost 

potrebnih radnji, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi, čime su narušili ugled HFP kojemu 

je, između ostalog, povjereno provođenje i dovršenje postupka privatizacije i upravljanje imovinom 

u vlasništvu Republike Hrvatske i izazvali sumnju cjelokupne javnosti u pravilnost i zakonitost rada 

HFP, po mišljenju Vijeća, predstavlja one posebne teške okolnosti djela zbog kojih je produženje 

pritvora protiv …II… okrivljenih neophodno iz razloga u članu 102, stav 1, tačka 4 ZKP-a. 

40. I podnosilac i državno tužilaštvo podnijeli su žalbe protiv navedenog rješenja. Dana 14. marta 

2008. godine Vrhovni sud je odbio žalbu podnosioca. Usvojio je žalbu državnog tužioca i naložio pritvor 

podnosioca i na osnovu člana 102, stava 1, tačke 2 Zakona o krivičnom postupku. Mjerodavni dio te 

odluke glasi kako slijedi: 

Opisanim postupcima ovih okrivljenih oni su, motivisani ličnom korišću, postupali kroz 

koruptivnu aktivnost suprotno zadatku funkcija koje su obavljali u procesu privatizacije, a 

time i suprotno svrsi postojanja Fonda. Takvom djelatnošću, osim što su pribavili sebi značajnu 

imovinsku korist, oni su u javnosti, kako zainteresovanoj za djelatnost Fonda, tako i opštoj 

javnosti, svojim postupcima oživljavali sliku devijantnog načina privatizacije vlasništva, a time su 

ugrozili i ugled temeljnih institucija države. Provodeći privatizacijski proces ovi okrivljeni su bili 

dužni da štite imovinske interese Hrvatskog fonda za privatizaciju, odnosno Republike Hrvatske, 

kao nosioca vlasničkih prava na nekretninama koji su predmet inkriminacije. U uslovima 

tržišne ekonomije dužni su bili ostvariti preduslove poštene tržišne utakmice, omogućiti svim 

ponuđačima učešće i ravnopravan položaj u javnom nadmetanju i predložiti Vladi Republike 

Hrvatske odabir najpovoljnije ponude isključivo u interesu prodavača, Hrvatskog fonda za 

privatizaciju, odnosno RH i samih društava koje su bile predmet prodaje, a sve radi postizanja 

cilja određenog u Zakonu o privatizaciji. Činjenice da su ovi okrivljeni imali navedene funkcije u 

Hrvatskom fondu za privatizaciju, koji ima izuzetan značaj i važnost u procesu privatizacije, oni su 

ovakvim postupkom u znatnoj mjeri smanjili ugled Hrvatskog fonda za privatizacije u postupku 

provođenja i dovršenja postupka privatizacije i upravljanja imovinom u vlasništvu Republike 

Hrvatske. Sve je to imalo za posljedicu sumnje šire javnosti u zakonitost i pravilnost cjelokupnog 

rada Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ove okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju sadržaje 

koji u znatnoj mjeri nadilaze radnju i popratne okolnosti koje se ustanovljuju kod izvršenja 

takvog krivičnog djela za koje se vodi krivični postupak. Time one predstavljaju posebno teške 

120


okolnosti krivičnog djela radi kojih je protiv okrivljenih …R.P.,… neophodno produženje pritvora, 

prvostepeni sud opravdano produžuje pritvor na osnovu čl. 102, st. 1, tač. 4 ZKP.… 

…sud smatra da … u odnosu na okrivljene … Roberta Peše…, postoje zakonski osnovi za 

produženje pritvora i po osnovu čl. 102, st. 1, tač. 2 ZKP … 

…svjedok J.K. nije saslušan u dosadašnjem toku postupka. Radi se o svjedoku koji ima neposredna 

saznanja, kako to ukazuju podaci u spisu, o odlučnim i važnim činjenicama inkriminisane 

djelatnosti navedenim okrivljenima, koji istoga poznaju … ukazuje na postojanje osnovane 

sumnje da bi ti okrivljeni boravkom na slobodi uticali na tog svjedoka…“ 

41. Dana 9. aprila 2008. godine podnosilac predstavke podnio je ustavnu tužbu. Dana 30. aprila 

2008. godine Ustavni sud je djelimično potvrdio odluku Vrhovnoga suda o produženju pritvora 

podnosiocu predstavke u smislu člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom postupku. Međutim, 

ukinuo je dio pobijane odluke vezano za osnove iz člana 102, stava 1, tačke 2 Zakona o krivičnom 

postupku. U tom je dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu na ponovno odlučivanje. 

42. Dana 12. maja 2008. godine Vrhovni sud je odbio žalbu koju je uložilo državno tužilaštvo 

protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu od 15. februara 2008. godine. Tako je dalji pritvor 

podnosioca predstavke bio određen samo temeljem člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom 

postupku. 

43. Dana 12. maja 2008. godine podnosilac predstavke podnio je predlog za ukidanje pritvora. 

44. Dana 14. maja 2008. godine vanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu produžilo je 

pritvor podnosiocu predstavke na osnovu člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom postupku 

i istovremeno odbilo njegov predlog za ukidanje pritvora. 

45. Dana 20. maja 2008. godine podnosilac predstavke žalio se protiv navedenih odluka. Dana 

9. juna 2008. godine Vrhovni sud odbio je žalbu podnosioca predstavke. Dana 24. juna 2008. 

godine podnosilac predstavke podnio je ustavnu tužbu protiv navedenih odluka Županijskog 

suda i Vrhovnog suda. Podnosilac predstavke je takođe naveo da su uslovi njegovog pritvora bili 

nečovječni. 

46. Dana 10. jula 2008. godine uprava zatvora u Zagrebu dozvolila je nadzor telefonskih razgovora 

između podnosioca predstavke i njegove braniteljke, gđe V.D.L. 

47. Dana 8. avgusta 2008. godine vanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu produžilo je 

pritvor podnosiocu predstavke temeljem člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom postupku, 

ponavljajući isto obrazloženje kako i u svojoj odluci od 15. februara 2008. godine. Dana 11. avgusta 

2008. godine podnosilac predstavke je uložio žalbu u kojoj je, inter alia, ponovio svoje navode da su 

uslovi njegovoga pritvora nečovječni. Dana 19. septembra 2008. godine Vrhovni sud je odbio žalbu 

podnosioca predstavke, pri čemu se nije osvrnuo na navode podnosioca predstavke o uslovima 

njegovog pritvora. Razmotrio je pitanje zakonitosti pritvora podnosioca predstavke i podrobno 

analizirao težinu optužbi i konkretnu okolnost navodnoga načina na koji su djela bila počinjena. 

48. Dana 25. septembra 2008. godine utvrđeno je da je ustavna tužba podnosioca od 24. juna 

2008. godine nedopuštena iz razloga što pobijana rješenja više nisu bila na snazi budući da je, u 

međuvremenu, dana 8. avgusta 2008. godine bilo doneseno novo rješenje o njegovom pritvoru. 

49. Dana 29. septembra 2008. godine podnosilac podnio je ustavnu tužbu protiv rješenja 

Županijskog suda u Zagrebu od 8. avgusta 2008. godine i rješenja Vrhovnoga suda od 19. septembra 

2008. godine. Između ostalih stvari, ponovio je svoje prigovore na uslove svoga pritvora. 

50. Dana 24. oktobra 2008. godine uprava zatvora u Zagrebu dozvolila je telefonske pozive bez 

nadzora između podnosioca i njegove braniteljke, gđe V.D.L. 

51. Dana 19. novembra 2008. godine Županijski sud u Zagrebu produžio je pritvor podnosiocu. 

Podnosilac zahtjeva je uložio žalbu. 

52. Dana 18. decembra 2008. godine Ustavni sud je utvrdio da je ustavna tužba podnosioca od 29. 

septembra 2008. godine nedopuštena iz razloga što pobijana rješenja više nisu bile na snazi, budući je u 

međuvremenu, dana 29. novembra 2008. godine, doneseno novo rješenje o njegovom pritvoru. 

121


53. Dana 4. februara 2009. godine Vrhovni sud je potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu 

od 19. novembra 2008. godine. Podnosilac predstavke podnio je ustavnu tužbu. 

54. Dana 17. marta 2009. godine Ustavni sud je prihvatio ustavnu tužbu podnosioca predstavke 

i ukinuo rješenje Vrhovnog suda od 4. februara 2009. godine i rješenje Županijskog suda u Zagrebu 

od 19. novembra 2008. godine. U izreci odluke utvrdio je povredu prava podnosioca predstavke na 

čovječno postupanje prema njemu i poštovanje njegovog dostojanstva. Takođe je naložio Vladi da 

prilagodi objekat zatvora u Zagrebu potrebama pritvorenika u razumnom roku, ne dužem od pet 

godina. Mjerodavni dio te odluke glasi kako slijedi: 

[U vezi sa pravom na slobodu] 

4. … Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenom rješenju navodi da ta prava podnosiocu 

nisu povrijeđena, jer je nesumnjivo ispunjen prvi uslov za određivanje pritvora kad je na temelju 

optužnice „nesumnjivo utvrđeno postojanje osnovane sumnje u počinjenje krivičnih djela 

od strane optuženog, a što je opšta pretpostavka određivanja pritvora iz odredbe člana 102, 

stava 1 ZKP-a“. Neosnovanim je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio i tumačenje pritvorske 

osnove iz člana 102, stava 1, tačke 4 ZKP-a na način da je njena svrha osiguranje prisustvovanja 

optuženog krivičnom postupku i da se može primijeniti samo ako se ista svrha ne može ostvariti 

drugom mjerom.… 

8. … da se nekome oduzme sloboda samo zbog osnovane sumnje da je počinio određeno (teško) 

krivično djelo, onda se u primjeni takve odredbe naročito značajnim čini zahtjev da tijela krivičnog 

postupka s posebnom pažnjom ispituju svako produženje pritvora po toj osnovi. Sama činjenica 

daljeg postojanja osnovane sumnje u tom smislu nije dovoljna da bi se, nakon određenog proteka 

vremena, opravdao pritvor. Potrebno je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, u takvim 

slučajevima razmotriti dva uslova za njegovu primjenu: a) jesu li razlozi koji ga opravdavaju i dalje 

“relevantni i dovoljni”, te b) jesu li tijela krivičnog postupka u vođenju postupka iskazala “posebnu 

marnost”. Samo u slučaju ako su oba uslova ispunjena, razdoblje provedeno u produženom pritvoru 

može se smatrati razboritim… 

9. …Propustom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da bez valjanog objašnjenja prema načelu 

srazmjere ocijeni prikladnost, nužnost i primjerenost daljeg zadržavanja u pritvoru podnosioca po 

osnovi iz člana 102, stava 1, tačke 4 ZKP-a, odnosno samo konstatacija da “(...) ovo načelo dosadašnjim 

boravkom optuženog u pritvoru za sada nije ugroženo.” podnosiocu je, prema ocjeni Ustavnog suda, 

povrijeđeno njegovo ustavno pravo na ličnu slobodu … 

9.2. …Vrhovni sud Republike Hrvatske ispravno primjećuje da u primjeni načela srazmjere 

„osim vremena provedenog u pritvoru valja imati na umu i srazmjera između konkretne težine 

i broja krivičnih djela za koja se optuženi tereti kao i kazne koja se može očekivati prema stanju 

spisa ako bude proglašen krivim“. No, pri tome mu iz vida izmiču dvije važne činjenice: (a) 

činjenica da je podnosilac optužen za krivična djela za koja se može po zakonu izreći kazna 

od jedne do deset godina zatvora te da … po odredbi člana 109, stava 1, tačke 4 ZKP-a, do 

donošenja prvostepene presude pritvor može trajati najduže dvije godine, s tim da se po 

odredbi člana 28, stava 3 Zakona o Kancelariji za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala 

… može produžiti za još šest mjeseci; (b) činjenica da se podnosilac nalazi u pritvoru već više 

od 1 godine i 8 mjeseci, a da se ne može u ovom času s izvjesnošću reći koliko će još dokazni 

postupak i glavna rasprava do donošenja prvostepene presude trajati. Potpuna primjena 

načela srazmjere, u smislu onoga što je ranije rečeno o pogledu njegovog „testa“ prikladnosti, 

nužnosti i uravnoteženosti, nesumnjivo traži uvažavanje ovih dviju okolnosti. Samo tada se u 

konačnom može ispravno ocijeniti je li u konkretnom slučaju javni interes da se podnosiocu 

produžuje pritvor tokom krivičnog postupka – u kojem tek treba da se odluči o njegovoj krivici 

za inkriminisana krivična djela – preteže nad Ustavom i Evropskom konvencijom zajemčenim 

pravom na ličnu slobodu.… 

122


[U vezi sa zabranom mučenja] 

Ustavni sud napominje kako odredbe člana 74, stava 3 Zakona o izvršavanju kazne zatvora 

propisuju, uz ostalo, prostorni standard za jednog zatvorenika na sljedeći način: 

Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suve i dovoljno prostrane. Za svakog 

zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m 2 i 10 m 3 prostora. 

…činjenica prepunjenosti zatvora u Zagrebu ne može prihvatiti kao objašnjenje za loš položaj 

podnosioca u svjetlu njegovog smještaja u spornoj ćeliji te uslova života u njoj. Pri tome, Ustavni 

sud upozorava da se radi o pritvoreniku, a ne o zatvoreniku, kojem se u smislu pretpostavke 

okrivljenikove nedužnosti, kako je ranije istaknuto, ustavno pravo na ličnu slobodu smije manje 

ograničiti nego zatvoreniku. 

17.2. Ocjenjujući kvalitet medicinske pomoći, Ustavni sud prihvata navode uprave zatvora u 

Zagrebu o zadovoljavajućem stepenu te pomoći. Međutim, uprava zatvora mora, vodeći računa 

o opštem načelu suzbijanja štetnih učinaka prepunjenosti pojačanom brigom za pritvorenike 

i zatvorenike, uspostaviti za pritvorenike standarde korišćenja dodatne medicinske pomoći 

angažovanjem vanjskih ljekarskih usluga, koje neće zavisiti od diskrecijske ocjene uprave zatvora. 

17.3. Konačno, Ustavni sud ocjenjuje da je pravni režim posjete članova porodice pritvorenicima 

i zatvorenicima, u uslovima prepunjenosti, neprimjeren, kako u pogledu dužine dopuštenog 

kontakta, tako i u pogledu procedure koja se na članove porodice … i koja … bitno umanjuje smisao 

takvih kontakata… 

22. Ustavni sud je iz razloga navedenih u tačkama … 17 ocijenio da su podnosiocu uslovima smještaja 

i života u zatvoru za izvršavanje pritvora, koji u svojoj ukupnosti predstavljaju ponižavajuće postupanje, 

povrijeđena ustavna prava zajemčena članom 23 i 25, stavom 1 Ustava, kao i odredbom člana 3 Evropske 

konvencije. Ustavni sud nije razmatrao mogućnost dodjele pravične naknade podnosiocu za ove 

povrede ustavnih odnosno konvencijskih prava, jer u hrvatskom pravnom poretku za to postoji drugo, 

djelotvorno pravno sredstvo (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-1437/07 od 23. aprila 2008).…” 

55. Dana 18. marta 2009. godine podnosilac predstavke je pušten. 

56. Dana 29. aprila 2009. godine podnosilac predstavke podnio je državnom tužilaštvu zahtjev 

za naknadu štete, tražeći da se u toj stvari postigne nagodba. 

4. Izjave nekih visoko rangiranih državnih funkcionera u medijima 

57. Dana 17. juna 2007. godine u nedjeljnom izdanju nacionalnih dnevnih novina « Nedjeljni 

jutarnji « objavljen je članak pod naslovom „Mito U HFP-u: 6 uhapšenih“. Članak počinje kako slijedi: 

„ZAGREB – Šest uhapšenih, od kojih su tri potpredsjednici Hrvatskog fonda za privatizaciju, 

potraga za sedmom osobom te potrošenih više od 800 hiljada, možda i 1,3 miliona eura iz 

državne blagajne za mito osobama u HFP-u, rezultat su jednogodišnje krim obrade, …“ 

58. U tom je članku citirana slijedeća izjava upravnika policije: 

„Da bi popili kafu s vama i pustili vas u igru, u namještanje poslova za kupovinu imovine iz 

HFP-a, bilo je potrebno platiti 50 hiljada eura“, kazao je Marijan Benko, upravnih policije…“ 

59. Dana 17. juna 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama « 24 sata » objavljen je članak 

pod naslovom „Uzeli milione eura“. Citirana je sljedeća izjava glavnog državnog tužioca: 

„-Da bi vas saslušali, odnosno otišli s vama na kafu, tražili su 50.000 eura…“ 

60. Dana 18. juna 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama « 24 sata » objavljen je članak 

pod naslovom „Najveći korupcijski skandal“. Ponovo je citirana sljedeća izjava glavnog državnog 

tužioca: 

„Državni tužilac Mladen Bajić rekao je kako su tokom istrage osumnjičeni bili nezasito pohlepni. 

Samo da bi započeli ikakav razgovor o poslu, tražili su 50.000 eura, kako su govorili, za kaficu.“ 

61. Dana 21. juna 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama « Večernji list » objavljen je 

sljedeći citat iz izjave koju je dao g. Ivo Sanader, predsjednik Vlade: 

123


„U Fondu za privatizaciju posrijedi je bio organizovani kriminal, rekao je premijer Sanader. – 

Ne mora biti da su u svakom projektu zajedno učestvovali trojica potpredsjednika Fonda, ali 

vjerovatno je da je svaki od njih radio s nizom drugih ljudi, pa se u tom smislu može govoriti o 

organizovanom kriminalu.“ 

62. Dana 22. juna 2007. godine u nacionalnim dnevnim novinama « Jutarnji list « objavljen je 

članak pod naslovom „Predsjednik Mesić: Tri tenora dobit će orkestar“. Mjerodavni dio članka glasi 

kako slijedi: 

„ZAGREB – Istraga o korupciji će se proširiti i na druge institucije, nije dovoljno riješiti samo 

Hrvatski fond za privatizaciju. On je centar korupcije, no kao hobotnica proširen je dalje. Akcije 

Maestro samo je jedan pravac djelovanja, a bit će ih više. Melodija se zna i uštimava, a i partitura 

je zadana. Tri tenora dobit će orkestar – rekao je predsjednik Mesić…“ 

124 

II. MJERODAVNO DOMAĆE PRAVO I PRAKSA 

63. Mjerodavni dio Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 8/1998 

(pročišćeni tekst), 113/2000, 124/2000 (pročišćeni tekst), 28/2001 i 41/2001 (pročišćeni tekst), 

55/2001 (ispravak)) propisuje kako slijedi: 

Član 23 

„Niko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja….“ 

Član 25 

„Sa svakim se uhapšenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštovati njegovo 

dostojanstvo.…“ 

Član 28 

“Svako je nedužan i niko ga ne može smatrati krivim za krivično djelo dok mu se pravosnažnom 

sudskom presudom ne utvrdi krivica.“ 

64. Član 62, stav 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (Narodne novine br. 29/2002) glasi kako 

slijedi: 

Član 62 

“(1) Svako može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim 

aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne 

osobe s javnim ovlašćenjama, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili 

optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili lična sloboda zajemčena Ustavom, 

odnosno Ustavom zajemčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u daljem 

tekstu: ustavno pravo) …“ 

65. Mjerodavne odredbe Zakona o krivičnom postupku (Narodne novine br. 110/1997, 27/1998, 

58/1999, 112/1999, 58/2002 i 62/2003, 178/2004 i 115/2006) propisuju kako slijedi: 

Član 3 

(1) Svako je nedužan i niko ga ne može smatrati krivim za krivično djelo dok mu se pravosnažnom 

sudskom presudom ne utvrdi krivica. 

4. Mjere opreza 

Član 90 

(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz člana 102 ovoga Zakona zbog kojih je moguće odrediti 

pritvor, sud će, ako se ista svrha može ostvariti i nekom od mjera opreza propisanih ovim članom, 

obrazloženim rješenjem naložiti okrivljenom provođenje jedne ili više mjera….


(2) Mjere opreza jesu: 

1) zabrana napuštanja boravišta, 

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, 

3) obaveza okrivljenog da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu, 

4) zabrana približavanja određenoj osobi i zabrana uspostav ljanja ili održavanja veze s 

određenom osobom, 

5) zabrana preduzimanja određene poslovne aktivnosti, 

6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prelaz državne granice, 

7) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom. 

….“ 

8. Opšte odredbe o pritvoru 

Član 101 

(1) Pritvor može biti određen samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugo mjerom [opreza]. 

(2) Čim prestanu razlozi zbog kojih je pritvor određen, pritvor se mora ukinuti i pritvorenik pustiti 

na slobodu. 

(3) Pri odlučivanju o pritvoru, posebno o njegovom trajanju, vodiće se računa o srazmjeri između 

težine počinjenoga krivičnog djela, kazne koja se….može očekivati u postupku i potrebe 

određivanja i trajanja pritvora. 

(4) Sudska tijela pred kojima se vodi postupak postupaće u predmetima u kojima je određen 

pritvor posebno hitno, te po službenoj dužnosti paziti jesu li prestali razlozi i zakonski uslovi za 

pritvor i u tom slučaju ga odmah ukinuti. 

9. Osnove za određivanje pritvora 

Član 102 

„(1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila krivično djelo, pritvor se protiv 

te osobe može odrediti:…. 

2) ako postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove 

važne za krivični postupak ili da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, učesnike ili 

prikrivače, 

3) ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti 

pokušano krivično djelo… 

4) ako su u pitanju krivična djela: ubistva, razbojništva, silovanja, terorizma, otmice, zloupotrebe 

opojnih droga, iznude, zloupotrebe ovlašćenja u ekonomskom poslovanju, zloupotrebe položaja 

ili ovlašćenja, udruživanja za počinjenje krivičnog djela ili kojeg drugoga krivičnog djela za koje je 

propisana kazna zatvora od dvanaest godina ili teža kazna, ako je to neophodno zbog posebno 

teških okolnosti djela.“ 

Član 106 

(l) Pritvor određen rješenjem istražnog sudije…. 

(2) Iz opravdanih razloga istražni sudija…može pritvor tokom istrage produžiti i to prvi put za još 

najviše dva mjeseca, a zatim za još najviše tri mjeseca. 

(3) Ukupno trajanje pritvora u istrazi ne može preći šest mjeseci….“ 

Član 107 

„… 

(2) Nakon podnošenja optužnice…[sudsko ]vijeće…. će ispitati svaka dva mjeseca postoje li i 

dalje zakonski uslovi za pritvor…“ 

125


126 

Osnove zbog kojih se [prvostepena] presuda može pobijati 

Član 366 

[Prvostepena] presuda se može pobijati: 

1) zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 

2) zbog povrede Krivičnog zakona, 

3) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 

4) zbog odluke o krivičnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog 

postupka, imovinskopravnim zahtjevima te zbog odluke o objavi presude u sredstvima javnog 

informisanja. 

66. Mjerodavne odredbe Zakona o obaveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005 i 

42/2008) propisuju kako slijedi: 

Član 19. 

„(1) Svako fizičko i pravno lice ima pravo na zaštitu svojih ličnih prava pod pretpostavkama 


(2) Pod ličnim pravima u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i 

duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost ličnog i porodičnog života, slobodu i 

dr. ime, odnosno firmu, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.“ 

Član 1046 

„Šteta je ….povreda ličnih prava (neimovinska šteta).“ 

67. Mjerodavni dio člana 186(a) Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 

58/93, 112/99, 88/01 i 117/03) glasi kako slijedi: 

„Lice koje namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvat ske dužno je da se prije podnošenja 

tužbe obrati nadležnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.…. 

Ako zahtjev iz stava 1 ovoga člana ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri 

mjeseca od njegova podnošenja, podnosilac zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.…“ 

68. Mjerodavne odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, (Narodne novine br. 128/1999 i 

190/2003) glase kako slijedi: 

Član 17 

„(1) Protiv postupka i odluke kojom se zatvoreniku nezakonito uskraćuje ili ograničava neko 

pravo iz ovoga Zakona zatvorenik može podnijeti zahtjev za sudsku zaštitu. 

(2) O zahtjevu za sudsku zaštitu odlučuje izvršni sudija.“ 

Član 74 

„… 

Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suve i dovoljno prostrane. Za svakog 

zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. 

…„ 

69. U odluci br. U-III-1437/2007 od 23. aprila 2008. godine Ustavni sud je utvrdio da su uslovi 

pritvora zatvorenika, P.M. u kaznionici u Lepoglavi predstavljali nečovječno postupanje. Razmotrio 

je i zahtjev P.M.-a za pravičnom naknadom. Mjerodavni djelovi odluke glase: 

Ustavni sud posebno neprihvatljivim smatra stanovište [nižih] sudova da se u ovom slučaju ne 

može dosuditi naknada neimovinske štete prema članu 200 Zakona o obaveznim odnosima, kao 

da se radi o pravno nepriznatom obliku naknade štete.…


Hrvatski Zakon o obaveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05) u članu 1046 definisao 

je neimovinsku štetu kao povredu ličnih prava. Drugim riječima, svaka povreda ličnog prava 

predstavlja neimovinsku štetu. 

Pojam ličnih prava Zakon o obaveznim odnosima daje u članu 19, stavu 2 gdje se kao lična prava 

u smislu tog Zakona navode: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, 

ime, privatnost ličnog i porodičnog života, sloboda i dr. 

… valja zaključiti da je u ovom slučaju došlo do povrede ljudskog ustavnog i ličnog dobra, jer je 

podnosilac bio u zatvorskim uslovima koji nisu u skladu sa standardima koji su propisani Zakonom o 

izdržavanju kazne zatvora, a isti su suprotni i pravnom standardu koji je propisan članom 25, stavom 

1 Ustava. Zbog toga su sudovi dužni da odrede odštetu i za tu povredu ljudskog dostojanstva.…” 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 3 I ČLANA 5, STAVA 3 KONVENCIJE 

70. Podnosilac predstavke prigovara na temelju člana 3 Konvencije uslovima svojega pritvora. 

Nadalje prigovara na temelju člana 5, stava 3 trajanju svoga pritvora te tvrdi da su razlozi na koje 

su se pozvali nacionalni sudovi kad su odredili produženje njegovoga pritvora bili nedovoljni i 

neodgovarajući tokom cijeloga njegovoga pritvora. Član 3 i član 5 glase: 

Član 3 

„Niko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.“ 


Svako uhapšen ili pritvoren u uslovima predviđenim stavom 1c) ovoga člana mora se u 

najkraćem roku izvesti pred sudiju, ili pred drugo zakonom određeno tijelo sudske vlasti, i ima 

pravo u razumnom roku biti suđen ili pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može 

se usloviti davanjem jemstva da će ta osoba pristupiti suđenju. 


71. Vlada tvrdi da nakon odluke Ustavnog suda od 17. marta 2009. godine podnosilac predstavke 

više nije mogao tvrditi da je žrtva povreda navedenih u smislu člana 3 i člana 5, stava 3 Konvencije, 

jer je Ustavni sud utvrdio povredu tih odredbi. Nadalje, u vezi sa prigovorom podnosilaca zahtjeva 

u smislu člana 3 Konvencije (uslovi njegovog pritvora), nacionalno pravo je naknadno omogućilo 

podnosiocu predstavke potraživati naknadu štete u građanskom postupku protiv države. 

72. Podnosilac predstavke osporava te tvrdnje. 

1. Opšta načela 

73. Sud smatra da su pitanje ima li podnosilac predstavke položaj žrtve i pitanje iscrpljenja 

domaćih pravnih sredstava bitno povezana u okolnostima ovoga predmeta, te da ih stoga treba 

zajedno razmotriti. 

74. Vezano za položaj žrtve podnosioca predstavke, Sud ponavlja da on može, na osnovu člana 

34 Konvencije „primati zahtjeve bilo kog fizičkog lica…koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih 

u ovoj Konvenciji ili dodatnim protokolima što ih je počinila jedna visoka ugovorna stranka.„ Prvo 

je na nacionalnim vlastima da isprave svaku navodnu povredu Konvencije. U tom pogledu, pitanje 

može li podnosilac predstavke tvrditi da je žrtva navodne povrede mjerodavno je u svim fazama 

postupka koji se vodi na osnovu Konvencije (vidi predmete Burdov v. Russia, br. 59498/00, stav 30, 

127


ECHR 2002-III i Trepashkin v. Russia, br. 36898/03, stav 67, 19. jula 2007). 

75. Sud takođe ponavlja da neka odluka ili mjera koja je povoljna za podnosioca predstavke u načelu 

nije dovoljna da bi ga lišila njegovoga položaja „žrtve“, osim ako su nacionalne vlasti priznale, bilo izričito 

ili u biti, povredu Konvencije te za nju dale i zadovoljenje (vidi predmete Amuur v. France, 25. juna 1996, 

stav 36, Reports of Judgments and Decisions 1996-III i Dalban v. Romania [GC], br. 28114/95, stav 44, 

ECHR 1999-VI). Takvo priznanje i zadovoljenje obično su rezultat procesa iscrpljivanja domaćih pravnih 

sredstava (vidi predmet Koç and Tambaş v. Turkey (dec.), br. 46947/99, 24. februara 2005). 

76. Sud nadalje ponavlja da su mehanizmi zaštite osnovnih prava uspostavljeni Konvencijom, 

supsidijarni u odnosu na nacionalne sisteme koji čuvaju ljudska prava. Konvencija ne određuje 

državama ugovornicama neki dati način za osiguranje djelotvorne primjene Konvencije unutar 

njihovog internog prava. Izbor najprikladnijeg načina da se to postigne u načelu je stvar domaćih 

vlasti, koje su u trajnom kontaktu s vitalnim snagama svojih zemalja i u boljem su položaju da 

procijene mogućnosti i resurse koje im daju njihovi odnosni domaći pravni sestemi (vidi predmete 

Swedish Engine Drivers’ Union v. Sweden, 6. februara 1976., stav 50, Series A br. 20; Chapman v. the 

United Kingdom [GC], br. 27238/95, stav 91, ECHR 2001-I i Sisojeva and Others v. Latvia [GC], br. 

60654/00, stav 90, ECHR 2007‐II). 

77. Što se tiče iscrpljivanja domaćih pravnih sredstva, Sud ponavlja da se on, u skladu sa članom 

35, stavom 1 Konvencije, može nekim pitanjem baviti samo nakon što budu iscrpljena sva domaća 

pravna sredstva. Svrha člana 35 je dati svim državama ugovornicama priliku da spriječe ili isprave 

povrede navedene protiv njih prije nego što ti navodi budu dostavljeni Sudu (vidi, na primjer, 

predmete Hentrich v. France, 22. septembra 1994, stav 33, Series A br. 296-A i Remli v. France, 

23. aprila 1996, stav 33, Reports 1996-II). Tako prigovor podnesen Sudu treba prvo biti podnesen 

ogovarajućim nacionalnim sudovima, barem u biti, u skladu s formalnim zahtjevima domaćega prava 

i u propisanim rokovima. Drugačije stajalište značilo bi dupliranje domaćega procesa s postupkom 

pred Sudom, što bi se teško moglo smatrati spojivim sa supsidijarnim značajem Konvencije (vidi 

predmet Gavril Yosifov v. Bulgaria, br. 74012/01, stav 42, 6. novembar 2008). Ipak, obaveza da se 

iscrpe domaća pravna sredstva zahtijeva samo da podnosilac zahtjeva redovnim putem koristi 

pravna sredstva koja su djelotvorna, dovoljna i pristupačna u odnosu na njegove pritužbe na temelju 

Konvencije (vidi predmete Balogh v. Hungary, br. 47940/99, stav 30, 20. jula 2004. i John Sammut 

and Visa Investments Limited v. Malta (dec.), br. 27023/03, 28. juna 2005). 

128 

(a) Član 3 

2. Primjena ovih načela na ovaj predmet 

78. Sud bilježi da je u svojoj odluci od 17. marta 2009. godine Ustavni sud izričito utvrdio povredu 

člana 3 Konvencije vezano za uslove pritvora podnosioca predstavke. Presudio je da opšti uslovi 

njegovog pritvora predstavljaju ponižavajuće postupanje prema njemu. Utvrđenja Ustavnoga suda 

obuhvatila su cijelo razdoblje tokom kojeg je podnosilac predstavke bio u pritvoru. 

79. Po mišljenju Suda, ova utvrđenja Ustavnog suda nesumnjivo predstavljaju odluku u korist 

podnosioca predstavke, čime su mjerodavne nacionalne vlasti izričito priznale povredu njegovoga 

prava da ne bude podvrgnut postupanju suprotnom članu 3 Konvencije. 

80. Sud smatra da zadovoljenje u okolnostima podnosioca predstavke ima dva vida: jedan je 

micanje podnosioca predstavke iz okolnosti pritvora koje su suprotne članu 3 Konvencije, a drugi 

je moguće dosuđivanje naknade štete za vrijeme tokom kojega je bio u takvim uslovima. S tim 

u vezi Sud bilježi da je podnosilac predstavke bio pušten odmah nakon odluke Ustavnog suda. 

Nadalje, Sud bilježi da je pravo na poštovanje nečije „ličnosti“ zaštićeno na temelju člana 19 Zakona 

o obaveznim odnosima i da se sve povrede toga prava priznaju kao osnove za dosuđivanje naknade 

štete na temelju člana 1046. istoga zakona u odnosu na nematerijalnu štetu. Sud isto tako prima na


znanje odluku Ustavnog suda br. U-III-1437/2007 od 23. aprila 2008. – vidi stav 73 ove presude), koju 

je dostavila Vlada, u kojoj je Ustavni sud izričito naveo da u slučaju kad on utvrdi da je podnosilac 

predstavke bio pritvoren u neprihvatljivim uslovima, on ima pravo na naknadu štete od države. Ovaj 

pristup Ustavnog suda jasno naznačava da osoba u položaju podnosioca predstavke ima priznato 

pravo, na temelju domaćeg prava, da traži naknadu od države. 

81. Sud primjećuje da je podnosilac predstavke uistinu tražio naknadu štete od države i da 

postupak s tim u vezi sada traje pred nadležnim građanskim sudom. Iako se pokretanje građanskog 

postupka za naknadu štete ne može samo po sebi smatrati djelotvornim pravnim sredstvom u 

odnosu na nepovoljne zatvorske uslove, taj postupak, u kombinaciji s odlukom Ustavnog suda 

kojom se nalaže trenutno puštanje podnosioca predstavke, u okolnostima ovoga predmeta, 

zadovoljava zahtjeve djelotvornosti (vidi, mutatis mutandis, Štitić v. Croatia (dec.), br. 9660/03, 9. 

novembar 2006). 

82. Stoga je, budući da je postupak koji se odnosi na zahtjev podnosioca predstavke za naknadu 

štete još uvijek u toku, ovaj dio zahtjeva preuranjen. Slijedi da mora biti odbačen u skladu s članom 

35, stavovima 1 i 4 Konvencije. 

(b) Član 5, stav 3 

83. Sud prvo primjećuje da je podnosilac predstavke prigovorio da su razlozi na koje 

su se pozvali nacionalni sudovi kad su naložili i produžili njegov pritvor bili nedovoljni i 

neodgovarajući tokom cijelog njegovog pritvora. Što se tiče odluke Ustavnoga suda od 17. 

marta 2009. godine, njome je ukinuta odluka Vrhovnoga suda od 4. februara 2009. godine 

s osnova što taj sud nije utvrdio da li su bila ispunjena dva uslova za određivanje daljeg 

pritvora: (a) jesu li razlozi koji opravdavaju lišenje slobode bili još uvijek „relevantni i dovoljni“ 

i (b) jesu li mjerodavne vlasti iskazale „posebnu marnost“ u provođenju postupka. Po 

mišljenju Ustavnoga suda “samo u slučaju ako su oba uslova ispunjena, razdoblje provedeno 

u produženom pritvoru može se smatrati kao razložno.“ 

84. Prije odluke Ustavnog suda od 17. marta 2009. godine u postupku pred nacionalnim 

sudovima, podnosilac predstavke uložio je nekoliko ustavnih tužbi koje su ili bile odbijene ili je 

utvrđena njihova nedopuštenost. U svojoj odluci od 17. marta 2009. godine Ustavni sud se nije 

nigdje osvrnuo na ukupno trajanje pritvora podnosioca predstavke. On je samo ukinuo odluku 

Vrhovnoga suda od 4. februara 2009. godine, bez bilo kakvog utvrđenja je li došlo do povrede prava 

podnosioca predstavkena temelju člana 5, stava 3 Konvencije. Još je od veće važnosti za pitanje 

položaja žrtve podnosioca predstavke to što on nema nikakvo pravo na temelju nacionalnog prava 

da traži bilo kakvu naknadu u vezi sa svojim prigovorom o trajanju njegovog pritvora. Stoga se, u 

okolnostima ovoga predmeta, ne može reći da je podnosilac predstavke izgubio svoj položaj žrtve u 

vezi sa svojim prigovorom na temelju člana 5, stava 3 Konvencije. 

85. Slijedi da prigovor Vlade treba odbiti. 

86. Sud nadalje smatra da ovaj prigovor nije očigledno neosnovan u smislu člana 35, stava 

3 Konvencije. Nadalje smatra da nije nedopušten po bilo kom osnovu. Stoga treba utvrditi da je 

dopušten. 

B. Osnovanost 


87. Podnosilac predstavke tvrdi da su osnove za određivanje i produživanje njegovog pritvora 

bile nedovoljne, naročito osnove na temelju člana 102, stava 1, tačke 4 Zakona o krivičnom postupku. 

88. Vlada tvrdi da su razlozi na koje su se pozvali nacionalni sudovi za određivanje i produženje 

129


pritvora podnosioca predstavke - time da su oni, prije optužnice protiv njega, bili opasnost da bi 

mogao uticati na svjedoke, opasnost da bi mogao ponoviti krivično djelo i težina optužbi, a nakon 

optužnice, samo težina optužbi – bili relevantni i dovoljni. 

89. Vlada takođe tvrdi da je, zbog težine optužbi protiv podnosioca predstavke, njegovo 

puštanje moglo dovesti do javnih nereda. Objasnili su da je podnosilac predstavke bio jedan 

od potpredsjednika HFP-a, ustanove koja je bila nadležna za proces privatizacije u Hrvatskoj i 

koja je imala značajnu ulogu u ekonomskom životu u zemlji. Kao takav, podnosilac predstavke 

je uživao javno povjerenje, kojemu je naškodio zloupotrebom svojega položaja. Istovremeno 

je nekoliko rukovodilaca visokog nivoa HFP-a bilo uhapšeno zbog sumnje na korupciju, što je 

dodalo težini optužbe. 

90. Nadalje tvrde da je krivični postupak protiv podnosioca predstavke bio vrlo složen, budući da 

se odnosio na brojne navode o krivičnoj aktivnosti od strane deset okrivljenih. 

130 


91. Sud ponavlja da na temelju drugog dijela člana 5, stava 3, lice kome se na teret stavlja krivično 

djelo, mora uvijek biti pušteno za vrijeme suđenja, osim ako država može da dokaže postojanje 

„mjerodavnih i dovoljnih“ razloga koji opravdavaju dalje trajanje pritvora tog lica (vidi predmet Yağcı 

and Sargın v. Turkey, 8. juna 1995, stav 52, Series A br. 319-A). Štaviše, domaći sudovi „moraju ispitati 

sve činjenice koje daju argumente za ili protiv postojanja istinskog zahtjeva javnog interesa koji 

opravdava, uz dužno poštovanje načela pretpostavke nevinosti, odstupanje od pravila poštovanja 

pojedinačne slobode, te ih moraju navesti u svojim odlukama o zahtjevima za puštanje na slobodu 

(vidi predmet Letellier v. France, 26. juna 1991, stav 35, Series A br. 207). 

92. Sud nadalje ponavlja da je postojanje osnovane sumnje da je uhapšeno lice počinilo 

neko krivično djelo conditio sine qua non za zakonitost produženog pritvora, ali da nakon 

proteka određenog vremena to više nije dovoljno. Odluka suda kojom se produžuje pritvor traži 

čvršću osnovu kako bi se dokazalo ne samo da postoji istinska „osnovana sumnja“, nego i da su 

postojali i drugi ozbiljni razlozi od javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, 

pretežu nad pravom na slobodu (vidi, između ostalih izvora prava, predmet .A. v. France, 23. 

septembra 1998, stav 102, Reports 1998-VII), s tim da je prvenstvena svrha drugog dijela člana 

5, stava 3 tražiti privremeno puštanje na slobodu okrivljenih tokom suđenja (vidi predmete 

Garycki v. Poland, br. 14348/02, stav 39, 6. februara 2007. i McKay v. the United Kingdom [GC], 

br. 543/03, stav 41, ECHR 2006-X). 

93. Sud primjećuje da je razdoblje pritvora podnosioca predstavke započelo 16. juna 2007. 

godine, kad je prvo bio uhapšen, a završilo 18. marta 2009. godine, kad je pušten. Tako je ono trajalo 

jednu godinu, devet mjeseci i dva dana. 

94. U svojim odlukama o produženju pritvora podnosioca predstavke vlasti su se prvenstveno 

oslonile na tri osnove, i to ozbiljnu prirodu krivičnog djela za koje je optužen, opasnost da bi mogao 

uticati na svjedoke i opasnost da bi, ako bi bio na slobodi, mogao ponovo počiniti krivično djelo. 

(a) Opasnost od ponovnog počinjenja krivičnog djela 

95. Sud smatra da ozbiljnost neke optužbe može dovesti do toga da sudske vlasti stave i 

ostave osumnjičenog u pritvoru do suđenja kako bi spriječili bilo kakve pokušaje da počini dalja 

krivična djela. No, međutim, između ostalih uslova, potrebno je da opasnost bude vjerovatna a 

mjera odgovarajuća, u svjetlu okolnosti predmeta, a osobito prošlosti i ličnosti dotične osobe (vidi 

predmet Clooth v. Belgium, 12. decembra 1991, stav 40, Series A br. 225). 

96. Sud bilježi da podnosilac predstavke nije do tada bio evidentiran u krivičnoj evidenciji i da 

nije obavljena nikakva stručna procjena vjerovatnosti da će on ponovno počiniti krivično djelo.


Nadalje, budući da je optužen za počinjenje krivičnih djela blisko povezanih s njegovim položajem 

kao jednoga od potpredsjednik HFP-a, nakon što je bio razriješen te dužnosti dana 29. juna 2007. 

godine, nije postojala nikakva opasnost da će on ponoviti krivično djelo. 

97. Osnova koja se temelji na riziku ponovnog počinjenja nije stoga sama po sebi opravdala 

nastavak pritvora podnosioca predstavke nakon 29. juna 2007. godine. 

(b) Opasnost da će uticati na svjedoke 

98. Sud priznaje da je predmet podnosioca predstavke bio vrlo složen, te je bilo nužno izvršiti 

teške istrage. Neki od svjedoka bili su zaposlenici HFP-a, u kojemu je podnosilac predstavke bio na 

visokom položaju. Uvjerenje vlasti da je on stoga trebao biti držan u pritvoru kako bi se spriječilo da 

bude u mogućnosti da utiče na svjedoke lako se da razumjeti, barem na početku. 

99. Međutim, dugoročno, zahtjevi istrage nisu dovoljni za opravdanje pritvora osumnjičenih: u 

redovnom toku događaja navedeni rizici se smanjuju s protekom vremena kako se provode istrage, 

uzimaju izjave i obavljaju verifikacije (vidi naprijed citirani predmet Clooth, stav 43). 

100. Sud bilježi da su do 13. februara 2008. godine, kad je podnesena optužnica, bili izvedeni 

dokazi saslušanjem pred istražnim sudijom svih svjedoka koji su bili zaposlenici HFP-a. Stoga 

opasnost da bi podnosilac predstavke mogao uticati na svjedoke više nije postojala nakon toga 

datuma. Iz toga se treba izvesti da je nakon dana 13. februara 2008. godine, datuma kad je podignuta 

optužnica protiv podnosilaca predstavke, rizik o kojemu je riječ nestao i da više nije mogao služiti 

kao opravdanje za njegov pritvor. 

(c) Zaštita javnog poretka 

101. Sud primjećuje da se Vlada pozvala i na zaštitu javnog poretka kao osnovu za pritvor 

podnosioca zahtjeva, iako to nacionalni sudovi nisu izričito spomenuli. Ovi su se, međutim, pozvali 

na štetu koju je navodno ponašanje podnosioca predstavke uzrokovalo u odnosu na povjerenje 

javnosti. U svakom slučaju, Sud prihvata da pojedina krivična djela, zbog svoje naročite težine i 

reakcije javnosti na njih, mogu dovesti do uznemirenja javnosti koje može opravdati pritvor prije 

suđenja, barem određeno vrijeme. 

102. U izuzetnim okolnostima – i očito, podložno tome da postoje dovoljni dokazi – ovaj se faktor 

dakle može uzeti u obzir u svrhu Konvencije. Međutim, ova se osnova može smatrati relevantnom 

i dovoljnom samo ako se temelji na činjenicama koje mogu pokazati da bi puštanje okrivljenih, 

u stvari, bilo protivno javnom poretku Nadalje, pritvor će i dalje biti legitiman samo ako javni 

poredak ostane ugrožen; njegov produžetak ne može se koristiti kao anticipacija kazne zatvora. (vidi 

predmete Kemmache v. France, 27. novembar 1991, stav 52, Series A br. 218 i Tomasi v. France, 27. 

avgusta 1992, stav 91, Series A br. 241‐A). 

103. Sud konačno bilježi da hrvatsko pravo ne priznaje pojam suprotnosti javnom poretku 

prouzrokovane krivičnim djelom kao osnovu za pritvor. Nadalje, nacionalni sudovi nisu objasnili 

zašto je bio potreban produženi pritvor podnosioca predstavke kako bi se spriječila uznemirenost 

javnosti i nisu ispitali je li podnosilac predstavke predstavljao opasnost za javnu sigurnost. Stoga se 

tvrdnje Vlade koje se pozivaju na zaštitu javnog poretka ne mogu smatrati dovoljnima za određivanje 

ili produženje pritvora podnosioca predstavke. 

(d) Ozbiljnost navodnih krivičnih djela 

104. Sud je ponovo presudio da se, iako strogost sankcije s kojom je okrivljeni suočen jeste 

mjerodavni element pri procjeni rizika od skrivanja ili ponovnog počinjenja krivičnog djela, potreba 

da se nastavi lišenje slobode ne može se procijeniti iz čisto apstraktnog gledišta, uzimajući u obzir 

131


samo težinu djela. Produženje pritvora ne može se koristiti niti na način da se anticipira kazna zatvora 

(vidi predmete Belevitskiy v. Russia, br. 72967/01, stav 101, 1. marta 2007; Panchenko v. Russia, br. 

45100/98, stav 102, 8. februara 2005; Khudoyorov v. Russia, br. 6847/02, stav 180, ECHR 2005‐X i 

Ilijkov v. Bulgaria, br. 33977/96, stav 81, 26. jula 2001). 

105. U ovom su predmetu od 15. februara 2008, odmah nakon što je počelo suđenje, do 18. 

marta 2009. godine, domaći sudovi produžavali pritvor podnosioca predstavke samo na osnovu 

osobito teških okolnosti pod kojima je navodno počinio krivična djela o kojima je riječ. To razdoblje 

je trajalo jednu godinu, jedan mjesec i tri dana. 

106. U vezi sa prirodom krivičnih djela koja se stavljaju na teret podnosiocu predstavke u 

ovom predmetu, Sud bilježi da je on optužen za počinjenje krivičnih djela povezanih s primanjem 

mita u svojstvu jednoga od potpredsjednika HFP-a. I dok Sud prihvata da su optužbe protiv 

podnosioca predstavke bile ozbiljne i da su nacionalni sudovi utvrdili da su navodna krivična djela 

za sobom povlačila veliki stepen kriminalne odlučnosti za preduzimanje jednog broja nezakonitih 

koraka kroz duže razdoblje, Sud bilježi da objašnjenja koja su dali nacionalni sudovi s tim u 

vezi nisu dovoljna i relevantna za produženje pritvora podnosioca zahtjeva nakon 15. februara 

2008. godine. Niti jedan element koji su predočili nacionalni sudovi nije mogao dokazati da je 

podnosilac predstavke predstavljao trajnu opasnost ili da bi njegovo puštanje na bilo koji način 

štetilo vođenju krivičnog postupka protiv njega. 

107. Sud nadalje naglašava da su vlasti, kad odlučuju o tome treba li osobu pustiti na slobodu 

ili zadržati u pritvoru, obavezne, na temelju člana 5, stava 3 razmotriti alternativne načine garancije 

njegovog pojavljivanja na suđenju. Uistinu, taj član ne jemči samo pravo „na suđenje u razumnome 

roku ili puštanje na slobodu dok traje suđenje, već se puštanje na slobodu može uslovovati 

garancijama za pojavljivanje na sudu“ (vidi predmet Jabłoński v. Poland, br. 33492/96, stav 83, 21. 

decembra 2000.). Sud u ovome predmetu bilježi da nema nikakve izričite naznake da bi tokom 

cijeloga razdoblja pritvora podnosioca predstavke vlasti predvidjele bilo kakve druge garancije 

kojima bi bio cilj da se osigura njegovo prisustvo na suđenju. One nisu niti razmotrile mogućnost 

osiguranja njegovog prisustva na suđenju tako što bi mu izrekle, na temelju člana 90 Zakona o 

krivičnom postupku, druge „preventivne mjere“ kojima je izričita namjena da se osigura pravilno 

vođenje krivičnog postupka. 

108. Sud bilježi da podnosilac predstavke nije bio višestruki počinilac i da je bio optužen za 

finansijska krivična djela a ne za zločine koji bi sadržavali nasilni element. Sud stoga nalazi da su, 

pozivajući se isključivo na težinu optužbi, vlasti produžile pritvor podnosioca zahtjeva u razdoblju od 

15. februara 2008. godine do 18. marta 2009. godine po osnovu koji se ne može smatrati „dovoljnim“. 

U takvim okolnostima nije potrebno ispitati je li postupak bio vođen uz „posebnu revnost“. 

109. Stoga je došlo do povrede člana 5, stava 3 Konvencije. 

132 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 5, STAVA 4 KONVENCIJE 

110. Podnosilac predstavke prigovara da postupak koji se odnosi na zakonitost njegovog 

pritvora nije bio u skladu s garancijama u smislu člana 5, stava 4 Konvencije, koji glasi kako slijedi: 

„4. Svako ko je lišen slobode uhapšenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak u 

kojem će se brzo odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja ili o njegovom puštanju na slobodu 

ako je pritvaranje bilo nezakonito.“ 


111. Sud bilježi da ovaj prigovor nije očigledno neosnovan u smislu člana 35, stava 3 

Konvencije. Nadaje bilježi da nije nedopušten po nekom drugom osnovu. Stoga treba utvrditi 

da je dopušten.


B. Osnovanost 


112. Podnosilac predstavke tvrdi da se Vrhovni sud, kad je preispitivao rješenje Županijskog suda 

u Zagrebu od 8. avgusta 2008. godine kojim mu je produžen pritvor, u svojoj odluci od 19. septembra 

2008. godine, nije izjasnio o njegovim navodima da su uslovi njegovog pritvora bili nečovječni. Nadalje 

tvrdi da je u istom postupku Ustavni sud utvrdio da je njegova ustavna tužba od 29. septembra 2008. 

godine nedopuštena isključivo s osnova da je u međuvremenu bila donesena nova odluka kojom je 

produžen njegov pritvor. Isto se dogodilo s njegovom ustavnom tužbom od 24. juna 2008. godine. Po 

mišljenju podnosioca zahtjeva, takva praksa suprotna je zahtjevima člana 5, stava 4 Konvencije. 

113. Vlada tvrdi da je pritvor podnosioca predstavke bio često preispitivan od strane nadležnih 

sudova po službenoj dužnosti i da je podnosilac predstavke takođe imao mogućnost na osnovu 

domaćega prava da zatraži da mu se ukine pritvor. Podnosilac predstavke je uvijek mogao podnijeti 

žalbu Vrhovnom sudu protiv svakog rješenja o produženju njegovoga pritvora i o njegovim se 

žalbama brzo odlučivalo. U vezi sa ovlašćenjem Ustavnog suda u stvarima koje se tiču pritvora, Vlada 

tvrdi da je on ovlašćen da preispita odluke kojima se određuje i produžava pritvor i da ukine te 

odluke kad utvrdi da su suprotne pravu na ličnu slobodu, zagarantovanu Ustavom i Konvencijom. 

Međutim, zahtjevi člana 5, stava 4 bili su u Hrvatskoj ispunjeni kroz sudsku zaštitu od strane nižih 

sudova, uključujući i Vrhovni sud, te ne mogu ići tako daleko da budu primjenljivi na postupak koji 

se odnosi na ustavnu tužbu. 



114. Sud ponavlja da je svrha člana 5, stava 4 da se uhapšenim i pritvorenim licima osigura pravo 

na sudski nadzor zakonitosti mjere kojoj su podvrgnuti (vidi mutatis mutandis, predmete De Wilde, 

Ooms and Versyp v. Belgium, 18. juna 1971, stav 76, Series A br. 12 i Ismoilov and Others v. Russia, br. 

2947/06, stav 145, 24. aprila 2008). Pravno sredstvo mora biti dostupno dok je neko lice u pritvoru 

kako bi to lice moglo da dobije brzo sudsko preispitivanje zakonitosti pritvora, koje bi moglo dovesti, 

kad je to odgovarajuće, do njegovog ili njezinog puštanja na slobodu. Postojanje pravnog sredstva 

koje traži član 5, stav 4 mora biti dovoljno izvjesno, ne samo u teoriji nego takođe i u praksi, bez čega 

će mu nedostajati dostupnosti i djelotvornosti koje su potrebne u svrhu te odredbe (vidi, mutatis 

mutandis, predmete Stoichkov v.Bulgaria, br. 9808/02, stav 66 in fine, 24. marta 2005. i Vachev v. 

Bulgaria, br. 42987/98, stav 71, ECHR 2004‐VIII). Dostupnost pravnoga lijeka podrazumijeva, inter 

alia, da okolnosti koje su vlasti dobrovoljno stvorile moraju biti takve da podnosiocima predstavke 

daju stvarnu mogućnost korišćenja toga pravnoga sredstva (vidi, mutatis mutandis, predmet Čonka 

v. Belgium, br. 51564/99, stavci 46 i 55, ECHR 2002‐I). 


115. Sud prvo bilježi da na osnovu mjerodavnog domaćeg prava pritvor tokom istrage mora 

preispitati istražni sudija nakon mjesec dana i onda ponovo nakon dva mjeseca i tri mjeseca (član 

107 Zakona o krivičnom postupku). Nakon što bude podignuta optužnica, sud mora preispitivati 

pritvor svaka dva mjeseca. Sud bilježi da su domaći sudovi u okolnostima ovoga predmeta u mnogo 

navrata preispitali zakonitost pritvora podnosioca predstavke. 

116. Podnosilac predstavke mogao je podnositi zahtjeve za puštanje na slobodu. Mogao je uložiti 

žalbu Vrhovnom sudu protiv svake odluke Županijskog suda u Zagrebu kojom je određen, a kasnije 

133


produživan, njegov pritvor. Sud nalazi da su nacionalni sudovi periodično i automatski preispitivali 

pritvor podnosioca predstavke te dali obrazloženje produženja pritvora. Podnosilac predstavke je 

svaki put mogao podnijeti žalbu Vrhovnom sudu kao i ustavnu tužbu. Međutim, Sud će se baviti 

pitanjem jesu li odluka Vrhovnoga suda od 19. septembra 2008. godine i odluke Ustavnog suda od 

25. septembra i 18. decembra 2008. godine bile u skladu sa članom 5, stavom 4 Konvencije. 

134 

(i) Odluka Vrhovnoga suda od 19. septembra 2008. 

117. Sud bilježi da je u svojoj žalbi Vrhovnom sudu od 11. avgusta 2008. godine podnosilac 

predstavke pobijao zakonitost svog pritvora te je isto tako prigovorio da su uslovi njegovoga pritvora 

bili nečovječni. Vrhovni sud se nije, odbivši njegovu žalbu od 19. septembra 2008. godine, osvrnuo 

na te navode. S tim u vezi Sud ponavlja da član 5, stav 4 Konvencije uhapšenom ili pritvorenom 

licu daje pravo na preispitivanje, u odnosu na proceduralne i materijalne uslove koji su bitni za 

„zakonitost“ u smislu Konvencije, njegovog lišenja slobode. To znači da nadležni sud treba da ispita 

ne samo pridržava li se domaće pravo proceduralnih zahtjeva, nego i razumnost sumnje koja je 

osnov hapšenja, te legitimnost svrhe koja se želi postići hapšenjem te pritvora koji iz toga proizlazi 

(vidi predmet Butkevičius v. Lithuania, br. 48297/99, stav 43, ECHR 2002-II). 

118. Sud bilježi da je u postupku koji je kulminirao odlukom Vrhovnoga suda od 19. septembra 

2008. godine Županijski sud u Zagrebu, postupajući kao prvostepeni sud, produžio pritvor 

podnosioca predstavke dana 8. avgusta 2008. godine. Citirao je mjerodavne postupovne odredbe 

koje postavljaju osnove za produženje pritvora te dao razloge koji opravdavaju dalji pritvor 

podnosioca predstavke, i to „osobito teške okolnosti“ pod kojima je navodno počinio krivično djelo 

za koje se tereti, a koje su okolnosti podrobno opisane (vidi stav 47 u kojem se upućuje na stav 39 

ove presude). 

119. Što se tiče odluke Vrhovnog suda od 19. septembra 2008. godine, ona je potvrdila nalaze 

pobijane odluke Županijskog suda u Zagrebu i još jednom detaljno navela konkretne okolnosti u 

kojima su navodno bila počinjena djela. 

120. Po mišljenju Suda, i Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud zadovoljili su zahtjeve navedene 

u sudskoj praksi Suda, budući da su se bavili proceduralnim i materijalnim uslovima koji su bili bitni 

za „zakonitost“ daljeg pritvora podnosioca zahtjeva u smislu Konvencije. 

121. U svjetlu gornjih razmatranja, Sud nalazi da nije došlo do povrede člana 5, stava 4 Konvencije 

odlukom Vrhovnog suda od 19. septembra 2008. godine. 

(ii) Odluke Ustavnog suda od 25. septembra i 18. decembra 2008. 

122. Sud nadalje bilježi da nacionalni sistem takođe dozvoljava ustavnu tužbu protiv svakog 

rješenja Vrhovnoga suda o žalbi koja se odnosi na pritvor. Međutim, Sud bilježi da će prema svojoj 

praksi Ustavni sud utvrditi da je nedopuštena svaka ustavna tužba, kad je, prije nego što je donio 

odluku, u međuvremenu doneseno novo rješenje o produženju pritvora. Tako je utvrđeno da su 

ustavne tužbe podnosioca predstavke od 24. juna i 29. septembra 2008. godine nedopuštene s tih 

osnova. 

123. S tim u vezi Sud ponavlja da, prema njegovoj sudskoj praksi, član 5, stav 4 sadržava, kao i 

član 6, stav 1 pravo pristupa sudu, koje može biti podložno samo razumnim ograničenjima koja ne 

narušavaju samu njegovu bit (vidi predmete Shishkov v. Bulgaria, br. 38822/97, stavovi 82-90, ECHR 

2003-I i Bochev v. Bulgaria, br. 73481/01, stav 70, 13. novembar 2008). 

124. Nadalje, član 5, stav 4 ne tjera države ugovornice da uspostave drugi nivo nadležnosti za 

ispitivanje zahtjeva za puštanje iz pritvora. Ipak, država koja uspostavi takav sistem, mora u načelu 

dati pritvorenicima iste garancije u žalbenom postupku kao i u prvom stepenu (vidi predmet Toth v. 

Austria, 12. decembra 1991, stav 84, Series A br. 224; vidi takođe predmete Rutten v. the Netherlands,


br. 32605/96, stav 53, 24. jula 2001; Lanz v. Austria, br. 24430/94, stav 42, 31. januara 2002. i Svipsta 

v. Latvia, br. 66820/01, stav 129, ECHR 2006‐III). Sud smatra da se ovo jednako primjenjuje u sistemu 

koji predviđa ustavnu tužbu protiv odluka kojima se određuje i produžuje pritvor. 

125. Međutim, hrvatski sistem, iako dozvoljava ustavnu tužbu, ostavlja Ustavnom sudu 

mogućnost da čeka na novo rješenje o produženju pritvora i da tada utvrdi da je ustavna tužba 

protiv prethodnog rješenja o pritvoru nedopuštena. Tako, iako je podnosilac predstavke podnio 

ustavnu tužbu protiv rješenja Vrhovnoga suda od 9. juna 2008. godine, Ustavni sud nije odlučio o 

ustavnoj tužbi podnosioca predstavke do 25. septembra 2008. godine, a tada je samo utvrdio da 

je ustavna tužba nedopuštena jer je u međuvremenu bilo doneseno novo rješenje. Ista je situacija 

ponovljena kad je dana 18. decembra 2008. godine utvrđeno od strane Ustavnog suda da je ustavna 

tužba podnosioca predstavke od 29. septembra 2008. godine nedopuštena (vidi stavove 48 i 52). 

Sud nalazi da nije bilo dovoljno brzo odlučeno o ustavnim tužbama podnosioca predstavke od 24. 

juna i 29. septembra 2008. godine i da je bilo dozvoljeno da pitanje ustavnosti njegovog pritvora 

ostane nerješavano. 

126. Po mišljenju Suda, to što Ustavni sud nije brzo odlučio o ustavnim tužbama podnosioca 

predstavke od 24. juna i 29. septembra 2008. godine učinilo je nemogućim da se osigura pravilno 

i smisleno funkcioniranje sistema za preispitivanje njegovoga pritvora, kako je to predviđeno 

nacionalnim pravom. Time što su ustavne tužbe podnosioca predstavke utvrđene nedopuštenima 

samo zato što su u međuvremenu bila donesena nova rješenja o produženju pritvora, Ustavni sud nije 

zadovoljio zahtjev „da okolnosti koje vlasti dobrovoljno stvore moraju biti takve da podnosiocima 

zahtjeva daju realnu mogućnost korišćenja pravnog sredstva“ (vidi stav 92 ove presude). Tako nije 

ispunio svoju obavezu iz člana 5, stava 4 Konvencije da preispita zakonitost pritvora podnosioca 

predstavke. Stoga je došlo do povrede te odredbe. 

III. NAVODNE POVREDE ČLANA 6 KONVENCIJE 

127. Podnosilac predstavke nadalje prigovara da je kazneni postupak protiv njega bio nepošten 

jer sudovi nisu bili nepristrasni, nije mu bilo dato odgovarajuće vrijeme i mogućnosti da pripremi 

svoju odbranu i nije se mogao braniti uz pravnu pomoć po svom izboru, posebno u svjetlu loših 

uslova njegovoga pritvora, što ga je spriječilo da pripremi svoju odbranu. Isto tako prigovara da su 

izjave nekih visokih državnih funkcionera u medijima bile suprotne pretpostavci nevinosti. 

Pozvao se na član 6, stavove 1, 2 i 3(b) i (c) Konvencije, čiji mjerodavni dio glasi kako slijedi: 

1. Radi utvrđivanja svojih prava i obaveza … u slučaju podizanja optužnice za krivično djelo 

protiv njega svako ima pravo da sud pravično ispita njegov slučaj. 

2. Svako optužen za krivično djelo smatraće se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivica u skladu 

sa zakonom. 

3. Svako optužen za krivično djelo ima najmanje sljedeća prava: 

… 

b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje odbrane; 

c) da se brani sam ili uz branioca po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati 

branioca, ima pravo na besplatnog branioca, kad to nalažu interesi pravde;…“ 



128. Vlada tvrdi da su prigovori podnosioca predstavke na osnovu člana 6 preuranjeni jer je krivični 

postupak protiv njega još uvijek u toku i da on može uložiti iste prigovore koristeći razna pravna 

135


sredstva predviđena domaćim pravom, kao što je žalba protiv prvostepene presude i ustavna tužba. 

Sva prava na koja se poziva podnosilac zahtjeva pred Sudom zajemčena su raznim odredbama Zakona 

o krivičnom postupku i Ustavom, i, uz to, Konvencija je u Hrvatskoj neposredno primjenljiva. 

129. Podnosilac zahtjeva se slaže da je mogao ulagati iste prigovore u svojoj žalbi, osim prigovora 

na osnovu člana 6, stava 2 Konvencije. 

136 


(a) Član 6, stavovii 1 i 3(b) i (c) Konvencije 

130. Sud bilježi da je krivični postupak protiv podnosioca predstavke u ovome trenutku u toku pred 

Vrhovnim sudom, kao žalbenim sudom u ovoj stvari. Podnosilac predstavke može uložiti svoje prigovore 

na osnovu člana 6, stava 1 i 3(a) i (c) Konvencije i u svojoj žalbi i, konačno, u svojoj ustavnoj tužbi. Iz tih 

razloga, i u svjetlu supsidijarne prirode mehanizama Konvencije, Sud se slaže s Vladom da je ovaj dio 

zahtjeva preuranjen, budući da je krivični postupak protiv podnosioca zahtjeva još uvijek u toku. 

131. Slijedi da ovaj dio zahtjeva treba odbaciti na osnovu člana 35, stava 1 i 4 Konvencije zbog 

neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava. 

(b) Član 6, stav 2 Konvencije 

132. Sud primjećuje da su pobijane izjave dali određeni visoki državni funkcioneri te da su 

objavljene u novinama. Suprotno tvrdnji Vlade, ove izjave ne mogu poslužiti kao osnova za žalbu ili 

bilo koje drugo pravno sredstvo u kontekstu krivičnog postupka protiv podnosioca zahtjeva, budući 

da se, prema domaćem pravu, takva osnova sastoji od činjeničnih pogrešaka i pravnih pogrešaka 

kao i proceduralnih pogrešaka. Pobijane izjave ne spadaju niti u jednu od ovih kategorija. Nadalje, 

pravna sredstva dostupna podnosiocu zahtjeva u kontekstu krivičnog postupka protiv njega mogu 

se koristiti u odnosu na presude i druge odluke donesene u tome postupku, a ne u odnosu na izjave 

koje su dali javni funkcioneri u medijima. 

133. Što se tiče mogućnosti ulaganja ustavne tužbe zbog navodne povrede prava podnosioca 

zahtjeva da se smatra nevinim, Sud bilježi da iako je to pravo zajemčeno Ustavom, ustavna se 

tužba može podnijeti samo protiv odluke koju je donijelo nadležno tijelo vlasti. Međutim, u vezi sa 

pobijanim izjavama nije donesena nikakva odluka i stoga protiv njih nema nikakve ustavne tužbe. 

134. Slijedi da prigovor Vlade o iscrpljivanju domaćih pravnih sredstava treba odbiti. 

135. Sud dalje smatra da ovaj prigovor nije očito neosnovan u smislu člana 35, stava 3 Konvencije. 

Nadalje bilježi da nije nedopušten ni po jednom drugom osnovu. Stoga treba utvrditi da je dopušten. 

B. Osnovanost 


136. Podnosilac predstavke tvrdi da pobijane izjave četiri visoka državna funkcionera, objavljene 

u danima neposredno nakon njegovog hapšenja, predstavljaju proglašenje njegove krivice prije 

nego ga je sud proglasio krivim, što predstavlja povredu njegovoga prava da ga se smatra nevinim. 

137. Vlada naglašava važnost HFP-a u ekonomskom i javnom životu Hrvatske, što opravdava 

interes javnosti da bude informisana o njegovim aktivnostima. Vezano za pobijane odluke, Vlada 

naglašava da nisu spominjana imena osumnjičenih i da u vrijeme kad su članci o kojima se radi 

objavljeni još uvijek nije bilo otkriveno koji od četiri potpredsjednika HFP-a je bio uhapšen. Pobijane 

izjave nisu naznačile da su državni funkcioneri o kojima je riječ spomenuli bilo kakve kriminalne 

aktivnosti ili dali svoje mišljenje o krivici podnosioca zahtjeva u odnosu na bilo koje krivično djelo.



138. Sud ponavlja da je pretpostavka nevinosti upisana u stavu 2, člana 6 jedan od elemenata 

poštenog krivičnog suđenja koje se traži u stavu 1 (vidi predmete Deweer v. Belgium, 27. februara 

1980, Series A br. 35, stav 56 i Allenet de Ribemont v. France, 10. februara 1995, Series A br. 308, stav 

35). U svom relevantnom aspektu član 6, stav 2 ima za cilj da spriječi podrivanje poštenog suđenja 

izjavama koje prejudiciraju, a date su u bliskoj vezi s postupkom (vidi predmete Khuzhin and Others 

v. Russia, br. 13470/02, stav 93, 23. oktobar 2008. i Matijašević v. Serbia, br. 23037/04, stav 45, ECHR 

2006‐X). Njime se zabranjuje preuranjeno izražavanje od strane samoga suda mišljenje da je osoba 

„optužena za krivično djelo“ kriva prije nego joj je to dokazano prema zakonu (vidi predmet Minelli 

v. Switzerland, 25. marta 1983, Series A br. 62) ali takođe obuhvata i izjave državnih funkcionera 

koje ohrabruju javnost da vjeruje da je osumnjičeni kriv i prejudiciraju ocjenu činjenica od strane 

nadležne sudske vlasti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont, stav 41 i predmete 

Daktaras v. Lithuania, br. 42095/98, stave 41-43, ECHR 2000-X i Butkevičius v. Lithuania, br. 48297/99, 

stav 49, ECHR 2002-II). 

139. Sloboda izražavanja, zagarantovana članom 10 Konvencije uključuje slobodu primanja i 

davanja informacije. Stoga član 6, stav 2 ne može spriječiti vlasti da informišu javnost o krivičnim 

istragama koje su u toku, ali traži da to čine uz svu potrebnu diskreciju i oprez, ako će biti poštovana 

pretpostavka nevinosti (vidi naprijed citirani predmet Allenet de Ribemont stav 38 i predmet Karakaş 

and Yeşilırmak v. Turkey, br. 43925/985, stav 50, 28. juna 2005). 

140. Sud je smatrao da je u demokratskom društvu neizbježno saopštenje informacije kad su 

podignute ozbiljne optužbe za zloupotrebu položaja i ovlašćenja (vidi naprijed citirani predmet 

Butkevičius, stav 50). 

141. Treba učiniti temeljno razlikovanje između izjave da je neko tek osumnjičen za 

počinjenje krivičnog djela i jasne izjave, dok nema pravosnažne osude, da je pojedinac počinio 

krivično djelo o kojemu je riječ. Sud je dosljedno naglašavao važnost biranja riječi od strane 

javnih funkci onera u njihovim izjavama prije nego je nekoj osobi suđeno i ona utvrđena krivom 

za neko određeno krivično djelo (vid naprijed citirani predmet Daktaras i predmete Böhmer v. 

Germany, br. 37568/97, stavove 54 i 56, 3. oktobar 2002. i Nešťák v. Slovakia, br. 65559/01, stavove 

88 i 89, 27. februara 2007). Isto je tako naglasio važnost poštovanja pretpostavke nevinosti 

tokom konferencije za štampu od strane državnih funkcionera (vidi naprijed citirani predmet 

Butkevičius, stavove 50-52 i predmete Lavents v. Latvia, br. 58442/00, stav 122, 28. novembar 

2002. i Y.B. and Others v. Turkey, br. 48173/99 i 48319/99, stavove 49 i 51, 28. oktobra 2004). Ipak, 

predstavlja li neka izjava javnog funkcionera povredu načela pretpostavke nevinosti, mora bit 

utvrđeno u kontekstu konkretnih okolnosti u kojima je data pobijana izjava (vidi predmet Adolf 

v. Austria, 26. marta 1982, stavovi 36-41, Series A br. 49). U svakom slučaju, izražena mišljenja ne 

mogu predstavljati izjave od strane javnog funkcionera o tome da je podnosilac zahtjeva kriv, 

što bi ohrabrilo javnost da vjeruje da je on ili ona kriv i prejudiciralo ocjenu činjenica od strane 

nadležne sudske vlasti (vidi naprijed citirani predmet Butkevičius, stav 53). 

(b) Primjena tih načela na ovaj predmet 

142. Sud uviđa da je podnosilac predstavke imao važan položaj u državnoj agenciji koja se bavi 

privatizacijom sve imovine u državnom vlasništvu i da su njegove aktivnosti bile od velikog interesa 

za opštu javnost. U vrijeme navodnog krivičnog djela od najviših se državnih funkcionera, uključujući 

posebno glavnog državnog tužioca i upravnika policije, tražilo da obavještavaju javnost o navodnom 

djelu i krivičnom postupku koji je iz njega slijedio. Međutim, ova dužnost da se obavještava javnost 

ne može opravdati sve moguće izbore riječi, nego treba biti obavljena tako da se poštuje pravo 

osumnjičenih da se smatraju nevinima. 

137


143. Sud isto tako ima na umu da su izjave o kojima je riječ date samo jedan dan (u slučaju 

upravnika policije i glavnog državnog tužioca) i četiri dana (u drugim slučajevima) nakon hapšenja 

podnosioca predstavke. Međutim, bilo je osobito važno u ovoj početnoj fazi, čak i prije nego je 

pokrenut krivični postupak protiv podnosioca predstavke, da se ne daju nikakvi javni navodi koji 

bi se mogli tumačiti kao da, po mišljenju određenih važnih javnih funkcionera, potvrđuju njegovu 

krivicu (vidi, mutatis mutandis, naprijed citirani predmet Butkevičius, stav 51). 

144. Sud bilježi da su u ovome predmetu pobijane izjave dali glavni državni tužilac, upravnik 

policije, predsjednik Vlade i predsjednik Republike, u kontekstu nezavisnom od samog krivičnog 

postupka. Sud će sada nastaviti ispitivati odvojeno svaku od tih izjava koje su dale dotične osobe. 

145. Sud bilježi da je upravnik policije citiran da je rekao „Da bi popili kafu s vama i pustili vas u igru, u 

namještanje poslova za kupovinu imovine iz HFP-a, bilo je potrebno platiti 50 hiljada eura“, a to je izjava 

koja je upućivala na već uhapšene potpredsjednike HFP-a. Glavni državni tužilac je citiran da je rekao 

„osumnjičeni bili nezasitno pohlepni. Samo da bi započeli ikakav razgovor o poslu, tražili su 50.000 eura“. 

146. Sud ne može prihvatiti tvrdnje Vlade da ime podnosioca predstavke nije bilo spomenuto 

i da u to vrijeme nije bio poznat identitet osumnjičenih. Sud bilježi da je podnosilac predstavke 

bio uhapšen pod sumnjom da je uzimao mito u svojstvu jednoga od potpredsjednika HFP-a 

dana 16. juna 2007. godine i da su stoga pobijane izjave upravnika policije i glavnog državnog 

tužioca, objavljene 18. juna 2007. godine u članku koji se ticao navodnih krivičnih aktivnosti visoko 

pozicioniranih radnika HFP-a jasno upućivale, inter alia, na podnosioca predstavke. 

147. Izjave upravnika policije i glavnog državnog tužioca nisu bile ograničene na to da opišu 

status postupka koji je bio u toku ili „stanje sumnje“ protiv podnosioca predstavke, nego su bile 

iznošene kao utvrđena činjenica, bez ikakve zadrške u vezi sa tim jesu li osumnjičeni počinili radnju 

uzimanja mita, radi čega je podnosilac bio uhapšen. 

148. U vezi sa izjavom predsjednika Vlade, Sud primjećuje da je on ustvrdio da je u HFP-u bilo 

organizovanog zločina i iako je priznao da tri potpredsjednika možda nisu učestvovali u svakom projektu, 

on je takođe implicirao da su bili uključeni u organizovani zločin. Sud primjećuje da je jasno da se ova izjava 

takođe ticala podnosioca predstavke, budući je on bio jedan od tri potpredsjednika HFP-a i pobijane 

izjave su upućivale na kriminalnu aktivnost u vezi s kojom je podnosilac predstavkebio uhapšen. 

149. U vezi sa pobijanom izjavom predsjednika Mesića, Sud primjećuje da je on imenovao HFP 

kao središte korupcije i implicirao da su tri tenora bili dio toga. Iako je koristio metaforične izraze, 

jasno je da je izraz „tri tenora“ upućivao na tri uhapšena potpredsjednika HFP-a, od kojih je jedan bio 

podnosilac predstavke. Sud smatra da izraz pobijane izjave ide dalje od toga da se samo kaže da je 

podnosilac predstavke osumnjičen u vezi optužbi za korupciju. Upotrijebljeni izrazi označavaju tri 

potpredsjednika HFP-a, implicirajući da su bili dio korupcije u HFP-u. 

150. Sud smatra da su ove izjave od strane javnih funkcionera predstavljale izjavu o krivici 

podnosioca predstavke i prejudicirale ocjenu činjenica od strane nadležne sudske vlasti. Budući 

da su funkcioneri o kojima je riječ bili na visokim položajima, oni su trebali postupati s osobitim 

oprezom u svom izboru riječi za opisivanje krivičnog postupka protiv podnosioca predstavke koji je 

u toku. Međutim, s obzirom na sadržaj njihovih izjava, kako je to podvučeno u prednjem tekstu, Sud 

nalazi da su njihove izjave sigurno ohrabrile javnost da vjeruje da je podnosilac zahtjeva kriv prije 

nego mu je krivica dokazana u skladu sa zakonom. 

151. U skladu s navedenim Sud nalazi da je došlo do povrede prava podnosioca predstavke da 

se smatra nevinim. Stoga je došlo do povrede člana 6, stava 2 Konvencije. 

138 

IV. NAVODNA POVREDA ČLANA 14 KONVENCIJE 

152. Na kraju, podnosilac zahtjeva prigovara da je diskriminisan. 

153. U svjetlu cjelokupnog materijala koje posjeduje, te u mjeri u kojoj su pitanja koja 

su predmet prigovora u njegovoj nadležnosti, Sud smatra da taj dio zahtjeva ne upućuje na


postojanje bilo kakve povrede Konvencije. Iz toga slijedi da je nedopušten prema članu 35, 

stavu 3 kao očigledno neosnovan i da ga treba odbiti na temelju člana 35, stava 4 Konvencije. 

V. PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 

154. Član 41 Konvencije propisuje: 



potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.” 

A. Šteta 

155. Podnosilac predstavke potražuje 60.000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete u vezi sa svojim 

prigovorom na temelju člana 3 Konvencije. On potražuje i 12.862 EUR na ime materijalne štete na ime 

nastalih troškova liječenja koje mu je bilo potrebno zbog pogoršanja njegovog zdravlja tokom pritvora. 

156. Vlada tvrdi da je podnosilac predstavke, nakon utvrđenja Ustavnoga suda u vezi sa njegovim 

prigovorima na osnovu člana 3 Konvencije, mogao tražiti naknadu od države. U svakom slučaju, 

tražena naknada je prekomjerna. 

157. Sud primjećuje da su prigovori podnosioca predstavke u smislu člana 3 Konvencije utvrđeni 

nedopuštenima i da on nije podnio nikakav zahtjev za naknadu materijalne ili nematerijalne štete u 

vezi sa svojim ostalim prigovorima. Stoga odbija taj zahtjev. 


158. Podnosilac predstavke potražuje i 5.605 EUR na ime troškova i izdataka nastalih pred 

domaćim sudovima u postupku koji se odnosi na određivanje pritvora i produženje pritvora 

podnosioca zahtjeva i 4.388,45 EUR za one nastale pred Sudom. 

159. Vlada tvrdi da podnosilac predstavke nije imao pravo na troškove i izdatke nastale pred 

domaćim sudovima. 


samo u mjeri u kojoj je dokazano da su oni stvarno nastali i bili potrebni te da je njihova količina 

razumna. Što se tiče domaćeg postupka koji se tiče odluka o određivanju i produženju pritvora 

podnosioca predstavke, Sud se slaže, budući da im je u biti cilj bio da isprave neke od povreda 

Konvencije navedenih pred Sudom, ovi domaći pravni troškovi mogu se uzeti u obzir pri ocjeni zahtjeva 

za naknadu troškova (vidi predmet Scordino v. Italy (bro. 1) [GC], br. 36813/97, stav 284, ECHR 2006-V). 

U ovome predmetu, s obzirom na informacije koje posjeduje i na navedena mjerila, Sud podnosiocu 

predstavke dosuđuje iznos od 5.600 EUR na ime troškova i izdataka u postupku pred nacionalnim 

vlastima. Vezano za postupak na temelju Konvencije, ocjenjujući na pravičnoj osnovi i u svjetlu svoje 

prakse u uporedivim predmetima, Sud smatra razumnim podnosiocu zahtjeva, kojega je zastupala 

advokatica, dosuditi iznos od 4.300 EUR uz sav porez koji bi mu mogao biti zaračunat na te iznose. 



središnje banke uvećanoj za tri postotna boda. 


1. utvrđuje da je prigovor koji se odnosi na osnove pritvora podnosioca predstavke, pravo 

podnosioca predstavke na preispitivanje njegovoga pritvora kao i njegovo pravo da se smatra 

139


nevinim dopušten, a ostatak zahtjeva nedopušten; 

2. presuđuje da je došlo do povrede člana 5, stava 3 Konvencije; 

3. presuđuje da je došlo do povrede člana 5, stava 4 Konvencije u odnosu na odluku Vrhovnoga 

suda od 19. septembra 2008. godine; 

4. presuđuje da je došlo do povrede člana 5, stava 4 Konvencije vezano za odluke Ustavnog suda 

od 25. septembra i 18. decembra 2008. godine; 

5. presuđuje da je došlo do povrede člana 6, stava 2 Konvencije; 

6. presuđuje 

(a) da tužena država podnosiocu zahtjeva treba, u roku od tri mjeseca od dana kad 

presuda postane konačnom u skladu s članom 44, stavom 2 Konvencije, da isplati iznos 

od 9,900 EUR (devet hiljada devet stotina eura) uz sav porez koji bi mogao biti zaračunat 

podnosiocu zahtjeva na ime troškova i izdataka, a koji treba pretvoriti u nacionalnu valutu 

tužene države po stopi primjenjivoj na datum namirenja; 

(b) da se od proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja na naprijed navedeni 

iznos plaća obična kamata prema stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske 

centralne banke tokom razdoblja neplaćanja, uvećana za tri postotna boda; 

7. Odbija ostatak zahtjeva podnosioca predstavke za pravičnom naknadom. 

Sastavljeno na engleskome jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 8. aprila 2010. godine u 

skladu s pravilom 77, stavovima 2 i 3 Poslovnika Suda. 

140


DRUGO ODJELJENJE 

PREDMET CRNIŠANIN I DRUGE PODNOSITELJKE PREDSTAVKI 

protiv SRBIJE 

(Predstavke br. 35835/05, 43548/05, 43569/05 i 36986/06) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

13. januar 2009. godine 

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima predviđenim članom 44.stav 2. Konvencije. 

Moguće su redaktorske promene.


U predmetu Crnišanin i druge podnositeljke predstavke protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odeljenje) zasedajući u vijeću u čijem su sastavu bili: 

Françoise Tulkens, predsjednik 

Ireneu Cabral Barreto, 


Danutė Jočienė, 

Dragoljub Popović, 



i Sally Dollé, sekretar Odeljenja, 

Posle vijećanja na zatvorenoj sednici 9. decembra 2008. godine, Izriče sljedeću presudu, koja je 

donijeta tog dana: 

142 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu četiri posebne predstavke (br. 35835/05, 43548/05, 43569/05 

i 36986/06). Prve tri su Sudu podnijele protiv Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a četvrtu protiv 

Srbije, prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija), gđa 

Mukadesa Crnišanin i 3 druge podnositeljke predstavki (podnositeljke predstavki, vidi stav 6 u 

daljem tekstu) dana 26. septembra 2005. godine, 26. novembra 2005. godine, odnosno 26. avgusta 

2006. godine. 

2. Počev od 3. juna 2006. godine, posle deklaracije o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je Visoka 

strana ugovornica u postupcima pred Sudom. 

3. Podnositeljke predstavki je pred Sudom zastupala gđa R. Garibović, advokat iz Novog Pazara. 

Vladu Državne zajednice Srbija i Crna Gora a, kasnije, Vladu Srbije (u daljem tekstu “Vlada”) zastupao 

je njen zastupnik, g. S. Carić. 

4. Podnositeljke predstavki su se žalile prema članu 6 stav 1 Konvencije i članu 1 Protokola br. 1 

zbog propusta tužene Države da izvrši pravosnažne presude donijete u njihovu korist. 

5. Dana 17. oktobra 2006. godine, odnosno 30. avgusta 2007. godine Sud je odlučio da Vladu 

obavijesti o predstavkama. Primenjujući član 29 stav 3 Konvencije, takođe je odlučio da donese 

odluku o dopuštenost i osnovanosti predstavki istovremeno. 

ČINJENICE 

6. Sve podnositeljke predstavki, gđa Mukadesa Crnišanin (prva podnositeljka predstavke), 

gđa Arifa Hamidović (druga podnositeljka predstavke), gđa Milodarka Kostić (treća podnositeljka 

predstavke) i gđa Faza Paljevac (četvrta podnositeljka predstavke) su državljanke Srbije rođene 3 

1953. godine, 1957. godine, 1951. godine, odnosno 1955. godine i sada žive u opštini Novi Pazar, 

Srbija. 

OKOLNOSTI PREDMETA 

7. Činjenice predmeta, kako su ih iznijele strane, mogu se sumirati kako sledi. 

A. Uvod 

8. Dana 24. marta 1995. godine, odnosno 1. maja 1996. godine prva i druga podnositeljka 

predstavki, obe zaposlene u Raška Holding AD, dana 1. avgusta 1992. godine, treća podnositeljka 

predstavke zaposlena u Trikotaži Raška AD (čiji je pravni sljedbenik Oktan-Pro), a dana 1. januara 1994.

PREDMET: CRNIŠANIN I DRUGE PODNOSITELJKE PREDSTAVKI protiv SRBIJE 

godine četvrta podnositeljka predstavke zaposlena u „Raška Holding – Raška pamučna predionica“, 

upućene su od strane njihovog poslodavca na “prinudno” plaćeno odsustvo “do vremena” dok se 

poslovanje ovog preduzeća “dovoljno ne popravi”. 

9. Dok su bile na ovom odsustvu, u skladu sa odnosnim domaćim zakonodavstvom, podnositeljke 

predstavki su imale pravo na značajno umanjenu mjesečnu zaradu, kao i na isplatu doprinosa za 

penzijsko i invalidsko osiguranje i drugih doprinosa za socijalno osiguranje. 

10. Pošto preduzeća nisu ispunila ove obaveze, podnositeljke predstavki su podnijele brojne 

posebne tužbe Opštinskom sudu u Novom Pazaru (u daljem tekstu „Opštinski sud“). 

B. U pogledu prve podnositeljke predstavke 

1. Prvi krug postupaka 

11. Opštinski sud je 11. jula 2002. godine donio presudu u korist prve podnositeljke predstavke i 

naložio poslodavcu da joj isplati mjesečnu „naknadu za vreme plaćenog odsustva“ od 20. juna 1998. 

godine do 31. decembra 2001. godine, sa zateznom kamatom. 

12. Ova presuda je postala pravosnažna 2003. godine ili početkom 2004. godine. 

13. Opštinski sud je 27. marta 2003. godine doneo presudu u korist podnositeljke predstavke i 

naložio poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 1. januara 1999. godine do 18. februara 

2003. godine, sa zateznom kamatom, i 

ii. 6.500 dinara za sudske troškove. 

14. Ova presuda je postala pravosnažna 22. aprila 2003. godine. 

15. Opštinski sud je 30. oktobra 2003. godine ponovo presudio u korist prve podnositeljke 

predstavke i naložio poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vreme plaćenog odsustva od 18. februara 2003. godine do oktobra 2003. 

godine (37.924 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 

ii. 11.643 dinara za sudske troškove, i 

iii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za taj period. 

16. Ova presuda je postala pravosnažna 28. novembra 2003. godine. 

17. Podnositeljka predstavke je 19. aprila 2004. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedenih presuda, predloživši da se ono obavi ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom 

prodajom određene pokretne i/ili nepokretne imovine dužnika. 18. Opštinski sud je 6. maja 2004. 

godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio rješenje o izvršenju. 

19. Opštinski sud je 21. maja 2004. godine dostavio ovo rješenje Narodnoj banci Srbije. 

2. Drugi krug postupaka 

20. Opštinski sud je 30. marta 2004. godine presudio u korist prve podnositeljke predstavke i 

naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vreme plaćenog odsustva od 1. novembra 2003. godine do 30. marta 

2004. godine (25.408 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 


iii. doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje, kao i za slučaj nezaposlenosti za 

taj period. 

21. Ova presuda je postala pravosnažna 18. juna 2004. godine. 

22. Podnositeljka predstavke je 21. juna 2004. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedene presude, predloživši da se ono obavi ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom 

prodajom određene pokretne i/ili nepokretne imovine dužnika. 

143


23. Opštinski sud je 8. jula 2004. godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio 

rješenje o izvršenju. 

24. Opštinski sud je 14. jula 2004. godine dostavio ovo rješenje Narodnoj banci Srbije. 

144 

3. Treći krug postupaka 

25. Opštinski sud je 27. oktobra 2004. godine presudio u korist prve podnositeljke predstavke i 


i. mjesečnu naknadu za vreme plaćenog odsustva od aprila do avgusta 2004. godine (22.482 

dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 


iii. doprinose za penzijsko i zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti od 20. 

juna 1998. godine do 18. februara 2003. godine i od 1. aprila 2004. godine do 31. avgusta 2004. 

godine. 

26. Ova presuda je postala pravosnažna 23. decembra 2004. godine. 

27. Podnositeljka predstavke je 3. decembra 2004. godine i 14. januara 2005. godine podnijela 

dva posebna predloga za izvršenje gore navedene presude, predloživši da se ono obavi ili uplatom 

na njen bankarski račun ili javnom prodajom određene pokretne i/ili nepokretne imovine dužnika. 

28. Dana 24. januara 2005. godine, odnosno 22. februara 2005. godine Opštinski sud je usvojio 

predloge podnositeljke predstavke i doneo dva rješenja o izvršenju. 

4. Četvrti krug postupaka 

29. Opštinski sud je 25. marta 2005. godine presudio u korist prve podnositeljke predstavke i 


i. mjesečnu naknadu za vreme plaćenog odsustva od 1. septembra 2004. godine do 1. marta 



iii. doprinose za penzijsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti 

za taj period. 

30. Ova presuda je postala pravosnažna 28. jula 2005. godine. 

31. Podnositeljka predstavke je 22. septembra 2005. godine podnijela predlog za izvršenje 

gore navedene presude (sem dosuđenih troškova), predloživši da se ono obavi javnom prodajom 

određene nepokretne imovine dužnika. 

32. Opštinski sud je 28. aprila 2006. godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio 


5. Ostale relevantne činjenice 

33. Ispostavilo se da je poslodavac prve podnositeljke predstavke na kraju isplatio razne 

doprinose za penzijsko osiguranje i druge doprinose za socijalno osiguranje dosuđene gore 

navedenim presudama, a naknada za vrijeme plaćenog odsustva, sudski troškovi i zatezna kamata 

tek treba da se isplate. 

V. U pogledu druge podnositeljke predstavke 


34. Opštinski sud je 18. marta 1999. godine, odnosno 14. aprila 1999. godine presudio u korist


druge podnositeljke predstavke i naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od maja 1996. godine do juna 1998. godine 

(4.760 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 

ii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za taj period, i 

iii. 600 dinara za sudske troškove. 

35. Neodređenog datuma posle toga ove presude su postale pravosnažne. 

36. Dana 8. aprila 2003. godine, 24. juna 2003. godine, odnosno 28. januara 2004. godine 

Opštinski sud je usvojio predloge podnositeljke predstavke i naložio da se gore navedene presude 

izvrše ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom prodajom predviđene pokretne i/ili nepokretne 

imovine dužnika. 

37. Opštinski sud je 17. jula 2008. godine prekinuo ovaj postupak na osnovu relevantnih odredbi 

Dopuna i izmena Zakona o privatizaciji iz 2007. godine (vidi stavove 102 – 104 u daljem tekstu). 


38. Opštinski sud je 30. aprila 2003. godine presudio u korist druge podnositeljke predstavke i 

naložio njenom poslodavcu da joj isplati mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 1. jula 

1998. godine do 31. marta 2001. godine, kao i naknadu od 1. juna 2001. godine do 30. aprila 2003. 

godine (ova 6 druga naknada iznosi 82.971 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom i još 

6.500 dinara za sudske troškove. 

39. Ova presuda je postala pravosnažna 5. juna 2003. godine. 

40. Podnositeljka predstavke je 5. juna 2003. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedene presude, predloživši da se ono obavi javnom prodajom dužnikove određene pokretne i/ili 

nepokretne imovine. Podnositeljka predstavke je 23. januara 2004. godine predložila da se izvršenje 

takođe pokuša uplatom na njen bankarski račun. 

41. Opštinski sud je 24. juna 2003. godine, odnosno 28. januara 2004. godine usvojio predloge 

podnositeljke predstavke za izvršenje i donio dva posebna rješenja. 

42. U martu 2004. godine određena pokretna imovina dužnika je prodata i izmirena potraživanja 

jednog broja drugih povjerilaca. Međutim, podnositeljka predstavke nije dobila ništa zbog toga što 

je bila nisko rangirana na spisku poverilaca. 

43. Opštinski sud je 17. jula 2008. godine prekinuo postupak na osnovu relevantnih odredbi 

Izmena i dopuna Zakona o privatizaciji iz 2007. godine (vidi stavove 102 – 104 u daljem tekstu). 


44. Opštinski sud je 6. novembra 2003. godine, odnosno 31. maja 2004. godine presudio u korist 

druge podnositeljke predstavke i naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od maja do oktobra 2003. godine (27.824 

dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 

ii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za taj period, i 

iii. 7.800 dinara za sudske troškove. 

45. Neodređenog datuma posle toga ove presude su postale pravosnažne. 

46. Podnositeljka predstavke je 4. marta 2004. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedenih presuda, predloživši da se ono obavi ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom 


47. Opštinski sud je 15. marta 2004. godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio 


48. Opštinski sud je 19. marta 2004. godine dostavio ovo rješenje Narodnoj banci Srbije. 

49. Ubrzo posle toga određena pokretna imovina dužnika je prodata i izmirena potraživanja 

145


jednog broja drugih povjerilaca. Međutim, podnositeljka predstavke nije dobila ništa zbog toga što 

je bila nisko rangirana na spisku povjerilaca. 

146 


50. Opštinski sud je 24. februara 2005. godine presudio u korist druge podnositeljke predstavke 

i naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od novembra 2003. godine do februara 2005. 

godine (61.973 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, 7 

ii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje od 1. jula 1998. godine do 30. aprila 2003. 

godine i od 1. novembra 2003. godine do 24. februara 2005. godine, i 


51. Neodređenog datuma posle toga ova presuda je postala pravosnažna. 

52. Podnositeljka predstavke je 24. aprila 2005. godine, odnosno 29. jula 2005. godine 

podnijela dva posebna predloga za izvršenje gore navedene presude, predloživši da se ono obavi 

ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom prodajom određene pokretne i/ili nepokretne 

imovine dužnika. 

53. Opštinski sud je 21. juna 2005. godine, odnosno 26. septembra 2005. godine usvojio 

uzastopne predloge podnositeljke predstavke za izvršenje i donio dva posebna rješenja o 

izvršenju. 

54. Opštinski sud je 17. novembra 2006. godine, odnosno 13. marta 2006. godine dostavio ova 

rješenja Narodnoj banci Srbije. 

G. U pogledu treće podnositeljke predstavke 


55. Opštinski sud je 23. septembra 1997. godine presudio u korist treće podnositeljke predstavke 

i naložio njenom poslodavcu da joj isplati mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 

1. avgusta 1992. godine do 20. juna 1997. godine (8.089 dinara ukupno), zajedno sa zateznom 

kamatom od 20. juna 1997. godine i još 350 dinara za sudske troškove. 

56. Ova presuda je postala pravosnažna 16. februara 1998. godine. 

57. Podnositeljka predstavke je 28. aprila 1998. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedene presude, predloživši da se ono obavi uplatom na njen bankarski račun. 

58. Opštinski sud je 30. aprila 1998. godine donio rješenje o izvršenju. 

59. Opštinski sud je 29. maja 1998. godine dostavio ovo rješenje Narodnoj banci Srbije. 

60. Podnositeljka predstavke se 13. marta 2003. godine žalila Opštinskom sudu zbog kašnjenja i 

predložila preinačenje izvršenja javnom prodajom pokretne imovine dužnika. 

61. Podnositeljka predstavke je 25. avgusta 2003. godine urgirala kod Opštinskog suda da 

razmotri njenu pritužbu od 13. marta 2003. godine. 


62. Opštinski sud je 7. oktobra 2004. godine donio djelimičnu presudu u korist treće podnositeljke 

predstavke i naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 5. marta 2000. godine do 5. marta 2003. 

godine, zajedno sa zateznom kamatom, 

ii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje od 21. juna 1997. godine do 5. marta 2003. 

godine, i



63. Ova presuda je postala pravosnažna 25. novembra 2004. godine. 

64. Podnositeljka predstavke je 29. novembra 2004. godine podnijela predlog za izvršenje gore 

navedene presude, predloživši da se ono obavi ili uplatom 8 na njen bankarski račun ili javnom 


65. Opštinski sud je 6. decembra 2004. godine usvojio ovaj predlog i donio rješenje o izvršenju. 

66. Neodređenog datuma posle toga Opštinski sud je ovo rješenje dostavio Narodnoj banci 

Srbije. 

67. Narodna banka je 17. aprila 2006. godine obavijestila Opštinski sud da nedostaju određeni 

podaci potrebni za izvršenje. 

68. Podnositeljka predstavke je Opštinskom sudu dostavila tražene podatke 20. juna 2006. 

godine, a ti podaci su 26. juna 2006. godine prosleđeni Narodnoj banci. 


69. Opštinski sud je 10. marta 2005. godine presudio u korist treće podnositeljke predstavke i 


i. mjesečnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 5. marta 2003. godine do 1. marta 2005. 


ii. doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje od 1. juna 1992. godine do 20. juna 1997. godine 

i od 6. marta 2003. godine do 18. novembra 2004. godine, i 


70. Ova presuda je postala pravosnažna 4. oktobra 2005. godine. 

71. Podnositeljka predstavke je 11. oktobra 2005. godine podnijela predlog za izvršenje gore 



72. Opštinski sud je 28. decembra 2005. godine usvojio ovaj predlog i donio rješenje o izvršenju. 

73. Opštinski sud je ovo rješenje dostavio Narodnoj banci Srbije početkom marta 2006. godine, 

ali je ona 9. marta 2006. godine obavijestila Opštinski sud da nedostaju određeni podaci potrebni za 

izvršenje. 

74. Opštinski sud je 18. jula 2008. godine obustavio izvršenje u odnosu na doprinose za penzijsko 

i invalidsko osiguranje pošto podnositeljka predstavke nije platila predviđene troškove finansijskog 

vještačenja. 

4. Ostale relevantne činjenice 

75. Podnositeljka predstavke je 18. decembra 2007. godine proglašena za tehnološki višak. 

76. Ona je istog dana potpisala Sporazum sa dužnikom u vezi sa njenim neisplaćenim platama 

i porezima, kao i drugim naknadama i/ili doprinosima iz radnog odnosa. Sporazum je, između 

ostalog, predviđao: 

i. da će dužnik u roku od šest mjeseci isplatiti sve doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje 

dospjele do 18. decembra 2007. godine, 

ii. da će se podnositeljka predstavke odreći prava da sudskim putem traži izvršenje bilo koje 

pravosnažne presude donijete u njenu korist prije 18. decembra 2007. godine, i 9 

iii. da će podnositeljki predstavke biti isplaćeno 366.890 dinara u skladu sa „socijalnim 

programom“ Vlade. 

77. Ispostavilo se da je navedena isplata izvršena podnositeljki predstavke, ali da dužnik još treba 

da isplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. 

147


148 

D. U pogledu četvrte podnositeljke predstavke 


78. Opštinski sud je 22. decembra 2004. godine presudio u korist četvrte podnositeljke 

predstavke i naložio njenom poslodavcu da joj isplati: 

i. minimalnu naknadu za vrijeme plaćenog odustva od 1. avgusta 2001. godine do 30. juna 2004. 

godine (154.002 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, ii. 7.800 dinara za sudske troškove, 

i 

iii. doprinose za socijalno osiguranje od 1. januara 1994. godine do 1. avgusta 2004. godine. 

79. Ova presuda je postala pravosnažna 18. jula 2005. godine. 

80. Podnositeljka predstavke je 25. februara 2005. godine, odnosno 29. jula 2005. godine 

podnijela dva posebna predloga za izvršenje gore navedene presude, predloživši da se ono obavi ili 

uplatom na njen bankarski račun ili javnom prodajom određene pokretne i/ili nepokretne imovine 

dužnika. 

81. Opštinski sud je 11. aprila 2005. godine, odnosno 26. septembra 2005. godine usvojio 

predloge podnositeljke predstavke i donio dva posebna rješenja o izvršenju. 


82. Opštinski sud je 26. aprila 2005. godine presudio u korist četvrte podnositeljke predstavke i 


i. minimalnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 1. avgusta 2004. godine do 31. marta 



iii.doprinose za socijalno osiguranje za taj period. 

83. Ova presuda je postala pravosnažna do 26. maja 2005. godine. 

84. Podnositeljka predstavke je 5. oktobra 2005. godine podnijela predlog za izvršenje gore 



85. Opštinski sud je 27. decembra 2005. godine usvojio ovaj predlog podnositeljke predstavke i 

doneo rješenje o izvršenju. 


86. Opštinski sud je 30. marta 2006. godine presudio u korist četvrte podnositeljke predstavke i 


i. minimalnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 1. aprila 2005. godine do 31. decembra 

2005. godine (64.456,60 dinara ukupno), zajedno sa zateznom kamatom, i 

ii. doprinose za socijalno osiguranje za taj period. 

87. Opštinski sud je 30. marta 2006. godine ponovo presudio u korist podnositeljke predstavke 

i naložio njenom poslodavcu da joj isplati 4.500 dinara za sudske troškove koje je imala u toku gore 

navedenog postupka. 

88. Obije odluke su postale pravosnažne 26. aprila 2006. godine. 

89. Podnositeljka predstavke je 16. maja 2006. godine podnijela predlog za njihovo izvršenje, 

predloživši da se ono obavi ili uplatom na njen bankarski račun ili javnom prodajom određene 

pokretne i/ili nepokretne imovine dužnika. 

90. Opštinski sud je 19. maja 2006. godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio 

rješenje o izvršenju.



91. Opštinski sud je 6. marta 2007. godine presudio u korist četvrte podnositeljke predstavke i 


i. minimalnu naknadu za vrijeme plaćenog odsustva od 1. januara 2006. godine do 1. juna 2006. 



iii. doprinose za socijalno osiguranje za taj period. 

92. Ova presuda je postala pravosnažna do 23. maja 2007. godine. 

93. Podnositeljka predstavke je 29. maja 2007. godine podnijela predlog za izvršenje gore 


prodajom određene pokretne imovine dužnika. 

94. Opštinski sud je 1. juna 2007. godine usvojio predlog podnositeljke predstavke i donio 

rješenje o izvršenju. Đ. Položaj dužnika 

95. Agencija za privatizaciju je 2. novembra 2004. godine donijela odluku o restrukturiranju 

dužnika prve, druge i četvrte podnositeljke predstavke, kao dio procesa privatizacije. Ova privatizacija 

je prekinuta 13. decembra 2006. godine, a nastavljena je 14. marta 2007. godine. 

96. Od novembra 2008. godine, dužnik prve i druge podnositeljke predstavke je i dalje bio većinski 

u društvenoj svojini, direktno ili indirektno preko drugih preduzeća, dok je dužnik četvrte podnositeljke 

predstavke bio u isključivom vlasništvu dužnika prve i druge podnositeljke predstavke. Dužnika treće 

podnositeljke predstavke, međutim, pošto je privatizovan, činio je većinski privatni kapital. 

Ž. Ostale relevantne činjenice u pogledu svih podnositeljki predstavki 

97. Advokat podnositeljki predstavki je 30. novembra 2004. godine, odnosno 21. februara 2005. 

godine uputila dva posebna dopisa Ministarstvu finansija, u kojima je navela, između ostalog, da su 

preduzeća o kojima je riječ: 

i. u posljednjih deset godina namjerno izbjegavala da posluju preko službenih bankarskih računa, 

ii. umjesto toga, očigledno, vršila transakcije u gotovini ili čak koristila druge, „tajne“ bankarske 

račune nepoznate poreskim organima, i 

iii. i da je, kao posljedica toga, sudsko izvršenje uplatom na bankarske račune podnositeljki 

predstavki bilo nemoguće. 

Advokat podnositeljki predstavki je zaključila predloživši da se preduzmu hitne mjere kako bi se 

obezbijedilo izvršenje pravosnažnih presuda o kojima je riječ. 

98. Ministarstvo finansija je 21. marta 2005. godine odgovorilo da su gore navedeni dopisi 

propisno razmotreni i da se, s obzirom na povjerljivu prirodu dobijenih informacija, ne mogu 

saopštiti nikakvi detalji. 

99. Advokat podnositeljki predstavki je 6. juna 2005. godine uputila još jednu pritužbu 

Ministarstvu finansija, i navela da se situacija u vezi sa navedenim bankarskim računima nije 

promijenila. 


A. Zakon o privatizaciji (objavljen u Službenom glasniku Republike Srbije – Sl. glasnik br. 38/01, 

18/03 i 45/05) 

100. Članovi 19-20đ utvrđuju detalje u vezi sa restrukturiranjem preduzeća koja treba da 

se privatizuju. Ovo restrukturiranje, međutim, nije obavezno i preduzeće se može prodati bez 

restrukturiranja, ako tako odluči Agencija za privatizaciju. 

149


150 

B. Izmjene i dopune Zakona o privatizaciji iz 2005. godine (objavljene u Sl. glasniku RS br. 45/05) 

101. Član 31 predviđa da preduzeće čije je restruktiraranje počelo pre 7. juna 2005. godine, kao 

dio privatizacije u toku, ne može biti predmet postupka izvršenja u periodu od godinu dana od 

tog datuma. Ako odluka o restruktiraranju preduzeća, međutim, nije donijeta prije 7. juna 2005. 

godine, odnosno vremensko ograničenje je dvije godine od naknadno donijete odluke s tim u vezi. 

Postupak izvršenja u toku se prekida, a novo izvršenje ne počinje do isteka gore navedenih rokova. 

V. Izmene i dopune Zakona o privatizaciji iz 2007. godine (objavljene u Sl. glasniku RS br. 123/07) 

102. Članovi 4 i 5 predviđaju da privatizacija svih ostalih društvenih preduzeća mora da počne 

do 31. decembra 2008. godine. Ako je to nemoguće, preduzeća o kojima je riječ se likvidiraju. 

103. Član 10 predviđa, između ostalog, da preduzeće u postupku restrukturiranja, kao dio 

procesa privatizacije, ne može biti predmet izvršenja do završetka ovog procesa. Svaki postupak 

izvršenja u toku se prekida. 

104. Ove odredbe stupile su na snagu u januaru 2008. godine. 

G. Ostale relevantne odredbe 

105. Ostale relevantne domaće odredbe su navedene u predmetima Kačapor i druge podnositeljke 

predstavki protiv Srbije i Preduzeće EVT protiv Srbije (br. 2269/06, 3041/06, 3042/06, 3043/06, 3045/06 i 

3046/06, stavovi 57 - 76, 15. januar 2008. godine, kao i br. 3102/05, stavovi 26 i 27, 21. jun 2007. godine). 

PRAVO 

I. ZDRUŽIVANJE PREDSTAVKI 

106. Sud smatra da, u skladu sa pravilom 42 stav 1 Poslovnika Suda, predstavke treba združiti, s 

obzirom na njihovu zajedničku činjenično-pravnu osnovu. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6 STAV 1 KONVENCIJE 

107. Podnositeljke predstavki su se žalile prema članu 6 stav 1 Konvencije zbog propusta 

tužene Države da izvrši pravosnažne presude donijete u njihovu korist. Član 6 stav 1 Konvencije, u 

relevantnom dijelu, glasi kako slijedi: 

“Svako, tokom odlučivanja o njegovim [ili njenim] građanskim pravima i obavezama ..., ima pravo 

na pravičnu ... raspravu ... pred ... sudom...“ 


1. Kompatibilnost ratione personae (odgovornost Države) u odnosu na prvu, drugu i četvrtu 

podnositeljku predstavki 

108. Vlada je tvrdila da se Država ne može smatrati odgovornom za preduzeće koje je djelimično 

u društvenoj svojini. 

109. Podnositeljke predstavki su ponovile svoje pritužbe. 

110. Sud primećuje da su dužnici prve, druge i četvrte podnositeljke predstavki preduzeća sa 

većinskim društvenim kapitalom (vidi stav 96 u gornjem tekstu), ali da njima, kao takvim, i pored


toga, u velikoj mjeri upravlja Agencija za privatizaciju, koja je i sama državni organ, kao i/ili Vlada 

(vidi Kačapor i druge podnositeljke predstavki protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stavovi 92 – 99). 

111. Sud, stoga, smatra da dužnici, i pored činjenice da su oni posebna pravna lica, ne uživaju 

dovoljnu institucionalnu i operativnu samostalnost u odnosu na Državu da bi bili oslobođeni svojih 

obaveza po Konvenciji (isto kao prethodni stav). 

112. Prema tome, ne presuđujući unaprijed o osnovanosti, Sud nalazi da su pritužbe podnositeljki 

predstavki kompatibilne ratione personae sa odredbama Konvencije i odbija primjedbu Vlade s tim u vezi. 

2. Kompatibilnost ratione personae (odgovornost Države) u odnosu na treću podnositeljku 

predstavke 

113. Vlada je primijetila da je dužnik treće podnositeljke predstavke preduzeće u privatnom 

vlasništvu (vidi stav 96 u gornjem tekstu) što „isključuje odgovornost Države“. 

114. Sud podsjeća da je, bez obzira na to da li je dužnik privatno lice ili subjekt kojim upravlja 

Država, na Državi da, kad god joj je povjereno izvršenje njenih sopstvenih presuda, preduzme sve 

neophodne korake s tim u vezi (vidi Preduzeće EVT protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stav 48). 

115. U vezi sa gore navedenim, ne presuđujući unaprijed o osnovanosti, Sud nalazi da su pritužbe 

treće podnositeljke predstavke kompatibilne ratione personae sa odredbama Konvencije i odbija 

primjedbu Vlade s tim u vezi. 

3. Iscrpljenost domaćih pravnih sredstava u odnosu na sve podnositeljke predstavki 

116. Vlada je navela da podnositeljke predstavki nisu iscrpele sva domaća djelotvorna pravna 

sredstva. Naročito, one su propustile da se žale zbog spornog odugovlačenja predsjedniku Opštinskog 

suda, predsedniku Okružnog suda, odnosno Nadzornom odboru Vrhovnog suda. Dalje, podnositeljke 

predstavki niti su podnele krivične prijave, niti su pokrenule posebne parniče postupke na osnovu 

Zakona o obligacionim odnosima i Ustava Srbije, niti, pored svega toga, na osnovu Konvencije. 

117. Podnositeljke predstavki su osporile djelotvornost ovih pravnih sredstava. 

118. Sud je već utvrdio u ranijim predmetima da se pravna sredstva na koja se Vlada poziva ne 

mogu smatrati djelotvornim u smislu njegove utvrđene prakse prema članu 35 stav 1 Konvencije 

(vidi, uz odgovarajuće izmjene, predmet Tomić protiv Srbije, br. 25959/06, stavovi 81 i 82, 26. jun 

2007. godine i V. A. M. protiv Srbije, br. 39177/05, stavovi 85-86, 13. mart 2007. godine). Sud ne nalazi 

razlog da odstupi od ovog stava u konkretnom predmetu. 

119. Primjedbe Vlade se, prema tome, moraju odbiti. 

4. Zaključci u vezi sa svim podnositeljkama predstavki 

120. Sud smatra da pritužbe podnositeljki predstavki nisu očigledno neosnovane u smislu 

člana 35 stav 3 Konvencije i ne nalazi nijedan drugi osnov da ih proglasi nedopuštenim. Stoga se 

predstavke moraju proglasiti dopuštenim. 

B. Osnovanost 

1. Argumenti koje su iznijele strane 

121. Vlada je navela da nije došlo do povrede člana 6 stav 1 Konvencije. Posebno, neizvršenje 

presuda donijetih u korist podnositeljki predstavki je prvenstveno posljedica nedostatka 

sredstava kod dužnika kao i propusta samih podnositeljki predstavki da upotrebe razna procesna 

sredstva na raspolaganju ili da sudu nadležnom za izvršenje blagovremeno dostave potrebne 

151


podatke. Vlada je dalje primeijtila da je Srbija ratifikovala Konvenciju 3. marta 2004. godine kao i 

da je prekid izvršenja predviđen Zakonom o privatizaciji, i zakonit i proporcionalan, u slučajevima 

kada se može primijeniti. 

152 

122. Podnositeljke predstavki su ponovo potvrdile svoje pritužbe. 

2. Relevantna načela 

123. Sud podsjeća da se izvršenje presude koju je sud donio mora smatrati sastavnim djelom 

“suđenja” prema članu 6 (vidi Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, Izvještaji 

o presudama i odlukama 1997-II, str. 510, stav 40). Dalje, odugovlačenje u izvršenju presude može 

se opravdati u posebnim okolnostima. Ono, međutim, ne smije biti tako da ugrožava suštinu prava 

zaštićenog prema članu 6 stav 1 Konvencije (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [VV], br. 22774/93, 

stav 74, ECHR 1999-V). Najzad, bez obzira da li je dužnik privatni ili društveni subjekt, na Državi je da 

preduzme sve neophodne mjere da se pravosnažna sudska presuda izvrši (vidi Preduzeće EVT protiv 

Srbije, citiran u gornjem tekstu, stav 48). 


(a) U pogledu prve, druge i četvrte podnositeljke predstavki 

124. Sud je već utvrdio da je Država odgovorna za dugovanja preduzeća sa većinskim društvenim 

kapitalom (R. Kačapor i druge podnositeljke predstavki protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu). On 

ne nalazi razlog da odstupi od ovog stava u konkretnom predmetu pošto su dužnici prve, druge 

i četvrte podnositeljke predstavki takva preduzeća (vidi stav 96 u gornjem tekstu), a postupak za 

povraćaj dugovanja do sada traje između godinu dana i pet mjeseci i četiri godine i osam mjeseci, 

od kada je Srbija 3. marta 2004. godine ratifikovala Konvenciju (period koji je u nadležnosti Suda 

ratione temporis). Organi Srbije, stoga, nisu preduzeli neophodne mjere da se presude o kojima 

je riječ izvrše, a nisu dali ni ubedljive razloge za taj propust (vidi R. Kačapor i druge podnositeljke 

predstavki protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu). Prema tome, došlo je do povrede člana 6 stav 1 

Konvencije. 

(b) U pogledu treće podnositeljke predstavke 

125. Sud na prvom mjestu primjećuje da je postupak izvršenja o kome je riječ podnositeljka 

predstavke pokrenula 28. aprila 1998. godine, 29. novembra 2004. godine, odnosno 11. oktobra 

2005. godine (vidi stavove 57, 64 i 71 u gornjem tekstu). Dalje je primijećeno da se podnositeljka 

predstavke odrekla svih zahtjeva za izvršenje u odnosu na dužnika (vidi stavove 76 i 77 u gornjem 

tekstu) i da je od tada formalno obavezna po tom Sporazumu (ako i dok sud ne odluči drugačije 

ili ako se između strana postigne novi dogovor). Prvi krug postupaka se prema tome nastavio u 

periodu od više od tri godine i devet meseci od kada je Srbija 3. marta 2004. godine ratifikovala 

Konvenciju, pošto je već trajao približno šest godine prije tog datuma (vidi, uz odgovarajuće izmene, 

Styranowski protiv Poljske, presuda od 30. oktobra 1998. godine, Izveštaji 1998-VIII). Drugi i treći 

krug postupaka su, međutim, u nadležnosti Suda ratione temporis od početka, tj. neke tri godine i 

mjesec dana, odnosno dve godine i dva mjeseca. 

126. Drugo, sud nadležan za izvršenje je bio obavezan da sprovede izvršenje po službenoj 

dužnosti na drugim sredstvima izvršenja, ukoliko se 15 izvršenje na nekom predloženom sredstvu 

već pokazalo nemogućim (vidi R. Kačapor i druge podnositeljke predstavki protiv Srbije, citiran u 

gornjem tekstu, stav 110.)


127. Treće, odnos između suda nadležnog za izvršenje i Narodne banke je interni odnos, između 

dva državna organa, i, kao takav, van uticaja podnositeljke predstavke. Takođe, nije postojao 

razlog da podnositeljka predstavke traži od Narodne banke informacije o predmetnim bankarskim 

transakcijama samo da bi se popunila praznina u komunikaciji između dva Vladina tela (isto kao u 

presudi R. Kačapor i druge podnositeljke predstavke, stavovi 111 i 113). 

128. Četvrto, u spisima predmeta ne postoji dokaz da se sporno neizvršenje zaista može pripisati 

nedostatku sredstava kod dužnika (vidi Preduzeće EVT protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stavovi 

53 i 54) niti da su sami postupci bili posebno složeni. 

129. Najzad, Sud primećuje, samo u vezi sa drugim i trećim krugom postupaka, da se podnositeljka 

predstavke ne može kriviti zato što je kasno otkrila da nedostaju određeni podaci, s obzirom da je 

nadležni sud već bio doneo rješenja o izvršenju, i koji je sam propustio da uoči ovaj nedostatak (vidi 

stavove 66 – 68 i 72 – 74 u gornjem tekstu). 

130. S obzirom na gore navedeno, Sud nalazi da su organi Srbije propustili da preduzmu 

neophodne mjere da se presude o kojima je riječ izvrše u periodu između 3. marta 2004. godine i 18. 

decembra 2007. godine. Prema tome, došlo je do povrede člana 6 stav 1 Konvencije. 

III. NAVODNA POVREDA ČLANA 1 PROTOKOLA BR. 1 

131. Podnositeljke predstavki su se dalje žalile da je Država povrijedila njihovo pravo na mirno 

uživanje imovine, koje se garantuje članom 1 Protokola br. 1, koji predviđa sljedeće: 

“Svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti 

lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima 

međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da 

primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu sa opštim 

interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni.” 


132. Sud primjećuje da su ove pritužbe povezane sa pritužbama koje su razmatrane u 

prethodnom tekstu pa one, isto tako, moraju biti proglašene dopuštenim. 

B. Osnovanost 

133. Sud podseća da propust Države da izvrši pravosnažne presude donijete u korist podnositeljki 

predstavki, počev od 3. marta 2004. godine kada je Protokol br. 1 stupio na snagu u odnosu na 

Srbiju, predstavlja miješanje u njihovo pravo na mirno uživanje imovine, kako je predviđeno prvom 

rečenicom prvog stava člana 1 Protokola br. 1 (vidi, među mnogim drugim autoritetima, Burdov 

protiv Rusije, br. 59498/00, stav 40, ECHR 2002-III). 

134. Iz gore iznetih razloga u vezi sa članom 6, Sud smatra da navedeno miješanje nije bilo 

opravdano u posebnim okolnostima predmetnog slučaja. Prema tome, došlo je do posebne povrede 

člana 1 Protokola br. 1. 



“Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane 

ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je potrebno, pružiti pravično 

zadovoljenje oštećenoj strani.” 

153


154 

A. Šteta 

136. Sud ističe da prema pravilu 60 Poslovnika Suda, svaki zahtjev za pravično zadovoljenje 

mora biti specificiran i podnijet u pisanoj formi, zajedno sa relevantnim pratećim dokumentima, a 

ako se to ne učini Sud taj zahtjev može odbaciti u cjelini ili djelimično. 

1. Materijalna šteta u odnosu na prvu, drugu i četvrtu podnositeljku predstavki 

137. Podnositeljke predstavki su tražile da se Državi naloži da iz sopstvenih sredstava isplati 

iznose koji su dosuđeni pravosnažnim presudama donijetim u njihovu korist. 

138. Vlada je osporila ove zahtjeve. 

139. S obzirom na povrede koje su utvrđene u predmetnom slučaju i sopstvenu sudsku praksu 

(vidi R. Kačapor i druge podnositeljke predstavki protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stavovi 123- 

126), Sud smatra da se zahtjevi podnositeljki predstavki moraju usvojiti. Vlada će, stoga, platiti svakoj 

podnositeljki predstavke iznose koji su dodijeljeni pravosnažnim presudama. 

2. Materijalna šteta u odnosu na treću podnositeljku predstavke 

140. Zahtjev treće podnositeljke predstavke je bio identičan zahtjevima ostalih podnositeljki 

predstavki. 

141. Vlada je osporila ovaj zahtjev. 

142. Sud primećuje da se podnositeljka predstavke 18. decembra 2007. odrekla svih svojih 

zahtjeva za izvršenje u odnosu na dužnika (vidi stavove 76 i 125 u gornjem tekstu). Prema tome, 

njen zahtjev za naknadu materijalne štete se mora odbaciti. 

3. Nematerijalna šteta u pogledu svih podnositeljki predstavki 

143. Svaka od prve tri podnositeljke predstavki je tražila 5.000 eura na ime pretrpljene 

nematerijalne štete zbog spornog neizvršenja. Četvrta podnositeljka predstavke je tražila 3.000 eura 

na ime pretrpljene nematerijalne štete. 


145. Sud je mišljenja da su podnositeljke predstavki pretrpjele izvjesnu nematerijalnu štetu zbog 

utvrđenih povreda koja se ne može nadoknaditi samo utvrđivanjem povrede od strane Suda. Međutim, 

konkretni traženi iznosi su previsoki. Procjenjujući na osnovu pravičnosti, kako se zahteva članom 41 

Konvencije, Sud dodeljuje sljedeće iznose u zavisnosti od dužine perioda neizvršenja u svakom slučaju: 

i. prvoj podnositeljki predstavke: 1.800 eura, 

ii. drugoj podnositeljki predstavke: 1.800 eura, 

iii. trećoj podnositeljki predstavke: 1.500 eura, 

iv. četvrtoj podnositeljki predstavke: 1.300 eura. 

B. Troškovi 

146. Svaka podnositeljka predstavke je takođe tražila naknadu troškova koje je imala u 

postupcima pred domaćim sudom (kako su odobreni pravosnažnim presudama donijetim u njihovu 

korist). Svaka od prve tri podnositeljke predstavke je dalje tražila 1.006 eura na ime troškova nastalih 

u toku “strazburškog predmeta”, dok je četvrta podnositeljka predstavke tražila 770 eura s tim u vezi. 


148. Prema praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova samo u onoj


mjeri u kojoj je pokazano da su oni zaista i neophodno nastali i da su opravdani u pogledu iznosa 

(videti, na primjer, Iatridis protiv Grčke (pravična naknada) [VV], br. 31107/96, stav 54, ECHR 2000-XI). 

149. Pošto je razmotrio dokumenta koja posjeduje i gore navedene kriterijume, Sud smatra da je 

opravdano da se svakoj podnositeljki predstavke isplati iznos od 300 eura na ime troškova nastalih 

u postupku pred ovim Sudom. 

150. U vezi sa troškovima pred domaćim sudovima, Sud primjećuje da su oni troškovi koji se 

odnose na parnični postupak sastavni dio zahtjeva podnositeljki predstavke za naknadu materijalne 

štete, o čemu je već bilo riječi u prethodnom tekstu. 

V. Zatezna kamata 

151. Sud smatra da je primjereno da zatezna kamata bude zasnovana na najnižoj kamatnoj stopi 

Evropske centralne banke uz dodatak od tri procentna poena. 

IZ GORE NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 

1. Odlučuje da združi predstavke, 

2. Proglašava predstavke dopuštenim, 

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6 stav 1, Konvencije, 

4. Utvrđuje da je takođe došlo do povrede člana 1 Protokola br. 1, 

5. Utvrđuje 

(a) da tužena Država, iz sopstvenim sredstava i u roku od tri mjeseca od datuma kada ova presuda 

postane pravosnažna, u skladu sa članom 44 stav 2 Konvencije, isplati prvoj, drugoj i četvrtoj 

podnositeljki predstavki iznose koji su dodijeljeni pravosnažnim domaćim presudama 

donijetim u njihovu korist, 

(b) da tužena Država isplati svakoj podnositeljki predstavke, u istom roku, sljedeće iznose: 

(i) prvoj podnositeljki predstavke, 1.800 eura (jedna hiljada osam stotina eura) na ime 

nematerijalne štete i 300 evra (tri stotine eura) na ime troškova, 

(ii) drugoj podnositeljki predstavke, 1.800 eura (jedna hiljada osam stotine eura) na ime 

nematerijalne štete i 300 eura (tri stotine eura) na ime troškova, 

(iii) trećoj podnositeljki predstavke, 1.500 eura (jedna hiljada pet stotine eura) na ime 


(iv) četvrtoj podnositeljki predstavke, 1.300 eura (jedna hiljada tri stotine eura) na ime 


(v) da gore navedene iznose treba pretvoriti u nacionalnu valutu tužene Države po kursu 

koji se primjenjuje na dan isplate plus svaki porez koji se može platiti na ove iznose, 

(g) da po isteku gore navedena tri meseca do isplate, treba platiti običnu kamatu na iznose 

navedene pod b) po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centrale banke 

uz dodatak od tri procentna poena, 

6. Odbija preostali dio zahtjeva podnositeljki predstavki za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi na dan 13. januara 2009. godine u 

skladu sa pravilom 77 stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Sally Dollé 

Sekretar 

Françoise Tulkens 

Predsednik 

155


156



PREDMET GARZIČIĆ protiv CRNE GORE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

21. septembar 2010. godine 

Ova presuda postaće pravosnažna u okolnostima koje su izložene u članu 44, stav 2 Konvencije. 

U njoj može doći do redakcijskih izmjena.


U predmetu Garzičić protiv Crne Gore, 

Evropski sud za ljudska prava (Četvrto odjeljenje), zasijedajući u vijeću sljedećeg sastava: 

Nicolas Bratza, predsjednik, 

Giovanni Bonello, 

David Thór Björgvinsson, 

Ján Šikuta, 


Ledi Bianku, 

Nebojša Vučinić, sudije, 

i Lawrence Early, sekretar Odjeljenja, 

Nakon vijećanja bez prisustva javnosti 31. avgusta 2010. godine donosi sljedeću presudu koja je 

usvojena toga dana: 

158 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je predstavkom (br. 17931/07) protiv Crne Gore koju je 

9. aprila 2007. godine Sudu podnijela po članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda (u daljem tekstu Konvencija) crnogorska državljanka gđa Desanka Garzičić (u daljem tekstu 

podnositeljka predstavke). 

2. Podnositeljke predstavke zastupao je g. D. Marković, advokat sa advokatskom praksom u 

Podgorici. Vladu Crne Gore (u daljem tekstu Vlada) zastupao je njen zastupnik g. Z. Pažin. 

3. Predstavke navela je, naročito, da je Vrhovni sud povrijedio njeno pravo na pristup sudu jer je 

odbio da razmotri njen zahtjev za reviziju u meritumu. 

4. Dana 9. septembra 2009. godine predsjednik Četvrtog odjeljenja odlučio je da pošalje Vladi 

obavještenje o predstavci. U skladu sa članom 29, stav 3 Konvencije takođe je odlučeno da će uz 

prihvatljivost predstavke biti ispitan i meritum predstavke, a da će prioritet biti dat predstavci u 

skladu sa pravilom 41 Sudskog poslovnika. 

ČINJENICE 


5. Podnositeljka predstavke rođena je 1924. godine u Podgorici gdje i živi. Ona je paraplegičarka. 

6. Činjenice ovog predmeta koje su iznijele strane mogu se sumirati na sljedeći način. 

7. Dana 4. oktobra 2000. godine podnositeljka predstavke podnijela je imovinskopravni zahtjev 

Osnovnom sudu u Podgorici, tražeći utvrđivanje prava svojine. Pri tome ona nije konkretno navela 

vrijednost spora. Međutim, 2. novembra 2000. godine platila je sudsku taksu u iznosu od 10 eura, što 

odgovara vrijednosti spora između 50 i 150 eura. 

8. Dana 29. aprila 2004. godine, na kraju glavne rasprave i nakon što su ispitani dodatni dokazi, 

podnositeljka predstavke precizirala je da je vrijednost spora 37.000 eura. 

9. Istoga dana Osnovni sud presudio je u korist podnositeljke predstavke a u presudi se, između 

ostalog, navodi da je vrijednost spora bila 37,000 eura, te da je “sudski vještak procijenio da je na dan 

10. oktobar 1984. godine ukupna vrijednost predmetne imovine bila 72.877,79 eura”. 

10. Dana 22. oktobra 2004. godine Viši sud u Podgorici poništio je tu presudu i vratio predmet 

na ponovno suđenje. 

11. Dana 15. juna 2005. godine podnositeljka predstavke, nakon što je završena glavna rasprava 

i na zahtjev suda, precizirala je da je vrijednost spora 9.900 eura. Istog dana punomoćnik tuženog 

podnio je svoj zahtjev za troškove na osnovu vrijednosti spora od 11.637 eura. 

12. Dana 19. jula 2005. godine Osnovni sud presudio je protiv podnositeljke predstavke. U

PREDMET: GARZIČIĆ protiv CRNE GORE 

presudi se, između ostalog, navodi da je vrijednost spora bila 11.500 eura i ponovo se poziva na 

ranije pomenute nalaze vještaka. 

13. Dana 7. aprila 2006. godine Viši sud potvrdio je tu presudu u postupku po žalbi. 

14. Dana 10. oktobra 2006. godine Vrhovni sud u Podgorici odbio je zahtjev za reviziju 

podnositeljke predstavke kao neprihvatljiv navodeći da je putem plaćanja sudske takse od strane 

podnositeljke predstavke indirektno određena vrijednost spora u značajnoj mjeri manja od 

zakonskog praga (v. član 382, stav 3 u stavu 19 ove presude). 


A. Zakon o parničnom postupku iz 1977. godine; objavljen u Službenom listu SFRJ 4/77, 36/77, 

6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, i u Službenom listu 

SRJ 27/92, 31/93, 24/94, 12/98 i 15/98). 

15. Članovima 35-40 propisuju se opšta pravila vezana za sredstva kojima se utvrđuje vrijednost 

građanskog spora. 

16. Članom 40, st. 2 propisuje se da u slučajevima koji se ne odnose na novčane zahtjeve 

relevatna vrijednost spora jeste ona koju je naveo tužilac u svom zahtjevu. 

17. Članom 40, st. 3 dalje se predviđa da kada je vrijednost koju navede tužilac očigledno netačna, 

nadležni prvostepeni sud mora “najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije 

održano, onda na glavnoj raspravi, prije početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan 

način utvrditi, odnosno provjeriti tačnost označene vrijednosti“. 

18. Članom 186, st. 2 propisuje se da pravo na reviziju zavisi od vrijednosti tužbenog zahtjeva 

„tužilac je dužan da navede (vrijednost tužbenog zahtjeva) u tužbi”. 

19. Članom 382, st. 3 propisuje se da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima u kojima 

se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost spora ne prelazi otprilike 1.470 eura. 

20. Prema članovima 383 i 394-397, između ostalog, Vrhovni sud može, ukoliko prihvati zahtjev 

za reviziju jedne od strana u sporu, preinačiti spornu presudu ili je poništiti i naložiti ponovno 

suđenje na nižim sudovima. 

B. Porodični zakon iz 1989. godine objavljen u Službenom listu SRCG 7/89) 

21. Članovi 8 i 154 ovog zakona propisuju da zakonski staratelj mora da se obezbijedi samo 

licima koja nisu u stanju da se staraju o svojoj “ličnosti, pravima i interesima”. 

PRAVO 

I. NAVODNO KRŠENJE ČLANA 6 KONVENCIJE 

22. Podnositeljka predstavke žalila se po članu 6, st. 1 Konvencije da je Vrhovni sud prekršio 

njeno pravo na pristup sudu tako što je odbio da razmotri zahtejv za reviziju u meritumu. 

23. Član 6 glasi: 

“Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama… ima pravo na 

pravičnu… raspravu… pred… sudom...” 

A. Prihvatljivost 

24. Vlada je ustvrdila da je predstavka podnositeljke predstavke nekompatibilna ratione temporis 

na osnovu činjenica da je pravosnažna presuda u domaćem postupku donesena od strane Višeg 

159


suda 19. jula 2005. godine, a Savjet ministara Savjeta Evrope odlučio je da je Crna Gora potpisnica 

Konvencije od 6. juna 2006. godine. 

25. Podnositeljka predstavke ustvrdila je da je njena predstavka prihvatljiva. 

26. Sud napominje da je već zauzeo stav da se treba smatrati da je Konvencija na snazi za Crnu 

Goru kontinuirano od 3. marta 2004. godine (v. Bijelić protiv Crne Gore i Srbije, br. 11890/05, st. 69, 28. 

april 2009. godine). Sud ne vidi razlog da odstupi od tog stava u ovom konkretnom slučaju. Vladin 

prigovor da je predstavka nekompatibilna ratione temporis mora stoga da bude odbačen. 

27. Sud takođe smatra da predstavka nije očigledno neosnovana u okviru značenja člana 35, 

st. 3 Konvencije i ne nalazi nijedan drugi osnov da je proglasi neprihvatljivom. Stoga se ona mora 

proglasiti prihvatljivom. 

160 

B. Meritum 

28. Vlada je ustvrdila da član 186, st. 2 Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine predviđa 

dužnost podnositeljke predstavke da navede vrijednost spora (v. stav 18 ove presude). Vlada dalje 

tvrdi da su domaći sudovi samo morali da provjere tačnost navedene vrijednosti, a ne i da utvrde 

vrijednost ukoliko je podnositeljka predstavke nije sam naveo. Po mišljenju Vlade, ni sudovi ni stranke 

nisu mogli da raspravljaju o vrijednosti spora, ako to nisu uradili do kraja prve glavne rasprave. Uz 

to, Vlada je ustvrdila: (a) vrijednost od 37.000 eura utvrđena je proizvoljno, (b) iznos od 9.900 eura 

odredila je podnositeljka predstavke u ponovljenom suđenju tek nakon glavne rasprave, što nije 

dozvoljeno po Zakonu o parničnom postupku iz 1977. godine, i (c) iznos od 11.637 eura odredio je 

takođe proizvoljno punomoćnik tuženog kada je tražio troškove, a ne podnositeljka predstavke. S 

obzirom na navedeno, Vlada je zaključila da Vrhovni sud nije mogao da bude obavezan nijednom 

od navedenih određenih vrijednosti i zbog toga nije bilo kršenja prava podnositeljke predstavke. 

29. Podnositeljka predstavke ponovno je potvrdila svoje tvrdnje. 

30. U svojoj presudi u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, 

Sud je zauzeo stav da član 6, st. 1 “obezbjeđuje svakome pravo da tužbu vezanu za njegova/njena 

građanska prava i dužnosti iznese pred sud ili tribunal” (st. 36, serija A, br. 18). Na “pravo na sud”, čiji je 

jedan aspekt pravo na pristup, može se osloniti svako ko smatra (na argumentovanim osnovama) da 

je zadiranje u ostvarivanje njegovih ili njenih (građanskih) prava nezakonito i žali se da mu nije data 

mogućnost da tu tužbu preda sudu i tako ispuni uslove propisane članom 6, st. 1 (v. između ostalog 

Roche protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC], br. 32555/96, st. 117, ECHR 2005-X). 

31. Član 6 Konvencije ne nameće stranama ugovornicama obavezu da osnuju žalbene ili 

kasacione sudove. Kada takvi sudovi postoje, moraju se poštovati garancije člana 6. Na primjer, 

takav sud mora da garantuje strankama u parnici djelotvorno pravo na pristup sudovima da bi se 

utvrdila njihova “građanska prava i dužnosti” (v. između ostalog, Levages Prestations Services protiv 

Francuske, 23. oktobar 1996. godine, st. 44, Izvještaji o presudama i odlukama 1996-V). 

32. “Pravo na sud”, međutim, nije apsolutno već podliježe ograničenjima na koja upućuju 

okolnosti, naročito kada “je riječ o uslovima prihvatljivosti žalbe”, pošto, po samoj svojoj prirodi, to 

pravo mora regulisati država, koja u tome uživa određenu slobodu procjene (v. García Manibardo 

protiv Španije, br. 38695/97, st. 36, ECHR 2000-II, i Mortier protiv Francuske, br. 42195/98, st. 33, 31 

jul 2001. godine). Ipak, ova ograničenja ne smiju da ograniče ili smanje pristup pojedinaca na takav 

način ili u tolikoj mjeri da to naruši samu suštinu toga prava. Štaviše, ta ograničenja biće kompatibilna 

sa članom 6, st. 1 samo ako su u skladu sa relevantnim domaćim zakonima i drugim propisima, 

ukoliko teže ka legitimnom cilju i ukoliko postoji razuman odnos srazmjernosti između sredstava 

koja su upotrijebljena i cilja čijem se ostvarivanju teži (v. Guérin protiv Francuske, 29. jul 1998. godine, 

st. 37, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-V). 

33. Što se tiče ovog konkretnog slučaja, Sud navodi da Zakon o parničnom postupku propisuje 

da tužilac mora da navede vrijednost spora. Kada se ta vrijednost odredi nerealno, bilo da je

PREDMET: GARZIČIĆ protiv CRNE GORE 

premala ili prevelika, prvostepeni sud ima obavezu da provjeri tačnost tog određenja (v. stav 17 

ove Presude). Međutim, Sud smatra da, iako domaći sudovi nemaju obavezu u tom smislu, nema 

odredbe u Zakonu o parničnom postupku koja bi zabranila sudovima da utvrde vrijednost kada 

tužilac to ne uradi u tužbi. U konkretnom predmetu domaći sudovi utvrdili su vrijednost spora 

i u prvom i u drugom slučaju, uzimajući u obzir nalaze vještaka kao i vrijednost koju su navele 

same stranke u sporu. Iako su te vrijednosti bile različite, Sud ne smatra da je potrebno da odredi 

koja je od te dvije vrijednosti bila tačnija, pošto je u oba slučaja bilo moguće podnijeti zahtjev 

za reviziju u skladu sa članom 382, st. 2 Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine (v. stav 

19 ove presude). U svakom slučaju, podnositeljka predstavke ne bi trebalo da trpi nikakvu štetu 

zbog propusta suda da naloži podnosiocu predstavke da plati razliku između iznosa sudskih 

taksi koje je platio i iznosa taksi koji odgovara utvrđenoj vrijednosti spora. Zbog toga Sud smatra 

da je došlo do povrede prava podnositeljke predstavke na pristup Vrhovnom sudu. 

34. Shodno tome došlo je do povrede člana 6, st. 1 Konvencije. 

II. OSTALA NAVODNA KRŠENJA KONVENCIJE 

35. Podnositeljka predstavke takođe se žalila na sljedeće: (a) ocjenu dokaza od strane domaćih 

sudova, (b) ishod postupka pred Osnovnim sudom i Višim sudom po članu 1 Protokola br. 1, i (c) 

da je u odnosu na nju izvršena diskriminacija od strane domaćih sudova zbog njenog invaliditeta i 

propusta domaćih sudova da u postupak uključe Centar za socijalni rad. 

36. Sud ističe da nije u okviru njegovih nadležnosti da zamijeni svojom procjenom činjenica 

procjenu domaćih sudova, jer je, po opštem pravilu, na tim sudovima da cijene dokaze koji se pred 

njima izvedu. Zadatak Suda jeste da provjeri da li je sporni postupak, gledajući u cjelini, bio pravičan 

kako propisuje član 6, st. 1 (v. između ostalog Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 16. decembar 

1992. godine, st. 34, serija A br. 247 B; Vidal protiv Belgije, 22. april 1992. godine, st. 33, serija A br. 

235 B). U ovom konkretnom slučaju, ne postoji ništa što bi ukazalo na to da je pristup sudova bio 

na bilo koji način proizvoljan ili nepravičan. Zbog toga se u ovom dijelu predstavka mora proglasiti 

neprihvatljivim kao očigledno neosnovana u skladu sa članom 35, st. 3 i 4 Konvencije. 

37. Sud primjećuje da se član 1 protokola br. 1 ne odnosi na regulisanje građanskih 

prava između strana u privatnom pravu. U ovom konkretnom slučaju, stoga, odluke sudova 

protiv podnositeljke predstavke, prema pravilima privatnog prava, ne mogu da se smatraju 

neopravdanim zadiranjem države u imovinska prava strane koja je izgubila spor. I zaista, upravo 

je funkcija sudova da odlučuju u sporovima čije regulisanje spada u nadležnost domaćeg prava 

i van djelokruga Konvencije (v. mutatis mutandis, Kuchar i Stis protiv Republike Češke (dec.), br. 

37527/97, 21. oktobar 1998. godine; v. takođe i S.Ö., A.K., Ar.K. i Y.S.P.E.H.V. protiv Turske (dec.) 

31138/96, 14. septembar 1999. godine; H. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 10000/82, Odluka 

Komisije od 4. jula 1983. godine, DR 33 p. 247 at p. 257; i Bramelind i Malmström protiv Švedske, 

br. 8588/79, odluka Komisije od 12. oktobra 1982. godine, DR 29, p. 64 at p. 82). Stoga predstavka 

u ovom dijelu nije saglasna ratione materiae sa odredbama Konvencije u okviru značenja člana 

35, st. 3 i mora biti odbačena u skladu sa članom 35, st. 4 Konvencije. 

38. I na kraju, Sud napominje da nema dokaza u spisu predmeta da je bilo bilo kakve diskriminacije 

protiv podnositeljke predstavke po bilo kom osnovu. Što se tiče uključivanja Centra za socijalni rad, 

relevantni članovi Porodičnog zakona iz 1989. godine, koji je bio na snazi u vrijeme kada je vođen 

postupak, predviđaju da se zakonski staratelj određuje samo za lica koja nisu u stanju da se staraju 

za svoja prava i interese (v. stav 21 u tekstu ove Presude). Međutim, to nije slučaj sa podnositeljkom 

predstavke, čiji invaliditet je fizički, a ne mentalni, i koju je uz to zastupao advokat tokom cijelog 

postupka. Stoga ovaj dio predstavke takođe mora da se odbaci kao očigledno neosnovan u skladu 

sa članom 35, st. 3 i 4 Konvencije. 

161



39. Član 41 Konvencije propisuje: 

“Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo visoke strane 



A. Naknada štete 

40. Podnositeljka predstavke tražila je 150.000 eura na ime naknade materijalne štete. 

41. Vlada je ovakav zahtjev osporila. 

42. Sud je mišljenja da nije dovoljno potkrijepljena tvrdnja da je podnositeljka predstavke 

pretrpjela materijalnu štetu usljed povrede njenog prava na pristup Vrhovnom sudu. Čak i ako nije 

predmet konkretnog tužbenog zahtjeva, Sud prihvata da je podnositeljka predstavke pretrpjela 

nematerijalnu štetu koja ne može da se nadoknadi u dovoljnoj mjeri samo utvrđivanjem da je došlo 

do povrede prava. Radeći svoju procjenu na ravnopravnim osnovama i uzimajući u obzir naročite 

okolnosti ovog predmeta, Sud dosuđuje podnosiocu predstavke 1.500 eura po ovom osnovu (v. 

mutatis mutandis, Staroszczyk protiv Poljske, br. 59519/00, st. 141-143, 22. mart 2007. godine). 


43. Podnositeljka predstavke tražila je 10.000 eura za “troškove postupka”. 

44. Vlada je osporila taj zahtjev. 

45. Prema praksi Suda, podnositeljka predstavke ima pravo na naknadu troškova i izdataka samo u onoj 

mjeri u kojoj se pokaže da ih je podnositeljka stvarno imao i da su bili neophodni, a i razumni po pitanju iznosa 

(v. na primjer, Iatridis protiv Grčke (pravično zadovoljenje) [GC], br. 31107/96, stav 54, ECHR 2000-XI). 

46. U ovom konkretnom slučaju, s obzirom na činjenicu da podnositeljka predstavke nije 

podnijela dokaze da su navedeni troškovi stvarno pretrpljeni (npr. detaljni računi i fakture), Sud, 

shodno tome, odbacuje navedeni zahtjev. 


1. Proglašava predstavku u dijelu koji se odnosi na pristup podnositeljke predstavke Vrhovnom 

sudu prihvatljivim, a ostatak predstavke neprihvatljivim; 

2. Smatra da je došlo do povrede prava podnositeljke predstavke na pristup Vrhovnom sudu po 

članu 6, st. 1 Konvencije; 

3. Smatra 

(a) da tužena država treba da plati podnositeljki predstavke, u roku od tri mjeseca od datuma na 

koji ova presuda postane pravosnažna u skladu sa članom 44, st. 2 Konvencije, iznos od 1.500 eura 

(hiljadu i pet stotina eura) na ime nematerijalne štete, i sve poreze koji se na to obračunavaju; 

(b) da se od isteka navedena tri mjeseca pa do plaćanja navedenog iznosa obračunava i plaća 

obična kamata po stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke tokom 

zateznog perioda uz dodatak od tri procentna poena; 

4. Odbacuje ostatak zahtjeva podnositeljke predstavke za pravičnim zadovoljenjem. 

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi 21. septembra 2010. godine, shodno 

pravilu 77, stav 2 i 3 Poslovnika Suda. 


sekretar 


predsjednik 

162


PETO ODJELJENJE 

PREDMET PARIZOV protiv 

BIVŠE JUGOSLOVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

7. februar 2008. 

PRAVOSNAŽNA 

07/05/2008. 

Ove presuda će postati pravosnažna u okolnostima predviđenim članom 44 stav 2 Konvencije. 

Moguće su redaktorske izmjene.


U predmetu Parizov protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije 

Evropski sud za ljudska prava (Peto odjeljenje), zasijedajući u vijeću u sastavu: 

Peer Lorenzen, Predsjednik 

Karel Jungwiert, 

Volodymzr Butkevych, 

Margarita Tsatsa-Nikolovska, 

Javier Borrego Borrego, 

Renate Jaeger, 

Mark Villiger, sudije 

i Claudia Westerdiek, Sekretar odjeljenja 

poslije vijećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 15. januara 2008. godine, izriče sljedeću presudu, 

koja je usvojena istog dana: 

164 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 14258/03) koju je Sudu podnio protiv Bivše 

Jugoslovenske Republike Makedonije na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i 

sloboda (u daljem tekstu „Konvencija“) državljanin Makedonije, g. Sterija Parizov (u daljem tekstu 

„Podnosilac predstavke“), dana 11. aprila 2003. godine. 

2. Podnosioca predstavke zastupao je g. N. Zendelov, advokat iz Štipa. Vladu Makedonije (u 

daljem tekstu „Vlada“) zastupao je njen zastupnik, gđa. R. Lazareska Gerovska. 

3. Dana 7. maja 2007. godine, Sud je odlučio da Vladu obavijesti o predstavci. Primjenjujući član 29, 

stav 3 Konvencije, odlučeno je da se prihvatljivost i osnovanost predstavke razmatraju istovremeno. 

ČINJENICE 

OKOLNOSTI PREDMETA 

A. Okolnosti predmeta 

4. Podnosilac predstavke rođen je 1936. godine i živi u Štipu. 

5. Dana 17. novembra 1986. godine podnosilac predstavke i još tri osobe pokrenule su parnični 

postupak pred tadašnjim Opštinskim sudom u Štipu (u originalu Štip Municipal Court) za poništenje 

ugovora o doživotnom izdržavanju (u originalu care agreement) (dalje u tekstu „ugovor“) koji su 

dana 7. decembra 1979. godine zaključili pokojni otac podnosioca predstavke i njegova pomajka 

(„tužena“). Tvrdili su da je pokojni otac podnosioca predstavke bio u dobrom fizičkom stanju i da 

je imao dovoljno finansijskih sredstava da se sam izdržava i da, shodno tome, nije bilo potrebe za 

ugovorom po kojem tužena dobija četiri stotine zlatnih lira, staru ikonu neprocjenjive vrijednosti i 

zemlju. 

6. Dana 25. juna 1987. godine Opštinski sud u Štipu prihvatio je tužbu podnosioca predstavke 

i poništio ugovor. Sud je odredio, inter alia, da je ikona dio nasljeđa pokojnog oca podnosioca 

predstavke, ali je odbacio tužbu u dijelu koji se tiče zlatnih lira. Rješenje je podnosiocu predstavke 

dostavljeno dana 3. marta 1988. godine. 

7. Dana 14. marta 1988. godine obje stranke su uložile žalbu. 

8. Dana 29. septembra 1989. godine Okružni sud (u originalu District Court) u Štipu odbacio je 

žalbe i potvrdio rješenje nižeg suda. 

9. Dana 25. septembra 1990. godine Vrhovni sud prihvatio je reviziju (u originalu appeal on 

points of law) Podnosioca predstavke od 19. decembra 1989. Sud je vratio predmet na ponovno

PREDMET: PARIZOV protiv BIVŠE JUGOSLOVENSKE REPUBLIKE MAKEDONIJE 

razmatranje pošto prvostepeni sud nije pružio dovoljno obrazloženja za svoje rješenje. 

10. Postupak je nastavljen 19. juna 1991. godine. Od četiri rasprave zakazane pred prvostepenim 

sudom, nijedna nije odložena na zahtjev Podnosioca predstavke. 

11. Dana 14. oktobra 1992. godine Opštinski sud u Štipu donio je isto rješenje kao na dana 25. 

juna 1987. godine u kojoj se konstatuje da je otac podnosioca predstavke bio jedan od najbogatijih 

ljudi u selu; da je bio dobrog fizičkog stanja i da je, sklapanjem ugovora, tužena stekla značajnu 

imovinsku korist (u originalu acquired considerable interest) što nije bilo u skladu sa tadašnjim 

državnim uređenjem (u originalu state order). Sud je odbacio tužbu podnosioca predstavke u dijelu 

koji se tiče zlatnih lira zato što nije bilo dokaza da je otac podnosioca predstavke bio u posjedu 

takvih lira. 

12. Dana 25. decembra 1992. godine podnosilac predstavke uložio je žalbu. Dana 6. februara 

1993. godine podnio je predstavke kao odgovor na žalbu tužene, kao i dodatak svojoj žalbi. 

13. Dana 8. oktobra 1993. godine Okružni sud u Štipu ukinuo je rješenje prvostepenog suda 

pošto nije bilo u skladu sa uputstvima Vrhovnom suda. 

14. Postupak je nastavljen 25. januara 1994. godine. Pred prvostepenim sudom održano je osam 

rasprava, od kojih nijedna nije odložena na zahtjev Podnosioca predstavke. 

15. Dana 8. decembra 1994. godine Opštinski sud u Štipu djelimično je prihvatio tužbu podnosioca 

predstavke. Sud je odredio da se samo ikona uključi u nasljeđe pokojnog oca podnosioca predstavke 

i odbacio je tužbu za poništenje ugovora. Ponovljeni su raniji nalazi u vezi sa zlatnim lirama. Rješenje 

je dostavljeno podnosiocu predstavke 13. oktobra 1995. godine. 

16. Dana 16. oktobra 1995. godine podnosilac predstavke uložio e žalbu. 

17. Dana 20. marta 1996. godine Okružni sud u Štipu poništio je rješenje i sam izrekao presudu. 

Ugovor je proglasio ništavnim, ali je našao da je ugovor sklopljen kao ugovor o poklonu (u originalu 

gift contract). Potvrdio je ostatak rješenja prvostepenog suda. 

18. Dana 2. jula 1996. godine tužena je podnijela je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu. 

19. Dana 9. decembra 1998. godine Vrhovni sud prihvatio je zahtjev podnosioca predstavke i 

ukinuo rješenje Okružnog suda. Sudu je dato i uputstvo da ustanovi da li je ugovor zaključen u 

zakonski predviđenom obliku. 

20. Dana 14. aprila 2000. godine Apelacioni sud u Štipu vratio je predmet na ponovno ispitivanje 

pred prvostepenim sudom. Rješenje je dostavljeno podnosiocu predstavke 8. aprila 2002. godine. 

21. Između 11. februara 2003. i 20. aprila 2004. godine prvostepeni sud je zakazao pet rasprava, 

od kojih je jedna odložena zbog podnosioca predstavke. Tokom navedenog perioda, podnosilac 

predstavke sudu je podnio četiri predstavke. 

22. Dana 20. aprila 2004. godine Prvostepeni sud u Štipu djelimično je usvojio tužbu podnosioca 

predstavke – proglasio je ugovor nevaljanim i ocijenio da je sklopljen kao ugovor o poklonu. 

23. Dana 24. februara 2005. godine Apelacioni sud u Štipu prihvatio je žalbu tužene od 10. maja 

2004. godine i vratio predmet na ponovno razmatranje. 

24. Dana 24. juna 2005. godine Prvostepeni sud u Štipu proglasio je tužbu podnosioca predstavke 

povučenom pošto se nije pojavio pred sudom uprkos tome što mu je propisno uručen poziv. Sud je 

takvu odluku donio zato što se u predmetu radilo o sporu manje vrijedosti. 

25. Dana 24. januara 2006. godine Apelacioni sud u Štipu ukinuo je to rješenje tvrdeći da se 

predmet ne može smatrati sporom mnanje vrijednosti. 

26. Dana 15. una 2006. godine Prvostepeni sud u Štipu odbacio je tužbu podnosioca predstavke 

za poništenje ugovora uz obrazloženje da ugovor ispunjava sve zakonom predviđene uslove. 

To rješenje doneseno je nakon što je rasprava zakazana za 23. maj 2006. godine odložena zbog 

odsutnosti podnosioca predstavke. 

27. Dana 21. avgusta 2006. godine podnosilac predstavke uložio je žalbu. 

28. Dana 15. marta 2007. godine Apelacioni sud U Skopju odbacio je žalbu i potvrdio rješenje 

prvostepenog suda. 

165


29. Dana 23. aprila 2007. godine podnosilac predstavke podnio je zahtjev za reviziju Vrhovnom 

sudu. Postupak pred tim sudom još je u toku. 

166 

B. Relevantno domaće pravo 

30. Član 35, stav 1, tačka 6 Zakona o sudovima (u originalu Courts Act) od 2006. godine (u daljem 

tekstu „Zakon iz 2006.“ Predviđa da „Vrhovni sud ima nadležnost da rješava predstavke u vezi sa 

kršenjem prava na raspravu u razumnom roku, u zakonom propisanom postupku.“ 

31. Član 36 Zakona iz 2006. predviđa da „dotična stranka ima pravo da podnese neposredno višem 

sudu (u originalu immediate higher court) predstavku za zaštitu prava na raspravu u razumnom roku 

ukoliko to lice smatra da je ono prekršeno od strane suda odgovarajuće nadležnosti. Neposredno 

viši sud razmatra predstavku u roku od šest mjeseci od njenog podnošenja i donosi odluku da 

li je niži sud prekršio pravo na raspravu u razumnom roku. Viši sud dužan je da dosudi pravično 

zadovoljenje podnosiocu tužbe ukoliko utvrdi da je došlo do kršenja prava na raspravu u razumnom 

roku. Pravično zadovoljenje isplaćuje se iz državnog budžeta.“ 

32. Član 128 Zakona iz 2006. predviđa početak primjene na dan 1. januara 2007. godine. 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6, STAV 1 KONVENCIJE 

33. Podnosilac predstavke žalio se da je dužina postupka bila nespojiva sa zahtjevom o 

„razumnom vremenskom roku“ koji predviđa član 6, stav 1 Konvencije, koji glasi kao što slijedi: 

„Tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ..., svako ima pravo na ... 

raspravu u razumnom roku pred .. sudom.“ 


1. Neiscrpljenje domaćih pravnih lijekova 

(a) Podnesci stranaka 

34. Vlada je ostala pri stavu da je podnosilac predstavke propustio da iscrpi domaće pravne 

lijekove s ozbirom na to da nije podnio predstavku u vezi sa kršenjem rpava na raspravu u razumnom 

roku u skladu sa Zakonom iz 2006. godine. Ona je navela da je nakon presuda u predmetu Atanasovic 

i Kostovska (vidjeti predmet Atanasovic i Drugi protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, br. 

13886/02, § 47, od 22. decembra 2005. godine i predmet Kostovska protiv Bivše Jugoslovenske Republike 

Makedonije, br. 44353/02, § 53, od 15. juna 2006. godine), tužena Država uvela posebno osmišljeni 

pravni lijek kako bi riješila problem prekomjerne dužina postupaka. Ona je smatrala da iako je taj 

pravni lijek po svojoj prirodi bio kompenzatorni, formulacija iz Zakona iz 2006. godine upućuje na 

zaključak da taj pravni lijek treba koristiti u dva slučaja: 1) za sve predstavke podnesene Sudu poslije 

uvođenja Zakona iz 2006. godine i 2) kada su sproni postupci i dalje u toku pred domaćim sudovima 

poslije 1. januara 2007. godine i kada je predstavka podnesena Sudu prije tog datuma. Pozivajući se 

na sudsku praksu Suda, Vlada je ostala pri stavu da je od Podnosioca predstavke traženo da iscrpi taj 

pravni lijek iako on nije postojao u vrijeme kada je od podnio svoju predstavku Sudu. 

35. Vlada je dalje iznijela da je taj pravni lijek korišten u dvadeset predmeta do 3. jula 2007. 

godine i da još nije donesena nijedna sudska odluka. Međutim, nedostatak domaće prakse nije 

trebalo posmatrati kao nešto što negativno utiče na djelotvornost pravnog lijeka u praksi. Konačno, 

Vlada se obavezala da će obavijestiti Sud o eventualnim sudskim odlukama.


36. Podnosilac predstavke osporavao je djelotvornost pravnog lijeka uvedenog Zakonom iz 

2006. godine. Sporio je da je taj pravni lijek mogao da ubrza postupak. Potvrdio je nepostojanje 

domaće prakse u tom pogledu i ustvrdio da nije bilo jasno koji bi sud imao nadležnost da rješava 

o njegovom predmetu. Na kraju se pozvao na izvještaj Vrhovnog suda u kojem taj sud navodno 

kritikovao nedovoljnu jasnoću Zakona iz 2006. godine i djelotvornost pravnog lijeka. Nije dostavio 

pomenuti izvještaj u prilog svojim navodima. 

(b) Ocjena Suda 

37. Sud ponovo ističe da je svrha pravila o iscrpljenju domaćih pravnih lijekova, sadržanog u 

članu 35, stav 1 Konvencije da omogući Državama ugovornicama da spriječe ili isprave povrede 

koje im se navodno stavljaju na teret prije nego ti navodi budu podneseni ovom Sudu (vidjeti 

predmet Selmouni protiv Francuske [VV], br. 25803/94, § 74, ESLJP 1999-IV). Ovo pravilo zasniva se na 

pretpostavci, koja se ogleda u članu 13 Konvencije – s kojim je u tijesnoj vezi – da postoji djelotvoran 

pravni lijek u odnosu na navodnu povredu u domaćem sistemu (vidjeti predmet Kudła protiv Poljske 

[VV], br. 30210/96, § 152, ESLJP 2000-XI). 

38. Jedini pravni lijekovi za koje se članom 35 Konvencije zahtijeva da budu iscrpljeni jesu oni koji 

se odnose na navodne povrede i koji su istovremeno dostupni i dovoljni. Postojanje takvih pravnih 

lijekova mora biti u dovoljnoj mjeri izvjesno ne samo u teoriji već i u praksi, dok će im u suprotnom 

nedostajati neophodna dostupnost i djelotvornost (vidjeti predmet Mifsud protiv Francuske (odl.) 

[VV], br. 57220/00, ESLJP 2002-VIII). 

39. Dalje, u kontekstu člana 13 Konvencije, u presudi Kudła, Sud je našao da pravni lijekovi koji su 

bili dostupni stranci na domaćem nivou za podizanje pritužbe na dužinu postupka jesu „djelotvorni“ 

ukoliko sprečavaju navodnu povredu ili njen nastavak, ili pružaju dovoljno pravne pomoći za svaku 

povredu do koje je već došlo. 

40. Tačno je da, u skladu sa „opšteprihvaćenim principima međunarodnog prava“, mogu nastati 

posebne okolnosti koje oslobađaju podnosioca predstavke obaveze da iscrpi domaće pravne 

lijekove koji mu stoje na raspolaganju. Međutim, Sud ističe da samo postojanje sumnji u pogledu 

uspješnosti određenog pravnog lijeka koji nije očigledno neefikasan ne predstavlja valjan razlog da 

se ne iscrpe domaći pravni lijekovi (vidjeti predmet Giacometti i Drugi protiv Italije (odl.), br. 34939/97, 

ESLJP 2001-XII). 

41. Ocjena o tome da li su domaći pravni lijekovi iscrpljeni obično se vrši upućivanjem da 

datum kada je predstavka podnesena Sudu. Međutim, na ovo pravilo primjenjuju se izuzeci, koji 

se mogu opravdati posebnim okolnostima svakog predmeta (vidjeti predmet Baumann protiv 

Francuske, br. 33592/96, §47, 22. maj 2001. i predmet Brusco protiv Italije (odl.), br. 69789/01, ESLJP 

2001-IX). Naročito, Sud je prethodno odstupio od ovog opšteg pravila u predmetima protiv Poljske, 

Hrvatske i Slovačke u vezi sa pravnim lijekovima za zaštitu od prekomjerne dužine postupka (vidjeti 

predmet Michalak protiv Poljske (odl.), br. 24549/03, § 36, 1. mart 2005. godine; predmet Nogolica 

protiv Hrvatske (odl.), br. 77784/01, ESLJP 2002-VIII, predmet Andrašik i ostali protiv Slovačke (odl.), br. 

57984/00, 60226/00, 60237/00, 60242/00, 60679/00, 60680/00 i 68563/01, ESLJP 2002-IX). 

42. U ovom konkretnom predmetu, u vrijeme kada je podnosilac predstavke podnio svoju 

pritužbu Sudu, nisu mu bili dostupni nikakvi pravni lijekovi u skladu sa zakonom bivše Jugoslovenske 

Republike Makedonije u odnosu na dužinu postupka koji je u toku (vidjeti presude u predmetu 

Atanasovic i Kostovska, citiranu gore u ovom tekstu). Pravni lijek protiv prekomjerne dužine postupka 

uveden je Zakonom iz 2006. godine koji je počeo da se primjenjuje 1. januara 2007. godine. 

Podnosilac predstavke nije iskoristio taj pravni lijek. 

43. Sud konstatuje, prvo, da član 36 Zakona iz 2006. godine predviđa kompenzatorni pravni lijek 

- zahtjev za pravično zadovoljenje – preko kojeg stranka ima pravo, ukoliko joj tako odgovara, na 

pravično zadovoljenje za pretrpljenu nematerijalnu i materijalnu štetu. Kompenzatorni pravni lijek 

167


nesumnjivo predstavlja odgovarajuće sredstvo pravne pomoći za kršenje koje se već desilo (vidjeti 

predmet Scordino protiv Italije (br. 1) [VV], br. 36813/97, § 187, ESLJP 2006; predmet Mifsud protiv 

Francuske (odl.), br. 57220/00, § 17, 11. septembar 2002; predmet Kudła, §§158 i 159, citirani gore u 

ovom tekstu). 

44. Sud dalje primjećuje da izraz „sud postupa po predstavci u roku od šest mjeseci“ podložan 

različitim tumačenjima (vidjeti, mutatis mutandis, predmet Horvat protiv Hrvatske, br. 51585/99, § 

43, ESLJP 2001-VIII). Ostaje otvoreno pitanje da li bi postupak nakon takve predstavke trebalo da se 

završi u tom roku. Uz to, Zakon iz 2006. godine utvrđuje dva suda koja mogu da odlučuju o takvom 

pravnom lijeku: neposredno viši sud i Vrhovni sud. Ne precizira se koji sud bi bio nadležan ukoliko se 

predmet procesuira pred Vrhovnim sudom, kao što je slučaj u ovom predmetu (vidjeti, a contrario, 

predmet Michalak, § 17, citiran gore). Iako Sud prihvata da zakoni ne mogu biti apsolutno precizni 

i da tumačenje i primjena takvih odredaba zavisi od prakse (vidjeti, mutatis mutandis, predmet 

Kokkinakis protiv Grčke, presuda od 25. maja 1993. godine, Serija A br. 260-A, str. 19, § 40), i dalje 

ostaje činjenica da nijedno sudsko rješenje nije donijeto iako je prošlo više od dvanaest mjeseci od 

uvođenja tog pravnog lijeka. Nepostojanje domaće sudske prakse čini se da potvrđuju postojanje 

ove nejasnoće. 

45. I na kraju, za razliku od italijanskih, poljskih i italijanskih zakona koji sadrže prelazne 

odredbe koji se tiču predmeta koji su u toku pred Sudom (vidjeti predmet Grzinčić protiv Slovenije, 

br. 26867/02, ESLJP 2007; predmet Michalak, § 20, citiran gore i predmet Brusco protiv Italije, (odl.), 

br. 69789/01, ESLJP 2001-IX), Zakon iz 2006. godine ne sadrži odredbu koja bi izričito stavila u 

nadležnosti nacionalnih sudova sve predstavke koje se još procesuiraju pred Sudom bez obzira na 

to da li su sve još u toku pred domaćim sudovima. 

46. Imajući na umu da je predmet bio u toku pred domaćim sudovima više od dvadeset godina prije 

uvođenja pravnog lijeka Zakonom iz 2006. godine i da još nije riješen ta da se iz Vladinih podnesaka 

ne može zaključiti o njegovoj djelotvornosti u posebnim okolnostima predmeta kao što je ovaj, Sud 

smatra da bi bilo nesrazmjerno zahtijevati od podnosioca predstavke da proba taj pravni lijek. 

47. U tom svijetlu, predstavka se ne može proglasiti neprihvatljivom po osnovu neiscrpljenja 

domaćih pravnih lijekova u smislu člana 35 Konvencije. Stoga, prigovor Vlade mora se odbaciti. Sud 

dalje konstatuje da predstavka nije neprihvatljiva po bilo kom drugom osnovu. Stoga se predstavka 

mora proglasiti prihvatljivom. 

168 

B. Osnovanost 

1. Podnesci stranaka 

48. Vlada je iznijela argument da period koji je protekao od stupanja na snagu Konvencije u 

odnosu na bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju ne treba uzimati u obzir. Vlada je smatrala da 

su složene okolnosti vezane za ovaj predmet, uključujući predmet spora i protok vremena između 

zaključivanja ugovora (1979) i podnošenja tužbenog zahtjeva domaćim sudovima (1986), što se 

negativno odrazilo na utvrđivanje činjenica. 

49. Što se tiče ponašanja podnosioca predstavke, Vlada je navela da je doprinio navedenoj 

složenosti time što je često dopunjavao argumentaciju i prirodu svog zahtjeva. Ta činjenica 

zahtijevala je da nacionalni sudovi utvrđuju značajne činjenice relevantne za ovaj predmet. 

Nejasnoća i nedosljednost u izlaganju predmeta od strane podnosioca predstavke odrazile su se na 

broj naredbi za vraćanje predmeta koji je izdat u spornom postupku. 

50. Konačno, Vlada je tvrdila da trajanje svakog segmenta postupka, pošto je predmet vraćen na 

ponovno razmatranje, nije bilo nerazumno dugo. Jedini izuzetak predstavljala je dostava rješenja 

Apelacionog suda od 14. aprila 2000. godine (vidjeti stav 20 gore), što nije značajno doprinijelo 

ukupnom trajanju postupka.


51. Podnosilac predstavke osporio je Vladin argument o složenosti predmeta. Nije se složio da je 

mijenjao svoj zahtjev i da je to uticalo na dužinu postupka s obzirom na to da, u skladu sa pozitivnim 

propisima, nacionalni sudovi nisu bili obavezani sadržajem njegovog zahtjeva. Pozivajući se na 

brojne naredbe za vraćanje predmeta koji su izdati tokom postupka, konstatovao je da je dužina 

postupka bila prekomjerna. Konačno, imajući na umu značaj koji ovo pitanje za njega ima, zaključio 

je da nacionalni sudovi nijesu rješavali njegov predmet s dužnom pažnjom. 


52. Sud podsjeća da je sporni postupak počeo 17. novembra 1986. godine kada je podnosilac 

predstavke predao tužbeni zahtjev tadašnjem Opštinskom sudu u Štipu. Međutim, kao što je Vlada 

navela, period koji spada u njegovu nadležnost nije počeo toga dana već 10. aprila 1997. godine, pošto 

je Konvencija stupila na snagu u odnosu na bivšu Jugoslovensku Republiku Makedoniju (vidjeti predmet 

Lickov protiv bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, br. 38202/02, § 2, od 28. septembra 2006. godine). 

53. Prilikom ocjenjivanja perioda koji je protekao nakon tog datuma, mora se uzeti u obzir 

stanje postupka na dan 10. aprila 1997. godine (vidjeti predmet Ziberi protiv bivše Jugoslovenske 

Republike Makedonije, br. 27866/02, § 41, 5. jul 2007. godine). U vezi s ovim, Sud napominje da je u 

tom trenutku postupak već trajao preko deset godina i deset mjeseci na tri sudska nivoa. Rješenje 

tadašnjeg Okružnog suda od 20. marta 1996. godine bilo je posljednje rješenje doneseno u toku 

ovog perioda. Tokom ovog perioda, predmet je ponovo razmatran tri puta. 

54. Sporni postupak nije još okončan s obzirom na to da Vrhovni sud nije donio rješenje o žalbi 

podnosioca predstavke kojom se osporava primjena prava od 23. aprila 2007. godine. Postupak 

traje već preko dvadeset i jednu godinu od kojih deset godina, devet mjeseci i pet dana spada u 

vremensku nadležnost Suda. 

55. Sud ponovo ističe da se razumnost trajanja postupka mora ocjenjivati u svijetlu okolnosti 

predmeta i u odnosu na sljedeće kriterijume: složenost predmeta, ponašanje podnosioca predstavke 

i nadležnih vlasti i značaj pitanja u sporu za Podnosioca predstavke (vidjeti predmet Frydlender protiv 

Francuske [VV], br. 30979/96, § 43, ESLJP 2000-VII). 

56. Sud smatra da predmet ovog sudskog predmeta ne može, sam po sebi, da objasni dužinu 

postupka. 

57. Sud takođe smatra da promjene zahtjeva podnosioca predstavke i dva odlaganja na zahtjev 

podnosioca predstavke (vidjeti stavove 21 i 26 gore u tekstu) nijesu mnogo doprinijeli dužini 

postupka. 

58. Sud smatra da je produženo trajanje postupka rezultat vraćanja predmeta na ponovno 

razmatranje (vidjeti predmet Ziberi protiv bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, br. 27866/02, § 46, 

od 5. jula 2007. godine). Tokom perioda koje spada u njegovu nadležnost ratione temporis, predmet 

je ponovo razmatran u pet navrata. Za domaće sudove se stoga ne može reći da su bili neaktivni. 

Međutim, iako Sud ne može da analizira kvalitet sudske prakse domaćih sudova, on smatra da, 

s obzirom na to da se naredba o vraćanju predmeta na ponovno razmatranje obično izdaje usljed 

grešaka nižih sudova, ponavljanje takvih naredbi u okviru jednog postupka govori o ozbiljnim 

propustima u sudskom sistemu (vidjeti predmet Pavlyulynets protiv Ukrajine, br. 70767/01, § 51, od 

6. septembra 2005; predmet Wierciszewska protiv Poljske, br. 41431/98, § 46, od 25. novembra 2003. 

godine). Sud dalje konstatuje da je, kao što je Vlada istakla, domaćim vlastima trebalo gotovo dvije 

godine da dostave rješenje Apelacionog suda podnosiocu predstavke (vidjeti stav 20 gore u tekstu). 

59. U ovom kontekstu, Sud podsjeća da je odgovornost Država ugovornica da organizuju svoje 

pravne sisteme tako da njihovi sudovi mogu da garantuju svakome pravo da dobije pravosnažno 

rješenje o sporovima u vezi sa građanskim pravima i obavezama u razumnom roku (vidjeti predmet 

Kostovska, § 41, citiran gore i predmet Muti protiv Italije, presudu od 23. marta 1994. godine, Serija A 

br. 281-C, § 15). 

169


60. Pošto je ispitao sve materijale koji su mu dostavljeni, Sud smatra da je u ovom predmetu 

dužina postupka bila prekomjerna i da nije ispunjen uslov iz člana 6, stav 1 Konvencije u pogledu 

„razumnog roka“. 

61. Stoga, došlo je do povrede te odredbe. 

170 

II. OSTALE NAVODNE POVREDE KONVENCIJE 

62. U podnescima podnijetim kao odgovor na Vladine navode, podnosilac predstavke predao 

je pritužbu na osnovu člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju da mu je zbog prekomjerne dužine 

spornog postupka uskraćeno pravo da preda zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio zato što nije 

mogao da koristi zemljište, iz ugovora, zbog zastare. 

63. Sud smatra da je sporni postupak, u vezi sa ocjenom valjanosti ugovora po osnovu kojeg je 

tužena dobila pravo vlasništva nad zemljištem, još uvijek u toku. U tom smislu, svaka je pritužba na 

osnovu člana 1 Protokola br. 1 koja se tiče ishoda postupka preuranjena. Uz to, podnosilac predstavke 

ne može se smatrati za lice koje posjeduje „imovinu“ u smislu člana na koji se poziva. 

64. Sud stoga smatra da stvar na koju se pritužba odnosi ne ukazuje na povredu prava i sloboda 

predviđenih Konvencijom ili Protokolima uz nju. Iz toga slijedi da se ova pritužba mora odbaciti u 

skladu sa članom 35, stavovi 3 i 4 Konvencije. 



„Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane 


pravično zadovoljenje oštećenoj straci. 

A. Šteta 

66. Podnosilac predstavke tražio je 144.900 eura (EUR) na ime materijalne štete. Ovaj zahtjev odnosio 

se na prihod koji bi podnosilac predstavke stekao da je koristio zemljište dok je postupak u pitanju bio 

u toku. Takođe je tražio kamatu na 1.000.000 makedonskih denara (MKD) (vrijednost zlatnih lira) zbog 

nemogućnosti da ih koristi od 1986. godine. Na kraju, tražio je iznos od EUR 60.000 na ime nematerijalne 

štete za strepnju i duševne bolove koje je pretrpio zbog produženog trajanja postupka. 

67. Vlada je osporila navedene zahtjeve kao nepotkrijepljene. Vlada je takođe smatrala da 

nema uzročne veze između materijalne štete za koju se traži naknada i navodnog kršenja zato što 

podnosilac predstavke nije bio naznačen kao vlasnik zemljišta i zato što sporni postupak još nije 

okončan. 

68. Sud, kao što je Vlada iznijela, ne uviđa uzročnu vezu između ustanovljene povrede i navodne 

materijalne štete. Sud stoga odbacuje ovaj zahtjev. S druge strane, Sud smatra da je podnosilac 

predstavke pretrpio nematerijalnu štetu u odnosu na utvrđenu povredu. Donoseći presudu na 

ravnopravnoj osnovi, Sud dosuđuje ukupni iznos od EUR 4.000 na to ime. 

B. Sudski troškovi i drugi izdaci 

69. Podnosilac predstavke takođe je tražio EUR 5.000 na ime sudskih troškova i drugih izdataka 

ne navodeći pri tom da li su nastali pred domaćim sudovima ili pred ovim Sudom. Nije priložio bilo 

kakva dokumenta u prilog tome.


70. Vlada je osporila ovaj zahtjev kao prekomjeran i nepotkrijepljen. 

71. U skladu sa sudskom praksom ovog Suda, naknada troškova i izdataka može se dosuditi 

samo u onoj mjeri u kojoj ih je podnosilac predstavke stvarno pretrpio i ukoliko su bili neophodni, 

a razumni po pitanju iznosa (vidjeti predmet Kostovska, citiran gore, § 62; predmet Arvelakis protiv 

Grčke, br. 41354/98, § 34, od 12. aprila 2001. godine; predmet Nikolova protiv Bugarske [VV], br. 

31195, § 79, ESLJP 1999-II). Sud ističe da je na osnovu Pravila 60 Poslovnika Suda „Podnosilac dužan 

da dostavi sve zahtjeve navedene po stavkama, kao i sva dokumenta kojima se zahtjevi potkrepljuju, 

u suprotnom Vijeće ima pravo da odbaci zahtjev u cjelosti ili djelimično“. 

72. Sud podsjeća da podnosilac predstavke nije podnio nikakva dokumenta tome u prilog niti 

detalje kojima bi potkrijepio svoje zahtjeve. Stoga Sud ne dodjeljuje bilo koji iznos na to ime. 


73. Sud smatra da je prikladno da se zatezna kamata bazira na najmanjim kreditnim stopama 

Evropske centralne banke, uvećanu za tri procentna poena. 

IZ NAVEDENIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 

1. Proglašava pritužbu zbog prekomjerne dužine postupka prihvatljivom a ostatak predstavke 

neprihvatljivom; 

2. Smatra da je došlo do povrede člana 6, stav 1 Konvencije; 

3. Smatra 

(a) da je tužena Država dužna da plati podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca od 

pravosnažnosti presude u skladu sa članom 44, stav 2 Konvencije, EUR 4.000 (četiri hiljade eura) 

na ime naknade nematerijalne štete, konvertovan u nacionalnu valutu tužene Države po stopi 

koja važi na dan isplate, uvećanu za eventualne pripadajuće takse; 

(b) da se od isteka gore pomenutih tri mjeseca do isplate mora plaćati prosta kamata na navedeni 

iznos po stopi koja odgovara najmanjoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke tokom perioda 

kašnjenja uvećana za tri procentna poena; 

4. Odbacuje ostatak zahtjeva podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 7. februara 2008. godine, na 

osnovu Pravila 77, stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Claudia Westerdiek 

Sekretar 

Peer Lorenzen 

Predsjednik 

171


172



PREDMET SALONTAJI-DROBNJAK protiv SRBIJE 

(Predstavka broj 36500/05) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

13. oktobar 2009. godine 

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima predviđenim članom 44, stav 2 Konvencije. 

Moguće su redaktorske promjene.


U predmetu Salontaji-Drobnjak protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje) zasjedajući u vijeću u 

čijem su sastavu bili: 

Françoise Tulkens, predsjednik, 





Nona Tsotsoria, 

Kristina Pardalos, sudije, 

i Françoise Elens-Passos, zamjenik sekretara Odjeljenja, 

poslije vijećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 22. septembra 2009. godine, izriče sljedeću 

presudu, koja je usvojena na taj dan: 

174 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (broj 36500/05), koju je Sudu podnio protiv Državne 

zajednice Srbija i Crna Gora prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 

(u daljem tekstu: “Konvencija”) u to vrijeme državljanin Državne zajednice Srbija i Crna Gora, g. 

Slavko Salontaji-Drobnjak (u dalje tekstu: “Podnosilac predstavke”), dana 11. oktobra 2005. godine. 

2. Od 3. juna 2006. godine, poslije Deklaracije o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je isključiva strana 

ugovornica u postupcima pred Sudom. 

3. Podnosioca predstavke zastupao je g. Y. Grozev, advokat iz Sofije i gđa LJ. Palibrk iz Helšinskog 

odbora za zaštitu ljudskih prava u Srbiji, nevladine organizacije iz Beograda. Vladu Državne zajednice 

Srbija i Crna Gora, a kasnije Vladu Srbije (u daljem tekstu: “Vlada”) zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić. 

4. Podnosilac predstavke je tvrdio da postoje brojne povrede njegovih prava zajamčenih 

prema članu 6, st. 1, 8 i 13 Konvencije, koje su sve nastale u kontekstu djelimičnog lišenja poslovne 

sposobnosti i njegovih kasnijih pokušaja da mu se radna sposobnost vrati upotpunosti. 

5. Dana 22. maja 2008. godine predsjednik Drugog odjeljenja je odlučio da Vladu obavijesti o 

predstavci. Primjenjujući član 29, stav 3 Konvencije, riješio je, takođe, da osnovanost predstavke 

razmatra istovremeno kada i dopuštenost. 

ČINJENICE 


6. Podnosilac predstavke je rođen 1949. godine i živi u Vrbasu, Srbija. 

7. Činjenice predmeta, kako su ih stranke dostavile, mogu se sumirati kako slijedi. 

A. Uvod 

8. Od 1973. godine podnosilac predstavke je pokrenuo, uglavnom pred Opštinskim sudom u 

Vrbasu, nekih dvije stotine parnica protiv njegovog poslodavca i rukovodstva, kao i raznih privatnih 

lica i službenika Vlade, iznoseći nepravilnosti, uznemiravanje i/ili bezakonje. On je, takođe, podnio 

brojne krivične pritužbe po istom osnovu. 

9. Protiv poslodavca podnosioca predstavke 2003. godine je pokrenut stečajni postupak, a 

podnosilac predstavke je otpušten. 

10. Navedene parnice su se, međutim, nastavile, a neke su kasnije okončane u korist podnosioca 

predstavke.

PREDMET: SALONTAJI-DROBNJAK protiv SRBIJE 

B. Prvi krug krivičnih postupaka i druge činjenice u vezi sa tim 

11. Podnosilac predstavke je u junu 1996. godine prijetio generalnom direktoru svog poslodavca 

lovačkim nožem i lažnom ručnom granatom. Na kraju se, ipak, dobrovoljno predao u oba slučaja, a 

direktor je dobio posjekotinu na desnoj ruci. 

12. Podnosilac predstavke je kasnije optužen za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. 

13. U toku ovog postupka podnosioca predstavke su pregledala dva tima medicinskih vještaka. 

14. Prvi tim vještaka (Medicinski centar Novi Sad – Institut za psihijatriju) je naveo da je on 

duševno bolestan, da pati od paranoidne psihoze, i da se zbog toga ne može smatrati krivično 

odgovornim. Dalje, pošto je postojala stvarna opasnost da podnosilac predstavke može ponovo da 

nanese povredu, taj tim je preporučio obavezno psihijatrijsko liječenje u ustanovi. 

15. Drugi tim vještaka (KPD bolnica u Beogradu) je 6. novembra 1996. godine utvrdio da 

podnosilac predstavke ima granični poremećaj ličnosti, ali nije smatrao da je on ozbiljno agresivan i 

preporučio je obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. 

16. Opštinski sud u Vrbasu je 22. novembra 1996. godine utvrdio da podnosilac predstavke nije 

krivično odgovoran s obzirom da ne može da upravlja svojim postupcima niti da pravilno shvati 

njihovo značenje (vidjeti stav 84 u daljem tekstu). On je, međutim, naložio obavezno psihijatrijsko 

liječenje podnosioca predstavke van ustanove. 

17. Od 22. novembra 1996. godine do 15. novembra 1998. godine podnosilac predstavke je 

redovno dolazio na liječenje. Ove obaveze je oslobođen 16. novembra 1998. godine. 

18. Policija u Vrbasu je 5. septembra 2003. godine pozvala podnosioca predstavke da dâ izjavu u 

vezi sa njegovim stalnim prijetnjama koje je navodno upućivao istom generalnom direktoru. 

V. Postupak za utvrđivanje poslovne sposobnosti podnosioca predstavke i činjenice 

u vezi sa tim 

19. Pošto je u vezi sa ovim postupkom primio predloge Okružnog suda u Novom Sadu i 

Vrhovnog suda u Beogradu od 26. oktobra 2001.godine, odnosno 31. oktobra 2001. godine, koji su 

već razmatrali pritužbe podnosioca predstavke u jednom broju posebnih parničnih postupaka koji 

su bili u toku (vidjeti stav 106 u daljem tekstu, čl. 82 i 79, tim redosljedom), Opštinski sud u Vrbasu 

je u martu 2002. godine preporučio lokalnom Centru za socijalni rad, “CSR”) da zvanično zatraži 

pokretanje postupka za utvrđivanje poslovne sposobnosti podnosioca predstavke. 

20. “CSR” je 18. marta 2002. godine prihvatio ovaj predlog. 

21. Opštinski sud je 21. marta 2002. godine ustanovio da je navedeni postupak time pokrenut 

po službenoj dužnosti i naložio da podnosilac predstavke bude podvrgnut psihijatrijskom pregledu 

od strane Sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Za to je dao sljedeće 

objašnjenje: 

„S obzirom na činjenicu da je [podnosilac predstavke] uključen u mnoge pravne predmete i da se 

broj ovih predmeta ... veoma uvećava, u interesu je suda da se razmotri njegova sposobnost da 

odlučuje ... [kao što je već] ... istakao Okružni sud u Novom Sadu i Vrhovni sud Srbije ... “ 

22. Ova odluka je istog dana uručena podnosiocu predstavke. 

23. Forenzičko-medicinski odbor je poslije toga zakazao preglede za 8. april 2002. godine i 15. 

april 2002. godine, ali je podnosilac predstavke odbio da bude pregledan dok se ne ispune određeni 

uslovi. Podnosilac predstavke je posebno zatražio: 

(i) da bude unaprijed obaviješten o identitetu vještaka koji će ga pregledati; 

(ii) da na kraju dobije priliku da prihvati ili odbije izabrane vještake; 

(iii) da se njegov pregled obavi u sudnici u prisustvu sudije kao i javnosti; i 

(iv) da se cio pregled snima audio-vizuelno. 

24. Forenzičko-medicinski odbor je 26. aprila 2002. godine I ponovo 14. marta 2003. godine 

175


obavijestio Opštinski sud da su ti uslovi neprihvatljivi. 

25. Dva druga vještaka, koje je Opštinski sud kasnije imenovao, bili su istog mišljenja i odbili su 

angažovanje, dok još dva vještaka nisu bili dostupni ili nisu bili voljni da podnosioca predstavke 

lično pregledaju. 

26. U međuvremenu, 20. marta 2003. godine, “CSR” je imenovao LJ.Z. da postupa kao privremeni 

staralac podnosioca predstavke i da ga zastupa u postupcima. 

27. Podnosilac predstavke je 29. maja 2003. godine obaviješten da je predsjednik Opštinskog 

suda prihvatio da mu se dozvoli da se napravi audio zapis njegovog psihijatrijskog pregleda. 

28. “CSR” je 8. novembra 2003. godine imenovao Z.P. da postupa kao novi privremeni staralac 

podnosioca predstavke. 

29. Podnosilac predstavke je 17. februara od jednog od vještaka zatražio zajam, s obzirom na 

njegovu „tešku finansijsku situaciju“. 

30. Podnosilac predstavke je 19. februara 2004. godine obavijestio Opštinski sud o teškim 

finansijskim problemima njegove porodice, citirajući da je glavni razlog za to njegova nemogućnost 

da dobije naknadu u raznim parničnim postupcima. 

31. Poslije nekoliko ročišta, održanih do kraja juna 2004. godine, kojima su prisustvovali vještaci 

i/ili podnosilac predstavke, Opštinski sud je 28. juna 2004. godine naložio da ovaj drugi bude 

obavezno pregledan i smješten u psihijatrijsku ustanovu najviše tri mjeseca. Ovdje se sud oslonio 

na mišljenja vještaka koji su do tada saslušani i na nespremnost samog podnosioca predstavke da 

bude podvrgnut psihijatrijskom pregledu. 

32. I podnosilac predstavke i Z.P. su podnijeli žalbu protiv ove odluke. 

33. Okružni sud je 12. jula 2004. godine potvrdio odluku donijetu u prvom stepenu. 

34. Okružni javni tužilac iz Novog Sada je 5. avgusta 2004. godine urgirao kod Opštinskog suda da 

ubrza postupak, tvrdeći da je podnosilac predstavke nedavno prijetio njegovom osoblju telefonom. 

35. Opštinski sud je naknadno, u dva posebna navrata, pozvao podnosioca predstavke da se 

doborovoljno odazove psihijatrijskom pregledu. 

36. Z.P. se 13. septembra 2004. godine, odnosno 17. septembra 2004. godine i 8. oktobra 2004. 

godine žalio predsjedniku Opštinskog suda, predsjedniku Vrhovnog suda, odnosno “CSR”, navodeći 

da je postupak pokrenut suprotno zakonu, da je pretjerano dug i da negativno utiče na podnosioca 

predstavke i njegovu porodicu. 

37. Z. P. je 20. oktobra 2004. godine obavijestio “CSR” i Opštinski sud da je odlučio da više ne 

bude privremeni staralac podnosioca predstavke. 

38. “CSR” je 25. novembra 2004. godine obavijestio Opštinski sud da podnosilac predstavke 

može da u postupku sam sebe zastupa. 

39. Neodređenog datuma Opštinski sud je naložio policiji da podnosioca predstavke liši slobode 

i smjesti ga u psihijatrijsku ustanovu radi posmatranja. 

40. Podnosilac predstavke se 7. decembra 2004. godine saglasio da bude pregledan u 

prostorijama Instituta za psihijatriju kliničkog centra u Novom Sadu. Na njegov zahtjev, sudija 

nadležan za njegov predmet je prisustvovao pregledu. 

41. Institut za psihijatriju kliničkog centra u Novom Sadu je 24. decembra 2004. godine zaključio 

da podnosilac predstavke pati od paranoje parničenja (paranoia querulans) i preporučio ograničenje 

njegove poslovne sposobnosti. Vještaci su podsjetili, između ostalog, na brojne pokrenute parnice 

i podneske podnosioca predstavke, krivični postupak koji je protiv njega pokrenut 1996. godine, 

navodne prijetnje iz avgusta 2004. godine i dug nastao zbog sudskih troškova. 

42. Predsjedavajući sudija, V.J., je 16. decembra 2004. godine zatražio da se izuzme iz ovog 

predmeta, primijetivši da je neprekidno bio izložen pritisku od strane podnosioca predstavke. Vršilac 

dužnosti predsjednika Opštinskog suda je, međutim, 27. decembra 2004. godine odbio ovaj zahtjev. 

43. U odgovoru na prethodni predlog Opštinskog suda, “CSR” je 12. februara 2005. godine 

imenovao M.G. da bude privremeni staralac podnosioca predstavke i da ga zastupa u postupcima. 

176


44. Podnosilac predstavke je 20. januara 2005. godine obavijestio Opštinski sud o svojoj 

porodičnoj situaciji. On je opisao svoj stalni sukob sa ženom zbog toga što navodno ne daje doprinos 

porodičnom budžetu, međusobne prijetnje i njeno mišljenje da svi problemi proističu iz njegovog 

„statusa“. 

45. Podnosilac predstavke je kasnije dao pisano ovlašćenje svom susjedu, S.N. da ga zastupa 

pred Opštinskim sudom. S.N. je propisno dostavio svoje ovlašćenje i shodno tome je pozvan da 

prisustvuje sljedećem ročištu. 

46. Ročište zakazano za 7. februar 2005. godine je odloženo, na zahtjev podnosioca predstavke, 

a sljedeće ročište je zakazano za 22. februar 2005. godine. 

47. Ročište je održano 22. februara 2005. godine a predsjedavao mu je drugi sudija. Podnosilac 

predstavke nije bio prisutan, jer je već bio smješten u pritvor do suđenja u okviru posebnog krivičnog 

predmeta protiv njega (vidjeti stav 53 u daljem tekstu). Predstavnik podnosioca predstavke, S.N., 

je došao na ročište, ali mu nije dopušteno da uđe u sudnicu. Podnosioca predstavke je umjesto 

toga zastupala M.G., pravnica zaposlena u “CSR” koja je imenovana da ga zastupa. Izgleda da se 

podnosilac predstavke nije nikada susreo sa M.G. i da ne zna za njeno imenovanje. 

48. Poslije ročišta, Opštinski sud je istog dana donio odluku da se podnosilac predstavke 

djelimično liši poslovne sposobnosti. On je dalje naveo da se ograničava njegova poslovna 

sposobnost za učestvovanje u pravnim radnjama, odlučivanje o sopstvenom liječenju I raspolaganje 

većim novčanim sredstvima. Opštinski sud se oslonio na izvještaj Instituta za psihijatriju iz Novog 

Sada i podsjetio na izvještaje vještaka pripremljene 1996. godine. On je na kraju naveo da nema 

potrebe da se podnosilac predstavke lično sasluša pošto to, na osnovu dostupnih psihijatrijskih 

dokaza, nije cjelishodno u smislu člana 36, stav 2 Zakona o vanparničnom postupku (ZVP, vidjeti stav 

101 u daljem tekstu). U spisu predmeta ne postoji dokaz koji ukazuje da je M.G. osporio ovu odluku 

ili izvještaj koji je dao Institut za psihijatriju iz Novog Sada. 

49. Podnosilac predstavke je 24. marta 2005. godine uložio žalbu, tvrdeći: (i) da je postupak 

pokrenut nezakonito; (ii) da je „“CSR” imenovao lice koje će ga zastupa bez njegovog znanja; (iii) da 

licu koje je on ovlastio nije dozvoljeno da ga zastupa; i (iv) da je lično isključen sa ročišta prilikom 

razmatranja njegove poslovne sposobnosti. 

50. Okružni sud u Novom Sadu je 12. marta 2005. godine potvrdio odluku donijetu u prvom 

stepenu. 

51. Podnosilac predstavke je 31. marta 2005. godine uložio reviziju Vrhovnom sudu, oslanjajući 

se na iste argumente. On se dalje žalio na metode i zaključke pregleda. 

52. Vrhovni sud je 28. februara 2006. godine donio odluku protiv podnosioca predstavke. G. 

Drugi krug krivičnog postupka 

53. Policija je 9. februara 2005. godine lišila slobode podnosioca predstavke i on je optužen za 

krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Ova optužba je zasnovana na pritužbama koje su podnijeliV.J., 

sudija koji je vodio parnični postupak podnosioca predstavke, predsjednik Opštinskog suda u Vrbasu 

i nekoliko drugih pojedinaca. 

54. Podnosioca predstavke je istog dana ispitao istražni sudijaOpštinskog suda u Vrbasu koji mu 

je odredio pritvor. 

55. Istražni sudija je 14. februara 2005. godine pokrenuo zvaničnu sudsku istragu protiv 

podnosioca predstavke, a 23. marta 2005. godine je naložio da podnosilac predstavke bude 

podvrgnut psihijatrijskom pregledu. 

56. Tim medicinskih stručnjaka iz KPD bolnice u Beogradu je podnio izvještaj. U izvještaju se, 

između ostalog, zaključuje sljedeće: „Evidentno je da je u trenutku kada je ... [podnosilac predstavke 

navodno izvršio predmetno krivično djelo] ... imao izobličene ideje ... [o] ... sudu... [kao i o] ... 

sudijama i drugim ... [ljudima] ... uključenim u postupak ... uzimajući u obzir ... ličnost ... [podnosioca 

predstavke] i njegov ... poremećaj ... nalazimo da je njegova poslovna sposobnost da shvati važnost 

svojih postupaka i da njima upravlja znatno smanjena ... [ali se ne isključuje] ...“ 

177


57. Podnosilac predstavke je 9. maja pušten iz pritvora. 

58. Istražni sudija je 25. maja 2005. godine ispitao jednog od članova navedenog tima 

medicinskih vještaka kako bi se razjasnili njihovi aktuelni zaključci u svjetlu neusklađenosti sa 

njihovim izvještajem iz 1996. godine. Taj vještak je objasnio, između ostalog, da podnosilac 

predstavke pati od graničnog poremećaja ličnosti, da taj poremećaj, kao takav, nije duševno 

oboljenje, već da ga, takođe, karakterišu povremene psihotične epizode kada se stanje 

podnosioca predstavke može smatrati privremenim duševnim oboljenjem. Odlučujući faktor je 

posebna situacija sa kojom se podnosilacpredstavke suočava i njegova reakcija na istu. U vezi 

sa relevantnim činjenicama, 1996. godine se sa pravom smatralo da podnosilac predstavke nije 

krivično odgovoran, pri čemu se njegova krivična odgovornost 2004. godine nije mogla potpuno 

isključiti. 

59. Okružni sud u Novom Sadu je 12. septembra 2005. godine odlučio da postupak treba nastaviti 

pred Opštinskim sudom u Bačkoj Palanci. On je zaključio da je to neophodno jer su sve navodne 

žrtve u predmetu zaposlene u Opštinskom sudu u Vrbasu. 

60. Opštinski sud u Bačkoj Palanci je 16. maja 2006. godine utvrdio da je podnosilac predstavke 

kriv i osudio ga na kaznu zatvora od šest mjeseci, uslovno na period od tri godine. Sud je primijetio 

da je podnosilac predstavke već bio lišen poslovne sposobnosti, ali se oslonio na mišljenje zatvorske 

bolnice iz Beograda u vezi sa njegovom krivičnom odgovornošću. 

61. Advokat podnosioca predstavke, a i sam podnosilac predstavke,lično, uložili su 30. maja 

2006. godine, odnosno 31. maja 2006. godine žalbu Okružnom sudu u Novom Sadu. Obje žalbe su, 

međutim, na kraju odbijene. D. Pokušaj povraćaja poslovne sposobnosti podnosioca predstavke i 

druge relevantne činjenice 

62. Podnosilac predstavke je 7. juna 2005. godine podnio predlog Opštinskom sudu u Vrbasu za 

povraćaj poslovne sposobnosti. Službenik je, međutim, odbio da primi ovaj predlog, pozivajući se 

na interni nalog potpredsjednika suda od 31. maja 2005. godine na osnovu kog se ne smije primiti 

nijedan podnesak podnosioca predstavke dok on ne dobije staraoca. 

63. “CSR” je 13. juna 2005. godine imenovao I.S., sina podnosioca predstavke, za njegovog 

staraoca. Centar je naveo da bi I.S. morao da pribavi njihovu saglasnost za preduzimanje „ograničenih 

radnji“ u ime podnosioca predstavke. 

64. I.S. je 23. juna 2005. godine podnio predlog Opštinskom sudu tražeći povraćaj poslovne 

sposobnosti podnosioca predstavke u potpunosti (2P 6/05). 

65. I.S. je 25. avgusta 2005. godine podnio još jedan podnesak Opštinskom sudu sa istim ciljem 

(2P 8/05). 

66. “CSR” je 12. septembra 2005. godine obavijestio Opštinski sud da ovaj predlog neće podržati. 

67. Sud je 23. septembra 2005. godine odbacio predlog od 23. juna 2005. godine, objasnivši da, 

pošto ne postoji saglasnost “CSR”, I.S. nema osnov da pokreće predmetni postupak. Opštinski sud 

je istog dana odbacio i predlog od 25. avgusta 2005. godine, navodeći da je predlog ove vrste već 

podnijet. 

68. I.S. se žalio na obje odluke, ali je Okružni sud u Novom Sadu 25. januara 2006. godine potvrdio 

odluku koja je donjieta u predmetu broj 2P6/05. On je istog dana, međutim, ukinuo odluku donijetu 

u predmetu broj 2P 8/05, navodeći da podnesak dostavljen 25. Avgusta 2005. godine nije posebno 

pitanje već samo dodatna molba uz prvi predlog. 

69. Podnosilac predstavke je 30. marta 2006. godine podnio predlog “CSR”, tražeći pokretanje 

sudskog postupka radi povraćaja njegove poslovne sposobnosti u potpunosti. 

70. “CSR” je 20. aprila 2006. godine odbacio ovaj zahtjev, navodeći da je poslovna sposobnost 

podnosioca predstavke ograničena zbog čega predloge ne može da podnosi lično. 

71. Podnosilac predstavke je 28. aprila 2006. godine protiv ove odluke uložio žalbu, preko “CSR”. 

Žalba je upućena Pokrajinskom sekretarijatu za zdravstvo i socijalnu politiku. 

72. “CSR” je 5. juna 2006. godine odbacio ovu žalbu, navodeći da podnosilac predstavke nije 

178


ovlašćen da je podnese. 

73. I.S. je 8. juna 2006. godine podnio novi predlog Opštinskom sudu (2P 4/06) za povraćaj 

poslovne sposobnosti podnosioca predstavke. Istog dana je podnio i identičan predlog “CSR”. 

74. “CSR” je 10. juna 2006. godine naveo, između ostalog, da je, kao dio ponovnog razmatranja 

statusa podnosioca predstavke, on ostao sklon vođenju parnica, a jedina razlika je u tome što sada 

njegove podneske potpisuje I.S. Tim “CSR” su činili psiholog, pravnik i socijalni radnik. 

75. Podnosilac predstavke je ponovo 14. juna 2006. godine uložio žalbu protiv odluke “CSR” od 

20. aprila 2006. godine, ovog puta direktno Pokrajinskom sekretarijatu. 

76. I.S. je 19. jula primio dopis od Pokrajinskog sekretarijata kojim ga obavještava da svoje 

predloge treba da upućuje “CSR”. 

77. “CSR” je 3. oktobra 2007. godine u ime podnosioca predstavke podnio zahtjev za invalidsku 

penziju. 

78. “CSR” je 21. novembra 2007. godine, između ostalog, potvrdio svoje stavove od 10. juna 2006. 

godine. 

79. Opštinski sud je 19. decembra 2007. godine donio odluku da združi postupke u 

predmetima br. 2P 8/05 i 2P 4/06, pa je 20. decembra 2007. godine pozvao “CSR” da iznese 

svoje mišljenje o tome da li treba pokrenuti postupak za povraćaj pune poslovne sposobnosti 


80. “CSR” je 25. decembra 2007. godine naveo da ne postoje razlozi da se to učini, pa je Opštinski 

sud 26. decembra 2007. godine odbacio predmetni predlog. 

81. “CSR” je 18. marta 2008. godine imenovao T.M. za novog staraoca podnosioca predstavke. 

82. Podnosilac predstavke je kasnije želio da uzme zajam da bi kupio nov automobil, ali je T.M. 

odbio da postupi po njegovom zahtjevu. “CSR” je zatim imenovao I.S. za privremenog staraoca 

podnosioca predstavke samo po ovom pitanju. 

83. “CSR” je 11. avgusta 2008. godine oslobodio T.M. obaveze da bude staralac podnosioca 

predstavke i na to mjesto ponovo imenovao I.S. 


A. Osnovni krivični zakon (objavljen u „Službenom listu Socijalističke Federativne Republike 

Jugoslavije“ – Sl. list SFRJ – br. 44/76, 46/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90, 45/90 i 

54/90, „Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije“ – Sl. list SRJ – br. 35/92, 16/93, 31/93, 

37/93, 24/94 i 61/01 kao i u „Službenom glasniku Republike Srbije“ – Sl. glasnik RS – broj 39/03) 

84. Relevantne odredbe člana 12 glase kako slijedi: 

„(1) Nije[bio] uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao shvatiti značaj 

svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne 

bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja... 

(2) Učinilac ... čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim 

postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 1 ovog člana ... može se blaže kazniti 

...“ 

B. Zakon o braku i porodičnim odnosima (objavljen u „Službenom glasniku RS“, br. 22/80, 

11/88, 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01) 

85. Član 15 je predviđao da sa 18 godina starosti sva lica stiču punu poslovnu sposobnost. 

86. Član 274, stav 2 je predviđao da su punoljetna lica koja, zbog duševne bolesti ili „zaostalog 

razvoja“, bitne zloupotrebe ili „starosne nemoći“, ili nekog sličnog razloga, ugrožavaju svoja sopstvena 

prava i interese ili prava i interese drugih, djelimično lišena poslovne sposobnosti. 

179


180 

V. Porodični zakon (objavljen u „Službenom glasniku RS“, broj 18/05) 

87. Član 12, stav 1 predviđa, između ostalog, da poslove zaštite porodice, pomoći porodici i 

starateljstva vrši organ starateljstva, tj. nadležni “CSR”. 

88. Član 64, st. 1, 2 i 3 predviđaju da dijete ispod 14 godina može da bude uključeno u pravne 

poslove manjeg značaja ili one koje ne povlače za sobom preuzimanje nekih obaveza. Dijete uzrasta 

između 14 i 18 godina, međutim, može da preduzima sve pravne poslove, čak i sa prethodnom ili 

naknadnom saglasnošću njegovih roditelja, ili saglasnošću organa starateljstva u vezi sa posebno 

vrijednom imovinom. Dijete od 15 godina može da samostalno preduzima pravne poslove u vezi sa 

upravljanjem i raspolaganjem zaradom ili drugom imovinom koja je stečena radom. 

89. Članovi 124, 125, stav 3 i 137 predviđaju da dijete bez roditeljske brige, kao i punoljetno lice 

lišeno poslovne sposobnosti, imaju obezbijeđenog staraoca. Staraoca imenuje organ starateljstva, a 

on svog štićenika zastupa na isti način na koji roditelj zastupa dijete. Uz prethodnu saglasnost organa 

starateljstva, staralac, između ostalog, može da donese odluku o preduzimanju medicinskih zahvata 

koji su potrebni štićeniku, dâ saglasnost za sve pravne poslove koje štićenik od 14 ili više godina 

preduzme i preduzima sve pravne poslove neophodne za upravljanje i raspolaganje prihodima koje 

štićenik mlađi od 15 godina stiče. 

90. Član 139 predviđa da imovinom štićenika koja nije stečena njegovim radom upravlja staralac. 

Staralac je samostalan u vezi sa „redovnim upravljanjem“ ovom imovinom, ali dodatne radnje može 

da preduzme samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva. 

91. Član 140, st. 1 i 2 predviđaju da staralac, bez prethodne saglasnosti organa starateljstva, 

može raspolagati imovinom štićenika koja nije stečena njegovim radom. 

92. Član 147 predviđa da punoljetno lice može biti lišeno poslovne sposobnosti u potpunosti ili 

djelimično ako, zbog bolesti ili problema u razvoju, ugrožava svoja prava i interese I interese drugih. 

Poslovna sposobnost lica koje ju je djelimično lišeno je ista kao poslovna sposobnost maloljetnika 

uzrasta između 14 i 18 godina. Sudskom odluku se određuju pravni poslovi koje lice u pitanju može 

samostalno preduzeti. 

93. Član 132, stav 1 predviđa da organ starateljstva može, takođe, ako je neophodno, imenovati 

privremenog staraoca radi zaštite prava i interesa štićenika. 

94. Član 148 predviđa da poslovnu sposobnost štićenika može povratiti nadležan sud pošto 

prestanu da postoje razlozi za lišavanje poslovne sposobnosti. 

95. Porodični zakon je stupio na snagu 1. jula 2005. godine, čime je Zakon o braku i porodici 

stavljen van snage. G. Zakon o vanparničnom postupku (objavljen u „Službenom glasniku RS“, br. 

25/82, 48/88, 46/95 i 18/05) 

96. Članovi 31 - 44 predviđaju detalje u vezi sa postupkom za potpuno ili djelimično lišavanje 

poslovne sposobnosti kao i njeno moguće kasnije obnavljanje. 

97. Član 31, stav 1 posebno predviđa da se punoljetno lice potpuno ili djelimično lišava poslovne 

sposobnosti u zavisnosti od stepena sposobnosti da samostalno brine o svojim pravima i interesima, 

i pod uslovom da za to postoji pravni osnov. 

98. Član 32 predviđa da postupak može pokrenuti nadležni sud po službenoj dužnosti, organ 

starateljstva, bračni drug, dijete ili roditelj lica u pitanju, ili njegova baka i djeda, braća, sestre, ili 

unuci, ako žive sa njim. Postupak može, takođe, pokrenuti i lice u pitanju, ako je u stanju da shvati 

važnost takvog predloga. 

99. Član 33, stav 2 predviđa da se predlog može podnijeti uz neophodno ovlašćenje ako organ 

starateljstva ne pokrene postupak. 

100. Član 35 predviđa da sud donosi odluku nakon održanog ročišta. Sud na to ročište poziva 

lice protiv koga se postupak vodi, predstavnika organa starateljstva, staraoca lica o kome je riječ 

ili privremenog predstavnika, kao i lice koje je predložilo pokretanje postupka. Na ročištu sudija 

saslušava lice protiv koga se postupak vodi. Ako se to lice nalazi u medicinskoj ustanovi, saslušanje


se obavlja u toj ustanovi. 

101. Član 36, stav 1 predviđa da sud „lično saslušava“ lice protiv koga se vodi postupak. Prema 

članu 36, stav 2 sud se, međutim, može osloboditi obaveze saslušanja ako bi ono bilo štetno za 

zdravlje tog lica ili ako je saslušanje nemoguće zbog duševnog ili fizičkog stanja tog lica. 

102. Član 37 predviđa, između ostalog, da sud, takođe, saslušava I sva druga lica koja mogu da 

daju relevantne informacije. 

103. Član 38 predviđa, između ostalog, da lice protiv koga se postupak vodi pregledaju najmanje 

dva ljekara odgovarajuće specijalnosti koji daju svoje mišljenje u vezi sa njegovim mentalnim 

stanjem. Ako je zbog toga neophodno i ako to ne bi bilo štetno po njegovo zdravlje, nadležni sud 

ima pravo da naloži smještaj lica protiv koga se postupak vodi u psihijatrijsku ustanovu u periodu 

od najviše tri mjeseca. 

104. Član 42 predviđa da sud vraća punu poslovnu sposobnost, bilo na osnovu predloga organa 

starateljstva ili po službenoj dužnosti, kada razlozi za oduzimanje poslovne sposobnosti prestanu da 

postoje. Svi oni koji imaju pravo da podnesu predlog za lišenje poslovne sposobnosti mogu, takođe, 

podnijeti i predlog za njeno vraćanje. 

105. Najzad, član 43 navodi da se odredbe u vezi sa lišavanjem poslovne sposobnosti primjenjuju, 

mutatis mutandis, u postupcima u vezi sa njenim vraćanjem. D. Zakon o parničnom postupku 

(objavljen u „Službenom listu SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 

57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 kao i u „Službenom listu SRJ“, br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02) 

106. Relavantne odredbe ovog člana predviđaju sljedeće: 

Član 79 

„Stranka koja ima punu parničnu sposobnost može lično preduzimati sve radnje u postupcima 

(parnična sposobnost). 

Punoljetno lice čija je parnična sposobnost djelimično ograničena ... [može da zastupa] ... u 

granicama svoje [postojeće] poslovne sposobnosti. 

Član 82 

„U toku cijelog postupka [parnični] sud će po službenoj dužnosti paziti da li lice koje se pojavljuje 

kao stranka može [zapravo] biti stranka u postupku i da li je parnično sposobno ...“ 

III. RELEVANTNA MEĐUNARODNA DOKUMENTA 

107. Komitet ministara Savjeta Evrope je 23. februara 1999. godine usvojio „Načela u vezi sa 

pravnom zaštitom nesposobnih odraslih lica“, Preporuka broj R (99) 4. Relevantne odredbe ovih 

načela glase kako slijedi: 

Načelo 2: Fleksibilnost u pravnom odgovoru 

„1. Mjere za zaštitu i drugi pravni dogovori na raspolaganju za zaštitu ličnih I ekonomskih 

interesa nesposobnih odraslih lica treba da budu dovoljni, u obimu I fleksibilnosti, da omoguće 

odgovarajuće pravne odgovore koji će se dati za različite stepene nesposobnosti i razne 

situacije. ... 

4. Obim mjera zaštite treba da obuhvati, u odgovarajućim slučajevima, one mjere koje ne 

ograničavaju poslovnu sposobnost lica o kome je riječ.“ 

Načelo 3 : Maksimalna zaštita sposobnosti 

„1. Zakonodavni okvir treba, onoliko koliko je moguće, da prizna da mogu da postoje različiti 

stepeni nesposobnosti i da nesposobnost može da varira s vremena na vrijeme. Shodno 

tome, mjera zaštite ne treba automatski da ima za rezultat potpuno odstranjivanje poslovne 

sposobnosti. Međutim, ograničenje poslovne sposobnosti treba da je moguće kada se pokaže 

da je neophodno radi zaštite lica u pitanju. 

181


182 

2. Posebno, mjera zaštite ne treba automatski da liši lice o kome je riječ prava glasa, ili da napiše 

testament, ili da pristanak ili odbije pristanak na neku intervenciju u oblasti zdravlja, ili da donosi 

druge odluke ličnog karaktera u bilo kom trenutku kada mu to sposobnost dozvoljava da učini. 

...“ 

Načelo 6: Proporcionalnost 

„1. Kada je potrebna neka mjera zaštite, ona treba da bude proporcionalna stepenu sposobnosti 

lica o kome je riječ i primjerena pojedinačnim okolnostima i potrebama lica o kome je riječ. 

2. Mjera zaštite treba da se miješa u poslovnu sposobnost, prava i slobode lica o kome je riječ u 

minimalnoj mjeri koja je spojiva sa postizanjem svrhe intervencije. ...“ 

Načelo 13: Pravo na lično saslušanje 

„Lice o kome je riječ treba da ima pravo da bude lično saslušano u bilo kom postupku koji bi 

mogao da utiče na njegovu poslovnu sposobnost.“ 

Načelo 14: Trajanje razmatranja i žalba 

„1. Mjere zaštite treba da, kad god je moguće i odgovarajuće, budu ograničenog trajanja. Treba 

razmotriti preduzimanje periodičnih revizija. ... 

3. Treba da postoji odgovarajuće pravo žalbe.“ 

PRAVO 

I. PRELIMINARNI PRIGOVOR VLADE 

108. Vlada je iznijela da je dio predstavke nekompatibilan ratione temporis sa odredbom 

Konvencije zato što se odnosi na događaje prije nego što ju je Srbija ratifikovala. 

109. Podnosilac predstavke nije dao komentar. 

110. Sud primjećuje da je, u skladu sa opšteprihvaćenim načelima međunarodnog prava, visoka 

strana ugovornica jedino obavezna poKonvenciji u vezi sa događajima koji su se desili poslije njenog 

stupanja na snagu. On dalje primjećuje da je Srbija ratifikovala Konvenciju 3. marta 2004. godine 

i da su se neki događaji, na koje se poziva predstavka u predmetnom slučaju, zaista desili prije 

tog datuma. Sud prema tome ima nadležnost ratione temporis da razmatra pritužbe podnosioca 

predstavke u onoj mjeri u kojoj se one odnosi na događaje poslije 3. marta 2004. godine. On će, 

uprkos tome, iz razloga konteksta i prilikom razmatranja pritužbi podnosioca predstavke u cjelini, 

takođe, uzeti u obzir bilo koje i sve relevantne događaje prije tog datuma (vidjeti, mutatis mutandis, 

Sovtransavto Holding protiv 

Ukrajine, broj 48553/99, st. 54 – 58, ECHR 2002 - VII). Shodno tome, preliminarni prigovor Vlade 

se mora odbiti. 

111. Sud primjećuje da pritužbe podnosioca predstavke nisu očigledno neosnovane u smislu 

člana 35, stav 3 Konvencije. On dalje primjećuje da nisu nedopuštene ni po kom drugom osnovu. 

One se prema tome moraju proglasiti dopuštenim. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6, STAV 1 KONVENCIJE 

112. Podnosilac predstavke se žalio, prema članu 6, stav 1 Konvencije na povredu prava na 

pravično suđenje u postupku u vezi sa utvrđivanjem njegove poslovne sposobnosti. 

113. Podnosilac predstavke se dalje žalio, u okviru iste odredbe, da mu je onemogućen pristup 

sudu u vezi sa njegovim predlogom da mu se poslovna sposobnost potpuno vrati. 

114. Član 6, stav 1 Konvencije glasi kako slijedi: 

“....Svako, tokom odlučivanja o njegovim (ili njenim) građanskim pravima i obavezama ... ima 

pravo na pravičnu ... raspravu u razumnom roku ... pred nepristrasnim sudom ...”


A. U vezi sa pritužbom podnosioca predstavke na pravičnost postupka za 

ocjenjivanje njegove poslovne sposobnosti 

1. Argumenti koje su strane iznijele 

115. Podnosilac predstavke je ponovo potvrdio svoju pritužbu. On je posebno naglasio način 

i okolnosti u kojima je postupak pokrenut, njegovo isključenje sa završnog ročišta održanog 22. 

februara 2005. godine, nedostatak djelotvornog zastupanja tom prilikom, nedosljednost postojećih 

medicinskih izvještaja i, najzad, nedovoljno obrazložene odluke domaćih sudova. 

116. Vlada je tvrdila da je sporni postupak bio pravičan u smislu člana 6, stav 1 Konvencije. 

117. Posebno, odluka Opštinskog suda da po službenoj dužnosti pokrene postupak za ocjenjivanje 

poslovne sposobnosti podnosioca predstavke ne bi mogla, sama po sebi, da dovede do zaključka da je 

navedeni sud prekršio načelo procesne pravičnosti. Određeni sudski postupci su morali da se pokrenu 

po službenoj dužnosti zato što je, između ostalog, stranka o kojoj je riječ nesposobna da to sama učini. 

118. Opštinski sud je 21. marta 2002. godine pokrenuo i postupak za ocjenjivanje poslovne 

sposobnosti podnosioca predstavke i naložio da podnosilac predstavke bude podvrgnut 

psihijatrijskom pregledu. On je, takođe, dao i odgovarajuće obrazloženje s tim u vezi. 

119. Razlog za pokretanje postupka u pitanju je bio da se utvrdi sposobnost podnosioca 

predstavke da samostalno brine o svojim pravima i interesima, pri čemu je njegova pretjerana 

sklonost kaparničenju bila samo relevantna činjenična indikacija u tom smislu. 

120. U skladu sa ZVP, Opštinski sud nije imao obavezu da podnese „predlog po službenoj 

dužnosti“ za pokretanje predmetnog postupka. Umjesto toga, pošto je uzeo u obzir predloge koje 

je dao Okružni sud i Vrhovni sud, i pošto je dobio saglasnost “CSR”, on je usvojio odluku da pokrene 

predmetni postupak i time u potpunosti postupio prema relevantnom domaćem zakonodavstvu. 

121. Opštinski sud je, takođe, postupio u skladu sa članom 36, stav 2 ZVP, pošto je odlučio da 

nije bilo potrebe da se podnosilac predstavke lično sasluša 22. februara 2005. godine. Podnosilac 

predstavke je već bio saslušan u sudu nekoliko puta prije toga, njegov privremeni staralac je 

prisustvovao predmetnom ročištu, a postojali su i obavezujući forenzički kao i drugi obrazloženi 

dokazi da se o osnovanosti predmeta odluči u njegovom odsustvu. Opštinski sud je dalje opravdano 

pretpostavio da se, ako se pozove, podnosilac predstavke neće moći propisno saslušati zbog 

njegovog stanja i/ili da bi saslušanje imalo štetan uticaj na njegovo zdravlje. U svakom slučaju, čak i 

da je podnosilac predstavke saslušan, Opštinski sud ne bi mogao doći do drugačijeg zaključka. 

122. Imenovanje privremenog staraoca 12. februara 2005. godine, koji će ga zastupati, bilo 

je u najboljem interesu podnosioca predstavke i, kao takvo, nije u sebi sadržalo nikakav skriveni 

scenario. U skladu sa članom 35, stav 2 ZVP, jasno je da lice koje je podnosilac predstavke ovlastio da 

ga zastupa nije imalo pravo da prisustvuje završnom ročištu u postupku. Privremeni staralac koga 

je imenovao “CSR” je bio profesionalac, potpuno posvećen zaštiti interesa podnosioca predstavke, 

što se ne može osporiti samo na osnovu toga što nije pobijao brojne dokaze koji pokazuju da se 

poslovna sposobnost podnosioca predstavke mora ograničiti. 

123. Podnosilac predstavke je imao sve mogućnosti da prezentuje svoj predmet, a razni izvještaji 

vještaka u vezi sa njegovim mentalnim stanjem se nisu međusobno isključivali, pošto je pitanje 

krivične odgovornosti podnosioca predstavke bilo posebno i različito od pitanja njegove poslovne 

sposobnosti u parničnom kontekstu. Najzad, Vlada je tvrdila da je Opštinski sud prikupio i temeljno 

razmotrio razne dokaze i da je na kraju donio opravdan zaključak. 


124. U većini ranijih predmeta pred Sudom u kojima je riječ o „licima bolesnog uma“, domaći 

postupci su bili u vezi sa njihovim pritvorom i stoga su razmatrani prema članu 5 Konvencije. Međutim, 

183


Sud je dosljedno utvrđivao da su „proceduralna obezbjeđenja prema članu 5, st. 1 i 4 veoma slična 

onima prema članu 6, stav 1 Konvencije (vidjeti, na primjer, Winterwerp protiv Holandije, 24. oktobar 

1979. godine, stav 60, serija A broj 33; Sanchez-Reisse protiv Švajcarske, presuda od 21. oktobra 

1986. godine, serija A broj 107; Kampanis protiv Grčke, 13. jul 1995. godine, serija A broj 318-B; Ilijkov 

protiv Bugarske, broj 33977/96, stav 103; 26. jul 2001. godine). Prema tome, prilikom odlučivanja da 

li je predmetni postupak bio „pravičan“, Sud će se pozvati, mutatis mutandis, na svoju sudsku praksu 

prema čl. 5, stav 1(e) i 5, stav 4 Konvencije, kao i na član 6, stav 1 iste. 

125. Sud podsjeća da prilikom odlučivanja da li nekog pojedinca treba zadržati u pritvoru kao 

„lice bolesnog uma“, nacionalnim organima se priznaje da imaju određeni prostor za procjenu. 

Domaći organi na prvom mjestu treba da ocijene dokaze iznijete u konkretnom slučaju. Zadatak 

Suda je da razmotri odluke tih organa prema Konvenciji (vidjeti Luberti protiv Italije, presuda od 23. 

februara 1984. godine, serija A broj 75, stav 27). 

126. U kontekstu člana 6, stav 1 Konvencije, Sud pretpostavlja da u slučajevima koji uključuju 

duševno bolesno lice, domaći sudovi, takođe, treba da uživaju određeni prostor za procjenu. Tako, 

na primjer, oni mogu da prave relevantne proceduralne dogovore kako bi se osigurala pravilna 

primjena pravde, zaštita zdravlja lica o kome je riječ itd. Međutim, takve mjere ne bi trebalo da utiču 

na samu suštinu prava podnosioca predstavke na pravično suđenje garantovano članom 6. (vidjeti, 

između ostalog, Shtukaturov protiv Rusije, broj 44009/05, stav 68, 27. mart 2008. godine). 

127. U konkretnom slučaju, Sud prvo primjećuje da je podnosilac predstavke bio isključen sa 

završnog ročišta i da prema tome nije mogao da lično ospori izvještaj vještaka koji preporučuje 

djelimično lišavanje njegove poslovne sposobnosti (vidjeti st. 47 – 48 u gornjem tekstu). Drugo, u 

odluci Opštinskog suda u vezi sa tim samo je navedeno da lično pojavljivanje podnosioca predstavke 

ne bi bilo „svrsishodno“, u njoj nema dodatnog obrazloženja, a na član 36, stav 2 ZVP jedva da se 

poziva (vidjeti st. 48 i 101 u gornjem tekstu). Treće, ni učešće podnosioca predstavke se nije moglo 

opravdano isključiti na osnovu proizvoljne pretpostavke o njegovoj hipotetičkoj „nesposobnosti“, 

kako je Vlada kasnije tvrdila. Najzad, s obzirom na informacije sadržane u spisu predmeta, iako je 

podnosilac predstavke imao pravnicu koju je država imenovala da ga zastupa na predmetnom 

ročištu, on nije imao mogućnost da se sa njom sastane I da joj da uputstva kako da vodi predmet 

(vidjeti st. 47 i 48 u gornjem tekstu). 

128. S obzirom na gore navedeno i bez obzira na njegovu spremnost da prihvati stav Vlade da se 

razni izvještaji vještaka nisu međusobno isključivali, per se, (vidjeti st. 123, 84, 86, 92 i 97 u gornjem 

tekstu, tim redosljedom), Sud zaključuje da predmetni postupak, „uzet u cjelini“ (vidjeti Barberá, 

Messegué i Jabardo protiv Španije, 6. decembar 1988. godine, stav 68, serija A broj 146), nije ispunio 

zahtjev pravičnog suđenja. Shodno tome, on utvrđuje povredu člana 6, stav 1 Konvencije. 

184 

B. U vezi sa pritužbom podnosioca predstavke da mu je onemogućen pristup sudu 

po pitanju njegovog predloga da mu se poslovna sposobnost vrati u potpunosti 


129. Podnosilac predstavke je ponovo potvrdio svoju pritužbu, dodavši da njegova nesposobnost 

da pokrene postupak za obnavljanje njegove poslovne sposobnosti, čak i uz saglasnost staraoca, 

predstavlja povredu člana 6. 

130. Vlada je primijetila da zbog duševnog oboljenja neka ograničenja korišćenja „prava na 

suđenje“ mogu biti zakonita. Sklonost podnosioca predstavke ka nesnosnom vođenju parnica nije 

služila njegovim najboljim interesima, niti zapravo najboljim interesima države, koja ima ograničena 

sredstva da se bavi velikim brojem predmeta u svojoj nadležnosti. 

131. U vezi sa posebnim pokušajima da se poslovna sposobnost podnosioca predstavke povrati 

u potpunosti, Vlada je tvrdila da su domaći organi propisno primjenjivali relevantno domaće pravo,


koje je i samo potpuno u skladu sa Konvencijom. Podnosilac predstavke je imao mogućnost da se 

ovaj postupak pokrene u bilo kom trenutku kada su relevantni dokazi to opravdavali. Najzad, Vlada 

je istakla da između raznih izvještaja vještaka nije bilo kontradiktornosti. 


132. U presudi u predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine 

Sud je utvrdio da član 6, stav 1 „obezbjeđuje svakome pravo da se zahtjev u vezi sa građanskim 

pravima i obavezama razmatra pred sudom ili tribunalom“ (stav 36, serija A broj 18). Na ovo „pravo 

na suđenje“, gdje je pravo na pristup sudu jedan aspekt, može se svako osloniti ako smatra na 

dokazivom osnovu da je miješanje u vršenje njegovog (građanskog) prava nezakonito i ako se žali 

da nije bilo prilike da zahtjev dostavi sudu prema uslovima iz člana 6, stav 1 (vidjeti, između ostalog, 

Roche protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], broj 32555/96, stav 117, ECHR 2005-X). 

133. Naravno, pravo na pristup sudu nije apsolutno i može biti predmet ograničenja (vidjeti 

Ashingdane v. Ujedinjenog Kraljevstva, 28. maj 1985. godine, stav 57, serija A broj 93). Prilikom 

izrade takvih propisa, države ugovornice uživaju određeni prostor za procjenu (vidjeti, mutatis 

mutandis, Klass i drugi protiv Njemačke, presuda od 6. septembra 1978. godine, serija A broj 28, str. 

23, stav 49). I pored toga, primijenjena ograničenja ne smiju ograničiti ili smanjiti pristup koji ostaje 

pojedincu na takav način ili u tom obimu da je ugrožena sama suština prava. Štaviše, ograničenje 

neće biti komaptibilno sa članom 6, stav 1 ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman 

odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kome se teži (vidjeti, među mnogim 

drugim, presudu u predmetu Ashingdane citiranu u gornjem tekstu, stav 57). 

134. U vezi sa konkretnim slučajem i čak pod pretpostavkom da je ograničenje prava podnosioca 

predstavke na pristup sudu bilo u potpunosti u skladu sa relevantnim domaćim zakonom i da je 

težilo legitimnom cilju, mišljenje ovog Suda je da je ono uprkos tome neproporcionalno. Prvo, iako su 

podnosilac predstavke i njegov staratelj podnijeli brojne predloge u tom smislu, četiri godine kasnije sud 

tek treba da razmatra osnovanost potpunog vraćanja poslovne sposobnosti podnosiocu predstavke 

(vidjeti st. 62 – 83 u gornjem tekstu). Drugo, u tom vremenu i sasvim odvojeno od naizgled prilično 

površnog razmatranja stanja podnosioca predstavke od strane “CSR” u dva navrata (vidjeti st. 74 i 78 

u gornjem tekstu), u ovom kontekstu nije preduzet sveobuhvatan psihijatrijski pregled podnosioca 

predstavke. Najzad, važeće domaće zakonodavstvo koje izgleda da ne predviđa periodično ponovno 

razmatranje stanja podnosioca predstavke od strane suda (vidjeti st. 94 i 104 u gornjem tekstu, vidjeti, 

takođe, stav 107, Načelo 14, u gornjem tekstu), ključnu, skoro neograničenu, ulogu u vezi sa ovim, 

umjesto toga, daje “CSR” (vidjeti st. 79 i 80 u gornjem tekstu kao i stav 124 u gornjem tekstu i, mutatis 

mutandis, X protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 5. novembar 1981. godine, st. 53 i 54, serija A broj 46). 

135. Gore navedena razmatranja su dovoljna da omoguće Sudu da zaključi da je ugrožena sama 

suština prava podnosioca predstavke na suđenje. Shodno tome došlo je do povrede člana 6 stav 1 

Konvencije. 

III NAVODNA POVREDA ČLANA 8 KONVENCIJE 

136. Prema članu 8 Konvencije, podnosilac predstavke se žalio da je njegovo djelimično lišavanje 

poslovne sposobnosti bilo neproporcionalno i da je, kao takvo, povrijedilo pravo na poštovanje 

njegovog privatnog života. 

137. Član 8 Konvencije glasi kako slijedi: 

“1. Svako ima pravo na poštovanje ličnog i porodičnog života... 

2. Državni organi se neće miješati u ostvarivanje ovog prava sem kao što je predviđeno zakonom 

i kao što je neophodno u demokratskom društvu... radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava 

i sloboda drugih lica.” 

185


186 

A. Argumenti koje su strane iznijele 

138. Podnosilac predstavke je tvrdio da pokretanje navodno beznačajnih parnica 

nije mogao biti dovoljan razlog da bude djelimično lišen poslovne sposobnosti i da se, 

čak i da je bilo potrebe da se zaštiti javni interes, to moglo lako postići značajno blažim 

sredstvima. 

139. Vlada je ponovo navela argumente prema članu 6 u gornjem tekstu i zaključila da podnosilac 

predstavke nije pretrpio povredu člana 8. Ona je dalje primijetila da su odluke domaćih sudova 

usvojene u skladu sa relevantnim domaćim zakonodavstvom, da su težile legitimnom cilju zaštite 

prava podnosioca predstavke, kao i prava drugih lica, i da su proporcionalne s obzirom na činjenicu 

da nisu postojala druga blaža sredstva. 

B. Ocjena Suda 

140. Sud podsjeća da će svako miješanje u pravo pojedinca na poštovanje njegovog privatnog 

života predstavljati povredu člana 8 osim ako nije „u skladu sa zakonom“, ako teži legitimnom cilju ili 

ciljevima prema stavu 2, i ako je „neophodno u demokratskom društvu“ u smislu da je proporcionalno 

ciljevima kojima teži. 

141. Posebno, organi moraju da postignu pravičnu ravnotežu između interesa lica „bolesnog 

uma“ i drugih legitimnih interesa. Međutim, po pravilu, u takvom složenom pitanju kao što je 

utvrđivanje nečije duševne sposobnosti, organi treba da uživaju veliki prostor za procjenu. Ovo se 

najčešće objašnjava činjenicom da je za nacionalne organe dobro da imaju direktan kontakt sa licima 

o kojima je riječ i da su zbog toga oni u najboljoj poziciji da odluče o takvim pitanjima. Zadatak Suda 

je prije da razmatra odluke koje su usvojili nacionalni organi prema Konvenciji u vršenju njihovih 

ovlašćenja (vidjeti, mutatis mutandis, Bronda protiv Italije, presuda od 9. juna 1998. godine, Izvještaji 

1998-IV, str. 1491, stav 59). 

142. Prostor za procjenu koji će se odobriti nadležnim domaćim organima će varirati prema 

prirodi pitanja i važnosti interesa u pitanju (vidjeti Elsholz protiv Njemačke [VV], broj 25735/94, 

stav 49, ECHR 2000-VIII). Strože razmatranje je potrebno u vezi sa ozbiljnim ograničenjima u 

sferi privatnog života. 

143. Dalje, Sud podsjeća da, dok član 8 Konvencije ne sadrži izričite proceduralne zahtjeve, 

„postupak donošenja odluka uključen u mjere miješanja mora biti pravičan i takav da obezbjeđuje 

potrebno poštovanje interesa zaštićenih članom 8“ (vidjeti Görgúlú protiv Njemačke, broj 74969/01, 

stav 52, 26. februar 2004. godine). Obim prostora za procjenu države stoga zavisi od kvaliteta 

postupka donošenja odluka. Ako u tom postupku postoje neki ozbiljni nedostaci, zaključci domaćih 

organa će više biti izloženi kritici (vidjeti, mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, broj 30943/96, 

stav 46 i dalje, 11. oktobar 2001. godine). 

144. U konkretnom slučaju, Sud primjećuje da ograničenje poslovne sposobnosti podnosioca 

predstavke bez sumnje predstavlja miješanje u njegov „privatni život“. Čak i pod pretpostavkom da 

je ovo miješanje u „skladu sa zakonom“ i da domaći organi teže „legitimnom cilju“, u smislu člana 8, 

stav 2, Sud je mišljenja da upotrijebljena sredstva nisu bila proporcionalna ciljevima kojima se teži. 

Posebno dok je ograničenje poslovne sposobnosti podnosioca predstavke (uključujući i njegovu 

nesposobnost da samostalno učestvuje u pravnim poslovima, podnese zahtjev za invalidsku penziju, 

odlučuje o liječenju, ili čak dobije i kredit) veoma ozbiljno, postupak na osnovu koga su domaći 

sudovi donijeli takve odluke je sam po sebi bio fundamentalno manjkav (vidjeti st. 127 i 128). Štaviše, 

nekih četiri godine kasnije i uprkos ponovljenim predlozima u tom smislu, poslovnu sposobnost 

podnosioca predstavke sud tek treba ponovo da razmatra u pogledu osnovanosti (vidjeti st. 134 i 

135). Najzad, Sud potvrđuje da se pravnom sistemu mora dozvoliti da se sam zaštiti od nesnosnih 

tužilaca, ali smatra da je na domaćim organima da ustanove djelotvoran sudski mehanizam koji će


se baviti zahtjevima takvih tužilaca, bez pribjegavanja dodatnim mjerama koje pogađaju njihovu 

poslovnu sposobnost. 

145. Prema tome, došlo je do kršenja prava podnosioca predstavke na poštovanje njegovog 

privatnog života i povrede člana 8 Konvencije. 

IV NAVODNA POVREDA ČLANA 13 KONVENCIJE 

146. Najzad, podnosilac predstavke se žalio prema članu 13 Konvencije da mu postupak koji je 

imao za rezultat djelimično lišavanje njegove poslovne sposobnosti nije obezbijedio djelotvoran 

pravni lijek za povredu njegovog privatnog života, i da su svi njegovi kasniji pokušaji da se ova 

odluka ponovo razmotri odbačeni bez razmatranja njihove osnovanosti. 

147. Sud je mišljenja da je ova pritužba, iako parafrazirana u izvjesnoj mjeri, u suštini ista kao 

pritužbe već razmatrane prema članu 6, stav 1. S obzirom na njegovo mišljenje u vezi sa ovom 

odredbom, Sud smatra da pritužba podnosioca predstavke prema članu 13 ne zahtijeva da bude 

posebno razmatrana u pogledu osnovanosti. 

V PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 


„Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo visoke strane 



A. Šteta 

149. Podnosilac predstavke je tražio 20,000 eura (EUR) za pretrpljenu nematerijalnu štetu. 


151. Sud smatra da je podnosilac predstavke pretrpio izvjesnu nematerijalnu štetu koja se ne 

može dovoljno nadoknaditi samo utvrđivanjem povrede Konvencije. S obzirom na karakter povreda 

utvrđenih u konkretnom predmetu i procjenjujući na pravičnoj osnovi, Sud podnosiocu predstavke 

dodjeljuje 12.000 eura po ovom osnovu. 

B. Troškovi 

152. Podnosilac predstavke je, takođe, tražio naknadu od 3.360 eura na ime advokatskih troškova 

u postupku pred Sudom. On je dostavio ugovor o troškovima između njega i g. Y. Grozev, kao i 

pregled satnice angažovanja advokata. 

153. Po mišljenju Vlade, ovaj zahtjev je previsok. 

154. Prema praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova samo u onoj 

mjeri u kojoj je pokazano da su oni stvarno I neophodno nastali i da su opravdani u pogledu iznosa. 

U predmetnom slučaju, na osnovu dokumenata koje posjeduje i gore navedenih kriterijuma, Sud 

smatra da je opravdano da se podnosiocu predstavke dodijeli iznos od 3.000 eura za postupak pred 

njim. 

V. ZATEZNA KAMATA 



187



1. Proglašava predstavku dopuštenom. 

2. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6, stav 1 Konvencije u vezi sa pravičnošću postupka koji 

je imao za rezultat djelimično lišavanje podnosioca predstavke poslovne sposobnosti. 

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6, stav 1 Konvencije u vezi sa pravom podnosioca 

predstavke na pristup sudu radi vraćanja njegove poslovne sposobnosti u potpunosti. 

4. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 8 Konvencije. 

5. Utvrđuje da nije neophodno da se posebno razmatra pritužba prema članu 13 Konvencije. 

6. Utvrđuje 

(a) da tužena država treba da isplati podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca od datuma 

kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44, stav 2 Konvencije, sljedeće 

iznose, koji će biti pretvoreni u srpske dinare po kursu koji će važiti na dan isplate: 

(i) 12.000 eura (dvanaest hiljada eura) na ime pretrpljene nematerijalne štete, plus svaki 

porez koji podnosilac predstavke može platiti; 

(ii) 3.000 eura (tri hiljade eura) na ime troškova, plus svaki porez koji podnosilac predstavke 

može platiti; 

(v) da po isteku gore navedena tri mjeseca do isplate, treba platiti običnu kamatu na gore 

navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centrale banke uz 

dodatak od tri procentna poena. 

7. Odbija preostali dio zahtjeva podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 13. oktobra 2009. godine, prema 

pravilu 77, st. 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Françoise Elens-Passos 

zamjenik sekretara Odjeljenja 

F. TULKENS 

predsjednik 

188



PREDMET MIJUŠKOVIĆ protiv CRNE GORE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

21. septembar 2010. godine 

Ova presuda postaće pravosnažna u okolnostima koje su izložene u članu 44 stav 2 Konvencije. 

U njoj može doći do redakcijskih izmjena.


190 

U predmetu Mijušković protiv Crne Gore, 

Evropski sud za ljudska prava (Četvrto odjeljenje), zasijedajući u Vijeću sljedećeg sastava: 

Nicolas Bratza, Predsjednik, 

Lech Garlicki, 

Giovanni Bonello, 

Ljiljana Mijović, 

Ján Šikuta, 

Mihai Poalelungi, 

Nebojša Vučinić, sudije, 

and Lawrence Early, Sekretar odjeljenja, 

Nakon vijećanja bez prisustva javnosti 31. avgusta 2010. godine istoga dana donio je sljedeću presudu: 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovom predmetu pokrenut je predstavkom (br. 49337/07) protiv Crne Gore koju je 2. 

novembra 2007. godine Sudu podnijela po članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda (u daljem tekstu Konvencija) crnogorska državljanka g-đa Svetlana Mijušković (u daljem 

tekstu podnosilac predstavke). 

2. Podnosioca predstavke zastupao je g-din D. Kovačević, advokat sa advokatskom praksom u 

Nikšiću. Vladu Crne Gore (u daljem tekstu Vlada) zastupao je njen zastupnik g-din Z. Pažin. 

3. Podnosilac predstavke žalila se prvenstveno, po članu 8 Konvencije, na zakašnjelo izvršenje 

pravosnažne presude o starateljstvu, kao i na propust tužene države da izvrši privremeni nalog o 

starateljstvu 

4. 2. septembra 2009. godine Predsjednik Četvrtog odjeljenja odlučio je da pošalje Vladi 

obavještenje o predstavci. U skladu sa članom 29 stav 3 Konvencije takođe je odlučeno da će uz 

prihvatljivost predstavke biti ispitan i njen meritum, a da će se predstavci dati prioritet u skladu sa 

pravilom 41 Sudskog poslovnika. 

ČINJENICE 


A. Uvod 

5. Podnosilac predstavke rođena je 1971. godine i trenutno živi u Budvi. 

6. Činjenice ovog predmeta koje su iznijele strane mogu se sumirati na sljedeći način. 

7. 26. aprila 1998. godine Podnosilac predstavke i V.K. stupili su u brak, a 12. Oktobra 1998. 

godine rođeni su njihovi blizanci, A i B. 

8. 5 juna 2003. godine, zbog bračnih problema, podnosilac predstavke preselila se natrag u 

roditeljsku kuću u Nikšiću zajedno sa djecom. 

9. 22. jula 2004. godine Centar za socijalni rad u Nikšiću izdao je rješenje kojim se uređuje pristup 

V.K. djeci A. i B. 

10. Čini se da je u tom periodu V.K. viđao djecu u skladu sa tom odlukom. 

11. 5. januara 2005. godine V.K. je uzeo djecu na zimski raspust i nakon toga odbio da ih vrati 

podnosiocu predstavke. 

12. 8. marta 2005. godine Centar za socijalni rad iz Nikšića naložio je da se djeca vrate podnosiocu 

predstavke i povjerio izvršenje te odluke Centru za socijalni rad u Budvi. 

13. 14. marta 2005. godine Centar za socijalni rad iz Budve je, uz pomoć policije pokušao da izvrši 

dotičnu odluku, ali čini se da su roditelji V.K. to fizički spriječili.

PREDMET: MIJUŠKOVIĆ protiv CRNE GORE 

14. Između aprila i juna 2005. godine, na zahtjev podnosioca predstavke Centar za socijalni rad 

iz Nikšića donio je još tri rješenja, tražeći od V.K. da preda djecu. Oni su predvidjeli da će V.K. ukoliko 

ne postupi u skladu sa starateljskim pravom podnosioca predstavke biti novčano kažnjen i da se kao 

krajnja mjera može tražiti prinudno izvršenje. 

15. Jednom prilikom nakon toga V.K. je doveo djecu u Centar za socijalni rad u Budvi, ali je odbio 

da ih preda podnosiocu predstavke tvrdeći da djeca ne žele da žive sa njom. 

16. Nema dokaza u spisu predmeta koji bi ukazali na to da je V.K. bio novčano kažnjen ili da je 

uopšte bilo ponovnih pokušaja prinudnog izvršenja odluke o starateljstvu. 

B. Prvi dio parničnog postupka 

17. 23. juna 2003. godine V.K. je podnio tužbu Osnovnom sudu u Kotoru tražeći razvod braka sa 

podnosiocem predstavke i starateljstvo nad djecom. 

18. 1. septembra 2003. godine podnosilac predstavke podnijela je protivtužbu sa istim ciljem. 

19. 9. marta 2004. godine predsjednik sudskog vijeća spojio je ove dvije tužbe u jedan parnični 

postupak. 

20. 5. januara 2006. godine Osnovni sud: (i) razveo je brak, (ii) dodijelio je starateljstvo nad 

djecom podnosiocu predstavke i (iii) naložio V.K. da plaća mjesečno izdržavanje za djecu. 

21. 5 maja 2006. godine Viši sud potvrdio je tu presudu i time je ona postala pravosnažna. 

22. 12. septembra 2006. godine Vrhovni sud odbio je zahtjev V.K. za reviziju. 

C. Izvršni postupak 

23. 12. juna 2006. godine podnosilac predstavke podnijela je zahtjev za izvršenje pravosnažne 

presude. 

24. 22. juna 2006. godine Osnovni sud u Kotoru izdao je nalog za izvršenje kojim se V.K. daju tri 

dana da preda djecu podnosiocu predstavke. On je takođe dobio upozorenje da, ukoliko to ne uradi 

može da bude novčano kažnjen ili čak podvrgnut prinudnom prenosu starateljstva. 

25. 21. jula 2006. godine Viši sud potvrdio je to rješenje. 

26. 26. februara 2009. godine podnosilac predstavke podnijela je kontroni zahtjev (v. stav 46 ove 

presude) Osnovnom sudu tražeći izvršenje naloga za izvršenje. 

27. 5. marta 2009. godine izvršni sudija obavijestio je Predsjednika suda da je “nemoguće postići 

sporazum [...] po kome bi djeca bila predata” podnosiocu predstavke, a sudskom izvršitelju naloženo 

je da “bez odlaganja” V.K. izvrši novčanu kaznu od 500 eura. On je svoj izvještaj završio konstatujući 

da je “nemoguće reći kada i kako će se dotični postupak izvršenja završiti”. 

28. 7. marta 2009. godine sudski izvršitelj pokušao je da izvrši novčanu kaznu ali uzalud zbog 

verbalnog i fizičkog otpora roditelja V.K. Nakon toga, sudski izvršitelj tražila je od predsjednika suda 

da je oslobodi dužnosti izvršenja novčane kazne. 

29. 9. marta 2009. godine V.K. je obaviješten da će prinudna naplata novčane kazne biti izvršena 

13. marta 2009. godine. 12. marta 2009. godine otac V.K. platio je izrečenu kaznu. 

30. 17. marta 2009. godine Osnovni sud izdao je još jedan nalog za izvršenje tražeći da djeca 

budu predata podnosiocu predstavke u roku od tri dana, navodeći da će u suprotnom V.K biti 

izrečena novčana kazna od 1.000 eura. 

31. 10. septembra 2009. godine, nakon što je obavještenje o predstavci već bilo dato Vladi tužene 

države, Osnovni sud donio je odluku precizirajući da će nalog biti izvršen 8. oktobra 2009. godine 

prinudnim prenosom starateljstva ako je potrebno. 

32. 8. oktobra 2009. godine V.K. je odbio da preda djecu, koja su, čini se, i sama odbijala da pođu. 

Predstavnik Centra za socijalni rad iz Budve predložio je da se odloži prinudna predaja djece i sudija 

je to prihvatio. 

191


33. 23. oktobra 2009. godine, kada je ponovo došlo do pokušaja izvršenja, V.K. je predložio da 

se ono odloži dok sud ne odluči o njegovom zahtjevu za starateljstvo (v. st. 36 – 38 ove presude), 

ili da se omogući prelazni period, uz učešće porodičnog psihologa, da bi se djeci pomoglo da se 

prilagode na novu situaciju. Predstavnik Centra za socijalni rad iz Budve takođe je predložio da se 

omogući prelazni period prije izvršenja. Podnosilac predstavke inzistirala je na izvršenju. Kuća je 

pretresena, ali djeca nisu pronađena. Podnosilac predstavke pozvana je da preda prijedlog kako bi 

se dalje mogla izvršiti presuda i da obavijesti sud o njenim mogućnostima da eventualno obezbijedi 

potrebnu radnu snagu za izvršenje. U isto vrijeme, policija je pozvana da utvrdi gdje se djeca nalaze. 

34. 30. novembra 2009. godine, tokom još jednog pokušaja izvršenja, djeca su odbila da pođu 

sa podnosiocem predstavke tvrdeći da ona s njima ne postupa kako treba. Nakon što su roditelji 

V.K. koji su se opirali izvršenju, udaljeni, presuda je izvršena i djeca su konačno predate podnosiocu 

predstavke. 

35. Podnosilac predstavke ustvrdila je da je od 5. januara 2005. godine do 30. novembra 2009. 

godine ona imala samo sporadične i kratke kontakte sa svojom djecom, uglavnom između časova u 

školi, pa čak i tada u prisustvu V.K. ili njegovog oca. 

192 

D. Drugi dio parničnog postupka 

36. Neutvrđenog datuma V.K. je podnio novu građansku tužbu, tražeći da on bude isključivi 

staratelj djeci. 

37. 1. juna 2009. godine Osnovni sud presudio je u njegovu korist i naložio podnosiocu predstavke 

da plaća mjesečno izdržavanje za djecu. U procesu odlučivanja, sud je uzeo u obzir nezvaničan 

razgovor koji je jedan vještak psihijatrijske struke imao sa djecom. Zaključak tog psihijatra bio je da 

A i B žele da žive sa svojim ocem i da bi za njih bilo stresno da ih odvedu iz njihovog sadašnjeg doma, 

ali da majci treba da se dozvoli redovan pristup djeci. Kada mu je postavljeno konkretno pitanje da 

li je otac negativno usmjerio djecu prema njihovoj majci, vještak je odgovorio da “je očigledno da 

je djecu prema njihovoj majci negativno usmjerila odrasla osoba”. Sud je primijetio da djeca žive sa 

svojim ocem suprotno pravosnažnoj presudi donesenoj 2006. godine, ali da su se na to privikli i da 

im se to sviđa. Na kraju, sud je zaključio da “sadašnja situacija traje predugo” i da je u interesu djece 

da se ona verifikuje. 

38.15. septembra 2009. godine Viši sud u Podgorici poništio je presudu i vratio predmet na 

ponovno suđenje u Osnovni sud. 

E. Krivični postupak protiv V.K. 

39. 16. februara 2007. godine V.K. je oglašen krivim za nasilje u porodici pri čemu je oštećena 

strana bila podnosilac predstavke. V.K. je tom prilikom osuđen na zatvorsku kaznu od tri mjeseca, 

uslovno na dvije godine. 28. juna 2007. godine Viši sud u Podgorici preinačio je tu presudu i odbacio 

optužbe pošto je došlo do zastare krivičnog gonjenja. 

40. 7. decembra 2007. godine Osnovni sud oslobodio je V.K. optužbe za oduzimanje maloljetnog 

lica zaključujući da “ [...] iako navedene radnje okrivljenog sadrže sve elemente krivičnog djela koje 

mu je stavljeno na teret, isto predstavlja djelo malog značaja”. 28. maja 2008. godine Viši sud u 

Podgorici potvrdio je tu presudu i ona je tako postala pravosnažna. 


A. Ustav Crne Gore iz 2007. godine; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 1/07) 

41. Relevantna odredba Ustava glasi:


Član 149 

“Ustavni sud odlučuje ... 

(3) ... o ustavnoj žalbi zbog povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, nakon 

iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih sredstava ...” 

42. Ustav je stupio na snagu 22. oktobra 2007. godine. 

B. Zakon o Ustavnom sudu Crne Gore; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 

64/08) 

43. Relevantna odredba Zakona o Ustavnom Sudu glasi: 

Član 48 

“Ustavna žalba se može podnijeti protiv pojedinačnog akta državnog organa [...] zbog povrede 

ljudskih prava i sloboda zajemčenih Ustavom, nakon iscrpljivanja svih djelotvornih pravnih 

sredstava.” 

44. Članovima 49-59 predviđaju se dodatni detalji vezani za postupak po ustavnoj žalbi. 

45. Zakon o Ustavnom sudu stupio je na snagu 4. novembra 2008. godine 

C. Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku; objavljen u Službenom Listu 

Crne Gore br. 11/07) 

46. Relevantne odredbe ovog Zakona glase: 

Član 2 st. 1 

“Pravo na sudsku zaštitu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku imaju stranka i 

umješač u građanskom sudskom postupku...” 

Član 3 

“Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su: 

1) zahtjev za ubrzanje postupka (u daljem tekstu: kontrolni zahtjev); 

2) tužba za pravično zadovoljenje.” 

Član 17 

“Ako sudija (...) obavijesti predsjednika suda da će u roku, koji ne može biti duži od četiri mjeseca 

od prijema kontrolnog zahtjeva, biti obavljene određene procesne radnje (...), predsjednik suda 

će o tome obavijestiti stranku i na taj način okončati postupak po kontrolnom zahtjevu.” 

Član 23 st. 1 

“Ako predsjednik suda postupi u skladu sa čl. 17 (...) stranka ne može da podnese novi kontrolni 

zahtjev u istom predmetu prije isteka roka iz obavještenja [...].” 


“Ako predsjednik suda (...) ne dostavi (...) obavještenje u skladu sa članom 17 ovog zakona, 

stranka može izjaviti žalbu (...). 

Član 31 

“Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti: 

1) isplatom novčane naknade za prouzrokovanu štetu zbog povrede prava na suđenje u 

razumnom roku i / ili 

2) objavljivanjem presude da je stranci bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.” 

193


194 


“Tužba (za pravično zadovoljenje)... podnosi se Vrhovnom sudu najkasnije u roku od šest mjeseci 

od dana prijema pravosnažne odluke donijete u postupcima iz člana 2 ovog zakona, a u postupku 

sprovođenja izvršenja odluke.” 

Član 40 

“Vrhovni sud je dužan da odluku po tužbi donese najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana 

prijema tužbe.” 

Član 44 

“Ovaj zakon primjenjuje se i na sudske postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ovog 

zakona, a nakon 3. marta 2004. godine. 

U slučajevima iz stava 1 ovog člana, prilikom odlučivanja o pravnom sredstvu zbog povrede prava 

na suđenje u razumnom roku, utvrđuju se povrede prava nastale nakon 3. marta 2004. godine. 

Sud će, prilikom utvrđivanja povrede prava iz stava 2 ovog člana, uzeti u obzir i trajanje sudskog 

postupka prije 3. marta 2004. godine.” 

47. Ovaj Zakon stupio je na snagu 21. decembra 2007. godine, ali nije upućivao na predstavke 

koje su se odnosile na dužinu postupka koje su već bile predate Sudu. 

D. Relevantna domaća sudska praksa 

48. Između 1. januara 2008. godine i 30 septembra 2009. godine sudovi u Crnoj Gori razmotrili 

su stotinu i dva kontrolna zahtjeva. Dva zahtjeva su povučena a osam je ispitano. U istom periodu, 

podnesene su dvadeset i dvije tužbe za pravično zadovoljenje, od čega je riješeno po šesnaest tužbi, 

a šest je još u postupku. U jednom predmetu sudovi su tužiocu dosudili naknadu nematerijalne 

štete za dužinu parničnog postupka. 

49. Među kopijama koje je obezbijedila Vlada nalaze se četiri kontrolna zahtjeva koja se odnose 

na dužinu izvršnog postupka. U dva predmeta tužioci su obaviješteni da će postupak biti okončan u 

naredna četiri mjeseca. Nema informacije u dokumentima koje je obezbijedila Vlada o tome da li je taj 

rok ispoštovan. U jednom predmetu nejasno je da li izvršenje nije obavljeno zbog prethodnih obaveza 

strana, a u drugom predmetu sudija je obavijestio tužioca da je u međuvremenu došlo do izvršenja. 

50. Ni u jednom predmetu tužioci nisu pokušali da ulože žalbu u skladu sa članom 17 Zakona. 

51. U sudskoj praksi, po tužbama za pravično zadovoljenje, dvije su tužbe među kopijama koje 

je obezbijedila Vlada, u kojima su tužioci tražili zadovoljenje zbog dužine izvršnog postupka. Jedna 

je proglašena neprihvatljvom jer tužilac nije prethodno upotrijebio kontrolni zahtjev, a druga je 

odbijena kao preuranjena jer je tužilac podnio tužbu prije isteka roka određenog u obavještenju. 

E. Porodični zakon iz 1989. godine (Porodični zakon; objavljen u Službenom listu 

Socijalističke Republike Crne Gore br. 07/89) 

52. Član 68 ovog Zakona predviđa da nakon dobijanja mišljenja Centra za socijalni rad, sud 

odlučuje kome će se dati starateljstvo nad djecom, ukoliko se o tome ne može postići dogovor 

između roditelja. U izuzetnim slučajevima, sud može takođe da odluči o kontaktima djeteta sa 

roditeljem kome nije dato starateljstvo ukoliko ga drugi roditelj sprečava da vidi dijete. Sud ove 

odluke mijenja u zavisnosti od okolnosti. 

53. Član 333 predviđa da u postupku za starateljstvo nad djecom, sud po službenoj dužnosti 

odlučuje o privremenim mjerama za zaštitu djece i o tome gdje će djeca živjeti. 

54. Član 343 predviđa hitnost u prinudnom izvršenju i potrebu da se u najvećoj mogućoj mjeri 

zaštite djeca. Ako izvršenje ne može da se postigne putem novčanih kazni, djeca se oduzimaju i daju 

roditelju kome je dosuđeno starateljstvo.


F. Porodični zakon iz 2007. godine; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 01/07) 

55. Ovaj Zakon stupio je na snagu 1. septembra 2007. godine, čime je stavljen van snage Porodični 

zakon iz 1989. godine. Član 375, međutim, predviđa iste odredbe za prinudno izvršenje kao i raniji Zakon. 

G. Zakon o izvršnom postupku; objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 23/04) 

56. Član 4 st. 1 predviđa da je sud nadležan za izvršenje obavezan da postupa po hitnom postupku. 

57. Po članu 47, ako je potrebno, sudski izvršitelj može da traži pomoć policije, a ukoliko policija 

ne obebzijedi takvu pomoć, sud nadležan za izvršenje o tome obavještava Ministra unutrašnjih 

poslova, Vladu ili nadležni organ Skupštine. 

58. Članovi 224-227 između ostalog sadrže odredbe koje se odnose na izvršenje pravosnažnih 

presuda o starateljstvu nad djecom. 

59. Član 225, poseban akcenat stavlja na najbolje interese djeteta, ali ipak predviđa, naročito, 

da mora postojati početni period od tri dana za dobrovoljno postupanje u skladu sa nalogom za 

starateljstvo nad djetetom. Nakon toga, međutim, treba da se izriču novčane kazne i, na kraju, ako je 

to potrebno, dijete treba silom da oduzme sud u saradnji sa Centrom za socijalni rad. 

H. Zakon o policiji; objavljen u Službenom listu Republike Crne Gore br. 28/05) 

60. Po članu 7 st. 1 policija ima obavezu da pomogne drugim državnim organima u izvršenju 

njihovih odluka ukoliko se pruža ili je razumno očekivati da bude pružen fizički otpor izvršenju. 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 8 KONVENCIJE 

61. Podnosilac predstavke žalila se po članu 8 Konvencije da je zbog zakašnjelog izvršenja pravosnažne 

presude o starateljstvu od 5. maja 2006. godine, kao i prethodnog propusta tužene države da izvrši 

rješenje Centra za socijalni rad iz Nikšića od 8. marta 2005. godine, njoj onemogućeno da ostvaruje svoja 

roditeljska prava u skladu sa relevantnim domaćim zakonima i drugim propisima. Član 8 glasi: 

“1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. 

2. Javne vlasti neće se mešati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i 

neophodno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbednosti, javne bezbednosti ili 

ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, ili 

radi zaštite prava i sloboda drugih.” 


1. Kompatibilnost ratione temporis 

62. 24. Vlada je konstatovala da je Savjet Ministara Savjeta Evrope odlučio da je Crna Gora 

potpisnica Konvencije od 6. juna 2006. godine. 

63. Podnosilac predstavke zakasnila je u davanju komentara, koji zbog toga nisu uvršćeni u spis 

predmeta. 

64. Sud je već zauzeo stav da se treba smatrati da je Konvencija na snazi za Crnu Goru kontinuirano 

od 3. marta 2004. godine (v. Bijelić protiv Crne Gore i Srbije, br. 11890/05, st. 69, 28. april 2009. godine). 

Sud ne vidi razlog da odstupi od tog stava u ovom konkretnom slučaju. Vladin prigovor mora stoga 

da bude odbačen. 

195


196 

2. Obaveza da se iscrpe domaći pravni lijekovi 

(a) Argumenti strana 

65. Vlada je konstatovala da podnosilac predstavke nije iscrpila sve djelotvorne domaće pravne 

ljekove koje je imala na raspolaganju. Naročito je propustila da uloži žalbu nakon kontrolnog zahtjeva 

i tužbu za pravično zadovoljenje, što je predviđeno Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom 

roku (v. st. 46 ove Presude). I na kraju, ona nije iskoristila institut ustavne žalbe (v. st. 43 ove Presude). 

66. Podnosilac predstavke nije podnijela komentare u za to određenom roku (v. st. 63 ove Presude). 

(b) Relevantni principi 

67. Sud podsjeća da je, prema utvrđenoj sudskoj praksi, svrha pravila iz člana 35 st. 1 Konvencije 

o tome da treba iscrpiti domaće pravne ljekove u tome da se Strani ugovornici pruži mogućnost da 

spriječi ili ispravi navodnu povredu prije nego što bude izvedena pred Sud. 

68. Međutim, Konvencija propisuje da se moraju iscrpiti samo oni pravni ljekovi koji se odnose 

na navodne povrede i koji su u isto vrijeme dostupni i dovoljni (v. Selmouni protiv Francuske[GC], 

br.25803/94, st. 75, ECHR 1999 V). Postojanje takvih pravnih ljekova mora biti u dovoljnoj mjeri 

sigurno ne samo u teoriji već i u praksi, i ukoliko to nije slučaj oni nemaju ni propisanu dostupnost 

ni propisanu efikasnost, pa je stoga dužnost tužene države da utvrdi da su svi ovi različiti uslovi 

zadovoljeni (v. Vernillo protiv Francuske, 20. februar 1991. godine, st. 27, Serija A br. 198; i Dalia protiv 

Franciske, 19. februar 1998. godine, st. 38, Izvještaji 1998-I). Kada je ova obaveza tereta dokazivanja 

ispunjena, tada podnosilac treba da dokaže da je pravni lijek koji je omogućila Vlada zaista bio 

iscrpljen ili iz nekog razloga neadekvatan i nedjelotvoran u konkretnim okolnostima predmeta, ili da 

postoje posebne okolnosti koje njega ili nju oslobađaju obaveze da ih iskoristi (v. Dankevich protiv 

Ukrajine, br. 40679/98, st. 107, 29. april 2003. godine). 

69. I na kraju, Sud ističe da je odlučujuće pitanje u ocjeni djelotvornosti nekog pravnog lijeka u vezi 

sa pritužbom na dužinu postupka da li je podnosilac predstavke imao mogućnost da mu se obezbijedi 

direktan i brz pravni lijek ili ne, a ne da li mu je na raspolaganju bila indirektna zaštita prava garantovanih 

članom 6 (v. Scordino protiv Italije (br. 1) [GC], br. 36813/97, st. 195, ECHR 2006. godine, i Sürmeli protiv 

Njemačke [GC], br. 75529/01, st. 101, 8. jun 2006. godine). Naročito, pravni lijek ove vrste je „djelotvoran” 

ako može da se upotrijebi da ubrza donošenje odluke sudova koji rješavaju u predmetu ili da pruži 

stranci u sporu adekvatno pravno sredstvo za rješavanje kašnjenja u postupku do kojeg je već došlo (v. 

Kudła protiv Poljske [GC], br. 30210/96, st. 157-159, ECHR 2000-XI; Mifsud protiv Francuske (dec.), [GC], br. 

57220/00, st. 17, ECHR 2002-VIII; i Sürmeli protiv Njemačke [GC], citirano ranije u tekstu, st. 99). 

(c) Ocjena Suda 

(i) u odnosu na žalbu nakon kontrolnog zahtjeva 

70. Sud napominje da se, po članu 17 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, kao jedno 

od sredstava za rješavanje po kontrolnom zahtjevu, podnosiocu zahtjeva šalje obavještenje (v. st. 46 ove 

Presude). Sud dalje navodi da je u ovom predmetu domaći sud, čini se, upotrijebio takvo obavještenje, 

informišući podnosioca predstavke da će V.K. biti novčano kažnjen „bez odlaganja” ali da je „“nemoguće 

reći kada i kako će se dotični postupak izvršenja završiti” (v. st. 27 ove Presude). U skladu sa članom 17, 

kada se dostavi ovakvo obavještenje smatra se da je kontrolni zahtjev podnosioca riješen. 

71. Članom 24, međutim, predviđa se pravo na žalbu, između ostalog, u slučajevima kada sud 

ne dostavi obavještenje podnosiocu kontrolnog zahtjeva u preciziranom roku. Pošto je podnosiocu 

predstavke obavještenje bilo propisno dostavljeno, ona nije imala zakonskog prava da uloži žalbu.


Ovo potvrđuje i relevantna sudska praksa domaćih sudova, koju je dostavila sama Vlada (v. st. 50 ove 

Presude). Stoga navedena žalba ne može da se smatra pravnim lijekom koji je u ovom predmetu bio 

na raspolaganju podnosiocu predstavke, te se prigvor Vlade dat u tom smislu mora odbiti. 

(ii) u odnosu na tužbu za pravično zadovoljenje 

72. Član 31 Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (v. st. 46 ove Presude) predviđa 

zadovoljenje u obliku novčane naknade i/ili objavljivanja presude u kojoj se iznosi da je pravo na 

suđenje u razumnom roku bilo povrijeđeno. Čak i ako pretpostavimo da je podnosilac predstavke 

mogla da dobije nadoknadu za kašnjenja u postupku u prošlosti i/ili da je mogla da se objavi presuda 

u kojoj se navodi da je njeno pravo na suđenje u razumnom roku bilo povrijeđeno, navedena tužba 

sasvim jasno ne bi mogla da dovede do ubrzanja dotičnog izvršenja dok postupak na koji se ono 

odnosi još nije okončan, što je sasvim sigurno najznačajnija briga podnosioca predstavke (v. mutatis 

mutandis, V.A.M. protiv Srbije, br. 39177/05, st 86, 13. mart 2007. godine). Stoga podnosilac predstavke 

nije imala obavezu da upotrijebi ovaj pravni put. U svakom slučaju, izgleda da je konačno izvršenje 

sporne presude bilo prije svega, ako ne i isključivo, posljedica činjenice da je Sud o ovom predmetu 

dostavio saopštenje Vladi, i nije bilo rezultat bilo kojeg domaćeg pravnog lijeka. 

(iii) u odnosu na ustavnu žalbu 

73. Po članu 48 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore “Ustavna žalba se može podnijeti protiv 

pojedinačnog akta koji se odnosi na ljudska prava i slobode pojedinca” (v. stav 43 ove Presude). Kako 

Sud razumije ovu odredbu, podnosilac ustavne žalbe treba da ima pravosnažnu presudu, koja po 

svojoj sadržini i suštini povređuje njegova/njena ljudska prava. Podnosiocu je omogućeno da protiv 

takve odluke uloži ustavnu žalbu. 

74. Sud napominje da se u ovom slučaju podnosilac predstavke žali na to da tužena država nije 

izvršila pravosnažnu presudu suda. Uzimajući u obzir da Vlada nije iznijela informacije o sudskoj 

praksi koje bi pokazale suprotno, Sud smatra da se ne može smatrati da je ustavna žalba dostupan 

pravni lijek u predmetima neizvršenja jer tu ne postoji nikakav “pojedinačni akt” protiv kojega bi se 

takva žalba mogla podnijeti. 

(iv) Zaključak 

75. Sud takođe smatra da pritužbe nisu očigledno neosnovane u okviru značenja člana 35 st. 

3 Konvencije i ne nalazi nijedan drugi osnov da ih proglasi neprihvatljvima. Stoga se one moraju 

proglasiti prihvatljivima. 

B. Meritum 

1. Argumenti strana 

76. Vlada je iznijela da je, po članu 68 Porodičnog zakona koji je bio na snazi u to vrijeme, rješenje 

o starateljstvu nad djecom bilo u isključivoj nadležnosti suda (v. st. 52 ove Presude) od trenutka 

kada je predata tužba za razvod braka. U tom kontekstu, Vlada je iznijela da, ukoliko je podnosilac 

predstavke željela privremeno rješenje o starateljstvu nad djecom prije nego što se donese presuda, 

ona je trebalo da preda zahtjev sudu za to. Centar za socijalni rad, kako tvrdi Vlada, nije imao 

nadležnost za to, osim da obezbijedi svoje mišljenje u toj stvari. 

77. Vlada je dalje navela da je Osnovni sud u Kotoru imao na umu prije svega interese djece koja 

su “od početka spora” odbijala da žive sa podnosiocem predstavke i za koju bi prinudna predaja bila 

197


neizbrisiva trauma, kako je konstatovao ekspert Centra za socijalni rad iz Budve. Zbog takvih uslova, 

kako je navela Vlada, neophodno je da svi uključeni pokažu senzitivnost da bi se mogli stvoriti 

potrebni uslovi i da se koliko god je moguće smanji trauma za djecu. 

78. Podnosilac predstavke prekasno je podnijela svoje komentare, pa oni nisu uvršteni u spise 

predmeta (v. st. 63 ove Presude). 

198 

2. Relevantni principi 

79. Sud napominje da vrijeme koje roditelj i djete provode zajedno predstavlja osnovni element 

“porodičnog života” u okviru značenja člana 8 Konvencije (v. između ostalog, Monory protiv Rumunije 

i Mađarske, br. 71099/01, st. 70, 5. april 2005. godine). 

80. I iako primarni cilj člana 9 jeste da zaštiti pojedinca od proizvoljnog djelovanja javnih organa, 

postoje, uz to, pozitivne obaveze koje su svojstvene djelotvornom “poštovanju” porodičnog života 

(v. Keegan protiv Irske, 26. maj 1994. godine, st. 49, Serija A br. 290). U tom kontekstu Sud je u više 

navrata zauzeo stav da član 8 uključuje pravo roditelja da se preduzmu mjere koje će im omogućiti 

da se ponovo spoje sa svojom djecom i obavezu državnih organa da takve radnje preduzmu (v. 

između ostalog, Ignaccolo-Zenide protiv Rumunije, br. 31679/96, st. 94, ECHR 2000-I; Nuutinen protiv 

Finske, br. 32842/96, st. 127, ECHR 2000-VIII; i Sylvester protiv Austrije, br. 36812/97 i 40104/98, st. 58, 

24 april 2003. godine). 

81. Međutim, obaveza državnih organa da preduzmu mjere da olakšaju ponovno spajanje 

nije apsolutna, pošto je moguće da se ponovno spajanje roditelja sa djecom koji su neko 

vrijeme živjeli sa drugim roditeljem ne može obaviti odmah i da je potrebno preduzeti neke 

pripremne mjere. Priroda i obim tih priprema zavisi od okolnosti svakog slučaja, ali uvijek je 

izuzetno značajan element razumijevanje i saradnja svih uključenih strana (citirano ranije u 

ovoj Presudi, st. 94). 

82. Sud stoga mora da se uvjeri da su državni organi preduzeli sve potrebne korake da olakšaju 

ponovno spajanje djece i roditelja u granicama razumnog u posebnim okolnostima svakog slučaja 

(v. Ignaccolo-Zenide, citirano ranije u ovoj Presudi, st. 96, Nuutinen protiv Finske, citirano ranije u 

ovoj Presudi, st. 128, Hokkanen protiv Finske, 23. septembar 1994. godine, st. 58, Serija A br. 299-A, i 

Šobota-Gajić protiv Bosne i Hercegovine, br. 27966/06, st. 53, 6. novembar 2007. godine). 

83. S tim u vezi Sud navodi da, u slučaju kao što je ovaj, adekvatnost neke mjere treba cijeniti po 

brzini njene realizacije pošto vrijeme može da ima nepopravljive posljedice za odnose između djece 

i roditelja koji ne živi sa njima (v. Ignaccolo-Zenide, citirano ranije u ovoj Presudi, st. 102). 


84. Sud smatra da, iako je podnosilac predstavke mogla teoretski da traži od domaćeg suda da 

donese privremenu mjeru o starateljstvu tokom postupka, ona nije morala to da uradi po članu 333 

Porodičnog zakona koji je bio na snazi u to vrijeme i koji predviđa da sud rješava o takvim mjerama 

po službenoj dužnosti (v. st. 53 ove presude). Uz to, da je Centar za socijalni rad u Nikšiću smatrao 

da sud nema nadležnost da odluči u toj stvari, to bi tako bilo i proglašeno, a zahtjev podnosioca 

pedstavke odbačen. Zbog toga je prvo rješenje sa ciljem ponovnog spajanja podnosioca predstavke 

sa njenom djecom donio Centar za socijalni rad iz Nikšića 8. marta 2005. godine. 

85. Između aprila i juna 2005. godine, na zahtjev podnosioca predstavke Centar za socijalni 

rad iz Nikšića donio je još tri rješenja sa istim ciljem. Sud napominje, međutim, da je došlo do 

samo jednog pokušaja izvršenja prvog rješenja Centra za socijalni rad iz Nikšića i to 14. marta 

2005. godine. 

86. Rješenja Centra za socijalni rad iz Nikšića postala su nerelevantna 5. maja 2006. godine 

kada je pravosnažna postala presuda suda kojom se starateljstvo nad A i B daje podnosiocu


predstavke. 12. juna 2006. godine podnosilac predstavke tražila je izvršenje presude. U 

tom kontekstu Sud napominje da je do prvog pokušaja da se novčano kazni V.K. pošto nije 

predao djecu, došlo tek 9. marta 2009. godine, a do prvog pokušaja da se zapravo sprovede 

presuda prinudnom predajom djece 8. oktobra 2009. godine, što je bilo nakon što je Vladi 

poslato obavještenje o predstavci. 30. novembra 2009. godine, u trećem pokušaju, podnosilac 

predstavke ponovo je spojena sa svojom djecom. 

87. Tako je sporna situacija trajala gotovo četiri godine i devet mjeseci nakon što je Centar za 

socijalni rad iz Nikšića donio svoje rješenje, odnosno tri godine i sedam mjeseci nakon što je sudska 

presuda postala pravosnažna. Tokom tog perioda nadležni organi su: (a) samo jednom pokušali da 

izvrše rješenje Centra za socijalni rad iz Nikšića, (b) novčano kaznili V.K. samo jednom, dvije godine 

i devet mjeseci nakon što je podnosilac predstavke tražila izvršenje presude, (c) pokušali prinudnu 

predaju djece tek nakon što je tuženoj Vladi dostavljeno obavještenje o predmetu i (d) izvršili 

presudu u manje od tri mjeseca od obavještenja Suda o predmetu. 

88. Iako je Vlada ustvrdila da su djeca odbijala “od početka spora” da budu prebačena kod 

podnosioca predstavke, informacije koje je obezbijedila Vlada pokazuju da nije bilo pokušaja takvog 

prebacivanja u periodu od dvije godine i devet mjeseci. Vlada nije pružila objašnjenje za to. U isto 

vrijeme nema indikacija da bi se to kašnjenje moglo pripisati podnosiocu predstavke. 

89. Kako je navedeno ranije u tekstu, moguće je da se ponovno spajanje roditelja sa djetetom 

koje je neko vrijeme živjelo sa drugim roditeljem ne može obaviti odmah i da je potrebno 

preduzeti neke pripremne mjere, naročito u okolnostima slučaja A i B. Međutim nema dokaza da 

se bilo kakvim pripremnim radnjama može objasniti ranije navedeno kašnjenje nadležnih organa. 

90. Uzevši u obzir činjenice predmeta, uključujući i proteklo vrijeme, najbolje interese A i B, 

kriterijume koje je postavila domaća sudska praksa i sve što je iznijela Vlada, bez obzira na polje 

slobodne procjene države, kao i činjenicu da su A i B konačno predati podnosiocu predstavke, Sud 

zaključuje da su crnogorski nadležni organi propustili da ulože adekvatne i djelotvorne napore da 

blagovremeno izvrše rješenje Centra za socijalni rad iz Nikšića i pravosnažnu sudsku presudu. 

91. Shodno tome utvrđena je povreda člana 8 Konvencije. 

II. OSTATAK PREDSTAVKE 

92. U mjeri u kojoj se podnosilac predstavke implicitno žalila na neizvršenje presude, u dijelu 

neplaćanja izdržavanja za djecu od strane V.K. kako je utvrđeno, Sud napominje da su korisnici takvog 

izdržavanja, po prirodi stvari, djeca. Pošto su djeca, uprkos presudi, živjela sa V.K. od 5. januara 2005. 

godine do 30 novembra 2009. godine, podnosilac predstavke ne može da potražuje izdržavanje 

za djecu za taj period jer sama nije za te svhre imala izdataka. Stoga, i ako se pretpostavi da je taj 

dio predstavke podnosioca kompatibilan ratione personae, on mora biti proglašen neprihvatljivim 

kao očigledno neosnovan. Što se tiče perioda nakon 30. novembra 2009. godine, zbog kratkog 

vremenskog perioda koji je protekao nakon što su djeca predata podnosiocu predstavke, ovaj dio 

predstavke je očigledno neosnovan i mora biti odbijen po članu 35 st. 3 i 4 Konvencije. Podnosilac 

ima mogućnost da dobije dalje rješenje domaćih sudova kojim bi se od njenog bivšeg supruga 

tražilo da postupi u skladu sa svojom obavezom izdržavanja. 


93. Član 41 Konvencije glasi: 

“Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane 

ugovornice u pitanju omogućava samo delimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, 

pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.” 

199


A. Naknada štete 

94. Podnosilac predstavke tražila je naknadu štete u iznosu od 50.000 eura nakon isteka 

vremenskog ograničenja za predaju zahtjeva po članu 41. 

95. Međutim, u vezi sa istim iznosom koji se potražuje na formularu za predstavku koji je predala 

podnosilac predstavke, Vlada je u svojim napomenama o prihvatljivosti i meritumu konstatovala da 

je taj zahtjev pretjeran i u suprotnosti sa sudskom praksom Suda. 

96. Sud je mišljenja da tvrdnja da je podnosilac predstavke pretrpjela materijalnu štetu zbog 

povrede člana 8 nije dovoljno potkrijepljena. Međutim, Sud prihvata da je podnosilac predstavke 

pretrpjela nematerijalnu štetu koja ne može da bude nadoknađena samo utvrđivanjem da je došlo 

do povrede. Bazirajući svoju procjenu na ravnopravnim osnovama i uzimajući u obzir konkretne 

okolnosti predmeta, Sud dosuđuje podnosiocu predstavke 10.000 eura po ovom osnovu. 


97. Sud napominje da je zahtjev podnosioca predstavke za nadoknadu troškova predat nakon 

isteka prvobitnog roka i, za razliku od njenog zahtjeva za nadoknadu štete, nikada nije bio predmet 

podnesaka Vlade. Podnosilac predstavke stoga nije postupila u skladu sa Pravilom 60 st. 2 i 3 Sudskog 

poslovnika i njen zahtjev stoga mora biti odbijen. 

IZ TIH RAZLOG SUD JEDNOGLASNO 

1. Proglašava predstavku u dijelu koji se odnosi na zakašnjelo izvršenje pravosnažne presude 

o starateljstvu od strane tužene države i njen prethodni propust da izvrši privremeni nalog za 

starateljstvo prihvatljivim, a ostatak predstavke neprihvatljivim; 

2. Smatra da je došlo do povrede člana 8 Konvencije; 

3. Smatra 

(a) da tužena džava treba da plati podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca od datuma 

na koji ova presuda postane pravosnažna u skladu sa članom 44 st. 2 Konvencije, iznos od 

10.000 eura (deset hiljada eura) na ime naknade nematerijalne štete, i sve poreze koji se na 

to obračunavaju; 

(b) da se od isteka navedena tri mjes eca pa do plaćanja navedenog iznosa obračunava i 

plaća obična kamata po stopi koja je jednaka najnižoj kreditnoj stopi Evropske Centralne 

Banke tokom perioda neplaćanja, uz dodatak od tri procentna poena; 

4. Odbacuje ostatak zahtjeva podnosioca predstavke za pravičnim zadovoljenjem. 

Sačinjeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi 21. septembra 2010. godine, shodno 

Pravilu 77 stav 2 i 3 Poslovnika Suda. 


Sekretar 


Odjeljenja 

200



PREDMET JEVREMOVIĆ protiv SRBIJE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

17. jul 2007. godine 


Moguće su redakcijske promjene.


U predmetu Jevremović protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje) zasjedajući u vijeću u čijem su sastavu bili: 

Gđa F. TILKENS, predsjednik, (F. Tulkens) 

g. A. B. BAKA, (A. B. BAKA) 

g. I. KABRAL BARETO, (I. Cabral Barreto) 

g. V. ZAGREBELSKI, (V. Zagrebelsky) 

gđa A. MULARONI (A. MULARONI) 

gđa D. Jočiene (D. Jočiene) 

g. D. POPOVIĆ, sudije 

i gđa S. DOLE, (S. DOLLE), sekretar Odjeljenja, 

poslije vijećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 26. juna 2007. godine, izriče sljedeću presudu, 

koja je usvojena na taj dan: 

202 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 3150/05) protiv Državne zajednice Srbija i Crna 

Gora, čiji je pravni sljedbenik Srbija od 3. juna 2006. godine (vidjeti stav 63 u daljem tekstu), a koju su 

Sudu podnijele na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem 

tekstu „Konvencija“), u to vrijeme, dvije državljanke Državne zajednice Srbija i Crna Gora, gđica Ina 

Jevremović (u daljem tekstu „prva podnositeljka predstavke“) i gđa Ljiljana Jevremović (u daljem 

tekstu druga podnositeljka predstavke), dana 4. decembra 2004. godine. 

2. Vladu Državne zajednice Srbija i Crna Gora, u početku, a potom Vladu Srbije (u daljem tekstu 

„Vlada“), zastupao je njen agent, g. S. Carić. 

3. Predsjednik vijeća je predstavci dao prednost u skladu sa pravilom 41 pravilnika Suda. 

4. Dana 27. februara 2006. godine Sud je odlučio da predstavku dostavi Vladi. U skladu sa članom 

29, stav 3 Konvencije, takođe je odlučeno da će osnovanost predstavke biti razmatrana zajedno sa 

njenom prihvatljivošću. 

ČINJENICE 

I OKOLNOSTI PREDMETA 

5. Činjenice predmeta, kako su ih dostavile podnositeljke predstavke, mogu se sumirati kako 

slijedi. 

A. Postupak utvrđivanja očinstva/izdržavanja djeteta 

6. Prva podnositeljka predstavke je vanbračno dijete rođeno 1999. godine. 

7. Dana 9. juna 1999. godine prva podnositeljka predstavke i njena majka (u daljem tekstu 

„druga podnositeljka predstavke“) pokrenule su parnicu protiv D.K. (u daljem tekstu „tuženi“), veoma 

popularnog lokalnog pjevača, kod Četvrtog opštinskog suda u Beogradu (u daljem tekstu „Opštinski 

sud“) kako bi se utvrdilo očinstvo i dobilo izdržavanje za dijete. 

8. U periodu između 20. septembra 1999. godine i 22. januara 2002. godine, zakazano je devet 

ročišta, od kojih je pet održano a ostala četiri su odložena. U tom periodu, iako uredno pozvan, 

tuženi se nije pojavio u sudu najmanje dva puta. 

9. Dana 5. novembra 1999. godine a u skladu sa rješenjem koje je izdao Opštinski sud, Institut za 

transfuziju krvi je obavio analize krvi, na osnovu uzoraka koje su dostavile ove tri stranke, i utvrdio 

da je vjerovatnoća da je tuženi otac prve podnositeljke predstavke 97,14% i da je zbog toga to „vrlo 

moguće“. 

10. Od 10. januara 2001. godine do 12. februara 2002. godine, šest puta se pokušalo sa DNK

PREDMET: JEVREMOVIĆ protiv SRBIJE 

analizom, ali je svakog puta, za razliku od podnositeljki predstavke, tuženi, iako uredno pozivan, 

propustio da se pojavi u klinici gdje je analiza zakazana. 

11. Dana 26. februara 2002. godine Opštinski sud je donio odluku u korist podnositeljki 

predstavke. Tom odlukom je utvrđeno očinstvo tuženog, djelimično odobreno traženo izdržavanje 

djeteta i izdato rješenje o privremenoj mjeri izdržavanja. U obrazloženju, između ostalog, sud se 

oslonio na nalaz Instituta za transfuziju krvi, kao i na propust tuženog da dođe u kliniku kako bi 

pristupio DNK analizi. Na kraju, on je primijetio da relevantno zakonodavstvo ne predviđa mogućnost 

da se tuženi podvrgne DNK analizi protiv svoje volje i smatrao da ne postoji dokaz koji bi opravdao 

odbacivanje zahtjeva podnositeljki predstavke. 

12. Dana 22. oktobra 2002. godine Opštinski sud je donio dopunsku presudu, odobravajući 

zahtjev podnositeljki predstavke za zakonsku kamatu. 

13. Dana 12. avgusta 2002. godine tuženi je uložio žalbu Okružnom sudu u Beogradu („Okružni 

sud“). 

14. Dana 19. novembra 2002. godine Okružni sud je ukinuo presude Opštinskog suda i vratio 

predmet nižem sudu na ponovno suđenje. U svom obrazloženju, između ostalog, on je naveo da 

tuženi očigledno nije bio u mogućnosti da pristupi zakazanoj DNK analizi, ali da bi sada bio spreman 

da to učini. Sud je dodao da činjenice predmeta koje se odnose na izdržavanje djeteta takođe 

zahtijevaju dalje razjašnjenje. 

15. Od 12. februara 2003. godine do 26. novembra 2003. godine još šest ročišta je zakazano kod 

Opštinskog suda, od kojih je pet odloženo a samo jedno je održano. U tom periodu, iako uredno 

pozivan, tuženi se nije pojavio u sudu najmanje tri puta. 

16. Od 8. maja 2003. godine do 22. jula 2003. godine, u tri posebna dana, pokušalo se sa DNK 

analizom, ali je svaki put, za razliku od podnositeljki predstavke, tuženi, iako je dva puta uredno 

pozivan, propustio da dođe na kliniku gdje je zakazana analiza. 

17. Dana 26. septembra 2003. godine podnositeljke predstavke su podnijele žalbu Ministarstvu 

pravde zbog odugovlačenja. 

18. Dana 27. oktobra 2003. godine predsjednik Opštinskog suda je obavijestio podnositeljke 

predstavke da je dao uputstva predsjedavajućem sudiji u njihovom predmetu da postupi po hitnom 

postupku. 

19. Dana 26. novembra 2003. godine Opštinski sud je ponovo donio odluku u korist podnositeljki 

predstavke. Tom odlukom je utvrdio očinstvo tuženog, djelimično odobrio traženo izdržavanje za 

dijete i izdao rješenje o privremenoj mjeri izdržavanja. Navedeni razlozi su, najvećim dijelom, bili 

identični onima koji su sadržani u prethodnoj odluci. 

20. Dana 11. marta 2004. godine Opštinski sud je donio odluku kojom ispravlja očiglednu grešku 

sadržanu u njegovoj presudi. 

21. Dana 19. aprila 2004. godine tuženi je podnio žalbu Okružnom sudu. 

22. Dana 26. maja 2004. godine Okružni sud je ponovo ukinuo odluke Opštinskog suda i vratio 

predmet nižem sudu na ponovno suđenje. U svom obrazloženju on je smatrao da parnične stranke 

treba ponovo saslušati, da treba precizno odrediti stvarni trenutak začeća prve podnositeljke 

predstavke kako bi se utvrdilo da li je druga podnositeljka predstavke imala seksualne odnose sa 

tuženim u to vrijeme, i da treba još jednom pokušati sa DNK analizom. Sud je dalje objasnio da 

bi, ako tuženi uopšte ne bude ispitan, Opštinski sud trebalo da se obrati Institutu za transfuziju 

krvi kako bi se utvrdilo da li činjenica da je prva podnositeljka predstavke imala manje od godinu 

dana kada je posljednji put ispitana (1999. godine) znači da sada možda treba da se naloži nova 

analiza krvi. Ako je tako, poslije nove analize krvi čak i u nedostatku DNK analize, treba donijeti novu 

presudu, s obzirom na to da tuženi odbija da se podvrgne DNK analizi. Sud je zaključio ??? navodeći 

da činjenice predmeta koje se tiču izdržavanja djeteta takođe zahtijevaju dodatno razrješenje. 

23. Sudski spis predmeta nije zapravo fizički vraćen Opštinskom sudu do 15. oktobra 2004. 

godine. 

203


24. Poslije toga prvo ročište je prvobitno zakazano za 24. februar 2005. godine. U januaru 2005. 

godine, međutim, ovo ročište je otkazao sam Opštinski sud, očigledno ne navodeći nikakav razlog. 

25. Dana 12. aprila 2005. godine Opštinski sud je odlučio da traži stručno medicinsko mišljenje u 

skladu sa uputstvima koje je dao Okružni sud. 

26. Dana 28. aprila 2005. godine isti sud je saslušao drugu podnositeljku predstavke kao i 

tuženog. U svojoj izjavi, između ostalog, tuženi je poricao da je biološki otac prve podnositeljke 

predstavke i jasno je rekao da neće prihvatiti da bude podvrgnut DNK analizi. 

27. Dana 5. jula 2005. godine Opštinski sud je odredio medicinskog stručnjaka i zatražio mišljenje 

u skladu sa njegovom odlukom od 12. aprila 2005. godine. 

28. Dana 2. oktobra 2005. godine medicinski stručnjak je pozvao stranke u predmetu da 

prisustvuju sastanku zakazanom za 7. oktobar 2005. godine. Navedenog datuma podnositeljke 

predstavke su se pojavile ali ne i tuženi. 

29. Dana 23. novembra 2005. godine medicinski stručnjak je dostavio svoje mišljenje. 

30. Dana 10. marta 2006. godine, poslije imenovanja novog predsjedavajućeg sudije u ovom 

predmetu, Opštinski sud je oslobodio drugu podnositeljku predstavke njene obaveze da plati 

troškove postupka u pitanju. On je naveo, između ostalog, da je ona nezaposlena i da nije u stanju 

da pokrije ove troškove a da time ne dovede u opasnost najosnovnije potrebe prve podnositeljke 

predstavke. 

31. Dana 28. marta 2006. godine Opštinski sud je, između ostalog, saslušao stranke u postupku, 

naložio im da dostave sudu relevantne informacije koje se tiču traženog izdržavanja i obavijestio ih 

da će se DNK analiza obaviti 3. aprila 2006. godine, odnosno 18. aprila 2006. godine. 

32. Obje podnositeljke predstavke su se uredno pojavile u ove dane, ali ne i tuženi. 

33. Dana 11. maja 2006. godine podnositeljke predstavke su dostavile tražene informacije u vezi 

sa izdržavanjem. Tuženi to očigledno nije uradio. 

34. Dana 12. maja 2006. godine Opštinski sud je odložio ročište koje je bilo zakazano jer nije 

imao na raspolaganju sve informacije u vezi sa izdržavanjem, a forenzičar, koji je uredno pozvan, 

nije došao. 

35. Dana 24. maja 2006. godine Opštinski sud je prihvatio predlog podnositeljki predstavke da 

se pribave dodatne informacije u vezi sa izdržavanjem. 

36. Dana 16. juna 2006. godine Opštinski sud je odložio ročište zakazano tog dana zato što 

forenzičar u pitanju nije bio „raspoloživ“. 

37. Na ročištu održanom dana 20. jula 2006. godine Opštinski sud je konačno saslušao ovog 

stručnjaka. 

38. Dana 28. jula 2006. godine Opštinski sud je donio presudu kojom se utvrđuje da je tuženi 

zaista prirodni otac prve podnositeljke predstavke i da je, kao takav, obavezan da plaća 32. 000 

srpskih dinara (RSD), približno 400 eura (EUR) mjesečno za njeno izdržavanje, počev od 1. jula 

1999. godine, zajedno sa troškovima i pripadajućom zakonskom kamatom. U svom obrazloženju, 

na osnovu relevantnih odredbi Porodičnog zakona iz 2005. godine, a takođe imajući u vidu 

mišljenje koje je iznio Okružni sud u svojoj odluci od 26. maja 2004. godine, Opštinski sud je, 

između ostalog, dao posebnu težinu činjenici da je tuženi odbijao da bude podvrgnut DNK analizi, 

koja je najpouzdaniji način da se potvrdi ili ospori njegovo očinstvo. Na kraju, sud je primijetio da 

je druga podnositeljka nezaposlena i bez prihoda, iz kog razloga je tuženom naloženo da plaća 

navedeno izdržavanje za dijete. Ova presuda je uručena podnositeljkama predstavke dana 24. 

avgusta 2006. godine. 

39. U septembru 2006. godine tuženi je uložio žalbu Okružnom sudu u Beogradu. 

40. Dana 25. decembra 2006. godine Okružni sud je, oslanjajući se na Porodični zakon iz 2005. 

godine, potvrdio spornu presudu, ali je smanjio troškove koji su dodijeljeni podnositeljkama 

predstavke. 

41. Dana 14. marta 2007. godine tuženi je izjavio reviziju. Dana 9. maja 2007. godine Vrhovni sud 

204


je potvrdio presude nižih sudova što se tiče očinstva tuženog i potvrdio izdržavanje koje je određeno 

u iznosu od RSD 15. 000 mjesečno (približno 190 eura). Istovremeno, međutim, on je ukinuo presude 

u vezi sa preostalim dijelom dodijeljenog izdržavanja, kao i u vezi sa troškovima, i naložio da ova dva 

pitanja Opštinski sud ponovo razmotri. 

B. Ostale relevantne činjenice 

42. 2000. godine ustanovljeno je da prva podnositeljka predstavke ima astmu. 

43. Dana 21. oktobra 2005. godine Republički zavod za zapošljavanje je potvrdio da je druga 

podnositeljka predstavke nezaposlena i obezbijedio joj stažiranje na Poljoprivrednom fakultetu u 

Beogradu. Zavod je takođe prihvatio da plaća drugoj podnositeljki predstavke ukupno RSD 6. 100 

mjesečno (približno 76 eura) sljedećih šest mjeseci. 

44. Podnositeljke predstavke su se dalje pozvale na mnogobrojne izvještaje u srpskim medijima 

u vezi sa gore navedenim postupkom, kao i na svoje sopstvene lične prilike i lične prilike tuženog. 

Na kraju, druga podnositeljka predstavke je navela da je tuženi, svojim vezama, osigurao da ona ne 

može da nađe posao kao pisac tekstova, iako je u ovoj oblasti ranije bila uspješna. 

II RELEVANTNO DOMAĆE PRAVO 

A. Sporovi oko očinstva i izdržavanja 

1. Zakon o braku i porodičnim odnosima iz 1980. godine, objavljen u Službenom glasniku 

Socijalističke Republike Srbije – (Sl. glasnik SRS – br. 22/80, 11/88 i Službenom glasniku 

Republike Srbije – Sl. glasnik RC - br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01) 

45. Član 310b predviđa da se sve parnice u vezi sa izdržavanjem uzmu hitno u rad. 

2. Porodični zakon (objavljen u Sl. glasniku RC br. 18/05) 

46. Po članu 204 svi porodični sporovi koji uključuju djecu moraju se hitno rješavati. Prvo ročište 

se mora održati u roku od 15 dana od datuma kada je podnijet tužbeni zahtjev. Prvostepeni sudovi 

zaključuju postupak najviše poslije dva ročišta, a drugostepeni suvodi moraju donijeti odluke po 

žalbama u roku od 30 dana. 

47. Slično tome, član 280 definiše sve principe u vezi sa izdržavanjem kao „posebno hitne“. Prvo 

ročište se mora održati u roku od 8 dana od datuma kada je podnijet tužbeni zahtjev, a drugostepeni 

sudovi moraju donijeti odluke po žalbama u roku od 15 dana. 

48. Član 208 predviđa da je revizija uvijek dozvoljena u porodičnim sporovima, ukoliko ovaj 

zakon ne predviđa drugačije. 

49. Porodični zakon iz 2005. godine stupio je na snagu 1. jula 2005. godine, čime je ukinut Zakon 

o braku i porodičnim odnosima iz 1980. godine. Dalje, član 357 Porodičnog zakona iz 2005. godine 

predviđa da će se on primjenjivati u svim sudskim postupcima u toku koji su pokrenuti prije 1. jula 

2005. godine, sem ako nadležni sud, u određenom postupku u pitanju, nije već donio prvostepenu 

odluku prije tog datuma. 

B. Zakoni o parničnom postupku 

1. Zakon o parničnom postupku iz 1977. godine (objavljen u Službenom listu Socijalističke 

Federativne Republike Jugoslavije – Sl. list SFRJ - br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 

58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i Službenom listu Savezne Republike Jugoslavije-Sl. 

list SRJ - br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02 ) 

205


50. Član 8 je predviđao da sudovi određuju parnična pitanja po svom nahođenju pošto pažljivo 

ocijene sve dokaze podnijete pojedinačno i u cjelini, i uzimajući u obzir rezultate cjelokupnog 

postupka. 

51. Po članu 221a, sudovi su takođe mogli donositi zaključke po pitanju činjenica predmeta na 

osnovu primjene „pravila o teretu dokaza“. 

52. U skladu sa članom 269, ni tužilac ni tuženi se ne mogu „primorati“ da pristupe sudu ili da 

daju izjavu. Sam sud je, međutim, mogao da uzme u obzir propust stranaka/odbijanje da to učine i 

iz toga izvede svoje sopstvene zaključke. 

53. Najzad, shodno članovima 382-400, stranke su mogle izjaviti reviziju Vrhovnom sudu. 

One su to mogle učiniti samo pod određenim veoma specifičnim uslovima i protiv presude koja 

je donesena u drugoj instanci. Ovo pravno sredstvo, međutim, nije moglo obezbijediti strankama 

naknadu za neko procesno odlaganje do kog je moglo doći, niti je moglo ubrzati postupak koji je 

već bio okončan kod nižih sudova. 

2. Zakon o parničnom postupku iz 2004. godine (objavljen u Sl. glasniku RS br. 125/04) 

54. Tekst članova 8, 223, stav 1 i 267 sadržanih u ovom zakonu odgovara članovima 8, 221a i 269 

Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine o kome je riječ u gornjem tekstu. 

55. Članovi 220 i 223, stavovi 2 i 3, međutim, predviđaju da svaka parnična stranka navodi 

činjenice u svoju korist i predlaže dokaze, kao i da aktivno nastoji da ospori činjenične i/ili pravne 

zahtjeve druge stranke. 

56. Ovaj zakon je stupio na snagu 23. februara 2005. godine, čime je ukinut Zakon o parničnom 

postupku iz 1977. godine. Član 491, stav 4 Zakona o parničnom postupku iz 2004. godine, međutim, 

navodi da se revizija izjavljuje u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku iz 

1977. godine kad god je postupak u pitanju pokrenut prije 23. februara 2005. godine. 

V. Zakon o uređenju sudova (objavljen u Sl. glasniku RS br. 63/01, 42/02, 27/03, 

29/04, 101/05 i 46/06) 

57. Relevantne odredbe ovog zakona glase kako slijedi: 

Član 7 

„Stranka i drugi učesnik u sudskom postupku imaju pravo pritužbe na rad suda kad smatraju da 

se postupak odugovlači, da je nepravilan ili da postoji bilo kakav uticaj na njegov tok i ishod. “ 

Član 51 

„Predsjednik višeg suda ima pravo da nadzire sudsku upravu nižeg suda, a predsjednik 

neposredno višeg suda i da pri nečinjenju predsjednika nižeg suda donese akte iz njegovog 

djelokruga. 

Predsjednik višeg suda može tražiti od nižeg suda obavještenja o primjeni propisa, problemima 

u suđenju i sve podatke o radu. 

Predsjednik višeg suda može naložiti neposredan uvid u rad nižeg suda. “ 

Član 52 

„Kad stranka ili drugi učesnik u postupku podnesu pritužbu, predsjednik suda dužan je da je 

razmotri i da o njenoj osnovanosti i preduzetim mjerama obavijesti pritužioca u roku od petnaest 

dana od prijema pritužbe. 

Ako je pritužba podnijeta preko ministarstva nedležnog za pravosuđe ili višeg suda, o osnovanosti 

pritužbe i preduzetim mjerama obavještavaju se i ministar ili predsjednik višeg suda. “ 

206


G. Sudski poslovnik (objavljen u Sl. glasniku RS br. 65/03, 115/05 i 4/06) 

58. Po članu 8, između ostalog, predsjednik suda mora obezbijediti da se rad suda obavlja 

na vrijeme. On ili ona takođe pregleda svaku žalbu koju je stranka u postupku uložila u vezi sa 

odugovlačenjem i odgovara u roku od 15 dana donošenjem odluke i, ako je potrebno, nalaže korake 

koje je potrebno preduzeti da se stanje ispravi. 

59. Član 4, između ostalog, predviđa da Ministarstvo pravde nadzire rad sudova u smislu njihove 

ažurnosti. Ako se uoče neki problemi, Ministarstvo „predlaže“ posebne mjere koje će se preduzeti u 

roku od 15 dana. 

D. Zakon o sudijama (objavljen u Sl. glasniku RS br. 63/01, 42/02, 60/02, 17/03, 

25/03, 27/03, 29/04, 61/05 i 101/05) 

60. Relevantne odredbe ovog zakona glase kako slijedi: 

Član 40a stavovi 1 i 2 

„Vrhovni sud će formirati Nadzorni odbor („Odbor“). 

Ovaj Odbor će se sastojati od pet sudija Vrhovnog suda koji se biraju na period od četiri godine 

na sjednici Vrhovnog suda Srbije u punom sastavu. “ 

Član 406 

„Odbor je ovlašćen da, po pritužbi ili samoinicijativno, kontroliše sudske predmete i načini uvid u njih. 

Po okončanoj kontroli sudskog predmeta Odbor može pred Velikim personalnim vijećem 

pokrenuti postupak za razrješenje sudije zbog nesavjesnog ili nestručnog vršenja dužnosti ili 

predložiti izricanje disciplinske mjere sudiji. “ 

Đ. Zakon o obligacionim odnosima (objavljen u Sl. listu SFRJ br. 29/78, 39/85, 45/89, 

57/89 i Sl. listu SRJ br. 31/93) 

61. Član 172, stav 1 predviđa da je pravno lice, koje obuhvata i državu, odgovorno za sve štete 

koje prouzrokuje neki „njihov organ“ „trećem licu“. 

62. Po članovima 199 i 200 Zakona o obligacionim odnosima, između ostalog, svako ko je pretrpio 

strah, fizički ili duševni bol kao posljedicu kršenja „prava ličnosti“ može, u zavisnosti od njihovog 

trajanja i jačine, podnijeti zahtjev za novčanu naknadu kod parničnih sudova i, dodatno, zahtijevati 

druge oblike naknade „koji su u stanju“ da obezbijede odgovarajuće nematerijalno zadovoljenje. 

Ž. Relevantne odredbe koje se odnose na Sud Srbije i Crne Gore i sukcesiju Državne 

zajednice Srbija i Crna Gora 

63. Relevantne odredbe koje se odnose na Sud Srbije i Crne gore i sukcesiju Državne zajednice 

Srbija i Crna Gora su iznijete u presudi u predmetu Matijašević protiv Srbije (br. 23037/04, stavovi 12, 

13 i 16-25, 19. septembar 2006. godine). 

III REZERVA PO PLANU 13 KONVENCIJE 

64. U rezervi koja je sadržana u instrumentu ratifikacije Konvencije i protokola uz nju, koji je 

deponovan u Savjetu Evrope dana 3. marta 2004. godine, Vlada je navela da se „odredbe člana 

13 neće primjenjivati u odnosu na pravne lijekove u okviru nadležnosti Suda Srbije i Crne Gore, 

dok navedeni sud ne postane operativan u skladu sa članovima 46 do 50 Ustavne povelje Državne 

207


zajednice Srbija i Crna Gora (Službeni list Srbije i Crne Gore, br. 1/03)“. 

65. Ova rezerva je povučena dopisom od 11. jula 2005. godine Stalne misije Državne zajednice 

Srbija i Crna Gora, koji je zaveden u Generalnom sekretarijatu dana 15. jula 2005. godine. 

208 

PRAVO 


66. Obje podnositeljke predstavke su se žalile što postupak u pitanju nije bio završen u razumnom 

roku, kako se traži članom 6, stav 1 Konvencije, čiji relevantni dio glasi: 

„. . . Svako, tokom odlučivanja o njegovim (ili njenim) građanskim pravima i obavezama. . . ima 

pravo na pravičnu. . . raspravu u razumnom roku. . . pred sudom. . . “ 


1. Argumenti koje su iznijele stranke u sporu 

67. Vlada je iznijela da podnositeljke predstavke nisu iscrpile sva raspoloživa djelotvorna domaća 

pravna sredstva. Posebno, one se nisu žalile na odugovlačenje u pitanju predsjedniku Opštinskog 

suda, predsjedniku Okružnog suda, ministru pravde, odnosno Nadzornom odboru Vrhovnog suda 

(vidjeti stavove 57-60 u gornjem tekstu). Dalje, one nisu iskoristile žalbeni postupak pred Sudom 

Srbije i Crne Gore, shodno Ustavnoj povelji i Povelji o ljudskim i manjiskim pravima i građanskim 

slobodama (vidjeti stav 63 u gornjem tekstu i predmet Matijašević). Najzad, Vlada je ostala pri stavu da 

se Konvencija direktno primjenjuje u pravnom sistemu tužene države, da su podnositeljke propustile 

da pokrenu posebnu građansku parnicu po članu 199 i 200 Zakona o obligacionim odnosima (vidjeti 

stavove 61 i 62 u gornjem tekstu) i da nekompetentnost advokata podnositeljki predstavke ne može 

da opravda njihov propust da ispoštuju zahtjeve iscrpljenosti kako je predviđeno članom 35, stav 1. 

68. Podnositeljka predstavke je navela da se gore pomenuta sredstva, od kojih je neka iskoristila, 

ne mogu smatrati djelotvornim u smislu člana 35, stav 1 Konvencije. 


69. Sud podsjeća da je, u skladu sa utvrđenom sudskom praksom, svrha pravila o unutrašnjim 

pravnim sredstvima u članu 35, stav 1 Konvencije ta da se visokim stranama ugovornicama pruži 

mogućnost da spriječe ili isprave navodne povrede prije no što se neko zbog njih obrati Sudu. 

Međutim, jedina pravna sredstva koja treba iscrpiti jesu ona koja su djelotvorna. Obaveza je države 

kada tvrdi da pravna sredstva nisu iscrpljena da uvjeri Sud da su ta sredstva djelotvorna, da su i 

teorijski i praktično bila na raspolaganju u relevantnom vremenu (vidjeti, između ostalog, presudu 

u predmetu Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1991. godine, serija A, br. 198, str. 

11-12, stav 27 i u predmetu Dalia protiv Francuske, presuda od 19. februara 1998. godine, Izvještaji 

1998-1, str. 87-88, stav 38). Kada je uslov tog tereta dokazivanje ispunjen, podnosilac predstavke 

je dužan da dokaže da je pravno sredstvo na koje se država pozvala zapravo bilo iscrpljeno, ili da 

je zbog nekog razloga bilo neadekvatno ili nedjelotvorno u konkretnim okolnostima predmeta, 

ili da su postojale posebne okolnosti koje su podnosioca odnosno podnositeljku predstavke 

oslobađale tog zahtjeva (vidjeti predmet Dankevich protiv Ukrajine, br. 40679/98, stav 107, 29. april 

2003. godine). 

70. Sud naglašava da se prilikom primjene ovog pravila mora posvetiti dužna pažnja kontekstu. 

Shodno tome, Sud priznaje da se član 35, stav 1 mora primjenjivati uz izvjestan stepen fleksibilnosti


i bez prekomjernog formalizma (vidjeti predmet Akdivar i ostali protiv Turske, presuda od 16. 

septembra 1996. godine, Izvještaji 1996-4, str. 1211, stav 69). 

71. Najzad, Sud ponovo naglašava da je odlučujuće pitanje prilikom procjene djelotvornosti 

nekog pravnog sredstva u vezi sa žalbom zbog dužine postupka to da li postoji ili ne postoji 

mogućnost da se podnosiocu predstavke obezbijedi neposredno i brzo pravno zadovoljenje, a 

ne posredna zaštita prava koja je zajemčena članom 6 (vidjeti, uz neophodne izmjene, predmet 

Scordino protiv Italije (br. 1) (BB), br. 36813/97, stav 195, ECHR 2006, i predmet Surmeli protiv Njemačke 

(BB), br. 75529/01, stav 102, 8. jun 2006. godine). To konkretno znači da će pravno sredstvo biti 

„djelotvorno“ ako se može koristiti bilo za ubrzanje odluke sudova koji odlučuju u predmetu, bilo za 

to da podnosiocu tužbe pruži odgovarajuće zadovoljenje za zakašnjenja koja je već pretrpio (vidjeti, 

uz neophodne izmjene, predmet Kudla protiv Poljske (BB), br. 30210/96, stavovi 157-159, ECHR 2000- 

11, predmet Mifsud protiv Francuske (odluka) (BB), br. 57220/00, stav 17, ESLJP 2002-8, i predmet 

Surmeli protiv Njemačke (BB), navedene u gornjem tekstu, stav 99). 


72. Sud smatra da zahtjevi predsjedniku Opštinskog suda, predsjedniku Okružnog suda, ministru 

pravde i Nadzornom odboru Vrhovnog suda da se ubrza postupak u pitanju, na koje se Vlada poziva, 

svi predstavljaju hijerarhijske žalbe ili, drugim riječima, ništa više od puke informacije dostavljene 

višoj instanci koja ima puno diskreciono pravo da iskoristi svoja ovlašćenja onako kako smatra da 

je odgovarajuće (vidjeti stavove 57-60 u gornjem tekstu). Sem toga, čak i da je neki postupak bio 

pokrenut, on bi se isključivo desio između nadzorne instance u pitanju i suda/sudije o kome je riječ. 

Same podnositeljke predstavke ne bi bile stranke u takvom postupku i, u najboljem slučaju, imale 

bi samo pravo da budu obaviještene o njegovom ishodu (vidjeti, uz neophodne izmjene, predmet 

Horvat protiv Hrvatske, br. 51585/99, stav 47, ECHR 2001-VIII). Prema tome, ni jedno od ovih pravnih 

sredstava se ne može smatrati djelotvornim u okviru značenja člana 35, stav 1 Konvencije. 

73. Poseban zahtjev za naknadu štete zbog procesnog odugovlačenja (vidjeti stavove 61 i 62 u 

gornjem tekstu) bi takođe bio nedjelotvoran. Čak i pod pretpostavkom da bi podnositeljke predstavke 

mogle dobiti naknadu zbog prethodnog odugovlačenja, Vlada je propustila da pokaže da bi takav 

postupak bio brži nego drugi „redovan“ parnični postupak koji bi mogao trajati godinama i proći 

nekoliko nivoa sudske nadležnosti (vidjeti, uz neophodne izmjene, i predmet Merit protiv Ukrajine, 

66561/01, stav 59, 30. mart 2004. godine, i predmet Scordino protiv Italije (br. 1), citirani u gornjem 

tekstu, stav 195). Štaviše, i iz istog razloga navedeni zahtjev takođe nije mogao ubrzati postupak u 

pitanju. 

74. Što se tiče zaključka Vlade da su podnositeljke predstavke trebale da podnesu žalbu Sudu 

Srbije i Crne Gore, Sud podsjeća da je već naveo da ovo konkretno pravno sredstvo nije bilo raspoloživo 

do 15. jula 2005. godine, i da je, dalje, ostalo nedjelotvorno do raspada Državne zajednice Srbija i 

Crna Gora (vidjeti predmet Matijašević protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stavovi 34-37). Sud ne 

vidi razlog da odstupi od ovog nalaza u predmetnom slučaju i stoga zaključuje da podnositeljke 

predstavke nisu obavezne da iscrpe ovaj konkretan put naknade. 

75. Najzad, što se tiče opšte žalbe po pitanju direktne primjene Konvencije u Srbiji, Sud 

primjećuje da je Vlada propustila da pokaže da zaista postoji pravno sredstvo ove vrste, raspoloživo 

i u teoriji i u praksi, koje je moglo ili ubrzati relevantni postupak ili dodijeliti naknadu za prethodno 

odugovlačenje (vidjeti stav 60 u gornjem tekstu). 

76. S obzirom na gore navedeno, Sud zaključuje da se žalbe podnositeljki predstavke po pitanju 

dužine postupka u pitanju ne mogu proglasiti neprihvatljivim zbog neiscrpljenosti domaćih pravnih 

sredstava po članu 35, stav 1 Konvencije. Shodno tome, mora se odbiti primjedba Vlade u ovom smislu. 

Sud takođe smatra da ove žalbe nisu očigledno neosnovane u smislu člana 35, stav 3 Konvencije i ne 

nalazi drugi osnov da ih proglasi neprihvatljivim. Žalbe se zbog toga moraju proglasiti prihvatljivim. 

209


B. Osnovanost 

1. Argumenti koje su iznijele stranke u sporu 

77. Vlada je primijetila da je tužena država ratifikovala Konvenciju 3. matra 2004. godine zbog čega 

je sporni postupak u nadležnosti Suda ratione temporis u periodu od približno samo tri godine. Dalje, 

na ovaj postupak se primjenjivao Zakon o braku i porodičnim odnosima iz 1980. godine, a ne Porodični 

zakon iz 2005. godine, što znači da domaće sudstvo nije prekršilo ni jedan rok utvrđen ovim drugim 

zakonom (vidjeti stavove 45-47 u gornjem tekstu). Slučaj podnositeljki predstavke je bio složen i 

osjetljiv, a domaći sudovi su bili i marljivi i nadležni. Takođe je bilo važno da se pokuša sa DNK analizom 

tuženog iako je on neprekidno odbijao da se podvrgne toj analizi i nije mogao biti primoran da joj se 

podvrgne po relevantnom domaćem zakonodavstvu. Najzad, domaće sudstvo je koristilo raspoloživa 

proceduralna sredstva na raspolaganju i poštovalo zahtjev razumnog roka sadržan u članu 6. 

78. Podnositeljke predstavke su navele da je glavni razlog procesnog odugovlačenja na koje se 

žale taj što tuženi nije mogao zakonski biti prinuđen na DNK analizu. Dalje, sudije u postupku su ili 

činile namjerne greške kako bi se postupak u pitanju odlagao ili jednostavno nisu bile u stanju da ga 

efikasno sprovedu. Najzad, parnica za dokazivanje očinstva/izdržavanje djeteta je bila jednostavna, 

a podnositeljke predstavke nisu doprinijele odlaganju u pitanju. 


79. Razumnost dužine trajanja postupka mora se procjenjivati u svjetlosti okolnosti predmeta 

i imajući na umu kriterijume utvrđene praksom Suda, posebno složenost predmeta, ponašanje 

podnosilaca predstavke i ponašanje nadležnih organa vlasti, kao i koja je važnost predmeta 

za podnosioca predstavke (vidjeti, između mnogih drugih, predmet Mikulić protiv Hrvatske, br. 

53176/99, stav 38, ECHR 2002-I). 

80. Dalje, prema utvrđenoj praksi Suda, hronična prenatrpanost i zaostajanje sa predmetima nije 

valjano objašnjenje za prekomjerno odlaganje postupka, tako da ponovljeno razmatranje jednog 

predmeta poslije vraćanja na nižu instancu može samo po sebi pokazati ozbiljan nedostatak u 

sudskom sistemu tužene države (vidjeti predmet Probstmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 

1997. godine Izvještaji 1997-4, str. 1138, stav 64, odnosno predmet Pavlyulynets protiv Ukrajine, br. 

70767/01, stav 51, 6. septembar 2005. godine) . 

81. Najzad, Sud primjećuje da je posebna efikasnost potrebna u svim predmetima koji se tiču 

građanskog statusa i sposobnosti (vidjeti predmet Bock protiv Njemačke, presuda od 29. marta 1989. 

godine, serija A br. 150, str. 23, stav 49) i da je ovaj zahtjev posebno naglašen u državama gdje samo 

domaće pravo predviđa da se određene vrste predmeta moraju rješavati kao posebno hitni (vidjeti, 

u kontekstu zaposlenja, predmet Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija 

A br. 228-B, stav 18). 

3. Period koji treba uzeti u obzir 

82. Sud primjećuje da je postupak u pitanju započet 9. juna 1999. godine i da dijelom još 

nije riješen u prvoj instanci (vidjeti stav 41 u gornjem tekstu). Pošto je tužena država ratifikovala 

Konvenciju 3. marta 2004. godine, on je stoga u nadležnost ovog Suda ratione temporis u periodu 

od više od tri godine i četiri mjeseca. Dalje, Sud podsjeća da se, kako bi se utvrdila opravdanost 

odlaganja o kome je riječ, mora takođe posvetiti pažnja stanju predmeta na dan ratifikacije (vidjeti, 

uz neophodne izmjene, predmet Styranowski protiv Poljske, presuda od 30. oktobra 1998, Izvještaji 

1998-8) i konstatuje da je na dan 3. marta 2004. godine postupak o kome je riječ već u prvom 

stepenu bio u toku više od četiti godine i devet mjeseci. 

210



83. Sud primjećuje da je, poslije ratifikacije Konvencije od strane tužene države, Opštinski sud 

donio jednu presudu dok su Okružni sud i Vrhovni sud zajedno donijeli tri posebne odluke. 

84. Međutim, postojao je bar jedan period značajne neaktivnosti sudova, od 26. maja 2004. 

godine do 15. oktobra 2004. godine (vidjeti stavove 22 i 23 u gornjem tekstu; vidjeti takođe predmet 

Hefkova protiv Slovačke, br. 57237/00, stavovi 35 i 36, 31. maj 2005. godine). Dalje, dva postupka 

poslije ratifikacije radi DNK analize, baš kao i brojni prije njih, odložena su zbog toga što se tuženi 

nije pojavio na sudu, a ročište zakazano za 24. februar 2005. godine je Opštinski sud otkazao ne 

navodeći nijedan razlog (vidjeti stavove 31, 32, odnosno 24 u gornjem tekstu). Najzad, ponašanje 

podnositeljki predstavke nije doprinijelo procesnom odlaganju o kome je riječ, sem, možda, samo 

što se tiče odlaganja ročišta zakazanog za 12. maj 2006. godine (vidjeti stavove 33 i 34 u gornjem 

tekstu). 

85. Što se tiče osporavanja Vlade da je napredovanje predmeta usporavalo odbijanje tuženog 

da se podvrgne DNK analizi, Sud primjećuje da su srpski sudski organi imali slobodu da primijene 

relevantna pravila o teretu dokaza, izvedu kao i da donesu zaključke na osnovu činjenice da stranka 

u postupku sprečava utvrđivanje relevantnih činjenica (vidjeti stavove 102-105 u daljem tekstu, kao i 

stavove 50-56 u gornjem tekstu) ali da, uprkos tome, tri prethodna puta oni nisu mogli da definitivno 

riješe pitanje očinstva od 9. maja 2007. godine (vidjeti stav 41 u gornjem tekstu). U svakom slučaju, 

preostali dio zahtjeva za izdržavanje djeteta još nije riješen u prvom stepenu, a države ugovornice 

treba da organizuju svoje sudske sisteme na takav način da njihovi sudovi mogu svakome da 

garantuju pravo da će njegova građanska prava i obaveze da budu utvrđeni „u razumnom roku“, u 

skladu sa članom 6, stav 1 Konvencije (vidjeti, među mnogim drugim autoritetima, predmet G. H. 

protiv Austrije, br. 31266/96, stav 20, 3. oktobar 2000. godine). 

86. S obzirom na ovaj kriterijum utvrđen njegovom sudskom praksom (vidjeti stavove 79-81 

u gornjem tekstu) i relevantne činjenice ovog slučaja, uključujući njegovu složenost i stanje na 

dan ratifikacije (vidjeti stav 82 u gornjem tekstu), kao i ponašanje stranaka i organa, Sud smatra da 

dužina postupka o kome je riječ nije ispunila zahtjev razumnog roka. Shodno tome, postoji povreda 

člana 6, stav 1 Konvencije. 

II NAVODNA POVREDA ČLANA 8 KONVENCIJE 

87. Po članu 8 Konvencije, prva podnositeljka predstavke žalila se sama što je: i) zbog dužine 

spornog postupka bila u stanju produžene neizvjesnosti u vezi sa njenim ličnim identitetom, i 

što je ii) sve to vrijeme bila lišena svakog izdržavanja od strane svog biološkog oca, uprkos njenoj 

nemaštini. 

Član 8 Konvencije, u njenom relevantnom dijelu, glasi kako slijedi: 

„1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života. 

. . . 

2. Javne vlasti neće se miješati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i 

neophodno u demokratskom društvu. . . radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i 

sloboda drugih. “ 


88. I Vlada i prva podnositeljka predstavke su se oslonile na argumente već sumirane u stavovima 

67 i 68 u gornjem tekstu. 

89. Sem toga, Vlada je podrazumijevala da je prva podnositeljka predstavke mogla da izjavi 

reviziju protiv drugostepene presude koju je donio Okružni sud. 

211


90. Prva podnositeljka predstavke nije dala dodatne komentare. 

91. Sud primjećuje da izjava revizije nije mogla ubrzati postupak koji je već bio završen kod 

nižih sudova niti obezbijediti prvoj podnositeljki predstavke novčanu naknadu zbog procesnog 

odlaganja o kome je riječ (vidjeti stav 53 u gornjem tekstu). Ona zbog toga nije bila sredstvo koje se 

moralo iscrpiti u smislu člana 35, stav 1 Konvencije. 

92. Što se tiče drugih argumenata po pitanju prihvatljivosti, koji su već opisani u stavovima 

67 i 68 u gornjem tekstu, Sud ih je razmotrio, ali opet dolazi do istog zaključka kako je opisano u 

stavovima 72-76 u gornjem tekstu. 

93. Sud zbog toga nalazi da žalbe prve podnositeljke predstavke po članu 8 nisu očigledno 

neosnovane u smislu člana 35, stav 3 Konvencije. On dalje nalazi da one nisu neprihvatljive po 

nekom drugom osnovu. Zbog toga se one moraju proglasiti prihvatljivim. 

212 

B. Osnovanost 

1. Argumenti stranaka 

94. I Vlada i prva podnositeljka predstavke su se oslonile na argumente već sumirane u stavovima 

77 i 78 u gornjem tekstu. 

95. Sem toga, Vlada je navela da je dužina spornog postupka jasno imala uticaja na život prve 

podnositeljke predstavke, ali je dodala da su domaći sudovi morali da budu temeljni s obzirom 

na važnost ovih pitanja. Srpsko sudstvo je bilo pažljivo i aktivno uprkos činjenici da ono nije 

moglo primorati tuženog da se podvrgne DNK analizi. Najzad, Vlada je saopštila da relevantno 

zakonodavstvo u ovom smislu treba upravo da se izmijeni. 

96. Prva podnositeljka je navela da joj je 2000. godine ustanovljena astma, „bolest za koju je 

opštepoznato da je prouzrokuje siromaštvo, a u njenom slučaju zbog nedostatka izdržavanja u 

toku procesnog odugovlačenja o kome je riječ“ (vidjeti stavove 30, 42 i 43 u gornjem tekstu). Prva 

podnositeljka predstavke je dalje primijetila da je bila primorana da trpi neprijatno izvještavanje u 

medijima tokom cijelog ovog postupka. 


97. Privatni život, po mišljenju Suda, „uključuje fizički i psihički integritet jednog lica“ (vidjeti 

predmet Botta protiv Italije, presuda od 24. februara 1998. godine, Izvještaji 1998-I, stav 32). Dalje, 

postupak za dokazivanje očinstva koji je namijenjen utvrđivanju odnosa podnositeljke predstavke 

sa njenim biološkim ocem jasno potpada pod djelokrug člana 8, što je „direktna veza između 

utvrđivanja očinstva i privatnog života podnositeljke predstavke“ (vidjeti predmet Mikulić protiv 

Hrvatske, citiran u gornjem tekstu, stav 55). 

98. Sud takođe podsjeća da, iako je suštinski cilj člana 8 da štiti pojedinca od proizvoljnog 

miješanja od strane državnih organa, on ne primorava državu da se uzdrži od takvog miješanja: 

pored ove negativne obaveze mogu postojati i pozitivne obaveze naslijeđene dosljednim 

poštovanjem privatnog ili porodičnog života. Ove obaveze mogu podrazumijevati usvajanje 

mjera koje su napravljene da bi se obezbijedilo poštovanje privatnog života čak i u oblastima 

odnosa pojedinaca među njima samima (vidjeti predmet Xi Y protiv Holandije, presuda od 26. 

marta 1985. godine, serija A br. 91, str. 11, stav 23 i gore navedeni predmet Botta protiv Italije, 

presuda, str. 422, stav 33). 

99. Najzad, Sud ponovo navodi da granice između pozitivnih i negativnih obaveza države po 

članu 8 nisu precizno definisane, već da su načela koja se primjenjuju slična. Prilikom određivanja 

da li takva obaveza postoji ili ne postoji, mora se voditi računa o pravičnoj ravnoteži koja se takođe 

mora postići između opšteg interesa i interesa pojedinca. U oba konteksta država uživa određeni


prostor za procjenu (vidjeti, na primjer, predmet Mikulić protiv Hrvatske, citiran u gornjem tekstu, 

stav 58, i predmet M. B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 22920/93, odluka Komiteta od 6. aprila 

1994. godine, Odluke i izvještaji 77-A, str. 116). 


a) Što se tiče neizvjesnosti u vezi sa identitetom prve podnositeljke predstavke 

100. Sud podsjeća da nije njegov zadatak da zamjenjuje nadležne srpske organe pri određivanju 

načina koji najviše odgovara da bi se utvrdilo očinstvo u domaćem sudskom procesu, već da po 

Konvenciji razmotri odluke koje su ovi organi donijeli u vršenju svojih ovlašćenja procjene (vidjeti, 

na primjer, predmet Mikulić protiv Hrvatske, citiran u gornjem tekstu, stav 59). 

101. Sud zbog toga primjećuje da je, s obzirom na posebne okolnosti ovog predmeta, građanska 

parnica jedini put kojim je prva podnositeljka predstavke mogla utvrditi da li je tuženi njen biološki 

otac ili ne. 

102. Dalje, po domaćem pravu nisu postojale mjere kojima bi se tuženi obavezao da ispoštuje 

rješenje Opštinskog suda da se obavi DNK analiza, niti je postojala neka direktna odredba kojom se 

reguliše nepoštovanje istog. 

103. Srpski sudski organi su, međutim, mogli donijeti odluku po sopstvenom diskrecionom 

pravu, poslije procjene dostavljenih dokaza, i uzeti u obzir činjenicu da je stranka u postupku 

opstruirala utvrđivanje relevantnih činjenica (vidjeti stavove 85, odnosno 50-56 u gornjem tekstu). 

104. Zaista, Opštinski sud je to učinio u tri posebna navrata. On je zaključio da je tuženi biološki 

otac prve podnositeljke predstavke i zasnovao ovaj zaključak, između ostalog, na činjenici da je on 

stalno odbijao da se podvrgne DNK analizi, izvođenjem negativnog zaključka. 

105. Najzad, dana 9. maja 2007. godine, pošto je prošlo više od tri godine od kako je Srbija 

ratifikovala Konvenciju, sam Vrhovni sud je prihvatio ovo obrazloženje i potvrdio očinstvo tuženog 

u najvišem stepenu (vidjeti stav 41 u gornjem tekstu). 

106. Po mišljenju Suda, lica u situaciji prve podnositeljke predstavke jasno imaju vitalni interes, 

zaštićen po Konvenciji, da primaju informacije koje su potrebne za otkrivanje istine o važnim 

aspektima njihovog identiteta. Istovremeno, mora se imati na umu da zaštita trećih lica može 

isključiti njihovu obavezu da budu na raspolaganju radi medicinskog ispitivanja bilo koje vrste 

(vidjeti predmet Mikulić protiv Hrvatske, citiran u gornjem tekstu, stav 64). 

107. Države ugovornice po Konvenciji imaju različita rješenja problema koji nastaje kada navodni 

otac odbija da se pridržava sudskih rješenja da se podvrgne ispitivanjima koja su potrebna za 

utvrđivanje činjenica. U nekim državama sudovi mogu novčano kazniti ili pritvoriti osobu u pitanju. 

U drugim, nepoštovanje sudskog rješenja može stvoriti pretpostavku očinstva ili predstavljati 

nepoštovanje suda, što može povući za sobom krivično gonjenje (kao gore). 

108. Zbog toga, sistem kao što je srpski, koji nema sredstvo da primora navodnog oca da ispoštuje 

sudsko rješenje da se obavi DNK analiza, može se, u načelu, smatrati kompatibilnim obavezama 

koje proističu iz člana 8, uzimajući u obzir prostor države za procjenu. Sud, međutim, smatra da se u 

takvom sistemu interesi pojedinca koji traži utvrđivanje očinstva moraju osigurati kada se očinstvo 

ne može utvrditi putem DNK analize. Nedostatak neke procesne mjere kojom će se pretpostavljeni 

otac primorati da ispoštuje sudsko rješenje je samo u skladu sa principom proporcionalnosti ako on 

obezbjeđuje alternativna sredstva koja omogućuju nezavisnom organu da brzo utvrdi očinstvo (kao 

gore). 

109. Štaviše, pri donošenju odluke o zahtjevu da se utvrdi očinstvo, od sudova se traži da obrate 

posebnu pažnju najboljim interesima djeteta o kome je riječ. 

110. Sud zbog toga nalazi da postupak u konkretnom slučaju nije postigao pravičnu ravnotežu 

između prava podnositeljke predstavke da se njena neizvjesnost po pitanju identiteta otkloni bez 

213


nepotrebnog odlaganja (vidjeti stavove 85 i 102-105 u gornjem tekstu) i prava njenog navodnog 

oca da ne uradi DNK analizu, pa smatra da zaštita interesa u pitanju nije bila proporcionalna. 

111. Shodno tome, dužina spornog postupka dokazivanja očinstva, koji se završio 9. maja 2007. 

godine, je ostavila prvu podnositeljku predstavke u stanju produžene neizvjesnosti u vezi sa njenim 

identitetom. Srpski organi su stoga propustili da obezbijede prvoj podnositeljki predstavke „poštovanje“ 

njenog privatnog života na koje ima pravo. Prema tome, došlo je do povrede člana 8 Konvencije. 

214 

b) Što se tiče nedostatka izdržavanja dodijeljenog prvoj podnositeljki predstavke 

112. Kako proizilazi iz činjenica već razmatranih po članovima 6 i 8 Konvencije, a to je, u sušitini, 

dužina spornog postupka i s obzirom na ono što je utvrđeno po ovim odredbama, Sud ne nalazi da 

je potrebno da se ova žalba razmatra kao posebno pitanje po članu 8. 

III NAVODNA POVREDA ČLANA 13 KONVENCIJE 

113. Obje podnositeljke predstavke su se takođe žalile po članu 13 da nisu imale djelotvorno 

pravno sredstvo na raspolaganju kako bi sporni postupak bio ubrzan. Štaviše, prva podnositeljka 

predstavke se sama žalila što domaći pravni sistem ne predviđa nikakvu mjeru koja bi obavezala 

tužene u postupcima za dokazivanje očinstva da ispoštuju sudsko rješenje da se obavi DNK analiza. 

Član 13 Konvencije predviđa sljedeće: 

„Svako kome su povrijeđena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na 

djelotvoran pravni lijek pred nacionalnim vlastima bez obzira jesu li povredu izvršila lica koja su 

postupala u službenom svojstvu. “ 


114. Sud primjećuje da ove žalbe pokreću pitanja činjenica i prava po Konvenciji, čije određivanje 

zahtijeva razmatranje osnovanosti. On takođe smatra da ove žalbe nisu očigledno neosnovane u 

smislu značenja člana 35, stav 3 Konvencije i da se ne mogu proglasiti neprihvatljivim ni po kom 

osnovu. Zbog toga se žalbe moraju proglasiti prihvatljivim. 

B. Osnovanost 

1. Što se tiče odsustva djelotvornog pravnog sredstva za dužinu 

a) Argumenti koje su iznijele stranke u sporu 

115. Vlada je zadržala stav da nema povrede člana 13. Ona je dalje dodala da s obzirom na datum 

uvođenja predstavke u konkretnom slučaju, kao i na sadržaj njene sopstvene rezerve po članu 13, koja je 

povučena dana 15. jula 2005. godine, tužena država „ne može biti odgovorna za moguće nepoštovanje 

njenog zakonodavstva u smislu odredbi člana 13“ (vidjeti stavove 64 i 65 u gornjem tekstu). 

116. Podnositeljke predstavke su ponovo potvrdile svoje želbe po članu 13. 

b) Relevantna načela 

117. Sud primjećuje da član 13 garantuje djelotvorno pravno sredstvo pred nacionalnim 

organom za navodno kršenje svih prava i sloboda zagarantovanih Konvencijom, uključujući pravo 

na raspravu u razumnom roku po članu 6, stav 1 (vidjeti, između ostalog, predmet Kudla protiv 

Poljske, citiran u gornjem tekstu, stav 156).


118. On dalje podsjeća da je pravno sredstvo u vezi sa dužinom „djelotvorno“ ako može da 

se upotrijebi ili da ubrza postupak pred domaćim sudovima koji se bave tim predmetom, ili da 

obezbijedi stranki u sporu odgovarajuću naknadu za odlaganja koja su već nastala (vidjeti predmet 

Surmeli protiv Njemačke (BB), citiran u gornjem tekstu, stav 99). 

119. Najzad, Sud naglašava da je savršeno nesporno da je, u apsolutnom smislu, najbolje 

rješenje prevencija, kao i u mnogim drugim oblastima. Ako je pravosudni sistem manjkav u pogledu 

zahtjeva za razumni rok iz člana 6, stav 1 Konvencije, najdjelotvornije rješenje je pravno sredstvo 

čiji je cilj ubrzanje postupka, kako bi se spriječilo da taj postupak postane prekomjerno dug. Takvo 

pravno sredstvo ima nespornu prednost nad pravnim sredstvom koje pruža samo naknadu, budući 

da ono istovremno sprečava i zaključak o sukcesivnim povredama u vezi sa istim postupkom i ne 

popravlja samo štetu nanijetu kršenjem prava a posteriori, kako to čini pravno sredstvo naknade. 

Neke države su u potpunosti shvatile situaciju, a to se ogleda u tome da su izabrale da kombinuju dva 

tipa pravnih sredstava, jednog koje je smišljeno radi ubrzanja postupka, i drugog koje je smišljeno 

radi obezbjeđivanja naknade (vidjeti gore navedeni predmet Scordino, stavove 183 i 184, predmet 

Cocchiarella protiv Italije (BB), br. 64886/01, stavovi 74 i 77 ECHR 2006. i gore navedeni predmet 

Surmeli protiv Njemačke, (BB), stav 100). 

v) Ocjena Suda 

120. Sud primjećuje da je Vlada već u preliminarnoj primjedbi sugerisala da podnositeljke predstavke 

imaju na raspolaganju pravna sredstva za žalbe po pitanju dužine postupka po članu 6, stav 1 i da se, u 

onoj mjeri u kojoj se oslanja na isto obrazloženje kao odgovor na žalbu po članu 13, njeni argumenti 

moraju, kao i njena primjedba, odbiti po osnovu koji je opisan u stavovima 72-76 u gornjem tekstu. 

121. Dalje, što se tiče argumenta Vlade po pitanju njene rezerve koja je stavljena a zatim 

povučena po članu 13 Konvencije, Sud primjećuje da se ova rezerva odnosi samo na Sud Srbije i 

Crne Gore, a ne na opšte stanje srpskog zakonodavstva u smislu njegove usklađenosti sa zahtjevima 

člana 13 (vidjeti stavove 64 i 65 u gornjem tekstu). Stoga Sud ponovo dolazi do istog zaključka kao 

što je objašnjeno u stavu 74 u gornjem tekstu. 

122. Sud zbog toga smatra da nema povrede člana 13, a u vezi sa članom 6, stav 1 Konvencije 

na račun nedostatka djelotvornog pravnog sredstva po domaćem pravu za žalbu podnositeljki 

predstavke u vezi sa dužinom njihovog parničnog predmeta. 

2. Što se tiče odsustva mjera koje bi obavezale tuženog da u postupku dokazivanja 

očinstva bude podvrgnut DNK analizi 

123. Pošto je Sud već uzeo u obzir ovaj aspekt u svojim razmatranjima po članu 8 Konvencije i s 

obzirom na njegov nalaz po ovoj odredbi (vidjeti stavove 100-111 u gornjem tekstu), on ne nalazi da 

je neophodno da se isto pitanje razmatra po članu 13 (vidjeti predmet Mikulić protiv Hrvatske, citiran 

u gornjem tekstu, stav 73). 

IV NAVODNA POVREDA ČLANA 14 KONVENCIJE 

124. Najzad, obje podnositeljke predstavke su se žalile da ih domaći sudovi diskriminišu na 

osnovu činjenice da je tuženi slavna ličnost, dobro poznat i popularan u javnosti sa materijalnim 

sredstvima i političkim vezama. 

Član 14 Konvencije glasi kako slijedi: 

„Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminaccije po 

bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, 

nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje 

215


ili drugi status. “ 

125. Vlada je osporila zaključke podnositeljki predstavke. 

126. Obje strane su se pozvale na brojne članke u novinama u srpskoj štampi koji se bave ličnim 

prilikama tuženog kao i spornim postupkom. 

127. S obzirom na činjenice predmetnog slučaja, međutim, Sud nalazi da su mu raspoloživi 

dokazi nedovoljni da zaključi da su podnositeljke predstavke zaista bile diskriminisane na osnovu 

njihovog socijalnog stanja. Proizilazi da je ova žalba očigledno neosnovana i mora se odbaciti u 

skladu sa članom 35 stavom 3 i 4 Konvencije. 

216 

V PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 



ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je potrebno, pružiti pravično 

zadovoljenje oštećenoj stranci. “ 

A. Šteta 

129. Prva podnositeljka predstavke je tražila 30. 000 eura na ime pretrpljene materijalne štete. 

Ona je posebno tvrdila da joj je 2000. godine ustanovljena astma, „bolest za koju je opštepoznato 

da je prouzrokuje nemaština i da je u njenom slučaju nastala zbog nedostatka izdržavanja u toku 

procesnog odlaganja na koje se žali. “ Prva podnositeljka predstavke je tražila još 40. 000 eura za 

duševnu patnju. 

130. Druga podnositeljka predstavke je tražila 20. 000 eura za pretrpljenu materijalnu štetu, 

kao posljedicu izgubljenih prilika za posao koje je izazvao navodni biološki otac prve podnositeljke 

predstavke, kao i još 10. 000 eura za njenu duševnu patnju. 

131. Vlada je osporila ove zahtjeve. Ona je, međutim, dodala da ako Sud ustanovi povredu 

Konvencije da svaka novčana naknada treba da bude u skladu sa iznosima koji su dodijeljeni u 

sličnim slučajevima. 

132. Sud smatra da su obje podnositeljke predstavke pretrpjele štetu nematerijalne prirode 

zbog dužine postupka u pitanju kao i zbog odsustva djelotvornog domaćeg pravnog sredstva. 

Dalje, Sud je našao da je samo prva podnositeljka predstavke takođe žrtva povrede člana 8, pri čemu 

se ovaj aspekt slučaja tijesno povezuje sa propustom države da ispoštuje svoje pozitivne obaveze 

po Konvenciji (vidjeti, takođe, predmet Mikulić protiv Hrvatske, citiran u gore navedenom tekstu, stav 

77). 

133. Sud zbog toga zaključuje da su podnositeljke predstavke pretrpjele nematerijalnu štetu 

koja se ne može dovoljno nadoknaditi time što će se samo utvrditi povreda Konvencije. Procjenom 

na pravičnoj osnovi, kako se zahtijeva članom 41 Konvencije, Sud dodjeljuje prvoj podnositeljki 

predstavke 5. 000 eura a drugoj podnositeljki predstavke 1. 000 eura u ovom dijelu tužbenog 

zahtjeva, plus porez koji se može platiti na ove iznose. 

134. Što se tiče materijalne štete i iznosa koji je naveden, Sud nalazi da podnositeljke predstavke nisu 

pokazale da postoji uzročna veza između utvrđenih povreda i navodno pretrpljene materijalne štete. 

Posebno, ne postoji dokaz da je astma prve podnositeljke predstavke zaista indirektno prouzrokovana 

procesnim odugovlačenjem u pitanju, niti da se nedostatak prilike za posao druge podnositeljke 

predstavke može pripisati srpskim organima. Sud stoga ne dodjeljuje nikakvu naknadu u tom smislu. 

135. Najzad, Sud ističe da su, po članu 46 Konvencije, visoke strane ugovornice preuzele obavezu 

da će se pridržavati pravosnažnih presuda Suda u svakom predmetu u kom su stranke, a da će 

izvršenje nadzirati komitet ministara. Slijedi, između ostalog, da presuda u kojoj Sud utvrdi prekršaj 

nameće tuženoj državi zakonsku obavezu da ne samo plati dodijeljene iznose onima o kojima je riječ


putem pravičnog zadovoljenja, već takođe i da izabere, pod nadzorom Komiteta ministara, opšte i/ 

ili, ako je pogodno, pojedinačne mjere koje će se usvojiti u njihovom domaćem pravnom poretku 

kako bi se stavio kraj na povredu koju je Sud utvrdio i da se nadoknade, onoliko koliko je moguće, 

njeni efekti (vidjeti predmet Scozzari u Giunta protiv Italije (BB), br. 39221/98 i 41963, stav 249, ECHR 

2000-VIII). Vlada zbog toga treba da zaključi, sa posebnom pažnjom i odgovarajućim sredstvima, 

preostali dio spora za izdržavanje djeteta koji je u toku (vidjeti, između ostalog, predmet Mužević 

protiv Hrvatske, br. 39299/02, stav 91, 16. novembar 2006. godine). 

B. Troškovi 

136. Podnositeljke predstavke nisu tražile naknadu svojih troškova. Shodno tome, Sud smatra da 

pod ovom stavkom ne treba dodijeliti nikakvu naknadu. 





1. Proglašava žalbe po članu 6, stav 1, 8 i 13 Konvencije prihvatljivim, a ostatak predstavke 

neprihvatljivim. 

2. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6, stav 1 Konvencije. 

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 8 Konvencije što se tiče neizvjesnosti prve podnositeljke 

predstavke po pitanju njenog ličnog identiteta. 

4. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 13 Konvencije, a u vezi sa članom 6, stav 1. 

5. Utvrđuje da nije potrebno da se posebno rezmatra žalba po članu 8 Konvencije, koja se odnosi 

na nedostatak finansijskih sredstava dodijeljenih prvoj podnositeljki predstavke kao i odnosnu 

žalbu po članu 13 Konvencije. 

6. Utvrđuje 

a) da tužena država treba da isplati sljedeće iznose u roku od tri mjeseca od datuma kada ova 

presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44, stav 2 Konvencije, koje treba pretvoriti 

u nacionalnu valutu tužene države po kursu koji se primjenjuje na dan isplate: 

(i) iznos od 5. 000 eura (pet hiljada eura) prvoj podnositeljki predstavke na ime 

pretrpljene nematerijalne štete, 

(ii) 1. 000 eura (jedna hiljada eura) drugoj podnositeljki predstavke takođe na ime 

pretrpljene nematerijalne štete, 

(iii) plus svaki porez koji se može platiti na ove iznose; 

b) da po isteku gore navedena tri mjeseca do isplate treba platiti običnu kamatu na gore 

navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centralne banke 

uz dodatak od tri procentna poena. 

7. Odbija ostatak zahtjeva podnositeljki predstavke za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi na dan 17. jula 2007. godine u 

skladu sa pravilom 77, stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda. 

S. Dole (S. Dolle) F. Tilkens (F. Tulkens) 

sekretar 

predsjednik 

217


218



PREDMET KARADŽIĆ PROTIV HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

15. januara 2005. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članu 44, stav 2 Konvencije. 



U predmetu Karadžić protiv Hrvatske, 


g. C.L. Rozakis, predsjednik, 

g. L. Loucaides, 

gđa F. Tulkens 

g. P. Lorenzen 

gđa N. Vajić, 

g. D. SPIELMANN, 

g. S. E. JEBENS, sudije, 

i g. S. NIELSEN, sekretar Odjeljenja, 

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 24. novembra 2005. donosi sljedeću presudu koja je 


220 

POSTUPAK 


Hrvatske koji je državljanka Bosne i Hercegovine, gđa Edina Karadžić („podnositeljka predstavke“) 

podnijela Sudu na osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda 

(Konvencija) dana 1. oktobra 2004. godine. 

2. Podnositeljku predstavke zastupao je g. R. Giebenrath, advokat iz Strasbura. Vladu RH (Vlada) 

zastupala je advokatica gđa Š. Stažnik. 

3. Dana 29. oktobra 2004. godine Sud je odlučio da o zahtjevu obavijesti Vladu. Na osnovu 

odredbi člana 29, stav 3 Konvencije istovremeno će odlučivati o osnovanosti i dopuštenosti zahtjeva. 

Vlada Bosne i Hercegovine nije iskoristila pravo intervenisati u svojstvu treće osobe ( član 36, stav 1 

Konvencije i pravilo 44 stak 1 Poslovnika Suda) 

ČINJENICE 


4. Podnositeljka je rođena1975. i živi u Kehlu, Njemačka. 

5. Podnositeljka ima sina N.D.K., rođenog 1995. u vanbračnoj zajednici. Prema njemačkom pravu 

podnositeljka ima isključivu roditeljsku brigu nad svojim sinom. 

6. Podnositeljka je živjela sa svojim sinom i njegovim ocem Ž.P. do 1999., kada je Ž.P. napustio 

Njemačku zbog nekoliko krivičnih postupaka koji su se vodili protiv njega. Od tada Ž.P. živi u Hrvatskoj 

dok je podnositeljka nastavila da živi sa svojim sinom u Njemačkoj. Posjetili su Ž.P. nekoliko puta. 

7. Negdje u maju 2000. za vrijeme jedne od njihovih posjeta Hrvatskoj, Ž.P. nije dozvolio da 

podnositeljka odvede njihovog sina natrag u Njemačku. Sljedećih nekoliko mjeseci podnositeljka 

je nekoliko puta posjetila sina u Hrvatskoj i zatražila od Ž.P. dozvolu da uzme sina nazad, ali uzalud. 

8. Dana 8. septembra 2001. podnositeljka je uspjela da odvede sina nazad u Njemačku. Međutim, 

18. septembra 2001. Ž.P. je oteo sina na ulici u Kehlu i odveo ga u Hrvatsku. 

9. U međuvremenu, na zahtjev podnositeljke, dana 25. aprila 2001. nadležni sud u Njemačkoj 

(Amtsgericht) donio je odluku kojom je potvrdio da je Ž.P. odveo dijete suprotno odredbama člana 3 

Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980 (dalje u tekstu: 

Haška konvencija). Povodom žalbe Ž.P. nadležni drugostepeni sud u Njemačkoj (Oberlandesgericht) 

dana 28. januara 2003. potvrdio je odluku prvostepenog suda. 

10. Nakon toga, dana 25. aprila 2001. podnositeljka se obratila Federalnom državnom advokatu 

(Generalbundesanwalt), kao centralnom državnom tijelu, tražeći vraćanje maloljetnog djeteta 

pozivajući se na Hašku konvenciju. U svojim podnescima od 12. juna i 19. januara 2001. Federalni

PREDMET: KARADŽIĆ protiv HRVATSKE 

državni advokat obavijestio je podnositeljku da još nije dobio odgovor od glavnog hrvatskog tijela 

kojem se obratio. 

11. Neutvrđenog datuma u ljeto 2001. Ministarstvo rada i socijalne zaštite Republike Hrvatske 

naložilo je Centru za socijalno staranje u Poreču da stupi u kontakt sa Ž.P. i zatraži od njega vraćanje 

djeteta N.D.K. podnositeljki. Ž.P. je odbio da to učini. 

12. Dana 21. oktobra 2001. Centar za socijalno staranje u Poreču pokrenuo je postupak za 

vraćanje djeteta podnositeljki pred Opštinskim sudom u Poreču. 

13. Sud je održao tri ročišta i saslušao podnositeljku, Ž.P. i zastupnika Centra za socijalno staranje 

Poreč. 

14. Dana 6. maja 2002. Opštinski sud u Poreču naredio je vraćanje N.D.K. podnositeljki predstavke. 

Povodom izjavljene žalbe, dana 14. oktobra 2002. Županijski sud u Puli ukinuo je odluku Opštinskog 

suda i vratio predmet na ponovni postupak tražeći od prvostepenog suda da tačno utvrdi vrijeme 

navodne otmice djeteta, i da li su ispunjeni uslovi predviđeni članom 12 i 13 Haške konvencije. 

15. U ponovljenom postupku Opštinski sud u Poreču održao je ročište 6. maja 2003.godine, 

saslušao je stručnjaka kliničke psihologije koji je utvrdio da ne postoji opasnost da će, ukoliko se 

vrati u Njemačku, dijete biti izloženo negativnim uticajima. 

16. Dana 12. maja 2003. Opštinski sud u Poreču ponovo je naredio vraćanje N.D.K. podnositeljki. 

Dana 18. avgusta 2003. Županijski sud u Puli odbio je žalbu Ž.P. kao neosnovanu. 

17. Na zahtjev podnositeljke dana 29. septembra 2003. Opštinski sud u Poreču izdao je rješenje o 

izvršenju, određujući hitno izvršenje presude po sudskom izvršitelju uz podršku policije. 

18. Dana 9. oktobra 2003. sudski izvršitelj pokušao je sprovesti izvršenje. Otišao je Ž.P.-ovoj kući 

u kojoj nije zatekao dijete, a Ž.P. mu nije htio reći gdje se dijete nalazi. 

19. Svojim podnescima od 15. oktobra 2003. i 10. novembra 2003. sud je tražio od lokalne 

policijske stanice podatke o boravištu djeteta. Policija je obavijestila sud da se N.D.K. nalazi u 

Slavonskom Brodu. Nakon toga Opštinski sud u Poreču proslijedio je rješenje o izvršenju Opštinskom 

sudu u Slavonskom Brodu. Dana 2. aprila 2004. Opštinski sud u Slavonskom Brodu obavijestio je 

Opštinski sud u Poreču da se N.D.K. ne nalazi na području njegove nadležnosti. 

20. Dana 9. aprila 2004. Opštinski sud u Poreču ponovo je zatražio od lokalne policije da otkriju 

gdje se nalaze Ž.P. i N.D.K. 

21. Dana 24. maja 2004. Opštinski sud u Poreču donio je odluku kojom je Ž.P.-u odredio kaznu 

zatvora u trajanju od 30 dana jer nije postupio prema sudskom nalogu od 12. maja 2003. Takođe mu je 

naređeno da otkrije trenutnu lokaciju N.D.K. Povodom izjavljene žalbe, dana 14. juna 2004. Županijski 

sud u Puli potvrdio je prvostepenu odluku, no smanjio je zatvorsku kaznu na trajanje od 8 dana. 

22. Dana 8. jula 2004. Opštinski sud u Poreču ponovo je odredio Ž.P. kaznu zatvora u trajanju od 

30 dana. 

23. Dana 17. septembra 2004. domaće vlasti su ponovo pokušale provesti odluku Opštinskog 

suda u Poreču od 12. maja 2003. Tri policijska službenika, sudski izvršitelj i advokat podnositeljke 

došli su Ž.P.-ovoj kući i zatražili izručenje djeteta. Ž.P. je to odbio da učini i upotrijebivši silu pobjegao 

je sa svojim sinom. 

24. Nakon toga, porečka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv Ž.P. zbog krivičnog djela 

prijetnje. Dana 12. oktobra 2004. Ž.P. je pronađen i zadržan u pritvoru. Nakon pritužbi na loše 

zdravstveno stanje, prebačen je u bolnicu iz koje je uspio pobjeći. 

25. Vlada je izjavila da je podnositeljka dana 26. januara 2005. zatražila odgodu izvršenja na 

mjesec dana, smatrajući da će se mirnim putem nagoditi sa Ž.P. oko vraćanja N.D.K. 

26. Opštinski sud u Poreču održao je saslušanje 2. februara 2005. na kojem je advokat 

podnositeljke, dotični D.Š., izjavio da je N.D.K. vraćen podnositeljki. Istovremeno, advokat Ž.P.-a 

izjavio je da je njegova stranka podmirila sve troškove postupka. U skladu sa izjavama stranaka, 

istoga dana sud je donio odluku proglasivši izvršni postupak dovršenim. Podnositeljka nikada nije 

podnijela žalbu protiv navedene odluke. 

221


27. Podnositeljka je tvrdila da je izjava D.Š.-a data sudu na ročištu 2. fe bruara 2005. bila lažna i 

nije odražavala stvarno stanje. Tvrdila je da nije imala saznanja o održavanju ročišta dana 2. februara 

2005. i nije dala uputstvo D.Š.-u da izjavi da joj je N.D.K. vraćen. Iako je istina da je ona viđala sina 

u nekoliko navrata početkom 2005, ona nikada nije bila s njim nasamo niti joj je sin ikada vraćen. 

28. Podnositeljka tvrdi da joj N.D.K. još uvijek nije vraćen i da isti navodno i dalje živi u Hrvatskoj sa Ž.P. 

222 

II. MJERODAVNO DOMAĆE I MEĐUNARODNO PRAVO I PRAKSA 

29. Preambula Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 

1980. koju je Hrvatska ratifikovala 20. juna 1991. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 7/91), 

uključuje sljedeću izjavu o njenoj svrsi: 

„…međunarodna zaštita djece od štetnih posljedica njihovog protivpravnog premještaja ili 

zadržavanja i uspostavljanje postupaka koji osiguravaju njihov hitan povratak u državu redovnog 

boravišta…“ 

Mjerodavne odredbe Haške konvencije glase kako slijedi: 

Član 3 

„Odvođenje ili zadržavanje djeteta smatraće se nezakonitim: 

a) ako predstavlja povredu prava na brigu koje je dobila osoba, institucija ili bilo koje drugo 

tijelo, kolektivno ili pojedinačno, po zakonu države u kojoj je dijete bilo stalno nastanjeno prije 

odvođenja ili zadržavanja; 

b) ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno, 

ili bi se ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja. 

Član 7 

Centralni izvršni organi će međusobno sarađivati i unapređivati saradnju među nadležnim 

organima u zemljama ugovornicama kako bi se osiguralo što hitnije vraćanje djeteta i postigli 

ostali ciljevi ove Konvencije. 

Član 11 

Sudski ili upravni organi država ugovornica hitno će provesti postupak za povratak djeteta. 

Ako odgovarajući sudski ili upravni organi ne donesu odluku u roku od šest sedmica od dana 

pokretanja postupka, podnosilac molbe ili centralni izvršni organ države kojoj je poslat zahtjev, 

na vlastitu inicijativu ili na zahtjev centralnog izvršnog organa države koja upućuje zahtjev, ima 

pravo da traži obrazloženje zbog odgode… 

Član 12 

Ako je dijete nezakonito odvedeno ili zadržano u smislu člana 3, a na dan početka postupka 

pred sudskim ... organom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi proteklo je manje od jedne 

godine od dana nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, dotični nadležni organ narediće hitno 

vraćanje djeteta. 

Član 13 

Bez obzira na odredbe prethodnog člana, sudski …organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan 

narediti povratak djeteta ako …postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj 

opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.“ 

30. Mjerodavni dio člana 63 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Narodne 

novine br. 4972002 od 3. maja 2002 – dalje: Ustavni zakon) glasi kako slijedi: 

„(1) Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u


slučaju kad o pravima i obavezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u 

razumnom roku odlučio sud...... 

(2) U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu iz stava 1 ovoga člana, Ustavni sud će nadležnom sudu 

odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti ... 

(3) U odluci iz stava 2 ovoga člana, Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada 

podnosiocu zbog povrede njegovog ustavnog prava ... Naknada se isplaćuje iz državnog 

budžeta u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njenu isplatu.“ 

31. Prema praksi Ustavnog suda koja se primjenjivala do 2. februara 2005, ustavne tužbe koje 

su podnesene na osnovu člana 63 u predmetima izvršenja bile su proglašene nedopuštenima u 

predmetima u kojima je rješenje o izvršenju već bilo doneseno. U odluci U-IIA/1165/2003 od 12. 

septembra 2003. Ustavni sud je dao tumačenja člana 63 Ustavnog zakona na sljedeći način: 

“Iz navedenog slijedi da će Ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi podnijetoj na 

osnovu odredbi člana 63 Ustavnog zakona - zbog dugotrajnosti postupka, samo u slučaju kada 

sud nije u razumnom roku meritorno odlučio o pravima i obavezama podnosioca, dakle, kada 

nije u razumnom roku donio akt kojim se meritorno odlučilo o biti stvari. 

U predmetu podnosioca, ustavna tužba podnijeta je zbog nesprovođenja izvršenja na osnovu 

pravosnažnog akta, kojim je već odlučeno o pravima i obavezama stranke. Stoga Ustavni sud u 

konkretnom slučaju radnje sudova ne ocjenjuje u meritumu stvari. 

Imajući u vidu navedene odredbe Ustavnog zakona…ocjena je Ustavnog suda da povodom 

predmetne ustavne tužbe ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu 

odredbe člana 63 Ustavnog zakona.” 

U odluci br. U-IIIA-781/2003 od 14. maja 2004. Ustavni sud je dao dalje tumačenje člana 63 

Ustavnog zakona: 

„Imajući u vidu navedene odredbe Ustavnog zakona, te činjenicu da ustavna tužba nije podnijeta 

zbog nedonošenja akta u razumnom roku, već zbog nesprovođenja izvršenja, ocjena je Ustavnog 

suda da u povodu predmetne ustavne tužbe ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog 

suda u smislu odredbe člana 63 Ustavnog zakona.” 

32. U odluci broj U-IIIA-1128/2004 od 2. februara 2005. Ustavni sud je promijenio svoju praksu 

uvažavajući ustavnu tužbu podnosioca i dodijelio mu naknadu štete i naredio nadležnom sudu da 

dovrši izvršni postupak u roku od šest mjeseci od odluke. 

PRAVO 


33. Podnositeljka se žali da joj je zbog neefikasnosti hrvatskih vlasti, osobito dugotrajne nemogućnosti 

sprovođenja izvršnog rješenja Opštinskog suda u Poreču od 12. maja 2003. radi vraćanja sina, povrijeđeno 

pravo na poštovanje porodičnog života koje propisuje član 8 Konvencije, koji glasi kako slijedi: 

1. Svako ima pravo na poštovanje svoga privatnog i porodičnog života, doma i dopisivanja. 

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u 

demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili ekonomske 

dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite 

prava i sloboda drugih.” 


34. Vlada je pozvala Sud da odbaci predstavku zbog neiscrpljenosti domaćih pravnih sredstava. 

Navela je da je podnositeljka mogla podnijeti ustavnu tužbu na osnovu člana 63 Ustavnog zakona 

u pogledu dužine izvršnog postupka, s razumnom mogućnošću da s njom uspije. Kako bi poduprla 

223


taj argument, Vlada je dostavila odluku Ustavnog suda od 2. februara 2005. (vidi gore § 32) u kojoj je 

taj sud utvrdio povredu podnosiočevog prava na suđenje u razumnom roku i u razdoblju nakon što 

je izdato rješenje o izvršenju. 

35. Podnositeljka se nije složila s Vladom. Ona je izrazila sumnju u efikasnost ustavne tužbe 

u njenom predmetu i naglasila da se postupci koji su uređeni Haškom konvencijom pokreću po 

službenoj dužnosti, te da ona nije imala neposredna sredstva kojima bi se umiješala u taj postupak, 

osim traženja izjave o razlozima zbog kojih je postupak u zastoju. 

36. Sud ponavlja da se prema članu 35, stavu 1 Konvencije on može baviti predmetom samo nakon 

što su iscrpljena sva domaća pravna sredstva. Svrha pravila o iscrpljivanju jeste da se da mogućnost 

državama ugovornicama da spriječe ili isprave povrede koje se protiv njih iznose, prije nego što iste 

budu iznesene pred Sudom (vidi, između mnogih, Selmouni v. France [GC], br. 25803/94, stav 74, ECHR 

1999-IV). Međutim, jedina pravna sredstva koja treba iscrpiti su ona koja su efikasna u teoriji i u praksi u 

relevantno vrijeme, što znači da moraju biti dostupna i sposobna da omoguće i satisfakciju u odnosu na 

pritužbu, i da moraju pružati razumnu mogućnost uspjeha (vidi, mutatis mutandis, Akivar i drugi protiv 

Turske, presuda od 16. septembra 1996, Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1211, § 68). 

37. Sud dalje naglašava da je već ranije utvrdio da je ustavna tužba na osnovu člana 63 Ustavnog 

zakona efikasno pravno sredstvo u pogledu dužine postupka koji još traju u Hrvatskoj (vidi Slaviček 

protiv Hrvatske (odluka), br. 20862/02 ECHR 2002-VII). Međutim, u to vrijeme nije bilo jasno da li bi 

takva tužba bila efikasno pravno sredstvo i u pogledu dužine izvršnog postupka. 

38. Sud primjećuje da su prije odluke od 2. februara 2005. ustavne tužbe bile sistemski 

proglašavane nedopuštenima u izvršnim postupcima u kojima je nadležni sud već izdao rješenje o 

izvršenju (vidi § 31 gore). U takvim slučajevima Ustavni sud je smatrao da nije nadležan za rješavanje 

pitanja je li produženo trajanje izvršnog postupka preraslo u povredu ustavnog prava podnosioca 

tužbe, budući da je odluka o meritumu njegovog predmeta već bila donesena od strane nadležnog 

suda. U tim okolnostima, Sud zaključuje da se prije 2. februara 2005. ustavna tužba na osnovu člana 

63 Ustavnog zakona ne može smatrati efikasnim pravnim sredstvom u ovakvim predmetima. 

39. Međutim, u svojoj odluci od 2. februara 2005. godine Ustavni sud je izmijenio svoju praksu. Odlučio 

je da ispita, pri odlučivanju o dužini izvršnog postupka, takođe i vrijeme koje je proteklo od donošenja 

rješenja o izvršenju. Pri tom se Ustavni sud izričito pozvao na praksu Suda, osobito presudu Hornsby (vidi 

Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997, Reports of Judgments and Decisions 1997-II, str. 511, 

§41). Sud stoga smatra da je od 2. februara 2005. i promjene mjerodavne prakse Ustavnog suda, ustavna 

tužba u smislu člana 63 efikasno pravno sredstvo u pogledu izvršnog postupka. 

40. U ovom predmetu, međutim, Sud primjećuje da je izvršni postupak započeo 29. septembra 2003. 

i da je dovršen 2. februara 2005, istog dana kada je Ustavni sud promijenio svoju praksu. U pogledu 

gornjih zaključaka, Sud smatra da podnositeljka nije trebala da podnse ustavnu tužbu kako bi iscrpila 

domaća pravna sredstva, budući da u mjerodavno vrijeme nije pružala razumne izglede za uspjeh. 

41. U skladu sa tim, Vladin prigovor treba odbiti. 

42. Sud nadalje bilježi da zahtjev podnositeljke u smislu člana 8 Konvencije nije očito neosnovan 

u smislu člana 35, stava 3 Konvencije, niti nedopušten po nekom drugom osnovu. Stoga mora biti 

proglašen dopuštenim. 

224 

B. Osnovanost 

1. Vlada 

43. Vlada je ustvrdila da su nadležna tijela Republike Hrvatske, pokrenuvši postupak za vraćanje 

N.D.K., postupila u skladu sa Haškom konvencijom. Podnositeljka je bila u dovoljnoj mjeri uključena u 

postupak; zastupao je advokat i imala je pravo žalbe kojim se koristila. Odluke sudova donošene su na 

osnovu važećih odredbi međunarodnog prava. Štaviše, imajući u vidu činjenicu da Haška konvencija na


propisuje rok za vraćanje djeteta, već samo obavezuje državu da, ako se to od nje zatraži, iznese razloge 

za trajanje postupka duže od šest sedmica, odluke sudova nisu donesene u prekomjerno dugom roku. U 

cjelini, Vlada je ispunila svoje procesne obaveze koje proizlaze iz člana 8 jer je podnositeljka, kao roditelj, 

imala na raspolaganju pravo na preduzimanje odgovarajućih mjera radi vraćanja njenog djeteta. 

44. Štaviše, Centar za socijalnu staranje Poreč organizovao je u nekoliko navrata sastanke između 

podnositeljke i njenog sina tokom trajanja sudskog postupka. 

45. U vezi sa izvršnim postupkom koji je uslijedio nakon naloga suda za vraćanje N.D.K. 

podnositeljki, nadležna tijela su preduzela sve dostupne mjere u njihovoj nadležnosti kako bi 

ispunila svoju pozitivnu obavezu u tom pogledu. Izvršenje je postalo složeno kada je Ž.P. odbio da 

sarađuje i pobjegao s N.D.K. Nadležni sud je u više navrata tražio od policije da locira N.D.K., a sudski 

izvršitelj je u tri navrata pokušao sprovesti pravsnažnu odluku. 

46. Nadalje, domaća tijela su postupala u skladu sa slobodom procjene koju imaju te su, 

procjenjujući interese N.D.K., izbjegavala neposrednu upotrebu sile kako bi se spriječila mogućnost 

da on na bilo koji način bude ugrožen. U konačnom, prema mišljenju Vlade, takvo postupanje dovelo 

je do mirnog rješenja i vraćanja N.D.K. njegovoj majci. 

47. Vlada tvrdi da se ovaj predmet razlikuje od predmeta Sylvester (Sylvester v. Austria, 

no. 36812/97 i 40104/98, 24. april 2003) utoliko što su nadležni sudovi donijeli odluku u korist 

podnositeljke. On se takođe razlikuje od predmeta Ignaccolo-Zenide (Ignaccolo-Zenide v. Romania, 

no. 31679/96, ECHR 2000‐I), u kojem je Sud utvrdio povredu zbog neaktivnosti rumunskih vlasti, 

budući da u ovom predmetu nije bila utvrđena dugotrajna neaktivnost od strane nadležnih tijela. 

2. Podnositeljka 

48. Podnositeljka je ustrajala u tvrdnji da su hrvatska tijela bila izrazito spora u svom postupanju 

u cilju vraćanja njenog djeteta. Ona tvrdi da je Centru za socijalno staranje Poreč trebalo gotovo šest 

mjeseci da pred Opštinskim sudom u Poreču pokrene postupak za vraćanje N.D.K. Nadalje, obaveze 

koje prema Haškoj Konvenciji ima zatražena država uveliko nadilaze puku obavezu obavještavanja 

zainteresovane osobe o razlozima za trajanje postupka koje prekoračuje šest sedmica. Podnositeljka 

tvrdi da se to razdoblje treba tumačiti na način da ono obavezuje zatraženu državu na donošenje 

odluke u roku od šest sedmica. U ovom predmetu, međutim, prošla je godina dana između zahtjeva 

nadležnih njemačkih tijela i prvostepene odluke hrvatskih sudova. Štaviše, između zahtjeva i 

konačne odluke hrvatskih tijela prošlo je 28 mjeseci, što prema mišljenju podnositeljke predstavlja 

dovoljnu osnovu za utvrđenje povrede člana 8. 

49. Podnositeljka nadalje tvrdi da hrvatske vlasti nisu preduzele sve neophodne korake koji su 

se razumno mogli zahtijevati u posebnim okolnostima ovog predmeta. U tom smislu, njen predmet 

se ne razlikuje od predmeta Sylvester. Ministarstvo zdravstva i socijalnog staranja, kao nadležno 

hrvatsko tijelo, prema Haškoj Konvenciji ostalo je pasivno i nije brzo ili potpuno obavijestilo nadležnu 

njemačku vlast o razvoju predmeta. Porečka policija je prouzrokovala dalje odgode u postupku time 

što je propustila da locira Ž.P. ili N.D.K. kao i time što je dopustila Ž.P. da im pobjegne u dva navrata. 

50. U vezi sa argumentima Vlade da su domaća tijela djelovala u skladu s interesima djeteta, 

podnositeljka je ustvrdila da nije bilo na njima da prosuđuju da li je izvršenje uopšteno štetno ili ne. 

Umjesto toga, to je bio zadatak nadležnog suda koji je trebao da procijeni sve okolnosti predmeta i 

donese odluku koja je u najboljem interesu djeteta, što je i bilo učinjeno. 


51. U svrhu člana 8 Konvencije, veza između podnositeljke i njenog sina spada u područje 

porodičnog života, pa stoga Sud mora procijeniti da li je došlo do propusta u poštovanju porodičnog 

života podnositeljke. Sud ponavlja da je suštinski objekat člana 8 zaštita pojedinca od arbitrarnog 

225


djelovanja javnih vlasti. Dodatno mogu postojati i pozitivne obaveze koje se podrazumijevaju pod 

“efikasnim” poštovanjem porodičnog života. U oba slučaja mora se voditi računa o poštenom odnosu 

koji se mora postaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice kao cjeline, te u oba 

slučaja države uživaju određenu slobodu procjene (vidi, između mnogih drugih izvora, Ignaccolo- 

Zenide, gore citirana, § 94; Iglesias Gil and A.U.I. v. Spain, no. 56673/00, § 48, ECHR 2003‐V; i Mikulić 

v. Croatia, no. 53176/99, § 58, ECHR 2002‐I). 

52. Nadalje, Sud je konstantno smatrao da pozitivne obaveze države na osnovu člana 

8 uključuju pravo roditelja na mjere koje će im omogućiti sjedinjenje sa svojim djetetom. 

Međutim, obaveza domaćih vlasti na preduzimanje takvih mjera nije apsolutna, jer spajanje 

roditelja sa djetetom koje je neko vrijeme živjelo sa drugim roditeljem možda neće biti odmah 

moguće, te može zahtijevati preduzimanje pripremnih mjera. Priroda i obim mjera zavisiće od 

okolnosti svakog slučaja, ali razumijevanje i saradnja svih uključenih uvijek su važan elemenat. 

Svaka obaveza na primjenu sile u ovom području mora biti ograničena, jer se mora voditi računa 

o interesima, pravima i slobodama svih uključenih, a naročito o najboljim interesima djeteta i 

njegovih prava na u smislu člana 8. Tamo gdje kontakt s roditeljem može izgledati kao prijetnja 

tim interesima ili miješanje u ta prava, domaće vlasti trebaju da odrede pošteni odnos između 

njih (vidi Hokkanen v. Finland, presuda od 23. septembra 1994, serija A no. 299, p. 22, § 58; i 

Sylvester, gore citirana § 58). 

53. U predmetima u kojima se radi o sprovođenju izvršenja odluka iz područja porodičnog prava, 

Sud je u više navrata utvrdio da je odlučujuće to da li su domaće vlasti preduzele sve neophodne 

korake da, u onoj mjeri u kojoj se to razumno može tražiti u posebnim okolnostima svakog 

predmeta, olakšaju njihovu primjenu (vidi Hokkanen, gore citirana, str. 22, § 58; i Ignaccolo-Zenide, 

gore citirana, § 96). Pri ispitivanju da li nesprovođenje sudske odluke predstavlja nepoštovanje 

porodičnog života podnosioca, Sud mora postaviti pošteni odnos između interesa svih uključenih 

osoba i opšteg interesa za osiguranje vladavine prava (vidi Nuutinen v. Finland, no. 32842/96, § 129, 

ECHR 2000‐VIII). 

54. Na kraju, Sud ponavlja da se Konvencija mora primjenjivati u skladu s pravilima međunarodnog 

prava, osobito onima koja se odnose na međunarodnu zaštitu ljudskih prava (vidi Streletz, Kessler 

and Krenz v. Germany [GC], no. 34044/96, 35532/97 i 44801/98, § 90, ECHR 2001-II, i Al-Adsani v. 

the United Kingdom [GC], no. 35763/97, § 55, ECHR 2001-XI). Kada je riječ o pozitivnim obavezama 

koje član 8 Konvencije nameće državama ugovornicama u vezi sa poštovanjem sjedinjenja roditelja 

sa njihovom djecom, one se moraju tumačiti u svjetlu Haške konvencije o građansko-pravnim 

aspektima međunarodne otmice djece od 25. oktobra 1980. godine (vidi Ignaccolo-Zenide, gore 

citirana, § 95). 

55. Sud bilježi da je u ovom predmetu otac, u smislu člana 3 Haške konvencije “protivzakonito” 

odveo sina podnositeljke od nje, što su kao činjenicu potvrdili njemački sudovi 2001. godine. Nakon 

sudskog i izvršnog postupka u Hrvatskoj, nadležni sud utvrdio je dana 2. februara 2005. da je N.D.K. 

vraćen podnositeljki i shodno tome obustavio izvršni postupak. 

56. Sud nadalje primjećuje da je, prema tvrdnjama podnositeljke, advokat koji je zastupao na 

ročištu 2. februara 2005. lažno naveo da joj je dijete vraćeno. Podnositeljka tvrdi da joj do danas nije 

de facto dijete vraćeno. 

57. Sud prima na znanje ove činjenice. Međutim, smatra da država ne može biti odgovorna za 

ponašanje podnositeljkinog advokata kojeg je sama izabrala i za posljedice koje su iz toga proistekle. 

Činjenica da advokat podnositeljke možda nije izrazio njenu pravu volju ne može se pripisati 

Opštinskom sudu u Poreču. Štaviše, podnositeljka je mogla podnijeti žalbu protiv odluke suda od 2. 

februara 2005, ili pak pokrenuti novi postupak, što nikada nije učinila. 

58. U skladu sa tim, Sud je pozvan da ispita da li su domaće vlasti preduzele sve mjere koje su 

se razumno mogle od njih tražiti radi olakšanja izvršenja naloga domaćeg suda u razdoblju prije 2. 

februara 2005. godine. 

226


59. U tom smislu, Sud primjećuje da je hrvatskim vlastima, nakon što su u maju 2001. primile 

zahtjev od nadležnog njemačkog tijela, trebalo pet mjeseci da dana 21. oktobra 2001. pokrenu 

postupak za vraćanje N.D.K. Nakon toga, Županijski sud u Puli nije pet mjeseci donio odluku o 

žalbi protiv prvostepene odluke, niti je u tom periodu preduzimao ikakve procesne aktivnosti. U 

ponovljenom postupku Opštinski sud u Poreču održao je dana 6. maja 2003. jedino ročište u sedam 

mjeseci. (vidi § 15), te donio odluku dana 12. maja 2003. Vlada nije pružila uvjerljiva objašnjenja ni 

za jedno od ovih razdoblja neaktivnosti. 

60. U vezi sa izvršnim postupkom, Sud bilježi da je u vremenu od godinu i po dana policija 

pokušala u tri navrata da sprovede sudsku odluku, premda član 11 Haške konvencije u takvim 

slučajevima izričito nameće obavezu nadležnim tijelima na hitno postupanje. Uzevši u obzir 

ponašanje Ž.P., prema mišljenju Suda, policija nije pokazala dužnu revnost kako bi ga locirala 

(vidi stavke 19-20), već je umjesto toga pokazala popustljivost kada mu je dopustila da u dva 

navrata pobjegne. 

61. Nadalje, Sud podsjeća da, premda mjere prisile nisu poželjne u ovom osjetljivom području, 

upotreba sankcija ne smije biti isključena u slučaju protivzakonitog postupanja roditelja s kojim 

dijete živi (vidi Ignaccolo-Zenide, gore citirana, § 106). Međutim, jedina sankcija koju su vlasti 

koristile protiv Ž.P. u ovom predmetu bilo je određivanje novčanih kazni i potom kazne zatvora tek 

24. maja 2004., od čega izgleda ni jedna kazna nije sprovedena. 

62. Sud ponavlja da u ovakvim predmetima prikladnost mjera preduzetih od strane vlasti treba 

biti prosuđivana u odnosu na brzinu njihovog sprovođenja; one zahtijevaju brzo postupanje jer 

protok vremena i promjena okolnosti mogu imati nepopravljive posljedice na odnose između djece 

i roditelja koji ne žive s njima (vidi Ignaccolo-Zenide, gore citirana, § 102). 

63. U tom svjetlu, Sud dolazi do zaključka da su hrvatske vlasti propustile da preduzmu 

odgovarajuće i efikasne mjere radi vraćanja podnositeljki njenog sina, kako to nalažu pozitivne 

obaveze koje proizlaze iz člana 8 Konvencije. 

Kao posljedica došlo je do povrede te odredbe. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 6, STAV 1 KONVENCIJE 

64. Podnositeljka takođe prigovara da je dužina postupka u ovom predmetu prekoračila razumni 

rok što predstavlja povredu člana 6, stav 1 Konvencije, koji u svom mjerodavnom dijelu glasi kako 

slijedi: 

“Radi utvrđivanja svojih prava i obaveza građanske prirode ... svako ima pravo da zakonom 

ustanovljeni nezavisni i nepristrasni sud ... u razumnom roku ispita njegov slučaj.” 

65. Vlada se protivila ovoj tvrdnji. 


66. Sud bilježi kako je ovaj prigovor povezan sa prigovorom koji je već ispitan, te stoga iz istih 

razloga treba biti proglašen dopuštenim. 

B. Osnovanost 

67. Imajući u vidu svoje saznanje u vezi sa članom 8 (vidi stav 61 i iznad), te činjenicu da je 

nerazumna dužina sudskog i naknadnog izvršnog postupka bila u suštini tog prigovora, Sud smatra 

da u ovom predmetu nije potrebno ispitivati da li je došlo do povrede člana 6, stav 1 (vidi Sylvester, 

gore citirana, § 77). 

227


228 






A. Šteta 

69. Podnositeljka je tražila iznos od 60,000 eura (EUR) na ime nematerijalne štete. 

70. Vlada se nije izjasnila o tom pitanju. 

71. Sud smatra da je podnositeljka nedvojbeno pretrpjela duševni bol kao posljedicu dugog 

razdoblja neprovođenja naloga za vraćanjem. Imajući u vidu iznose dodijeljene u sličnim 

predmetima (vidi na primjer, Ignaccolo-Zenide, gore citirana, § 117; H.N. v. Poland, no. 77710/01, 

§ 101, 13. septembar 2005), te procjenjujući na osnovu pravičnosti, kako je to predviđeno članom 

41, Sud dodjeljuje podnositeljki 10,000 EUR na ime nematerijalne štete, uvećanih za sve poreze koji 

će biti obračunati. 


72. Podnositeljka je takođe tražila iznos od 12,870.52 EUR za troškove i izdatke koje je imala pred 

domaćim tijelima i iznos od 13,861.64 EUR za troškove pred Sudom. 

73. Vlada je navela da su se u vezi sa svim troškovima i izdacima u domaćem postupku stranke 

sporazumjele o njihovom namirenju na ročištu 2. februara 2005. U vezi sa podnositeljkinim zahtjevom 

za naknadom troškova i izdataka pred Sudom, Vlada smatra da oni trebaju biti nadoknađeni samo 

ako su bili nužni. 

74. U skladu sa praksom Suda, podnosilac je ovlašćen na naknadu troškova i izdataka samo ako 

je dokazano da su oni zaista nastali i da su bili nužni, te da je njihova visina razumna (vidi, na primjer, 

Iatridis v. Greece (pravična naknada) [GC], no. 31107/96, § 54, ECHR 2000‐XI). Sud primjećuje da su 

u ovom predmetu troškovi domaćeg postupka doista namireni sporazumom stranaka na ročištu 

održanom 2. februara 2005. godine. Stoga odbija podnositeljkin zahtjev za naknadu troškova i 

izdataka domaćeg postupka. 

75. Što se tiče troškova i izdataka pred Sudom, Sud smatra da je iznos zatražen od podnositeljke 

prekomjeran. Imajući u vidu sve podatke koji su u njegovom posjedu, te gore navedena mjerila, Sud 

smatra da je razumno dodijeliti podnositeljki iznos od 8,000 EUR za troškove i izdatke u postupku 

pred Sudom plus sve poreze koji će se zaračunati na taj iznos. 





1. Proglašava predstavku dopuštenom; 

2. Presuđuje da je došlo do povrede članka 8. Konvencije; 

3. Presuđuje da nije potrebno ispitati prigovor na temelju članka 6. stavak 1. Konvencije; 

4. Presuđuje 

(a) da tužena država treba podnositeljki predstavke, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda


postane konačnom u skladu s članom 44, stav 2 Konvencije, isplatiti slijedeće iznose koje treba 

preračunati u hrvatske kune prema važećem kursu na dan namirenja: 

(i) 10,000 EUR (deset hiljada eura) na ime nematerijalne štete; 

ii) 8,000 EUR (osam hiljada eura) na ime troškova i izdataka; i 

(iii) sve poreze koje bude potrebno zaračunati na naprijed navedene iznose; 

(b) da se nakon proteka naprijed navedena tri mjeseca do namirenja, na naprijed navedeni iznos 


banke u toku razdoblja neplaćanja, uvećana za tri postotna boda; 

5. odbija ostatak zahtjeva podnositeljke predstavke za pravednu naknadu. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 15. januara 2005. godine u 

skladu s pravilom 77, stav 2 i 3 Poslovnika Suda. 


sekretar 


predsjednik 

229


230



PREDMET DAMNJANOVIĆ protiv SRBIJE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

18. novembar 2008. godine 




U predmetu Damnjanović protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje), na zasjedanju vijeća u sastavu: 

Francoise Tulkens, predsjednik, 



Danute Jočiene, 



Isil Karakas, sudije 

i Sally Dolle, sekretar Odjeljenja, 

poslije vijećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 21. oktobra 2008. godine, izriče sljedeću 


232 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 5222/07) protiv Srbije koju je Sudu podnijela po 

članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu zvana “Konvencija”) 

državljanka Srbije, gđa Vesna Damnjanović (u daljem tekstu zvana “podnositeljka predstavke”), dana 

22. januara 2007. godine. 

2. Podnositeljku predstavke je zastupao g. S. Mitić, advokat iz Pirota. Vladu Srbije (u daljem tekstu 

zvana “Vlada”) zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić. 

3. Predsjednik vijeća je predstavki dao prioritet u skladu sa pravilom 41 Poslovnika Suda. 

4. Podnositeljka predstavke se žalila na neizvršenje privremene mjere za starateljstvom nad djecom, 

kao i zbog kasnijeg propusta tužene države da izvrši pravosnažnu presudu radi starateljstva nad djecom. 

5. Sud je 9. januara 2008. godine odlučio da predstavka bude dostavljena Vladi. Prema odredbama 

člana 29, stav 3 Konvencije, takođe je odlučeno da se osnovanost predstavke razmatra zajedno sa 

njenom dopuštenošću. 

ČINJENICE 


6. Podnositeljka predstavke je rođena 1967. godine i živi u Obrenovcu. 

A. Uvod 

7. Podnositeljka predstavke se 1994. godine udala za D. S. (tuženi). Njihove kćerke A i B (djeca) 

rođene su 1996. godine, odnosno 1998. godine. 

8. U aprilu 2003. godine podnositeljka predstavke se odselila, zajedno sa djecom, u kuću njenih 

roditelja u Obrenovcu. 

9. Podnositeljka predstavke je 7. aprila 2003. godine podnijela tužbu Opštinskom sudu u 

Pirotu radi razvoda braka, starateljstva nad djecom I izdržavanja djece. Podnositeljka predstavke 

je, takođe, tražila privremeno starateljstvo nad djecom do završetka parničnog postupka. 

10. Tuženi je 14. avgusta 2003. godine vratio djecu u Pirot. 

B. Prava podnositeljke predstavke na privremeno starateljstvo nad djecom 

11. Opštinski sud je 5. septembra 2003. godine usvojio privremenu mjeru starateljstva koju je 

tražila podnositeljka predstavke.

PREDMET: DAMJANOVIĆ protiv SRBIJE 

12. Okružni sud u Pirotu je ukinuo ovu odluku 26. decembra 2006. godine. 

13. Opštinski sud je ponovo 13. jula 2004. godine usvojio traženu privremenu mjeru i istom 

izričito naložio tuženom da djecu preda podnositeljki predstavke do završetka parničnog postupka. 

14. Opštinski sud je 4. avgusta 2004. godine naložio izvršenje ove odluke. 

15. Okružni sud je 15. septembra 2004. godine potvrdio odluku Opštinskog suda od 13. jula 

2004. godine. 

16. U međuvremenu, 30. avgusta 2004. godine, sudski izvršitelj, nekoliko policajaca, predstavnik 

Centra za socijalni rad i podnositeljka predstavke su došli u kuću tuženog, tražeći predaju djece. 

Tuženi je, međutim, očigledno odbio da ispuni ovaj zahtjev, pa je vezan. Djeca, koja su tom prilikom 

predate podnositeljki predstavke, počela su da plaču i uhvatila se za tuženog. 

17. Opštinski sud je 5. novembra 2004. godine prekinuo izvršni postupak pošto su se djeca 

suprotstavila povratku kod podnositeljke predstavke, a sama podnositeljka nije mogla da „ih uzme 

silom“. 

18. Opštinski sud je 22. novembra 2004. godine ukinuo ovu odluku. 

19. Podnositeljka predstavke je 14. aprila 2005. godine zatražila da se izvršenje privremene mjere 

starateljstva, koja je donijeta 13. jula 2004. godine, zaista sprovede. 

20. Opštinski sud je istog dana donio odluku da se tuženom daju tri dana da dobrovoljno 

ispoštuje ovu mjeru i dodao da će, ako to ne uradi, morati da plati novčanu kaznu u iznosu od 

150.000 dinara, što je u to vrijeme bilo oko 1.740 eura. 

21. Opštinski sud je 28. juna 2005. godine u drugom vijeću ukinuo određenu novčanu kaznu, ali 

je potvrdio ostali dio odluke. 

22. Opštinski sud je 5. oktobra 2005. godine opet donio odluku da tuženi mora da ispoštuje 

privremenu mjeru starateljstva u roku od tri dana, i primijetio da će kazna, ako do nje dođe, tada 

iznositi 5.000 dinara, što je u tom trenutku bilo oko 58 eura. 

23. Tuženi je 11. novembra 2005. godine došao u Opštinski sud sa djecom i advokatom, a da o 

tome nije unaprijed obavijestio ni podnositeljku predstavke ni sam sud. U takvim okolnostima sud 

nije mogao da pozove podnositeljku predstavke, a njen advokat je već bio angažovan nekim drugim 

neodložnim poslom. Djeca su izjavila da žele da ostanu sa tuženim, pa je Centar za socijalni rad, u 

svom dijelu, odbio da u tome učestvuje bez prisustva podnositeljke predstavke. 

24. Opštinski sud je 18. januara 2006. godine izmijenio svoju odluku od 5. oktobra 2005. godine i 

opozvao novčanu kaznu „zato šo je tuženi pokazao namjeru da bez protivljenja ispoštuje privremenu 

mjeru starateljstva“. 

25. Opštinski sud je 7. februara 2006. godine odložio unaprijed zakazanu predaju djece pošto 

tuženi, iako uredno pozvan, nije lično došao. 

26. Privremena mjera starateljstva od 13. jula 2004. godine izgubila je značaj 2. marta 2006. 

godine, kada je presuda parničnog suda postala pravosnažna (vidi stavove 30 i 31 u daljem tekstu). 

V. Parnični postupak (razvod, starateljstvo i izdržavanje djece) 

27. Opštinski sud je 23. decembra 2004. godine razveo brak podnositeljke predstavke, dodijelio 

joj isključivo starateljstvo nad djecom i odredio prava tuženog na održavanje ličnih odnosa. 

28. Okružni sud je 3. marta 2005. godine djelimično ukinuo ovu presudu i naložio ponovno 

suđenje. 

29. Pokazalo se da je poslije toga Opštinski sud održao devet ročišta i od Centra za socijalni rad dobio 

stručno mišljenje, koje potvrđuje da podnositeljki predstavke treba dodijeliti starateljstvo nad djecom. 

30. Opštinski sud je 26. oktobra 2005. godine ponovo presudio u korist podnositeljke predstavke. 

Njoj je dosudio starateljstvo i izdržavanje djece, dok je tuženi dobio široko pravo održavanja ličnih 

odnosa, pa mu je naloženo da preda djecu „u roku od 15 dana od datuma kada ova presuda postane 

pravosnažna“. 

233


234 

31. Okružni sud je 2. marta 2006. godine potvrdio presudu Opštinskog suda po žalbi. 

G. Izvršenje parnične presude 

32. Opštinski sud je 11. aprila 2006. godine naložio izvršenje gore navedene pravosnažne 

presude. Tuženi je posebno obavezan da će platiti novčanu kaznu ako djecu ne preda u roku od tri 

dana od prijema ovog rješenja. 

33. Tuženi je 12. maja 2006. godine zatražio da se izvršenje odloži s obzirom na činjenicu da 

školska godina još nije bila završena. 

34. Okružni sud je 5. juna 2006. godine potvrdio rješenje o izvršenju od 11. aprila 2006. godine. 

35. Opštinski sud je 29. juna 2006. godine odbio zahtjev tuženog od 12. maja 2006. godine, ali 

mu je dao rok od još tri dana da preda djecu. 

36. Podnositeljka predstavke je 17. jula 2006. godine poslala još jedan zahtjev Opštinskom sudu, 

tražeći da se izvršenje pravosnažne presude u pitanju zaista sprovede. 

37. Opštinski sud je 24. jula 2006. godine naložio tuženom da plati novčanu kaznu u iznosu od 

150.000 dinara. 

38. Okružni sud je 13. novembra 2006. godine ukinuo ovu odluku i vratio predmet nižoj sudskoj 

instanci na ponovno razmatranje. 

39. Opštinski sud je 27. novembra 2006. godine održao ročište. Tom prilikom tuženi je izjavio 

da je spreman da poštuje pravosnažnu presudu o starateljstvu nad djecom koja je donijeta u korist 

podnositeljke, ali je ukazao da sama djeca ne žele da sa njom žive. Podnositeljka predstavke je zatim 

predložila da se predaja djece odmah izvrši i primijetila da je Centar za socijalni rad za to najbolje 

mjesto. Tuženi je, međutim, odbio da djecu dovede u 

Centar za socijalni rad, ali je očigledno prihvatio da se to obavi kod njegove kuće. Podnositeljka 

predstavke je, kao odgovor na to, urgirala kod suda da novčano kazni tuženog kako bi ga primorao 

da preda djecu u skladu sa postupkom predviđenim zakonom. Sud je konačno prihvatio ovaj 

predlog I naložio tuženom da plati novčanu kaznu u iznosu od 150.000 dinara. 

40. Okružni sud je ovu odluku potvrdio 4. juna 2007. godine. 

41.Opštinski sud je odložio ročište zakazano za 28. septembar 2007. godine zato što tuženi nije 

bio uredno pozvan. 

42. Opštinski sud je 18. oktobra 2007. godine odložio još jedno ročište. On je istakao da tuženi, 

iako uredno pozvan, nije došao i da, s obzirom na nekooperativan stav tuženog, Centar za socijalni 

rad nije mogao da dâ mišljenje o tome kako tačno treba obaviti predaju djece. 

43. Podnositeljka predstavke i njena djeca su se sastala u Centru za socijalni rad 5. 

novembra 2007. godine, 9. novembra 2007. godine, 13. novembra 2007. godine, odnosno 19. 

novembra 2007. godine. Ovi susreti su bili veoma uspješni, a djeca su „prihvatila podnositeljku 

predstavke iako sa njom nisu dugo imala kontakt.“ Centar za socijalni rad je i pored toga 

primijetio da djeca još nisu u potpunosti spremna za predaju i preporučio da ovaj postupak 

bude postepen. 

44. Dalje je odlučeno da će djeca sa podnosteljkom predstavke provesti vikend od 23. novembra 

2007. godine, ali se to očigledno nije nikada ostvarilo zbog nespremnosti tuženog da sarađuje. 

45. Opštinski sud je, izgleda, 4. decembra 2007. godine donio odluku protiv ranije zakazane 

predaje djece silom. Umjesto toga je zatražio dodatnu pomoć Centra za socijalni rad. 

46. Opštinski sud je 4. februara 2008. godine zakazao predaju djece silom za 21. februar 2008. godine. 

47. Djeca su lično saslušana u Opštinskom sudu 21. februara 2008. godine. Oba djeteta su izjavila 

da bi željela da održavaju kontakt sa podnositeljkom predstavke, ali da više vole da nastave da žive 

sa tuženim. 

48. Opštinski sud je istog dana odlučio da prekine postupak oduzimanja djece dok jedna od 

stranaka ne zatraži njegovo obnavljanje. On je to učinio na osnovu sporazuma postignutog između


stranaka i naložio da se podnositeljki predstavke dozvoli da se sastaje sa djecom. Sud je dalje 

primijetio, između ostalog, da je podnositeljka predstavke već mogla preuzeti starateljstvo nad 

djecom, ali je očigledno odustala od toga zbog njihove očekivane reakcije. 

49. Podnositeljka predstavke se sa djecom sastala 29. februara 2008. godine, 3. marta 2008. 

godine i 10. marta 2008. godine. 

50. Podnositeljka predstavke, odnosno tuženi, su 21. marta 2008. godine i 3. aprila 2008. godine 

zatražili obnavljanje izvršnog postupka. 

51. Opštinski sud je 2. aprila 2008. godine zakazao predaju djece silom za 17. april 2008. godine. 

52. Predstavnik Centra za socijalni rad je 17. aprila 2008. godine izjavio u Opštinskom sudu 

da djecu treba predati podnositeljki predstavke, jer su imali dovoljno prilike da sa njom ponovo 

uspostave kontakt. Sama djeca su izjavila da bi željela da ostanu kod tuženog i da nastave da 

se viđaju sa podnositeljkom predstavke. Sudija je zatim iz sudnice udaljio tuženog I advokate 

stranaka, kako bi olakšao neformalni razgovor između djece i podnositeljke predstavke u prisustvu 

predstavnika Centra za socijalni rad. Otprilike poslije jednog časa ročište je nastavljeno. Jedno 

dijete je izjavilo da želi da ostane kod tuženog, a drugo „da ne zna šta da kaže“. Podnositeljka 

predstavke je stoga predložila da se fizička predaja ne obavi odmah i da se zakažu njena dalja 

viđanja sa djecom. Sudija je onda odlučio da djecu treba fizički predati podnositeljki predstavke. 

Međutim, zbog protivljenja djece i ponovljenog zahtjeva podnositeljke predstavke da se prvo 

održe dodatni pripremni susreti, sudija je na kraju zakazao nekoliko takvih susreta I prekinuo 

postupak izvršenja. 

53. Djeca su se susrela sa podnositeljkom predstavke 26. aprila 2008. godine i 4. maja 2008. 

godine, ali su očigledno i poslije toga nastavila da žive sa tuženim. 

D. Krivični postupak protiv tuženog 

54. Vojni sud u Beogradu je 8. marta 2004. godine našao da je tuženi, oficir vojske, kriv za otmicu 

djece i osudio ga na kaznu zatvora od šest mjeseci, uslovno na godinu dana. Vrhovni vojni sud je 26. 

juna 2004. godine potvrdio ovu presudu po žalbi. 

55. Opštinsko javno tužilaštvo u Pirotu je 26. decembra 2007. godine zatražilo preduzimanje 

pojedinih istražnih radnji zbog toga što tuženi ne poštuje pravosnažnu presudu o starateljstvu nad 

djecom od 26. oktobra 2005. godine. 


A. Zakon o braku i porodičnim odnosima (objavljen u Službenom listu 

56. Socijalističke Republike Srbije – Sl. list br. 22/80 i 11/88, kao i Službenom glasniku Republike Srbije 

– Sl. glasnik br. 22/93, 25/93, 35/94, 46/95 i 29/01). 56.Članovima 390 i 391, stav 1 predviđeno je, između 

ostalog, da sudovi moraju rješavati sve postupke za izvršenje starateljstva nad djecom po hitnom postupku. 

57. Ovaj zakon je stavljen van snage u julu 2005. godine. 

B. Zakon o izvršnom postupku (objavljen u Službenom listu Savezne Republike 

Jugoslavije - Sl. list SRJ br. 28/00, 73/00 i 71/01) 

58. Članom 209, koji posebno naglašava najbolje interese djeteta, navodi se da treba da postoji 

početni rok od tri dana da se dobrovoljno ispuni nalog za starateljstvom nad djetetom. Poslije tog 

roka, međutim, primjenjivaće se novčane kazne i, na kraju, ako je neophodno, djete će se oduzeti 

silom, u saradnji sa Centrom za socijalni rad. 

235


236 

V. Zakon o izvršnom postupku iz 2004. godine (objavljen u Službenom glasniku RS 

br. 125/04). 

59. Član 224 odgovara u suštini odredbama člana 209 Zakona o izvršnom postupku iz 2000. godine. 

60. Zakon o izvršnom postupku iz 2004. godine stupio je na snagu u februaru 2005. godine, čime 

je Zakon o izvršnom postupku iz 2000. godine stavljen van snage. U skladu sa članom 304 ovog 

zakona, međutim, svi izvršni postupci koji su počeli prjie 23. februara 2005. godine moraju se završiti 

prema Zakonu o izvršnom postupku iz 2000. godine. 

PRAVO 

NAVODNA POVREDA ČLANOVA 6 I 8 KONVENCIJE 

61. Na osnovu člana 6 Konvencije i člana 5 protokola br. 7, podnositeljka predstavke se žalila 

da je, zbog neizvršenja pravosnažne presude radi starateljstva nad djecom od 26. oktobra 2005. 

godine, kao i zbog ranijeg propusta tužene države da izvrši privremenu mjeru za starateljstvo nad 

djecom od 13. jula 2004. godine, bila spriječena da ostvaruje svoja roditeljska prava u skladu sa 

relevantnim domaćim zakonodavstvom. 

62. Sud smatra da prvu pritužbu treba razmatrati i u smislu člana 6, stav 1 i u smislu člana 8 

Konvencije (vidi, uz neophodne izmjene, Tomić protiv Srbije, br. 25959/06, stav 105, 26. jun 2007. 

godine), dok drugu treba razmatrati samo prema članu 8 (vidi V. A. M. protiv Srbije, br. 39177/05, stav 

115, 13. mart 2007. godine). 

63. Relevantne odredbe navedenih članova glase kako slijedi: 


“....Svako, tokom odlučivanja o njegovim (ili njenim) građanskim pravima i obavezama ... ima 

pravo na pravičnu ... raspravu u razumnom roku ... pred nepristrasnim sudom ...” 

Član 8 

“1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, ... 

2. Javne vlasti neće se miješati u vršenje ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom 

i neophodno u demokratskom društvu... radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava 

i sloboda drugih.” 


64. Sud primjećuje da predstavka nije očigledno neosnovana u smislu člana 35, stav 3 Konvencije. 

On dalje primjećuje da nije nedopustiva ni po jednom drugom osnovu. Zbog toga se mora proglasiti 

dopuštenom. 

B. Osnovanost 

1. U vezi sa neizvršenjem pravosnažne presude za starateljstvo nad djecom 

razmatranim prema članu 6, stav 1 Konvencije 

(a) Argumenti koje su strane iznijele 

65. Vlada je na prvom mjestu primijetila da predmetni postupak podrazumijeva složena i 

osjetljiva pitanja. Drugo, domaći organi su učinili sve da izvrše pravosnažnu presudu o starateljstvu


nad djecom u pitanju, istovremeno nastojeći da zaštite najbolje interese djece podnositeljke 

predstavke. Treće, podnositeljka predstavke je bila neodlučna u zahtjevu za predaju djece 

silom, u situacijama kada je takva predaja moguća, i umjesto toga bila je sklona da dâ prednost 

postepenom postupku ponovnog spajanja, određivanjem novčanih kazni i uz pomoć Centra za 

socijalni rad. Najzad, između djece, sa kojom se redovno sastajala, i podnositeljke predstavke 

postojala je „dobra emotivna veza“. 

66. Podnositeljka predstavke je ponovo potvrdila svoje pritužbe. 

(b) Relevantna načela 

67. Sud podsjeća na njegovu ustanovljenu sudsku praksu u smislu da član 6, između ostalog, 

štiti sprovođenje pravosnažnih, obavezujućih sudskih odluka koje, u zemljama koje prihvataju 

vladavinu prava, ne mogu ostati neizvršene na štetu jedne stranke. Shodno tome, izvršenje sudske 

presude se ne može spriječiti, poništiti niti se sa njim može neopravdano kasniti (vidi, među drugim 

autoritetima, Horsnby protiv Grčke, presuda od 19. maja 1997. godine, Izvještaji o presudama i 

odlukama 1997 – II, str. 510-11, stav 40, Burdov protiv Rusije, br. 59498/00, stav 34, ECHR 2002-III i 

Jasiūnienė protiv Litvanije, br. 41510/98, stav 27, 6. mart 2003. godine). 

68. Sud dalje primjećuje da je, bez obzira da li se presuda izvršava protiv privatnog ili 

državnog aktera, na državi da preduzme sve neophodne mjere da se pravosnažna sudska 

presuda izvrši kao i da time obezbijedi djelotvorno učešće cijelog aparata, a ako to ne učini, 

neće se ispuniti zahtjevi sadržani u članu 6, stav 1 (vidi, uz odgovarajuće izmjene, u kontekstu 

starateljstva nad djetetom, Pini i drugi protiv Rumunije, br. 78028/01 i 78030/01, stavovi 174 – 

189, ECHR 2004-V). 

(v) Ocjena Suda u vezi sa predmetnim slučajem 

69. Sud prvenstveno primjećuje da je sporni postupak izvršenja trajao otprilike dvije godine 

(vidi stavove 32 i 52 u gornjem tekstu). Drugo, i sama djeca su bila voljna da provode vrijeme sa 

podnositeljkom predstavke, ali su jasno stavila do znanja da žele da nastave da žive sa tuženim (vidi 

stav 47 u gornjem tekstu). Treće, sam tuženi je najvećim dijelom bio nekooperativan (vidi stavove 42 

i 44 u gornjem tekstu). Četvrto, Centar za socijalni rad, i sam državni organ, igrao je konstruktivnu 

ulogu u postupku (vidi stavove 43, 45 I 52 u gornjem tekstu). Peto, domaći sudovi su dosuđivali 

novčane kazne u dva navrata, u pokušaju da obezbijede da tuženi poštuje odluke (vidi stavove 37 

- 39 u gornjem tekstu). Najzad, a kao najvažnije, Opštinski sud je 17. aprila 2008. godine naložio 

fizičku predaju djece podnositeljki predstavke, ali podnositeljka predstavke na kraju, iako se marljivo 

trudila tokom cjielog postupka, nije mogla da fizički preuzme djecu u odsustvu njihovog izričitog 

pristanka u tom smislu (vidi stav 52 u gornjem tekstu). 

70. S obzirom na gore navedeno, iako saosjeća sa tvrdnjom podnositeljke predstavke, Sud ne 

može a da ne zaključi da je država preduzela neophodne mjere da se pravosnažna presuda donijeta 

u njenu korist izvrši (vidi stav 68 u gornjem tekstu). Prema tome, nije došlo do povrede člana 6, stav 

1 Konvencije. 

2. U vezi sa neizvršenjem privreme mjere za starateljstvo nad djecom i pravosnažne 

presude za starateljstvom nad djecom, razmatranog prema članu 8 Konvencije. 

(a) Argumenti koje su strane iznele 

71. Vlada je iznijela da nije došlo do povrede člana 8. U vezi sa pravosnažnom presudom za 

starateljstvo nad djecom, Vlada se oslonila na argumente već iznijete u stavu 65 u gornjem tekstu, 

237


dok je, u vezi sa privremenom mjerom za starateljstvom nad djecom, zadovoljna što su domaći 

sudovi učinili sve što su mogli da se ova odluka izvrši. Podnositeljka predstavke, međutim, nije bila 

dovoljno aktivna, pošto 30. avgusta 2004. godine nije preuzele djecu, već se umjesto toga odlučila 

za postepen postupak spajanja sa djecom uz pomoć Centra za socijalni rad. U svakom slučaju, djeca 

nisu željela da žive sa podnositeljkom predstavke. 

72. Podnositeljka predstavke je ponovo potvrdila svoje pritužbe. Ona je dalje primijetila da 

su djeca sistematski plašena i da im tuženi nije dozvoljavao lične kontakte sa njom. Zbog toga su 

bile potrebne određene pripremne radnje prije nego što se mogao ponovo uspostaviti bilo kakav 

značajan kontakt. 

238 

(b) Relevantna načela 

73. Sud primjećuje da uzajamno uživanje međusobnog kontakta roditelja i djeteta predstavlja 

suštinski element „porodičog života“ u smislu člana 8 Konvencije (vidi, između ostalih pravnih 

autoriteta, Monory protiv Rumunije i Mađarske, br. 71099/01, stav 70, 5. april 2005. godine). 

74. Dalje, iako je primarni cilj člana 8 da zaštiti pojedinca od proizvoljnog postupanja javnih 

organa, postoje, osim toga, i pozitivne obaveze prisutne u djelotvornom „poštovanju“ porodičnog 

života. U oba konteksta, mora se voditi računa da se postigne pravična ravnoteža između suprotnih 

interesa pojedinca i društva u cjelini. U oba konteksta, država uživa određeni prostor za slobodnu 

procjenu (vidjeti Keegan protiv Irske, presuda od 26. maja 1994. godine, serija A br. 290, str. 19, stav 

49). 

75. U vezi sa obavezom države da sprovodi pozitivne mjere, Sud smatra da član 8 sadrži pravo 

roditelja da se preduzmu mjere za njihovo ponovno spajanje sa djecom i obavezu nacionalnih 

organa da takva spajanja olakšaju (vidi, među mnogim autoritetima, Iganaccolo-Zenide protiv 

Rumunije, br. 31679/96, stav 94, ECHR 2000-I; Nuutinen protiv Finske, br. 32842/96 stav 127, ECHR 

2000- VIII; Iglesias Gil i A. U. I. protiv Španije, br. 56673/00, stav 49, ECHR 2003-V). 

76. Ono što je odlučujuće jeste da li su nacionalni organi preduzeli sve neophodne mjere kako bi 

olakšali izvršenje, kako se može opravdano očekivati u posebnim okolnostima svakog slučaja (vidi, 

uz odgovarajuće izmjene, Hokkanen protiv Finske, citiran u gornjem tekstu, stav 58; Iganaccolo- 

Zenide, citiran u gornjem tekstu, stav 96; Nuutinen protiv Finske, citiran u gornjem tekstu, stav 128; 

Sylvester protiv Austrije, br. 36812/97 i 40104/98, stav 59, 24. april 2003. godine). 

77. U ovom kontekstu, podobnost neke mjere se cijeni brzinom njenog sprovođenja, pošto 

protek vremena može da ima nepopravljive posljedice za odnose između djeteta i roditelja koji sa 

njim ne živi (vidi Iganaccolo-Zenide, citiran u gornjem tekstu, stav 102). 

78 .Konačno, Sud je smatrao da se, iako mjere prinude protiv djece nisu poželjne u ovoj osjetljivoj 

oblasti, upotreba kazni ne smije se isključivati u slučaju nezakonitog ponašanja roditelja sa kojim 

djeca žive (vidi Iganaccolo- Zenide, citiran u gornjem tekstu, stav 106). 

(v) Ocjena Suda 

79. Sud primjećuje da je nesporno da veza između podnositeljke predstavke i njene djece spada 

u okvir „porodičnog života“ u smislu člana 8 Konvencije. (i) U vezi sa neizvršenjem privremene mjere 

za starateljstvo nad djecom 

80. Sud na prvom mjestu primjećuje da privremena mjera za starateljstvom nad djecom nije bila 

izvršena od 4. avgusta 2004. godine, kada je izvršenje naloženo, do 2. marta 2006. godine, kada je 

stavljeno van snage zbog donošenja pravosnažne presude o starateljstvu nad djecom (vidi stavove 

1, 14 i 26 u gornjem tekstu). Drugo, domaći sudovi su pribjegavali novčanom kažnjavanju tuženog 

u pokušaju da obezbijede njegovo poštovanje donijetih odluka (vidi stavove 20 – 22 u gornjem 

tekstu). Najzad, a kao najvažnije, tuženi je privremeno vezan, a djeca su predata podnositeljki


predstavke, ali podnositeljka predstavke nije mogla da ih fizički preuzme pošto su djeca počela da 

plaču i odbila da napuste tuženog (vidi stavove 16, 17 i 69 u gornjem tekstu). 

81. S obzirom na gore izneseno, Sud nalazi da je država preduzela neophodne mjere da se 

predmetna privremena mjera za starateljstvo nad djecom izvrši. Prema tome, nije došlo do povrede 


(ii) U vezi sa neizvršenjem pravosnažne presude za starateljstvom nad djecom 

82. S obzirom na odluku prema članu 6, stav 1 i iz istih razloga (vidi stavove 69 i 70 u gornjem 

tekstu), a u svjetlu sudske prakse citirane u gornjem tekstu (vidi stav 76), Sud nalazi da nije došlo ni 

do povrede člana 8 Konvencije po ovom osnovu. 


1. Proglašava predstavku dopuštenom, 

2. Utvrđuje da nije bilo povrede člana 6, stav 1 Konvencije, 

3. Utvrđuje da nije bilo povrede člana 8 Konvencije. 

Sastavljeno na engleskom i dostavljeno u pisanoj formi 18. novembra 2008. godine, prema 

pravilu 77, stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Sally Dolle 

sekretar 

Francoise Tulkens 

predsjednik 

239


240



PREDMET BODROŽIĆ i VUJIN protiv SRBIJE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

23. jun 2009. godine 




U predmetu Bodrožić i Vujin protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje) zasjedajući u vijeću u čijem su sastavu bili: 











242 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (br. 38435/05), koju su Sudu podnijela protiv 

Državne zajednice Srbija i Crna Gora prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda (u daljem tekstu: “Konvencija”) dva državljanina Srbije, g. Željko Bodrožić i g. Vladislav Vujin 

(u daljem tekstu: “Podnosioci predstavke”), dana 13. oktobra 2005. godine. Od 3. juna 2006. godine, 

poslije Deklaracije o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je isključiva strana ugovornica u postupcima 

pred Sudom. 

2. Podnosioce predstavke, kojima je pružena pravna pomoć, zastupao je g. V. Lipovan, advokat iz 

Kikinde. Vladu Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a, kasnije, Vladu Srbije (u daljem tekstu: “Vlada”) 

zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić. 

3. Podnosioci predstavke su tvrdili da su povrijeđena njihova prava na slobodu izražavanja. 

4. Dana 29. avgusta 2007. godine predsjednik Drugog odjeljenja je odlučio da Vladu obavijesti 

o predstavci. Primjenjujući član 29, stav 3 Konvencije, riješio je da osnovanost predstavke razmatra 

istovremeno kada i dopuštenost. 

ČINJENICE 


5. Podnosioci predstavke su rođeni 1970. godine, odnosno 1966. godine i žive u Kikindi. 

6. Podnosioci predstavke su novinari i bili su zaposleni u lokalnim nedjeljnim novinama 

„Kikindske“. 

7. Prvi podnosilac predstavke je 9. aprila 2004. godine objavio članak u kome kritikuje nekoliko 

krivičnih osuda protiv njega i još jednog novinara zbog klevete. Članak je imao naslov „Malo su nas 

kaznili, kakvi smo“ i u relevantnom dijelu glasi kako slijedi: 

„Gdje će nam duša, pitamo se. Jesmo li mi kikindski Superhikovi, koji uzimaju od siromašnih i 

daju bogatima? Jesmo li mi bahati rasipnici para svih građana kikindskog atara, pa nam jadna 

raja plaća kazne zbog uvredljivog pisanje? Da li nas je sudija D. K. ... preblago kaznio i nije li 

trebalo udovoljiti zahtjevu advokata S. K. i zasluženo nas rebnuti sa 150 hiljada dinara? Ma, nije 

li nam naš tužilac, koji zasigurno nije plavuša, a zvižde mu štrajkači, mogao tražiti i više, jer mu je 

[još jedan stubac u K. novinama] urušio ugled stican decenijama, a naričito u posljednjih godinudvije, 

kada je onako „vješto“ ispisao otkaze svim [,]neradnicima[,] i opozicionarima iz [lokalne 

fabrike]? I šta onda da rade i o čemu da razmišljaju građani koji finansiraju naše javno preduzeće? 

Mogu li oni da se zapitaju s kojim pravom mi pišemo uvredljivo, pa nas kikindske sudije moraju 

kažnjavati? ... Imamo li pravo da sporimo našim sugrađanima želju za mirnim životom, bez

PREDMET: BODROŽIĆ I VUJIN protiv SRBIJE 

stresnih situacija i kojekakvih sudskih procesa? Imamo li dušu, pitamo se naglas, i ako je imamo, 

di će nam, nakon što smo priredili još jednu zavrzlamu? Sram nas bilo.“ 

8. U istom izdanju, drugi podnosilac predstavke je bio urednik strane pod naslovom „Zabava“, 

koja se sastoji od anagrama, šala, ukrštenice i horoskopa. U gornjem dijelu strane na sredini nalazila 

se fotografija plavuše u donjem vešu, pored koje se nalazio tekst,koji, u relevantnom dijelu, glasi 

kako slijedi: 

„JPICK i rukovodstvo je prije neki dan posjetila jedna plavuša. Tom prilikom radnici koji su 

štrajkovali su zviždali za plavušom. A ona čak nije bila ni advokat ...“ 

Na lijevoj strani fotografije nalazilo se mali kvadrat sa tri anagrama, od kojih je prvi bio anagram 

imena S. K. 

9. Ubrzo poslije objavljivanja gore navedenog, S. K. je pokrenuo privatni krivični postupak zbog 

uvrede protiv podnosilaca predstavke kod Opštinskog suda u Kikindi. 

10. Sud je 14. februara 2005. godine osudio podnosioce predstavke za uvredu. Svakog od njih 

sud je novčano kaznio sa 12.000 dinara (RSD, približno 150 eura), naloživši im da zajedno plate S. K. 

Još 16.000 dinara (približno 200 eura) na ime troškova postupka. 

11. Prvostepeni sud je u presudi definisao uvredu kao izjavu ili radnju koja objektivno ponižava 

određenog pojedinca, predstavljajući napad na njegovu ili njenu čast. Potvrđujući da je S. K. javna 

ličnost, sud je objasnio da prema domaćem zakonu radnja u vidu šale nije krivično djelo u onoj mjeri 

u kojoj ta šala ne prevazilazi prihvatljive granice i ne postane uvredljiva. Podnosioci predstavke su 

morali znati da S. K. smatra njihove članke uvredljivim, pošto su prethodno osuđeni zbog upotrebe 

istih izraza protiv njega. Sud je posebno primijetio činjenicu da su podnosioci predstavke nekoliko 

puta spomenuli S. K. direktno i indirektno na nekoliko različitih strana istih novina, i zaključio da je S. 

K. dokazao da su ga ti tekstovi vrijeđali time što je pokrenuo privatni krivični postupak. 

Sud je posebno utvrdio sljedeće: 

„Iz ovakvog pisanja okrivljenih proizlazi namjera omalovažavanja privatnog tužioca [S. K.]. Ovo 

stoga što je sasvim jasno da su okrivljeni, na različite načine i kroz različite rubrike [novina], uporedili 

privatnog tužioca sa ženskom osobom, a takvo poređenje je po objektivnom shvatanju sredine 

uvredljivo. Naime, u našem mentalitetu je uvredljivo feminiziranje muškarca, a vicevi o plavuši nisu 

ni malo laskavi, jer predstavljaju plavuše kao glupe osobe izvrgnute podsmijehu okoline.“ 

12. Okružni sud u Zrenjaninu je po žalbi 4. maja 2005. godine potvrdio prvostepenu presudu i 

njeno obrazloženje. 


13. Relevantne odredbe Ustava Republike Srbije iz 2006. godine (objavljen u Službenom glasniku 

Republike Srbije – Sl. list RS, broj 98/06) glase kako slijedi: 

Član 170 

„Ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija 

kojima su povjerena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska 

prava i slobode zajemčene Ustavom, ako su iscrpljena ili nisu predviđena druga pravna sredstva 

za njihovu zaštitu.“ 

14. Krivični zakon Republike Srbije (objavljen u Sl. glasniku RS br. 26/77, 28/77, 43/77, 20/79, 

24/84, 39/86, 51/87, 6/89, 42/89, 21/90, 16/90, 49/92, 23/93, 67/93, 47/94, 17/95, 44/98, 10/02, 

11/02, 80/02, 39/03 i 67/03), u relevantnom dijelu, glasi kako slijedi: 

Član 93 

„1. Ko uvrijedi drugog, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri mjeseca. 

243


244 

2. Ako je djelo iz stava 1 ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, drugih sredstava 

javnog informisanja i komuniciranja ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti 

novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.“ 

Član 96 

„1. ... Neće se kazniti... [ko] ... se uvredljivo izrazi o drugome u naučnom, književnom ili 

umjetničkom djelu, ozbiljnoj kritici, vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke ili 

druge društvene djelatnosti, odbrani nekog prava ili pri zaštiti opravdanih interesa, ako iz načina 

izražavanja ili drugih okolnosti proizilazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja. 

2. U slučajevima iz gornjeg teksta, ... [tuženi] ... se neće kazniti ko za drugog iznosi ili pronosi da je 

učinio krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti iako ne postoji pravosnažna presuda 

... ako dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost ... [tih tvrdnji] ...“ 

15. Relevantne odredbe Osnovnog krivičnog zakona (objavljen u „Službenom listu Socijalističke 

Federativne Republike Jugoslavije“ – Sl. list SFRJ – br. 44/76, 36/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 

3/90, 38/90, 45/90, 54/90, Službeni list Savezne Republike Jugoslavije – Sl. list SRJ – br. 35/92, 

37/93, 24/94, 61/01 i Sl. Glasnik RS broj 39/03) predviđaju sljedeće: 

Član 39 

„... 3. Ako se novčana kazna ne može naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih 200 dinara 

novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne može biti duži od šest mjeseci. 

4. Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako 

osuđeni [naknadno] isplati ostatak novčane kazne, izvršenje zatvora će se obustaviti.“ 

PRAVO 


16. Podnosioci predstavke su se žalili da je povrijeđeno njihovo pravo na slobodu izražavanja, 

suprotno članu 10 Konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi kako slijedi: 

„1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja 

sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez 

obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio 

i bioskopskih preduzeća. 

2. Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može 

podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i 

neophodnim u demokratskom društvu .... radi zaštite ugleda ili prava drugih ...“ 


17. Vlada je pozvala Sud da odbaci predstavku zbog neiscrpljenosti domaćih pravnih sredstava. 

Ona je posebno iznijela da podnosioci predstavke nisu podnijeli žalbu Ustavnom sudu prema članu 

170 Ustava Srbije. 

18. Podnosioci predstavke su taj argument osporili, tvrdeći da se ustavna žalba ne može smatrati 

pravnim sredstvom koje se mora upotrijebiti, pošto je Ustavni sud počeo da radi tek krajem 2007. 

godine, a oni su svoju predstavku podnijeli Sudu 2005. godine. 

19. Sud je već utvrdio da ovo pravno sredstvo ustavnog karaktera ne može da se smatra 

djelotvornim u smislu njegove utvrđene sudske prakse prema članu 35 stav 1 Konvencije (vidjeti 

Cvetković protiv Srbije, broj 17271/04, stav 42, 10. jun 2008. godine), bar u vezi sa predstavkama


koje su mu podnijete prije 24. novembra 2007. godine. On ne nalazi nijedan razlog da odstupi od 

tog zaključka u ovom predmetu i zbog toga odbija primjedbu Vlade. 

20. Sud dalje primjećuje da predstavka nije očigledno neosnovana u smislu člana 35, stav 3 

Konvencije. On, takođe, primjećuje da nije nedopuštena ni po kom osnovu. Prema tome, ona se 

mora proglasiti dopuštenom. 

B. Osnovanost 

1. Argumenti koje je Vlada iznijela 

21. Vlada je iznijela da je taj članak jedan iz serije članaka koje su podnosioci predstavke 

objavili u vezi sa S. K. U vezi sa njegovim sadržajem, Vlada je iznijela da „poređenje muškaraca sa 

ženama, naročito plavušama, predstavlja napad na lični integritet I dostojanstvo muškaraca, prema 

preovlađujućem shvatanju društvene sredine tužene države“. Time su podnosioci predstavke 

prekoračili granice dozvoljene kritike S. K. i domaći sudovi su ispravno utvrdili da je jezik korišćen u 

članku prvog podnosioca predstavke, kao i u anagramu drugog podnosioca predstavke bio uvredljiv 

I štetan za ugled S. K. Štaviše, pošto u tekstovima podnosilaca predstavke nije bilo opšteg interesa, 

njihova isključiva namjera je bila da uvrijede S. K. 

22. Suprotno domaćim sudovima, Vlada nije okarakterisala S. K. kao javnu ličnost, iznijevši da 

je on samo bio dobro poznati advokat stanovnicima malog grada Kikinde. Međutim, s obzirom 

na poseban položaj advokata u ostvarivanju pravde, Vlada je tvrdila da je bilo neophodno da se 

podnosioci predstavke krivično gone zbog vrijeđanja S. K, pošto bi dalji uvredljivi članci protiv njega 

mogli ograničiti njegov izbor od strane klijenata u budućim slučajevima. 

2. Tvrdnje podnosilaca predstavke 

23. Podnosioci predstavke su iznijeli da su i domaći sudovi I Vlada pogrešno razumjeli predmet 

njihovog pisanja. Naime, S. K. je zastupao direktora velike lokalne fabrike koja je postala insolventna. 

U prvom tekstu koji su podnosioci predstavke objavili s tim u vezi, oni su naveli da su fabrički radnici 

zviždali čim vide rukovodstvo zajedno sa S. K., „iako on nije plavuša“. Oni su time željeli da na šaljivi 

način iznesu ozbiljna pitanja nezaposlenosti fabričkih radnika. Iz podnesaka podnosilaca predstavke 

proizlazi, iako nisu dali nikakva dokumenta da to potkrijepe, da je S. K. pokrenuo jedan ili više krivičnih 

postupaka protiv njih u vezi sa ovim prvim tekstom i da su domaći sudovi osudili podnosioce predstavke 

za uvredu. 

24. Podnosioci predstavke su dalje tvrdili da je predmet tekstova koji je imao za posljedicu 

njihovu osudu, bio satirična kritika sudova zbog izricanja apsurdnih krivičnih sankcija novinarima, 

a oni su samo željeli da provociraju reakcije javnosti na ekonomske događaje u njihovom gradu. 

25. Najzad, podnosioci predstavke su se složili sa domaćim sudovima da je S. K. javna ličnost i 

da njegov prag prihvatljive kritike zbog toga treba da bude viši nego nekog privatnog pojedinca. 

Tačno je da je on bio poznat samo stanovnicima Kikinde ali, s obzirom da su novine koje su objavile 

te članke, takođe, lokalne, pojam „javne ličnosti“ treba tumačiti shodno tome. 


(a) „Propisano zakonom“ 

26. Nesporno je da je osuda podnosilaca predstavke za uvredu predstavljala „miješanje“ u njihovo 

pravo na slobodu izražavanja i da je „propisana zakonom“ prema članu 93 Krivičnog zakonika kako 

je on glasio u datom trenutku (vidjeti stav 14. u gornjem tekstu). 

245


246 

(b) „Legitimni cilj“ 

27. Takođe je opštepoznato da je ovo miješanje u prava podnosilaca predstavke težilo legitimnom 

cilju zaštite prava drugog, naime ugleda S. K. Ono što ostaje da se utvrdi jeste da li je to miješanje 

bilo “neophodno u demokratskom društvu“. 

(v) „Neophodno u demokratskom društvu“ 

28. Sud podsjeća da sloboda izražavanja, predviđena stavom 1 člana 10, predstavlja jedan od 

suštinskih osnova demokratskog društva. Prema stavu 2, ona važi ne samo za „informacije“ ili „ideje“ 

koje su poželjne ili se smatraju neuvredljivim, već i za one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju 

(vidjeti, među mnogim drugim autoritetima, Lepojić protiv Srbije, broj 13909/05, stav 73, 6. 

novembar 2007. godine i Filipović protiv Srbije, broj 27935/05, stav 53, 20. novembar 2007. godine). 

29. Sud naglašava bitnu funkciju koju štampa vrši u demokratskom društvu. Iako štampa ne 

smije da prekorači određene granice, posebno u vezi sa ugledom i pravima drugih, njena dužnost je, 

uprkos tome, da saopštava – na način dosljedan njenim obavezama I odgovornostima – informacije 

i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Novinarska sloboda, takođe, pokriva moguće pozivanje 

naodređeni stepen pretjerivanja, ili čak na provokaciju (vidjeti Dalban protiv Rumunije [VV], broj 

28114/95, stav 49, ECHR 1999-VI). 

30. Nacionalni organi na prvom mjestu moraju da procijene da li postoji „goruća društvena 

potreba“ da se sloboda izražavanja ograniči i, da prilikom te procjene, oni imaju određeni prostor za 

slobodnu procjenu (vidjeti Lindon, Otchakovsky-Laurens i July protiv Francuske [VV], broj 21279/02 

i 36448702, stav 45, ECHR 2007- ...). U predmetima u vezi sa štampom, prostor za slobodnu procjenu 

države je ograničen interesom demokratskog društva da obezbijedi i održava slobodnu štampu. 

Zadatak Suda u sprovođenju njegove funkcije nadzora je da na miješanje na koje se žali gleda u 

svjetlu predmeta kao cjeline i utvrdi da li su razlozi koje su nacionalni organi naveli da bi ga opravdali 

„relevantni i dovoljni“ (vidjeti Vogt protivNjemačke, presuda od 26. septembra 1995. godine, serija A 

broj 323, str. 25 – 26, stav 52; Jerusalem protiv Austrije, broj 26958/95, stav 33, ECHR 2001-II). 

31. U predmetnom slučaju, Sud primjećuje složenu činjeničnu pozadinu odnosa podnosioca 

predstavke sa S. K. i razne krivične postupke, koji su kasnije vođeni. Ovo je, uprkos obimu 

predmetnepredstavke, ograničeno na osudu podnosilaca predstavke od 14. februara 2005. godine. 

32. Sud prvo primjećuje da je prvi podnosilac predstavke u svom tekstu implicitno uporedio S. 

K. sa plavušom i, ironično, veoma kritikovao njegove prethodne osude od strane domaćih sudova. 

Tekst se, međutim, kada se čita kao cjelina, ne može razumjeti kao proizvoljna lična uvreda S. K., 

već prije kao generalno neodobravanje prakse domaćih sudova da kažnjavaju slobodu izražavanja 

novinara. Tako je prvi podnosilac postavio važno pitanje od opšteg interesa, koje on smatra važnim 

za društvo u cjelini i otvorenim za javnu raspravu. Shodno ustaljenoj praksi Suda, postoji mali prostor 

za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa prema članu 10, stav 2 Konvencije. (vidjeti 

Nilsen i Johnsen protiv Norveške [VV], broj 23118/93, stav 46, ECHR 2001-VIII). 

33. U vezi sa drugim podnosiocem predstavke, on je postavio anagram imena S. K. u blizini 

fotografije plavuše i prateći tekst, u kome nije izričito spomenuo S. K., ali je tekst sadržao određene 

aluzije na njega (vidjeti stav 8 u gornjem tekstu). Cio tekst drugog podnosioca predstavke, koji 

je šaljivog sadržaja i objavljen je u novinskom stupcu „Zabava“, ne može se, po mišljenju Suda, 

razumjeti drugačije nego kao šala, a ne kao direktna izjava sa malicioznim ciljem da uvrijedi 

dostojanstvo S. K. 

34. U vezi sa pitanjem da li se S. K. može smatrati javnom ličnošću, Sud podsjeća da je privatno 

lice izloženo javnoj kritici kada uđe na scenu javne rasprave (vidjeti Jerusalem protiv Austrije, 

citiran u gornjem tekstu, st. 38 - 39). U konkretnom predmetu, strane su se složile da je S. K., koji 

je bio advokat, predstavljao rukovodstvo fabrike u visoko profilisanom slučaju stečaja, pa je tako


postao dobro poznata ličnost u gradu Kikindi. S obzirom da su članci objavljeni u gradskim lokalnim 

novinama, Sud prihvata kvalifikaciju domaćih sudova da je S. K. javna ličnost. S. K. je ušao na scenu 

javne rasprave i, prema tome, trebalo je da ima viši prag tolerancije prema svakoj njemu usmjerenoj 

kritici. 

35. Sud dalje mora da razmotri da li su razlozi koje su domaći sudovi naveli pri osudi podnosilaca 

predstavke „relevantni i dovoljni“ da opravdaju miješanje do kog je došlo. Sud je zatečen prvim 

argumentom domaćih sudova s tim u vezi, što je kasnije i Vlada potvrdila, da poređenje odraslog 

muškarca sa plavušom predstavlja napad na integritet i dostojanstvo muškaraca. Štaviše, domaći 

organi su smatrali da je takvo poređenje objektivno uvredljivo u njihovom društvu. Međutim, Sud 

smatra da je taj argument neadekvatan i neprihvatljiv. 

36. Drugo, domaći sudovi su protumačili uvredljivom činjenicu da su podnosioci predstavke 

spomenuli S. K. u raznim djelovima istog izdanja novina. Sud se, opet, ni sa ovim ne može složiti. 

Tekstovi podnosilaca predstavke su očigledno sadržali određeni stepen podsmijevanja ali se, u 

okolnostima predmeta, nisu mogli smatrati uvredljivim da bi bila potrebna oštra sankcija krivične 

osude. 

37. Treće, primijetivši da je S. K. već dokazao uvredljivu prirodu tekstova podnosilaca predstavke 

time što je protiv njih pokrenuo postupak, domaći sudovi su implicitno proglasili da je svaka odbrana 

podnosilaca predstavke bez ikakvog praktičnog efekta. 

38. S obzirom na gore navedeno, Sud smatra da ne postoji „goruća društvena potreba“ da se 

ograniči sloboda izražavanja podnosilaca predstavke, kao i da razlozi koje su domaći sudovi iznijeli 

nisu relevantni ni dovoljni da opravdaju to miješanje. 

39. Najzad, Sud podsjeća da su, pri ocjeni srazmjernosti miješanja, priroda i ozbiljnost određenih 

kazni, takođe, faktori koji se moraju uzeti u obzir (vidjeti Cumpănă i Mazăre protiv Rumunije, broj 

33348/96, 17. decembar 2004. godine, st. 111 – 124; Sokolowski protiv Poljske, broj 75955/01, stav 

51, 29. mart 2005. godine). S tim u vezi, Sud ističe da pribjegavanje krivičnom gonjenju novinara za 

iznijete uvrede koje pokreću pitanja od javnog značaja, kao što su ove u predmetnom slučaju, treba 

smatrati srazmjernim samo u veoma izuzetnim okolnostima koje podrazumijevaju najozbiljniji napad 

na prava pojedinca (vidjeti, uz odgovarajuće izmjene, Azevedo protiv Portugala, broj 20620/04, stav 

33, 27. mart 2008. godine). Smatrati drugačije bi novinare zaplašilo u njihovom doprinosu javnoj 

raspravi o pitanjima koja utiču na život zajednice i, uopštenije, ugrozilo štampu u vršenju njene 

važne uloge „javnog čuvara“ („public watchdog”). 

40. U predmetnom slučaju, mora se uzeti u obzir činjenica da podnosioci predstavke nisu bili 

samo podvrgnuti krivičnoj osudi, već i da se novčana kazna koja im je određena, u slučaju neizvršenja, 

mogla zamijeniti zatvorom od šezdeset dana (vidjeti stav 15 u gornjem tekstu). 

41. Gore navedena razmatranja su dovoljna da Sud zaključi da je miješanje u pravo podnosilaca 

predstavke na slobodu izražavanja bilo u potpunosti nesrazmjerno. Shodno tome, došlo je do 

povrede člana 10 Konvencije. 

II PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 


„Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo Visoke strane 



43. Podnosioci predstavke nisu tražili naknadu za nematerijalnu ili materijalnu štetu. Prema 

tome, Sud im ne dodjeljuje naknadu. 

44. Međutim, podnosioci predstavke, kojima je pružena pravna pomoć, tražili su naknadu 

troškova koje su imali pred Sudom. Međutim, oni nisu specifikovali svoj zahtjev kako se to traži 

prema pravilu 60 Poslovnika Suda. Shodno tome, Sud im ne dodjeljuje naknadu u ovom dijelu. 

247





3. Odbija zahtjev podnosilaca predstavke za naknadu troškova. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 23. juna 2009. godine u skladu sa 

pravilom 77 st. 2 i 3 Poslovnika Suda. 




predsjednik 

248



PREDMET BODROŽIĆ protiv SRBIJE 

(Predstavka broj 32550/05) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

23. jun 2009. godine 




U predmetu Bodrožić protiv Srbije, Evropski sud za ljudska prava (Drugo odjeljenje) 

zasjedajući u vijeću u čijem su sastavu bili: 











250 

POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu predstavke (broj 32550/05), koju je Sudu podnio protiv 

Državne zajednice Srbija i Crna Gora prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih 

sloboda (u daljem tekstu: “Konvencija”) državljanin Srbije, g. Željko Bodrožić (u daljem tekstu: 

“Podnosilac predstavke”), dana 23. avgusta 2005. godine. Od 3. juna 2006. godine, poslije Deklaracije 

o nezavisnosti Crne Gore, Srbija je isključiva strana ugovornica u postupcima pred Sudom. 

2. Podnosioca predstavke, kome je pružena pravna pomoć, zastupao je g. V. Lipovan, advokat iz 

Kikinde. Vladu Državne zajednice Srbija I Crna Gora, a, kasnije, Vladu Srbije (u daljem tekstu: “Vlada”) 

zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić. 

3. Podnosilac predstavke je tvrdio da su povrijeđena njegova prava na slobodu izražavanja i na 

pravično suđenje. 

4. Dana 13. septembra 2006. godine Sud je odlučio da Vladu obavijesti o predstavci. 

Primjenjujući član 29, stav 3 Konvencije, rjiešio je da osnovanost predstavke razmatra istovremeno 

kada i dopuštenost. 

ČINJENICE 


5. Podnosilac predstavke je rođen 1970. godine i živi u Kikindi. 

6. Podnosilac predstavke je novinar i član jedne političke stranke. U vrijeme spornih događaja 

on je, takođe, bio urednik lokalnih nedjeljnih novina, “Kikindske”. 

7. Podnosilac predstavke je 3. oktobra 2003. godine objavio članak o izvjesnom istoričaru, J. P., 

pod naslovom Riječ ima fašista. U svom članku podnosilac predstavke je napisao: 

„ J. P., istoričar, koji je tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka ispisivao 

kilometre raznih uvreda i kleveta na račun Miloševića i njegovog ... režima, ponovo je došao u 

žižu javnosti zahvaljujući ... novinara Televizije Novi Sad ..., koji ga je pozvao da gostuje u emisiji 

„Otkopčano“. A J. P. ne bi bio to što jeste (idiot), da nije iskoristio još jednu priliku da iznese 

svoje fašistoidne stavove. Tako je na kanalu državne televizije..., ispričao kako je Baranja pod 

hrvatskom okupacijom, kako su Slovaci, Rumuni i, prije svega, Mađari u Vojvodini kolonisti... 

Prema mišljenju [J. P.], Hrvata uopšte i nema u Vojvodini ..., a Mađari su velikim dijelom Sloveni... 

zbog toga što imaju „tako lijepo slovensko lice“ ...U ove tri sedmice nakon emisije oglasile su se 

mnoge nevladine organizacije i pojedinci i poneka politička stranka... [Oni] su zatražili od Savjeta 

za radiodifuziju, pozivajući se na tačku 6 njegovih preporuka koja predviđa ... da su „svi emiteri 

dužni da poštuju ... odredbe o suzbijanju govora mržnje“, da preduzmu mjere protiv [nacionalne]

PREDMET: BODROŽIĆ protiv SRBIJE 

TV ... Reagovali su i ministar kulture i medija i drugi zvaničnici. 

Posljednje vijesti govore da Radiodifuzna agencija prikuplja relevantne podatke o emisiji ... 

Dotle, J. P. sigurno likuje jer je svoje izopačene stavove još jednom uspio da plasira u javnost. Nakon 

petooktobarskih promjena, ovaj profesionalni „pljuvač“ je ....postavljen za direktora Istorijskog 

arhiva Srbije ... donedavno, kada ga je Vlada smijenila. I tada je dobio priliku u nekim tabloidima ... 

da [kritikuje] aktuelnu Vladu i „nepostojeće narode“. „Otkopčano“ je samo posljednja epizoda ovog 

aktiviste ... koji će vjerovatno ... zagađivati našu sredinu dugo vremena.“ 

8. J. P. je 10. oktobra 2003. godine protiv podnosioca predstavke pokrenuo privatni krivični 

postupak zbog uvrede kod Opštinskog suda u Kikindi. 

9. Na ročištu koje je održano 17. novembra 2003. godine, podnosilac predstavke je izjavio da 

„nije želio da se poravna sa privatnim tužiocem [J. P.] zato što je on član fašističkog pokreta u Srbiji“. 

Zbog ove izjave, J. P. je 5. januara 2004. godine pokrenuo novi krivični postupak za klevetu protiv 


10. Teritorijalna nadležnost u ovom predmetu je kasnije prenijeta Opštinskom sudu u Zrenjaninu, 

koji je riješio da ova dva predmeta združi. 

11. Sud je ročište zakazao za 15. april 2004. godine, a poziv za ovo ročište je uručen podnosiocu 

predstavke zajedno sa drugom privatnom krivičnom tužbom J. P. 11. marta 2004. godine. Podnosilac 

predstavke nije došao na ročište. 

12. Sud je sljedeće ročište zakazao za 23. septembar 2004. godine, za koje je podnosilac 

predstavke primio poziv 24. juna 2004. godine. On se opet nije pojavio na sudu. 

13. Podnosilac predstavke iznosi da nijedan od ovih sudskih poziva nije propisno primio, pošto 

su oni bili upućeni na adresu novina, gdje on više nije bio zaposlen. Međutim, ispostavilo se da je on 

lično potpisao potvrde o prijemu za oba sudska poziva. 

14. Na sljedećem glavnom ročištu 15. decembra 2004. godine, podnosilac je u sud došao u 

pratnji policije. Advokat ga je sačekao u zgradi suda i podnio je predlog sudiji da se ročište odloži 

kako bi se upoznao sa optužbama u pitanju. 

15. Predsjedavajući sudija je podnosiocu predstavke i njegovom advokatu odobrio 30 minuta 

da pripreme odbranu podnosioca predstavke. Poslje 20 minuta advokat podnosioca predstavke je 

rekao da su spremni za ročište. 

16. Sud je održao glavno ročište i presudu donio istog dana, utvrdivši da je podnosilac predstavke kriv 

za uvredu zbog objavljenog članka i za klevetu zbog izjave koju je dao u sudu na ročištu 17. novembra 

2003. godine. Sud je podnosioca predstavke kaznio novčanom kaznom od 15.000 dinara, približno 162 

evra i naložio mu da J. P. isplati još RSD 20.700 (približno 225 evra) na ime troškova postupka. 

17. Opštinski sud u Zrenjaninu je u svojoj presudi utvrdio, inter alia, da je opisivanje nekoga kao 

„fašiste“ uvredljivo, s obzirom da istorijske konotacije tog izraza „predstavljaju tragediju i zlo“. Sud 

je odbacio tvrdnju podnosioca predstavke da je on samo iznio svoje sopstveno političko mišljenje, 

pošto je formiranje fašističkih političkih stranaka ili pokreta nelegalno prema domaćem pravu. 

Saglasno tome, podnosilac predstavke propustio je da poštuje ljudsko dostojanstvo J. P. Ako se 

osjećao lično uvrijeđenim nekom od izjava J. P. datih u televizijskom programu ili na drugom mjestu, 

podnosilac predstavke je trebalo da pribjegne odgovarajućem pravnom sredstvu. 

18. Na osnovu žalbe podnosioca predstavke Okružni sud u Zrenjaninu je 9. marta 2005. godine 

potvrdio prvostepenu presudu. Sud je zaključio da su izjave J. P. proizvod njegovog stručnog 

mišljenja kao istoričara. Pošto riječ „fašizam“ znači uništenje ljudi na osnovu nacionalne pripadnosti 

i/ili religije, jasno je da to nije bio predmet izjava J. P. Članak podnosioca predstavke je, prema tome, 

imao isključivi cilj da uvrijedi J. P. korišćenjem ovog izraza i time što ga je još nazvao „idiotom“. 

19. Drugostepeni sud je dalje utvrdio da su navodi podnosioca predstavke o nepravilnom 

pozivanju u sud i nemogućnosti da pripremi svoju odbranu neosnovani, utvrdivši da je on propisno 

pozvan u sud dva puta, ali se nije pojavio. Štaviše, na ročištu održanom 15. decembra 2004. godine 

podnosilac predstavke i njegov advokat su imali priliku da se konsultuju i pripreme njegovu odbranu, 

251


a poslije 20 minuta su izjavili da su spremni za ročište. 

20. Ispostavilo se da je J. P. pokrenuo još jedan krug postupaka protiv podnosioca predstavke 

– parničnu tužbu za naknadu nematerijalne štete – i da su domaći sudovi naložili podnosiocu 

predstavke da mu se isplati obeštećenje u iznosu od RSD 50.000 (približno 540 evra). Međutim, 

podnosilac predstavke ove postupke nije obuhvatio svojim pritužbama koje je podnio Sudu. 

252 


21. Relevantne odredbe Krivičnog zakona Republike Srbije (objavljen u „Službenom glasniku 

Republike Srbije“ – Sl. glasnik RS – br. 26/77, 28/77, 43/77, 20/79, 24/84, 39/86, 51/87, 6/89, 42/89, 21/90, 

16/90, 49/92, 23/93, 67/93, 47/94, 17/95, 44/98, 10/02, 11/02, 80/02, 39/03 i 67/03) predviđaju sljedeće: 


„Ko za drugog iznosi ili pronosi štogod neistinito što može škoditi njegovoj [ili njenoj] časti i 

ugledu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci. 

Član 93 

„1. Ko uvrijedi drugog, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri mjeseca. 2. Ako je djelo iz 

stava 1 ovog člana učinjeno putem štampe, radija, televizije, drugih sredstava javnog informisanja 

i komuniciranja ili sličnih sredstava ili na javnom skupu, učinilac će se kazniti novčanom kaznom 

ili zatvorom do šest mjeseci.“ 

Član 96 

„1. ... Neće se kazniti... [ko] ... se uvredljivo izrazi o drugome u naučnom, književnom ili 

umjetničkom djelu, ozbiljnoj kritici, vršenju službene dužnosti, novinarskog poziva, političke ili 

druge društvene djelatnosti, odbrani nekog prava ili pri zaštiti opravdanih interesa, ako iz načina 

izražavanja ili drugih okolnosti proizilazi da to nije učinjeno u namjeri omalovažavanja. 

2. U slučajevima iz gornjeg teksta, ... [tuženi] ... se neće kazniti ko za drugog iznosi ili pronosi da je 

učinio krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti iako ne postoji pravosnažna presuda 

... ako dokaže da je imao osnovanog razloga da povjeruje u istinitost ... [tih tvrdnji] ...“ 

22. Relevantne odredbe Osnovnog krivičnog zakona (objavljen u „Službenom listu Socijalističke 

Federativne Republike Jugoslavije“ – Sl. list SFRJ – br. 44/76, 36/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 

38/90, 45/90, 54/90, Službeni list Savezne Republike Jugoslavije – Sl. list SRJ – br. 35/92, 37/93, 24/94, 

61/01 i Sl. Glasnik RS broj 39/03) predviđaju sljedeće: 

Član 39 

„... 3. Ako se novčana kazna ne može naplatiti, sud će je izvršiti tako što će za svakih 200 dinara 

novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne može biti duži od šest mjeseci. 

4. Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako 

osuđeni [naknadno] isplati ostatak novčane kazne, izvršenje zatvora će se obustaviti.“ 

23. Relevantne odredbe Zakonika o krivičnom postupku (objavljen u „Službenom listu Savezne 

Republike Jugoslavije“, br. 70/01, 68/02 i 58/04) predviđaju sljedeće: 

Član 160 

„Pismeno za koje je u ovom zakoniku određeno da se ima lično dostaviti predaje se neposredno 

licu kome je upućeno. Ako se lice kome se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne tamo gdje se 

dostavljanje ima izvršiti, dostavljač će se obavijestiti kad i na kom mjestu može to lice da zatekne


i ostaviće mu kod jednog od lica navedenih u članu 161 ovog zakonika pismeno obavještenje da 

radi primanja bude u određeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i poslije 

ovog dostavljač ne zatekne lice kome se dostavljanje ima izvršiti, postupiće po odredbi člana 

161, stav 1 ovog zakonika i smatra se da je time dostavljanje izvršeno.“ 

Član 161 

„1. Pismena za koja u ovom zakoniku nije određeno da se moraju lično dostaviti, dostavljaju 

se takođe lično, ali takva pismena, u slučaju da se primalac ne zatekne u stanu ili na radnom 

mjestu, mogu se predati kome od njegovih odraslih članova domaćinstva, koje je dužan da primi 

pismeno.Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati nastojniku ili susjedu, ako oni na 

to pristanu. Ako se dostavljanje vrši na radnom mjestu lica kome se pismeno ima dostaviti, a to 

lice se tu ne zatekne, dostavljanje se može izvršiti licu ovlašćenom za prijem pošte koje je dužno 

da primi pismeno, ili licu koje je zaposleno na istom mjestu, ako ono pristane da primi pismeno. 

2. Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno ima dostaviti odsutno i da mu lica iz stava 1 ovog 

člana zbog toga ne mogu pismeno na vrijeme predati, pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje 

se odsutni nalazi.“ 

Član 162 (1) 

„1. Okrivljenom će se lično dostaviti poziv za prvo saslušanje u prethodnom postupku i poziv za 

glavni pretres.“ 

24. Član 419 predviđa, inter alia, da nadležni javni tužilac može da podnese zahtjev za zaštitu 

zakonitosti protiv „pravosnažne sudske odluke“, u ime ili protiv tuženog, ako je povrijeđen relevantan 

materijalni i/ili proceduralni „zakon“. 

25. Na osnovu gore navedenog zahtjeva, prema čl. 420, 425 i 426, Vrhovni sud može da potvrdi 

predmetnu optužbu ili je preinačiti. On, takođe, može ukinuti spornu presudu, u cjelini ili djelimično, 

i naložiti ponovno suđenje pred nižim sudovima. Ako Vrhovni sud, međutim, utvrdi da je došlo do 

povrede zakona u korist tuženog, on to može saopštiti, ali ostaviti na snazi pravosnažnu odluku. 

26. Prema čl. 199 i 200 Zakona o obligacionim odnosima (objavljen u „Službenom listu SFRJ“ br. 

29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 kao i u „Sl. listu SRJ“ broj 31/93), inter alia, svako ko je pretrpio duševnu 

patnju kao posljedicu kršenja njegove ili njene časti ili ugleda može, u zavisnosti od njihovog trajanja 

i jačine, podnijeti tužbu kod parničnih sudova radi novčane naknade, i, osim toga, tražiti druge vrste 

naknade “koje bi mogle” obezbijediti odgovarajuće nematerijalno zadovoljenje. 

27. Član 13 Zakona o parničnom postupku iz 2004. godine (objavljen u „Sl. glasniku RS“ broj 

125/04) predviđa da je parnični sud vezan pravosnažnom presudom krivičnog suda o tome da li je 

izvršeno krivično djelo kao i u pogledu krivične odgovornosti osuđenog lica. 

28. Relevantne odredbe koje se tiču Suda Srbije i Crne Gore i statusa Državne zajednice Srbija 

i Crna Gora navedene su u presudi Matijašević protiv Srbije (broj 23037/04, st. 12, 13. i 16 – 25., 19. 

septembar 2006. godine). 

PRAVO 


29. Podnosilac predstavke se žalio da je njegova krivična osuda povrijedila njegovo pravo na slobodu 

izražavanja kako je predviđeno članom 10 Konvencije, koji u relevantnom dijelu glasi kako slijedi: 

„1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu posjedovanja sopstvenog 

mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. 

Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad televizijskih, radio i bioskopskih preduzeća. 

2. Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može 

253


254 

podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i 

neophodnim u demokratskom društvu .... radi zaštite ugleda ili prava drugih ...“ 


30. Vlada je iznijela da podnosilac predstavke nije iscrpio sva raspoloživa i djelotvorna domaća 

pravna sredstva. Na prvom mjestu, što se tiče krivičnog postupka, on je propustio da urgira kod 

javnog tužioca da uloži zahtjev za zaštitu zakonitosti (ZZZ) u njegovo ime (vidjeti st. 24 i 25 u gornjem 

tekstu). Drugo, on je mogao podnijeti parničnu tužbu za naknadu štete prema čl. 199 i 200 Zakona o 

obligacionim odnosima ako je smatrao da je povrijeđeno neko od njegovih prava ličnosti (vidjeti stav 

26 u gornjem tekstu). S tim u vezi Vlada je dala primjer jedne pravosnažne presude gdje je domaći 

sud primijenio čl. 5 i 8 Konvencije, zajedno sa članom 200 Zakona o obligacionim odnosima, tako 

što je tužiocu prihvatio parničnu tužbu za naknadu štete na način koji podrazumijeva nezakonito 

snimanje, hapšenje i pritvor. Treće, podnosilac predstavke je mogao pokrenuti krivični postupak 

protiv J. P. ako je smatrao da je neka od njegovih izjava uvredljiva, i najzad, on je mogao upotrijebiti 

žalbeni postupak pred Sudom Srbije i Crne Gore (vidjeti stav 28 u gornjem tekstu). 

31. Podnosilac predstavke je tvrdio da su sva gore navedena pravna sredstva nedjelotvorna. 

32. Sud podsjeća da je, u skladu sa utvrđenom sudskom praksom, svrha pravila o unutrašnjim 

pravnim sredstvima u članu 35, stav 1 Konvencije da se visokim stranama ugovornicama pruži 

mogućnost da spriječe ili isprave navodne povrede prije nego što se neko zbog njih obrati Sudu. 

Međutim, jedina pravna sredstva koja treba iscrpiti jesu ona koja su djelotvorna. Obaveza je države 

kada tvrdi da pravna sredstva nisu iscrpljena, da uvjeri Sud da su ta sredstva djelotvorna, da su i 

teorijski i praktično bila na raspolaganju u relevantnom vremenu (vidjeti, između ostalog, presudu u 

predmetu Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1991. godine, serija A, broj 198, str. 11-12, 

stav 27 i u predmetu Dalia protiv Francuske, presuda od 19. februara 1998. godine, Izvještaji 1998-1, 

str. 87-88, stav 38). Kada je uslov tog tereta dokazivanja ispunjen, podnosilac predstavke je dužan da 

dokaže da je pravno sredstvo na koje se država pozvala zapravo bilo iscrpljeno, ili da je zbog nekog 

razloga bilo neadekvatno ili nedjelotvorno u konkretnim okolnostima predmeta, ili da su postojale 

posebne okolnosti koje su podnosioca odnosno podnositeljku predstavke oslobađale tog zahtjeva 

(vidjeti predmet Dankevich protiv Ukrajine, broj 40679/98, stav 107., 29. april 2003. godine). 

33. Najzad, Sud podsjeća da djelotvorno pravno sredstvo mora činiti dio uobičajenog procesa 

naknade i da ne može biti diskrecionog karaktera. Podnosilac predstavke, prema tome, mora biti u 

stanju da postupak pokrene direktno, a da ne mora da se oslanja na dobru volju državnog službenika 

(vidjeti, Lepojić protiv Srbije, broj 13909/05, stav 54, 6. novembar 2007. godine). 

34. Ako se vratimo na predmetni slučaj, Sud smatra da je jedino javni tužilac mogao podnijeti 

zahtjev za zaštitu zakonitosti u ime podnosioca predstavke. Štaviše, on je imao potpuno diskreciono 

pravo da li da to učini ili ne. Ako je podnosilac predstavke i to mogao da traži, on svakako nije imao 

pravo prema zakonu da ovo pravno sredstvo upotrijebi lično (vidjeti stav 24 u gornjem tekstu). 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je, stoga, bio nedjelotvoran u smislu člana 35, stav 1 Konvencije. 

35. U vezi sa mogućnošću da se podnese parnična tužba za naknadu štete protiv pravosnažne 

krivične osude, Vlada nije mogla da citira nijedan primjer iz domaće sudske prakse gdje je zahtjev 

zasnovan na relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima uspješno upotrijebljen u 

nekom predmetu kao što je predmet podnosioca predstavke. Po mišljenju Suda, ispostavlja se da 

je suprotno društvenoj svrsi krivičnih sankcija da osuđeno lice može pokrenuti parnični postupak 

protiv države da bi stavilo van snage pravosnažnu krivičnu osudu i dobilo naknadu štete koju je 

zbog nje pretrpjelo. Ovom pravnom sredstvu, prema tome nedostaju bilo kakvi izgledi na uspjeh. 

36. Dalje, Sud ne može da vidi kako je pokretanje krivičnog postupka protiv J. P. moglo da bude 

djelotvorno pravno sredstvo u odnosu na krivičnu osudu podnosioca predstavke i navodnu povredu 

njegovih prava. U svakom slučaju, pošto je iscrpio sva pravna sredstva u krivičnom postupku koji je


protiv njega pokrenut, od podnosioca predstavke se nije moglo opravdano očekivati da krene još 

jednim putem nesigurne naknade (vidjeti, mutatis mutandis, Filipović protiv Srbije, broj 27935/05, 

stav 44, 20. novembar 2007. godine). 

37. Najzad, u vezi sa tvrdnjom Vlade da je podnosilac predstavke trebalo da podnese žalbu 

Sudu Srbije i Crne Gore, Sud podsjeća da je on već utvrdio da ovo konkretno pravno sredstvo nije 

bilo dostupno do 15. jula 2005. godine i da je, štaviše, i ostalo nedjelotvorno do raspada Državne 

zajednice Srbija i Crna Gora (vidjeti, Matijašević protiv Srbije, broj 23037/04, st. 34-37., ECHR 2006- 

...). Sud ne vidi nijedan razlog da odustane od ovog stava u predmetnom slučaju. 

38. S obzirom na gore navedeno, Sud smatra da se pritužbe podnosioca predstavke ne mogu 

proglasiti nedopuštenim zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava prema članu 35 (1) 

Konvencije. Prema tome, primjedba Vlade se mora odbiti. 

39. Sud dalje primjećuje da ova pritužba nije očigledno neosnovana u smislu značenja člana 35, 

stav 3 Konvencije. On, takođe, primjećuje da ona nije nedopuštena ni po bilo kom drugom osnovu. 

Prema tome, mora se proglasiti dopuštenom. 

B. Osnovanost 

1. Argumenti koje su iznijele strane 

40. Vlada je tvrdila da su izrazi „idiot“ i „fašista“ objektivno klevetnički i, u odnosu na J. P., takođe, 

netačni zato što on nije nikada bio „član fašističkog pokreta u Srbiji“ pošto takva grupa nije nikada 

ni postojala. Dalje, članak podnosioca predstavke nije napisan u dobroj namjeri, pošto je njegova 

glavna svrha da ponizi J. P. i u javnosti stvori jako osjećanje odbojnosti prema njemu. Iako su mišljenja 

J. P. i izjave koje je dao za vrijeme razgovora, kao i u njegovoj knjizi pod naslovom „Autonomija 

Vojvodine ... košmar srpskog naroda), zaista probudile oštre reakcije javnosti, Vlada je uprkos tome 

tvrdila da podnosilac predstavke nije ispoštovao novinarsku etiku tako ga kritikujući. 

41. Vlada je dalje iznijela da J. P., kao lice koje nema javnu funkciju, zahtijeva veći stepen zaštite 

od izlaganja novinarskim kritikama. Navodi podnosioca predstavke su bili samo izjave, ni na koji 

način potkrijepljene istinom. 

42. Najzad, Vlada smatra da je kazna izrečena podnosiocu predstavke zanemarljiva i, prema 

tome, srazmjerna legitimnom cilju kome se težilo. 

43. Podnosilac predstavke je osporio mišljenja Vlade. On je podsjetio da su izjave J. P. štetne za 

višenacionalnu sredinu Vojvodine i da se, kao novinar, osjećao obaveznim da na njih javno reaguje. Pošto 

je J. P. iznio svoja mišljenja na državnoj televiziji, podnosilac predstavke se nije složio da bi pokretanje 

privatne sudske parnice, kako je Vlada predložila, predstavljalo dovoljan odgovor na ove izjave. 


(a) „Propisano zakonom“ 

44. Nesporno je da je osuda podnosioca predstavke za klevetu i uvredu predstavljala „miješanje“ 

u njegovo pravo na slobodu izražavanja i da je „propisana zakonom“ prema čl. 92 i 93 Krivičnog 

zakonika kako je on glasio u datom trenutku (vidi stav 21 u gornjem tekstu). 

(b) „Legitimni cilj“ 

45. Takođe je opštepoznato da je navedeno miješanje težilo legitimnom cilju zaštite prava 

drugog, naime ugleda J. P. Ono što ostaje da se utvrdi jeste da li je to miješanje bilo “neophodno u 

demokratskom društvu“. 

255


256 

(v) „Neophodno u demokratskom društvu“ 

i. Opšta načela 

46. Kao što je Sud često primijetio, sloboda izražavanja predviđena članom 10 predstavlja jedan od 

suštinskih osnova demokratskog društva. Prema stavu 2, ona važi ne samo za „informacije“ ili „ideje“ 

koje su povoljne ili se smatraju neuvredljivim, već i za one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju 

(vidjeti, među mnogim drugim autoritetima, Lepojić protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stav 73, 

Filipović protiv Srbije, citiran u gornjem tekstu, stav 53). Ona obuhvata, između ostalog, pravo na 

nepristrasne, dobronamjerne informacije o pitanjima od javnog interesa čak i kada predmetna 

publikacija podrazumijeva netačne i štetne izjave o privatnim pojedincima (vidjeti Lepojić protiv 

Srbije, citiran u gornjem tekstu, stav 74). 

47. Sud naglašava bitnu funkciju koju štampa vrši u demokratskom društvu. Iako štampa ne 

smije da prekorači određene granice, posebno u vezi sa ugledom i pravima drugih, njena dužnost je, 

uprkos tome, da saopštava – na način dosljedan njenim obavezama i odgovornostima – informacije 

i ideje o svim pitanjima od javnog interesa. Novinarska sloboda, takođe, pokriva moguće pozivanje 

na određeni steepen pretjerivanja, ili čak na provokaciju (vidjeti Dalban protiv Rumunije [VV], broj 

28114/95, stav 49, ECHR 1999-VI). 

48. Nacionalni organi na prvom mjestu moraju da procijene da li postoji „goruća društvena 

potreba“ da se sloboda izražavanja ograniči i, da prilikom te procjene, oni imaju određeni prostor za 

slobodnu procjenu (vidjeti Lindon, Otchakovsky-Laurens i July protiv Francuske [VV], broj 21279/02 

i 36448702, stav 45, ECHR 2007- ...). U predmetima u vezi sa štampom, prostor za slobodnu procjenu 

države je ograničen interesom demokratskog društva da obezbijedi i održava slobodnu štampu. 

Zadatak Suda u sprovođenju njegove funkcije nadzora je da na miješanje na koje se žali gleda u 

svjetlu predmeta kao cjeline i utvrdi da li su razlozi koje su nacionalni organi naveli da bi ga opravdali 

„relevantni i dovoljni“ (vidjeti Vogt protiv Njemačke, presuda od 26. septembra 1995. godine, serija A 

broj 323, str. 25 – 26, stav 52; Jerusalem protiv Austrije, broj 26958/95, stav 33, ECHR 2001-II). 

ii. Primjena na predmetni slučaj 

49. U predmetnom slučaju, osuda podnosioca predstavke se zasnivala na izrazima koje je 

upotrijebio da opiše J. P. – „idiot“, „fašista“ I „član fašističkog pokreta“. Imajući u vidu razliku između 

uvrede i klevete kao dva odvojena krivična djela, s čim u vezi je utvrđeno da je podnosilac predstavke 

kriv, Sud će uprkos tome razmatrati ovaj predmet kao cjelinu, s obzirom da činjenice i priroda 

upotrijebljenih izraza zahtevaju takvo razmatranje. 

50. Vlada je prvenstveno tvrdila da su izrazi podnosioca predstavke iznošenje činjenica koje nisu 

tačne, zato što bi u Srbiji bilo nezakonito da se oformi fašistički pokret. Izgleda da domaći sudovi, 

takođe, zasnivaju svoje zaključke na ovom argumentu u velikoj mjeri. Sud ovdje podsjeća da on 

ima stalnu praksu koja pravi razliku između činjenica i vrijednosnih sudova, pri čemu ove druge kao 

takve nisu podložne dokazu (vidjeti, na primjer, Lingens protiv Austrije, presuda od 8. jula 1986. 

godine, serija A broj 103, stav 46; Oberschlick protiv Austrije (broj 1), 23. maj 1991. godine, stav 

63, serija A broj 204). Klasifikacija neke izjave kao činjenice ili vrijednosnog suda je pitanje koje, 

prvenstveno, spada u prostor slobodne procjene nacionalnih organa, posebno domaćih sudova 

(vidjeti Pedersen I Baadsgaard protiv Danske [VV], broj 49017/99, stav 76, ECHR 2004- XI). Međutim, 

čak i gdje izjava predstavlja vrijednosni sud, mora da postoji dovoljna činjenična osnova da je podrži 

(vidjeti Jerusalem protiv Austrije, citiran u gornjem tekstu, stav 43). 

51. Kao preliminarnu primjedbu, Sud primjećuje da je u prethodnim slučajevima utvrdio da su 

opšteuvredljivi izrazi „idiot“ I „fašista“ prihvatljiva kritika u određenim okolnostima (vidjeti Oberschlick 

protiv Austrije (broj 2), presuda od 1. jula 1997. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1997-


IV; Feldek protiv Slovačke, broj 29032/95, ECHR 2001-VIII). Međutim, on mora razmotriti posebne 

okolnosti ovog predmeta kao cjeline kako bi utvrdio da li je krivična osuda podnosioca predstavke 

na osnovu ovih izraza bila srazmjerna legitimnom cilju kome je težila. 

52. Izjave podnosioca predstavke se moraju posmatrati u kontekstu. Podnosilac predstavke je 

reagovao na određene kontraverzne izjave koje je dao J. P. na državnoj televiziji u vezi sa postojanjem i 

istorijom nacionalnih manjina u Vojvodini, višenacionalnoj sredini, od čega 35% njenog stanovništva 

nisu Srbi, prema popisu iz 2002. godine. Ovu ogromnu većinu činili su uglavnom Mađari, ali, takođe, 

i Slovaci, Hrvati i drugi. U tom razgovoru, J. P. je izjavio, inter alia, da su „svi Mađari u Vojvodini 

kolonisti“ i da „u tom području nema Hrvata“. Iako se J. P. ni na koji način ne oslanja na fašizam, kako 

su ga definisali srpski sudovi (vidjeti stav 18 u gornjem tekstu), razumljivo je zašto je podnosilac 

predstavke, koji je i sam imao drugačije političke poglede, mogao protumačiti izjave J. P. kao da 

podrazumijevaju određeni stepen netolerancije prema nacionalnim manjinama. Činjenica što je on 

kao novinar smatrao da mu je dužnost da javno reaguje na takve izjave je, takođe, razumljiva. Dalje, 

Sud smatra da to što se neko nazove fašistom, nacistom ili komunistom, ne može samo po sebi da se 

izjednači sa činjeničnim stanjem o političkoj pripadnosti tog lica (vidjeti, mutatis mutandis, Feldek 

protiv Slovačke, citiran u gornjem tekstu, stav 86). 

53. S obzirom na gore navedeno, Sud nalazi da izrazi koje je podnosilac predstavke upotrijebio 

ne mogu a da se ne tumače kao vrijednosni sud, čija vjerodostojnost ne podliježe dokazu. Takvi 

vrijednosni sudovi mogu biti pretjerani u nedostatku činjenične osnove, ali u svjetlu gore navedenih 

elemenata, to ne izgleda da je slučaj u predmetnoj predstavci. 

54. Sud dalje primjećuje da su granice prihvatljive kritike šire u vezi sa nekim političarem od onih 

u vezi sa privatnim pojedincem. Međutim, čak se i privatni pojedinci izlažu javnom ispitivanju kada 

se pojave na sceni javne debate (vidjeti Jerusalem protiv Austrije, citiran u gornjem tekstu, st. 38 - 

39). U predmetnom slučaju, Sud primjećuje da je J. P. izgleda bio dobro poznata javna ličnost, koji 

je u jednom trenutku čak imao i javnu funkciju (vidjeti stav 7 u gornjem tekstu). U svakom slučaju, 

pošto je objavio knjigu sa temom od velikog javnog interesa i pošto se pojavio na lokalnoj televiziji, 

on mora da je znao da je mogao biti izložen oštroj kritici velikog broja gledalaca. On je, prema tome, 

bio obavezan da pokaže veći steepen tolerancije u ovom kontekstu (vidjeti, mutatis mutandis, 

Oberschlick protiv Austrije (broj 2), presuda od 1. jula 1997. godine, Izvještaji 1997-IV, st. 31 – 33). 

55. Shodno ustaljenoj praksi Suda, postoji mali prostor za ograničenja rasprave o pitanjima od 

javnog interesa prema članu 10, stav 2 Konvencije (vidjeti, Nilsen i Johnsen protiv Norveške [VV], 

broj 23118/93, stav 46, ECHR 1999-VIII). S tim u vezi, Sud primjećuje da je rasprava u predmetnom 

slučaju jasno bila od velikog javnog interesa i predmet neprekidne političke rasprave. Ovo potkrepljuje 

činjenica da nije samo podnosilac predstavke, već su, takođe, i mnoge nevladine organizacije, 

političke stranke i neke istaknute političke ličnosti, reagovale na kontraverzni intrvju sa J. P. na 

televiziji i na izjave koje je dao tom prilikom. 

56. Tačno je da je kada je kritikovao J. P. podnosilac predstavke upotrijebio oštre riječi koje, posebno 

kada se izgovore u javnosti, mogu često da se smatraju uvredljivim. Međutim, njegove izjave su date 

kao reakcija na provokativni intervju i u kontekstu slobodne rasprave o pitanju od opšteg interesa 

za demokratski razvoj njegovog regiona i zemlje u cjelini. Njihov sadržaj nije nikako imao za cilj da 

raspiri nasilje (vidjeti, a contrario, Lindon, Otchakovsky-Laurens i July, citiran u gornjem tekstu, stav 

57). Štaviše, član 10 štiti ne samo „informacije“ ili „ideje“ koje su povoljne ili se smatraju neuvredljivim, 

već i one koji vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju (vidjeti, među mnogim drugim autoritetima, Castells 

protiv Španije, 23. april 1992. godine, stav 42, serija A broj 236, i Vogt, citiran u gornjem tekstu, stav 52). 

57. U vezi sa razlozima koje su dali domaći sudovi prilikom osude podnosioca predstavke, Sud 

primjećuje da su oni ograničili svoju analizu na činjenicu da je formiranje fašističkog pokreta u Srbiji 

zabranjeno zakonom i da su, prema tome, izjave podnosioca predstavke netačne. Međutim, prilikom 

usvajanja uske definicije onoga što bi moglo da se smatra prihvatljivom kritikom, domaći sudovi se 

nisu upustili u analizu da li su izjave podnosioca predstavke mogle biti vrijednosni sudovi koji ne 

257


podliježu dokazu (vidjeti, Grinberg protiv Rusije, broj 232472/03, st. 28 – 30, 21. jul 2005. godine). Oni, 

takođe, nisu obavili odgovarajuću analizu proporcionalnosti da bi se procijenio kontekst u kom su ti 

izrazi upotrjiebljeni i njihovu činjeničnu osnovu. Shodno tome, Sud zaključuje da se razlozi koje su 

naveli domaći sudovi ne mogu smatrati „relevantnim i dovoljnim“ da se opravda miješanje o kome je 

riječ. 

58. Najzad, Sud podsjeća da su prilikom ocjene proporcionalnosti miješanja, priroda i ozbiljnost 

određene kazne, takođe, faktori koji se uzimaju u obzir (vidjeti Cumpănă i Mazăre protiv Rumunije, 

broj 33348/96, 17. decembar 2004. godine, st. 111 - 124; Sokolowski protiv Poljske, broj 75955/01, 

stav 51, 29. mart 2005. godine). U konkretnom predmetu, mora se uzeti u obzir činjenica da nije samo 

podnosilac predstavke bio predmet krivične osude, već i da je kazna koja mu je određena mogla, u 

slučaju neizvršenja, biti zamijenjena zatvorom od 75 dana (vidjeti stav 22. u gornjem tekstu). 

59. Gore navedena razmatranja su dovoljna da omoguće Sudu da zaključi da je krivični postupak 

u posebnim okolnostima ovog predmeta imao za posljedicu kršenje prava podnosioca predstavke 

na slobodu izražavanja. Prema tome, došlo je do povrede člana 10 Konvencije. 

258 

II NAVODNA POVREDA ČLANA 6, STAV 3(b) KONVENCIJE 

60. Podnosilac predstavke se žalio što mu nije dato dovoljno vremena da pripremi odbranu u 

krivičnom postupku. On se oslonio na član 6, stav 3(b) Konvencije, koji glasi kako sljedi: 

„3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava: 

(b) dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane ...“ 

Dopuštenost 

61. Vlada je osporila ovaj argument. Ona je dostavila potvrde o prijemu poziva koje je potpisao 

podnosilac predstavke za ročišta zakazana za 15. april i 23. septembar 2004. godine, kojima nije 

prisustvovao. Ona je tvrdila da je podnosilac predstavke bio upoznat sa sadržajem obje privatne 

krivične tužbe, pošto je prvu dobio na ročištu održanom 17. novembra 2003. godine, dok mu je 

druga uručena uz sudski poziv 15. aprila 2004. godine. Štaviše, na ročištu održanom 15. decembra 

2004. godine, podnosilac predstavke je dobio 30 minuta da se konsultuje sa advokatom i pripremi 

odbranu, ali je advokat izjavio da su oni spremni već poslije 20 minuta. Vlada je iznijela da je sud 

mogao odobriti dalje odlaganje ročišta da je to tražio advokat podnosioca predstavke. 

62. Podnosilac predstavke se uglavnom nije složio sa ovim argumentima, tvrdeći da je uručenje 

dva sudska poziva bilo neregularno, jer je izvršeno na mjestu gdje je on ranije bio zaposlen. 

63. Sud podsjeća da su „prava odbrane“, od kojih član 6, stav 3 daje neiscrpnu listu, uvedena, 

iznad svega, da bi se utvrdila jednakost, što je više moguće, između krivičnog gonjenja i odbrane. 

Članom 6, stav 3(b) optuženom se jemči „odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane“ 

i, prema tome, podrazumijeva da značajna aktivnost radi odbrane u njegovo ime može da obuhvati 

sve što je „neophodno“ da se pripremi glavni pretres. Optuženi mora imati mogućnost da organizuje 

svoju odbranu na odgovarajući način i da bez ograničenja može da pred sud iznese sve relevantne 

argumente odbrane i da tako utiče na ishod postupka. Ova odredba je povrijeđena samo ako je to 

nemoguće (vidjeti Mayzit protiv Rusije, broj 63378/00, st. 78 – 79, 20. januar 2005. godine). 

64. Ako se vratimo na predmetni slučaj, Sud primjećuje da je podnosilac predstavke uredno 

obaviješten o optužbi u novembru 2003. godine, odnosno u martu 2004. godine. On je uvijek poslje 

toga mogao da slobodno komunicira sa svojim advokatom u vezi sa pripremom odbrane prije 

ročišta i prvostepene presude od 15. decembra 2004. godine. 

65. Podnosilac predstavke se posebno žalio što ga je policija dovela na posljednje navedeno 

ročište i što je imao ograničeno vrijeme da se konsultuje sa advokatom. Međutim, s obzirom na gore 

navedene elemente, kao i na činjenicu da je njegov advokat izrazio spremnost da se suđenje nastavi


prije isteka dodijeljenog vremena, Sud smatra da je podnosilac predstavke imao dovoljno vremena 

da pripremi svoju odbranu. 

66. Proizilazi da je pritužba očigledno neosnovana i mora se odbaciti shodno članu 35, st. 3 i 4 

Konvencije. 

III PRIMJENA ČLANA 41 KONVENCIJE 





A. Šteta 

68. Podnosilac predstavke je tražio 10.000 eura na ime naknade za nematerijalnu štetu. 


70. Sud prihvata da je podnosilac predstavke pretrpio nematerijalnu štetu, kao što je mentalni 

bol i razočarenje zbog postupka protiv njega. Procjenjujući na osnovu pravičnosti, Sud podnosiocu 

predstavke dodjeljuje 500 eura plus porez koji se može zaračunati na ovaj iznos. 

B. Troškovi 

71. Podnosilac predstavke, kome je odobrena pravna pomoć, nije imao dalja potraživanja u vezi 

sa troškovima koje je imao pred Sudom. Shodno tome, Sud mu ne dodjeljuje naknadu u ovom dijelu. 


1. Proglašava pritužbu u vezi sa slobodom izražavanja dopuštenom, a ostali dio predstavke 

nedopuštenim. 


3. Utvrđuje 

(a) da tužena država treba da isplati podnosiocu predstavke, u roku od tri mjeseca od datuma 

kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44 stav 2 Konvencije, 500 eura (pet 

stotina eura) na ime nematerijalne štete, koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tužene države 

po kursu koji se primjenjuje na dan isplate plus svaki porez koji se može zaračunati; 

(b) da po isteku gore navedena tri mjeseca do isplate, treba platiti običnu kamatu na gore 

navedeni iznos po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centrale banke uz 

dodatak od tri procentna poena. 

4. Odbija preostali dio zahtjeva podnosioca predstavke za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i dostavljeno u pisanoj formi 23. juna 2009. godine u skladu sa 

pravilom 77 st. 2 i 3 Poslovnika Suda. 




predsjednik 

259


260



EUROPAPRESS HOLDING D.O.O. protiv HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

22. oktobar 2009. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u čl. 44, st. 2 Konvencije. 



U predmetu Europapress Holding d.o.o. protiv Hrvatske, 










nakon vijećanja zatvorenog za javnost 1. oktobra 2009. godine, donosi sljedeću presudu koja je 


262 

POSTUPAK 


Hrvatske, koji je prema članu 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija”) 

Sudu podnijela firma Europapress holding d.o.o. („podnositeljka”), društvo s ograničenom 

odgovornošću osnovano prema zakonu Republike Hrvatske, dana 22. maja 2006. godine. 

2. Firmu podnositeljku zastupala je advokatica V. Alaburić iz Zagreba. Hrvatsku Vladu („Vlada”) 

zastupala je njena zastupnica, gđa Š. Stažnik. 

3. Firma podnositeljka je navela da je došlo do kršenja njenog prava na slobodu izražavanja. 

4. Dana 20. septembra 2007. predsjednik Prvog odjeljenja odlučio je da Vladu obavijesti o 

predstavci. Takođe je odlučeno da se uz ispitivanje osnovanosti predstavke istovremeno ispita i 

njegova dopuštenost (čl. 29, st. 3). 

ČINJENICE 


5. Firma podnositeljka, Europapress holding d.o.o., društvo je s ograničenom odgovornošću 

osnovano prema zakonu Republike Hrvatske, s registrovanim sjedištem u Zagrebu. 

A. Pozadina predmeta 

6. Firma podnositeljke osnovana je 1990. godine i najveći je izdavač novina i časopisa u Hrvatskoj, 

objavljuje pet dnevnih novina i više od trideset časopisa s prosječnim godišnjim tiražom od 177 

miliona primjeraka. Njegov najistaknutiji nedjeljnik, časopis Globus, objavio je 2. februara 1996. 

članak pod naslovom „Ministar Š. uperio pištolj u novinarku E.V.!“, u kojem je izvijestio o incidentu 

koji se navodno dogodio u zgradi Vlade 26. januara 1996. te uključivao gospodina B.Š., tadašnjeg 

ministra finansija i potpredsjednika Vlade, i novinarku dnevnih novina Novi list, E.V. Članak navodi da 

su B.Š. i E.V. razgovarali na stepenicama zgrade Vlade i da je B.Š., nezadovoljan posljednjim člankom 

E.V., rekao da bi je trebalo ubiti. Takođe se navodi da je B.Š. nakon toga slijedio E.V. u novinarsku 

sobu, gdje je navodno uzeo pištolj od pripadnika obezbjeđenja i uperio ga u E.V., govoreći da će je 

ubiti, nakon čega se glasno nasmijao vlastitoj šali. Članak je objavljen u časopisu Globus u kolumni 

„Politički terminator“. U to je vrijeme Globus imao tiraž od oko 185.000 primjeraka. 

7. Tekst predmetnog članka glasi: 

Ministar Š. uperio je pištolj u novinarku E.V.!

PREDMET: EUROPAPRESS HOLDING protiv HRVATSKE 

„Sudeći po nesvakidašnjoj sceni koju je prošle nedjelje u novinarskoj sobi u zgradi Vlade priredio 

B.Š., novinari bi se mogli suočiti s kvalitativno različitim izjavama nego dovanja zbog tekstova koji 

potpredsjedniku Vlade nisu po volji. 

Naime, svoju prvu sljede ću pojavu na sjednici Vlade, a pošto je objavila kritički tekst o novom 

proračunu pod naslovom »B.Š.-ove fe nomenalne brojke«, komentatorka »Novog lista« E.V., dugo 

će nositi u sjećanju. 

Još na stepeništu zgrade na Markovom trgu dočekao je B.Š. i, ipak nastojeći da sačuva koliko - 

toliko opušten ton, tvrdio je ka ko to nije bilo u redu, da sve podsjeća na lična razra čunavanja i 

slično, a u jednom trenutku mu je izletjelo, navodno, nešto poput: »Tre ba te ubiti!«. 

Očito iznerviran prisustvom E.V., došao je za njom u novinarsku sobu, u kojoj se, uz nekolicinu 

no vinara, zatekao i jedan od ljudi iz obezbjeđenja. 

I B.Š. mu tada mrtav - hladan, poseže za pojas, uzima pištolj i uperi cijev u zabezeknutu novinarku 

uz ri ječi: »Sad ću te ubiti!« 

Zatim se grohotom počeo smijati vlastitoj »šali«, uz ki sele osmijehe novinara. 

E.V., međutim, to nije bilo nimalo smiješno.” 

8. 3. i 12. februara 1996. godine Novi list je objavio istu informaciju, a 14. februara 1996. objavile 

su je još jedne dnevne novine, Glas Slavonije. 

9. Nekoliko dana nakon incidenta, E.V. je podnijela krivičnu prijavu i zahtjev za naknadu štete 

protiv B.Š. I krivična prijava i zahtjev za naknadu štete koje je podnijela odbijeni su jer nije uspjela 

dokazati da je postojala opasnost za njenu vlastitu sigurnost uslijed ozbiljne prijetnje smrću. 

B. Građanski postupak zbog klevete 

10. Dana 10. maja 1996. B.Š. podnio je građansku tužbu zbog klevete protiv firme podnositeljke 

zahtjeva Opštinskom sudu u Zagrebu, tražeći 500.000 kuna naknade za nematerijalnu štetu. Tvrdio 

je da su objavljene informacije neistinite te da su naškodile njegovom ugledu javne i političke 

ličnosti, s obzirom da je članak objavljen u visokotiražnom nedjeljniku u kojem je B.Š. prikazan kao 

neodgovorna i nerazborita osoba sklona lošim i krajnje neumjesnim šalama. Predmet je naknadno 

spojen s dvije druge tužbe koje je B.Š. istoga dana podnio protiv Novoga lista i Glasa Slavonije. 

11. Firma podnositeljka je ustrajala u tvrdnji da su objavljene informacije istinite ili utemeljene 

na činjenicama za čiju istinitost postoje osnovani razlozi. Nadalje, incident je izazvao javni interes 

te je javnost stoga imala pravo da zna za njega, dok je novinarka E.V. bila ozbiljan i pouzdan izvor 

informacija. Uprkos ponovljenim pokušajima, novinarka Globusa nije uspjela dobiti komentar od 

kabineta B.Š. samo nekoliko dana nakon incidenta. Naposljetku, podnositelj je tvrdio da je objavljeni 

članak predstavljen na takav način kako bi pokazao da se radilo o šali, a ne o ozbiljnoj prijetnji. 

12. Tokom postupka sud je saslušao svjedoke, i to pripadnika obezbjeđenja D.P., novinarku 

E.V., novinarku Glasa Slavonije, H.P., i novinarku državne novinske agencije HINA-e, S.Š., koji su svi 

bili prisutni u novinarskoj sobi tokom navodnog incidenta. Sud je takođe saslušao tužioca, autora 

članka, N.T., i glavnog urednika Globusa, D.B. Na zahtjev firme podnositeljke, sud je takođe saslušao 

novinarku Novog lista, J.V., koja je tada bila predsjednica Hrvatskog novinarskog društva, te je primio 

pisanu izjavu R.I., novinarke nedjeljnika Arena (iako je odbio da je pozove kao svjedoka). 

13. Na ročištu održanom 2. aprila 1997. sud je saslušao pripadnika obezbjeđenja D.P. Relevantni 

dio njegova iskaza glasi: 

„Sjećam se da se kritične prilike održavala sjednica Vlade, a ja sam tada bio u obezbjeđenju. Nakon 

sjednice šefica ... kabineta rekla mi je da pozovem g. B.Š., s tim da mi je rekla da se nalazi u sobi 

za novinare. Ja sam došao tamo i zatekao g. B.Š. u toj sobi. Osim njega tamo su bile prisutne neke 

druge osobe, gospođa E.V. i H.P. ... G. B.Š. je razgovarao sa ženskom osobom meni nepoznatom. 

Ne mogu se sjetiti o kojoj se osobi radi tačno. Ja sam se obratio g. B.Š. i obavijestio ga da ga treba 

premijer, na što je on u šali odgovorio da li sam došao da ga privedem. Ja sam primijetio da je u 

263


sobi bila atmosfera opuštena i da su se nešto šalili. 

Ja sam ostao da stojim kod ulaza, a g. B.Š. je krenuo prema vani pokraj mene. Pod lijevom rukom 

je imao materijale, a desnom rukom je ok rznuo po mom desnom boku gdje mi je bio službeni 

pištolj. 

Rekao je nešto kada je dodirnuo, „To su argumenti”, nešto u tom smislu. 

Ja sam samoinicijativno na to izvadio pištolj, ispraznio šaržer, odnosno okvir pištolja izvadio 

van. Nakon toga ja sam pištolj pljoštimice stavio na lijevu ruku, nakon toga je gospođa E.V., koja 

je ... stajala s moje lijeve strane i pisala, pro komentarisala da se ne igramo sa oružjem. Ja sam 

odgovorio da se nema čega bojati, da sam oružje ispraznio i municiju spremio u džep. Nakon toga 

tužilac je prokomentarisao „Molim Vas spremite pištolj, jer će pisati da sam novinarki prijetio”. 

Nakon toga, gđa E.V. je prokomentarisala izjavu tužioca i rekla „Pa ja ću to i objaviti”. U trenutku 

kada je tužilac izjavio da ja spremim pištolj ..., ušla je novinarka S.Š. i rekla: „Nemojte E.V., ona je 

dobra cura”. 

Nakon toga g. B.Š. je napustio prostoriju, gđa E.V. je nastavila da piše tekst. Jedina osoba koja 

je imala moj pištolj u rukama bila je novinarka S.Š., jer smo mi otišli u drugi kraj prostorije gdje 

nikome nismo smetali, novinarku je zanimalo oružje,s obzirom da je sama pos jedovala oružje. 

Ona ima muzejski primjerak oružja i o tome smo pričali. 

Osim što je tužilac meni rekao da spremim pištolj jer će biti objavljeno u novinama da prijeti 

novinarki da će je ubiti, ja nisam za vrijeme dok sam bio prisutan primijetio da su tužilac i 

novinarka E.V. međusobno razgovarali, a moj pištolj osim novinarke S.Š. niko nije imao u rukama, 

kao što sam već rekao. Nije istina što je pisalo u novinama da je meni tužilac oteo pištolj.” 

14. Na ročištu održanom 21. maja 1997. sud je saslušao novinarku E.V. Relevantni dio njenog 

iskaza glasi: 

E.V.: „Dana 26.1. [1996.] bila je zakazana redovna sjednica Vlade. Za pe tak za popodnevni termin. 

Ja sam inače akreditovani novinar i pratim rad Vlade, a idući prema sobi u kojoj pratim sjednice 

na monitoru sa svojim kolegama srela sam tužioca i G.S. Tužilac je reagovao vrlo oštro, izjavivši da 

je nezadovoljan člankom koji sam ja objavila u „Novom listu” tokom januara u kojem sam pisala 

o proračunu i Vladinoj politici. Tužilac je ... izjavio da je taj članak doživio kao lični napad na sebe, 

a kada sam zatražila da to argumentuje, on to nije učinio, jer smatra da je to obračun sa njim. 

Ja sam odgo vorila da je to vjerovatno njegov uštampa zbog činjenice da je njegovo ime bilo 

istaknuto u naslovu, a članak propraćen njegovom fotografijom. Tom prilikom tužilac mi je rekao 

da sam „ubojica s dječjim licem” i treba me ubiti. ... 

Nakon što sam došla u sobu za novinare ..., sjela sam za sto kako bih proučila materijale koji su 

nam neposredno prije sjednice bili dostavljeni. ... Osim mene u sobi su bili H.P., koja je pratila 

nešto na kompjuteru... Ja sam bila usredsređena na materijale koje sam čitala, u jednom trenutku 

sam registrovala da su u sobi prisutni tužilac i jedan pripadnik obezbjeđenja koga sam znala po 

viđenju. 

Na njihov razgovor nisam obraćala pažnju sve dok u jednom trenutku nisam čula da tužilac 

spominje novinare, nakon čega sam podigla pogled i vidjela tužioca, dok pripadnika obezbjeđenja 

koji je stajao s druge strane stola kod mene, a tužilac je na dlanu držao pištolj. 

Tada je u sobu za novinare ušla novinarka HINE S.Š. i izjavila, „Nemojte Editu, ona je dobra”, uzela 

pištolj u ruke, govoreći da ima nekoga u porodici ko ima takav pištolj, pa da želi da ga razgleda.” 

Predsjednik vijeća: „Kome se obraćao tužilac u trenutku kada je izgovorio „ubojica s dječjim 

licem”?” 

E.V.: „Tužilac je bio okrenut prema meni, a nalazili smo se u malom prostoru u blizini stepeništa u 

ulaz u jedan veliki foaje.” 

Predsjednik vijeća: „Od koga je novinarka S.Š. uzela pištolj?” 

E.V.: „Ja to ne mogu sa sigurnošću kazati, jer se to desilo relativno brzo, a ja sam bila šokirana iz 

razloga, što sam povezala do gađaj koji se zbio prije ulaska u novinarsku sobu i prijetnje koje je 

264


izrekao tužilac sa činjenicom da sam u njegovoj ruci vidjela pištolj, doživjela sam kao prijetnju 

meni lično. 

Nakon toga tužilac je izašao iz prostorije, ostali su pri padnik obezbjeđenja i S.Š., koji su razgledali 

pištolj, nakon toga je počela sjednica koju smo pratili.” 

Predsjednik vijeća: „Da li je bilo ko od prisutnih u sobi na bilo koji način reagovao da vas zaštiti, s 

obzirom da ste shvatili prijetnju lično?” 

E.V.: „Ja se sjećam da je novinarka H.P. nešto rekla .. ne mogu se sjetiti šta je tom prilikom izjavila.. ” 

Punomoćnik tužioca: „Jeste li vi i tužilac u novinarskoj sobi razgovarali?” 

E.V.: „Prije nego što je pištolj bio izvađen, nas dvoje nismo razgovarali. Nakon toga, ja sam koliko 

se sjećam rekla da ću to i objaviti.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li vam se tužilac u novinarskoj sobi obratio bilo kakvim riječima?” 

E.V.: „Ne. Naime, ja dok sam čitala materijale za sjednicu nisam kako sam izjavila obraćala pažnju 

što su pripadnik obezbjeđenja i tužilac razgovara li, da li se tužilac obraćao meni, ja to ne znam, ja 

sam reagovala na riječi novinari, tada sam digla glavu i vidjela pištolj u ruci.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li je bilo tužilac ili neko drugi uperio pištolj u vas?” 

E.V.: „Ja to nisam vidjela.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li ste o tome bilo šta objavili?” 

E.V.: „Ja sam dala svoj komentar tek nakon što je o tome bilo postavljeno poslaničko pitanje, 

odnosno nakon što je tužilac u sredstvima javnog infor misanja dao svoje viđenje o događajima.” 

Punomoćnik tužioca: „Zbog čega niste odmah reagovali i objavili podatke o tome?” 

E.V.: „To je bilo u petak ... i nisam željela reagovati dok se ne smirim, a nakon toga po proteku 

vikenda odlučila sam da o cijelom događaju obavijestim urednika „Novog lista” i predsjedništvo 

Hrvatskog novinarskog društva.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li ste o tome obavijestili novinare „Globusa”?” 

E.V.: „Ja sam o tom događaju razgovarala sa kolegama novinarima u Press centru Parlamenta, 

gdje su bili prisutni novinari koji su pra tili rad Parlamenta.” 

Tužilac: „U kojoj sam ruci držao pištolj?” 

E.V.: „U desnoj ruci.” 

Tužilac: „Da li se sjećate šta sam imao u li jevoj ruci?” 

E.V.: „Nisam sigurna da ste u tom trenutku u lijevoj ruci bilo šta držali.” 

Tužilac: „Da li sam pištolj u kojem trenutku u nekoga uperio?” 

E.V.: „Već sam navela da to nisam vidjela.” 

Tužilac: „Da li sam u tom trenutku u novinarskoj sobi rekao „Sada ću te ubiti!”?” 

E.V.: „Ne sjećam se da ste mi se tada obratili.” 

Tužilac: „Možete li tačno citirati riječi koje sam izgovorio na hodniku?” 

E.V.: „Vi ste mi rekli: „Ti si ubojica s dječjim li cem i tebe treba ubiti”.” 

Punomoćnik optuženog: „Da li ste razgovarali sa novinarom „Globusa” o navedenom događaju?” 

E.V.: „Novinar „Globusa” bio je prisutan kada sam o tome razgovarala sa koleginicom iz moje 

redak cije.” 

Punomoćnik optuženog: „Da li ste doživjeli pištolj u ruci tužioca kao ličnu prijetnju?” 

E.V.: „Jesam.” 

Punomoćnik optuženog: „Jeste li imali bilo kakav motiv da cijeli incident izmislite, kako biste 

nanijeli štetu tužiocu?” 

E.V.: „Nisam imala nikakav motiv kako bih taj incident izmislila. Ja sebe doživljavam kao ozbiljnu 

i odgovornu osobu, i do sada nisam imala nikakve ekscese takvog karaktera. Što se tiče mog 

pisanja o radu Vlade, ja sam o tome puno pisala, a nikada nije bilo nikakvih demantija niti tvrdnji 

da sam nešto u napisima netačno isticala.” 

Punomoćnik optuženog: „Jeste li o tom događaju razgovarali sa S.Š.?” 

E.V.: „Ja s njom o tome nisam razgovarala. Moram dodati da sam sa S.Š. razgovarala tek što je o 

265


cijelom događaju pisano u Feralu, jer je spominjano njeno ime, te nakon što je koleginica S.Š. 

razgovarala sa J.V., predsj. društva, nakon toga ja i koleginica S.Š. smo se našle, tom prilikom je 

ona praktično potvrdila moj iskaz, a tada je rekla da se sjeća da je vidjela da je pištolj bio uperen 

prema meni.” 

optuženog: „Da li je tom prilikom koleginica S.Š. izjavila da se pištolj nalazio u ruci tužioca?” 

E.V.: „Da.” 

15. Na ročištu održanom 16. juna 1997. sud je saslušao novinarku S.Š. Relevantni dio njenog 


S.Š.: „Ja sam bila prisutna događaju ... u novinarskoj sobi. ... [K]ada sam ušla u novinarsku sobu, 

vidjela sam da tužilac i E.V. razgovaraju,s tim da sam iz razgovora shvatila da je tema razgovora 

članak koji je E.V. napisala ... Prema onome što sam čula ... nisam ocijenila da se radi o razgovoru sa 

povišenim tonovima, naprotiv ja sam u šali tom prilikom tužiocu rekla „Dok je vas političara i nas 

novinara, uvijek će biti takvih situacija da nećete biti zadovoljni sa našim pisanjem”, pored toga 

ja sam rekla nešto otprilike „Edita je dobra cura”. To sam izgovorila prije nego što je predstavnik 

obezbjeđenja izvadio pištolj. Nakon toga kako se približavao trenutak sjednice, došla je osoba iz 

obezbjeđenja i pozvala je tužioca, na što je on odgovorio u šali „Da li ste došli da me privedete, 

vi ste vlast”, a pri izlasku iz prostorije, s tim da se radi o uskom prostoru, okrznuo je tog čovjeka 

iz obezbjeđenja i pitao gdje mu je oružje. Predstavnik obezbjeđenja je izvadio pištolj, položio ga 

na dlan, na što sam ja rekla da su me učili da se oružje uvijek okreće od ljudi. On je na to rekao da 

se ne trebam bojati jer su meci izvađeni. Koliko se sjećam, tužilac je napustio no vinarsku sobu, 

ja sam ostala sa predstavnikom obezbjeđenja i raspitivala se o piš tolju ... Ja sam sigurna da su, 

kada sam ušla u novinarsku sobu, tužilac i E.V. razgovarali. U stvari, ja sam ih pitala o čemu se 

radi, iz prvih rečenica koje sam čula nisam mo gla shvatiti o čemu se radi. Ni jedno ni drugo mi 

nije odgovorilo na to pitanje, ali sam ja shvatila o čemu se razgovara, članak koji je napisala E.V. 

Dok sam ja bila prisutna nisam čula da je tužilac bilo kakvu prijetnju izgovorio E.V. Tužilac ni u 

kom trenutku nije izvukao piš tolj od predstavnika obezbjeđenja.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li je tužilac u bilo kom trenutku za E.V. upotrijebio izraz „ubojica s 

dječjim licem”?” 

S.Š.: „Ne.” 

16. Na ročištu održanom 10. septembra 1997. sud je saslušao novinarku H.P. Relevantni dio 

njenog iskaza glasi: 

H.P.: „Ja redovno pratim sjednice Vlade kao novinar Glasa Slavonije. Toga dana sam na vrhu 

stepenica gdje se održava sjednica Vlade vidjela tužioca u društvu sa mojim koleginicama.... Ja 

sam se sa njima zaustavila; počeli smo razgovarati o kompjuterima, a nakon toga tužilac je počeo 

razgovarati o tekstu koji je E.V. objavila u Novom listu. Tužilac je bio ljut zbog tog teksta i ... rekao 

da E.V. treba ubiti i da je ona ubica dječjeg lica. Ja sam nakon toga otišla u sobu novinara. 

Nakon što sam ušla u sobu... Sjela sam za kompjuter i nakon toga ušla je E.V., pozdravile smo se i 

ja sam nastavila da radim. Primijetila sam kada je tužilac ušao u sobu, ali nisam primijetila kada je 

ušao u sobu čovjek iz obezbjeđenja. Čula sam povi šene tonove, a ja sam bila postrance okrenuta 

u odnosu na tužioca i E.V. E.V. je sjedjela za stolom, čula sam neko šuškanje pa sam se ponovo 

okrenula prema njima i vidjela da tužilac pretražuje čovjeka iz obezbjeđenja. Nastavila sam 

raditi, opet su mi skrenuli pažnju povišeni tonovi, ne mogu sa sigurnošću reći čiji su to glasovi 

bili. Koliko mogu kazati, mislim da su razgovarali tužilac i E.V. Kada sam pogledala prema njima, 

vidjela sam da tužilac stoji ispred E.V. i u desnoj ruci drži pištolj, i desna ruka mu je bila naslonjena 

na dlan lijeve ruke... rekao [je] da će novinari moći pi sati da je pokušao ubiti E.V. Tada je ušla S.Š. 

i rekla: „Nemojte E.V., ona je dobra.” Ja sam se prestrašila, jer se bojim oružja; ok renula sam se i 

kada sam ponovo pogledala pištolj je bio u rukama S.Š. 

Nakon toga primijetila sam da S.Š. razgovara sa čovjekom iz obezbjeđenja o pištolju, a nisam 

primijetila kada je tužilac napustio prostoriju. Nakon toga S.Š. je napustila sobu novinara i otišla 

266


da prati sjednicu Vlade. 

Sjećam se da je S.Š. rekla predstavniku obezbjeđenja da njen djed ima takav pištolj. 

Nakon toga počeli smo sa ostalim novinarima da pratimo sjednicu. 

Ja sam pitala E.V. da li će se to objaviti u novinama, ona je rekla da se to neće objavljivati u 

novinama.....” 

Tužilac: „Da li je E.V. bila prisutna kada sam izjavio da je ona ubojica dječjeg lica?” 

H.P.: „E.V. tada nije bila prisutna.” 

Tužilac: „Što sam tačno rekao?” 

H.P.: „Vi ste rekli za E.V. da je treba ubiti, ona je ubica s dječjim licem.” 

Tužilac: „Jeste li i kada prenijeli te riječi ... E.V.?” 

H.P.: „Ja sam to ispričala E.V. nakon što je zavr šila sjednica Vlade.” 

Tužilac: „Zbog čega o tome niste izvijestili E.V. prije početka odr žavanja sjednice?” 

H.P.: „Nisam željela o tome govoriti E.V., a mislila sam da ćete joj vi sami nešto reći. Kada sam 

vidjela pištolj, shvatila sam da je situacija ozbiljna i nakon sjednice sam E.V. ispričala razgovor.” 

Punomoćnik tužioca: „Možete li podrobno opisati kako je tužilac pretražio radnika obezbjeđenja?” 

H.P.: „Pretraživao ga je po gornjem dijelu tijela, do pojasa. Nakon toga sam se okrenula i radila na 

kompjuteru.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li je tužilac predstavniku obezbjeđenja oduzeo pištolj?” 

H.P.: „Ne znam.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li je tužilac uperio pištolj u E.V.?” 

H.P.: „Nije uperio pištolj u E.V. Ja sam vidjela da je tužiocu bila savijena desna ruka u kojoj je držao 

pištolj, da li je imao prste na obaraču nisam vidjela.” 

Tužilac: „S koliko ruku sam pretraživao predstavnika obezbjeđenja? Da li sam nešto držao u 

rukama?” 

H.P.: „Sa dvije ruke. Niste ništa držali u rukama.” 

Punomoćnik tužioca: „Jeste li vidjeli kuda je otišao pištolj iz tužiočevih ruku?” 

H.P.: „Nisam vidjela, ali sam okrenula glavu i rekla: „Maknite taj pištolj.”” 

Punomoćnik tužioca: „Zbog čega niste objavili taj događaj, s obzirom da ste novinar?” 

H.P.: „Pitala sam E.V., ona nije željela da se to ob javi, a ja iz novinarske solidarnosti to nisam mogla 

objaviti.” 

17. Na istom ročištu sud je saslušao i glavnog urednika Globusa, D.B. Relevantni dio njegovog 


D.B.: „Ja sam o cijelom događaju saznao od ... kolege koji prati sjednice Vlade, koji nam o tome 

izvještava. Urednik Terminatora [rubrike u Globusu] je vršio provjere kod ljudi iz Vlade. Kako smo 

od njih dobili slične informacije ..., to smo odlučili da objavimo tekst koji je objavljen u rubrici 

Terminator u Globusu. 

Ja neposredno nisam ništa provjeravao, jer su pojedini urednici određeni za pojedine rubrike u 

listu.” 

Punomoćnik tužioca: „Od kojih ljudi bliskih Vladi je provjeravana informacija koja je objavljena 

u Globusu?” 

D.B.: „Nije upu tno o tome govoriti, ukoliko to sada otkrijem, takav izvor više neću imati.” 

Punomoćnik tužioca: „Da li je neko o tome razgovarao sa tužiocem?” 

D.B.: „Nije mi poznato, morao bih pitati urednika [rubrike Terminator].” 

Punomoćnik tužioca: „Šta se mislilo dijelom teksta u kome je naznačeno da je pištolj bio uperen 

u zabezeknutu novinarku?” 

D.B.: „To je figurativno, ne mislim da je tužilac doslovce uperio pištolj na E.V.” 

... 

Tužilac: „Zbog čega niste smatrali potrebnim da mi se lično ob ratite kako biste provjerili istinitost 

navoda o pištolju?” 

267


268 

D.B.: „Jer za pojedine rubrike snose odgovornost pojedini urednici rubrika.” 

18. Sud je zatim saslušao B.Š. kao tužioca. Relevantni dio njegova iskaza glasi: 

B.Š.: „Toga dana idući hodnikom prema svojoj sobi, susreo sam novinarke D.K. i H.P., jer su one inače 

pratile sjednice Vlade. Tom prilikom me D.K. pitala šta će biti tema sljedeće pres-konferencije, 

na šta sam ja izjavio: „Kakvog smisla ima obmanjivati javnost?”. D.K. mi je rekla da ja to mislim 

na članak E.V. Odgovorio sam ga me povrijedio članak E.V., iz kojeg proizlazi da obmanjujem 

javnost... nakon toga je došla E.V., i razgovarali smo o njenom članku u njenom prisustvu i rekao 

sam: „Mogu shvatiti da me ne volite, a ne mogu shvatiti da pišete takve stvari.” Smatrao sam je 

vrlo korektnim novinarem, jer je objavila jedan razgovor sa mnom koji je po mojoj ocjeni bio 

izuzetno korektan. 

Na to sam primijetio da nailazi ministar M. koji je dolazio na sjednicu Vlade... Izjavio sam: „Evo 

vam ubice s dječjim licem”, misleći na ministra M. 

Nakon toga uputio sam se prema svojoj kancelariji da uzmem materijale za sjednicu Vlade.... 

B.Š. je zatim opisao incident u novinarskoj sobi: 

„... nedugo nakon toga u sobu je ušao čovjek obezbjeđenja, koga sam inače poznavao, D.P. ... D.P. 

je rekao da ima zaduženje da me odvede premijeru, ja sam rekao: „Da li si došao da me dovedeš 

ili privedeš”, na što mi je odgovorio da mu je svejedno, jer mora izvršiti svoj zadatak. U tom 

trenutku potapšao sam ga po sakou desne strane, znao sam i vidjelo se da ima u unutrašnjem 

džepu pištolj i rekao sam: „Vlast je vlast.” D.P. je ... izvadio pištolj i rekao „Tu su ar gumenti.” U tom 

trenutku sjećam se da sam čuo ženski glas – nisam siguran da je to bio glas H.P.: „Nemojte se 

igrati oružjem!”, na što sam ja rekao: „Bolje je to spremiti, da ne bi pisalo u novinama o tome.” 

To sam rekao iz razloga, jer smo se nalazili u tom trenutku samo među novinarima. Nisam niti 

u jednom trenutku imao u rukama pištolj, osim što sam imao materijale za sjednicu, a u desnoj 

sam imao cigaretu. Ja te materijale nisam niti u jednom trenutku odlagao. Nije tačno da sam 

pretraživao pripadnika obezbjeđenja sa dvije ruke. 

Tada se, nakon što sam to rekao predstavniku obezbjeđenja, pojavila E.V. i rekla: „Da znate da ću 

to objaviti.” Ja na to nisam odgovorio ... nisam bio siguran da li ona to govori ozbiljno ili se šali i 

napustio sam tu prostoriju. 

Ja sam bio prisutan kada je naišla S.Š. i komentarisala pištolj koji je imao predstavnik obezbjeđenja 

rekavši, otprilike: „Moj djeda ima bolji pištolj.”... 

Tek u srijedu dobio sam informaciju da je u Globusu objavljen napis u kome se spominje da sam 

prijetio novinarki E.V. Ja naprosto iz svoje naivnosti sam propustio da reagujem na to, jer sam 

očekivao da će neko od prisutnih novinara napisati... kako se to stvarno zbilo i da nije onako kako 

je to pisano u Globusu.... 

Niti jedan autor tekstova koji su predmet ovog postupka, nije me nazvao u vezi sa događajem da 

sa mnom razgovara, odnosno da od mene traži izjavu.” 

Predsjednik vijeća: „Da li ste za vrijeme boravka u sobi novinara kontaktirali sa E.V.?” 

B.Š.: „Ja se njoj nisam obraćao. Ona se prvi puta obratila meni kao što sam rekao, da će ona to 

objaviti. Nije tačno da sam izjavio da je E.V. ubica s dječjim licem i da je treba ubiti.”.. 

Punomoćnik optuženog: „Koji je bio razlog što ste ušli u novinarsku sobu?” 

B.Š.: „Ne mogu sa sigurnošću tvrditi koji je bio razlog, pretpo stavljam da otresem cigaretu, ili 

zbog toga što sam pričao sa nekim.”... 

Punomoćnik optuženog: „Je li vam bilo normalno da predstavnik obezbjeđenja vadi pištolj?” 

B.Š.: „Nelagodno sam se osjećao, a pogotovo u sobi gdje su bili i novinari.”... 

Punomoćnik optuženog: „Da li se sjećate što je ulaskom u sobu izjavila S.Š.?” 

B.Š.: „Sjećam se. ... Prve riječi koje sam čuo da je S.Š. izgovorila bile su: „Nemojte E.V., ona je dobra.” 

Punomoćnik optuženog: „Da li ste shvatili da su te riječi bile upućene vama?” 

B.Š.: „U tom trenutku nisam gledao u S.Š. S obzirom na formulaciju „E.V. je dobra”, te su se riječi 

mogle odnositi na bilo koga ko se nalazio u novinarskoj sobi.”


19. Na ročištu održanom 10. decembra 1997. sud je saslušao autora članka, Globusova novinara 

N.T. Relevantni dio njegovog iskaza glasi: 

N.T.: „Ja sam informaciju o kojoj je pisao Globus saznao od E.V. sljedećeg dana nakon spornog 

događaja – odnosno, nisam siguran da je to bilo sljedećeg dana – u kafiću u Saboru. E.V. je 

sjedjela sa koleginicom i zatekao sam ih kako pričaju. Bila je uzbuđena. Upitao sam je o čemu se 

radi, ona mi je ispričala događaj koji se zbio u Saboru kada joj je na stepeništu, obraćajući joj se 

povodom članka kojeg je napisala, tužilac zaprijetio da će je ubiti, tako je izjavila. Verbalno ju je 

napadao, nastavio je da je slijedi do novinarske sobe i nastavio sa verbalnim napadima, mada je, 

kako mi je kazala E.V., nastojao to da ispriča u šaljivom tonu, s tim da je tužilac među novinarima 

poznat po svom specifičnom smislu za humor. 

Kada govorim o spec. smislu za humor tužioca, smatram da tužilac nije sklon da prihvati kritiku 

novinara, i burno reaguje na napise koji se njime bave, uglavnom je to propratio [tekst E.V.] da se 

radi o šali. Nakon toga je E.V. meni rekla da je u tim verbalnim napadima tužilac od predstavnika 

obezbjeđenja zatražio pištolj, rekavši „Daj mi pištolj!” isti uperio E.V. i rekao: „Što da sada radim? 

Da je ubijem?” 

Ja sam pokušao tu informaciju da provjerim tako što sam se obratio kabinetu tužioca. Radilo se 

o utorku, danu kada se zatvaraju novine, isticali su rokovi, u više navrata sam pokušao doći do 

tužioca, to nisam uspio, uz obrazloženje sekretarice da je on spriječen.”... 

Predsjednik vijeća: „Kome ste proslijedili informaciju?” 

N.T.: „Toga se ne mogu sjetiti sa sigurnošću, ali čini mi se g. G., uredniku rubrike Terminator.” 

Predsjednik vijeća: „Jeste li zaista povjerovali na osnovu iskaza E.V. da je tužilac prijetio i da bi je 

pokušao ubiti?” 

N.T.: „Ja naravno to nisam povjerovao, niti je to tako E.V. rekla. Ona je to prikazala kao neslanu 

šalu, tako sam i shvatio, s obzirom da se radi o koleginici koju poznajem puno godina, ja sam bez 

dvojbe prihvatio njen iskaz kao istinit. Zbog toga što se i radilo o šali, tako je tekst objavljen u 

Terminatoru - rubrici, inače bi bio objavljen na prvim stranicama lista.” 

Predsjednik vijeća: „Jeste li povjerovali informaciji samo zato što ste je dobili od E.V.?” 

N.T.: „Meni je teško na to pitanje odgovoriti, radilo se o osobi koju dobro poznajem, koja mi je 

gotovo prijatelj i zbog toga sam informaciju prihvatio.”... 

20. Na istom ročištu sud je saslušao i novinarku Novog lista J.V. koja je u to vrijeme bila 

predsjednica Hrvatskog novinarskog društva. Relevantni dio njenog iskaza glasi: 

J.V.: „Informaciju ... ja sam saznala od E.V., iz razgovora sa H.P. i S.Š.... 

Što se tiče E.V., ispričala mi je da se toga dana srela na stepeništu u Saboru sa tužiocem ... [pa je] 

tužilac dosta burno reagovao na tekst koji je napisala...koji se bavio proračunom ... [tom prilikom 

je] revoltirano kazao da je ona ubica sa dječjim licem i da je treba ubiti. Nakon toga je došao u 

novinarsku sobu gdje se nalazila ... od predstavnika obezbjeđenja uzeo pištolj i uperio ga u E.V. 

Iz razgovora sa S.Š. saznala sam da je S.Š. naišla u novinar sku sobu u trenutku kada je tužilac 

držao pištolj u ruci, po ocjeni S.Š., radilo se o napetoj i nelagodnoj situaciji, pa je ona da bi smirila 

situaciju uzela pištolj iz ruke tužioca i rekla da je taj pištolj već vidjela. ... Prilikom uzimanja pištolja 

S.Š. je rekla: „Nemojte E.V., ona je dobra.”... 

Punomoćnik tužioca: „Kada ste razgovarali sa E.V. i saznali [o događaju]?” 

J.V.: „Negdje 7 dana, odnosno 5 dana nakon događaja kada se zbio, dan uoči objavljivanja ... 

[informacije] u Globusu.” 

21. U svojoj pisanoj izjavi novinarka R.I. navela je da je čula da je pripadnik obezbjeđenja koji 

je učestvovao u incidentu otpušten jer je dopustio neovlašćenoj osobi da uzme njegov službeni 

pištolj. Budući da nije mogla dobiti ni potvrdu ni demanti te informacije od Sabora ili Vlade, odlučila 

je nazvati S.Š., koja je svjedočila o incidentu. Relevantni dio izjave R.I. glasi: 

„Nazvala sam koleginicu S.Š. i objasnila joj šta me zanima. Nije mi mogla potvrditi istinitost 

moje informacije, štaviše, tvrdila je da ona nije tačna, pa mi je u desetminutnom telefonskom 

269


razgovoru između ostalog ispričala sljedeće: 

„Nevjerovatno! Svi su se raspisali o incidentu između B.Š. i E.V. i to tonom kao da su upravo oni 

i prisustvovali tom događaju. Hoću vam reći da ste vi prva novinarka koja je nazvala mene za 

informacije i to zato jer sam ja uistinu kompetentna osoba pošto sam vidjela šta se događalo. 

Stajala sam u blizini B.Š. i E.V. kada su oni polemisali oko njenog nedavno objavljenog teksta o 

potpredsjedniku [tj. B.Š.]. Nisam imala utisak da se prepiru. U jednom je trenutku potpredsjednik 

B.Š. uzeo u ruke pištolj dečka iz obezbjeđenja i poprilično šaljivim tonom rekao: „Što da joj radim? 

Da je ubijem?” to je bilo sve. Niko od nas prisutnih nije to shvatio kao prijetnju niti sam ja pomislila 

da se ... E.V. nešto moglo dogoditi. Iznenadilo me što je to uopšte objavila u Novom listu” 

22. Dana 27. februara 1998. Opštinski sud u Zagrebu donio je presudu, djelimično usvajajući 

zahtjev tužioca. Odredio je firmi podnositeljki zahtjeva da isplati B.Š. 100.000 hrvatskih kuna (HRK) 

kao naknadu za nematerijalnu štetu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 

datuma donošenja presude do datuma plaćanja, kao i 14.640 HRK troškova. 

23. U obrazloženju sud je naveo da je objavljena informacija bila neistinita i da firma podnositeljka 

zahtjeva nije valjano provjerila njenu tačnost. Konkretno, utvrdio je da B.Š. nije imao pištolj u rukama 

tokom opisanog incidenta, budući da je to potvrđeno iskazima dvaju svjedoka, D.P. i S.Š., te samog 

B.Š. Iako su ostale dvije svjedokinje, E.V. i H.P., izjavile da je pištolj doista bio u rukama B.Š., sud njihove 

iskaze nije našao uvjerljivima budući da su se razlikovali. Relevantni dio presude glasi: 

„Na... okolnost da li je tužilac ... u novinarskoj sobi od predstavnika obezbjeđenja ... uzeo službeni 

pištolj i njime prijetio E.V., sud je proveo dokaz saslušanjem tužioca ... te su saslušani svjedoci E.V., 

D.P., H.P. i S.Š. 

Tužilac i svjedoci D.P. i S.Š. u svojoj su izjavi naveli da tužilac nije imao u rukama službeni pištolj D.P. 

Svjedok E.V. je izjavila da je čitajući materijale za predstojeću sjednicu u jednom trenutku podigla 

pogled i ugledala tužioca koji je držao pištolj na dlanu ruke, nakon čega je naišla novinarka S.Š. 

te uz riječi „Nemojte E.V., ona je dobra” uzela pištolj. Na pitanje od koga je [S.Š.] uzela pištolj, da li 

od tužioca ili od D.P., svjedok E.V.nije mogla odgovoriti sa sigurnošću, obrazlažući da se sve desilo 

relativno brzo, da je bila šokirana ugledavši pištolj u tužiočevim rukama, jer je to doživjela kao 

ličnu prijetnju. 

Svjedok H.P. takođe je u svom izjavi navela da je... vidjela kako tužilac pretražuje predstavnika 

obezbjeđenja D.P., nakon čega je tužilac na dlanu desne ruke držao pištolj, a da je dlan desne 

ruke držao na dlanu lijeve ruke. Prema izjavi istog svjedoka, tužilac je u tom trenutku razgovarao 

sa E.V. i to povišenim tonom. 

Iskaze E.V. i H.P. sud nije prihvatio, jer isti nisu uvjerljivi. E.V. je izričito navela da u novinarskoj sobi 

sa tužiocem nije razgovarala niti da joj se tužilac obraćao, dok je svjedokinja H.P. ustvrdila da su 

tužilac i E.V. razgovarali povišenim tonom. 

Svjedok E.V. je rekla da je tužilac imao pištolj na dlanu desne ruke, dok je H.P. izjavila da je tužilac 

držao pištolj s obje ruke, odnosno da je imao dlan na dlanu. E.V. nije mogla izjaviti od koga je S.Š. 

uzela pištolj, dok je H.P. ustvrdila da ga je uzela iz ruku tužioca. 

S druge strane, izjave S.Š., D.P. i tužioca... su saglasne ... iz izjave tužioca i D.P. proizlazi da je tužilac 

u trenutku kada se nalazio u novinarskoj sobi imao ispod lijeve ruke materijale za predstojeću 

sjednicu Vlade, pa, dakle, nije moguće da je tom prilikom držao u ruci pištolj kako je to izjavila 

svjedokinja H.P. 

Pisanu izjavu ... R.I. kao i iskaz svjedoka J.V. ... sud nije prihvatio iz razloga što one nisu bile prisutne 

događaju, te o istome nemaju neposrednog saznanja. Što se pak tiče pismene izjave R.I., te izjave 

J.V. date u svojstvu svjedoka, a koje se odnosi na iskazivanja S.Š., valja napomenuti da su ti iskazi 

posve suprotni i različiti zbog čega sud te izjave, odnosno iskaz kao neuvjerljive nije prihvatio.... 

Kako je tužilac u Krivičnom postupku pravosnažnom presudom oslobođen optužbe da je dana 26. 

01. 1996.g. ... rekao E.V. „Tebe treba ubiti”, a nakon toga od pripadnika obezbjeđenja D.P. uzeo pištolj 

i držao ga u ruci, te obzirom na izjave svjedoka S.Š., D.P. i izjave samog tužioca..., pa i same E.V., sud 

270


je utvrdio da kritične prilike tužilac nije prijetio oružjem E.V., niti je istom prilikom rekao da... je treba 

ubiti. Prema tome, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 23, st. 1, tač. 3 Zakona [o javnom informisanju] 

za oslobađanje optuženog od odgovornosti za naknadu štete, jer se informacije kojima je šteta 

učinjena ne temelje na istinitim činjenicama. Sud je ocijenio da nisu ispunjene niti pretpostavke za 

ekskulpaciju izdavača kojim je propisano da se izdavač oslobađa odgovornosti ako se informacija 

kojom je šteta učinjena temelji na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog da povjeruje 

da su istinite i preduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove istinitosti. 

Na tu okolnost sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ... D.B. i N.T. ... 

D.B. je naveo da on nije vršio nikakve provjere istinitosti objavljene informacije, a N.T., kao autor 

članka, ... naveo je da informaciju koju je pisao dobio od E.V. Svjedok [N.T.] je izjavio da se obratio 

kabinetu tužioca radi provjere informacije, no sa tužiocem nije uspio kontaktirati zbog tužiočeve 

prezauzetosti, a s obzirom na izvor informacije, informaciju ocjenjuje istinitom.... 

Na taj način sud je utvrdio da tuženi nisu, a kako je propisano odredbom čl. 23, st. 1, tač. 3 Zakona 

[o javnom informisanju], preduzeli sve potrebne mjere za provjeru istinitosti informacija ... zbog 

čega nema niti uslova za njihovu ekskulpaciju u konkretnom slučaju.... 

Sud je ocijenio da su tuženi napisima koji su predmet ovoga spora povrijedili dostojanstvo, čast 

i ugled tužioca, te da postoji osnov propisan zakonom za naknadu nematerijalne štete koju 

tužilac potražuje. 

Prema podacima u spisu utvrđeno je da je tiraž lista Globus 185.000 primjeraka. ... 

Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva i naknadi koja će se tužiocu dosuditi za duševne bolove 

koje trpi, sud je vodio računa o tiražu [Globusa], ... o načinu na koji je pisano u pojedinom članku 

...te da je kao javna ličnost [tužilac] dužan da prihvati činjenicu da mu nije sva javnost sklona, pa 

njegove reakcije na negativne ocjene moraju biti drugačije od prosječne osobe. ... [S] obzirom ... 

da je Globus prvi pisao o zbivanjima ... dana 26. 01. 1996. na način da je tim člankom po ocjeni 

suda povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužioca, sud je tužiocu kao pravičnu naknadu za štetu 

koju trpi dosudio iznos od 100.000 [hrvatskih] kn sa zakon. zateznom kamatom od presuđenja do 

plateža.. U preostalom dijelu zahtjeva, u iznosu od 400.000 [hrvatskih] kn sud je zahtjev tužioca 

kao neosnovan odbio.” 

24. Povodom žalbe, dana 1. decembra 1998. godine, Županijski sud u Zagrebu potvrdio je 

prvostepenu presudu, ali je smanjio visinu iznosa naknade štete koju je potrebno platiti B.Š. na 

60.000 HRK i troškove na 8.784 HRK. 

25. Firma podnositeljka zahtjeva zatim je podnijela reviziju protiv drugostepene presude. Dana 

19. decembra 2002. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju firme podnositeljke potvrđujući 

razloge koje su naveli niži sudovi u svojim presudama. 

26. Konačno, 23. novembra 2005. Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je naknadnu ustavnu 

tužbu firme podnositeljke, utvrdivši da nije došlo do povrede njenog ustavnog prava na slobodu 

izražavanja. Mjerodavni dio odluke glasi: 

Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama podnosiocu ustavne tužbe nisu povrijeđena 

ustavna prava zagarantovana članom 38, stavovima 1 i 2 Ustava. 

Ustavom zagarantovana sloboda izražavanja misli, koja u sebi sadrži i slobodu štampe, nema 

značenje apsolutne slobode, već je podložna ograničenjima propisanim Ustavom i zakonom. 

Ta ograničenja za javna glasila, na primjer, proizlaze iz ... ZJP ... 

S obzirom na utvrđenja [nižih] sudova da je podnosilac ustavne tužbe objavom neistinitih 

informacija tužiocu povrijedio dostojanstvo, ugled i čast, pa je osporenim presudama obavezan 

da nadoknadi tužiocu time prouzrokovanu štetu, podnosilac neosnovano ističe povredu odredbi 

člana 38, stava 1 i 2 Ustava. 

U odnosu na odredbe člana 10. Konvencije, prema kojima ostvarivanje slobode izražavanja 

obuhvata dužnosti i odgovornosti i može biti podvrgnuto ograničenjima, Ustavni sud navodi 

sljedeće: 

271


Sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja svakog demokratskog društva. Njena 

zaštita je od posebne važnosti kad se radi o štampi jer je zadatak štampe, pored ostaloga, objava 

informacija od javnog značenja. Međutim, sloboda objavljivanja informacija u štampi ograničena 

je zaštitom ugleda i prava drugih osoba. Stoga je važno utvrditi okolnosti u kojima državna tijela 

preduzimaju mjere koje bi mogle uticati na djelovanje štampe u slučajevima koji su od legitimnog 

javnog interesa. 

Sloboda izražavanja misli ne odnosi se samo na izražavanje i objavljivanje podataka i ideja 

koje imaju pozitivan stav, već i na objavljivanje informacija koje bi mogle imati negativan odjek 

u javnosti. Međutim, sloboda izražavanja nije apsolutna, već podliježe određenim ograničenjima, 

čak i u odnosu na napise u štampi koji se tiču informacija od javnog interesa. Ustavno jemstvo 

slobodnog izražavanja sadrži obaveze i odgovornosti koje se odnose i na štampu. Te obaveze 

i odgovornosti dolaze do izražaja i kad, kao u ovom predmetu, dođe do povređivanja ugleda 

državnog funkcionera. Upravo radi postojanja tih obaveza i odgovornosti od strane onih koji se 

koriste svojim pravom na slobodu izražavanja, štampa je prilikom iznošenja informacija od javnog 

interesa dužna da postupa u dobroj vjeri kako bi pružila vjerodostojne informacije u skladu s 

novinarskom etikom. 

Pri ocjeni je li došlo do povrede slobode izražavanja potrebno je sagledati svaki pojedini slučaj 

u svjetlu svih okolnosti, uključujući sadržaj spornih navoda, kao i kontekst u kojem su ti navodi 

izrečeni. Osobito je potrebno utvrditi jesu li mjere preduzete radi ograničenja slobode izražavanja 

srazmjerne legitimnom cilju koji se tim ograničenjem želi postići. Zaštita državnih funkcionera od 

uznemiravanja, međutim, mora uvažavati pravo i interes štampe na slobodno izvještavanje te mu 

omogućiti slobodno iznošenje informacija od javnog interesa. 

Članak, radi kojeg je podnosioc ustavne tužbe sudskom odlukom obavezan oštećenoj osobi 

platiti naknadu štete, po svom sadržaju je takve prirode da je predstavljao napad na oštećenog, 

kao javnu osobu, osobito na njegov ugled, te je sigurno uticao na povjerenje javnosti u njega, s 

obzirom na njegovu funkciju tadašnjeg potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske. Ustavni sud, u 

konkretnom slučaju, a na osnovu utvrđenja [nižih] sudova, utvrđuje da je sporni članak sadržavao 

navode o ponašanju druge osobe (javne osobe), koji su naštetili ugledu te osobe... 

Treba navesti da su se sporni navodi temeljili na izjavi jedne osobe te nisu bili u cijelosti proizvoljne 

prirode. Naime, iako se radilo o javnoj osobi, podnosiocu je bila dužnost provjeriti istinitost informacija 

prije njihove objave. Naročito stoga, što su se sporni navodi odnosili na konkretni događaj. Sudovi 

su utvrdili da podnosioc ustavne tužbe, objavljujući podatke koji su mogli naštetiti ugledu, časti i 

dostojanstvu druge osobe, nije preduzeo sve potrebno radi utvrđivanja istinitosti takvih podataka. 

Budući da prednik podnosioca ustavne tužbe, u konkretnom slučaju, nije udovoljio svojoj 

obavezi provjere informacija prije njihovog objavljivanja, što je ... bio dužan učiniti, a radilo se o 

informacijama koje su naštetile ugledu i časti druge osobe, Ustavni sud smatra da su mjere preduzete 

radi ograničenja slobode izražavanja prednika podnosioca ustavne tužbe bile potrebne i opravdane. 

U odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete za povredu ugleda druge osobe, Ustavni sud 

ističe da sudovi imaju diskreciono pravo pri odlučivanju o visini te naknade za pretrpljene duševne 

bolove oštećene osobe, imajući pri tome u vidu okolnosti svakog slučaja. Međutim, i odlukom suda 

o visini te naknade može se narušiti načelo srazmjernosti između težine miješanja sudova u slobodu 

izražavanja i važnosti interesa koji se ograničavanjem te slobode želi postići. 

Ustavni sud je utvrdio da je mjera preduzeta radi zaštite ugleda druge osobe, odnosno 

dosuđivanje naknade štete u navedenom iznosu, srazmjerna težini povrede ugleda te osobe, kao 

i težini miješanja sudova u slobodu izražavanja, koje je tom mjerom učinjeno. S obzirom da se 

podnosilac u svom djelovanju, kao novinska kuća, nije pridržavao odredbi koje propisuje ZJP, prema 

mišljenju Ustavnog suda, radilo se o napisu koji je narušio ugled druge osobe te umanjio povjerenje 

javnosti u tu osobu, kao nosioca funkcija državne vlasti. 

Stoga je utvrđeno da je mjera, preduzeta u konkretnom slučaju, radi ograničenja slobode štampe, 

272


u svojoj cjelokupnosti srazmjerna postizanju opravdanog cilja - zaštiti ugleda druge osobe, te da 

osporenim sudskim odlukama nije došlo do ograničenja slobode ili prava podnosioca, suprotno 

odredbama člana 15 Ustava. 

Odluka Ustavnog suda dostavljena je punomoćniku firme podnositeljke 8. decembra 2005. godine. 


A. Ustav 

27. Mjerodavni dio Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 8/1998 

(pročišćeni tekst), 113/2000, 124/2000 (prečišćeni tekst), 28/2001 i 41/2001 (prečišćeni tekst), 

55/2001 (ispravak)) propisuje kako slijedi: 

Član 16 

„(1) Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih 

ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. 

(2) Svako ograničenje slobode ili prava mora biti srazmjerno prirodi potrebe za ograničenjem u 

svakom pojedinom slučaju.“ 

Član 38 

„(1) Garantuje se sloboda mišljenja i izražavanja misli. 

(2) Sloboda izražavanja misli obuhvata osobito slobodu štampe i drugih sredstava informisanja, 

slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog informisanja. 

(3) Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. 

(4) Garantuje se pravo na ispravak svakome kome je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i 

zakonom utvrđeno pravo.“ 

B. Zakon o obaveznim odnosima 

28. Članovi 199 i 200 Zakona o obaveznim odnosima (Službeni list Socijalističke Federativne 

Republike Jugoslavije br. 29/1978, 39/1985 i 57/1989 i Narodne novine Republike Hrvatske br. 

53/1991 s naknadnim izmjenama i dopunama – „Zakon o obaveznim odnosima iz 1978.“) propisuju, 

između ostalog, da svako ko je pretrpio duševne bolove zbog povrede časti ili ugleda može, zavisno 

od njihovog trajanja i jačine, tražiti naknadu štete pred građanskim sudovima i, osim toga, zahtijevati 

šta drugo „čime se može ostvariti svrha“ dodjeljivanja prikladne nematerijalne naknade. 

C. Zakon o javnom informisanju 

29. Mjerodavni dio Zakona o javnom informisanju (Narodne novine br. 83/96, 143/98 (ispravak), 

96/01 (izmjene i dopune) i 69/03 (pročišćeni tekst)), na snazi u relevantno vrijeme, propisuje: 

Član 22. 

„(1) Izdavač koji informacijom objavljenom u javnom glasilu prouzrokuje drugome štetu dužan 

je da je nadoknadi.... 

(4) Nematerijalna šteta naknađuje se ispravljanjem netačne informacije, objavljivanjem ispravka 

informacije i izvinjenjem kao i isplatom pravične novčane naknade za pretrpljene bolove i strah, 

ako jačina i trajanje bolova i straha to opravdavaju, saglasno opštim propisima obaveznoga prava. 

(5) Nematerijalnu štetu dužan je da naknadi izdavač koji informacijom o ličnom ili porodičnom 

životu, ili nekom drugom informacijom objavljenom u javnom glasilu povrijedi privatnost, 

dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo osobe.“ 

273


274 


„Izdavač se oslobađa odgovornosti za naknadu štete:... 

3. ako se informacija kojom je šteta učinjena temelji na: 

- istinitim činjenicama, ili 

- činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog da povjeruje da su istinite i preduzeo je 

sve potrebne mjere za provjeru njihove istinitosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti 

za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri...“ 

D. Kodeks časti hrvatskih novinara 

30. Mjerodavni dio Kodeksa časti hrvatskih novinara od 27. februara 1993. koji se primjenjivao u 

relevantno vrijeme glasi kako slijedi: 

„Novinar je obavezan iznositi istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju. On navodi osobe 

ili ustanove od kojih je dobio podatak, informaciju ili izjavu. Ima pravo i da ne otkrije izvor 

informacije, ali za objavljeni podatak snosi moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost.“ 

PRAVO 


31. Firma podnositeljka predstavke prigovorila je da su odluke domaćih sudova povrijedile njeno 

pravo na slobodu izražavanja zagarantovano članom 10 Konvencije, koji predviđa kako slijedi: 

„1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvata slobodu mišljenja i slobodu 

primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član 

ne sprečava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili 

televizije ili kinematografsku djelatnost. 

2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvata dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto 

formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u 

demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog 

reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda 

ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i 

nepristranosti sudske vlasti.“ 

32. Vlada je osporila tu tvrdnju. 


33. Sud primjećuje da predstavka nije očigledno neosnovana u smislu čl. 35, st. 3 Konvencije. Sud 

nadalje primjećuje da nije nedopuštena ni po kom drugom osnovu. Stoga se mora proglasiti dopuštenom. 

B. Osnovanost 


(a) Vlada 

34. Vlada je ustvrdila da je miješanje u pravo na slobodu izražavanja podnosioca predstavke 

bilo propisano zakonom, posebno članom 22 Zakona o javnom informisanju i težilo ostvarenju 

legitimnog cilja zaštite prava i ugleda drugih osoba. 

35. Vlada je smatrala bitnim da se pažljivo ispitaju sve okolnosti predmeta kako bi se utvrdilo je


li miješanje bilo „nužno u demokratskom društvu“. 

36. Kao prvo, rasprava o incidentu u kojem je učestvovao B.Š. (koji je bio tadašnji ministar finansija i 

potpredsjednik Vlade), opisanom u spornom članku, dugo je bila predmet javne rasprave. Sporna 

informacija objavljena je u najuglednijem političkom nedjeljnom časopisu u Hrvatskoj čiji je tiraž preko 

180.000 primjeraka. Objavljeni članak nije sadržavao vrijednosne sudove, već činjeničnu informaciju. Ova 

je informacija pobudila veliki javni interes. Objavljeno je mnogo članaka kojima se komentarisao incident. 

Navodno ponašanje B.Š., kako je opisano u članku, bilo je predmet saborske rasprave, a navodne prijetnje 

pištoljem B.Š. spomenute su u međunarodnim izvještajima o situaciji vezanoj uz ljudska prava u Hrvatskoj. 

37. Kao drugo, miješanje zbog kojeg je prigovorila firma podnositeljka predstavke dogodilo 

se u kontekstu građanskog postupka za naknadu štete pokrenutog protiv izdavača, što je, prema 

mišljenju Vlade, predstavljalo najblaži oblik miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Novinarka 

nije krivično gonjena niti je preduzeta bilo kakva radnja u namjeri da se zabrani nedjeljnik u kojem 

je objavljena informacija. Nadalje, miješanje - u obliku naloga suda da se isplati naknada štete - nije 

bilo usmjereno protiv novinarke koja je napisala članak, ni protiv urednika nedjeljnika. 

38. Kao treće, Vlada je ponovila da je firmi podnositeljki predstavke naloženo da isplati naknadu 

štete budući da objavljena informacija nije bila istinita i budući da istinitost te informacije nije u 

dovoljnoj mjeri provjerena od strane novinarke i urednika koji je objavio. Nakon razmatranja izjava 

brojnih svjedoka i ostalih dokaza, prvostepeni sud je utvrdio da B.Š. nije novinarki prijetio pištoljem. 

Osim toga, prvostepeni sud je na osnovu izjava novinarke i urednika tokom postupka utvrdio da 

nisu u dovoljnoj mjeri provjerili istinitost informacije koju su objavili. Imajući na umu da je građanski 

postupak koji je prethodio miješanju proveden vodeći računa o svim garancijama poštenog suđenja 

i načinu utvrđivanja činjenica, Vlada je ustvrdila da su se ova utvrđenja domaćih sudova temeljila na 

„prihvatljivoj ocjeni relevantnih činjenica“, kako je propisano članom 10 Konvencije. 

39. Kao četvrto, Vlada je nadalje tvrdila da je kod dosuđene naknade štete postojao razuman 

odnos srazmjernosti između prava na medijsku slobodu i prava na zaštitu ugleda druge osobe. Sud 

je na kraju naložio podnosiocu zahtjeva da B.Š. plati 60.000 HRK, odnosno nešto više od 8.000 eura. 

Taj iznos nije bio ni nepredvidljiv ni velik. Iz sudske prakse Vrhovnog suda vidljivo je da je sud u 

sličnim predmetima dosuđivao naknadu štete u iznosu između 60.000 i 200.000 HRK. Prema tome, 

iznos naknade štete dosuđene B.Š. bio je među nižim iznosima dosuđivanima od strane hrvatskih 

sudova. Sama naknada štete ne može se smatrati visokom, niti može uticati na medijske slobode 

izazivajući strah kod novinara (eng. chilling effect) ako se u obzir uzme činjenica da je podnosilac 

zahtjeva izdavač najprodavanijih dnevnih i nedjeljnih novina u Hrvatskoj. 

40. Uzimajući u obzir sve navedene elemente, Vlada je smatrala da je miješanje u ovom predmetu 

bilo „nužno u demokratskom društvu“ i stoga nije bilo u suprotnosti s članom 10 Konvencije. 

(b) Firma podnositeljka predstavki 

41. Firma podnositeljka predstavke nije osporavala da miješanje na koje je podnesen prigovor 

nije propisano zakonom i da nije težilo ostvarenju legitimnog cilja zaštite ugleda i prava drugih 

osoba, u skladu s čl. 10, st. 2 Konvencije. 

42. Međutim, firma podnositeljka predstavke je tvrdila da su njena prava zagarantovana članom 

10 bila povrijeđena time što miješanje u njeno pravo na slobodu izražavanja i slobodu štampe nije 

bilo „nužno u demokratskom društvu“ ni srazmjerno, niti je odgovaralo prijekoj društvenoj potrebi. 

43. Kao prvo, firma podnositeljka predstavke je osporila ocjenu dokaza i standard dokazivanja 

koje su koristili domaći sudovi, tvrdeći da se njihove odluke nisu temeljile na „prihvatljivoj ocjeni 

relevantnih činjenica“. Naročito, tvrdila je da je opis incidenta objavljenog u Globusu bio istinit, 

ili barem istinit u suštini. U vezi s tim, firma podnositeljka predstavke je tvrdila da je dvoje od 

petero svjedoka (E.V. i H.P.) jasno potvrdilo, u bitnom i relevantnom dijelu, verziju incidenta koja 

je objavljena u Globusu, naime, da se u određenom trenutku pištolj našao u rukama B.Š. S druge 

275


strane, B.Š. i pripadnik obezbjeđenja (dvojica pojedinaca najodgovornijih za incident) i novinarka 

S.Š. negirali su tu tvrdnju. Preuzdajući se u njihove izjave, prvostepeni sud je utvrdio da je objavljena 

informacija lažna, to jest, da firma podnositeljka predstavke nije dokazala njenu istinitost. Pri tome 

je prvostepeni sud smatrao iskaz S.Š. posebno značajnim. Međutim, u odnosu na njen iskaz, firma 

podnositeljka zahtjeva je istakla da su novinarka J.V., u svojoj izjavi pred sudom, i novinarka R.I., u 

svojoj pisanoj izjavi, izjavile da im je S.Š. odmah nakon incidenta rekla da je pištolj bio u rukama B.Š. 

44. S obzirom na naprijed navedeno, podnositelj predstavke je smatrao da su domaći sudovi 

nametnuli standard dokazivanja koji je bilo potpuno nemoguće zadovoljiti: dokazati potpunu 

istinitost svakog detalja objavljene informacije. U nedostatku trake iz nadzorne kamere na kojoj bi se 

zabilježio incident i s obzirom na ograničeni broj svjedoka, taj teret dokaza mogao je biti zadovoljen 

jedino da su i B.Š. i pripadnik obezbjeđenja priznali da je pištolj bio u rukama tužioca, što bi bilo 

nerazumno očekivati u okolnostima predmeta. Prema mišljenju podnosioca predstavke, takav teret 

dokaza ozbiljno je ugrozio najvažniju ulogu i funkciju štampe u demokratskom društvu. 

45. Kao drugo, firma podnositeljka predstavke je tvrdila da su u posebnim okolnostima ovog 

predmeta novinari Globusa preduzeli sve razumne korake kako bi potvrdili informaciju prije 

objavljivanja. Njihov prvi izvor bila je novinarka E.V., koju su smatrali vjerodostojnim i pouzdanim 

izvorom informacija. E.V. je bila ugledna novinarka Novog lista koja je imala ovlašćenje da izvještava 

o radu Vlade i objavila je brojne takve članke. Uz njeno ime nikad se nije povezivao ni najmanji 

medijski skandal i niko nikad nije posumnjao u njen moralni habitus. Osim toga, novinari Globusa 

su prije objavljivanja dobili potvrdu informacije iz Vladinih krugova. 

46. Uprkos tome, autor članka pokušao je provjeriti informaciju kod B.Š. stupajući u direktnu vezu 

s njegovim kabinetom, ali bez uspjeha, jer je potonji bio nedostupan. Osim toga, iako je incident od 

26. januara 1996. istog trena privukao pažnju domaće i međunarodne javnosti, iako se o njemu 

raspravljalo u Saboru, sam B.Š. nije smatrao nužnim niti prikladnim da se javno izjasni o toj temi do 

13. februara 1996. Dakle, B.Š. je prije objavljivanja pošteno omogućeno da javno iskaže svoj stav, no 

on to nije učinio. 

47. U tom kontekstu, firma podnositeljka predstavke je smatrala da su domaći sudovi trebali 

naznačiti, osobito u posebnim okolnostima predmeta, dodatne mjere koje su novinari Globusa 

trebali da preduzmu kako bi dotične sudove uvjerili da su preduzete sve potrebne mjere u cilju 

potvrđivanja informacije. Budući da sudovi tako nisu postupili, njihove odluke, prema mišljenju 

firme podnositeljke predstavke, zapravo podrazumijevaju da se dotična informacija uopšte nije 

smjela objaviti prije nego što B.Š. da izjavu o incidentu. Međutim, to je u suprotnosti s temeljnim 

načelima novinarstva i ulogom medija u demokratskom društvu. 

48. Kao treće, firma podnositeljka predstavke je smatrala da su u ovom slučaju novinari Globusa 

postupali u dobroj vjeri i u skladu s pravilima svoje struke, konkretno: (a) odnosna informacija 

je nesumnjivo bila od javnog interesa; (b) imali su potpuno pravo da vjeruju svojoj koleginici 

E.V. kao svom prvom izvoru, s obzirom na sve što o njoj znaju; (c) B.Š. je pošteno omogućeno 

da iskaže svoje mišljenje, no on je odlučio da se suzdrži od komentara; (d) članak nije objavljen 

u senzacionalističkom stilu (na primjer, stavljanjem na naslovnu stranu) već unutar novina, u 

kolumni „Politički terminator“ u kojoj su se navodile sažete informacije o raznim „osebujnostima“ 

iz političkog života; (e) članak je bio vrlo kratak, sastojao se od samo sedam rečenica, i; (f ) sadržaj 

članka, njegov stil i ton, kao i način, oblik i položaj njegovog prikaza u novinama jasno su ukazivali 

na to da su novinari Globusa ponašanje B.Š. shvatili kao vrlo neumjesnu šalu, a ne kao ozbiljnu 

prijetnju životu E.V. 

49. Kao četvrto, što se tiče dosuđene naknade štete, firma podnositeljka predstavke je osporila 

tvrdnju Vlade da je dosuđivanje naknade štete predstavljalo najblaži oblik miješanja u slobodu 

izražavanja i da se naknada štete u iznosu malo višem od 8.000 EUR ne može smatrati visokom 

niti uticati na medijske slobode izazivajući strah kod novinara. U hrvatskom zakonodavstvu postoji 

mnogo blažih mjera dostupnih osobama čiji ugled je bio narušen objavljivanjem informacija, 

276


na primjer: (a) objavljivanje ispravka i/ili odgovora; (b) objavljivanje isprike; (c) sudska izjava o 

neistinitosti objavljene informacije; (d) sudski nalog kojim se zabranjuje ponavljanje ili širenje 

određenih informacija itd. U biti, dosuđivanje naknade štete za klevetu propisano je Zakonom o 

javnom informisanju kao krajnja mjera koja se koristi samo u slučajevima u kojima je to opravdano 

zbog trajanja i jačine pretrpljene boli i tjeskobe uzrokovane objavljenim informacijama. Stoga je u 

slučajevima koji uključuju novinske izdavače dosuđivanje naknade štete u Hrvatskoj najozbiljniji 

oblik miješanja u pravo tih izdavača na slobodu izražavanja i slobodu medija. 

50. Nadalje, naknada štete u iznosu od 60.000 HRK dosuđena B.Š. 1998. ni u kom slučaju se ne 

može smatrati niskom, budući da je taj iznos u to vrijeme bio jednak iznosu 22 prosječne mjesečne 

plaće u zemlji. Prema tome, firma podnositeljka predstavke je tvrdila da je dosuđena naknada 

štete, bez obzira na druge okolnosti predmeta, povrijedila načelo srazmjernosti, budući da se iznos 

naknade štete ne može smatrati srazmjernim legitimnom cilju zaštite ugleda i prava drugih osoba u 

demokratskom društvu. 

51. Iz svih naprijed navedenih razloga firma podnositeljka predstavke je smatrala da u ovom 

predmetu domaći sudovi nisu djelovali u skladu s načelima sadržanima u članku 10. Konvencije i 

da su temeljili svoje odluke na neprihvatljivoj ocjeni relevantnih činjenica, na taj način kršeći prava 

zagarantovana tim člankom Konvencije. 


(a) Je li došlo do miješanja 

52. Stranke nisu osporavale da je presuda Opštinskog suda u Zagrebu od 27. februara 1998. 

godine, izmijenjena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 1. decembra 1998. godine, kojom se 

firmi podnositelju predstavke nalaže da isplati B.Š. 60.000 kuna naknade za počinjenu nematerijalnu 

štetu te 8.784 kuna za troškove, predstavljala miješanje u njeno pravo na slobodu izražavanja 

zagarantovano čl. 10, st. 1 Konvencije (vidi naprijed navedene st. 34 i 41). 

(b) Je li miješanje bilo opravdano 

(i) Zakonitost i legitimni cilj 

53. Stranke su se takođe složile da je miješanje „propisano zakonom“, i to čl. 22, st. 1 i st. 5 Zakona 

o javnom informisanju. Nadalje, zajedničko je stajalište bilo da miješanje slijedi legitimni cilj zaštite 

ugleda i prava drugih, u smislu čl. 10, st. 2 Konvencije (vidi naprijed navedene st. 34 i 41). Sud ne vidi 

razlog da se s time ne složi. Prema tome, Sud jedino mora odlučiti o pitanju je li miješanje u slobodu 

izražavanja podnosioca bilo „nužno u demokratskom društvu“. 

(ii) „Nužno u demokratskom društvu“ 

54. U tom smislu, iz prakse Suda proizlaze sljedeća opšta načela (vidi, na primjer, Pedersen and 

Baadsgaard v. Denmark [GC], br. 49017/99, §§ 68-70 i 76, ECHR 2004-XI): 

(a) Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva od Suda da utvrdi je li miješanje kojemu 

se prigovara bilo u skladu s neodgodivom društvenom potrebom. Države potpisnice imaju 

određenu slobodu procjene postojanja takve potrebe, no to dolazi zajedno s evropskim 

nadzorom koji obuhvata i zakonodavstvo i odluke donesene u skladu s njim, uključujući i odluke 

neovisnih sudova. Sud je stoga ovlašten donijeti konačnu odluku o tome je li „ograničenje“ 

sukladno sa slobodom izražavanja koja je zaštićena člankom 10. (vidi, primjerice, Pedersen and 

Baadsgaard v. Denmark [GC], br. 49017/99, § 68, ECHR 2004‐XI). 

(b) Zadatak Suda pri ostvarivanju svoje nadzorne funkcije nije zauzeti mjesto nadležnih domaćih 

277


sudova već radije na temelju člana 10. ocijeniti odluke koje su sudovi donijeli temeljem svoje 

slobodne ocjene. To ne znači da je nadzor ograničen na utvrđivanje je li tužena država svoje 

diskrecijske ovlasti koristila razumno, pažljivo ili u dobroj vjeri; ono što Sud mora učiniti je 

razmotriti miješanje kojemu se prigovara u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj 

primjedbi protiv podnosioca i kontekst u kojem su te primjedbe iznijete (Id., § 69). 

(c) Posebice, Sud mora utvrditi jesu li razlozi koje su navela državna tijela kako bi opravdala 

miješanje relevantni i dovoljni te je li preduzeta mjera bila srazmjerna legitimnim ciljevima. 

Pritom, Sud se mora uvjeriti da su državna tijela, temeljem prihvatljive procjene relevantnih 

činjenica, primijenila standarde koji su bili u skladu s načelima sadržanima u članku 10. (Id., § 70). 

(d) Prilikom ocjenjivanja srazmjernosti miješanja, treba stvoriti razliku između izjava o činjenicama 

i vrijednosnih procjena. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih 

procjenai nije dokaziva iako mora postojati dostatna činjenična osnova koja ih podržava, u 

suprotnom će se smatrati pretjeranima (Id., § 76). Stoga, razlika između činjenica i vrijednosnih 

procjenai leži u količini činjeničnih dokaza koje je potrebno utvrditi (vidi, primjerice, Scharsach 

and News Verlagsgesellschaft v. Austria, br. 39394/98, § 40, ECHR 2003-XI). Drugim riječima, dok je 

zahtjev za dokazivanje istinitosti vrijednosne procjene gotovo nemoguće ispuniti te time dolazi 

do kršenja člana 10. (vidi, primjerice, Lingens v. Austria, 8. jula 1986. godine, § 46, serija A br. 103, 

i Oberschlick v. Austria (br. 1), 23. maja 1991. godine, § 63, Serija A br. 204), zahtjev da se u skladu 

s razumnim standardom dokazivanja dokaže da je izjava o činjenicama substancijalno istinita 

nije u suprotnosti s člankom 10. Konvencije (vidi, na primjer, McVicar v. the United Kingdom, br. 

46311/99, § 87, ECHR 2002‐III; Rumyana Ivanova v. Bulgaria, br. 36207/03, § 39, 14. februara 2008; 

i Alithia Publishing Company Ltd and Constantinides v. Cyprus, br. 17550/03, § 70, 22. maja 2008). 

(e) Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije takođe su čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom 

ocjenjivanja srazmjernosti miješanja na temelju člana 10. Konvencije (vidi, na primjer, Keller v. 

Hungary (dec.), br. 33352/02, 4. aprila 2006; i Kwiecień v. Poland, br. 51744/99, § 56, ECHR 2007-I). 

Temeljem Konvencije, dosuđivanje naknade štete zbog klevete mora biti u razumnom odnosu 

srazmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (Tolstoy Miloslavsky v. the United Kingdom, 

13. jula 1995, § 49, Serija A br. 316‐B; i Kwiecień, loc. cit.). 

55. Sud primjećuje da je u ovom predmetu podnosiocu, novinskom izdavačkom preduzeću, 

određena naknada štete za objavljivanje člana kojim je oklevetan političar. Predmet se stoga 

konkretno tiče slobode štampe. Sud je više puta naglasio ključnu ulogu štampenih medija u 

demokratskom društvu. Istakao je da, iako štampani mediji ne smiju prekoračiti određene granice, 

posebno s obzirom na ugled i prava drugih, njihova je dužnost da saopštavaju – na način koji je u 

skladu s njihovim obavezama i odgovornostima – informacije i ideje o svim pitanjima od javnoga 

interesa, i ne samo da štampani mediji imaju zadatak saopštavanja takve informacije i ideje, već 

i javnost takođe ima pravo da ih dobije. Sloboda procjene državnih tijela stoga je ograničena 

interesom demokratskog društva da omogući štampanim medijima njihovu ključnu ulogu „čuvara 

javnog interesa“ (vidi Radio France and Others v. France, br. 53984/00, § 33, ECHR 2004‐II, s dodatnim 

referencama). 

56. Sud takođe primjećuje da je predmetni članak izvijestio o incidentu koji je uključivao poznatog 

političara, budući da je B.Š. tada bio ministar finansija i potpredsjednik Vlade. Nema sumnje da je u 

pitanju bio znatan javni interes i da je objavljivanje informacija o tom događaju bilo sastavni dio 

zadaće medija u demokratskom društvu (ibid., § 34). 

57. Takođe valja napomenuti da se, kao političar, ministar finansija i potpredsjednik Vlade, B.Š., 

neminovno i svjesno izložio javnom mnjenju (vidi Lingens, naprijed citirano, § 42; i Oberschlick 125, 

naprijed citirano, § 59), naročito kada je riječ o njegovom ponašanju prema novinarima. 

58. Član 10 Konvencije, međutim, ne garantuje potpuno neograničenu slobodu izražavanja čak 

i kada je riječ o izvještavanju o sadržajima od ozbiljnog javnog interesa o osobama u politici. Prema 

uslovima iz stava 2 toga člana, ova sloboda nosi sa sobom „dužnosti i odgovornosti“, koje vrijede 

278


i za štampane medije. Te „dužnosti i odgovornosti“ poprimaju na važnosti kada se, kao u ovome 

predmetu, napada ugled imenovanih pojedinaca i potkopavaju „prava drugih“. Zbog „dužnosti i 

odgovornosti“ inherentnih slobodi izražavanja, zaštita koja se prema članu 10 pruža novinarima s 

obzirom na izvještavanje o pitanjima od opšteg interesa podložna je uslovu da se njihovo djelovanje 

odvija u dobroj vjeri kako bi pružili tačne i pouzdane informacije u skladu s novinarskom etikom 

(vidi, mutatis mutandis, Bladet Tromsø and Stensaas v. Norway [GC], br. 21980/93, § 65, ECHR 1999- 

III). U takvim slučajevima, Sud mora utvrditi jesu li domaće vlasti postigle pravičnu ravnotežu između 

zaštite slobode izražavanja kako je garantuje član 10 s jedne strane, i zaštite ugleda onih o kojima se 

pišu navodi u medijima s druge strane, a to pravo, kao aspekt privatnog života, štiti član 8 Konvencije 

(vidi, na primjer, Cumpǎnǎ and Mazǎre v. Romania [GC], br. 33348/96, § 91, ECHR 2004. XI). 

59. Sud u tom pogledu primjećuje da je predmetni članak sugerisao da se B.Š. neprikladno našalio 

tako što je uperio pištolj prema novinarki E.V. govoreći joj „sad ću te ubiti“. Sadržavao je, prema 

tome, svojstvene činjenične navode u vezi s imenovanim pojedincem, koje je kao takve moguće 

provjeriti (vidi, na primjer, McVicar, naprijed citirano, § 83; i Steel and Morris v. the United Kingdom, 

br. 68416/01, §§ 90 in fine 94, ECHR 2005-II). Firma podnositeljka zahtjeva – koja ni u domaćem 

postupku ni u postupku pred ovim Sudom nije tvrdila da su ti navodi vrijednosne procjene – stoga 

je mogao očekivati da će se od njega tražiti da dokaže njihovu istinitost. 

60. Novinski članak je bio pisan na način da čitalac nije mogao sumnjati u istinitost objavljene 

informacije te nije upućivao na svoj izvor. Stoga se ne može reći da je Globusov novinar koji je pisao 

članak tek informisao o nečemu što su drugi naveli i jednostavno propustio da se ogradi (vidi, mutatis 

mutandis, Radio France and Others, naprijed citirano, § 38; Thoma v. Luxembourg, br. 38432/97, §§ 

63 i 64, ECHR 2001-III; i Pedersen and Baadsgaard, naprijed citirano, § 77). Umjesto toga, novinar je 

usvojio uvredljive navode kao da su njegovi vlastiti, a firma podnositeljka koja je objavila te navode 

bila je odgovorna za njihovu istinitost (vidi, mutatis mutandis, Rumyana Ivanova, naprijed citirano, 

§ 62). 

(ii) Ocjena dokaza i standard dokazivanja 

61. Sud napominje da je u naprijed navedenom parničnom postupku, pokrenutom zbog klevete, 

firma podnositeljka imala priliku da dokaže istinitost objavljenih podataka. Suprotno tvrdnji firme 

podnositeljke u vezi s ocjenom dokaza i standardom dokazivanja korišćenim od strane domaćih 

sudova u postupcima, Sud smatra kako ovaj zadatak nije bio nerazuman ili nemoguć u predmetnim 

okolnostima. Drugim riječima, Sud je uvjeren da su se odluke domaćih sudova temeljile na 

zadovoljavajućoj ocjeni relevantnih činjenica, te se stoga ne može složiti s podnosiocem da je bilo 

nemoguće zadovoljiti standard dokazivanja koji su ti sudovi koristili. 

62. U vezi s tim, Sud prije svega primjećuje kako je već naglasio, da je svjestan supsidijarne 

prirode svoje uloge i da mora biti oprezan kada je riječ o preuzimanju uloge prvostepenog suda 

poput razmatranja činjenica, kada je to neizbježno zbog okolnosti posebnog slučaja. Zadatak Suda 

nije da činjeničnu ocjenu domaćih sudova zamijeni vlastitom i opšte je pravilo da je na tim sudovima 

da ocijene dokaze. Iako Sud nije vezan saznanjima domaćih sudova, u normalnim bi okolnostima 

bili potrebni uvjerljivi elementi da Sud odstupi od činjenica koje su utvrdili domaći sudovi. Sud 

smatra da ovakav zaključak vrijedi i u kontekstu člana 10 i u okolnostima koje prevladavaju u ovom 

predmetu (vidi, na primjer, Harlanova v. Latvia (dec.), br. 57313/00, 3. aprila 2003; i Hellum v. Norway 

(dec.), br. 36437/97, 5. septembra 2000). 

63. Sud nadalje ponavlja da u načelu nije suprotno članu 10 u postupku vezanom za klevetu 

prebaciti na optuženog teret dokazivanja da su klevetničke izjave bile substancijalno istinite, u skladu 

s razumnim standardom dokazivanja u građanskim parnicama (to jest, do stepena vjerovatnosti), 

(vidi McVicar, naprijed citirano, § 87; i Steel and Morris, naprijed citirano, § 93). 

64. Što se tiče činjenica ovog predmeta, Sud prije svega napominje da su i pripadnik obezbjeđenja 

279


D.P. i novinarka S.Š. oboje iskazali da B.Š. ni u jednom trenutku nije doista držao pištolj u svojim 

rukama, a kamoli ga usmjerio prema E.V. (vidi naprijed navedene stavove 13 i 15). Sud nadalje 

napominje da je novinarka E.V. izjavila kako nije vidjela da je pištolj bio uperen prema njoj, nego 

samo kako ga B.Š. drži u ruci, te da nije znala je li joj se obratio u novinarskoj sobi u kojoj se navodni 

incident dogodio (vidi naprijed navedeni stav 14). Sud takođe napominje da je novinarka H.P. izjavila 

da je B.Š. stajao ispred E.V. s pištoljem u desnoj ruci, ali da ga nije usmjerio prema njoj (vidi naprijed 

navedeni stav 16). Nadalje, D.B., glavni urednik Globusa, izjavio je pred prvostepenim sudom da je 

dio članka koji govori da je pištolj bio uperen prema E.V. bio figurativan te da on nije vjerovao da je 

B.Š. doslovno uperio pištolj prema njoj (vidi naprijed navedeni stav 17). Iako su i J.V. u svojem izjavi i 

R.I. u svojoj pisanoj izjavi obje navele da im je S.Š. rekla da je pištolj doista bio u rukama B.Š, one nisu 

tvrdile da im je rekla da je bio uperen prema E.V. (vidi naprijed navedene stavke 20 i 21). 

65. Kao odgovor na argument firme podnositeljke da je opis incidenta u Globusu bio istinit ili 

istinit u svojoj suštini, Sud smatra da je, kada se izvještava o činjenicama, jedno navesti da se B.Š. 

neprikladno našalio usmjeravanjem pištolja prema E.V. govoreći da će je ubiti, a posve drugo izjaviti 

samo da je u „određenom trenutku pištolj bio u rukama B.Š.“ (vidi naprijed navedeni stav 43). Stoga, 

nema elemenata koji bi Sud naveli da odstupi od odluke domaćih sudova da nije dokazano da su 

podaci objavljeni u Globusu bili istiniti. Stoga se to objavljivanje smatra širenjem netačnih podataka. 

280 

(iii) Je li firma podnositeljka primjereno provjerila objavljene podatke 

66. Sud mora nadalje razmotriti je li istraživanje koje je firma podnositeljka provela prije 

objavljivanja netačnih tvrdnji bilo provedeno u dobroj vjeri i je li bilo u skladu s uobičajenom 

novinarskom obavezom provjeravanja činjeničnih navoda. Prema praksi Suda, jasno je da, što je 

navod ozbiljniji, utoliko i činjenična osnova treba biti čvršća (vidi Pedersen and Baadsgaard, naprijed 

citirano, § 78 in fine). 

67. Navodi firme podnositeljke djeluju prilično ozbiljno. B.Š. je bio optužen da se našalio na 

vrlo neprikladan način uperivši pištolj prema novinarki E.V. govoreći da će je ubiti, što predstavlja 

ponašanje nedolično političara ili višeg Vladinog funkcionera vrijedno osude. Stoga su ti navodi 

zahtijevali ozbiljan postupak provjere, posebno s obzirom na to da su bili objavljeni u visokotiražnom 

nedjeljnom časopisu (vidi naprijed navedeni stav 6). Sud primjećuje da firma podnositeljka zahtjeva 

nije, ni u postupcima pred domaćim sudovima ni u postupku pred ovim Sudom, predočila dokaze za 

to da su novinari Globusa pokušali da kontaktiraju kabinet B.Š. Nadalje, jasno je da Globusovi novinari 

nisu pokušali da kontaktiraju ni tri novinarke ni pripadnika obezbjeđenja D.P. koji su svjedočili o 

incidentu. Podnosilac čak nije niti tvrdio da su novinari Globusa pokušali takvo što, premda bi to, 

prema mišljenju Suda, bilo logično u predmetnim okolnostima. Umjesto toga, firma podnositeljka 

je tvrdila da je provjerila podatke kod svojega izvora u Vladi, koji ih je navodno potvrdio, ali koji 

očito nije mogao svjedočiti u predmetnom incidentu i čiji je identitet firma podnositeljka odbila da 

razotkrije pred domaćim sudovima pozivajući se na zaštitu novinarskih izvora. U ovim okolnostima, 

Sud ne može a da se ne složiti s odlukom domaćih sudova da firma podnositeljka nije dovoljno 

provjerila podatke prije njihovog objavljivanja. 

68. S obzirom na navedeno, Sud takođe mora razmotriti jesu li u ovom predmetu postojali 

neki posebni temelji za oslobađanje časopisa Globus od njegove uobičajene obaveze da provjeri 

činjenične izjave kojima se kleveće privatna osoba. Odgovor na pitanje postoje li takvi temelji prije 

svega zavisi od prirode i stepena klevete kao i mjere do koje mediji mogu razumno smatrati svoje 

izvore pouzdanima, i to u vrijeme nastanka činjenica, a ne s vremenskim odmakom (vidi, na primjer, 

McVicar, § 84; i Pedersen and Baadsgaard, § 78, naprijed citirano). Kako je već navedeno (vidi stav 

67), navodi iz objavljenog članka vrlo su ozbiljni. Globusovi novinari su se oslonili na novinarku 

E.V. kao svoj glavni izvor informacija. Sud primjećuje, međutim, da je ona bila lično umiješana u 

incident i uopšte doživljavala ponašanje B.Š. kao neprijateljsko. U vezi s tim, Sud ponavlja da je


potreban poseban oprez kada posebno ozbiljne navode i optužbe iznese jedna strana u sporu. U 

takvim situacijama novinari bi, umjesto da automatski vjeruju takvim navodima, trebali utvrditi jesu 

li oni istiniti tako da potraže dodatne informacije i, ako je potrebno, da saslušaju verziju činjenica 

suprotne strane (vidi, mutatis mutandis, Harlanova, naprijed citirano). Stoga, ne dovodeći u pitanje 

profesionalni i moralni karakter E.V., Sud ne smatra da je ona bila toliko pouzdan izvor informacija u 

vezi s incidentom da nije bila potrebna daljnja provjera. Ovaj zaključak ostao bi isti sve i da se situacija 

odvila onako kako se Globusovoj novinarki ukazala u trenutku nastanka činjenica, a ne s vremenskim 

odmakom (vidi Bladet Tromsø and Stensaas, naprijed citirano, §§ 66 in fine i 72). Sud stoga smatra 

da firma podnositeljka nije bila oslobođena dužnosti odgovarajuće provjere objavljenih informacija. 

69. Sud je, međutim, svjestan da je uloga novinara upravo da obavijesti i upozoriti javnost o 

društvenim pojavama čim dobiju odgovarajuće podatke (vidi Cumpǎnǎ and Mazǎre, naprijed citirano, 

§ 96). Takođe je svjestan da su vijesti prolazna roba i da se odgađanjem njihovog objavljivanja, čak 

i za kratko vrijeme, može lako lišiti njihove vrijednosti i zanimljivosti (vidi Observer and Guardian 

v. the United Kingdom, 26. novembra 1991., § 60, br. Serija A 216; i Sunday Times v. the United 

Kingdom (br. 2), 26. novembra 1991, § 51, serija A 217). Međutim, ako je urednik Globusa, koristeći 

svoju uredničku slobodu odlučivanja, s obzirom na vremenska ograničenja i sredstva raspoloživa 

za provjeru podataka, odlučio da objaviti predmetnu informaciju a da nije na odgovarajući način 

provjerio njenu istinitost, trebao je odabrati oprezniji pristup. U tom slučaju, trebalo je jasno dati do 

znanja da je riječ o informaciji čiji je izvor novinarka E.V. i ta informacija nije trebala biti predstavljena 

kao nesporna činjenica. Kako je već napomenuto (vidi stav 60), svaki je neobaviješteni čitalac mogao 

izvesti zaključak da je neprikladno ponašanje B.Š. čvrsto utemeljeno u činjenicama i da nije predmet 

rasprave te ne bi mogao razabrati da informacija zapravo dolazi od E.V. 

70. Pri ocjenjivanju nužnosti miješanja, takođe je važno razmotriti način na koji su domaći 

sudovi rješavali slučaj, a posebno jesu li primijenili standarde koji su u skladu s načelima člana 

10 Konvencije (vidi naprijed navedeni stav 54). Presude domaćih sudova pokazuju da su oni u 

potpunosti prepoznali da ovaj predmet uključuje sukob između prava na informisanje i prava na 

zaštitu ugleda ili prava drugih, a taj su sukob rješavali vaganjem relevantnih faktora. 

71. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, Sud je uvjeren da su obrazloženja koja su domaći 

sudovi dali pri izricanju naloga firmi podnositeljki da nadoknadi štetu B.Š., „relevantna i dovoljna“ u 

smislu njegove sudske prakse. 

(vi) Jesu li naknada štete i njen iznos bili nesrazmjerni u predmetnim okolnostima 

72. Sud ne može slijediti argument podnosioca da je naknada štete u ovom predmetu 

nesrazmjerna legitimnom cilju koji se htio postići stoga što postoje brojne druge manje stroge mjere 

raspoložive osobama čiji je ugled okaljan objavljenom informacijom. Uzimajući u obzir slobodu 

procjene prepuštenu državama ugovornicama u takvim pitanjima, Sud smatra da su u okolnostima 

ovoga predmeta domaći sudovi bili u pravu kada su smatrali da je potrebno ograničiti pravo na 

slobodu izražavanja podnosioca te da dosuđivanje naknade štete ispunjava „neodgodivu društvenu 

potrebu“. Ta se mjera kao reakcija na klevetu ne može, kao takva, smatrati nesrazmjernom s ciljem 

(vidi, a fortiori, Rumyana Ivanova, naprijed citirano, § 62). Jedino što još treba ocijeniti jeste je li 

predmetno miješanje bilo srazmjerno u smislu visine dosuđene naknade štete. 

73. Sud mora utvrditi je li visina naknade štete poremetila ravnotežu slobode izražavanja 

podnosioca i potrebe za zaštitom ugleda B.Š. (vidi Cumpǎnǎ and Mazǎre, naprijed citirano, § 111). Sud 

smatra da nalog da se B.Š. nadoknadi šteta u iznosu od 60.000 kuna nije, u svojstvenim okolnostima 

predmeta, pretjeran. Sud pridaje posebnu važnost činjenici da je naknada štete određena firmi, 

najvećem novinskom izdavaču u zemlji (vidi naprijed navedeni stav 6), a ne uredniku Globusa ili 

novinaru pojedincu. Takođe napominje da su domaći sudovi dosudili naknadu štete manju od jedne 

petine iznosa koji je tražio B.Š. Njihove su odluke stoga u skladu s praksom Suda da iznos naknade 

281


štete zbog klevete bude srazmjeran povredi ugleda (vidi naprijed navedeni stav 54). Činjenica da 

je firmi podnositeljki zahtjeva takođe naloženo da plati troškove B.Š, koji nisu nerazumno visoki, 

takođe nije nesrazmjerna (vidi McVicar, naprijed citirano, § 81). 

(v) Zaključak 

74. S obzirom na naprijed navedeno, Sud smatra kako su obrazloženja koja su domaći sudovi 

dali za svoje odluke bila „relevantna i dovoljna“ i da naknada štete koju je firma podnositeljka 

zahtjeva morala platiti nije bila nesrazmjerna legitimnom cilju koji se htio postići. Stoga je miješanje 

u slobodu izražavanja podnosioca bilo „nužno u demokratskom društvu“. Prema tome, nije došlo do 

povrede prava iz člana 10 Konvencije. 



2. Presuđuje da nije došlo do povrede prava iz člana 10 Konvencije. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i otpravljeno u pisanom obliku dana 15. oktobra 2009. godine 

u skladu s pravilom 77, §§ 2 i 3 Poslovnika Suda. 


sekretar 


predsjednik 

282


VELIKO VIJEĆE 

PREDMET ORŠUŠ I DRUGI protiv HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

16. marta 2010. 

Ova presuda je konačna, ali može podlijegati uredničkim izmjenama.


284 

U predmetu Oršuš protiv Hrvatske 

Evropski sud za ljudska prava (veliko vijeće) zasjedajući u velikom vijeću u sastavu: 

g. Jean-Paul Costa, predsjednik, 

g. Nicolas Bratza, 

gđa Françoise Tulkens, 

g. Josep Casadevall, 

g. Karel Jungwiert, 


g. Anatoly Kovler, 

gđa Elisabeth Steiner, 

gđa Alvina Gyulumyan, 

gđa Renate Jaeger, 

g. Egbert Myjer, 

g. David Thór Björgvinsson, 

gđa Ineta Ziemele, 

gđa Isabelle Berro-Lefèvre, 

gđa Mirjana Lazarova Trajkovska, 

g. Işıl Karakaş, 

g. Nebojša Vučinić, sudije, 

i g. Vincent Berger, pravni savjetnik, 

nakon vijećanja zatvorenog za javnost 1. aprila 2009. i 27. januara 2010. donosi sljedeću presudu 

koja je usvojena potonjeg datuma: 

POSTUPAK 

1. Postupak u ovome predmetu pokrenut je na osnovu zahtjeva (br. 15766/03) protiv Republike 

Hrvatske koji je 8. maja 2003. petnaest hrvatskih državljana podnijelo Sudu na temelju člana 34 

Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Konvencija”). 

2. Podnosioce zahtjeva zastupali su Evropski centar za prava Roma, sa sjedištem u Budimpešti, 

gđa L. Kušan, iz Ivanić Grada i g. J. Goldston, advokat iz New Yorka. Hrvatsku Vladu (“Vlada”) zastupala 

je njena zastupnica, gđa Š. Stažnik. 

3. Podnosioci su posebno prigovorili da je dužina postupka pred domaćim vlastima bila 

prekomjerna i da im je uskraćeno pravo na obrazovanje i pravo da ne budu diskriminisani u 

ostvarivanju tog prava po osnovi njihove rase ili nacionalnog porijekla. 

4. Zahtjev je dodijeljen u rad Prvom odjeljenju Suda (pravilo 52, stav 1. Poslovnika Suda). Dana 

17. jula 2008. vijeće tog Odjeljenja u sastavu g. Christos Rozakis, predsjednik, gđa Nina Vajić, g. 

Khanlar Hajiyev, g. Dean Spielmann, g. Sverre Erik Jebens, g. Giorgio Malinverni, g. George Nicolaou, 

suci, i Søren Nielsen, sekretar Odjeljenja, jednoglasno je presudilo da je došlo do povrede člana 6. st. 

1. Konvencije zbog prekomjerne dužine postupka i da nije došlo do povrede člana 2. Protokola br. 

1 uz Konvenciju gledanog zasebno ili u vezi s članom 14. Konvencije. Vijeće je takođe utvrdilo da je 

prvi podnosilac povukao svoj zahtjev 22. februara 2007, te je, stoga, prekinulo ispitivati zahtjev u 

dijelu koji se odnosi na prvog podnosilaca. 

5. Dana 13. oktobra 2008. podnosioci zahtjeva su zatražili da se predmet uputi velikom vijeću, 

u skladu sa članom 43. Konvencije i pravilu 73. Pravilnika Suda. Odbor velikog vijeća je 1. decembra 

2008. prihvatio taj zahtjev. 

6. Sastav velikog vijeća određen je u skladu sa članom 27. stavovima 2. i 3. Konvencije te pravilu 

24. Pravilnika Suda. 

7. I podnosioci zahtjeva i Vlada su podnijeli pisana izjašnjenja o dopuštenosti i osnovanosti

PREDMET: ORŠUŠ I DRUGI protiv HRVATSKE 

zahtjeva. Dodatno, komentari o osnovanosti zahtjeva primljeni su od Vlade Republike Slovačke, 

Interights i Greek Helsinki Monitor kao umješaća. 

8. Javna rasprava je održana u Zgradi ljudskih prava u Strazburu (Human Rights Building), dana 1. 

aprila 2009. (pravilo 59, stav 3.). 

Pred Sudom su nastupili: 

(a) za Vladu 

GĐA Š. STAŽNIK, zastupnica Vlade, 

G. D. MARIČIĆ, zamjenik zastupnice, 

GĐA N. JAKIR, 

GĐA I. IVANIŠEVIĆ, savjetnice; 

(b) za podnosioce zahtjeva 

GĐA L. KUŠAN, 

G. J.A.GOLDSTON, advokat, 

G. A. DOBRUSHI, 

G. T.ALEXANDRIDIS, savjetnici. 

Sud je saslušao obraćanja g. Goldstona, gđe Kušan i gđe Stažnik 

ČINJENICE 


9. Podnosioci zahtjeva rođeni su između 1988. i 1994. i žive u Orehovici, Podturenu i Trnovcu. 

Njihova imena i podaci navedeni su u Prilogu. 

10. Kao školska djeca podnosioci zahtjeva su povremeno pohađali različita razredna odjeljenja, 

u kojima su bili samo romski učenici, drugi do desetog podnosioca u osnovnoj školi u selu Podturen 

i jedanaesti do petnaestog podnosioca u selu Macinec u Međimurskoj županiji. U Hrvatskoj se 

osnovnoškolsko obrazovanje sastoji od osam razreda, a djeca su obavezna da pohađaju nastavu od 

sedme do petnaeste godine. Prva četiri razreda smatraju se nižim razredima, a svakom je razredu 

dodijeljena učiteljica koja predaje sve predmete. Razredi od petog do osmog su viši razredi u kojima, 

pored razrednog koji se dodjeljuje svakom razredu, različiti profesori predaju različite predmete. 

Nastavni plan i program u razredima osnovnih škola, uključujući i razrede u kojima su svi učenici 

Romi koje su podnosioci pohađali, može biti smanjen do trideset posto u odnosu na redovni, puni 

program. 

A. Opšti pregled stanja u dvije osnovne škole 

1. Osnovna škola Podturen 

11. Udio romske djece u nižim razredima (od prvog do četvrtog) čini 33 do 36% djece. Ukupan 

broj učenika u Osnovnoj školi Podturen u 2001. godini bio je 463, a 47 njih bili su Romi. Postojalo 

je samo jedno razredno odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi, sa sedamnaest učenika, dok je 

preostalih tridesetero romskih učenika pohađalo mješovita razredna odjeljenja. 

12. U naselju Lončarevo u Podturenu 2001. godine uveden je predškolski program nazvan Mala 

Škola. Program je uključivao dvadesetak romske djece, a bio je osmišljen kao pripremni program 

za osnovnu školu. Vodila su ga tri vaspitača koji su prethodno bili na posebnoj obuci. Program je 

trajao od 11. juna do 15. avgusta 2001. Program neprekidno traje od 1. decembra 2003. Uobičajeno 

285


je u njega uključeno dvadesetak romske djece od tri do sedam godina. Program vode vaspitači i 

romski pomoćnik u saradnji s Osnovnom školom Podturen. Evaluacijski test je bio sproveden na 

kraju programa. 

13. U decembru 2002. godine Ministarstvo obrazovanja i sporta donijelo je odluku o uvođenju 

romskih pomoćnika u škole s romskim učenicima od prvog do četvrtog razreda. Međutim, u 

Osnovnoj školi u Podturenu romski pomoćnik je već radio od rujna 2002. godine. Izjava jednog 

takvog pomoćnika, g. K.B. od 13. januara 2009. glasi: 

286 

«U osnovnoj školi Podturen počeo sam raditi u septembru 2002. g. kada su bila dva četvrta 

razreda. Četvrti b. imao je samo romske učenike i u njemu mi je bilo jako teško raditi jer su 

bili nemirni i ometali su nastavu. Pomišljao sam da dam otkaz nakon dva mjeseca. Po nalogu 

učiteljice nosio sam pismene pozive roditeljima ili sam ih usmeno pozivao da dođu na razgovor 

s učiteljicom u školu. Roditelji su ponekad došli, a često i nisu, pa sam ih morao ponovno zvati. 

Puno sam vremena potrošio da tumačim hrvatske riječi jer su neki učenici i dalje govorili romski 

pa ih učiteljica nije dobro razumjela. Opominjao sam učenike da redovno idu u školu i da ne 

skupljaju neopravdane sate. Neki učenici su ponekad samovoljno napuštali neki sat nastave ili 

čak i cijeli dan. Pomagao sam učenicima oko pisanja domaćih zadataka nakon nastave. Školi sam 

pomogao napraviti točan popis učenika za prvi razred. Sada ne radim u školi.» 

14. Od školske godine 2003/2004. u Osnovnoj školi u Podturenu nije bilo razreda u kojima su svi 

učenici bili Romi. 

2. Osnovna škola Macinec 

15. Romska djeca u nižim razredima čine od 57 do 75 % djece. Razredi u kojima su svi učenici 

Romi sastavljaju se samo u nižim razredima. Svaki od zadnja dva razreda (sedmi i osmi) su mješoviti. 

Ukupan broj učenika u Osnovnoj školi Macinec 2001. godine bio je 445, od kojih su 194 bili Romi. 

Postojalo je šest razreda u kojima su svi učenici bili Romi, s ukupno 142 učenika, dok je preostalo 

pedeset i dvoje romskih učenika pohađalo mješovite razrede. 

16. Od 2003. godine uvedeno je prisustvovanje romskog pomagača. 

17. Poseban predškolski program ‘’Mala škola’’ uveden je 2006. godine. 

B. Pojedinačne okolnosti svakog podnosioca zahtjeva 

18. Podnosioci zahtjeva su ustvrdili da im je bilo rečeno da trebaju napustiti školu s petnaest 

godina. Nadalje, podnosioci zahtjeva ustvrdili su da statistički podaci pokazuju kako je u školskoj 

godini 2006/2007, 16% romske djece u dobi od petnaest godina imalo završeno osnovno obrazovanje, 

u usporedbi s 91% u opštoj populaciji polaznika osnovnih škola u Međimurskoj županiji. Stopa 

odustajanja od školovanja kod romskih učenika prije završetka osnovnog obrazovanja bila je 84%, 

što je bilo 9,3 puta više od stope u opštoj populaciji. U školskoj godini 2005/2006, u prvi je razred 

bilo upisano 73 romske djece, a u osmi njih petoro. 

19. Sljedeće informacije koje se odnose na svakog podnosioca zahtjeva pojedinačno su preuzete 

iz službenih školskih evidencija. 

1. Osnovna škola Podturen 

(a) Prvi podnosilac zahtjeva 

20. Dopisom od 22. februara 2007. prvi podnosilac zahtjeva obavijestio je Sud da želi povući svoj


zahtjev. Stoga, u presudi vijeća od 17. jula 2008. Sud je odlučio prekinuti s ispitivanjem zahtjeva u 

dijelu koji se odnosi na prvog podnosioca. 

(b) Druga podnositeljka zahtjeva 

21. Druga podnositeljka zahtjeva, Mirjana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1997/1998. Te i sljedeće godine pohađala je mješoviti razred, ali u te dvije godine školovanja 

nije uspjela upisati viši razred. Od školske godine 1999/2000. do školske godine 2002/2003. pohađala 

je razredno odjeljenje u kojem su bili samo romski učenici. U školskim godinama od 2003/2004. do 

2005/2006. pohađala je mješoviti razredno odjeljenje. U školskoj godini 2005/2006. pohađala je šesti 

razred drugi puta i pala je razred. Pala je prvi i šesti razred dva puta. Njeni roditelji bili su prisutni na tri od 

sedamnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog njenog školovanja,. 

22. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika u četvrtom razredu. Od 

prvog do četvrtog razreda prisustvovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala škola 

(odnosno određeni broj različitih aktivnosti organizovanih za istu grupu djece), u mješovitoj grupi. 

Nakon što je navršila 15 godina, napustila je školu u avgustu 2006. godine. Iz njenog matičnog lista 

vidljivo je da je neopravdano izostala sa 100 sati nastave. 

(c) Treći podnosilac zahtjeva 

23. Treći podnosilac zahtjeva, Gordan Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1996/1997. i završio ga je. Te i sljedeće školske godine podnosilac zahtjeva pohađao je 

odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi. U školskoj godini 1998/1999. i 1999/2000. pohađao je 

mješovito razredno odjeljenje, a nakon toga odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi do završetka 

školovanja. Četvrti razred završio je u školskoj godini 2002/2003. Drugi razred pao je tri puta. Njegovi 

roditelji bili su prisutni na dva od petnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani 

tokom cijelog njegovog školovanja. 

24. Nije mu omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do četvrtog 

razreda učestvovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala škola, u mješovitoj grupi. 

Nakon što je navršio petnaest godina, napustio je školu u septembru 2003. godine. Iz njegovog 

matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao sa 154 sati nastave. 

25. Kasnije je upisao večernju školu na Narodnom otvorenom učilištu Čakovec, gdje je završio 

osnovnoškolsko obrazovanje. 

(d) Četvrti podnosilac zahtjeva 

26. Četvrti podnosilac zahtjeva, Dejan Balog, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1996/1997. U prvoj i drugoj godini pohađao je odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi, 

a sljedeće dvije godine mješovito razredno odjeljenje. U školskoj godini 2000/2001, 2001/2002. i 

2002/2003. pohađao je razredno odjeljenje u kojem su bili samo romski učenici. U školskim godinama 

od 2003/2004. do 2005/2006. pohađao je mješovito odjeljenje. Školske godine 2005/2006. pohađao 

je peti razred drugi puta i pao je razred. Drugi razred pao je tri puta, četvrti razred jednom, te peti 

dva puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na dva od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su 

bili organizovani tokom cijelog njegovog školovanja. 

27. Nije mu bilo omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do četvrtog 

razreda učestvovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala škola, u mješovitoj 

grupi. Nakon što je navršio petnaest godina u avgustu 2006. godine napustio je školu. Iz njegovog 

matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao 881 sat nastave. 

28. Kasnije se upisao peti razred u večernjoj školi, ali nije pohađao nastavu. 

287


288 

(e) Peti podnosilac zahtjeva 

29. Peti podnosilac zahtjeva, Siniša Balog, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 

1999/2000. i završio ga je. Od školske godine 1999/2000. do školske godine 2002/2003. pohađao 

je razredno odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je pohađao mješoviti razred. 

U školskoj godini 2006/2007. treći je put pohađao peti razred i pao je razred. Pao je četvrti razred 

jednom i peti tri puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na jednom od jedanaest redovnih roditeljskih 

sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog njegovog školovanja. 

30. Nije mu bilo omogućeno pohađanje dodatne nastave hrvatskog jezika. Od prvog do 

četvrtog razreda učestvovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala škola, 

u mješovitoj grupi. Nakon što je navršio petnaest godina, u 2008. godini napustio je školu. Iz 

njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,304 sata nastave. U septembru 

2006. godine škola je pismeno obavijestila Centar za socijalnu skrb o nedostatnom pohađanju 

nastave podnosioca zahtjeva. 

(f) Šesta podnositeljka 

31. Šesta podnositeljka, Manuela Kalanjoš, upisana je u prvi razred školske godine 1996/1997. 

i pohađala je odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi. Sljedeće dvije godina polazila je mješoviti 

razred. Od školske godine 1999/2000. do školske godine 2002/2003. polazila je odjeljenje u kojem su 

svi učenici bili Romi, kad je završila četvrti razred. Nakon toga je polazila mješoviti razred. U nastavku 

svog školovanja od februara 2003. godine pratila je nastavu po prilagođenom planu i programu, 

budući da je nadležno stručno povjereništvo – Povjereništvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja 

djeteta, ustanovilo da kod nje postoje poteškoće u razvoju. U školskoj godini 2004/2005. pohađala 

je peti razred drugi puta i pala je razred. Pala je prvi razred tri puta i peti dva puta. Njeni roditelji bili 

su prisutni na tri od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog 

njenog školovanja. 

32. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu. 

Od prvog do petog razreda učestvovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala 

škola, u mješovitoj grupi. Nakon što je navršila petnaest godina, u avgustu 2005. godine 

napustila je školu. Iz njenog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 297 sati 

nastave. 

33. Kasnije je upisala peti razred u večernjoj školi, ali nije pohađala nastavu. 

(g) Sedmi podnosilac 

34. Sedmi podnosilac zahtjeva, Josip Kalanjoš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1999/2000. i zaključno sa školskom godinom 2002/2003. pohađao je odjeljenje u kojem su 

svi učenici bili Romi, nakon čega je bio u mješovitom odjeljenju. U nastavku svog školovanja od 

maja 2002. godine pratio je nastavu po prilagođenom planu i programu budući da je nadležna 

stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti djece ustanovila da kod njega 

postoje poteškoće u razvoju. Peti i šest razred pao je dva puta. Njegovi roditelji bili su prisutni na 

dva od petnaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog njegovog 

školovanja. 

35. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu 

tokom školske godine 2001/2002. Od prvog do četvrtog razreda učestvovao je u izvannastavnim 

aktivnostima koje je organizovala škola, u mješovitoj grupi. Nakon što je navršio petnaest godina, 

u veljači 2008. godini napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano 

izostao s 574 sata nastave.


(h) Osma podnositeljka zahtjeva 

36. Osma podnositeljka zahtjeva, Biljana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1996/1997, a u prve tri godine školovanja pohađala je razredno odjeljenje u kojem su svi 

učenici bili Romi. Nakon toga je dvije školske godine pohađala mješoviti razred. Dana 28. decembra 

2000. Ured za prosvjetu, kulturu, informiranje, sport i tehničku kulturu Međimurske županije donio 

je rješenje na temelju kojeg je upućena na nastavu školovanja po prilagođenom nastavnom planu i 

programu budući da je nadležna stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti 

djece utvrdila da kod nje postoji slaba intelektualna sposobnost, poteškoće s koncentracijom i 

socio-pedagoško zanemarivanje… takođe je ustanovljeno da kod nje postoji potreba za tretmanom 

nadležnog Centra za socijalnu skrb. U školskoj godini 2001/2002. i 2002/2003. pohađala je odjeljenje 

u kojem su svi učenici bili Romi i završila četvrti razred. U slijedeće dvije školske godine pohađala je 

mješovito razredno odjeljenje, pohađala je peti razred dva puta i pala je taj razred. Pala je treći razred 

tri puta te peti dva puta. Njeni roditelji bili su prisutni na tri od sedam redovnih roditeljskih sastanaka 

koji su bili organizovani tokom cijelog njenog školovanja. 

37. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tokom 

školske godine 2001/2002. Učestvovala je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala škola, 

u mješovitoj grupi. Nakon što je navršila petnaest godina, u avgustu 2005. godine napustila je školu. 

Iz njenog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala s 1.533 sata nastave. 

(i) Deveta podnositeljka zahtjeva 

38. Deveta podnositeljka zahtjeva, Smiljana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole u 

školskoj godini 1997/1998, a zaključno sa školskom godinom 2002/2003. pohađala je razredno 

odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je pohađala mješoviti razred. U školskoj 

godini 2006/2007. treći je put pohađala peti razred i pala je razred. Pala je četvrti razred jednom te 

peti razred tri puta. Njeni roditelji bili su prisutni na tri od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka 

koji su bili organizovani tokom cijelog njenog školovanja. 

39. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tokom 

školske godine 2001/2002. Od prvog do četvrtog razreda učestvovala je u izvannastavnim aktivnostima 

koje je organizovala škola, u mješovitoj grupi. Nakon što je navršila petnaest godina, u avgustu 2007. godine 

napustila je školu. Iz njenog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostala sa 107 sati nastave. 

(j) Deseti podnosilac 

40. Deseti podnosilac zahtjeva, Branko Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj 

godini 1997/1998. i prve dvije godine pohađao je mješovito razredno odjeljenje. Od školske godine 

1999/2000. do 2002/2003. pohađao je odjeljenje u kojem su svi učenici bili Romi, nakon čega je 

pohađao mješovito razredno odjeljenje. Dana 23. februara 2005. Centar za socijalnu skrb donio je 

rješenje na temelju kojega je upućen na nastavak školovanja po prilagođenom nastavnom planu i 

programu budući da je nadležna stručna komisija – Komisija za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti 

djece, utvrdila da kod njega postoje poteškoće u razvoju. U školskoj godini 2005/2006. pao je šesti 

razred. Pao je prvi razred dva puta, te četvrti i šesti razred jednom. Njegovi roditelji bili su prisutni 

na jednom od jedanaest redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog 

njegovog školovanja. 

41. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu 

tokom školske godine 2001/2002. Učestvovao je u izvannastavnim aktivnostima koje je organizovala 

škola, u mješovitoj grupi. Nakon što je navršio petnaest godina, u avgustu 2006. godine napustio je 

školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao sa 664 sata nastave 

289


290 

2. Osnovna škola Macinec 

(a) Jedanaesti podnosilac 

42. Jedanaesti podnosilac zahtjeva, Jasmin Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne škole u 

školskoj godini 1997/1998. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen u neko 

od razrednih odjeljenja pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od mogućih 

devedeset i sedam bodova, ili 15,5 %. Stoga je raspoređen u odjeljenje u kojemu su svi učenici 

bili Romi gdje je ostao do avgusta 2005. kad je, navršivši petnaest godina života, napustio školu. 

U školskoj godini 2004/2005. dva puta je pohađao peti razred te je pao razred. Pao je prvi i četvrti 

razred jednom te peti dva puta. Njegovi roditelji nisu prisustvovali niti na jednom od dvadeset i 

četiri redovna roditeljska sastanka koji su bili organizovani tokom cijelog njegovog školovanja. 

43. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u trećem razredu tokom 

školske godine 2001/2002. Nakon što je navršio petnaest godina, u avgustu 2005. godine napustio je 

školu. Iz njegovog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1.057 sati nastave. 

(b) Dvanaesti podnosilac 

44. Dvanaesti podnosilac zahtjeva, Josip Bogdan, upisan je u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 

1999/2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen u neki od razreda pokazala su 

da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je osam od mogućih devedeset i sedam bodova, ili 8,25 %. Stoga je 

raspoređen u razred u kojemu su svi učenici bili Romi gdje je ostao tokom cijelog svog školovanja. Školske 

godine 2006/2007. pohađao je treći razred dva puta, te je pao razred. Pao je prvi razred jednom, drugi razred 

tri puta i treći razred dva puta. Njegovi roditelji nisu prisustvovali niti na jednom od trideset i sedam redovnih 

roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog njegovog školovanja. 

45. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom, drugom 

i trećem razredu. U drugom razredu učestvovao je u plesnoj grupi, a u trećem u zboru. Nakon što 

je navršio petnaest godina, u avgustu 2007. godine napustio je školu. Iz njegovog matičnog lista 

vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,621 sata nastave. 

(c) Trinaesta podnositeljka zahtjeva 

46. Trinaesta podnositeljka zahtjeva, Dijana Oršuš, upisana je u prvi razred osnovne škole 

u školskoj godini 2000/2001. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređena u 

neki od razreda pokazala su da nedovoljno poznaje hrvatski jezik. Dobila je dvadeset i šest od 

mogućih devedeset i sedam bodova, ili 26,8 %. Stoga je raspoređena u odjeljenje u kojemu su 

svi učenici bili Romi u kojem je ostala tokom cijelog svog školovanja. Školske godine 2007/2008. 

završila je peti razred. Prvi je razred pala dva puta, a drugi razred jednom. Njeni roditelji bili su 

prisutni na šest od trideset i dva redovna roditeljska sastanka koji su bili organizovani tokom 

cijelog njenog školovanja. 

47. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. U 

prvom razredu učestvovala je u mješovitoj grupi, a u petom razredu učestvovala je u zboru. Nakon 

što je navršila petnaest godina, u avgustu 2008. godine napustila je školu. Iz njenog matičnog lista 

vidljivo je da je neopravdano izostala s 522 sata nastave. 

(d) Četrnaesti podnosilac 

48. Četrnaesti podnosilac zahtjeva, Dejan Oršuš, upisan je u prvi razred osnovne škole 

u školskoj godini 1999/2000. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređen


u neki od razreda pokazala su da ne poznaje hrvatski jezik. Dobio je petnaest od mogućih 

devedeset i sedam bodova, ili 15,5 %. Stoga je raspoređen u odjeljenje u kojemu su svi učenici 

bili Romi u kojem je ostao tokom cijelog svog školovanja. Školske godine 2005/2006. završio je 

treći razred. Prvi je razred pao tri puta, a treći razred jednom. Njegovi roditelji bili su prisutni na 

pet od dvadeset i osam redovnih roditeljskih sastanaka koji su bili organizovani tokom cijelog 

njegovog školovanja. 

49. Bilo mu je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. 

Nakon što je navršio petnaest godina, u avgustu 2006. godine napustio je školu. Iz njegovog 

matičnog lista vidljivo je da je neopravdano izostao s 1,033 sata nastave. 

(e) Petnaesta podnositeljka 

50. Petnaesta podnositeljka zahtjeva, Danijela Kalanjoš, upisana je u prvi razred osnovne škole u 

školskoj godini 2000/2001. Preliminarna testiranja obavljena prije nego što je raspoređena u neki od 

razreda pokazala su da je njeno znanje hrvatskoga jezika loše. Imala je trideset i sedam od mogućih 

devedeset i sedam bodova, ili 38,14 %. Stoga je raspoređena u odjeljenje u kojemu su svi učenici 

bili Romi u kojem je ostala tokom cijelog svog školovanja. Školske godine 2007/2008. završila je peti 

razred. Dva puta je pala peti razred, a drugi razred jednom. Njeni roditelji bili su prisutni na dva od 

dvadeset i jednog redovnog roditeljskog sastanka koji su bili organizovani tokom cijelog njenog 

školovanja. 

51. Bilo joj je omogućeno pohađanje dodatne nastave iz hrvatskog jezika u prvom razredu. 

Učestvovala je u mješovitoj grupi. U drugom razredu učestvovala je u plesnoj grupi, u trećem 

razredu u grupi za ručne radove te u petom razredu u zboru. Nakon što je navršila petnaest godina, 

u avgustu 2008. godine napustila je školu. Iz njenog matičnog lista vidljivo je da je neopravdano 

izostala s 238 sati nastave. 

C. Postupak pred domaćim sudovima 

52. Dana 19. aprila 2002. podnosioci zahtjeva podnijeli su pred Opštinskim sudom u Čakovcu 

tužbu na temelju člana 67. Zakona o upravnim sporovima protiv naprijed pomenutih osnovnih 

škola i Osnovne škole Kuršanec, države i Međimurske županije (“tuženici”). Ustvrdili su da je nastava 

organizovana u razredima u kojima su svi učenici bili Romi, formiranima u te četiri škole, bila 

značajno smanjenoga sadržaja i obima u odnosu na službeno propisani nastavni plan i program. 

Podnosioci zahtjeva tvrdili su da su zbog opisane situacije bili žrtve rasne diskriminacije i da im 

je povrijeđeno pravo na obrazovanje, kao i pravo na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg 

postupanja. Od suda su zatražili da tuženicima naloži da se u budućnosti suzdrže od takvoga 

ponašanja. 

53. Podnosioci zahtjeva dostavili su i rezultate psihološke studije o romskoj djeci koja su polazila 

razredna odjeljenja u kojima su svi učenici bili Romi u Međimurju, provedene neposredno prije 

podnošenja njihove tužbe, a koji su pokazivali sljedeće: 

- većina djece nikada nije imala za prijatelja dijete koje nije Rom; 

- 86,9% izrazilo je želju da ima za prijatelja dijete koje nije Rom; 

- 84,5% izrazilo je želju da pohađa mješoviti razred; 

- 89% izjavilo je da se osjećaju neprihvaćenima u školskome okruženju; 

- 92% izjavilo je da se romska i djeca koja nisu Romi ne igraju zajedno. 

Nadalje, u izvještaju je utvrđeno da razdvajanje u obrazovanju emocionalno i psihički šteti 

romskoj djeci, u smislu nižeg samopouzdanja i samopoštovanja i problema u razvoju njihovoga 

identiteta. Odvojeni razredi doživljavali su se kao prepreka stvaranju socijalne mreže romske i djece 

koja nisu Romi. 

291


54. Tuženici su dostavili svako svoj odgovor na tvrdnje što su ih iznijeli podnosioci zahtjeva, 

u kojima su tvrdili da nema diskriminacije romske djece i da se prema svim učenicima upisanima 

u školu postupa jednako. Ustvrdili su da se svi učenici upisuju u školu nakon što povjereništvo 

(sastavljeno od ljekara, psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga i učitelja) dade mišljenje da su 

kandidati fizički i psihički spremni za pohađanje škole. Unutar škole razredi se formiraju zavisno o 

potrebama razreda, broju učenika itd. Osobito je bilo važno da se razredi formiraju na način da se 

svim učenicima omogući učenje u poticajnom okruženju. 

55. Nadalje, tuženici su ustvrdili da su učenici romskoga porijekla zajedno raspoređeni ne na 

temelju svog etničkog porijekla, već zbog toga što su nerijetko loše govorili hrvatski jezik, pa im je bilo 

potrebno više vježbanja i ponavljanja kako bi savladali nastavne predmete. I konačno, tvrdili su da je 

obrazovanje romskih učenika bilo iste kvalitete kao obrazovanje ostalih učenika, jer se njihov nastavni 

plan i program po obimu nije razlikovao od nastavnog plana i programa propisanog zakonom. 

56. Dana 26. septembra 2002. Opštinski sud u Čakovcu odbio je tužbu podnosilaca zahtjeva, 

prihvativši argument tuženika da je većina romskih učenika bila raspoređena u posebne razrede 

zbog toga što nisu tečno govorili hrvatski jezik. Stoga je sud presudio da to nije nezakonito i da 

podnosioci zahtjeva nisu uspjeli potkrijepiti svoje tvrdnje o rasnoj diskriminaciji. Na kraju, sud je 

zaključio da podnosioci zahtjeva nisu dokazali navodnu razliku u nastavnom planu i programu koji 

se provodio u razredima gdje su svi učenici bili Romi. 

57. Dana 17. oktobra 2002. podnosioci zahtjeva podnijeli su žalbu protiv prvostepene presude, 

tvrdeći da je proizvoljna i kontradiktorna. 

58. Dana 14. decembra 2002. Županijski sud u Čakovcu odbio je žalbu podnosilaca zahtjeva i 

potvrdio obrazloženje iz prvostepene presude. 

59. Poslije toga, dana 19. decembra 2002. podnosioci zahtjeva podnijeli su tužbu Ustavnome 

sudu Republike Hrvatske na temelju člana 62. Zakona o Ustavnom sudu. U svojoj su ustavnoj tužbi 

podnosioci zahtjeva ponovili prijašnje tvrdnje, pozivajući se na mjerodavne odredbe Ustava i 

Konvencije. 

60. Dana 3. decembra 2003. advokat podnosilaca zahtjeva podnio je Ustavnome sudu požurnicu. 

Dana 7. februara 2007. Ustavni sud je odlukom br. U-III-3138/2002 objavljenom u Narodnim 

novinama, br. 22 od 26. februara 2007. odbio tužbu podnosilaca zahtjeva. Mjerodavni dijelovi te 

odluke glase kako slijedi: 

“Prvostepeni sud utvrdio je u osporenoj presudi da je kriterijum za formiranje razrednih odjeljenja 

u tuženim osnovnim školama bilo poznavanje hrvatskog jezika, a ne etničko porijeklo učenika, 

pri čemu sud smatra da tužioci tokom postupka nisu dokazali svoju tvrdnju da su u razredna 

odjeljenja bili raspoređeni na temelju svog rasnog i etničkog porijekla. Sud ističe da tužioci tu 

svoju tvrdnju temelje isključivo na Izvještaju o radu narodnog pravobranilaca Republike Hrvatske 

za 2000. godinu. Međutim, saslušan kao svjedok, narodni pravobranilac u svom iskazu navodi da 

je izvještaj u dijelu koje se odnosi na obrazovanje Roma ishitreno, jer prije sastavljanja izvještaja 

nisu bile utvrđene sve potrebne činjenice. 

Prvostepeni sud se pozvao na odredbu člana 27. stava 1. Zakona o osnovnom školstvu … 

prema kojoj se nastava u osnovnim školama provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, 

te je ocijenio da je nepoznavanje hrvatskog jezika objektivna poteškoća u svladavanju školskog 

gradiva, a što proizlazi i iz zaključka istraživanja koje je provedeno za potrebe Hrvatskog 

helsinškog odbora. Sud utvrđuje: ‘Kako bi se ostvarila svrha osnovnog školovanja potrebno je da 

učenici koji se upisuju u prvi razred poznaju hrvatski jezik, kako bi mogli pratiti nastavu. Stoga je 

logično da je u razrednim odjeljenjima u koja su raspoređena djeca koja ne poznaju hrvatski jezik 

potreban pojačan rad i angažman učitelja, posebno kod učenja hrvatskog jezika.’ 

Prvostepeni sud je ocijenio da tuženi ne čine nezakonitu radnju niti time što se jednom formirana 

razredna odjeljenja ne mijenjaju, jer samo u izuzetnim situacijama dolazi do prebacivanja djece 

iz razreda u razred. Na taj se način u višim razredima, prema ocjeni suda, poštuje cjelovitost 

292


razreda i razredni kolektiv. 

Sud smatra da razredna odjeljenja treba formirati tako, da se stvore povoljni uslovi za jedinstven 

rad sa svim učenicima prema propisanom nastavnom planu i programu, a to se može samo ako 

je odjeljenje stalna grupa učenika približno jednake dobi i predznanja. 

Nadalje, prvostepeni sud je ocijenio da tužioci ničim nisu dokazali da je nastava u razrednim 

odjeljenjima koje oni pohađaju organizovana po izvedbenom programu bitno manjeg obima 

od propisanog nastavnog plana i programa za osnovnu školu kojeg je donijelo Ministarstvo 

prosvjete i sporta Republike Hrvatske 16. juna 1999. godine. I tu svoju tvrdnju, prema ocjeni 

suda, tužioci temelje na Izvještaju narodnog pravobranioca, a narodni pravobranilac je u iskazu 

naveo da mu nije poznato na koji način je utvrđena činjenica da se u razredima koje pohađaju 

romska djeca nastava odvija prema tzv. specijalnom programu. 

Prvostepeni sud je na temelju dostavljenih nastavnih planova i programa za odjeljenja koje 

polaze tužioci i paralelna razredna odjeljenja utvrdio da se radi po istom planu i programu, pri 

čemu je u Osnovnoj školi Kuršanec (trećetuženik) došlo do određenih odstupanja u izvedbi 

nastavnog plana i programa, ali su ta odstupanja prema ocjeni suda dopuštena, budući da je do 

njih došlo … početkom školske godine zbog velikog broja izostanaka učenika s nastave. 

Utvrdivši, dakle, da tužioci nisu raspoređeni u razredna odjeljenja na temelju svog rasnog i 

etničkog porijekla, te da se nastava u svim paralelnim razrednim odjeljenjima odvija po istom 

nastavnom planu i programu, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev podnosilaca.... 

Iz obrazloženja prvostepene presude Opštinskog suda u Čakovcu razvidno je da su tužene 

osnovne škole u svom odgovoru na tužbu podnosilaca istaknule (i) sljedeće: 

‘U 1. razred upisale (su) školske obveznike za koje je povjereništvo u sastavu ljekar, psiholog, 

pedagog, defektolog i učitelj utvrdilo da obzirom na psihofizičko stanje mogu pohađati osnovnu 

školu. Tvrde da u 1. razred osnovne škole nisu upisale niti upisivale hrvatsku djecu, romsku djecu, 

nego školske obveznike za koje je povjereništvo utvrdilo da su psihofizički sposobni za upis u 

osnovnu školu. (...) Tužene osnovne škole navode da je prva prepreka s kojom se susreću djeca 

romskog porijekla u psihološkoj provjeri, njihovo nepoznavanje hrvatskog jezika i na nivou 

razumijevanja i na govornoj nivou. Prema emocionalnom aspektu zrelosti to su većinom djeca 

koja teško kanalizuju emocije. S aspekta socijalne zrelosti, djeca romskog porijekla nemaju 

usvojene minimalne higijenske navike pranja, oblačenja, vezivanja, zakopčavanja, te je potrebno 

puno vremena da sve to svladaju i nauče. (...) Stoga je teško planirati razredne strukture koje 

će biti dovoljno poticajne za svu djecu, a osnovne škole imaju obavezu da tako formiraju 

razredna odjeljenja da to bude poticajno za sve učenike. U razredna odjeljenja raspoređuju se 

učenici s kojima se plan i program može ostvarivati bez dodatnih vaspitnih zadataka i razredna 

odjeljenja u kojima je rad i angažman učitelja pojačan jer je nužno postići propušteno socijalnom 

deprivacijom. … ‘ 

U obrazloženju iste presude naveden je i iskaz M. P.-P, stručnog saradnika-psihologa u Osnovnoj 

školi “Macinec” od 12. decembra 2001. … : 

‘Prije upisa komisija (...) obavlja ispitivanje djece, kako bi se utvrdilo da li dijete ima potrebne 

sposobnosti da postane školski obveznik. Kod uobičajenih situacija razredi se formiraju temeljem 

Gaussove krivulje i na taj način veći dio razreda čine oni prosječno sposobni, a manji dio razreda 

oni manje odnosno više sposobni. … Međutim, u situaciji kad 70% populacije ne zna govoriti 

hrvatski jezik, vrijedi drugačiji pristup formiranja razrednih odjeljenja i to na način da se razredna 

odjeljenja formiraju sa djecom koja ne znaju govoriti hrvatski jezik jer je u takvim razredima prvi 

zadatak učitelja da djecu nauči hrvatski jezik.’ 

Iz navedenog je razvidno da raspored učenika u razrednim odjeljenjima zavisi o sposobnostima 

i potrebama svakog djeteta ponaosob. Budući da je pristup individualizovan, a provodi se prema 

pravilima struke i uz uvažavanje pedagoških standarda, Ustavni sud smatra pravilnim i pristup 

prema kojem jedino ovlašteni stručnjaci, osobito u području pedagogije, školske psihologije i 

293


294 

defektologije, trebaju biti odgovorni za raspoređivanje pojedinog djeteta u odgovarajući razred. 

sud nema razloga sumnjati u nalaze i stručna mišljenja nadležnih povjerenstava, sastavljenih 

od ovlaštenih ljekara, psihologa, pedagoga, defektologa i učitelja, koja su u konkretnom slučaju 

ocijenila da je podnosioce potrebno rasporediti u posebna razredna odjeljenja. 

Pri tome, Ustavnom sudu nije predočena nijedna činjenica na temelju koje bi se moglo zaključiti 

da je raspored podnosilaca u posebna razredna odjeljenja motivisan ili preduzet zbog njihove 

rasne ili etničke pripadnosti. 

Prema ocjeni Ustavnog suda, on je preduzet radi ostvarenja legitimnog cilja koji se sastoji u 

nužnom prilagođavanju osnovnoškolskog obrazovnog sistema sposobnostima i potrebama 

podnosilaca, pri čemu je presudan faktor njihovo nepoznavanje ili slabo poznavanje hrvatskog 

jezika na kojem se odvija nastava. 

Svrha utemeljenja posebnih odjeljenja pri upisu u prvi razred osnovne škole stoga nije rasna 

segregacija, već mjera koja osigurava pojačan rad s djecom radi učenja hrvatskog jezika i 

otklanjanja posljedica prethodne socijalne deprivacije. 

Osobito je važno napomenuti da statistički podaci o broju romske djece u posebnim razrednim 

odjeljenjima u školskoj godini 2001/2002. … sami po sebi nisu dostatni pokazatelj na temelju 

kojega bi se postupanje tuženika moglo smatrati diskriminatornim (tako i Evropski sud za ljudska 

prava u presudama Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 24746/94, § 154.; D.H. protiv 

Češke Republike, § 46.). 

Štoviše, sami podnosioci u ustavnoj tužbi navode da je u školskoj godini 2001/2002. u 

osnovnim školama u Međimurskoj županiji odmah pri upisu u osnovnu školu 40,93% romske 

djece raspoređeno u redovna razredna odjeljenja, što takođe ukazuje na osnovanost zaključka 

Ustavnog suda o nepostojanju razloga za sumnju u pravilnost rada tuženih osnovnih škola i 

pomenutih stručnih povjerenstava u tom pitanju.… 

Podnosioci u ustavnoj tužbi, međutim, ukazuju i na sljedeće: ‘Čak i da je nepoznavanje hrvatskog 

jezika problem koji postoji pri upisu romskih učenika u prvi razred, očito je da taj problem više 

ne postoji kod upisa u kasnije razrede’. Stoga smatraju da su njihova prava povrijeđena stavom 

sudova da je opravdano i u višim razredima zadržati posebne razrede kako se ne bi mijenjala 

“stabilnost cjeline”, jer stabilnost cjeline u razrednom odjeljenju, prema njihovom mišljenju, 

ne bi smjela biti veća vrijednost od njihovih ustavnih prava i multikulturalnosti, te jednakosti i 

nacionalne ravnopravnosti. 

Ustavni sud u tom dijelu prihvata navode podnosilaca ustavne tužbe. 

Naime, uprkos tome što smatra pravilnim i ustavnopravno prihvatljivim utvrđenja nadležnih 

sudova da je nepoznavanje hrvatskog jezika prilikom upisa djece u školu objektivna poteškoća, 

zbog čega i formiranje razrednih odjeljenja s djecom koja prilikom upisa u osnovnu školu ne 

govore hrvatski jezik ili ga slabo govore ima objektivno i razumno opravdanje, Ustavni sud - 

sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja - ne smatra prihvatljivim sljedeći zaključak suda 

prvog stupnja: 

‘Nadalje, u višim se razredima poštuje cjelovitost razreda i razredni kolektiv, pa do prebacivanja 

djece iz razreda u razred dolazi samo izuzetno i u opravdanim slučajevima (...), jer je razred jedna 

homogena cjelina, te da bi prebacivanje djece iz razreda u razred kod njih izazvalo stres. (...) 

Stalnost grupe je uslov da se formira razredni kolektiv ... ‘ 

U skladu s tim, Ustavni sud ne smatra prihvatljivim ni sljedeće stav drugostupanjskog suda: 

‘Razredna odjeljenja formiraju se kod upisa u prvi razred osnovne škole, a ne svake školske 

godine, te se ne mijenjaju (osim izuzetno). Oni postaju jedna stabilna cjelina, koja omogućava 

kvalitetniji rad, pa je pedagoški opravdano ne mijenjati ih. Stoga ovaj sud, isto kao i prvostepeni, 

zaključuje da zadržavanjem postojećih, već formiranih razrednih odjeljenja nije počinjena 

nezakonita radnja.’ 

Navedeni stavovi sudova bila bi prihvatljiva kad bi se odnosila na uobičajene situacije vezane


uz raspoređivanje učenika u više razrede u onim osnovnim školama u kojima nema objektivne 

potrebe za poduzimanjem posebnih mjera, među koje pripada i mjera formiranja posebnih 

razrednih odjeljenja za one učenike koji ne poznaju ili slabo poznaju hrvatski jezik. 

Sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ocjenjuje da načelno postoji objektivno 

i razumno opravdanje zadržati u višim razredima osnovne škole posebna razredna odjeljenja 

samo za one učenike koji nisu svladali hrvatski jezik u mjeri koja bi omogućavala nesmetano 

praćenje odgovarajućeg nastavnog plana i programa u redovnim razrednim odjeljenjima. … 

Nema, međutim, objektivnog i razumnog opravdanja ne uključiti u redovno razredno odjeljenje 

onog učenika koji je u nižim razredima osnovne škole u cijelosti svladao hrvatski jezik i s uspjehom 

usvojio propisani nastavni plan i program. ... 

Svako zadržavanje takvog učenika u posebnom razrednom odjeljenju protiv njegove volje … iz 

razloga koji nisu vezani uz njegove potrebe i sposobnosti bilo bi ustavnopravno neprihvatljivo s 

aspekta njegovog prava na jednakost pred zakonom, zajemčenog članom 14. stavom 2. Ustava.… 

... ustavna tužba je posebno ustavno sredstvo zaštite koja se pruža pravnom subjektu kojemu 

je pojedinačnim aktom tijela državne ili javne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i 

obavezama, povrijeđeno neko njegovo ljudsko pravo ili osnovna sloboda zajemčena Ustavom. 

U konkretnoj ustavnoj tužbi, međutim, nijedan podnosilac nije naveo da je u školskoj godini 

2001/2002, na koju se odnose osporene presude sudova i ustavna tužba podnosilaca, učenik 

nekog od posebnih razrednih odjeljenja formiranih u višim razredima osnovne škole, pa da je 

njemu osobno takvim postupanjem tuženika, odnosno spornim dijelovima presuda, povrijeđeno 

ustavno pravo na jednakost pred zakonom, 

Iako nije vezano uz konkretnu pravnu situaciju podnosilaca … u odnosu na načelne prigovore 

podnosilaca o zadržavanju romske djece u posebnim razrednim odjeljenjima i u višim razredima 

osnovne škole, Ustavni sud je razmotrio i sljedeće pitanje: 

- je li zadržavanje romske djece u posebnim razrednim odjeljenjima i u višim razredima osnovne 

škole, što smatraju osnovanim i nadležni sudovi u osporenim presudama, uzrokovano namjerom 

tuženika da učenike diskriminisaju po osnovi njihove rasne ili etničke pripadnosti? 

... Ustavnom sudu u ovom ustavnosudskom postupku nije predočena nijedna činjenica ili 

okolnost koja bi ukazivala na to, da su tuženici postupali na takav način … s ciljem diskriminisanja 

učenika romske pripadnosti po osnovi njihova rasnog ili etničkog porijekla. … 

Podnosioci u ustavnoj tužbi ističu povredu ustavnog prava na školovanje, odnosno obrazovanje 

i zbog toga što se u posebnim razrednim odjeljenjima nastava provodi - prema njihovim 

tvrdnjama - po smanjenom obimu nastavnog programa “od propisanog Nastavnog plana i 

programa za osnovnu školu kojeg je donijelo Ministarstvo prosvjete i sporta RH 16.06.1999.” 

Smatraju da “zbog raspoređivanja u posebne romske razrede s inferiornijim nastavnim 

programom podnosioci ustavne tužbe su stigmatizovani kao drugačiji, gluplji, intelektualno 

inferiorniji te kao djeca koju treba odvojiti od normalne djece kako ovu ne bi iskvarila. Zbog 

znatnije skraćenog i osiromašenog izvedbenog nastavnog programa po kojem se školuju, imaju 

snižene mogućnosti daljnjeg školovanja, upisa u srednju školu, a time i daljnjeg obrazovnog 

napredovanja i zapošljavanja (...). 

Nakon razmatranja cjelokupnog spisa predmeta, Ustavni sud je navedene tvrdnje podnosilaca 

ocijenio neosnovanim. Iz spisa predmeta, uključujući prvostepenu presudu … , razvidno je da 

tvrdnje o provođenju smanjenog obima nastavnog programa u razredima koje su pohađali 

podnosioci nisu točne. Ustavni sud nema razloga posumnjati u činjenice utvrđene u dokaznom 

postupku pred nadležnim sudom. 

Eventualna razlika u provedbi izvedbenih planova i programa među paralelnim razrednim 

odjeljenjima, nastala zbog objektivnih razloga (npr. zbog velikog broja izostanaka učenika s 

nastave, kao što se dogodilo u Osnovnoj školi “Kuršanec”, gdje su u razrednim odjeljenjima 1c, 

1d, 2b i 2c u prvom polugodištu školske godine 2001/2002. učenici izostali s nastave ukupno 

295


4.702 sata, od kojih 4.170 neopravdano), ne znači i nepoštivanje zahtjeva da se nastava provodi 

prema nastavnim planovima i programima koji su isti za sva paralelna razredna odjeljenja. 

Ustavni sud dužan je u tom smislu istaknuti da ni Ustav ni Konvencija ne sadrže nikakve posebne 

zahtjeve koji bi se odnosili na nastavne planove i programe i način na koji se organizova njihova 

provedba. Ustav i Konvencija u prvom redu jemče pravo na pristup obrazovnim institucijama u 

zemlji, ali i pravo da obrazovanje bude učinkovito, odnosno da svaka osoba ima jednaku pravnu 

mogućnost službenog priznavanja određenog stupnja obrazovanja koji je s uspjehom završila 

(sličan stav izrazio je i Evropski sud za ljudska prava u presudi “koja se odnosi na određene 

aspekte zakona o upotrebi jezika u obrazovanju u Belgiji” protiv Belgije, § B4.). … 

... Ustavni sud utvrđuje da mu u ovom ustavnosudskom postupku nisu predočeni dostatni dokazi 

iz kojih bi se izvan svake sumnje izveo zaključak da su u konkretnom slučaju podnosioci pohađali 

nastavu prema smanjenom obimu nastavnog programa. ... 

U skladu sa navedenim, ocjenu podnosilaca o tome, da su “stigmatizovani” Ustavni sud ocjenjuje 

vrijednosnom i subjektivnom, ne i razumno opravdanom. Ustavni sud ocjenjuje i da je tvrdnja 

podnosilaca o tome, da uzrok “stigmatizacije” leži u navodno smanjenom obimu nastavnog 

programa koji u školi svladavaju, a zbog kojega “imaju snižene mogućnosti daljnjeg školovanja”, 

iznesena bez razboritog obrazloženja, pa je stoga proizvoljna. Svakoj osobi, naime, nadležna 

tijela Republike Hrvatske na jednak način i bez izuzetka priznaju onaj stepen obrazovanja koji 

je osoba završila, nezavisno o njenoj rasnoj ili etničkoj pripadnosti, pa su sve osobe u tom 

pitanju u jednakom pravnom položaju, s jednakim šansama za napredovanje u skladu sa svojim 

sposobnostima.” 


A. Ustav 

61. Mjerodavne odredbe Ustava glase kako slijedi: 

Član 14. 

“Svako u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, nezavisno o njegovoj rasi, boji kože, polu, 

jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovini, 

rođenju, obrazovanju, društvenom položaju ili drugim osobinama. 

Svi su pred zakonom jednaki.” 

B. Ustavni zakon o Ustavnom sudu 

62. Mjerodavne odredbe člana 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske 

(Narodne novine, br. 49/2002 od 3. maja 2002.; “Zakon o Ustavnom sudu”) glase kako slijedi: 

C. Zakon o upravnim sporovima 

Član 62. 

63. Član 67. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 53/1991, 9/92 i 77/92) 

predviđa posebni postupak za zaštitu Ustavom zajemčenog prava i slobode od nezakonitih 

radnji javnih službenika, te da se tužba može podnijeti ako su ispunjeni sljedeći uslovi: (a) 

nezakonita radnja se već dogodila; (b) takva radnja je djelo državnog službenika/tijela/agencije 

ili drugog pravnog subjekta; (c) radnja je imala za posljedicu povredu jednog ili više tužiočevih 

ustavnih prava; i (d) hrvatski pravni sistem ne predviđa neki drugi pravni put za dobijanje 

zadovoljštine. 

296


D. Zakon o osnovnom školstvu 

64. Mjerodavne odredbe Zakona o osnovnom školstvu (“Narodne novine” br. 59/90, 27/93, 7/96, 

59/01, 114/01, 69/03 – pročišćeni tekst, 76/05), slijedeće odredbe: 

Član 2. 

„Svrha je osnovnog školstva da učeniku omogući sticanje znanja, pojmova, umijeća, stavova i 

navika potrebnih za život i rad ili daljnje školovanje. 

Škola je dužna osigurati kontinuirani razvoj učenika kao duhovnog, tjelesnog, moralnog, 

intelektualnog i društvenog bića u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. 

Ciljevi su osnovnog školstva: 

- da kod učenika potiče i razvija interes i samostalnost pri učenju i rješavanju zadataka, 

stvaralaštvo, moralnu svijest, estetski ukus i kriterijum, samopouzdanje i odgovornost prema 

samome sebi i prirodi, društvenu, gospodarstvu i političku svijest, snošljivost i sposobnost 

saradnje, poštovanje ljudskih prava, dostignuća i težnji; 

- da učenika pouči pismenosti, komunikaciji, računu, znanstvenim i tehnološkim principima, 

kritičkom promatranju, razumnom raspravljanju, razumijevanju svijeta u kojem živi i 

razumijevanju međusobne zavisnosti ljudi i prirode, pojedinaca i nacija. 

Ciljevi i zadaci osnovnog školstva ostvaruju se prema utvrđenim nastavnim planovima i programima. 

Član 3. 

Osnovno školovanje traje najmanje osam godina. 

Osnovno školovanje obavezno je za svu djecu, u pravilu, od šest do petnaest godina života.“ 

III. IZVJEŠTAJI VIJEĆA EVROPE O HRVATSKOJ 

A. Evropska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) 

1. Prvi izvještaj Komisije o Hrvatskoj, objavljen 9. decembra 1999. 

65. Relevantan dio izvještaja o položaju Roma glasi: 

‘’32. Sveukupno gledajući, Romi/Cigani navodno se i dalje suočavaju s društvenom 

diskriminacijom i službenom neaktivnošću pri podnošenju žalbi. Napravljen je napredak na 

području obrazovanja i javne osviještenosti putem objavljivanja studija o obrazovanju Roma, 

inicijativa glede organizacije i finansiranja obrazovanja romske djece, obuke romskih učitelja, te 

javnih foruma o teškoćama s kojima se suočavaju Romi/Cigani u društvu. Vlasti se podstiču da 

dadu daljnju podršku takvim inicijativama, uzimajući u obzir ECRI-jevu opštu stratešku preporuku 

br. 3 glede suzbijanja rasizma i netolerancije protiv Roma/Cigana… ‘’ 

2. Drugi izvještaj o Hrvatskoj, objavljeno 3. jula 2001. 

66. Relevantni dio izvještaja glasi: 

„Pristup školovanju 

41. Školovanje romske djece ozbiljan je problem u Hrvatskoj. Mnoga romska djeca ne idu u školu 

– ili su je napustila ili je nikada nisu ni pohađala. Prema izjavama predstavnika Roma, ima krajeva 

gdje nijedno romsko dijete ne pohađa školu. ECRI shvaća da su razlozi takvog stanja složeni i da 

nema jednostavnog rješenja, no naglašava potrebu da se poveća učestvovanje romske djece na 

297


svim nivoima školovanja. Hrvatske se vlasti pozivaju da se u tom pogledu posebno založe. 

42. ECRI želi skrenuti pozornost na svoju opštu političku preporuku br. 3 o suzbijanju rasizma 

i netolerancije prema Romima ondje gdje postojanje diskriminacije u objašnjavanju procesa 

društvenog isključivanja dolazi do izražaja. Valja provesti istraživanje o ulozi stereotipa i predrasuda 

među nastavnicima koji su možda uzrokom loših perspektiva romske djece. ECRI s tim u svezi 

preporučuje da se nastavnicima pruži obuka, uz informacije o posebnim potrebama i očekivanjima 

Roma, i osposobi ih se za djelotvorno korišćenje tako stečenog znanja. Budući da nedovoljno 

poznavanje hrvatskog jezika prilikom upisa u razrede može takođe predstavljati prepreku, ECRI 

naglašava važnost predškolske pripreme, dodatnog učenja hrvatskog jezika i boljih mogućnosti 

učenja romskog jezika u prvim godinama školovanja, što bi romskoj djeci moglo pomoći da se 

uklope u sistem obrazovanja. 

ECRI je sa zanimanjem primijetila inicijative kao što su ‘’Program za uključivanje romske djece 

u obrazovni sistem Republike Hrvatske’’ pokrenut 1998. te poziva vlasti da u svojim nastojanjima 

nastave razvijati i provoditi odgovarajuće mjere u saradnji s romskim udrugama. Udruge Roma 

ukazale su na povezanost siromaštva, loših uslova života i pohađanja škole. Hrvatske vlasti mogle 

bi razmotriti mogućnost posebnih programa pomoći za romsku i drugu djecu iz vrlo siromašnih 

obitelji koji ne mogu pokriti troškove udžbenika, školskih potreba i odgovarajuće školske odjeće.’’ 

298 

3. Treći izvještaj o Hrvatskoj, objavljeno 17. decembra 2004. 

67. Relevantni dio izvještaja glasi: 

‘’Obrazovanje i podizanje svijesti 

83. ECRI zabrinjavaju saznanja da školski udžbenici ponekad određene manjinske grupe prikazuju 

u negativnom svjetlu, osobito … Rome. 

… 

Položaj romske zajednice u Hrvatskoj… 

137. ECRI je sa zadovoljstvom primila informaciju da je Vlada u septembru 2003. godine 

donijela Nacionalni program za Rome čiji cilj je rješavanje mnogih poteškoća s kojima se Romi 

susreću u svakodnevnom životu. Program je utemeljen na zapažanju da su Romi uglavnom 

marginalizovani u društvenim i javnim aktivnostima i da žive u lošijim životnim uslovima od 

prosječnih uslova većinskog stanovništva i drugih manjina. Cilj programa jest ukinuti sve oblike 

diskriminacije, nasilja, stereotipa i predrasude prema Romima, te istovremeno osigurati da ne 

izgube vlastiti identitet, kulturu ili tradiciju. Kako bi se postigao taj cilj, u programu se predlaže 

niz mjera u područjima kao što je pristup državljanstvu, obrazovanju, stanovanju, pristup javnoj 

službi i odnosi s policijom. Godine 2004. osnovano je povjereništvo sastavljeno od predstavnika 

Vlade, Roma, i nevladinih udruga kako bi pratilo provedbu programa i pripremilo zajednički plan 

aktivnosti za različita ministarstva. Već je preduzet niz mjera kao što je obrazovanje Roma za 

pomoćnike u školama ili za policajce i obrazovanje mladih Roma na seminarima o učestvovanju 

u javnom životu… Međutim, provođenje programa još uvijek nije stvarno zaživjelo i nevladine 

udruge kritikuju manjak proračunskih sredstava koje su na raspolaganju, iako su ona nužna za 

uspjeh takvog programa. Program se mora smatrati pozitivnim iako, prema stavu ECRI-ja, ne 

naglašava dovoljno važnost koju stereotipi i predrasude protiv Roma igraju u problemima na 

koje oni nailaze u zajednici i među stanovništvom i među predstavnicima državne vlasti. ECRI 

sa zanimanjem primjećuje da Vlada upravo provodi postupak donošenja Nacionalnog plana 

aktivnosti za Rome koji predlaže niz mjera u cilju popravljanja položaja Roma.


Pristup romske djece obrazovanju 

141. U svom drugom izvještaju o Hrvatskoj, ECRI je preporučila hrvatskim vlastima da ulože 

posebne napore da povećaju učestvovanje romske djece na svim obrazovnim nivoima. 

142. Vlasti su preduzele mjere da olakšaju pristup romske djece obrazovanju, kao što je osnivanje 

vrtića u kojima bi učili hrvatski jezik, obrazovanje učitelja o romskoj kulturi i obrazovanje mladih 

Roma za pomoćnike u školama. Neki Romi sada dobijaju i stipendije za upis na fakultete. Međutim, 

budući da su se te mjere počele tek nedavno primjenjivati i to na uskoj osnovi, one nisu dovoljne 

da se ublaži činjenica da romska djeca zaostaju u obrazovanju u smislu jednakih mogućnosti. 

Mnoga romska djeca rano napuštaju školu. Nemaju uvijek pristup obrazovanju na materinjem 

jeziku i vlastitoj kulturi u školama, uprkos zakonodavstvu o pravima nacionalnih manjina koje 

predviđa tu mogućnost. Vlasti su ECRI-ju objasnile da je tome tako jer Romi nisu to sami tražili i jer 

romski jezik nije standardizovan, a u Hrvatskoj postoji nekoliko romskih dijalekata. Međutim, neki 

predstavnici Roma izrazili su želju da školski program za romsku djecu mora sadržavati učenje 

njihovog materinjeg jezika i romske kulture iako naglašavaju i važnost učenja hrvatskog jezika. 

143. ECRI posebno zabrinjavaju tvrdnje da u nekim školama u Međimurju uz razrede za djecu 

koja nisu Romi postoje i posebni razredi samo za romsku djecu. Prema nekoliko nevladinih udruga, 

uključujući Evropski centar za prava Roma, obrazovanje u razredima u kojima su samo romska djeca 

lošije je kvalitete od obrazovanja u drugim razredima. Vlasti kažu, međutim, da je jedini razlog što 

postoje razredi u kojima su samo romska djeca da facto segregacija s kojom su suočeni kada se radi o 

stanovanju jer su Romi ponekad većina u nekim područjima. Ipak, ovo objašnjenje ne daje odgovor 

na tvrdnje da su vlasti kada su htjele uvesti miješane razrede umjesto odvojenih razreda u nekim 

školama naišle na otpor roditelja djece koja nisu Romi, koji su navodno potpisivali peticije protiv 

te mjere, a rezultat je bio zadržavanje odvojenih razreda. ECRI primjećuje da su pred nacionalnim 

sudovima vezano uz ovaj slučaj u toku postupci protiv rasne segregacije. 

Preporuke: 

144. ECRI potiče hrvatske vlasti da bez odgode poduzmu mjere u cilju pružanja jednakih 

mogućnosti u obrazovanju romskoj djeci. Naglašava veliku važnost pripreme kratkoročne, 

srednjoročne i dugoročne politike vezane uz to pitanje i osiguravanje dovoljno sredstava i drugih 

resursa za sprovođenje te politike. Romskoj bi djeci posebno trebalo olakšati učenje hrvatskog 

jezika, ali i omogućiti onima koji to žele da uče svoj romski dijalekt i romsku kulturu. 

145. ECRI ohrabruje hrvatske vlasti da provedu detaljnu istragu u o navodima kako postoji 

segregacija između romske djece i djece koji nisu Romi u nekim školama i da hitno poduzmu sve 

potrebne mjere, kad je to potrebno, da se riješi ta situacija. 

146. ECRI ponavlja svoju preporuku da treba provesti studiju o utjecaju stereotipa i predrasuda 

među učiteljima što bi moglo dovesti do niskih očekivanja u odnosu na romsku djecu. Ohrabruje sve 

mjere čiji cilj je obrazovanje učitelja o romskoj kulturi. 

B. Savjetodavni odbor za okvirnu Konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina 

1. Mišljenje o Hrvatskoj doneseno 6. aprila 2001. 

68. Relevantni dio Mišljenja glasi: 

„Član 4.… 

28. Savjetodavni odbor smatra da Hrvatska nije u stanju osigurati punu i učinkovitu jednakost 

između većinskog stanovništva i Roma, te da je položaj Roma i dalje težak u područjima kao što su 

299


zapošljavanje, stanovanje, i obrazovanje. Čini se, međutim, da su središnje vlasti nedavno počele 

problemima Roma pridavati više pažnje. Savjetodavni odbor smatra da je važno da ova obaveza 

poveća odlučnost s kojom se provode sektorski projekti za Rome, kao što su oni u sferi obrazovanja 

(vidi i komentare u vezi s tim u članu 12.), i vodi do razvoja, u dogovoru s Romima, sveobuhvatnijih 

programa i strategija koje se bave problemima ove nacionalne manjine.… 

Član 12.… 

49. Iako priznaje da se ne čini kako postoji masovno razdvajanje romske djece unutar 

obrazovnog sistema u Hrvatskoj, Savjetodavni odbor je vrlo zabrinut zbog izvještaja prema 

kojima su u nekim školama romska djeca smještena u izdvojene razrede, a škole su organizovane 

i djeluju na način koji, čini se, stigmatizova učenike Rome. Savjetodavni odbor ističe kako bi se 

djeca u zasebne odvojene razrede odjeljenje trebala stavljati jedino kada je to apsolutno nužno 

i uvijek na temelju dosljednih, objektivnih i svobuhvatnih testova. Savjetodavni odbor podržava 

napore Ureda narodnog pravobranilaca da preispita ovu situaciju imajući u vidu osiguranje 

jednakog pristupa i mogućnosti nastavka pohađanja redovne nastave. Savjetodavni odbor je 

svjestan pridržaja nekih Roma glede uključenja učenika Roma u redovnu nastavu u podržava 

napore uložene u uključivanje roditelja Roma i romskih udruga u proces čiji je cilj popravljanje 

postojećeg stanja. Savjetodavni odbor smatra da je ključ ostvarenja ovog cilja osigurati da 

obrazovni sistem odražava i u potpunosti uzima u obzir jezik i kulturu manjine u pitanju, kako 

je određeno u načelima sadržanima u Preporuci br. 4 (iz 2000.) Odbor ministara o obrazovanju 

romske/ciganske djece u Evropi. Savjetodavni odbor primjećuje da je hrvatska Vlada u julu 1998. 

godine usvojila ‘’Program uključivanja romske djece u sistem obrazovanja i školovanja’’ koji sadrži 

čitav niz korisnih ideja u vezi s tim. Tekst ovog Programa, međutim, izgleda prilično površno, i 

Savjetodavni odbor smatra da Hrvatska treba dalje razvijati, provoditi i ocjenjivati svoje mjere 

kojima je cilj poboljšanje položaja Roma u obrazovnom sistemu. 

300 

V. PREDLOZI ZA ZAKLJUČKE I PREPORUKE ODBORU MINISTARA VIJEĆA EVROPE … 

U odnosu na član 12. … . 

Odbor ministara zaključuje da su u određenim školama u Hrvatskoj, prema izvještajima 

romska djeca smještena u zasebne razrede i da su školski prostori organizovani i funkcionišu 

na način za koji se čini, da stigmatizuju romske učenike. Odbor ministara preporučuje da se ovo 

pitanje ponovo razmotri, te da se preduzmu potrebne mjere s ciljem osiguravanja romskoj djeci 

jednakog pristupa i mogućnosti nastavak pohađanja redovnih razrednih odjeljenja, imajući u 

vidu načela sadržana u Preporuci Odbora ministara br. (2000)4 o obrazovanju romske/ciganske 

djece u Evropi.“ 

2. Komentari dostavljeni od strane hrvatske Vlade dana 26. septembra 2001. 

69. Relevantan dio komentara glasi: 

‘’Članci 12. i 14. … 

Obrazovanje Roma je ozbiljan problem uzrokovan načinom njihova života i stava prema 

sistemu, zakonima, pravima i obavezama građana i zahtijeva posebne napore i rješenja. Hrvatsko 

ministarstvo obrazovanja i sporta u saradnji sa drugim ministarstvima i državnim institucijama, 

lokalnom upravom i samoupravom, kao i sa nevladinim organizacijama pokrenulo je programe radi 

rješavanje ovog pitanja na dva nivoa: 

a) Program integracije romskog stanovništva u obrazovni sistem Republike Hrvatske. 

b) Uživanje prava manjina s ciljem očuvanja njihovog maternjeg jezika i kulture.


Što se tiče predškolskog obrazovanja, Ministarstvo obrazovanja i sporta u saradnji sa nevladinim 

organizacijama pokrenulo je program za uključivanje romske djece i njihovih obitelji, posebno 

majki, u sistem, ali na dobrovoljnoj osnovi, dok za sada ne postoje učinkoviti mehanizmi za njihovo 

obavezno uključivanje. 

Na nivou osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, romska djeca pohađaju razrede zajedno 

s ostalom djecom. Ona djeca koja ne govore hrvatski jezik mogu biti upisana u posebne razrede 

gdje će im biti posvećena posebna pažnja u cilju učenja hrvatskog jezika. Ova praksa primjenjuje se 

samo u prvom i drugom razredu osnovne škole nakon čega djeca pohađaju razrede s djecom drugih 

nacionalnosti. Iako je takva praksa imala neke pozitivne rezultate, prednost se daje organizovanju 

predškolskih priprema kako bi se pomoglo romskoj djeci da premoste jezičke prepreke, nauče 

osnovna pravila ponašanja u školi, higijenske navike i potrebe, i osjećaj pripadnosti i sigurnosti u 

školskom okruženju. Ministarstvo obrazovanja i sporta u saradnji sa lokalnom upravom, preduzelo 

je više mjera u tu svrhu - dodatna podrška za prevladavanje problema u pogledu praćenja i 

razumijevanja školskog gradiva, prilagođavanje školskog plana i programa potrebama romske djece, 

osiguranje smještaja za romske učenike (koji pohađaju srednju školu), nastavak procesa uključivanja, 

pomaganje u pripremi mladih Roma za zvanje učitelja i pomagača, osiguranje besplatnih školskih 

obroka i prijevoza učenika autobusom u i iz škole itd.» 

3. Drugo mišljenje o Hrvatskoj usvojeno dana 01. oktobra 2004. 

70. Relevantna dio mišljenja glasi: 

„ČLAN 12 OKVIRNE KONVENCIJE … 

Obrazovanje romske djece i kontakti među učenicima iz različitih zajednica … 

Sadašnja situacija 

a) Pozitivni napredak 

128. Čini se da su vlasti povećano svjesne problema romske djece u obrazovanju te su pokrenule 

nove inicjative, uključujući i predškolsku razinu, u cilju poboljšanja situacije i prisutnosti romske 

djece u školama. Nacionalni program za Rome precizira više mjera za pohvalu koje bi mogle pomoći 

daljnjoj zaštiti Roma u obrazovnom sistemu, poput zapošljavanja romskih pomagača u redovnim 

razredima i osiguravanja besplatnih obroka za djecu. 

b) Neriješena pitanja 

Smještaj romske djece u zasebne razrede čini se sve rjeđim u Hrvatskoj, međutim ta praksa, koja 

je osporavana u postupcima koji traju pred sudovima, nastavlja se u nekim školama u Međimurskoj 

županiji. Nacionalni program za Rome ujedno prihvata ideju posebnih razrednih odjeljenja u prvom 

razredu za one koji nisu polazili predškolu i nemaju dovoljno znanje hrvatskog jezika. Ova razredna 

odjeljenja, čini se da nisu oformljeni radi unaprjeđenja učenja na romskom jeziku ili učenja romskog 

jezika, odnosno drugih elemenata romske kulture, već radi pomoći djeci da usvoje osnovno znanje 

hrvatskog jezika i ostale vještine kako bi mogli udovoljiti zahtjevima obrazovnog sistema. 

Prepoznajući da su ovo vrijedni ciljevi, Savjetodavni odbor smatra da učenici ne bi trebali biti 

smješteni u takva posebna razredna odjeljenja na osnovu njihove povezanosti sa nacionalnom 

manjinom, već na osnovu vještina i potreba svakog od njih pojedinačno, i kada se takav smještaj 

301


nalazi potrebnim, trebao bi biti vremenski ograničen. … . 

302 

Preporuke 

131. Hrvatska treba u potpunosti implementirati vrijedne obrazovne inicijative sadržane u 

Nacionalnom programu za Rome, uključujući one koje podstiču povećanje prisutnosti romske djece 

u predškolama. Predviđena posebna razredna odjeljenja ne trebaju se, međutim, a priori smatrati 

romskim razredima, već razredima u koje su pojedinci smješteni na temelju njihovih vještina i 

potreba, bez obzira na njihov etnicitet. … “ 

4. Komentari dostavljeni od hrvatske Vlade dana 13. aprila 2005. 

71. Relevantni dio komentara glasi: 

„Obrazovanje romske djece i kontakti između učenika različitih zajednica 

Program predškolskog obrazovanja je osmišljen da uključi što je moguće veći broj romske djece 

i tako stvori preduslove za njihov uspješan ulazak u osnovnoškolski obrazovni sistem. Ministarstvo 

nauku i obrazovanja i sporta takođe je poduprlo osnivanje vrtića za romsku djecu u saradnji sa 

romskim nevladinim udruženjima, međunarodnim organizacijama i lokalnim vlastima. Odgovorna 

tijela ujedno pomažu pri samom upisu romskih učenika u institucije za srednjoškolsko i više 

obrazovanje i dodjeljuju studentske stipendije. 

Povećanjem broja romske djece u predškolskom obrazovanju, stvaraju se uslovi za njihov upis u 

redovne osnovne škole.“ 

C. Povjerenik za ljudska prava 

1. Izvještaj g. Alvara Gil-Robertsa, Povjerenika za ljudska prava nakon posjeta Republici Hrvatskoj, 

14.-16.juna 2004. 

72. Relevantan dio izvještaja glasi: 

“III. Položaj romske zajednice 

… 

27. Usprkos nediskriminaciji u području propisa, postupanje prema romskoj manjini još 

uvijek zabrinjava s obzirom da je ova populacija još uvijek podvrgnuta socijalnoj i ekonomskoj 

diskriminaciji. Usprkos tome, treba primijetiti da su uloženi napori posebno u vezi institucionalnih 

pitanja s obzirom da je Vlada osnovala nacionalno Vijeće Roma kojim predsjedava potpredsjednica 

Vlade. Lokalno, te posebno u Međimurju, većina naselja je priključena na vodosnabdjevačku i 

elektroprivrednu mrežu te im je dostupan školski prevoz. 

… 

A. Razdvajanje u školama 

30. 2002. godine su se pogoršali problemi u okolini grada Čakovca koji je primjenjivao 

praksu razdvajanja romskih učenika i učenika koji nisu Romi u školama. Pojavila se atmosfera 

netrpeljivosti; roditelji koji nisu Romi otišli su toliko daleko da su organizovali protest pred 

školom na početku školske godine 2002/2003. sprečavajući ulazak romske djece. Pod domaćim i


međunarodnim pritiskom vlasti su priznale postojanje ovakve prakse te su započele preispitivati 

ovaj problem. 

31. Kada sam posjetio Čakovec, imao sam priliku posjetiti osnovnu školu s mješovitom 

strukturom učenika. Požurio sam da zahvalim upravniku i osoblju te škole što su me primili. Moj 

je razgovor s njima bio zadovoljavajući jer se situacija značajno poboljšala zahvaljujući predanosti 

svih zainteresiranih. Međutim, još uvijek je ostalo određenih poteškoća. Na području Međimurja 

veliki je udio Roma, a u škole je upisan velik broj romskih učenika koji čine čak do 80% među nekim 

generacijama učenika. No, te brojke ne mogu opravdati bilo kakvo razdvajanje djece prema kojima 

se treba postupati jednako. Iskreno se nadam da se događaji iz prošlosti neće ponoviti te je nužno 

osigurati da se održi socijalna i etnička raznolikost radi obrazovanja romske djece i djece koja nisu 

Romi u istim razredima. 

32. Takođe su mi podnijeti izvještaji o poteškoćama u poznavanju hrvatskog jezika koje imaju 

romska djeca. Naglasio bih kako je važno da svi učenici u jednom razrednom odjeljenju pohađaju 

nastavu po istom planu i programu te prema istom nastavnom procesu. Usprkos tome, ne smije se 

izbjegavati problem razlike u znanju. Kao pomoć, bilo bi korisno uspostaviti na nacionalnom nivou 

predškolsku nastavu za djecu čiji materinji jezik nije hrvatski. Na taj će način steći osnovno znanje 

hrvatskog jezika koje će biti dovoljno kako bi kasnije mogli pratiti osnovnoškolsku nastavu te bi se 

istovremeno upoznali s institucijom škole. Kao drugo, na roditeljima je da osiguraju temeljito učenje 

jezika te redovno prisustvovanje djece na nastavi tokom cijele školske godine.’’ 

2. Posljednji izvještaj g. Alvara Gil-Roblesa o položaju ljudskih prava Roma, Sinta i Putnika u Evropi 

(od 15. februara 2006.) 

73. U trećem dijelu izvještaja koje se odnosi na diskriminaciju u obrazovanju, Povjerenik je 

napomenuo kako je činjenica da značajan broj romske djece nije imao pristup obrazovanju slične 

razine u odnosu na ostalu djecu, djelimično posljedica diskriminatorne prakse i predrasuda. U vezi 

s tim, napominje da razdvajanje u obrazovanju je zajedničko obilježje mnogih država članica Vijeća 

Evrope. U nekim državama postojale su segregirane škole u segregiranim naseljima, u drugima, 

posebna razredna odjeljenja za romsku djecu u redovnim školama… To što su pohađali posebne 

škole ili razredna odjeljenja često je značilo da su pratili smanjeni nastavni plan i program u odnosu 

na redovne razrede što je umanjilo njihove prilike za daljnje obrazovanje te pronalazak posla u 

budućnosti… Istovremeno, razdvojeno obrazovanje je uskratilo priliku i romskoj djeci i djeci koja 

nisu Romi da se međusobno upoznaju te da nauče živjeti kao jednakopravni građani. Ono je isključilo 

romsku djecu iz većinskog društva na samom početku njihovog života što je povećalo rizik da budu 

zarobljeni u začaranom krugu marginalizacije. 

74. Takođe se napominje da su posebna razredna odjeljenja i posebni nastavni planovi i programi 

za Rome uvedeni u dobroj namjeri sa svrhom prevladavanja jezičkih prepreka ili ispravljanja 

manjka prisutnosti romske djece na predškolskoj nastavi. Očito je bilo potrebno odgovoriti takvim 

izazovima, no razdvajanje ili sistemski smještaj romske djece u razredna odjeljenja u kojima se prati 

pojednostavljeni ili posebni nastavni plan i program na romskom jeziku dok ih se istovremeno izolira 

od ostalih učenika, bilo je iskrivljeno rješenje. Umjesto razdvajanja, značajan naglasak je trebao 

biti stavljen na mjere poput predškolskog i školskog obrazovanja i jezičke podrške kao i uvođenje 

školskih pomagača koji bi radili zajedno s učiteljima. U određenim zajednicama bilo je nužno podići 

svijest romskih roditelja - koji ni sami možda nisu imali mogućnost pohađati školu – o potrebi i 

koristima prikladnog obrazovanja za svoju djecu. 

75. Zaključno, Povjerenik je sastavio određeni broj preporuka vezanih za obrazovanje. Ondje 

gdje još uvijek postoji razdvojeno obrazovanje u bilo kojem obliku, treba ga zamijeniti uobičajenim 

integriranim obrazovanjem te, ondje gdje je prikladno, zakonom zabraniti. Trebaju se osigurati 

odgovarajuća sredstva kako bi se pružilo predškolsko obrazovanje, učenje jezika i osposobljavanje 

303


školskih pomagača u cilju osiguravanja da jedini kriterijumi za smještaj budu objektivne potrebe 

djeteta, a ne njegova etnička pripadnost. 

76. Izvod iz izvještaja u odnosu na Hrvatsku glasi: 

„Za vrijeme posjete Hrvatskoj 2004. godine saznao sam za dvogodišnji program koji je pokrenut 

2002. godine kojim se pripremaju sva romska djeca za školu, a u kojem djeca uče različite vještine 

na hrvatskom jeziku. Prema hrvatskom Akcionom planu za dekadu uključenosti Roma nastavljeni su 

posebni napori za unapređenje predškolskog obrazovanja romske djece s ciljem potpune integracije 

u redovni školski sistem.“ 

304 

IV. OSTALI DOKUMENTI VIJEĆA EVROPE 

A. Odbor ministara 

1. Preporuka br. R (2000) 4 Odbora ministara državama članicama o obrazovanju 

romske/ciganske djece u Evropi (usvojena od Odbora ministara 3. februara 2000. na 

696. sastanku zamjenika ministara) 

77. Preporuka predviđa sljedeće: 

“Odbor ministara, pod uslovima iz člana 15.b Statuta Vijeća Evrope, s obzirom na to da je 

cilj Vijeća Evrope ostvariti veće jedinstvo između svojih članica, te da se taj cilj posebno može 

ostvarivati kroz zajedničko djelovanje na području obrazovanja, priznajući da je hitno potrebno 

izgraditi nove temelje za buduće obrazovne strategije prema romskom/ciganskom narodu 

u Evropi, osobito s obzirom na visoku stopu nepismenosti ili polupismenosti među njima, 

visoku stopu napuštanja školovanja, nizak postotak učenika koji završe osnovno obrazovanje, 

te njihovu ustrajnost u slabom pohađanju nastave; primjećujući da su problemi s kojima se 

Romi/Cigani susreću na području školovanja uglavnom posljedica dugotrajnih obrazovnih 

politika iz prošlosti koje su imale za posljedicu ili asimilaciju ili segregaciju romske/ciganske 

djece u školama zbog njihove „društvene i kulturne uskraćenosti“; smatrajući da se nepovoljni 

položaj Roma/Cigana u evropskim društvima ne može riješiti ako se romskoj/ciganskoj djeci ne 

zajemče jednake mogućnosti na području obrazovanja; smatrajući da bi obrazovanje romske/ 

ciganske djece trebalo biti prioritet u nacionalnim politikama za poboljšanje položaja Roma/ 

Cigana; imajući na umu da politike koje imaju za cilj rješavanje problema s kojima se Romi/ 

Cigani susreću na području obrazovanja trebaju biti sveobuhvatne, utemeljene na prihvatanju 

činjenice da je pitanje školovanja romske/ciganske djece povezano s čitavim nizom drugih 

faktora i preduslova, i to s gospodarskim, socijalnim i kulturnim aspektima, te borbom protiv 

rasizma i diskriminacije; imajući na umu da obrazovne politike u korist romske/ciganske djece 

trebaju biti popraćene aktivnom politikom obrazovanja odraslih i strukovnog obrazovanja; … 

Preporučuje da u sprovođenju svojih obrazovnih politika vlade država članica: 

- budu vođene načelima utvrđenim u dodatku ovoj Preporuci; 

- na ovu Preporuku skrenu pažnju mjerodavnih javnih tijela u svojim zemljama putem 

odgovarajućih kanala na nacionalnom nivou;“ 

78. Relevantni dijelovi dodatka Preporuci br. R (2000) 4 glase kako slijedi: 

“Vodeća načela obrazovne politike za romsku/cigansku djecu u Evropi” 

I. Strukture 

1. Za obrazovne politike za romsku/cigansku djecu trebaju se osigurati odgovarajući resursi i 

dovoljno fleksibilne strukture koje bi uzimale u obzir različitost romskog/ciganskog stanovništva


u Evropi i činjenicu da romske/ciganske grupe imaju putujući ili djelimično putujući način života. 

U tom bi se pogledu mogla predvidjeti primjena obrazovanja na daljinu, korišćenjem novih 

komunikacijskih tehnologija. 

2. Naglasak bi se trebao staviti na potrebu bolje koordinacije između međunarodnog, 

nacionalnog, regionalnog i lokalnog nivoa kako bi se izbjegla disperzija nastojanja i kako bi se 

podstaklosinergijsko djelovanje. 

3. U tom bi cilju države članice svoja ministarstva obrazovanja trebala podstaći da budu osjetljiva 

na pitanje obrazovanja romske/ciganske djece. 

4. Kako bi se romskoj/ciganskoj djeci osigurao pristup školi, programi predškolskog obrazovanja 

trebali bi se široko razvijati i učiniti pristupačnima toj djeci. 

5. Posebna bi se pažnja trebala posvetiti i potrebi osiguranja bolje komunikacije s roditeljima, 

ako je potrebno i korišćenjem usluga posrednika iz romske/ciganske zajednice, što bi za posljedicu 

imalo otvaranje posebnih mogućnosti u pogledu karijere. Roditeljima bi se trebale pružati posebne 

informacije i savjeti o potrebi obrazovanja i o mehanizmima podrške što ih lokalne vlasti mogu 

ponuditi porodicama. Treba postojati uzajamno razumijevanje između roditelja i škola. Isključenost 

roditelja te njihova neupućenost i neobrazovanost (čak i nepismenost) takođe onemogućavaju djeci 

da uživaju koristi obrazovnog sistema. 

6. Potrebno je uspostaviti odgovarajuće strukture podrške kako bi se romskoj/ciganskoj djeci 

omogućilo da uživaju koristi koje proizlaze iz jednakih mogućnosti u školi, posebno kroz pozitivna 

djelovanja. 

7. Države članice pozvane su osigurati odgovarajuća sredstva za provedbu prethodno pomenutih 

politika i mjera, kako bi se premostio jaz između romskih/ciganskih učenika i većinskih učenika. 

II. Kurikulum i nastavni materijali 

8. Obrazovne politike u korist romske/ciganske djece trebaju se provoditi u okviru širih 

međukulturnih politika, uzimajući u obzir posebne karakteristike romske kulture i nepovoljan 

položaj mnogih Roma/Cigana u državama članicama. 

9. Kurikulum, uopšteno uzevši, i nastavni materijali trebaju stoga biti tako osmišljeni da se uzme 

u obzir kulturni identitet romske/ciganske djece. U nastavne se materijale treba uvesti obrađivanje 

romske istorije i kulture, kroz što bi se odražavao kulturni identitet romske djece. Potrebno je 

podsticati učestvovanje predstavnika romske/ciganske zajednice u izradi nastavnih materijala o 

istorije, kulturi i jeziku Roma/Cigana. 

10. Države članice trebale bi se, međutim, pobrinuti da to ne dovede do izrade posebnog 

kurikuluma, što bi moglo dovesti do osnivanja posebnih razrednih odjeljenja. 

11. Države članice trebale bi uz to podsticati i izradu nastavnih materijala na temelju dobre prakse, 

koji bi nastavnicima pomogli u njihovome svakodnevnom radu s romskim/ciganskim učenicima. 

12. U zemljama u kojima se govori romski jezik, romskoj/ciganskoj djeci trebala bi se pružiti 

mogućnost učenja na materinjem jeziku u školi. 

III. Zapošljavanje i obrazovanje nastavnika 

13. Važno je da se budućim nastavnicima pruže specifična znanja i obrazovanje kako bi im se 

pomoglo da bolje razumiju svoje romske/ciganske učenike. Obrazovanje romskih/ciganskih učenika 

trebalo bi, međutim, ostati sastavni dio opšteg obrazovnog sistema. 

14. Romska/ciganska zajednica trebala bi biti uključena u izradu takvih programa obrazovanja, 

te bi se trebala izravno uključiti u pružanje informacija budućim nastavnicima. 

15. Podstaći bi trebalo i obrazovanje i zapošljavanje nastavnika iz redova pripadnika same 

romske/ciganske zajednice.… “ 

305


306 

2. Preporuka CM/Rec (2009)9 Odbora ministara državama članicama o obrazovanju 

Roma i Putnika u Evropi (koju je donio Odbor ministara 17. juna 2009. na 1061. 

sastanku zamjenika ministara) 

79. Relevantni dio preporuke glasi: 

“Odbor ministara … 

1. preporučuje da vlade država članica, uzimajući u obzir svoje ustavno ustrojstvo, stanje na 

nacionalnoj i lokalnoj nivou, te obrazovne sisteme:… 

b. izrade, objave i provode obrazovne politike usredotočene na to da se djeci Roma i Putnika bez 

diskriminacije osigura pristup kvalitetnom obrazovanju, na temelju okvirnih smjernica utvrđenih u 

dodatku ovoj preporuci… 

d. osiguraju, posredstvom lokalnih i regionalnih vlasti, da djeca Roma i Putnika budu zaista 

prihvaćena u školi; … “ 

80. Relevantni dijelovi Dodatka Preporuci CM/Rec (2009)4 glase kako slijedi: 

I. Načela politika 

“… 

5. Države članice trebale bi osigurati da se donesu zakonske mjere koje zabranjuju segregaciju 

na rasnoj ili etničkoj osnovi u obrazovanju, uz djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće sankcije, te da 

se zakoni djelotvorno provode. Ako postoji de facto segregacija djece Roma i Putnika na rasnoj 

ili etničkoj osnovi, vlasti bi trebale provoditi mjere suzbijanja segregacije. Politike i mjere koje se 

poduzimaju u borbi protiv segregacije trebale bi biti popraćene odgovarajućim obrazovanjem 

nastavnog osoblja i informiranjem roditelja. 

6. Obrazovne vlasti trebale bi uspostaviti postupke procjene koji neće dovesti do nastanka rizika 

upisivanja djece u posebne obrazovne ustanove na temelju jezičkih, etničkih, kulturnih ili socijalnih 

razlika, već koji će olakšati pristup školovanju. Predstavnici Roma i Putnika trebali bi biti uključeni u 

utvrđivanje i praćenje tih postupaka. 

II. Strukture i osiguranje pristupa obrazovanju 

“9. Romima i Putnicima trebao bi se osigurati neometani pristup redovnom obrazovanju na svim 

nivoima, uz iste kriterijume kao i većinskome stanovništvu. Kako bi se taj cilj ostvario, trebale bi se 

preduzeti inventivne i fleksibilne inicijative prema potrebama obrazovne politike i prakse. Trebale 

bi se preduzeti i odgovarajuće mjere kako bi se osigurao jednaki pristup obrazovnim, kulturnim, 

jezičkim i profesionalnim mogućnostima koje će se ponuditi svim učenicima, s posebnim naglaskom 

na djevojčice i žene u zajednici Roma i Putnika. 

10. Potrebno je podsticati pohađanje predškolskog obrazovanja djece Roma i Putnika, pod istim 

uslovima kao i za drugu djecu, te podsticati upisivanje u predškolske ustanove, ako je potrebno kroz 

specifične mjere podrške.… “ 

III. Kurikulum, nastavni materijali i obrazovanje nastavnika 

“… 

19. Obrazovne bi se vlasti trebale pobrinuti da svi nastavnici, a posebno oni koji rade u etnički 

mješovitim razrednim odjeljenjima, pohađaju specijalizovanu edukaciju o međukulturnom 

obrazovanju, s posebnim naglaskom na Rome i Putnike. Takva bi obrazovanje trebala biti dio 

službeno priznatih programa te bi trebala biti dostupna u raznim oblicima, uključujući i u obliku


učenja na daljinu, ljetnih škola itd. 

20. Nastavnici koji rade izravno s djecom Roma i Putnika trebali bi imati odgovarajuću podršku 

posrednika ili pomoćnika iz redova Roma i Putnika, a pažnja bi im se trebala skrenuti na to da djecu 

Roma i Putnika trebaju više uključivati u sve obrazovne aktivnosti i da ih ne bi smjeli demotivirati 

tako što će pred njih postavljati niže zahtjeve, te da ih trebaju ohrabrivati da potpuno razviju svoje 

potencijale. … “ 

B. Parlamentarna skupština 

1. Preporuka br. 1203 (1993) o Ciganima u Evropi 

81. Parlamentarna skupština sačinila je, između ostalog, sljedeću opštu napomenu: 

“Jedan od ciljeva Vijeća Evrope je podsticati stvaranje izvornoga evropskog kulturnog identiteta. 

Evropa je utočište mnoštvu različitih kultura, koje sve, uključujući i brojne manjinske kulture, 

obogaćuju i doprinose kulturnoj raznolikosti Evrope. 

Posebno mjesto među manjinama rezervisano je za Cigane. Živeći raštrkani širom Evrope, bez 

zemlje koju mogu nazvati svojom, ono su prava evropska manjina, ali manjina koja se ne uklapa 

u definicije nacionalnih ili jezičkih manjina. 

Kao neteritorijalna manjina, Cigani značajno doprinose kulturnoj raznolikosti Evrope. Njihov je 

doprinos različit u različitim dijelovima Evrope, bilo putem jezika i muzike, ili putem njihovih obrta. 

Danas, nakon što su zemlje srednje i istočne Evrope postale državama članicama, broj Cigana koji 

žive na području Vijeća Evrope drastično je porastao. 

Netrpeljivost prema Ciganima od strane okoline postoji od davnine. Međutim, izlivi rasne ili 

socijalne mržnje sve su učestaliji, a zategnuti odnosi između zajednica pridonijeli su tome da 

većina Cigana danas živi u žalosnim uslovima. 

Poštovanje prava Cigana, pojedinačnih, osnovnih i ljudskih prava te njihovih manjinskih prava, 

neophodno je za poboljšanje stanja. 

Jemstva jednakih prava, jednakih prilika, jednakog postupanja, te mjere za poboljšanje njihovoga 

položaja omogućit će oživljavanje ciganskoga jezika i kulture, čime će se obogatiti evropska 

kulturna različitost. 

Jemstvo uživanja prava i sloboda utvrđenih članom 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima 

za Cigane je važno, jer im omogućuje očuvati njihova pojedinačna prava. … “ 

82. Kad je riječ o obrazovanju, u Preporuci se navodi sljedeće: 

“VI. potrebno je proširiti postojeće evropske programe za obrazovanje nastavnika koji podučavaju 

Cigane; 

VIII. nadarene mlade Cigane trebalo bi podsticati da studiraju i da djeluju kao posrednici za 

Cigane; … “ 

2. Preporuka br. 1557 (2002): ‘Pravni položaj Roma u Evropi’ 

83. U ovoj se Preporuci, između ostalog, navodi :”… 

3. Danas su Romi još uvijek podvrgnuti diskriminaciji, marginalizaciji i segregaciji. Diskriminacija 

je raširena u svim područjima javnoga i privatnog života, uključujući pristup javnim mjestima, 

obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenim uslugama i stanovanju, kao i prelazak granice i pristup 

postupcima dobijanja azila. Marginalizacija te ekonomska i socijalna segregacija Roma prerastaju 

307


308 

u etničku diskriminaciju, koja obično pogađa najslabije društvene grupe. 

4. Romi čine posebnu manjinsku grupu, budući da imaju dvostruki manjinski status. Oni su 

etnička zajednica, a većina od njih pripada socijalno ugroženim grupama u društvu.… 

15. Vijeće Evrope može i mora igrati važnu ulogu u poboljšanju pravnoga statusa, stepena 

jednakosti i životnih uslova Roma. Skupština poziva države članice da ispune šest opštih uslova, koji 

su potrebni za poboljšanje položaja Roma u Evropi:… 

c. zajemčiti jednako postupanje prema romskoj manjini kao etničkoj i nacionalnoj manjinskoj 

grupi na području obrazovanja, zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i javnih usluga. Države 

članice trebale bi posebnu pozornost posvetiti sljedećem: 

I. podsticanje jednakih mogućnosti Roma na tržištu rada; 

II. omogućavanju romskim učenicima da učestvuju na svim nivoima obrazovanja, od vrtića do 

fakulteta; 

III. razvijanju pozitivnih mjera u cilju zapošljavanja Roma u javnim službama koje su izravno 

relevantne za romske zajednice, kao što su osnovne i srednje škole, centri za socijalno staranje, 

lokalni centri primarne zdravstvene zaštite i lokalna uprava;… 

d. razvijati i provoditi pozitivna djelovanja te jemčiti povlašteno postupanje prema socijalno 

ugroženim slojevima, uključujući Rome kao grupu u socijalno nepovoljnom položaju, na 

području obrazovanja, zapošljavanja i stanovanja … ; 

e. preduzimati posebne mjere i osnivati posebne ustanove za zaštitu romskoga jezika, kulture, 

tradicije i identiteta:… 

 

II. podsticati romske roditelje da svoju djecu šalju u osnovnu školu, srednju školu i na visoko 

obrazovanje, uključujući fakultete, te im pružiti odgovarajuće informacije o nužnosti obrazovanja; 

… 

V. zapošljavati romsko nastavno osoblje, posebno na područjima s velikom romskom populacijom; 

f. boriti se protiv rasizma, ksenofobije i netrpeljivosti, te osigurati nediskriminirajuće postupanje 

prema Romima na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou:… 

VI. obratiti posebnu pažnju na pojavu diskriminacije Roma, posebno na području obrazovanja i 

zapošljavanja;… “ 

C. Evropska komisija protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI) 

1. Opšta politička preporuka ECRI-ja br. 3: Borba protiv rasizma i netrpeljivosti 

prema Romima/Ciganima (donesena 6. ožujak 1998.) 

84. Relevantni dijelovi preporuke glase: 

‘’Evropska komisija protiv rasizma i netrpeljivosti:... 

Prisjećajući se kako borba protiv rasizma, antisemitizma i netrpeljivosti čine sastavni dio zaštite 

i podsticanja ljudskih prava, koja su opšta i nedjeljiva, te da sva ljudska bića, bez ikakve razlike, 

imaju pravo na njih... Ustanovljujući da Romi/Cigani u čitavoj Evropi pate zbog ustaljenih 

predrasuda, da su žrtve rasizma koji je duboko ukorijenjen u društvu, da su ponekad metom 

nasilnih iskazivanja rasizma i netrpeljivosti te da njihova osnovna prava stalno bivaju kršena 

ili ugrožavana; 

Ustanovljujući takođe kako ustaljene predrasude o Romima/Ciganima vode do njihove 

diskriminacije u brojnim područjima društvenog i gospodarskog života, te kako je takva 

diskriminacija najveći faktor u procesu društvenog isključenja Roma /Cigana;… 

Daje sljedeće preporuke vladama zemalja članica:…


- osigurati da se kroz odgovarajuće zakone suprotstavlja samoj diskriminaciji kao i 

diskriminacijskim postupcima, te da se u tu svrhu uvedu posebni propisi u građansko pravo, 

posebno u područjima zapošljavanja, stanovanja i školstva; 

- odlučno se boriti protiv svih oblika izdvajanja djece Roma/Cigana u školama kako bi se na 

djelotoran način osigurala jednaka dostupnost odgoja i obrazovanja;… ‘’ 

2. Opšta načelna preporuka ECRI-ja br. 7 o nacionalnom zakonodavstvu o 

suzbijanju rasizma i rasne diskriminacije (usvojena od ECRI dana 13. decembra 2002) 

85. U smislu ove Preporuke, primjenjuju se sljedeće definicije: 

“a) ‘rasizam’ znači vjerovanje da osnova kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, 

nacionalnost ili nacionalno ili etničko porijeklo opravdava omalovažavanje osobe ili grupe 

osoba, ili ideju o nadmoći osobe ili grupe osoba. 

b) ‘direktna rasna diskriminacija’ znači svako različito postupanje na temelju rase, boje kože, jezika, 

vjeroispovijesti, nacionalnosti ili nacionalnog ili etničkog porijekla koje nema nikakvo objektivno 

i razumno opravdanje. Različito postupanje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje ako 

se njime ne teži ostvariti neki legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između 

upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti. 

c) ‘posredna rasna diskriminacija’ znači slučajeve kada osobe koje pripadaju grupi 

određenoj na osnovi kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili 

nacionalno ili etničko porijeklo ne mogu lako ispuniti neku naizgled neutralnu mjeru, kao 

što je odredba, kriterijum ili praksa, ili ih ona stavlja u nepovoljan položaj, osim ako ta 

mjera ima objektivno i razumno opravdanje. Takvo opravdanje postoji ako se teži ostvariti 

legitiman cilj i ako postoji razuman odnos srazmjernosti između upotrijebljenih sredstava 

i cilja koji se nastoji ostvariti. 

86. U obrazloženju uz ovu preporuku navodi se (tačka 8.) da su definicije izravne i direktne 

rasne diskriminacije sadržane u stavcima 1. b) i c) Preporuke nadahnute definicijama iz Direktive 

Vijeća 2000/43/EZ o primjeni načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo 

rasno ili etničko porijeklo i Direktive Vijeća 2000/78/EZ kojom se uspostavlja opšti okvir za 

jednako postupanje u zaposlenju i zanimanju, te sudskom praksom Evropskog suda za ljudska 

prava. 

V. MJERODAVNI MATERIJALI UJEDINJENIH NACIJA 

A. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima 

87. Član 26. Pakta predviđa: 

“Sve osobe jednake su pred zakonom i imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu bez ikakve 

diskriminacije. U tom smislu, zakonom se mora zabraniti svaka diskriminacija i svim osobama 

jemčiti jednaka i djelotvorna zaštita protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi poput rase, boje 

kože, pola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog 

porijekla, imovine, rođenja ili neke druge okolnosti.” 

88. U tačkama 7. i 12. svojih Opštih primjedaba br. 18 od 10. decembra 1989. o nediskriminaciji, 

Odbor za ljudska prava izrazio je sljedeće mišljenje: 

“7. … Odbor vjeruje da bi se izraz “diskriminacija”, na način na koji se upotrebljava u Paktu, trebao 

tumačiti tako da podrazumijeva svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje 

prvenstva na bilo kojoj osnovi poput rase, boje kože, pola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili 

drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovine, rođenja ili druge okolnosti, koje 

ima za svrhu ili posljedicu osporavanje ili ometanje priznanja, uživanja ili ostvarivanja svih prava 

309


310 

i sloboda svim osobama, pod jednakim uslovima. 

12. … ako država stranka donese zakonodavstvo, ono mora biti u skladu s uslovom iz člana 26. 

da njegov sadržaj ne smije biti diskriminirajući.” 

89. U tački 11.7 svoga Mišljenja od 31. jula 1995. o Saopštenju br. 516/1992 o Češkoj Republici, 

Odbor je naveo: 

“… Odbor je, međutim, mišljenja da namjera zakonodavca nije jedini faktor pri utvrđivanju je li 

došlo do povrede člana 26. Pakta. Politički motivisano razlikovanje teško da može biti u skladu 

s članom 26. Ali i zakon koji nije politički motivisan može takođe biti protivan članu 26. ako ima 

diskriminirajuće učinke.” 

B. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije 

90. Član 1. ove Konvencije predviđa: 

“… izraz “rasna diskriminacija” znači svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje 

prvenstva na temelju rase, boje kože, nasljeđa, nacionalnog ili etničkog porijekla koji imaju za 

svrhu ili posljedicu osporavanje ili ometanje priznanja, uživanja ili ostvarivanja ljudskih prava i 

osnovnih sloboda pod jednakim uslovima, na političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom 

ili bilo kojem drugom području javnoga života.” 

91. U svojoj Opštoj preporuci br. 14. od 22. marta 1993. o definiciji diskriminacije, Odbor za 

ukidanje rasne diskriminacije naveo je, između ostalog, sljedeće: 

“1. … Razlikovanje je protivno Konvenciji ako ima bilo za svrhu ili za posljedicu ugrožavanje 

određenih prava i sloboda. To potvrđuje obaveza što ju državama strankama nameće član 2. 

stav 1. (c) da ponište svaki zakon ili praksu koji imaju za posljedicu stvaranje ili održavanje rasne 

diskriminacije. … 

2. … U nastojanju da utvrdi je li određena radnja imala posljedicu koja je protivna Konvenciji, 

[Odbor] će ispitati je li ta radnja imala neopravdano nejednako djelovanje na određenu grupu 

koja se razlikuje po rasi, boji kože, nasljeđu, ili nacionalnom ili etničkom porijeklu.” 

92. U svojoj Opštoj preporuci br. 19 od 18. avgusta 1995. o rasnoj segregaciji i aparthejdu, Odbor 

je primijetio: 

“3. … dok se uslovi potpune ili djelimične rasne segregacije u nekim zemljama mogu stvoriti 

na temelju vladine politike, uslov djelimične segregacije može se ostvariti i kao nenamjerni 

nusproizvod djelovanja privatnih osoba. U mnogim gradovima na obrasce stanovanja utječu 

razlike među grupama s obzirom na dohodak, koje se katkada javljaju u kombinaciji s razlikama 

u rasi, boji kože, nasljeđu i nacionalnom ili socijalnom porijeklu, tako da stanovnici mogu biti 

stigmatizovani, a pojedinci trpjeti neki oblik diskriminacije u kojoj se osnova rase miješa s drugim 

osnovama. 

4. Odbor stoga potvrđuje da uslov rasne segregacije može nastati i bez ikakvoga poticaja ili 

izravnog učestvovanja javnih vlasti … “ 

93. U svojoj Opštoj preporuci br. 27 od 16. avgusta 2000. o diskriminaciji Roma, Odbor je, između 

ostalog, dao sljedeće preporuke na području obrazovanja: 

“17. Podsticati uključivanje u školski sistem sve djece romskoga porijekla i djelovati u smjeru 

smanjenja stope napuštanja školovanja, osobito među romskim djevojčicama, te u tu svrhu 

aktivno sarađivati s romskim roditeljima, udrugama i lokalnim zajednicama. 

18. Sprečavati i izbjegavati, što je više moguće, segregaciju romskih učenika, ostavljajući 

otvorenu mogućnost dvojezičke nastave ili nastave na materinjem jeziku; u tom cilju, nastojati 

poboljšati kvalitetu obrazovanja u svim školama i povećati nivo dostignuća u školama među 

pripadnicima manjinske zajednice, zapošljavati školsko osoblje iz redova pripadnika romskih


zajednica te promicati međukulturno obrazovanje. 

19. Razmotriti donošenje mjera u korist romske djece na području obrazovanja, u saradnji s 

njihovim roditeljima.” 

94. U svome zaključku od 30. marta 1998. nakon razmatranja izvještaja što ga je podnijela Češka 

Republika, Odbor je, između ostalog, naveo sljedeće: 

“13. Sa zabrinutošću se primjećuje marginalizacija romske zajednice na području obrazovanja. Dokazi 

koji upućuju na to da se nerazmjerno veliki broj romske djece upisuje u posebne škole, što dovodi 

do de facto rasne segregacije, te da je kod njih značajno niži nivo učestvovanja u srednjem i visokom 

obrazovanju potiče sumnje o tome primjenjuje li se član 5. Konvencije u potpunosti.” 

C. Konvencija o pravima djeteta 

95. Članovi 28. i 30. Konvencije predviđaju: 

Član 28. 

“1. Države stranke priznaju svakome djetetu pravo na obrazovanje te će u svrhu ostvarivanja tog 

prava postupno i na temelju jednakih mogućnosti za svu djecu osobito: 

(a) svima osigurati obavezno i besplatno osnovno obrazovanje; … 

(e) preduzeti mjere za podsticanje redovnog dolaska na nastavu i smanjenje stope ispisa djece 

iz škole. … “ 

Član 30. 

“U onim državama strankama gdje postoje etničke, vjerske ili jezičke manjine ili osobe 

starosjedilačkog porijekla, djetetu koje pripada takvoj manjini ili koje je starosjedilačkog porijekla 

ne smije se uskratiti njegovo pravo, da u zajednici s ostalim članovima njegove grupe, uživa svoju 

kulturu, ispovijeda svoju vjeru i obavlja vjerske obrede ili koristi svoj jezik.” 

D. Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i 

jezičkim manjinama 

96. Relevantni dio člana 4. predviđa: 

“1. Države će, kad to bude potrebno, preduzeti mjere kako bi osigurale da pripadnici manjina 

mogu potpuno i djelotvorno ostvarivati sva svoja ljudska prava i osnovne slobode, bez ikakve 

diskriminacije i potpuno jednako pred zakonom.… “ 

E. Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu – UNESCO 

97. Članci 1. i 3. Konvencije protiv diskriminacije u vaspitanju u obrazovanju od 14. decembra 

1960. predviđaju: 

Član 1. 

“l. U svrhu ove Konvencije, izraz ‘diskriminacija’ obuhvaća svako razlikovanje, isključivanje, 

ograničavanje ili davanje prednosti temeljeno na rasi, boji kože, polu, vjeri, političkom ili nekom 

drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, ekonomskom statusu ili rođenju, sa 

svrhom osporavanja ili ugrožavanja prava na jednakost u vaspitanju i obrazovanju, osobito: 

(a) osporavanje bilo kojoj osobi ili grupi pristupa bilo kojoj vrsti ili stupnju odgoja i obrazovanja; 

(b) ograničavanje bilo koje osobe ili grupe na niži vaspitnoobrazovni standard; 

(c) osnivanje ili održavanje odvojenih vaspitnoobrazovnih sistema ili ustanova za osobe ili grupe, 

izuzimajući slučajeve predviđene odredbama člana 2. ove Konvencije, 

(d) dovođenje bilo koje osobe ili grupe u položaj koji je nespojiv s ljudskim dostojanstvom.… “ 

311


312 

Član 3. 

“U cilju otklanjanja i sprečavanja svakog oblika diskriminacije u smislu ove Konvencije, države 

stranke obavezuju se da će: 

a) ukinuti svaku zakonsku odredbu i pravo uputstvo te napustiti svaku upravnu praksu koji 

uključuje diskriminaciju u vaspitanju i obrazovanju; 

b) osigurati, pa i zakonima ako je potrebno, da prilikom upisa učenika u vaspitnoobrazovne 

ustanove nema diskriminacije. 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6. STAVA 1. KONVENCIJE 

98. Podnosioci zahtjeva prigovorili su u vezi s dužinom postupka pred domaćim sudovima. 

Pozvali su se na član 6. stav 1. Konvencije čiji mjerodavni dio glasi kako slijedi: 

“Radi utvrđivanja svojih prava i obaveza građanske prirode… svako ima pravo… da sud… u 

razumnom roku ispita njegov slučaj.” 

A. Presuda Vijeća 

99. U svojoj presudi od 17. jula 2008. Vijeće je utvrdilo da je član 6. primjenljiv na ovaj predmet sa 

svoga građanskog naslova, te da je dužina postupka bila prekomjerna. 

B. Tvrdnje stranaka pred Velikim vijećem 

1. Primjenjivost člana 6. stava 1. 

100. Pozivajući se na presudu Suda u predmetu Tinnelly & Sons Ltd and Others and McElduff and 

Others v. the United Kingdom (10. jula 1998, Reports of Judgments and Decisions 1998‐IV), Vlada je 

osporavala primjenjivost člana 6. na postupak koji se vodio pred domaćim sudovima povodom 

građanske tužbe podnosilaca zahtjeva. 

101. Podnosioci zahtjeva izjasnili su se u prilog primjenjivosti člana 6. 

2. Osnovanost 

102. Podnosioci zahtjeva prigovorili su da je dužina postupka, a posebno postupka pred 

Ustavnim sudom, prekoračila razumni rok. 

103. Vlada je osporila tu tvrdnju, naglasivši posebnu ulogu Ustavnog suda i činjenicu da je on u 

predmetu podnosilaca zahtjeva trebao rješavati složena ustavnopravna pitanja. 

C. Ocjena Suda 

1. O Vladinom preliminarnom prigovoru 

104. U svojoj presudi Emine Araç v. Turkey (br. 9907/02, 23. septembra 2008.), Sud je prvi put 

izričito priznao da je pravo na pristup visokom obrazovanju pravo građanskopravne prirode i 

time napustio pravne prakse Komisije (André Simpson v. the United Kingdom, br. 14688/89, Odluka 

Komisije od 4. decembra 1989, Decisions and Reports (DR) 64, str. 188) koja je bila zaključila da 

član 6. nije primjenjiv na postupke koji se odnose na zakone o obrazovanju (jer da pravo osobe 

da joj se ne uskrati osnovno obrazovanje spada u područje javnoga prava). Sud smatra da se ista


argumentacija a fortiori primjenjuje i u kontekstu osnovnog obrazovanja (argumentum a maiore 

ad minus). 

105. Osim toga, u presudi Kök v. Turkey (br. 1855/02, § 36, 19. oktobra 2006.), Sud je utvrdio da, 

ako država prizna prava koja se mogu izvršiti putem nekog pravnog sredstva, ta se prava u načelu 

mogu smatrati građanskim pravima u smislu člana 6. stava 1. (vidi, u istom smislu, Tinnelly & Sons Ltd 

and Others and McElduff and Others, naprijed citirano, § 61). 

106. Kad je riječ o ovome predmetu, čini se jasnim da je “spor” nastao u odnosu na 

činjenicu da su podnosioci zahtjeva na početku svoga osnovnog školovanja bili raspoređeni u 

isključivo romska razredna odjeljenja, u kojima su ostali i naknadno. Postupak pred domaćim 

sudovima odnosio se na navode podnosilaca zahtjeva o povredi njihovoga prava da ne budu 

diskriminisani na području obrazovanja, njihovoga prava na obrazovanje i njihovoga prava da 

ne budu podvrgnuti nečovječnom i ponižavajućem postupanju. Podnosioci zahtjeva svoje su 

prigovore iznijeli pred redovne građanske sudove i pred Ustavni sud, te je ispitana osnovanost 

tih prigovora. 

107. Nadalje, pravo podnosilaca zahtjeva da ne budu diskriminisani na osnovu rase jasno 

je zajemčeno članom 14. stavkom 1. Ustava i, kao takvo, može se ostvarivati pred redovnim 

građanskim sudovima u domaćem pravnom sistemu (vidi, mutatis mutandis, Tserkva Sela Sosulivka 

v. Ukraine, br. 37878/02, § 42, 28. februara 2008, te Gülmez v. Turkey, br. 16330/02, § 29, 20. maja 

2008.). 

S obzirom na prethodno navedeno, Sud zaključuje da je član 6. stav 1. primjenjiv u ovome 

predmetu. 

2. Osnovanost 

108. Sud ponavlja da se razumnost dužine dotičnog postupka treba ocijeniti u svjetlu posebnih 

okolnosti predmeta uzimajući u obzir kriterijume utvrđene sudskom praksom Suda, a to su posebno 

složenost predmeta, ponašanje podnosilaca zahtjeva i mjerodavnih vlasti, kao i važnost onoga što se 

za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Süßmann v. Germany, presuda od 16. septembra 

1996, Reports of Judgments and Decisions 1996‐IV, str. 1172-73, § 48, te Gast and Popp v. Germany, br. 

29357/95, § 70, ECHR 2000). U vezi s time, Sud primjećuje da je postupak započeo 19. aprila 2002. i da je 

okončan odlukom Ustavnoga suda od 7. februara 2007. Predmet je bio brzo riješen pred prvostepenim 

i žalbenim sudom, gdje je postupak trajao oko sedam mjeseci, što se, međutim, ne može reći i za 

dužinu postupka pred Ustavnim sudom, koji je trajao četiri godine, jedan mjesec i osamnaest dana. 

109. Iako Sud prihvata da je zbog uloge čuvara ustava koju Ustavni sud ima osobito nužno da 

Ustavni sud ne uzima u obzir samo hronološki red prema kojemu predmeti dolaze na popis, već i 

druga pitanja kao što su priroda predmeta i njegova važnost u političkom i socijalnom smislu, Sud 

utvrđuje da se razdoblje duže od četiri godine u kojemu se rješavao predmet podnosilaca zahtjeva, 

osobito imajući na umu ono što se za podnosioce zahtjeva dovodilo u pitanje, to jest njihovo pravo 

na obrazovanje, čini prekomjernim. 

110. Prema tome, Sud smatra da je u ovome predmetu došlo do povrede člana 6. stava 1. 

Konvencije zbog dužine postupka pred Ustavnim sudom. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 14. KONVENCIJE U VEZI S ČLANOM 2. 

PROTOKOLA BR. 1 

111. Podnosioci zahtjeva prigovorili su da im je uskraćeno pravo na obrazovanje i da su u 

tom pogledu bili diskriminisani. Pozvali su se na član 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju i na član 14. 

Konvencije koji glase kako slijedi: 

313


314 

Član 14. - Zabrana diskriminacije 

“Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na 

bilo kojoj osnovi, kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijesti, političko ili drugo mišljenje, 

nacionalno ili društveno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga 

okolnost.” 

Član 2. Protokola br. 1 - Pravo na obrazovanje 

“Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s 

vaspitanje i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju vaspitanje i poučavanje 

u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.” 


112. Vijeće nije utvrdilo povredu člana 2. Protokola br. 1, zasebno i u vezi s članom 14. Konvencije. 

Presudilo je da su podnosioci zahtjeva raspoređeni u isključivo romska razredna odjeljenja zbog 

nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika, te da je ta mjera bila opravdana. 

B. Tvrdnje stranaka pred Velikim Vijećem 

1. Podnosioci zahtjeva 

113. U odnosu na devet podnosilaca zahtjeva (drugi do deseti podnosilac zahtjeva) koji su 

pohađali Osnovnu školu Podturen, podnosioci zahtjeva ustvrdili su da je u školskoj godini 2000/2001, 

u kojoj su svi oni pohađali drugi razred, većina njih bila raspoređena u isključivo romsko odjeljenje. 

Sljedeće godine, svih devet podnosilaca zahtjeva koji su pohađali Osnovnu školu Podturen 

raspoređeno je u isključivo romsko razredno odjeljenje s devetnaest romskih učenika. U isto vrijeme, 

postojao je još samo jedno razredno odjeljenje trećeg razreda u kojemu je bilo devetnaest učenika 

koji nisu bili Romi. U školskoj godini 2002/2003. svih devet podnosilaca zahtjeva zajedno je bilo 

raspoređeno u isključivo romsko razredno odjeljenje četvrtog razreda. U školskoj godini 2003/2004. 

svi su oni bili raspoređeni u mješovito razredno odjeljenje i to samo zbog toga što nije bilo dovoljno 

romskih učenika da se formira isključivo romsko odjeljenje. 

114. U odnosu na pet podnosilaca zahtjeva (jedanaesti do petnaesti podnosilac zahtjeva) koji 

su pohađali Osnovnu školu Macinec, podnosioci zahtjeva ustvrdili su da su tokom cijeloga svog 

školovanja bili raspoređeni u isključivo romsko odjeljenje. Većina ostalih romskih učenika bila je 

raspoređena u isključivo romska odjeljenja. Ukupno je od 153 romska učenika u prva četiri razreda, 

137 njih bilo raspoređeno u isključivo romska razredna odjeljenja. U četvrtom je razredu od 44 

učenika bio 21 Rom i svi su bili raspoređeni u isključivo romska odjeljenja. Podnosioci zahtjeva tvrdili 

su da Vlada nije dala nijedno dosljedno i racionalno objašnjenje za formiranje isključivo romskih 

razrednih odjeljenja u četvrtoj godini školovanja u Osnovnoj školi Macinec jer su, prema mišljenju 

podnosilaca zahtjeva, svi njihovi jezički problemi do tada već trebali biti uspješno riješeni. Broj 

isključivo romskih razrednih odjeljenja u Hrvatskoj povećan je s 27 u 2004. godini na 68 u 2008. 

godini, od kojih su 62 bila u Međimurskoj županiji. 

115. Podnosioci zahtjeva posebno su naglasili da su metode koje su primjenjivale školske vlasti, 

navodno radi poboljšanja njihovih jezičkih vještina, bile neprimjerene. Prema njihovom mišljenju, 

najbolja metoda integrisanja djece s nedovoljnim poznavanjem jezika bila bi da ih se stavilo u 

razredna odjeljenja s djecom koja su govorila jezik nastave, jer bi, u kombinaciji s dodatnim satovima 

hrvatskog, podnosioci zahtjeva tako najlakše i najbrže naučili hrvatski jezik. Podnosioci zahtjeva 

ustvrdili su da je bilo presudno pobrinuti se da djeca koja kući govore drukčiji jezik budu uključena 

u grupe koje bi im bile dobri uzori u smislu većinskog jezika, što bi stvorilo najbolje uslove za njihove 

jezičke potrebe. Ustvrdili su da su različite studije i stručna tijela u okrilju Vijeća Evrope, Evropske


unije i Ujedinjenih nacija preporučili integrativni pristup na području obrazovanja romske djece. 

116. Podnosioci zahtjeva ustvrdili su da u tom smislu nije bilo nikakvih specifičnih programa. 

Priznali su, međutim, da su za šestog, sedmog i desetog podnosioca zahtjeva te dvanaestog do 

petnaestog podnosioca zahtjeva bili osigurani dodatni ćasovi hrvatskog jezika. Ustvrdili su i da su 

u isključivo romskim razrednim odjeljenjima bili podučavani prema nastavnom planu i programu 

manjeg obima. 

117. Podnosioci zahtjeva tvrdili su da nije bilo pravne osnove za njihovo raspoređivanje u 

isključivo romska odjeljenja. Ustvrdili su da nije bilo jasnih, dostupnih i predvidivih postupaka u 

pogledima raspoređivanja učenika u posebna razredna odjeljenja, bilo nakon upisa ili u naknadnim 

fazama njihovoga školovanja. Prema njihovom mišljenju, testovi koji su se koristili u postupku upisa 

nisu bili namijenjeni za ocjenu djetetovog znanja hrvatskog jezika, već kao orijentacija za utvrđivanje 

djetetovog psihofizičkog stanja. 

118. Podnosioci zahtjeva ustvrdili su da se, osim opšteg sistema ocjenjivanja, nije primjenjivao 

nikakav drugi posebni postupak periodične provjere njihovog napretka u sticanju odgovarajućeg 

znanja hrvatskog jezika. Ljestvica ocjena bila je od jedan do pet, s time da je najniža prolazna ocjena 

bila dva. Uz to su ustvrdili da u mješoviti razred ne bi bili premješteni čak ni kad bi dobili prolaznu 

ocjenu iz hrvatskog jezika. 

119. Njihov se premještaj u mješoviti razred u pravilu nije niti razmatrao. Upravo suprotno, školske 

su vlasti odbijale premjestiti ih tvrdeći da načelo homogenosti razrednog odjeljenja ima veću važnost. 

120. Podnosioci zahtjeva tvrdili su da, osim sankcionisanja učenika i roditelja, nisu postojale 

konkretne mjere za poboljšanje situacije što se tiče njihovog neredovnog pohađanja nastave i 

visoke stope napuštanja školovanja. 

121. Podnosioci zahtjeva ustvrdili su da su u 1990-im godinama postojali romski pomagači koji su 

nedavno ponovno uvedeni, ali da se u oba ta razdoblja to radilo bez pravne osnove, te da nije bilo jasnih 

i objektivnih kriterijuma za njihovo zapošljavanje koji bi osigurali njihovu stručnost i pozitivne rezultate. 

122. Uz to su tvrdili da nisu učestvovali ni u kakvim izvannastavnim aktivnostima u etnički/rasno 

mješovitim grupama koje je organizovala škola. Ukazali su na pomanjkanje sistemskog i strukturisanog 

pristupa integraciji romske djece u uobičajene razrede. Čak i da etnički mješovite izvannastavne 

aktivnosti i postoje, one ne bi bile zamjena za potpunu integraciju u razredno odjeljenje. 

2. Vlada 

123. Vlada je prvo istakla da podnosiocima zahtjeva nije bilo uskraćeno pravo pohađanja škole i 

pravo na obrazovanje jer su svi bili upisani u osnovnu školu u dobi od sedam godina, kao sva djeca 

u Hrvatskoj, i jer su pohađali školu do navršene petnaeste godine života, nakon koje školovanje više 

nije obavezno. Vlada je priznala da je moguće da je nastavni plan i program u isključivo romskim 

razrednim odjeljenjima bio smanjen do 30% u odnosu na redovni, cjeloviti plan i program. Vlada 

je ustvrdila da je to bilo dopušteno prema mjerodavnim domaćim zakonima, te da ta mogućnost 

nije bila rezervisana za isključivo romska razredna odjeljenja, već se primjenjivala u odnosu na sva 

razredna odjeljenja u osnovnim školama u Hrvatskoj, zavisno o konkretnoj situaciji u dotičnom 

razrednom odjeljenju. Nadalje, isključivo romska razredna odjeljenja ni u kojem slučaju nisu bila 

“posebna” razredna odjeljenja u bilo kojem smislu. To su bili redovna razredna odjeljenja u redovnim 

školama, a osnivani su samo u školama gdje je udio romskih učenika bio značajan ili gdje su ti 

učenici predstavljali većinu učenika u određenoj generaciji, a i tada samo u odnosu na one romske 

učenike koji u isto vrijeme nisu dovoljno dobro poznavali hrvatski jezik. U Osnovnoj školi Podturen 

broj romske djece u nižim razredima kretao se od 33 do 36%. U 2001. godini ukupan broj učenika 

bio je 463, od čega je bilo 47 Roma. Postojalo je samo jedno isključivo romsko razredno odjeljenje, 

sa 17 učenika, dok su preostala 33 romska učenika bila u mješovitim razrednim odjeljenjima. Od 

2003. godine u toj školi nije bilo isključivo romskih razrednih odjeljenja. U Osnovnoj školi Macinec 

315


broj romske djece u nižim razredima kretao se od 57 do 75%. Isključivo romska razredna odjeljenja 

formirala su se u nižim razredima, te samo izuzetno u višima. Sva razredna odjeljenja u završna dva 

razreda bila su mješovita. U 2001. godini ukupan broj učenika bio je 445, od čega su bila 194 Roma. 

Postojalo je šest isključivo romskih razrednih odjeljenja, sa 142 učenika, dok su preostala 52 romska 

učenika bila u mješovitim razrednim odjeljenjima. 

124. Vlada je ustvrdila da su podnosioci zahtjeva raspoređeni u isključivo romska razredna odjeljenja 

na temelju člana 2. Zakona o osnovnom školstvu i Pravilnika o broju učenika u redovnom i kombinovanom 

razrednom odjeljenju. Prema članu 2. Zakona o osnovnom školstvu, svrha je osnovnog školstva osigurati 

kontinuirani razvoj učenika kao du hov nog, tjelesnog, moralnog, intelektualnog i društvenog bića u 

skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. Prema mišljenju Vlade, to se može osigurati isključivo u 

stalnim grupama učenika približno iste dobi i predznanja. Ista pravna osnova i isti kriterijumi primijenjeni 

su i u odnosu na sve ostale učenike. Podnosioci zahtjeva bili su podvrgnuti istim testiranjima kao i sva 

ostala djeca prilikom upisa u osnovnu školu. Podnosioci zahtjeva raspoređeni su u isključivo romska 

razredna odjeljenja zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoga jezika, a radi rješavanja njihovih posebnih 

potreba i osiguranja ravnopravnog pristupa, što je bilo moguće samo ako je većina imala isto predznanje 

hrvatskog jezika i psihofizičku spremnost za pohađanje osnovne škole. 

125. Svi osim druge podnositeljke zahtjeva i desetog podnosioca zahtjeva bili su raspoređeni 

u isključivo romska razredna odjeljenja po upisu u osnovnu školu. Druga podnositeljka zahtjeva i 

deseti podnosilac zahtjeva na početku su bili upisani u mješovito razredno odjeljenje. Prvi su razred 

pali s negativnom ocjenom između ostalog i iz hrvatskog jezika. Potom su raspoređeni u isključivo 

romsko odjeljenje. 

126. U odnosu na podnosioce zahtjeva upisane u Osnovnu školu Macinec, Vlada je ustvrdila da se 

upisni postupak sastoji od psihofizičke ocjene djece od strane povjerenstva sastavljenog od ljekara, 

psihologa, pedagoga, defektologa i učitelja, u prisutnosti barem jednog od djetetovih roditelja. 

127. U odnosu na podnosioce zahtjeva upisane u Osnovnu školu Podturen, Vlada je ustvrdila da 

dokumentaciju o upisu podnosilaca zahtjeva koji su pohađali tu školu zbog proteka vremena nije 

bilo moguće pronaći. Vlada je, međutim, dostavila izjavu jednog učitelja koji je vodio tromjesečni 

predškolski program za romsku djecu, te koji je rekao da bi na kraju tog programa učitelj ocijenio 

nivo poznavanja jezika kod svakog djeteta i prema tome bi dijete bilo smješteno u mješovito ili 

isključivo romsko razredno odjeljenje. 

128. Vlada je dostavila školsku dokumentaciju iz koje se moglo zaključiti da su svim podnosiocima 

zahtjeva, i u Osnovnoj školi Podturen i u Osnovnoj školi Macinec, osigurani dodatni časovi hrvatskoga 

jezika. Oni su imali mogućnost učestvovati u raznim izvannastavnim aktivnostima koje su se odvijale 

na hrvatskom jeziku, od kojih su neke bile posebno usmjerene prema poboljšanju jezičkih vještina 

(poput recitatorskih i literarnih grupa). Nadalje, u 2002. godini u Osnovnoj školi Podturen te u 2003. 

godini u Osnovnoj školi Macinec zaposleni su romski pomagači koji su pomagali djeci u isključivo 

romskim razrednim odjeljenjima da poboljšaju svoje znanje. 

129. Vlada je ustvrdila da se ocjena napretka podnosilaca zahtjeva provodila u okviru redovnog 

postupka ocjenjivanja učenika, kao i u svim ostalim školama u Hrvatskoj. U nižim razredima 

ocjenjivanje iz svih predmeta provodio je učitelj razredne nastave. Završna se ocjena davala na 

kraju svake školske godine na temelju svih ocjena danih tokom školske godine. Osnovni elementi za 

određivanje ocjene bili su: znanje i razumijevanje gradiva, usmeno i pismeno izražavanje, primjena 

stečenog znanja u praksi i njegova kreativna upotreba, razvoj vještina, učestvovanje u nastavi i razvoj 

učenikovih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti. Što se konkretno tiče hrvatskog jezika, elementi 

za ocjenu znanja iz tog predmeta bili su vještine čitanja i pisanja, usmeno i pismeno izražavanje, 

vokabular i gramatika, lektira i domaći zadatak. Ocjena se davala na temelju kombinacije određenog 

broja faktora, među kojima su za učenike nižih razreda najvažniji bili motivacija i osobni razvoj u 

odnosu na svaki predmet. Ocjene su se davale prema individualnim sposobnostima svakoga djeteta. 

Stoga, dobre ocjene koje su neki od podnosilaca zahtjeva dobili nakon što su pali razred ili nakon 

316


višestrukog padanja razreda nisu nužno podrazumijevale da su oni dobro savladali hrvatski jezik, 

već da su ostvarili određeni napredak. 

130. Što se tiče pojedinačnih prilika podnosilaca zahtjeva u ovome predmetu, Vlada je ustvrdila 

da je njihov napredak zapravo bio vrlo spor. Svi podnosioci zahtjeva pali su nekoliko razreda 

zaredom. Ponekad su im trebale dvije ili tri godine da završe jedan razred. Kao primjer, Vlada je 

navela da je dvanaesti podnosilac zahtjeva, prije nego što je iz hrvatskog jezika dobio trojku (ocjenu 

“dobar”), prvi razred trebao ponavljati dva puta. Međutim, u prvom se razredu učenici podučavaju 

osnovnim vještinama čitanja i pisanja te većina njih dobija visoke ocjene. Dakle, trojka iz hrvatskog 

nakon ponavljanja prvog razreda dva puta ne može se smatrati dokazom odgovarajućeg znanja 

hrvatskog jezika. Tom su podnosiocu zahtjeva trebale još tri godine da završi drugi razred. 

131. Nadalje, postojalo je nekoliko procesnih garancija. Svaki je roditelj imao pravo osporiti 

učiteljevu ocjenu. Direktor škole bio je obavezan ispitati svaki prigovor. Ako je većina roditelja na 

roditeljskom sastanku bila saglasna da određeni nastavnik nije objektivan u ocjenjivanju, razrednik 

je morao ispitati prigovor na sastanku školskoga odbora. Ako bi školski odbor utvrdio da je prigovor 

utemeljen, direktor je bio obavezan preduzeti potrebne mjere, propisane zakonom. Osim toga, 

svaki je učenik imao pravo prigovoriti ocjenama koje je dobio, a imao je pravo i zatražiti da njegovo 

znanje ispita posebna komisija. Kad je riječ o podnosiocima zahtjeva u ovome predmetu, nikad nije 

podnesen nijedan prigovor o ocjenjivanju njihovog znanja ili raspoređivanju u isključivo romska 

razredna odjeljenja. Isto tako, ni njihovi roditelji nikada nisu zatražili premještaj svoje djece u 

mješovito razredno odjeljenje. 

132. Vlada je dostavila školsku dokumentaciju iz koje se moglo zaključiti da je donesen određeni 

broj mjera. Kao prvo, razredni učitelji ohrabrivali su učenike da pohađaju školu. Škole su održavale 

redovne sastanke razrednih učitelja s roditeljima, kao i pojedinačne sastanke između roditelja i 

učitelja za učenike koji su imali problema s pohađanjem nastave, ali roditelji tih učenika uglavnom su 

ignorisali pozive na obje vrste sastanaka. Škole su uz to zaposlile romske pomagače koji su, između 

ostalog, bili posrednici između škole i roditelja te su posjećivali roditelje i objašnjavali im nužnost i 

važnost obrazovanja za njihovu djecu. 

133. Školske su vlasti uz to redovno obavještavale podnosioce zahtjeva i njihove roditelje da 

podnosioci zahtjeva svoje obrazovanje mogu nastaviti u istoj školi i nakon što navrše petnaest 

godina. Osim toga, podnosioci zahtjeva imali su mogućnost i besplatnog pohađanja večernje škole 

u obližnjem gradu kako bi završili osnovno obrazovanje. Tri su se podnosilaca zahtjeva upisala u 

večernju školu, ali samo ju je jedan i završio. U odnosu na petog podnosioca zahtjeva, školske su 

vlasti obavijestile nadležni centar za socijalno staranje o problemu s pohađanjem nastave, kako bi se 

mogle preduzeti odgovarajuće mjere. Učitelji su bili uključeni u rješavanje raznih problema koji su se 

javljali u odnosu na podnosioce zahtjeva. Kad je razredni učitelj desetog podnosioca zahtjeva uočio 

da podnosilac zahtjeva ima problema s vidom, odveo ga je oftalmologu i pobrinuo se da nabavi 

odgovarajuće naočare. 

134. Vlada je ustvrdila da su sva romska djeca, bez obzira u koje su razredno odjeljenje bila 

raspoređena, tokom svog školovanja bila integrisana s ostalom djecom na razne načine, na 

primjer kroz aktivno učestvovanje u izvannastavnim aktivnostima koje su se organizovale u 

školama (poput hora, plesa, ručnog rada, mješovitih aktivnosti), kao i kroz učestvovanje u svim 

aktivnostima izvan učionice koje je organizovala škola (poput škole plivanja, izleta u gradove, 

posjeta raznim mjestima, spomenicima i ustanovama, skupljanja otpada, ekoloških aktivnosti 

i raznih natjecanja), te kroz učestvovanje s ostalim učenicima u društvenim aktivnostima 

organizovanim u školi (kao što su proslava Božića i Nove godine, proslava Dana škole, proslava 

Dana sporta, proslava Dana hljeba), uz činjenicu da su zajednički koristili iste školske prostore 

kao što su kantina i igrališta. 

135. Škole o kojima je riječ takođe su organizovale posebne aktivnosti za sve učenike kroz 

koje se željelo omogućiti djeci koja nisu Romi da bolje upoznaju romsku tradiciju i kulturu. 

317


Te su aktivnosti uključivale proslavu Dana Roma, organizovane posjete romskim naseljima, 

informisanje učenika o romskom jeziku i običajima, te o problemima s kojima se Romi susreću u 

svakodnevnom životu, te podsticanje romskih učenika da objavljuju tekstove i pjesme u školskim 

novinama. 

318 

3. Umješači 

(a) Vlada Slovačke Republike 

136. Vlada Slovačke Republike priznala je potrebu rješavanja poteškoća u učenju kod 

određenih učenika, kao što su one vezane uz nepoznavanje jezika nastave u školama. Utvrdili 

su da su se različite kompenzatorne mjere donesene u tom smislu pokazale konstruktivnima. 

Pozvali su se na slobodu procjene koju države imaju na području obrazovanja i naglasili da se 

državama ne bi smjelo zabranjivati osnivanje posebnih razrednih odjeljenja u različitim vrstama 

škola za djecu s poteškoćama, niti provedba posebnih nastavnih programa u odgovoru na 

posebne potrebe. 

137. Iako je bilo nužno rješavati posebne potrebe djece s poteškoćama u učenju, to nije 

moglo imati prednost nad djelotvornim funkcionisanjem obrazovnoga sistema, koji je morao 

ostati kompaktan, a ne fragmentiran prema potrebama svakog pojedinog učenika. Stoga se 

raspoređivanje djeteta u različito razredno odjeljenje zbog objektivnih i opravdanih razloga, kao 

što je nepoznavanje jezika nastave, nije moglo smatrati diskriminirajućim. Ostali mjerodavni razlozi 

u odnosu na ovaj predmet bili su stavovi roditelja i mogućnost premještaja učenika u mješovita 

razredna odjeljenja, kao i sadržaj nastavnog plana i programa. 

(b) Interights 

138. Interights je naglasio potrebu da Sud razvije sveobuhvatnu sudsku praksu o 

materijalnopravnim aspektima prava na obrazovanje. Obaveza poštovanja prava na obrazovanje 

državama strankama nalaže da izbjegavaju mjere koje ometaju ili sprečavaju uživanje toga prava. 

Obaveza osiguranja obrazovanja koje će biti i dostatno i odgovarajuće državama strankama nalaže 

da poduzmu pozitivne mjere koje bi pojedincima i zajednicama omogućile i pomogle u cijelosti 

uživati pravo na obrazovanje. Glavni ciljevi obrazovanja mogu se ostvariti samo ako se djeca iz 

različitih kulturnih sredina zajedno školuju u integrisanim školama. 

139. Pristup obrazovanju bez diskriminacije podrazumijeva da djeca trebaju imati mogućnost 

učestvovati u redovnom obrazovnom sistemu koji osigurava njihovu integraciju u društvo, te uživati 

koristi koje im pruža taj sistem. Svi međunarodni standardi o obrazovanju temelje se na načelu 

nediskriminacije. Budući da pravo na obrazovanje ima presudnu važnost, ako se djeci pripadnicima 

etničkih ili jezičkih manjina to pravo ne osigura dovodi se u pitanje sposobnost tih manjina da izađu 

iz kruga siromaštva i marginalizacije koja većinu njih pogađa. 

140. Postoje djelotvorne i praktične alternative razdvajanju djece u školama na osnovu jezičkih i 

kulturnih razlika. Zbog takvog razdvajanja manjini zapravo može biti uskraćeno pravo učenja većinskog 

jezika što, kao posljedica, može negativno utjecati na njihovu mogućnost uživanja koristi koju pruža 

obrazovanje, te djelotvornog učestvovanja u društvu i integracije u društvo. Državi nije dopušteno da 

provodi razdvajanje na osnovu kulture ili etničkog porijekla. Iako države ne smiju na diskriminirajući 

način razdvajati ni isključivati djecu na osnovu jezika, one trebaju donijeti odgovarajuće mjere koje bi 

privremeno utjecale na razdvojenost učenika zbog nedovoljnog poznavanja jezika nastave. Međutim, 

na tom se području smije primijeniti veoma ograničena sloboda procjene kako bi se osiguralo da se 

razdvajanje provodi isključivo na osnovu opravdanih jezičkih potreba, te na način koji osigurava da se 

učenici na odgovarajući način i pravovremeno u cijelosti integrišu.


(c) Grčki helsinški odbor 

141. Pozivajući se na sudsku praksu Suda koja se odnosi na pravo na obrazovanje, a osobito 

na presude u predmetima D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], br. 57325/00, ECHR 2007‐... ) i 

Sampanis and Others v. Greece (br. 32526/05, 5. juna 2008.), Grčki helsinški odbor naglasio je sljedeća 

načela. Presudna je važnost testiranja koja se sprovode radi procjene nivoa obrazovanosti djece 

prilikom njihovoga upisa u školu, kao i potrebe da se sva romska djeca u konačnici uključe u redovna 

razredna odjeljenja. Od načela integrisanog obrazovanja može se odstupiti samo u određenim, 

izuzetnim okolnostima. Samo je integrativna obrazovna politika u skladu s ulogom obrazovnih 

sistema država članica. 

142. Umješači su se pozvali i na Akcioni plan za poboljšanje položaja Roma i Sinta na području 

OESS-a, u kojemu su države članice pozvane da “razvijaju i provode sveobuhvatne programe 

desegregacije u školama s ciljem: (1) prekidanja s praksom sistemnog usmjeravanja romske djece u 

posebne škole ili razredna odjeljenja; te (2) premještanja romske djece iz posebnih škola u redovne 

škole”. Umješači su se pozvali i na mjerodavne, prethodno citirane, izvore Vijeća Evrope. 


143. Podnosioci zahtjeva u ovome predmetu podnijeli su prigovore na temelju člana 2. Protokola 

br. 1, zasebno i u vezi s članom 14. Konvencije, tvrdeći da im je zbog činjenice da su raspoređeni 

u isključivo romska razredna odjeljenja tokom osnovnoga školovanja povrijeđeno pravo na 

obrazovanje i pravo da ne budu diskriminisani. Međutim, Veliko vijeće smatra da se u ovome 

predmetu prvenstveno postavlja pitanje diskriminacije. 

144. U vezi s time, Sud ponavlja da član 14. nema samostalno značenje, ali ima važnu ulogu 

zbog toga što nadopunjuje ostale odredbe Konvencije i njenih protokola, jer štiti osobe stavljene 

u slične situacije od svake diskriminacije u uživanju prava utvrđenih tim ostalim odredbama. Ako 

se, u slučaju pozivanja na neki materijalni član Konvencije ili njenih protokola, zasebno i u vezi s 

članom 14. Konvencije, zasebno utvrdi povreda tog materijalnog člana, obično nije potrebno da 

Sud predmet razmatra i na osnovu člana 14, ali će stav biti drukčiji ako jasno utvrđena nejednakost 

postupanja u uživanju prava o kojemu je riječ predstavlja osnovni aspekt predmeta (vidi Dudgeon v. 

the United Kingdom, 22. oktobra 1981, § 67, Series A no. 45; Chassagnou and Others v. France [GC], br. 

25088/94, 28331/95 i 28443/95, § 89, ECHR 1999-III; te Timishev v. Russia, br. 55762/00 i 55974/00, § 

53, ECHR 2005‐XII). 

145. Prigovor u ovome predmetu odnosi se na navodnu diskriminaciju u odnosu na pravo 

podnosilaca zahtjeva na obrazovanje zbog toga što su u jednome dijelu svoga školovanja bili 

raspoređeni u posebna razredna odjeljenja, koji su prema njihovom mišljenju bili osnovani na osnovu 

etničkih kriterijuma. Vlada je sa svoje strane tvrdila da su podnosioci zahtjeva raspoređeni u posebna 

razredna odjeljenja zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika. Iz toga slijedi da je središnje 

pitanje koje je u ovome predmetu potrebno riješiti to jesu li školske vlasti preduzele odgovarajuće 

mjere kako bi osigurale brzo napredovanje podnosilaca zahtjeva u sticanju odgovarajućeg znanja 

hrvatskog jezika, te njihovu integraciju u mješovita razredna odjeljenja čim se to ostvari. U vezi s 

time, čini se da veliku važnost ima nastavni plan i program prema kojemu su podnosioci zahtjeva 

pratili nastavu, te postupci u vezi s njihovim premještajem u mješovita razredna odjeljenja. To znači 

da navodna nejednakost postupanja u uživanju prava na obrazovanje predstavlja temeljni aspekt 

ovoga predmeta, pa se pitanja koja se odnose na ovaj predmet trebaju ispitati s polazišta člana 14. 

Konvencije u vezi s članom 2. Protokola br. 1. 

146. Pravo na obrazovanje, na način kako je to utvrđeno u prvoj rečenici člana 2. Protokola br. 

1, svima pod jurisdikcijom ugovornih stranaka jemči “pravo pristupa obrazovnim ustanovama koje 

u danome trenutku postoje”, ali takav pristup predstavlja samo dio prava na obrazovanje. Da bi to 

319


pravo “bilo djelotvorno, uz to je, inter alia, potrebno da pojedinac-korisnik ima mogućnost ubirati 

koristi od obrazovanja koje je pohađao, to jest, da ima pravo da mu se, u skladu s pravilima koja su 

na snazi u svakoj državi i u odgovarajućem obliku, službeno priznaju studiji koje je završio” (vidi Case 

“relating to certain aspects of the laws on the use of languages in education in Belgium” (merits), 23. jula 

1968, str. 30-32, §§ 3-5, Series A no. 6; Kjeldsen, Busk Madsen and Pedersen v. Denmark, 7. decembra 

1976, § 52, Series A no. 23; te Leyla Şahin v. Turkey [GC], br. 44774/98, § 152, ECHR 2005‐XI). 

147. Iako je u ovome predmetu riječ o pojedinačnim situacijama četrnaest podnosilaca zahtjeva, 

Sud ipak ne može zanemariti činjenicu da su podnosioci zahtjeva pripadnici romske manjine. 

Stoga će Sud u daljnjoj analizi uzeti u obzir specifični položaj romskog stanovništva. Kao što je 

Sud u prethodnim predmetima već primijetio, Romi su zbog svoje povijesti postali specifična vrsta 

manjine u nepovoljnom i ranjivom položaju (vidi i opšte primjedbe iz Preporuke Parlamentarne 

skupštine br. 1203 (1993) o Ciganima u Evropi, citirane u stavu 79. ove presude, te tačku 4. njene 

Preporuke br. 1557 (2002): ‘Pravni položaj Roma u Evropi’, citirane u stavu 81. ove presude). Njima je 

zbog toga potrebna posebna zaštita. Kao što potvrđuju aktivnosti brojnih evropskih i međunarodnih 

organizacija i preporuke tijela Vijeća Evrope, ta se zaštita proteže i na područje obrazovanja. Ovaj 

predmet, stoga, zahtijeva posebnu pozornost, osobito zbog toga što su u vrijeme podnošenja 

zahtjeva Sudu podnosioci zahtjeva bili maloljetna djeca za koju je pravo na obrazovanje bilo od 

presudne važnosti (vidi D.H. and Others D.H. and Others, prethodno citirano, § 182). 

148. I na kraju, kao što je konstatovano i u prethodnim predmetima, ranjivi položaj Roma/ 

Cigana znači da se, kako u mjerodavnom regulatornom okviru tako i prilikom donošenja odluka 

u pojedinačnim predmetima, posebno trebaju uzeti u obzir njihove potrebe i različiti način života 

(vidi Chapman v. the United Kingdom [GC], br. 27238/95, § 96, ECHR 2001‐I, te Connors v. the United 

Kingdom, br. 66746/01, § 84, 27. maja 2004.). U predmetu Chapman Sud je uz to primijetio da se 

može reći da se između država članica Vijeća Evrope stvara međunarodni konsenzus o priznavanju 

posebnih potreba manjina i obavezi zaštite njihove sigurnosti, identiteta i načina života, ne samo u 

svrhu zaštite interesa samih manjina, već i radi očuvanja kulturne različitosti koja je važna za cijelu 

zajednicu (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 181). 

320 

1. Je li postojala razlika u postupanju? 

149. Prema dobro utvrđenoj sudskoj praksi Suda, diskriminacija znači različito postupanje prema 

osobama u relevantno sličnim situacijama, bez objektivnog i razumnog opravdanja (vidi Willis v. 

the United Kingdom, br. 36042/97, § 48, ECHR 2002-IV, te Okpisz v. Germany, br. 59140/00, § 33, 25. 

oktobra 2005.). Međutim, član 14 ne zabranjuje državi članici da prema određenim grupama postupa 

različito kako bi ispravila “činjenične nejednakosti” među njima; naime, u nekim se okolnostima 

može dogoditi da, ako se kroz različito postupanje ne pokuša ispraviti nejednakost, to samo po sebi 

može predstavljati povredu člana 14 (vidi “Case relating to certain aspects of the laws on the use of 

languages in education in Belgium” v. Belgium (Merits), prethodno citirano, str. 34 § 10; Thlimmenos 

v. Greece [GC], br. 34369/97, § 44, ECHR 2000-IV; te Stec and Others v. the United Kingdom [GC], br. 

65731/01, § 51, ECHR 2006-VI). Štoviše, države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene kad 

ocjenjuju opravdavaju li razlike u inače sličnim situacijama drugačije postupanje, a ako opravdavaju, 

do koje mjere. Međutim, da bi Sud za određenu razliku u postupanju koja se isključivo temelji na 

etničkom porijeklu mogao smatrati da je u skladu s Konvencijom, potrebno je iznijeti vrlo ozbiljne 

razloge (vidi Timishev, prethodno citirano, § 56). 

150. Sud je uz to prihvatio da se opšta politika ili mjera koja je naizgled neutralna, ali ima nerazmjerno 

štetno djelovanje na osobe ili grupe osoba koje su, kao što je to slučaj u ovome predmetu, raspoznatljive 

samo prema etničkom kriterijumu, može smatrati diskriminirajućom čak i ako nije posebno usmjerena 

prema toj grupi (vidi, mutatis mutandis, Hugh Jordan v. the United Kingdom, br. 24746/94, § 154, 4. maja 

2001, i Hoogendijk v. the Netherlands (dec.), br. 58461/00, 6. januara 2005.; te Sampanis, prethodno


citirano, § 68), osim ako je ta mjera objektivno opravdana legitimnim ciljem i ako su sredstva za 

postizanje tog cilja primjerena, potrebna i razmjerna. Nadalje, diskriminacija potencijalno protivna 

Konvenciji može proizaći i iz de facto situacije (vidi Zarb Adami v. Malta, br. 17209/02, § 76, ECHR 

2006‐VIII). Ako podnosilac zahtjeva podnese prima facie dokaz da je djelovanje određene mjere ili 

prakse diskriminirajuće, teret dokazivanja prenijet će se na tuženu državu koja će tada morati dokazati 

da razlika u postupanju nije diskriminirajuća (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, §§ 180 i 189). 

151. Sud na početku ističe da je nedavno donio dvije presude na području obrazovanja romske 

djece u kojima je utvrdio da su podnosioci zahtjeva bili žrtve diskriminacije na temelju svoga etničkog 

porijekla: D.H. and Others v. the Czech Republic i Sampanis and Others v. Greece (obje su prethodno 

citirane). U presudi D.H. and Others riječ je o situaciji u kojoj je praksa smještanja nerazmjernog broja 

romske djece u škole za djecu s poteškoćama u učenju, koja se primjenjivala u cijeloj zemlji, predstavljala 

diskriminaciju na temelju etničkog porijekla podnosilaca zahtjeva. U predmetu Sampanis and Others 

Sud je utvrdio da je praksa prema kojoj se romskoj djeci prvo uskraćivao upis u školu, a potom ih 

se raspoređivalo u posebne razrede smještene u izdvojenom dijelu glavne zgrade osnovne škole, u 

kombinaciji s određenim brojem rasističkih incidenata u školi koje su izazvali roditelji ne-romske djece, 

takođe predstavljala diskriminaciju na osnovu romskoga porijekla podnosilaca zahtjeva. 

152. Ovaj je predmet potrebno razlikovati od prethodno pomenuta dva predmeta, posebno u 

pogledu relevantnosti statističkih podataka u ta tri predmeta, koji bi mogli utjecati na to postoji li 

prima facie dokaz o diskriminaciji, a posljedično i na pitanje tereta dokazivanja. U predmetu D.H. 

and Others Sud je utvrdio da je između 50 i 70% romske djece u Češkoj Republici pohađalo posebne 

škole za djecu s poteškoćama u učenju (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 18), dok su u 

predmetu Sampanis and Others sva romska djeca koja su pohađala dotičnu školu bila raspoređena 

u izdvojene dijelove zgrade (vidi Sampanis and Others, prethodno citirano, § 81). Kad je pak riječ 

o ovome predmetu, Sud prvo konstatuje da su podnosioci zahtjeva, za razliku od podnosilaca 

zahtjeva u predmetu Sampanis, pohađali redovne osnovne škole i da su isključivo romska razredna 

odjeljenja bili smještena u istim prostorima kao i ostala razredna odjeljenja. Udio romske djece u 

nižim razredima u Osnovnoj školi Macinec kreće se od 57 do 75%, dok se u Osnovnoj školi Podturen 

kreće od 33 do 36%. Dostavljeni podaci za 2001. godinu pokazuju da su u Osnovnoj školi Macinec 

44% učenika bili Romi, te da je 73% njih pohađalo isključivo romska razredna odjeljenja. U Osnovnoj 

školi Podturen 10% učenika bili su Romi, a 36% romskih učenika pohađalo je isključivo romsko 

razredno odjeljenje. Ti statistički podaci pokazuju da je samo u Osnovnoj školi Macinec većina 

romskih učenika pohađala isključivo romsko razredno odjeljenje, dok je u Osnovnoj školi Podturen 

udio takve djece bio ispod 50%. To potvrđuje da niti u jednoj od tih škola nije bilo opšte politike 

automatskog raspoređivanja romskih učenika u posebna razredna odjeljenja. To znači da dostavljeni 

statistički podaci nisu dovoljni da bi se na osnovu njih moglo utvrditi postojanje prima facie dokaza 

da je učinak mjere ili prakse diskriminirajući. 

153. Međutim, indirektna diskriminacija može se dokazati bez statističkih dokaza (vidi D.H. 

and Others, prethodno citirano, § 188). U vezi s time, Sud konstatuje da je mjera raspoređivanja 

djece u posebna razredna odjeljenja na osnovu njihovog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika 

primijenjena samo u odnosu na romsku djecu u nekoliko škola u Međimurskoj županiji, među kojima 

se nalaze i dvije osnovne škole koje su pohađali podnosioci zahtjeva u ovome predmetu. To znači da 

mjera o kojoj je riječ jasno predstavlja razliku u postupanju. 

154. Što se tiče osnove za raspoređivanje podnosilaca zahtjeva u posebna razredna odjeljenja, 

Sud ima na umu i opšte primjedbe iznesene u trećem izvještaju ECRI-ja o Hrvatskoj, objavljenom 

17. decembra 2004. (vidi odlomak 67. ove presude), u kojemu se spominju “tvrdnje da su vlasti, kad 

su pokušale uvesti mješovita razredna odjeljenja umjesto posebnih razrednih odjeljenja u nekim 

školama, naišle na protivljenje roditelja koji nisu Romi, koji su, kako se čini, potpisivali peticije protiv 

te mjere, rezultat čega je bilo to da su posebna razredna odjeljenja zadržani.” Povjerenik za ljudska 

prava, u izvještaju o svome posjetu Hrvatskoj (vidi stav 72. ove presude) spomenuo je jednu sličnu 

321


situaciju u sljedećem odlomku: “U 2002. godini došlo je do pogoršanja problema u okolini grada 

Čakovca, u kojemu se primjenjivala praksa razdvajanja romskih i učenika koji nisu Romi u školama. 

Stvorila se atmosfera netrpeljivosti; roditelji koji nisu Romi otišli su toliko daleko da su početkom 

školske godine 2002/2003. organizovali protest ispred škole, ne dopuštajući ulazak romskoj djeci” 

155. U okolnostima ovoga predmeta, čak i ako mjerodavne državne vlasti nisu imali nikakvu 

namjeru diskriminacije, činjenica da je mjera o kojoj je riječ primijenjena isključivo na pripadnike 

jedne etničke grupe, u kombinaciji s navodnim protivljenjem roditelja ostale djece raspoređivanju 

romske djece u mješovita razredna odjeljenja, zahtijeva odgovor države kojim bi dokazala da je 

praksa o kojoj je riječ bila objektivno opravdana nekim legitimnim ciljem, te da su sredstva za 

postizanje tog cilja bila primjerena, potrebna i razmjerna. 

322 

2. Je li razlika u postupanju imala objektivno i razumno opravdanje 

156. Prema sudskoj praksi Suda, razlika u postupanju je diskriminirajuća ako “nema objektivno 

i razumno opravdanje”, to jest, ako ne teži ostvarenju “legitimnog cilja”, te ako ne postoji “razumni 

odnos razmjere” između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo” (vidi, između mnogih 

drugih izvora prava, Larkos v. Cyprus [GC], br. 29515/95, § 29, ECHR 1999-I; Stec and Others, prethodno 

citirano, § 51; te D.H. and Others, prethodno citirano, § 196). Ako se razlika u postupanju temelji na 

rasi, boji kože ili etničkome porijeklu, pojam objektivnog i razumnog opravdanja mora se tumačiti 

što je strože moguće (vidi Sampanis and Others, prethodno citirano, § 69). 

157. Sud smatra da privremeno raspoređivanje djece u posebno razredno odjeljenje na osnovu 

njihovog nedovoljnog poznavanja jezika kao takvo nije automatski protivno članu 14 Konvencije. 

Moglo bi se reći da bi u određenim okolnostima takvo raspoređivanje služilo ostvarenju legitimnog 

cilja prilagođavanja obrazovnog sistema specifičnim potrebama djece. Međutim, kada takva mjera 

nesrazmjerno ili čak, kao što je to slučaj u ovome predmetu, isključivo pogađa određenu etničku 

grupu, tada se trebaju uspostaviti odgovarajuće garancije (vidi Buckley v. the United Kingdom, 25. 

septembra 1996, § 76, Reports 1996‐IV; Connors, prethodno citirano, § 83; te Timishev, prethodno 

citirano, § 56). Sud, stoga, sada mora ispitati jesu li takve garancije postojala u svakoj fazi provođenja 

mjera koje su predmet prigovora, i jesu li bile djelotvorne. 

(a) Početno raspoređivanje podnosilaca zahtjeva u posebna razredna odjeljenja 

158. Sud prvo konstatuje da nije postojala jasna i konkretna pravna osnova za raspoređivanje 

djece koja nisu dovoljno dobro poznavala hrvatski jezik u posebna razredna odjeljenja. Zakoni na 

koje se pozvala Vlada, a to su Zakon o osnovnom školstvu i Pravilnik o broju učenika u redovnom i 

kombinovanom razrednom odjeljenju, nisu predviđali posebna razredna odjeljenja za djecu koja ne 

poznaju hrvatski jezik. Vlada nije dokazala da se ta praksa primjenjivala i u odnosu na neke druge 

učenike koji nisu dovoljno dobro poznavali hrvatski jezik, u nekom drugom dijelu Hrvatske, a ne 

samo u odnosu na romsku djecu u nekoliko škola u Međimurju, uključujući i dvije škole o kojima 

je ovdje riječ. Dakle, za osporavane se mjere teško može reći da su dio uobičajene i opšte prakse 

uvedene s ciljem rješavanja problema djece koja ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik. 

159. Osim toga, testiranja provedena radi donošenja odluke o raspoređivanju učenika u isključivo 

romska razredna odjeljenja nisu posebno namijenjena za testiranje znanja hrvatskog jezika kod 

djece. Ako se državne vlasti odluče da djecu stave u posebno razredno odjeljenje zbog toga što ta 

djeca ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik, testiranje takve djece treba biti posebno namijenjeno 

ocjenjivanju znanja jezika. U svome mišljenju o Hrvatskoj, usvojenom 6. aprila 2001, Savjetodavni 

odbor Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina naglasio je da se “raspoređivanje djece u 

posebna razredna odjeljenja treba provoditi samo ako je to apsolutno potrebno, te uvijek na temelju 

dosljednih, objektivnih i sveobuhvatnih testova” (vidi stav 68 ove presude).


160. U ovome predmetu nije obavljeno nikakvo posebno testiranje poznavanja hrvatskog 

jezika od strane podnosilaca zahtjeva. Testiranje podnosilaca zahtjeva koji su pohađali Osnovnu 

školu Macinec (jedanaesti do petnaesti podnosilac zahtjeva) bilo je osmišljeno za potrebe testiranja 

opšteg psiho-fizičkog stanja djece, a ne upravo za testiranje njihovoga poznavanja hrvatskoga 

jezika. Što se tiče podnosilaca zahtjeva koji su pohađali Osnovnu školu Podturen (drugi do deseti 

podnosilac zahtjeva), Vlada nije dokazala da su oni ikada bili djelotvorno testirani u tom pogledu 

(vidi stav 125 ove presude). 

161. Osim toga, ne mogu se zanemariti ni određene nedosljednosti u odnosu na pojedine 

podnosioce zahtjeva. Na primjer, i druga podnositeljka zahtjeva i deseti podnosilac zahtjeva su 

nakon upisa u prvi razred u školskoj godini 1997/1998. početno bili raspoređeni u mješovito razredno 

odjeljenje u Osnovnoj školi Podturen. Tek su nakon dvije godine premješteni u isključivo romsko 

razredno odjeljenje. Pod pretpostavkom da je, kao što je to Vlada ustvrdila, razlog za raspoređivanje 

romske djece u isključivo romska razredna odjeljenja bilo nepoznavanje hrvatskog jezika, teško je 

shvatiti kako to da su druga podnositeljka zahtjeva i deseti podnosilac zahtjeva dovoljno poznavali 

hrvatski jezik u dobu od sedam godina, kad su krenuli u osnovnu školu, ali ne i nakon dvije godine, 

kad su premješteni u isključivo romsko razredno odjeljenje. Jednako je nevjerojatno da su njihovim 

učiteljima bile potrebne dvije godine da primijete da djeca dovoljno ne poznaju jezik. Čak i ako 

se uzme u obzir da je to dvoje podnosilaca zahtjeva imalo poteškoće u učenju, na što upućuje 

činjenica da u prve dvije godine svoga školovanja nisu prošli u viši razred, čini se da se rješavanju 

tih poteškoća nije na odgovarajući način pristupilo time što su jednostavno raspoređeni u isključivo 

romsko razredno odjeljenje. Desetome podnosiocu zahtjeva je pak tek u školskoj godini 2005/2006. 

ponuđeno da, zbog svojih poteškoća u razvoju, prati nastavu prema prilagođenom programu, što 

znači da se to dogodilo čak osam godina nakon što je upisan u osnovnu školu, kad se već približavao 

dobu od petnaest godina, a time i skorom napuštanju škole. 

162. Sud ne smatra zadovoljavajućim objašnjenje što ga je dala Vlada da to dvoje podnosilaca 

zahtjeva nije dovoljno dobro poznavalo hrvatski jezik prilikom upisa u školu, ali da u tim godinama 

u njihovoj školi nije bilo isključivo romskih razrednih odjeljenja. Jer ostaje činjenica da se rješavanju 

problema njihovog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika nije na primjereni način pristupilo 

tokom prve dvije godine njihovoga školovanja. 

(b) Nastavni plan i program 

163. Kad je riječ o nastavnom planu i programu prema kojemu se odvijala nastava u isključivo 

romskim razrednim odjeljenjma, Vlada je prvo ustvrdila da je on bio isti kao i u svim ostalim razrednim 

odjeljenjima istoga razreda, te da su se svi predmeti podučavali na hrvatskom jeziku. Međutim, 

Vlada je u isto vrijeme tvrdila da znanje hrvatskog jezika podnosilaca zahtjeva nije bilo dovoljno 

dobro da bi oni mogli pratiti redovni školski program s ostalim učenicima. Vlada je uz to priznala da 

je nastavni plan i program u isključivo romskim razrednim odjeljenjima mogao biti smanjen do 30% 

u odnosu na cjeloviti, standardni plan i program, navodeći da je takvo smanjenje bilo dopušteno 

prema domaćim zakonima te da ono nije bilo rezervisano za isključivo romska razredna odjeljenja, 

već je bilo prihvaćeno i dopušteno u odnosu na bilo koje razredno odjeljenje u osnovnoj školi u 

Hrvatskoj, zavisno o sposobnostima učenika u dotičnom razrednom odjeljenju. 

164. Sud konstatuje da, ako su podnosioci zahtjeva bili podučavani prema istom nastavnom 

planu i programu kao i svi ostali učenici, čini se da nije bilo razloga za njihovo raspoređivanje u 

posebna razredna odjeljenja. S druge strane, ako su raspoređeni u posebna razredna odjeljenja 

zbog nedovoljnog poznavanja hrvatskoj jezika, tada redovni plan i program, koji se podučavao 

na hrvatskom jeziku, nikako nije mogao zadovoljiti njihove potrebe. Nadalje, Vladina tvrdnja da 

su podnosioci zahtjeva pratili nastavu prema redovnom planu i programu teško da može biti u 

skladu s primjedbama koje je 26. septembra 2001. hrvatska vlada dala u odgovoru na Mišljenje 

323


Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, prema kojima 

“Ministarstvo obrazovanja i sporta, u saradnji s lokalnom upravom, preduzelo je niz mjera u tu svrhu 

[to jest, u svrhu prevladavanja jezičke barijere] – dodatna pomoć za rješavanje problema koji se 

odnose na praćenje i razumijevanje nastave, prilagodbu nastavnog plana i programa potrebama 

romske djece … “ (vidi stav 69. ove presude). Dakle, iz toga bi se moglo zaključiti da su romska djeca 

pratila nastavu prema “prilagođenom planu i programu”, iako nije jasno što je on tačno uključivao. 

165. Kad je riječ o činjenici da je nastavni plan i program prema kojemu se odvijala nastava 

u isključivo romskim razrednim odjeljenjima mogao biti smanjen za 30%, Sud prvo konstatuje da 

Vlada nije navela točno određenu pravnu osnovu za takvo smanjenje. Kao drugo, što je još važnije, 

Vlada nije pokazala na koji bi se način sâmo postojanje mogućnosti smanjenja nastavnog plana i 

programa moglo smatrati odgovarajućim načinom rješavanja problema navodnog nepoznavanja 

hrvatskog jezika od strane podnosilaca zahtjeva. Budući da se, prema navodima Vlade, nastava u 

dotičnim školama odvijala isključivo na hrvatskom jeziku, država je uz to imala obavezu preduzeti 

odgovarajuće pozitivne mjere kroz koje bi podnosiocima zahtjeva pomogla u sticanju potrebnih 

jezičkih vještina u najkraćem mogućem roku, i to putem posebnih satova hrvatskog jezika, a kako bi 

se mogli brzo integrirati u mješovita razredna odjeljenja. 

166. U vezi s time, Sud se poziva na prethodno pomenute primjedbe koje je hrvatska Vlada 

dostavila u odgovoru na mišljenje Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih 

manjina prema kojima “ona djeca koja ne govore hrvatski jezik mogu biti upisana u posebna 

razredna odjeljenja u kojima im se posvećuje posebna pažnja kako bi mogli naučiti hrvatski jezik” 

(vidi stav 69. ove presude). Međutim, nakon što su podnosioci zahtjeva raspoređeni u isključivo 

romska razredna odjeljenja, nije im ponuđen nikakav poseban program radi rješavanja navodnih 

jezičkih manjkavosti. Niti je Vlada dokazala da postoje ikakv pisana uputstva ili smjernice u vezi sa 

programom prema kome se podučavaju učenici raspoređeni u isključivo romska razredna odjeljenja. 

167. Kad je riječ o postojanju dopunske nastave iz hrvatskog jezika, kao jednog od načina na koji 

su se, prema Vladinoj tvrdnji, rješavale jezičke nedovoljnosti podnosilaca zahtjeva, čini se da trećem, 

četvrtom i petom podnosiocu zahtjeva uopšte nije bilo omogućeno pohađanje takve nastave, 

iako je sve troje pohađalo isključivo romsko razredno odjeljenje barem prve dvije godine svoga 

osnovnog obrazovanja. 

168. Što se tiče šestog do jedanaestog podnosioca zahtjeva, njima je tek u trećem razredu 

ponuđena dopunska nastava iz hrvatskoga jezika, iako su svi oni bili u isključivo romskom razrednom 

odjeljenju od prvoga razreda. 

169. Trinaestom do petnaestom podnosiocu zahtjeva dopunska je nastava ponuđena samo u 

prvoj godini njihovoga školovanja. Uprkos tome, oni su u isključivo romskom razredu ostali i ostatak 

svoga osnovnog obrazovanja. 

170. Samo je dvanaestom podnosiocu zahtjeva bila sistemski nuđena dopunska nastava iz 

hrvatskoga jezika u prvom, drugom i trećem razredu. Međutim, on je u isključivo romskom razredu 

ostao cijelo svoje osnovno školovanje. 

171. U svakom slučaju, takva je dopunska nastava iz hrvatskoga jezika u najboljem slučaju mogla 

samo djelimično nadoknaditi pomanjkanje nastavnog plana i programa posebno namijenjenog za 

rješavanje potreba učenika raspoređenih u posebna razredna odjeljenja zbog neodgovarajućeg 

znanja hrvatskog. 

324 

(c) Postupak premještaja i nadzora 

172. Kad je riječ o premještaju iz isključivo romskih razrednih odjeljenja u mješovita razredna 

odjeljenja, Vlada je, kako u postupku pred nacionalnim sudovima tako i pred ovim Sudom, ustvrdila 

da je homogenost svakoga razreda bila važan faktor u odluci da se podnosioci zahtjeva ne premjeste 

u mješoviti razred. Međutim, kao što je već naznačeno, za raspoređivanje podnosilaca zahtjeva u


isključivo romska razredna odjeljenja moglo se smatrati da je težilo legitimnom cilju samo ako je 

služilo povećanju njihovog znanja hrvatskoga jezika do odgovarajućeg nivoa, te osiguranju njihovog 

trenutnog premještaja u mješoviti razred nakon toga. 

173. U tom pogledu, potrebno je primijetiti da nije bio donesen nikakav program rješavanja 

posebnih potreba romske djece koja nisu imala jezičke vještine, s tačno utvrđenim vremenskim 

rokovima za svaku fazu sticanja potrebnih jezičkih vještina. Sud zbog toga smatra da, s obzirom 

na vremensko razdoblje koje su podnosioci zahtjeva proveli u isključivo romskim razredima, po 

svemu sudeći, nije ispunjen uslov koji je zahtijevao njihov trenutni i automatski premještaj nakon 

postizanja odgovarajućeg znanja jezika. 

174. U prethodno navedenim primjedbama podnesenim u odgovoru na mišljenje Savjetodavnog 

odbora za Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina, Vlada je izjavila sljedeće: “Ta praksa 

raspoređivanja romske djece u posebna razredna odjeljenja provodi se samo u prvom i drugom razredu 

osnovne škole, nakon čega djeca pohađaju ista razredna odjeljenja zajedno s djecom ostalih nacionalnosti” 

(vidi stav 69 ove presude). Sud se poziva i na mišljenje o Hrvatskoj koje je donio Savjetodavni odbor za 

Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina 1. oktobra 2004, prema kojemu se “učenici [se] ne bi 

smjeli raspoređivati u takva posebna odjeljenja na osnovu svoje pripadnosti nacionalnoj manjini, već 

na osnovu vještina i potreba dotičnih pojedinaca, a ako se takvo raspoređivanje pokaže nužnim, to bi 

trebalo biti samo na ograničeno razdoblje” (vidi stav 70 ove presude). 

175. Ipak, svaki od podnosilaca zahtjeva u ovome predmetu proveo je značajan dio svoga 

obrazovanja u isključivo romskom razrednom odjeljenju. Jedanaesti do petnaesti podnosilac zahtjeva 

proveli su svih osam godina svoga školovanja u isključivo romskom razrednom odjeljenju, dok su 

drugi do deseti podnosilac zahtjeva pohađali i isključivo romske i mješovita razredna odjeljenja. 

Međutim, nije postojao nikakav poseban postupak nadzora. Iako su neki od podnosilaca zahtjeva u 

određenim razdobljima pohađali mješovita razredna odjeljenja, Vlada nije dokazala da je sastavljen 

i jedan pojedinačni izvještaj u odnosu na bilo kojeg podnosioca zahtjeva i njegov napredak u učenju 

hrvatskoga jezika. Takvi su izvještaji očito potrebni kako bi se osigurala objektivnost i kako bi se 

prepoznali problemi koji se potom mogu rješavati, ako je potrebno, dodatnim mjerama. Pomanjkanje 

propisanog i transparentnog postupka nadzora otvorilo je široki prostor za proizvoljnost. 

(d) Neredovno pohađanje nastave i visoka stopa napuštanja školovanja 

176. Jedan od problema istaknutih u izvještajima tijela Vijeća Evrope koja su se odnosila na 

Hrvatsku bilo je neredovno pohađanje nastave romske djece i visoka stopa napuštanja školovanja 

kod te djece. U izvještaju ECRI-ja o Hrvatskoj, objavljenom 3. jula 2001, navodi se da “mnoga romska/ 

ciganska djeca ne idu u školu, bilo zbog toga što su napustila školovanje ili zbog toga što nikada nisu ni 

pohađala školu” (vidi stav 66 ove presude). To je zapažanje potvrđeno u izvještaju ECRI-ja o Hrvatskoj, 

objavljenom 17. decembra 2004, prema kojemu “mnoga romska djeca napuštaju školovanje u veoma 

ranom dobu” (vidi stav 67 ove presude). Statistički podaci za Međimursku županiju koje su podnosioci 

zahtjeva dostavili, a Vlada ih nije osporila, ukazuju na to da je stopa napuštanja školovanja romskih 

učenika prije završetka osnovnog obrazovanja bila 84%. Podnosioci zahtjeva u ovome predmetu 

su, svi bez izuzetka, napustili školu u dobu od petnaest godina ne završivši osnovno obrazovanje. Iz 

njihovih svjedočanstava vidljivo je da su neredovno pohađali nastavu. 

177. Iako se ne može smatrati da su hrvatske vlasti jedine odgovorne za činjenicu da toliko puno 

učenika nije završilo osnovno obrazovanje ili steklo odgovarajući nivo znanja jezika, tako visoka 

stopa napuštanja školovanja među romskim učenicima u Međimurskoj županiji upućivala je na 

potrebu preduzimanja pozitivnih mjera, inter alia, radi podizanja svijesti o važnosti obrazovanja 

među romskom populacijom, a i kako bi se podnosiocima zahtjeva pomoglo u rješavanju svih 

poteškoća s kojima su se susretali u praćenju nastavnoga plana i programa. Stoga je, radi rješavanja 

tih problema, bilo potrebno preduzeti određene dodatne korake, kao što je aktivno i strukturisano 

325


uključivanje nadležnih socijalnih službi. Međutim, prema navodima Vlade, socijalne službe bile su 

obaviještene o neredovnom pohađanju nastave samo u slučaju petog podnosioca zahtjeva. Nisu 

dostavljene precizne informacije o bilo kakvim naknadnim aktivnostima. 

326 

(e) Uključenost roditelja podnosilaca zahtjeva 

178. Vlada je istaknula pasivnost i nedostatak prigovora roditelja u odnosu na raspoređivanje 

njihove djece u posebna razredna odjeljenja, kao i činjenicu da nisu zatražili njihov premještaj u 

mješovita razredna odjeljenja. U vezi s time, u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic 

doneseni su sljedeći zaključci za koje se može reći da su relevantni: 

“202. Što se tiče pristanka roditelja, Sud prima na znanje Vladinu tvrdnju da je to bio odlučni 

faktor bez kojega podnosioci zahtjeva ne bi bili raspoređeni u posebne škole. S obzirom na činjenicu 

da je u ovome predmetu utvrđena razlika u postupanju, može se zaključiti da bi svaki takav pristanak 

značio prihvatanje razlike u postupanju, čak i ako je diskriminirajuća, to jest, odricanje od prava 

na zaštitu od diskriminacije. Međutim, prema sudskoj praksi Suda, odricanje od prava zajemčenog 

Konvencijom – ako je takvo odricanje uopšte dopušteno – mora se nedvosmisleno utvrditi i izraziti 

uz punu svijest o činjenicama, to jest na temelju informisanog pristanka (Pfeifer and Plankl v. Austria, 

presuda od 25. februara 1992, Series A no. 227, §§ 37-38) te bez ograničenja (Deweer v. Belgium, 

presuda od 27. februara 1980, Series A no. 35, § 51). 

203. U okolnostima ovoga predmeta, Sud se nije uvjerio da su roditelji romske djece, koji su bili 

pripadnici jedne zajednice u nepovoljnom položaju i često slabo obrazovani, bili sposobni procijeniti 

sve aspekte situacije i posljedice davanja pristanka. … 

204. S obzirom na temeljnu važnost zabrane rasne diskriminacije (vidi Nachova and Others, 

prethodno citirano, § 145, te Timishev, prethodno citirano, § 56), Veliko vijeće smatra da se, čak i pod 

pretpostavkom da su ispunjeni uslovi iz stava 202 ove presude, ne može prihvatiti ničije odricanje 

od prava da ne bude podvrgnut rasnoj diskriminaciji, jer bi to bilo protivno važnom javnom interesu 

(vidi, mutatis mutandis, Hermi v. Italy [GC], br. 18114/02, § 73, ECHR 2006‐...).” 

179. Isto važi i za propust roditelja podnosilaca zahtjeva u ovome predmetu da podnesu 

prigovor na raspoređivanje svoje djece u isključivo romska razredna odjeljenja, te da zatraže njihov 

premještaj u mješovita razredna odjeljenja. 

(f) Zaključak 

180. Kao što proizlazi iz presude Suda u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic, 

dokumentacija koju je dostavio ECRI i izvještaj Povjerenika za ljudska prava Vijeća Evrope o stanju 

ljudskih prava Roma, Sinta i putnika u Evropi (od 15. februara 2006, vidi stav 72 ove presude), određeni 

broj evropskih država suočen je s ozbiljnim poteškoćama u osiguravanju odgovarajućeg školovanja 

romskoj djeci. Hrvatske su vlasti nastojale riješiti taj problem. Međutim, u svojim nastojanjima da 

ostvare društvenu i obrazovnu integraciju grupe u nepovoljnom položaju koju čine Romi, morali su 

se boriti s raznim poteškoćama koje su, inter alia, bile posljedica kulturnih specifičnosti te manjine te, 

navodno, određenog neprijateljstva od strane roditelja djece koja nisu Romi. Kao što je Veliko vijeće 

konstatovalo u prethodno pomenutoj presudi u predmetu D.H. and Others v. the Czech Republic, 

odluka o izboru najboljeg sredstva za rješavanje poteškoća u učenju kod djece koja ne govore jezik 

nastave nije lagana. Tu se javlja teško pitanje postizanja ravnoteže između suprotstavljenih interesa. 

Kad je riječ o utvrđivanju i planiranju nastavnog plana i programa, to uglavnom uključuje pitanja 

svrsishodnosti o kojima Sud nije pozvan da odlučuje (vidi D.H. and Others, prethodno citirano, § 205, 

te Valsamis v. Greece, 18. decembra 1996, § 28, Reports 1996-VI). 

181. Uprkos tome, kad god domaće vlasti imaju slobodu izbora koja bi mogla ometati uživanje 

nekog prava iz Konvencije, u odlučivanju je li tužena država, prilikom utvrđivanja regulatornog


okvira, ostala u granicama svoje slobode procjene, poseban će značaj imati garancije koje su 

dostupne pojedincu (vidi Buckley, prethodno citirano, § 76, te Connors, prethodno citirano, § 83). 

182. Činjenice ovoga predmeta ukazuju na to da način školovanja romske djece nisu u dovoljnoj 

mjeri pratile garancije koje bi osigurale da će, u ostvarivanju svoje slobode procjene na području 

obrazovanja, država u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir njihove posebne potrebe koje su imali kao 

pripadnici grupe u nepovoljnom položaju (vidi, mutatis mutandis, Buckley, prethodno citirano, § 84, 

te Connors, prethodno citirano, § 84). Nadalje, kao posljedica preduzetih mjera, podnosioci zahtjeva 

raspoređeni su u posebna razredna odjeljenja u kojima se nastava pratila po prilagođenom planu i 

programu, iako je njegov tačan sadržaj i dalje nejasan. Zbog netransparentnosti i pomanjkanja jasnih 

kriterijuma u vezi sa premještajem u mješovita razredna odjeljenja, podnosioci zahtjeva ostajali su u 

isključivo romskim razrednim odjeljenjima dugo vremena, neki čak i tokom cijeloga svog osnovnog 

školovanja. 

183. Veoma pozitivan aspekt je mogućnost nastavka obrazovanja romske djece koja nisu završila 

osnovno obrazovanje do petnaeste godine života. Nakon napuštanja osnovne škole, podnosioci 

zahtjeva imali su mogućnost da se upišu u večernju školu u Čakovcu (obližnjem gradu), koju 

finansira država, u kojoj su mogli dovršiti svoje obrazovanje. Iako je sve troškove pokrivala Vlada, tu 

je mogućnost iskoristilo samo troje podnosilaca zahtjeva, a samo je jedan od njih i završio večernju 

školu. Međutim, većina tih događanja zbila se nakon razdoblja koje je potrebno ispitati u odnosu na 

podnosioce zahtjeva u ovome predmetu. Ona ne mogu popraviti prethodno pomenute manjkavosti 

u obrazovanju podnosilaca zahtjeva. 

184. Sve u svemu, uzimajući u obzir okolnosti ovoga predmeta i priznajući napore što su ih 

hrvatske vlasti uložile kako bi romskoj djeci osigurale školovanje, Sud smatra da u relevantno 

vrijeme nisu postojala odgovarajuća jemstva koja su mogla osigurati da se postigne i održi 

razuman odnos srazmjere između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja kojemu se težilo. 

Iz toga slijedi da raspoređivanje podnosilaca zahtjeva u isključivo romska razredna odjeljenja 

u određenim razdobljima tokom njihovoga osnovnog obrazovanja nije imalo objektivno i 

razumno opravdanje. 

185. Sud stoga utvrđuje da je u ovome predmetu došlo do povrede člana 14 Konvencije u vezi s 

članom 2 protokola br. 1. 

186. S obzirom na taj zaključak, nije potrebno zasebno ispitati prigovor na temelju člana 2 

protokola br. 1. 

III. PRIMJENA ČLANA 41. KONVENCIJE 

187. Član 41. Konvencije predviđa: 

“Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo 

zainteresovovane visoke ugovorne stranke omogućuje samo djelimičnu odštetu, Sud će, prema 



188. S obzirom na utvrđenu povredu, Vijeće je smatralo da su podnosioci zahtjeva pretrpjeli 

nematerijalnu štetu zbog toga što je dužina postupka pred domaćim sudovima prekoračila 

“razumni rok”, te da im je stoga prikladno dosuditi naknadu. Presuđujući na pravičnoj osnovi, 

Sud je svakom podnosiocu zahtjeva dosudio 1.300 eura (EUR) s tog naslova, uvećanih za sve 

poreze koji bi se mogli zaračunati na taj iznos. Uz to je svim podnosiocima zahtjeva zajednički 

dosudio 2.000 EUR za troškove i izdatke, uvećane za sve poreze koji bi se mogli zaračunati na 

taj iznos. 

327


328 

B. Tvrdnje stranaka 

189. Svaki podnosilac zahtjeva potraživao je po 22.000 EUR na ime nematerijalne štete, te 

22.316,50 EUR zajednički za troškove i izdatke nastale na domaćoj nivou i pred Sudom. 

190. Vlada je smatrala da potraživanje podnosilaca zahtjeva na ime nematerijalne štete treba 

odbiti. Kad je riječ o potraživanju troškova i izdataka u odnosu na postupak pred Sudom, Vlada je 

smatrala da je potraživani iznos previsok. 


1. Nematerijalna šteta 

191. Sud smatra da su podnosioci zahtjeva zacijelo pretrpjeli nematerijalnu štetu – posebno 

zbog frustracija prouzrokovanih indirektom diskriminacijom čije su žrtve bile – zbog koje utvrđenje 

povrede Konvencije ne pruža dovoljn zadovoljenje. Međutim, Sud smatra da su iznosi koje 

podnosioci zahtjeva potražuju previsoki. Presuđujući na pravičnoj osnovi, Sud ocjenjuje da je svaki 

podnosilac zahtjeva pretrpio nematerijalnu štetu u visini od 4.500 EUR. 

2. Troškovi i izdaci 

192. Sud ponavlja da se sudski troškovi mogu nadoknaditi samo u mjeri u kojoj se odnose na 

utvrđenu povredu (Beyeler v. Italy (pravedna naknada) [GC], br. 33202/96, § 27, 28. maja 2002). Sud 

konstatuje da su gđa Kušan, g. Dobrushi i g. Alexandris dostavili svako svoju specifikaciju advokatskih 

honorara, te troškova prevođenja odgovarajućih dokumenata. Uzimajući u obzir sve mjerodavne 

faktore i pravilo 60, stav 2 Poslovnika Suda, Sud svim podnosiocima zajedno dosuđuje 10.000 EUR 

za troškove i izdatke. 

3. Zatezna kamata 



IZ TIH RAZLOGA, SUD 

1. jednoglasno odbija preliminarni prigovor Vlade o primjenjivosti člana 6, stava 1 Konvencije na 

ovaj predmet; 

2. jednoglasno presuđuje da je došlo do povrede člana 6, stava 1 Konvencije; 

3. presuđuje s devet glasova za i osam protiv da je došlo do povrede člana 14, Konvencije u vezi 

sa članom 2 protokola br. 1; 

4. jednoglasno presuđuje da nije potrebno zasebno ispitati prigovor na temelju člana 2 protokola 

br. 1; 

5. presuđuje s dvanaest glasova za i pet protiv 

(a) da tužena država podnosiocima zahtjeva treba isplatiti, u roku od tri mjeseca, sljedeće iznose 

koje je potrebno preračunati u hrvatske kune prema kursu važećem na dan namirenja: 

(i) svakom podnosiocu zahtjeva po 4.500 EUR (četiri hiljade i petsto eura), uvećane za sve 

poreze koji bi im se mogli zaračunati, na ime nematerijalne štete; 

(ii) 10.000 EUR (deset hiljada eura) svim podnosiocima zajedno, uvećanih za sve poreze koji 

bi se podnosiocima zahtjeva mogli zaračunati, na ime troškova i izdataka; 




6. jednoglasno odbija ostatak zahtjeva podnosilaca zahtjeva za pravednu naknadu.


Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku i objavljeno na javnoj raspravi u Zgradi ljudskih 

prava u Strazburu dana 16. marta 2010. 

Vincent Berger 

pravni savjetnik 

Jean-Paul Costa 

predsjednik 

U skladu s članom 45, stavom 2 Konvencije i pravilom 74, stavom 2 Poslovnika Suda, ovoj se 

presudi prilaže zajedničko djelimično izdvojeno mišljenje sudije Jungwierta, sutkinje Vajić, sudije 

Kovlera, sutkinja Gyulumyan i Jaeger, sudije Myjera, sutkinje Berro-Lefèvre i sudije Vučinića. 

J.-P.C. 

V.B. 

ZAJEDNIČKO DJELIMIČNO IZDVOJENO MIŠLJENJE SUDIJE 

JUNGWIERTA, SUTKINJE VAJIĆ, SUDIJE KOVLERA, 

SUTKINJA GYULUMYAN I JAEGER, SUDIJE MYJERA, 

SUTKINJE BERRO-LEFÈVRE I SUDIJE VUČINIĆA 

m školama, a posebno u Osnovnoj školi Macinec bio prepreka za formiranje mješovitih razrednih 

odjeljenja u određenim razredima, potrebnih za postizanje integracije dotičnih učenika. Uprkos tim 

poteškoćama, osnivanje isključivo romskih razrednih odjeljenja nije bilo pravilo, već se to radilo 

samo u slučajevima kad je postotak romskih učenika bio dovoljan za formiranje takvih razreda. 

Tako je u Osnovnoj školi Podturen od 47 romskih učenika samo 17 njih bilo raspoređeno u isključivo 

romsko razredno odjeljenje, a 30 ih je bilo u mješovitim razrednim odjeljenjima (stav 11 presude). U školi 

Macinec su 2001. godine bila 194 romska učenika, od kojih je 142 raspoređeno u šest isključivo romskih 

razrednih odjeljenja, dok je 52 njih pohađalo mješovita razredna odjeljenja (stav 15 presude). 

7. Kako proizlazi iz školske dokumentacije (vidi stavove 21 do 51. presude), uz jezičke manjkavosti 

i druge poteškoće bilo je izraženo i očito pomanjkanje podrške roditelja. Ne može se poreći da je 

spori jezički razvoj i napredak u slučaju podnosilaca zahtjeva u velikoj mjeri bio posljedica njihovog 

veoma neredovnog pohađanja nastave (stavovi 176 do 177 presude), što bi na jednaki način ometalo 

i napredak većine u mješovitim razrednim odjeljenjima u odnosu na sve školske predmete. 

U vezi s time, potrebno je konstatovati da su vlasti nastojale riješiti te probleme organizovanjem 

redovnih roditeljskih sastanaka na nivou razrednog odjeljenja, kao i pojedinačnih sastanaka s 

roditeljima podnosilaca zahtjeva. Organizovali su i posjete romskih pomagača domovima učenika 

kako bi naglasili važnost redovnog školovanja. Međutim, roditelji podnosilaca zahtjeva rijetko 

su odgovarali na ta nastojanja. Uloga roditelja u tim pitanjima ne može se potcijeniti. redovno 

pohađanje nastave zavisi od saradnje između školskih vlasti i roditelja djece, koji su primarno 

odgovorni za svoju djecu. U izvještaju Povjerenika za ljudska prava naglašava se i sljedeće: “… na 

roditeljima je da osiguraju temeljito učenje jezika i redovno pohađanje nastave svoje djece tokom 

čitavoga školovanja” (vidi stav. 72 in fine presude). 

8. Kad je riječ o ocjeni razmjere preduzetih mjera, važno je istaknuti da je utvrđivanje i planiranje 

nastavnoga plana i programa u načelu u nadležnosti ugovornih stranaka. Regulisanje rada 

obrazovnih ustanova može se mijenjati u vremenu i prostoru, između ostalog i zavisno od potreba i 

resursa zajednice i posebnih osobitosti različitih nivoa obrazovanja. Stoga, države ugovornice imaju 

određenu slobodu procjene na tom području (vidi Leyla Şahin, § 154). 

329


9. Vlasti su bile suočene sa situacijom u kojoj u jednoj maloj zajednici veliki broj djece pripadnika 

romske manjine u vrijeme upisa u osnovnu školu nije dovoljno dobro poznavao jezik nastave. Vlasti 

su se morale boriti s brojnim poteškoćama između ostalog i zbog kulturnih specifičnosti te manjine. 

Izbor između raznih mogućnosti rješavanja situacije u kojoj su se našli podrazumijevao je težak 

zadatak postizanja ravnoteže između suprotstavljenih interesa. S jedne strane, interes podnosilaca 

zahtjeva i ostale romske djece koja nisu govorila hrvatski jezik bio je da, što je prije moguće, nauče 

jezik nastave i na taj se način osposobe za praćenje nastave. S druge strane, učenici koji su govorili 

hrvatski jezik, i Hrvati i Romi, imali su interes da se previše ne koče u obrazovanju zbog nedovoljnog 

poznavanja jezika veoma velikog broja ostalih učenika. 

Osim toga, naglašavamo da zaista može biti teško organizovati nastavu u mješovitim razrednim 

odjeljenjima u kojima veliki postotak ili čak većina učenika ne zna dovoljno jezik nastave. U takvoj 

situaciji, kad veliki postotak ili većina učenika ima posebne potrebe, očito je da se nastava treba 

prilagoditi njihovim potrebama, osobito ako oni sâmi dijele zajednički jezik. Međutim, to može utiecati 

na interese ostalih učenika koji nemaju takve potrebe i čiji se napredak na taj način može ometati. U 

takvoj se situaciji pred državne vlasti stavlja obaveza da osiguraju pravednu raspodjelu raspoloživih 

resursa između tih dviju grupa učenika. Prihvatamo da je i iz tog razloga njihovo raspoređivanje u isto 

razredno odjeljenje moglo biti opravdano s pedagoške tačke gledišta, jer je poznato da djeca, kako se 

smatra, najbolje uče u stabilnom okruženju, pa roditelji često ni zbog toga nisu skloni da njihova djeca 

mijenjaju razredna odjeljenja. Taj se argument nije trebao odbaciti a da se prethodno nisu odvagali i 

interesi djece koja su govorila hrvatski: važnost koju za učenike koji govore hrvatski ima mogućnost 

odgovarajućeg napredovanja u školi u presudi se uopšte ne spominje. 

10. Zadržavanjem romske djece u redovnim školama, hrvatske su vlasti premještaj iz posebnog 

u mješovito razredno odjeljenje učinile prilično fleksibilnim te su omogućile da se djeca premještaju 

bez formalnosti. Tako je većina podnosilaca zahtjeva u ovome predmetu pohađala i isključivo 

romska i mješovita razredna odjeljenja, te je s ostalim učenicima dijelila iste školske sadržaje, poput 

kantine i igrališta, te su zajedno učestvovali u raznim vannastavnim i društvenim aktivnostima (vidi 

i stavove 134 i 135 presude). 

11. Škole koje su pohađali podnosioci zahtjeva redovne su obrazovne ustanove, koje su 

dio sistema javnih osnovnih škola u Hrvatskoj. Za sve učenike koji završe bilo koju od tih škola 

smatra se da su stekli cjelovito osnovno obrazovanje, te svi oni dobijaju završno svjedočanstvo 

standardnoga oblika. Oni učenici koji povremeno ili tokom cijelog svog osnovnog obrazovanja 

pohađaju isključivo romska razredna odjeljenja i uspješno završe završni razred takođe dobijaju 

isto standardno završno svjedočanstvo koje ne sadrži nikakve naznake o tome da su pohađali neke 

posebne, odvojena razredna odjeljenja. Sva svjedočanstva o završetku osnovnog obrazovanja 

imaju isti status kad je riječ o mogućnosti upisa u srednje škole ili pronalaženja zaposlenja. To 

znači da činjenica da su podnosioci zahtjeva pohađali isključivo romska razredna odjeljenja sama 

po sebi ni na koji način nije mogla otežavati niti dovoditi u pitanje njihove izglede u pogledu 

daljega obrazovanja. Svi oni koji završe osnovnu školu imaju iste mogućnosti da ubiraju koristi od 

svoga obrazovanja. 

12. Stoga je važno naglasiti da podnosiocima zahtjeva ni u jednom trenutku nije bilo uskraćeno 

pravo pohađanja škole i obrazovanja. Svi su upisani u dotične osnovne škole u dobi od sedam 

godina, što je uobičajena dob za početak obaveznog osnovnog obrazovanja u Hrvatskoj. Svi su 

ostali u osnovnoj školi dok nisu navršili petnaest godina, a potom su je samoinicijativno napustili jer 

više nisu bili obavezni pohađati školu. 

Nadalje, učenici koji nisu završili osnovno obrazovanje do petnaeste godine života svoje su 

obrazovanje mogli nastaviti u večernjoj školi. Iako je cijeli trošak tog obrazovanja snosila država, 

samo su treći, četvrti i šesti podnosilac zahtjeva iskoristili tu mogućnost, a samo je treći podnosilac 

zahtjeva i završio večernju školu. Četvrti i šesti podnosilac zahtjeva, iako su se upisali, nisu pohađali 

nastavu. 

330


13. Stoga, u ovome predmetu nije dokazano da su podnosioci zahtjeva, time što su tokom svoga 

osnovnog obrazovanja raspoređeni u isključivo romske razrede, bili stavljeni u posebno nepovoljan 

položaj u odnosu na ostale učenike. 

III. 

14. U ovome predmetu, dakle, nije riječ o položaju manjine uopšte, već o konkretnom pitanju 

obrazovne prakse (u dvije škole) u odnosu na manjinu koja nedovoljno poznaje jezik nastave, te o 

mjerama koje su domaće vlasti preduzele radi rješavanja te situacije. Ovaj se predmet može jasno 

razlikovati od predmeta D.H. and Others v. the Czech Republic ([GC], br. 57325/00, ECHR 2007‐...) i 

Sampanis and Others v. Greece (br. 32526/05, 5. juna 2008), što dobro zna i većina. Većina je prihvatila 

i činjenicu da statistički podaci u ovome predmetu nisu bili dovoljni za utvrđenje da postoji prima 

facie dokaz o diskriminirajućem učinku mjere ili prakse (stav 151 do 152). Slažemo se da se direktna 

diskriminacija može dokazati i bez statističkih dokaza (stav 153). Međutim, tada bi činjenice trebale 

pokazati da je dotična praksa imala negativan učinak na podnosioce zahtjeva, te da se nije mogla 

opravdati s neke druge osnove. 

15. Izgleda da je većina ovaj predmet, na prvome mjestu, promatrala kao sredstvo daljnjeg 

razvijanja pojma direktne diskriminacije u sudskoj praksi Suda. A da bi to mogla učiniti, morala se 

osloniti na argumente izvan konkretnih činjenica, pozivajući se na položaj romskoga stanovništva 

uopšte (vidi, na primjer, stavove 147, 148, 176 i 177 presude). Kao posljedica toga, ovo je na 

određeni način postala presuda o posebnom položaju romskog stanovništva uopšte, a ne presuda 

koja se temelji na činjenicama predmeta, jer su fokus i obim predmeta izmijenjeni i protumačeni 

izvan okvira zahtjeva koji su sâmi podnosioci zahtjeva postavili pred Sud. Prihvatajući taj pristup, 

većina je, međutim, zanemarila kriterijume koje je sam Sud prethodno razvio u odnosu na pravo na 

obrazovanje na temelju člana 2 protokola br. 1 uz Konvenciju (stav 146 presude). 

16. Iako se prihvata da je obrazovanje putem integracije nedvojbeno veoma važan pojam, ipak je 

potrebno primijetiti da ne postoje opšte preporuke o najboljoj praksi u takvoj situaciji, te da države 

moraju iskoristiti svoju slobodu procjene u rješavanju tako važnih i konkretnih problema na licu 

mjesta, jer taj zadatak najbolje mogu obaviti upravo one. 

17. Uz to, većina nije uopšte uzela u obzir da se jedno od prava manjine sastoji u “očuvanju 

različitosti” (vidi stav 148 presude), te da se odvajanje, stoga, ne smatra uvijek štetnim, posebno 

ako je popraćeno – kao što je to ovdje bio slučaj – raznim društvenim aktivnostima i mjerama 

organizovanim u školi koju su djeca zajedno pohađala. 

18. Uvjerili smo se da u ovome predmetu, kao što je to istakao i Ustavni sud, nije dokazano da 

se navodno različito postupanje prema podnosiocima zahtjeva temeljilo na njihovome etničkom 

porijeklu ili bilo kojoj drugoj “sumnjivoj” osnovi, već isključivo na njihovom nedovoljnom poznavanju 

jezika, to jest, na pedagoškoj osnovi. U takvim okolnostima državnim se vlastima daje šira sloboda 

procjene u primjeni metoda rješavanja poteškoća u učenju kod podnosilaca zahtjeva. Nakon što 

je utvrđeno da podnosioci zahtjeva ne poznaju dovoljno dobro hrvatski jezik, izbor sredstva za 

rješavanje tog problema bio je na državnim vlastima. Stoga, imajući na umu slobodu procjene koja 

se domaćim vlastima daje na području obrazovanja (vidi, mutatis mutandis, Sampanis and Others, 

prethodno citirano, § 92 in fine), smatramo da je raspoređivanje podnosilaca zahtjeva u isključivo 

romske razrede u određenim razdobljima tokom njihovoga osnovnog obrazovanja u okolnostima 

ovoga predmeta imalo legitiman cilj koji se ostvarivao na prihvatljive načine u ograničenom 

razdoblju i u uslovima u kojima na raspolaganju nije bilo drugih mogućnosti. Drugim riječima, 

postojalo je objektivno i razumno opravdanje. 

IV. 

V. 

331


19. Željeli bismo naglasiti i da je u situaciji poput ove, kad Sud donosi presudu suprotnu dobro 

obrazloženoj presudi Ustavnoga suda i stavlja izvan snage jednoglasnu presudu jednoga od svojih 

Vijeća, s tim da je presuda Velikog vijeća donesena s devet glasova za i osam protiv, bilo potrebno 

da Sud podastre uvjerljivije argumente u obrazloženju svoje odluke. Osim toga, bilo bi korisno 

da je Sud bio spreman da ponudi praktične smjernice o tome kako razvijati i primjenjivati pojam 

direktne diskriminacije. Ovako, bez ikakve jasne naznake o tom pitanju, moglo bi izgledati kao da 

je većina jednostavno upotrijebila svoje diskrecijsko ovlašćenje kako bi odluku najvišeg domaćeg 

suda zamijenila vlastitom. Time se Sud izlaže riziku da mu se prigovori da je na sebe preuzeo posao 

domaćih sudova. Posebno u situaciji u kojoj se obrazloženje Ustavnog suda temeljilo na načelima 

Konvencije i u kojoj su njegove napomene upućene domaćim vlastima bile jasne. Tako ovaj primjer 

jasno pokazuje da, kad je riječ o predmetima u kojima utvrđuje da se državama treba ostaviti 

određena sloboda procjene, Sud treba biti posebno oprezan da ne pređe granice svoje nadležnosti, 

posebno ako je veliki broj sudija u Sudu izrazio podršku pristupu Ustavnoga suda. 

U svakom slučaju, ni tuženoj državi ni bilo kojoj drugoj državi stranci Konvencije suočenoj s 

problemima vezanim uz školovanje manjinskih grupa zasigurno neće biti lako postupati prema ovoj 

presudi. 

332


DRUGO ODJELJENjE 

PREDMET VINČIĆ I DRUGI PODNOSIOCI PREDSTAVKI 

protiv SRBIJE 

(Predstavke br. 44698/06, 44700/06, 44722/06, 44725/06, 49388/06, 50034/06, 694/07, 757/07, 

758/07, 3326/07, 3330/07, 5062/07, 8130/07, 9143/07, 9262/07, 9986/07, 11197/07, 11711/07, 

13995/07, 14022/07, 20378/07, 20379/07, 20380/07, 20515/07, 23971/07, 50608/07, 50617/07, 

4022/08, 4021/08, 29758/07 i 45249/07) 

PRESUDA 

STRAZBUR 

1. decembar 2009. godine 

Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima predviđenim članom 44. stav 2. Konvencije. 

Moguće su redaktorske promene.


334 

U predmetu Vinčić i drugi podnosioci predstavki protiv Srbije, 

Evropski sud za ljudska prava (Drugo odeljenje) zasjedajući u vijeću u čijem su sastavu bili: 






Nona Tsotsoria, 

Kristina Pardalos, sudije, 

i Sally Dollé, sekretar Odeljenja, 

poslije vjećanja na zatvorenoj sjednici održanoj 10. novembra 2009. godine, izriče sljedeću 


POSTUPAK 

1. Predmet je formiran na osnovu trideset jedne zasebne predstavke (br. 44698/06, 44700/06, 

44722/06, 44725/06, 49388/06, 50034/06, 694/07, 757/07, 758/07, 3326/07, 3330/07, 5062/07, 

8130/07, 9143/07, 9262/07, 9986/07, 11197/07, 11711/07, 13995/07, 14022/07, 20378/07, 

20379/07, 20380/07, 20515/07, 23971/07, 50608/07, 50617/07, 4022/08, 4021/08, 29758/07 i 

45249/07 ), koju je Sudu podnijela protiv Srbije prema članu 34. Konvencije za zaštitu ljudskih 

prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: “Konvencija”) gđa Aleksandra Vinčić i 30 drugih 

podnosilaca predstavki (u daljem tekstu: “Podnosioci predstavki”, vidjeti stav 5 u daljem tekstu), 

dana 26. oktobra 2006. godine, 27. oktobra 2006. godine, 27. oktobra 2006. godine, 27. oktobra 

2006. godine, 4. decembra 2006. godine, 6. decembra 2006. godine, 18. decembra 2006. godine, 

21. decembra 2006. godine, 21. decembra 2006. godine, 11. januara 2007. godine, 11. januara 

2007. godine, 15. januara 2007. godine, 2. februara 2007. godine, 6. februara 2007. godine, 30. 

januara 2007. godine, 19. februara 2007. godine, 1. marta 2007. godine, 8. marta 2007. godine, 

21. marta 2007. godine, 20. marta 2007. godine, 4. maja 2007. godine, 4. maja 2007. godine, 4. 

maja 2007. godine, 4. maja 2007. godine, 28. maja 2007. godine, 15. novembra 2007. godine, 

30. oktobra 2007. godine, 28. decembra 2007. godine, 28. decembra 2007. godine, 4. jula 2007. 

godine i 8. oktobra 2007. godine. 

2. Podnosioce predstavki zastupao je g. J. Kosić, advokat iz Beograda, a Vladu Srbije (u daljem 

tekstu: “Vlada”) zastupao je njen zastupnik, g. S. Carić. 

3. Podnosioci predstavki su se žalili na flagrantnu nedosljednu sudsku praksu Okružnog suda u 

Beogradu u vezi sa isplatom istih naknada po osnovu rada. 

4. Sud je 24. septembra 2008. godine, odnosno 14. oktobra 2008. godine odlučio da Vladu 

obavijesti o predstavkama. Primjenjujući član 29. stav 3 Konvencije on je, takođe, odlučio da 

istovremeno razmatra njihovu dopuštenost i osnovanost. 

ČINJENICE 

5. Podnosioci predstavki, gđa Aleksandra Vinčić (prva podnositjeljka), g. Damir Matić (drugi 

podnosilac), gđa Dušica Obradović (treća podnositjeljka), g. Aleksandar Kržić (četvrti podnosilac), 

g. Ljubomir Božić (peti podnosilac), g. Zoran Radonjić (šesti podnosilac), gđa Ljiljana Savić (sedma 

podnositjeljka), gđa Aleksandra Rosić (osma podnositjeljka), g. Jovo Grbić (deveti podnosilac). 

G. Mirko Maljković (deseti podnosilac), g. Milan Vukelić (jedanaesti podnosilac), g. Jovan Milić 

(dvanaesti podnosilac), g. Jovan Jovanović (trinaesti podnosilac), g. Milutin Jovanović (četrnaesti 

podnosilac), g. Nenad Jovanović (petnaesti podnosilac), g. Zoran Korica (šesnaesti podnosilac), gđa

PREDMET: VINČIĆ I DRUGI PODNOSIOCI PREDSTAVKI protiv SRBIJE 

Dara Đorđević Halapir (sedamnaesta podnositeljka), gđa Vera Vasović (osamnaesta podnositeljka), 

g. Drago Tumbas (devetnaesti podnosilac), g. Dobrivoje Dunjić (dvadeseti podnosilac), g. Svetozar 

Munćan (dvadeset prvi podnosilac), g. Rade Savić (dvadeset drugi podnosilac), g. Dragan Udović 

(dvadeset treći podnosilac), g. Milutin Milunov (dvadeset četvrti podnosilac), g. Predrag Stamenović 

(dvadeset peti podnosilac), g. Zoran Babić (dvadeset šesti podnosilac), g. Slobodan Pejić (dvadeset 

sedmi podnosilac), g. Mirko Novaković (dvadeset osmi podnosilac), g. Radoje Đukić (dvadeset deveti 

podnosilac), g. Zoran Živković (trideseti podnosilac) i g. Miodrag Lopičić (trideset prvi podnosilac) su 

svi srpski državljani. 


6. Činjenice predmeta, kako su ih strane iznijele, mogu se sumirati kako slijedi. 

7. Svi podnosioci predstavke su bili članovi Samostalnog sindikata inženjera vazduhoplovstva 

Srbije. 

8. Posle štrajka dana 28. novembra 2004. godine njihov sindikat i poslodavac, preduzeće JAT 

Airways, zaključili su sporazum kojim je ovaj drugi prihvatio da svim članovima sindikata isplati 

određenu naknadu, a prvi je obećao da će prekinuti štrajk i da će se uzdržati od tužbe. 

9. Generalni direktor preduzeća JAT Airways, javnog preduzeća koje je osnovala Tužena država, 

je 29. novembra 2004. godine naložio da se naprave neophodni obračuni i da se isplata naknade 

odmah izvrši. 

10. Pošto izgleda da ova odluka nije sprovedena, podnosioci predstavki su 7. februara 2005. 

godine, kao dio grupe od 151 lica, podnijeli jednu parničnu tužbu protiv preduzeća JAT Airways 

Četvrtom opštinskom sudu u Beogradu, tražeći isplatu predmetne naknade (od nekoliko stotina do 

približno jednu hiljadu evra,odnosno EUR). 

11. Ukupan broj tužilaca se kasnije smanjio na 140. Četvrti opštinski sud je posle toga odlučio 

da razdvoji postupak za svakog od preostalih tužilaca i naložio im da ponovo podnesu svoje 

pojedinačne tužbe. Tužioci, uključujući i podnosioce predstavki su postupili po nalogu suda. 

12. Određeni podnosioci predstavki su imali uspjeha kod Četvrtog opštinskog suda, a ostali nisu. 

Međutim, svi podnosioci predstavki su bili neuspješni u drugoj instanci pred Okružnim sudom u 

Beogradu, čije su odluke primili u sljedeće dane: 

- prvi podnosilac predstavke dana 27. septembra 2006. godine, 

- drugi podnosilac predstavke dana 13. jula 2006. godine, 

- treći i četvrti podnosilac predstavke dana 13. septembra 2006. godine, 

- peti podnosilac predstavke dana 17. novembra 2006. godine, 

- šesti podnosilac predstavke dana 10. novembra 2006. godine, 

- sedmi podnosilac predstavke dana 4. decembra 2006. godine, 

- osmi podnosilac predstavke dana 5. decembra 2006. godine, 

- deveti podnosilac predstavke dana 28. novembra 2006. godine, 

- deseti podnosilac predstavke dana 14. decembra 2006. godine, 

- jedanaesti podnosilac predstavke dana 20. novembra 2006. godine, 

- dvanaesti podnosilac predstavke dana 8. decembra 2006. godine, 

- trinaesti podnosilac predstavke dana 7. decembra 2006. godine, 

- četrnaesti podnosilac predstavke dana 21. decembra 2006. godine, 

- petnaesti podnosilac predstavke 21. avgusta 2006. godine, 

- šesnaesti podnosilac predstavke dana 26. decembra 2006. godine, 

- sedamnaesti podnosilac predstavke dana 7. februara 2007. godine, 

- osamnaesti podnosilac predstavke dana 5. januara 2007. godine, 

- devetnaesti i dvadeseti podnosilac predstavke dana 5. februara 2007. godine, 

- dvadeset prvi i dvadeset peti podnosilac predstavke dana 7. marta2007. godine, 

335


- dvadeset drugi podnosilac predstavke dana 1. marta 2007. godine, 

- dvadeset treći podnosilac predstavke dana 28. marta 2007. godine, 

- dvadeset četvrti podnosilac predstavke dana 11. aprila 2007. godine, 

- dvadeset šesti podnosilac predstavke dana 5. oktobra 2007. godine, 

- dvadeset sedmi podnosilac predstavke dana 3. septembra 2007. godine, 

- dvadeset osmi podnosilac predstavke dana 5. septembra 2007. godine, 

- dvadeset deveti podnosilac predstavke dana 19. oktobra 2007. godine, 

- trideseti podnosilac predstavke dana 13. juna 2007. godine, 

- trideset prvi podnosilac predstavke dana 3. septembra 2007. godine. 

13. U obrazloženjima u predmetima podnosilaca predstavki Okružni sud je utvrdio, inter alia, da 

generalni direktor preduzeća JAT Airways nije bio ovlašćen da odobri isplatu predmetne naknade 

bez izričitog ovlašćenja Vlade. 

14. U ostala 23 posebna slučaja, iz istih razloga, Okružni sud je, takođe, presudio protiv tužilaca. 

15. Međutim, najmanje 17 drugih presuda, donijetih između 31. maja 2006. godine i 5. decembra 

2007. godine, Okružni sud je usvojio u korist kolega podnosilaca predstavki, bez obzira na činjenicu 

što su njihovi zahtjevi zasnovani na istim činjenicama i odnosili su se na identična pravna pitanja. U 

obrazloženjima u tim ostalim predmetima, Okružni sud je objasnio, inter alia, da je preduzeće JAT 

Airways moralo da se pridržava sporazuma od 28. novembra 2004. godine, kao i odluke njegovog 

generalnog direktora od 29. novembra 2004. godine. 

16. Okružni sud je 27. septembra 2006. godine usvojio „pravno shvatanje“ kojim potvrđuje 

obrazloženje opisano u stavu 13 u gornjem tekstu. 

17. Podnosioci predstavki su 21. novembra 2006. godine podnijeli zahtjev da Četvrti opštinski sud 

hitno postupi u skladu sa članom 176. Zakona o parničnom postupku iz 2004. godine (vidjeti stav 39 

u daljem tekstu), naime da od Vrhovnog suda Srbije zatraži shvatanje o tome kako da se bavi velikim 

brojem predmeta, uključujući i njihove predmete, u kojima je Okružni sud već donio različite odluke. 

18. Vrhovni sud je 27. februara 2007. godine odbacio takav zahtjev Četvrtog opštinskog suda od 

10. januara 2007. godine. Tom odlukom je primjetio, inter alia, da član 176. nije primjenjiv zato što je 

u jednom broju predmeta u pitanju Okružni sud već donio pravosnažne odluke, i naglasio da je na 

navedenom sudu da usaglasi svoju sudsku praksu. 

19. Ustavni sud Srbije je 17. jula 2008. godine odbacio inicijativu za ocjenu zakonitosti koju je 

pokrenulo preduzeće JAT Airways, tražeći da se sporazum od 28. novembra 2004. godine i odluka 

generalnog direktora od 29. novembra 2004. godine proglase nezakonitim. Sud je objasnio da nema 

nadležnost ratione materiae s obzirom da se sporna dokumenta ne mogu kvalifikovati kao opšti akti 

u smislu značenja člana 167. stav 1 Ustava (videti stav 24 u daljem tekstu). 

20. U međuvremenu, preduzeće JAT Airways je podnijelo nekoliko posebnih protiv tužbi protiv 

podnosilaca predstavki, zahtjevajući da se navedeni sporazum i odluka generalnog direktora 

proglase nevažećim. Konačno, izgleda, međutim, da su svi ovi zahtjevi odbačeni iz različitih 

proceduralnih razloga. 

21. Desetine posebnih predmeta kao što su predmeti podnosilaca predstavki izgleda da su još u 

toku u prvoj ili drugoj instanci. 

336 


A. Ustav Republike Srbije (objavljen u „Službenom listu Republike Srbije“, broj 1/90) 

22. Član 22. stav 1 Ustava predviđao je, inter alia, da „svako ima pravo na jednaku zaštitu prava u 

postupku pred sudom“. 

23. Ovaj Ustav je prestao da važi u novembru 2006. godine kada je novi Ustav, objavljen u 

„Službenom listu RS“, broj 98/06, stupio na snagu.


B. Ustav Republike Srbije (objavljen u „Službenom listu Republike Srbije“, broj 

98/06) 

24. Relevantne odredbe Ustava glase kako slijedi: 

Član 32. stav 1 

«Svako ima pravo na ... [pravično suđenje pred] ... sudom ... sudom ... [prilikom odlučivanja] ... o 

njegovim [ili njenim] pravima i obavezama...» 


Ustavni sud odlučuje o: 5. saglasnosti opštih akata organizacija kojima su povjerena javna 

ovlašćenja... sa Ustavom i zakonom. 

Član 170. 

„Ustavna žalba se može izjaviti protiv pojedinačnih akata ili radnji državnih organa ili organizacija 

kojima su povjerena javna ovlašćenja, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska 


za njihovu zaštitu.“ 

Član 172. st. 1, 2 i 3. 

„Ustavni sud čini 15 sudija koji se biraju i imenuju na devet godina. Pet sudija Ustavnog suda 

bira Narodna skupština, pet imenuje predsjednik Republike, a pet opšta sednica Vrhovnog 

kasacionog suda Srbije. Narodna skupština bira pet sudija Ustavnog suda između 10 kandidata 

koje predloži predsjednik Republike, predsjednik Republike imenuje pet sudija Ustavnog suda 

između 10 kandidata koje predloži Narodna skupština, a opšta sednica Vrhovnog kasacionog 

suda imenuje pet sudija između 10 kandidata koje na zajedničkoj sednici predlože Visoki savjet 

sudstva i Državno vijeće tužilaca.“ 


„Ustavni sud odluke donosi većinom glasova svih sudija Ustavnog suda.“ 

V. Ustavni zakon za sprovođenje Ustava Republike Srbije (objavljen u „Službenom 

listu Republike Srbije“, broj 98/6) 

25. U skladu sa članom 9. stav 3 Ustavni sud se smatra konstituisanim kada su izabrane ili 

imenovane dvije trećine ukupnog broja sudija. 

G. Zakon o Ustavnom sudu (objavljen u „Službenom listu RS“, broj 109/07) 

26. Relevantne odredbe ovog zakona glase kako sledi: 


«Odluke Ustavnog suda su konačne, izvršne i opšteobavezujuće.» 


«Ustavni sud ima Poslovnik ... kojim se bliže propisuje organizacija... [I funkcionisanje Ustavnog 

suda] ... kao i postupak ... [pred njim]...» 

Član 27. st. 1 i 2. 

«...Ustavni sud obrazuje Stručnu službu. Organizacija, poslovi i način rada Stručne službe bliže se 

uređuju ... Ustavnog suda.» 

Član 82. st. 1 i 2 

„Ustavna žalba može se izjaviti protiv pojedinačnog akta ili radnje državnog organa ili organizacije 

337


338 

kojoj je povjereno javno ovlašćenje, a kojima se povređuju ili uskraćuju ljudska ili manjinska 


ili je zakonom isključeno pravo na njihovu sudsku zaštitu. Ustavna žalba može se izjaviti i ako 

nisu iscrpljena pravna sredstva, u slučaju kada je podnosiocu žalbe povređeno pravo na suđenje 

u razumnom roku.» 


„Ustavnu žalbu može izjaviti svako lice koje smatra da mu je pojedinačnim aktom ili radnjom 

državnog organa ili organizacije kojoj je povjereno javno ovlašćenje povrijeđeno ili uskraćeno 

ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom.“ 


„Ustavna žalba se može izjaviti u roku od 30 dana od dana dostavljanja pojedinačnog akta, 

odnosno od dana preduzimanja radnje ... [u pitanju]...“ 

Član 89 st. 2 i 3. 

«Kad Ustavni sud utvrdi da je osporenim pojedinačnim aktom, odnosno radnjom, povređeno 

ili uskraćeno ljudsko ili manjinsko pravo i sloboda zajemčena Ustavom, poništiće pojedinačni 

akt, odnosno zabraniće dalje vršenje ili narediti vršenje određene radnje i odrediti da se uklone 

štetne posljedice u određenom roku. Odluka Ustavnog suda kojom se usvaja ustavna žalba je 

pravni osnov za podnošenje zahtjeva za naknadu štete ili otklanjanja drugih štetnih posljedica 

pred nadležnim organom, u skladu sa zakonom.» 

Član 90. 

«... [podnosilac ustavne žalbe koji je dobio odluku ustavnog suda u svoju korist] ..., može da 

podnese zahtjev za naknadu štete Komisiji za naknadu štete, radi postizanja sporazuma o visini 

... [naknade koja će se dodijeliti]... Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu 

Komisija za naknadu štete ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, 

podnosilac ustavne žalbe može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je 

postignut sporazum samo u pogledu dijela zahteva, tužba se može podnijeti u pogledu ostatka 

zahtjeva. Aktom ministra nadležnog za pravosuđe određuje se sastav Komisije iz stava 1. ovog 

člana i bliže uređuje njen rad.» 

Član 113. st. 2 i 3. 

«Ustavna žalba se može izjaviti i protiv ... [pojedinačne odluke ili radnje u pitanju] ... ako je odluka 

... [donijeta] ... ili ako je ta radnja preduzeta od dana proglašenja Ustava do dana stupanja na 

snagu ovog zakona.» ... [U tom slučaju ustavna žalba može se izjaviti] ... u roku od trideset dana 

od dana stupanja na snagu ovog zakona.» 

Član 116. 

«Ustavni sud u roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donosi 

Poslovnik i akt iz i ... [dalje reguliše organizaciju i funkcionisanje svog Sekretarijata] ...» Ministar 

pravde, u roku od devedeset dana od dana stupanja na snagu ovog zakona... [reguliše sastav i 

rad Komisije za naknadu štete] ...» 

D. Poslovnik o radu Ustavnog suda (objavljen u „Službenom listu RS“, br. 24/08 i 

27/08) 

27. Ovaj poslovnik sadrži, inter alia, neophodne detalje u vezi sa razmatranjem žalbi podnijetih 

Ustavnom sudu. Đ. Stupanje na snagu gore navedenih zakona 

28. I novi Ustav Republike Srbije i Ustavni zakon za njegovo sprovođenje proglašeni su u 

novembru 2006. godine. 

29. Do 24. novembra 2007. godine izabrane su ili imenovane dvije trećine ukupnog broja sudija


Ustavnog suda (vidjeti stav 25 u gornjem tekstu). 

30. Zakon o Ustavnom sudu stupio je na snagu 6. decembra 2007. godine. 

31. Poslovnik o radu Ustavnog suda, objavljen u „Sl. listu RS“, broj 24/08, stupio je na snagu 15. 

marta 2008. godine. Njegove manje tekstualne ispravke objavljene su u „Sl. listu RS“, broj 27/08 od 

17. marta 2008. godine. 

E. Sudska praksa Ustavnog suda i Komisije za naknadu štete 

32. Do 9. jula 2009. godine Ustavni sud je razmatrao nekoliko stotina žalbi zbog navodnih 

povreda pojedinačnih ljudskih prava i u nekoliko desetina predmeta utvrdio povrede, inter alia, 

u vezi sa pristupom sudu, pritvorom, dužinom postupka i raznim drugim pitanjima proceduralne 

pravičnosti (vidjeti http://www.ustavni.sud.sr.gov.yu/sudska _praksa/uzalbe.php). 

33. Prve odluke o osnovanosti pritužbi podnosilaca, uključujući i samu prvu odluku kojom se 

utvrđuje povreda Ustava, donete su 10. jula 2008. godine (ibid) i objavljene u „Službenom listu RS“, 

broj 74/08 od 7. avgusta 2008. godine. 

34. Tamo gde je bilo potrebno, Ustavni sud je, u jednom broju predmeta, ukinuo odluke nižih 

sudova, kao i Vrhovnog suda, naložio da se sudski postupci koji prekomjerno traju završe što prije i 

utvrdio da je podnosiocu ustavne žalbe zagarantovana novčana naknada za pretrpljenu štetu. 

35. Do 26. maja 2009. godine Komisija za naknadu štete je dodijelila naknadu štete u najmanje 

četiri predmeta u kojima je Ustavni sud već utvrdio povredu i utvrdio da je tražena odgovarajuća 

naknada. 

Ž. Zakon o parničnom postupku (objavljen u „Sl. listu RS“, broj 125/04) 

36. Član 2. stav 1 predviđa, inter alia, da sve strane imaju pravo na jednaku zaštitu svojih prava. 

37. Član 12. predviđa da kada se sudska odluka u parnici koja je u toku zasniva na prvobitnom 

rješenju prethodnog pravnog pitanja, sam sud može donijeti odluku o tom pitanju, kao i o glavnom 

zahtjevu, sem ako relevantno zakonodavstvo ne predviđa drugačije. Sudska odluka u vezi sa 

prethodnim pravnim pitanjem, međutim, pravno je obavezujuća jedino u toj tekućoj parnici. 

38. Član 149. predviđa, inter alia, da se, u načelu, sudski troškovi dijele proporcionalno između 

strana u postupku, na osnovu njihovog uspjeha u postupku. Ako jedna strana izgubi spor u 

potpunosti, ta strana je obavezna da plati nastale sudske troškove. 

39. Član 176. predviđa da kada postoje mnogi predmeti koji su u toku pred prvostepenim sudom, 

a koji pokreću isto prethodno pravno pitanje, prvostepeni sud ima pravo, bilo po službenoj dužnosti 

ili na zahtjev jedne od strana u sporu, da pokrene poseban postupak pred Vrhovnim sudom, kojim 

će od ovog drugog tražiti da riješi predmetno pitanje. Postupci koji su u toku u prvoj instanci se, u 

međuvremenu, obustavljaju. 

40. Član 3. stav 3, čl. 413, 415, 417 i 418. predviđaju da javni tužilac, po službenoj dužnosti ili 

na inicijativu strane u postupku, u roku od tri mjeseca, ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu 

zakonitosti protiv pravosnažne odluke parničnog suda, ukoliko se ispostavi da se predmetna odluka 

„zasniva na nedozvoljenom raspolaganju stranaka, tj. na raspolaganjima kojima se krše „prinudni 

propisi, javni poredak i pravila morala“. Ako javni tužilac odbije da podnese zahtjev ove vrste, ona 

strana koja ga je podsticala da to učini ima pravo da, u roku od trideset dana, podnese sopstveni 

zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu. 

41. Član 422.8 predviđa da se postupak koji je zaključen pravosnažnom sudskom odlukom može 

ponoviti, na zahtjev zainteresovane strane, ako je prethodno pravno pitanje, u smislu člana 12. ovog 

zakona, nadležni državni organ riješio na drugačiji način. Član 422.10. dalje predviđa da se neki 

postupak može ponoviti ako je Evropski sud za ljudska prava u međuvremenu donio presudu u 

odnosu na Srbiju u vezi sa istim ili sličnim pravnim pitanjem. 

339


42. Ovaj zakon je stupio na snagu u februaru 2005. godine, čime je Zakon o parničnom postupku 

iz 1997. godine stavljen van snage. 

340 

PRAVO 

I. ZDRUŽIVANjE PREDSTAVKI 

43. Sud smatra da, u skladu sa Pravilom 42 stav 1 Poslovnika Suda, predstavke treba združiti, s 

obzirom na njihovu sličnu činjeničnu I pravnu pozadinu. 

II. NAVODNA POVREDA ČL. 6. STAV 1, 13 I 14. KONVENCIJE 

44. Podnosioci predstavki su se pozvali na čl. 6. stav 1, 13 i 14. Konvencije. U suštini, oni su se žalili 

zbog toga što je Okružni sud u Beogradu odbio njihove tužbene zahtjeve u poslednjoj instanci, na 

osnovu „progrešne primjene relevantnog domaćeg prava“ i istovremeno usvojio identične tužbene 

zahtjeve koje su podnijele njihove kolege. 

45. Relevantne odredbe navedenih članova glase kako slijedi: 


„Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ..., ima pravo na 

pravičnu ... raspravu ... pred ... sudom ...“ 

Član 13. 

„Svako kome su povređena prava i slobode predviđeni u ovoj Konvenciji ima pravo na djelotvoran 

pravni lijek pred nacionalnim vlastima, bez obzira na to da li su povredu izvršila lica koja su 

postupala u službenom svojstvu.“ 

Član 14. 

„Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminacije po 

bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovest, političko ili drugo mišljenje, 

nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nekom nacionalnom manjinom, imovina, rođenje 

ili drugi status.“ 



46. Vlada je tvrdila da podnosioci predstavki nisu iscrpjeli sva djelotvorna domaća pravna sredstva 

u smislu člana 35. stav 1 Konvencije. Prvenstveno, u svojim žalbama izjavljenim protiv prvostepenih 

presuda, trebalo je da podnosioci predstavki ospore odluku da se predmetni postupak razdvoji i 

traže da se njihovi zahtjevi razmatraju zajednički i dosljedno. Drugo, trebalo je da podnosioci 

predstavki podnesu zahtjev prema članu 176. Zakona o parničnom postupku iz 2004. godine 

mnogo ranije (videti st. 17, 18 i 39. u gornjem tekstu), dok su njihovi predmeti još bili u toku u prvoj 

instanci. Treće, strane u sporu su mogle da podnesu zahtjev za zaštitu zakonitosti (vidjeti stav 40 u 

gornjem tekstu). Posebno, iako podnosioci predstavki možda nisu imali „pravni interes“ da tvrde da 

su se predmetni sporazum i odluka „zasnivali na nezakonitim raspolaganjima strana u sporu“ (vidjeti 

st. 8, 9 i 40), to je trebalo da učini preduzeće JAT Airways. Zapravo, ni ovo preduzeće nije iskoristilo 

nekoliko drugih pravnih sredstava. Četvrto, trebalo je da podnosioci predstavki pokrenu poseban 

parnični postupak, u kome bi tražili da se navedeni sporazum i odluka potvrde kao zakonski validni, 

čak i bez ovlašćenja Vlade u tom smislu. U međuvremenu, prvobitni parnični postupci podnosilaca


predstavki su mogli biti prekinuti dok se čekao ishod ovog predmeta i, konačno, dosljedno rješeni 

(vidjeti stav 37 u gornjem tekstu). Alternativno, čak i da su prvobitne parnice već bile okončane, 

oni bi mogli upotrebiti ovu presudu da traže ponavljanje njihovih postupaka (vidjeti stav 41 

gornjem tekstu). Najzad, s obzirom na dan proglašenja „novog Ustava“, sem prvog, drugog, trećeg i 

petnaestog podnosioca predstavki, trebalo je da svi ostali podnosioci predstavki podnesu ustavne 

žalbe Ustavnom sudu (vidjeti stav 28 u gornjem tekstu). 

47. Podnosioci predstavki su tvrdili da su iscrpijeli sva djelotvorna pravna sredstva, dodajući da 

ustavna žalba u tom relevantnom trenutku nije bila djelotvorna. 


48. Sud podsjeća da pravilo o iscrpljivanju domaćih pravnih sredstava iz člana 35. stav 1 

Konvencije zahtjeva da podnosioci predstavki prvo iskoriste pravna sredstva predviđena domaćim 

pravnim sistemom i na taj način oslobodi države da pred Sudom odgovaraju za postupke prije nego 

što su imale priliku da ih isprave u sopstvenom pravnom sistemu. Teret dokazivanja je na Vladi koja 

tvrdi da nisu iscrpljena domaća pravna sredstva da zadovolji Sud da je djelotvorno pravno sredstvo 

bilo dostupno i u teoriji i u praksi u relevantnom trenutku. Drugim rečima, da je pravno sredstvo bilo 

dostupno, da je moglo da obezbjedi naknadu u odnosu na pritužbe podnosioca predstavke i ponudi 

realne izglede za uspjeh. Međutim pošto se ovaj dokaz tereta zadovolji na podnosiocu predstavke 

je da utvrdi da je pravno sredstvo koje je Vlada ponudila zapravo iscrpljeno ili da je iz nekog razloga 

neodgovarajuće i nedjelotvorno u posebnim okolnostima predmeta i da su postojale posebne 

okolnosti koje su ga oslobađale tog zahtjeva (videti, inter alia, T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV], 

broj 24724/94, stav 55, 16. decembar 1999. godine). 

49. Sud primjećuje da primjena „pravila iscrpljenja“ mora, takođe, da uzme u obzir i kontekst. 

Prema tome, on priznaje da se član 35. stav 1 mora primjenjivati sa određenim stepenom fleksibilnosti 

i bez preteranog formalizma (videti Akdivar i drugi protiv Turske, presuda od 16. septembra 1996. 

godine, Izveštaji o presudama i odlukama 1996-IV, str. 1211, stav 69). Dalje, djelotvorno pravno 

sredstvo mora činiti dio normalnog procesa naknade i ne može biti diskrecionog karaktera. Prema 

tome, podnosilac predstavke mora biti u mogućnosti da postupak pokrene direktno, a da ne mora 

da se oslanja na dobru volju državnog organa (vidjeti, inter alia, Lepojić protiv Srbije, broj 13909/05, 

stav 53, 6. novembar 2007. godine). Najzad, gdje postoji više dostupnih delotvornih sredstava, na 

podnosiocu predstavke je da izabere koje će sredstvo sljediti kako bi se pridržavao zahtjeva člana 

35. stav 1 Konvencije (vidjeti Airey protiv Irske, presuda od 9. oktobra 1979. godine, serija A broj 32, 

str. 12, stav 23). 

50. Ako se vratimo na predmetni slučaj, Sud primećuje da je odluka Četvrtog opštinskog suda 

da razdvoji jednu parnicu koju su zajednički pokrenuli podnosioci predstavki i drugi tužioci u jedan 

broj paralelnih postupaka bila proceduralne prirode i da, kao takva, nije imala značaja za konačno 

utvrđivanje osnovanosti potraživanja podnosilaca predstavki. U svakom slučaju, podnosioci 

predstavki su postali svjesni konačnog ishoda parničnih postupaka po prijemu odluka Okružnog 

suda u drugoj instanci. Podnosioci predstavki dalje „nisu imali nikakvo pravo po zakonu“ da direktno 

traže da Vrhovni sud preliminarno razmatra njihova potraživanja u skladu sa članom 176. Zakona 

o parničnom postupku (vidjeti stav 39 u gornjem tekstu), ni „pravni interes“, kako je i sama Vlada 

priznala (vidjeti stav 46 u gornjem tekstu), da podnesu zahtjev za zaštitu zakonitosti istom sudu, a 

svakako ni obavezu da pokrenu parnični postupak u vezi sa istim prethodnim pravnim pitanjem. 

Prema tome, slijedi da se nijedno od ovih pravnih sredstava ne može smatrati djelotvornim. 

51. Najzad, u vezi sa pravnim sistemima koji predviđaju ustavnu zaštitu osnovnih ljudskih 

prava i sloboda, kao što je pravni sistem u Srbiji, Sud podsjeća da je oštećeni pojedinac obavezan 

da provjeri obim te zaštite (vidjeti, inter alia, Mirazović protiv Bosne I Hercegovine (odluka), broj 

13628/03, 16. maj 2006. godine). S tim na umu, s obzirom na ovlašćenje Ustavnog suda Srbije 

341


(vidjeti stav 26 u gornjem tekstu, posebno čl. 7. stav 1, 82. st. 1 i 2, 83. stav 1, 89. st. 2 i 3 Zakona o 

Ustavnom sudu), kao što je dokazano u njegovoj sudskoj praksi (vidjeti st. 32 – 34. u gornjem tekstu, 

posebno čl. 89. stav 3 i 90. Zakona o Ustavnom sudu citiranog u stavu 26.), kao i nadležnost Komisije 

za naknadu štete (vidjeti st. 26 i 35 u gornjem tekstu, posebno čl. 89. stav 3 i 90. Zakona o Ustavnom 

sudu citiranog u stavu 26), Sud je mišljenja da ustavnu žalbu treba, u načelu, smatrati djelotvornim 

domaćim sredstvom u smislu značenja člana 35. stav 1 Konvencije u vezi sa svim predstavkama 

podnijetim počev od 7. avgusta 2008. godine, kao datuma kada su prve meritorne odluke Ustavnog 

suda o osnovanosti navedenih žalbi objavljene u „Službenom listu“ Tužene države (vidjeti stav 33 u 

gornjem tekstu, vidjeti, takođe, mutatis mutandis, Pikić protiv Hrvatske, broj 16552/02, st. 24, 25 i 

29., 18. januar 2005. godine). U predmetnom slučaju, međutim, pošto su svi podnosioci predstavki 

podnijeli svoje predstavke Sudu prije tog datuma i pošto se pitanje iscrpljenosti domaćih pravnih 

sredstava uobičajeno određuje pozivanjem na datum kada je predstavka podnijeta, Sud smatra da 

podnosioci predstavki zaista nisu imali obavezu da iscrpe ovaj poseban put naknade prije obraćanja 

Strazburu (vidjeti Cvetković protiv Srbije, broj 17271/04, stav 41, 10. jun 2008. godine). 

52. S obzirom na gore navedeno i pošto je jasno da su sva pravna sredstva koje je preduzeće JAT 

Airways moglo upotrijebiti irelevantna, Sud nalazi da se pritužbe podnosilaca predstavki ne mogu 

proglasiti nedopuštenim zbog neiscrpljenja domaćih sredstava prema članu 35. stav 1 Konvencije. 

Shodno tome, primedba Vlade s tim u vezi se mora odbiti. 

53. Sud dalje smatra da pritužbe podnosilaca predstavki nisu očigledno neosnovane u smislu 

člana 35. stav 3 Konvencije i ne nalazi nijedan drugi osnov da ih proglasi nedopuštenim. Prema 

tome, predstavke se moraju proglasiti dopuštenim. 

342 

B. Osnovanost 

54. Vlada je ostala pri stavu da nije bilo povrede Konvencije i tvrdila da je zaista ispravna odluka, 

prema relevantnom domaćem pravu, da se presudi protiv podnosilaca predstavki (vidjeti stav 16 

u gornjem tekstu). Ona je dalje primjetila da sudska praksa nije obavezujući izvor prava u Srbiji, i 

naglasila da su sudovi nezavisni u svom radu. Najzad, Vlada je istakla da se nedosljednost na koju 

su se podnosioci predstavki pozvali odnosi samo na osnovanost njihovih tužbenih zahtjeva, a ne 

na proceduralna pitanja, i ne uključuje praksu Vrhovnog suda niti se odnosi na neku prethodnu 

sistemsku i/ili tešku nepravdu. 

55. Podnosioci predstavki su ponovo potvrdili svoje pritužbe. 

56. Sud primjećuje da iako se mogu prihvatiti određena odstupanja u tumačenju kao prirodno 

svojstvena svakom pravosudnom sistemu koji je, kao i sistem u Srbiji, zasnovan na mreži prvostepenih 

i drugostepenih sudova koji imaju nadležnost na određenoj teritoriji, u predmetnim slučajevima u 

kojima protivrečna tumačenja proističu iz iste sudske nadležnosti, tj. sudske prakse Okružnog suda 

u Beogradu koji je sud poslednje instance u ovom pitanju (vidjeti, mutatis mutandis, Tudor Tudor 

protiv Rumunije, broj 21911/03, stav 29, 24. mart 2009. godine) i uključuje nedosljedno presuđivanje 

o zahtjevima mnogih lica u identičnim situacijama čak i posle usvajanja „mišljenja“ Okružnog suda 

od 27. septembra 2006. godine (vidčeti stav 16 u gornjem tekstu). Pošto ove protivrječnosti nisu 

institucionalno rješene, sve je to stvorilo stanje stalne nesigurnosti, što je zauzvrat moralo smanjiti 

povjerenje javnosti u pravosuđe, pri čemu je to povjerenje, jasno, jedno od osnovnih komponenti 

države zasnovane na vladavini prava. Sud, prema tome, nalazi, a da ne smatra da je prikladno da 

proglašava koji su stvarni ishod trebalo da imaju parnice podnosilaca predstavki (vidjeti, mutatis 

mutandis,Garcia Ruiz protiv Španije [VV], broj 30544/96, stav 28, ECHR 1999-I) da ih je predmetna 

sudska nesigurnost sama po sebi lišila pravičnog suđenja pred Okružnim sudom u Beogradu. Zbog 

toga je došlo do povrede člana 6. stav 1 po ovom osnovu (vidjeti, mutatis mutandis, Tudor Tudor 

protiv Rumunije, citiran u gornjem tekstu, stav 32, 24. mart 2009. godine). 

57. S obzirom na ovu utvrđenu povredu, Sud smatra da nije neophodno da se razmatra da li je, u


ovom predmetu, takođe, došlo do povrede čl. 13 i 14. u vezi sa članom 6. stav 1 Konvencije (vidjeti, 

mutatis mutandis, Tudor Tudor protiv Rumunije, citiran u gornjem tekstu, stav 33). 

III. PRIMENA ČLANA 41. KONVENCIJE 

58. Član 41. Konvencije predviđa: „Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a 

unutrašnje pravo Visoke strane ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, 

ako je to potrebno, pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.“ 

A. Šteta 

59. Podnosioci predstavki su tražili da se Tuženoj državi naloži da isplati, iz svojih sredstava, 

odgovarajuće sume koje su tražili u njihovim parnicama pokrenutim protiv preduzeće JAT Airways. 

60. Vlada je osporila ova potraživanja. 

61. S obzirom na utvrđenu povredu u predmetnom slučaju i na razloge zbog kojih je 

to učinio (vidjeti stav 56 u gornjem tekstu, posebno poziv na ishod parnica podnosilaca 

predstavki), kao i s obzirom na odredbe člana 422.10. Zakona o parničnom postupku iz 2004. 

godine (vidjeti stav 41 u gornjem tekstu), Sud smatra da se zahtjevi podnosilaca predstavki 

moraju odbaciti. 

B. Troškovi 

62. Svaki podnosilac predstavke je, takođe, tražio isplatu troškova nastalih pred domaćim 

sudovima, dodatnih 280 evra na imepredstavke koja je dovela do postupka pred Sudom, kao i 

ukupan iznos od približno 1.400 evra u srpskim dinarima za dostavljanje njihovih zajedničkih pisanih 

zapažanja i troškove prevoda. 

63. Vlada je osporila ova potraživanja. 

64. Prema sudskoj praksi Suda, podnosilac predstavke ima pravo na naknadu troškova samo u 

onoj mjeri u kojoj je pokazano da su oni stvarno i neophodno nastali i da su opravdani u pogledu 

iznosa. U predmetnom slučaju, na osnovu dokumenata koje poseduje i gore navedenih kriterijuma, 

Sud smatra da je razumno da se svakom podnosiocu predstavke dodjeli po 300 evra na ime troškova 

nastalih u vezi sa njihovim predmetom pred Sudom u Strazburu (videti, mutatis mutandis, R. 

Kačapor i drugi podnosioci predstavki protiv Srbije, br. 2269/06, 3041/06, 3042(06, 3043/06, 3045/06 

i 3046/06, st. 130 – 135., 15. januar 2008. godine). 

65. U pogledu zahtjeva za troškove nastale pred domaćim sudovima, Sud je mišljenja da se 

oni moraju odbaciti s obzirom na odredbe čl. 422.10 i 149. Zakona o parničnom postupku iz 2004. 

godine (vidjeti st. 41 i 38 u gornjem tekstu, tim redosljedom). 





1. Odlučuje da predstavke združi, 

2. Proglašava predstavke dopuštenim, 

3. Utvrđuje da je došlo do povrede člana 6. stav 1 Konvencije, 

4. Utvrđuje da nije neophodno da se pritužbe podnosilaca predstavki prema čl. 13 i 14. u vezi sa 

343


članom 6. stav 1 Konvencije razmatraju posebno, 

5. Utvrđuje 

(a) da Tužena država treba da isplati svakom podnosiocu predstavke, u roku od tri 

mjeseca od datuma kada ova presuda postane pravosnažna, u skladu sa članom 44. stav 2 

Konvencije, iznos od po 300 evra (tri stotine evra) na ime troškova nastalih pred Sudom, koji 

će biti pretvoreni u nacionalnu valutu Tužene države po kursu koji će važiti na dan isplate, 

plus svaki porez koji podnosioci predstavki mogu platiti, 

(v) da po isteku gore navedena tri mjeseca do isplate, treba platiti običnu kamatu na gore 

navedene iznose po stopi koja je jednaka najnižoj kamatnoj stopi Evropske centrale banke 

uz dodatak od tri procentna poena, 

6. Odbija preostali dio zahtjeva podnosilaca predstavki za pravično zadovoljenje. 

Sastavljeno na engleskom i dostavljeno u pisanoj formi 1. decembra 2009. godine, prema Pravilu 

77 stavovi 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Sally Dollé, 

Sekretar odeljenja 

F. TULKENS, 

Predsednik 

344



PREDMET JELIČIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

31. oktobar 2006. 

Ova presuda će postati konačna pod uslovima postavljenim u članu 44, st. 2 Konvencije. 



U predmetu Jeličić protiv Bosne i Herzegovine, 

Evropski sud za ljudska prava (Četvrto odjeljenje) zasjedajući u vijeću u sastavu: 

g. Nicolas Bratza, predsjednik 

g. J.Casadevall, 

g. M.Pellonpaa, 

g. R.Maruste, 

g. K.Traja, 

gđa L.Mijović, 

g. J.Šikuta, sudije, 

i g. T.L.Early, sekretar Odjeljenja 

Nakon vijećanja zatvorenog za javnost, održanog 10. oktobra 2006. donosi sljedeću presudu 

koja je usvojena istog dana: 

346 

POSTUPAK 

1. Predmet je započeo predstavkom (br. 411831/02) protiv Bosne i Hercegovine koja je 

podnesena ovom sudu u skladu sa članom 34 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda 

“Konvencija”) od strane građanke Bosne i Hercegovine, gospođe Ruže Jeličić (“podnositeljka 

predstavke”) 19. avgusta 2002. 

2. Podnositeljka se žalila da konačna i pravosnažna presuda kojom se naređuje “oslobađanje” 

njene “stare” devizne štednje nije izvršena. 

3. Predstavka je dodijeljena Četvrtom odjeljenju Suda (Pravilo 52, st. 1, pravila Suda). Unutar tog 

odjeljenja ustanovljeno je vijeće koje će razmatrati predmet (član 27, st. 1 Konvencije) kao što je 

predviđeno pravilom 26, st.1. 

4. Sudska rasprava o prihvatljivosti i meritumu bila je otvorena za javnost i održana je 28. juna 

2005. godine u zgradi Evropskog suda za ljudska prava, Strasbur, (pravilo 54, st. 3). Pred Sudom su 

se pojavili sljedeći: 

(a) u ime Vlade: gđa Z. Ibrahimović, vršilac dužnosti agenta, gđa M. Mijić, vršilac dužnosti 

zamjenika agenta; 

(b) u ime podnositeljke predstavke g.P. Radulović, advokat, g.S. Nišić, savjetnik. Sud je saslušao 

izlaganje gospođe Ibrahimović i gospodina Radulovića, kao i njihove odgovore na pitanja koje je 

postavljala sudija Mijović. 

5. Odlukom od 15. novembra 2005. Sud je proglasio predstavku prihvatljivom. 

6. Podnositeljka predstavke i Vlada su dostavili dodatna pisana opažanja (Pravilo 59, st.1). Osim 

toga, primljeni su i komentari treće strane, Udruženja za zaštitu deviznih štediša u Bosni i Hercegovini, 

koja je dobila dopuštenje predsjednika da interveniše pismeno u postupku (član 36, st.2 Konvencije 

i pravilo 44, st.2). 

ČINJENICE 

I. OKOLNOSTI SLUČAJA 

7. Podnositeljka predstavke je rođena 1953. god i živi u Banjaluci. 

8. Između 7. januara 1977. i 31. januara 1983. podnositeljka predstavke je položila iznos od 70.140 

njemačkih maraka (DEM) na štedni račun u tadašnjoj Privrednoj banci Sarajevo, Filijala Banjaluka, 

u to vrijeme u vlasništvu države. U Bosni i Hercegovini, kao i u drugim državama nasljednicama 

Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije “SFRJ”, za takvu štednju se obično koristi termin 

“stara” devizna štednja u slučaju da je novac deponovan na račune prije raspada SFRJ. Relevantne

PREDMET: JELIČIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE 

popratne informacije vezane za ovo detaljno su navedene u odluci Vijeća o prihvatljivosti ove 

predstavke (odluka) br. 41183/03, ECHR 2005-XII) 

9. Dana 31. decembra 1991. stanje na računu podnositeljke predstavke, uključujući i 

kamatu, iznosilo je 235.924 DEM (u bivšoj SFRJ, depoziti u stranoj valuti donosili su visoke 

kamate). 

10. U nekoliko navrata, tokom 1992. i 1993. god., podnositeljka predstavke je uspjela podići 

ukupno 9.352 DEM bez obzira na zakonska ograničenja koja su uvedena kasnih 1980-ih. 

11. Dana 3. oktobra 1997. god. Podnositeljka predstavke je pokrenula građansku parnicu protiv 

Banjalučke banke, pravnog nasljednika Privredne banke Sarajevo, Filijala Banjaluka, tražeći povrat 

ukupnog štednog uloga stare devizne štednje i akumuliranu kamatu. 

12. Dana 26. novembra 1998. god. prvostepeni sud u Banjaluci je ustanovio da stanje na računu 

gore navedene podnositeljke predstavke iznosi 295.273 DEM uključujući i pripadajuću kamatu. Sud 

je takođe utvrdio da je podnositeljka predstavke imala 4.896 DEM na drugom računu u istoj banci. 

Banjalučkoj banci je naređeno da podnositeljki predstavke isplati, u roku od 15 dana, 300.170 DEM 

(približno 153.475 eura (EUR)), kao i zateznu kamatu na navedeni iznos koja se primjenjuje u valuti 

države (tj. Njemačke) od 3. oktobra 1997. god., sudske troškove u iznosu od 9.076 dinara (približno 

290 EUR) i zateznu kamatu na posljednji spomenuti iznos prema zakonski određenoj stopi od dana 

donošenja presude. 

13. Dana 5. februara 1999. god. Prvostepeni sud u Banjaluci zabunom je donio zaključak da se 

Banjalučka banka nije žalila na presudu od 26. novembra 1998. god. i donio je rješenje o izvršenju. 

Dana 25. februara 1999. god. Prvostepeni sud u Banjaluci je ustanovio da je žalba, u stvari, uložena. 

4. novembra 1999. god. Okružni sud u Banjaluci odbacio je žalbu i presuda Prvostepenog suda od 

26. novembra 1998. god. je postala pravosnažna. 

14. U međuvremenu, podnositeljka predstavke je uložila prijavu kod Ombudsmana za ljudska 

prava koji je prijavu proslijedio Domu za ljudska prava (tijela za ljudska prava osnovana u skladu sa 

Aneksom 6 Opšteg okvirnog sporazuma za mir iz 1995. godine). 

15. Dana 12. januara 2000. god. Dom za ljudska prava je utvrdio da je došlo do povrede člana 

6 Konvencije i člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja presude od 26. novembra 

1998. god. Dom za ljudska prava je smatrao Republiku Srpsku odgovornom I naredio da se osigura 

potpuno izvršenje bez odlaganja. 

16. Nakon što Banjalučka banka nije izvršila presudu dobrovoljno, 22. marta 2000. god. nadležni 

sud je poslao novi sudski nalog o izvršenju Službi za platni promet Republike Srpske. 

17. Dana 28. jula 2000. god. Vrhovni sud Republike Srpske odbacio je reviziju uloženu protiv 

presude od 26. novembra 1998. godine. 

18. Dana 8. novembra 2000. god. sudski nalog o izvršenju je vraćen nadležnom sudu bez izvršenja 

zbog zabrane propisane zakonom (vidi paragraf 24 u nastavku). 

19. Dana 30. januara 2001. podnositeljka predstavke je pretvorila dio svoje ušteđevine (20.000 

DEM) u obveznice prema Zakonu o privatizaciji preduzeća iz 1998. godine. Ona je nakon toga, 

navodno, prodala ove obveznice na sekundarnom tržištu za 9.000 KM. 

20. Dana 18. januara 2002. god. završena je privatizacija Banjalučke banke i “stara” devizna štednja 

podnositeljke predstavke postala je javni dug Republike Srpske prema članu 20 Zakona o početnom 

bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u bankama iz 1998. godine. 

21. Dana 7. marta 2002. i 9. februara 2004. god. podnositeljka predstavke je ponovo pretvorila 

iznos svoje ušteđevine (20.452 EUR) u privatizacione obveznice kao i prije. Te obveznice je prodala 

na sekundarnom tržištu za, navodno, 8.749 EUR. 

22. Dana 15. aprila 2006. god. Bosna i Hercegovina je preuzela dug nastao po osnovu 

“stare”devizne štednje od svojih konstitutivnih jedinica prema članu 1 Zakona o staroj deviznoj 

štednji iz 2006. godine. 

23. Presuda od 26. novembra 1998. još uvijek nije izvršena. 

347


348 

II. RELEVANTANO DOMAĆE PRAVO 

A. Zakonsko sprečavanje izvršenja presuda koje naređuju isplatu “stare” devizne 

štednje 

24. Izvršavanje ovih presuda sprečavano je u Republici Srpskoj od 3. maja 1996. god. u skladu 

sa drugim relevantnim uputstvima Vlade Republike Srpske (Odluka o obustavljanju isplate “stare” 

devizne štednje; objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske (“SG RS”broj 10/96 od 27. 

maja 1996; i Zaključak objavljen u “SG RS” broj 24/99 od 4. oktobra 1999) kao i sljedećih zakonskih 

propisa: - Zakon o deviznom poslovanju (objavljen u “SG RS” broj 15/96 od 8. jula 1996. i amandmani 

objavljeni u “SG RS” broj 10/97 od 30. aprila 1997); 

- Zakon o odlaganju od izvršenja sudskih odluka na teret sredstava budžeta Republike Srpske po 

osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale uslijed ratnih dejstava i po osnovu 

isplate stare devizne štednje (objavljen u “SG RS” broj. 25/02 od 20. maja 2002; amandmani objavljeni 

u “SG RS” broj 51/03 od 1. jula 2003); Zakon o deviznom poslovanju (objavljen u “SG RS” broj 96/03 

od 24. novembar 2003); Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja iz 2003. god. (Zakon o 

privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja iz budžeta Republike Srpske; objavljen u “SG RS” 

broj 110/03 od 20. decembra 2003); Zakon o izmirenju unutrašnjeg duga iz 2004. godine (Zakon o 

utvrđivanju i načinu izmirenja duga Republike Srpske, objavljen u “SG RS” broj 63/04 od 15. jula 2004; 

amandmani objavljeni u “SG RS” br. 47/06 od 11. maja 2006) i Zakon o staroj deviznoj štednji iz 2006. 

god.(Zakon o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje, objavljen u Službenim novinama 

Bosne i Hercegovine (SN BiH” broj 28/06 od 14. aprila 2006; “Zakon iz 2006”). 

B. Odgovornost za “staru” deviznu štednju 

25. U skladu sa članom 20. Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog 

kapitala u bankama, objavljenog u “SG RS” broj 24/98 od 15. jula 1998; amandmanima objavljenim 

u “SG RS” broj 70/01 od 31. december 2001, kao što je utvrđeno amandmanima, odgovornost za 

bilo koji dug koji proizilazi iz “stare” devizne štednje prebacuje se s banke u koju je ušteđevina 

deponovana na Republiku Srpsku nakon završetka privatizacije banke. 

26. Dana 15. aprila 2006. Bosna i Hercegovina je preuzela dug nastao po osnovu “stare” devizne 

štednje od svojih konstitutivnih jedinica (član 1 Zakona iz 2006). 

C. Drugi relevantni zakonski propisi koji se tiču “stare” devizne štednje 

1. Zakoni Bosne i Hercegovine 

27. Zakon iz 2006. god. je na snazi od 15. aprila 2006. godine. U nastavku su njegove relevantne 

odredbe: 

Član 1 

1. Ovim zakonom uređuje se postupak, način i rokovi izmirenja obaveza Bosne i Hercegovine 

po osnovu računa stare devizne štednje deponovane u domaćim bankama na teritoriji Bosne i 

Hercegovine. 

2. Za izmirenje obaveza po osnovu računa stare devizne štednje odgovorna je Bosna i 

Hercegovina, a sredstva osiguravaju Federacija Bosne i Hercegovine, Republika Srpska i Distrikt 

Brčko Bosne i Hercegovine.... 

4. Obaveza vraćanja duga sa deviznih računa i deviznih štednih uloga zaključenih sa bankama 

čije je sjedište bilo van teritorije Bosne i Hercegovine, prema Sporazumu o sukcesiji, obaveza 

je države sljedbenice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na čijoj teritoriji se


nalazilo sjedište te banke. Bosna i Hercegovina se obavezuje da će kroz svoje međunarodne 

aktivnosti pomoći štedišama koji imaju štednju kod ovih banaka da ostvare svoja prava… 

5. Izmirenju obaveza Bosne i Hercegovine u smislu stavova (1) i (2) ovog člana prethodi postupak 

verifikacije potraživanja. 

Član 2 

1. U smislu ovog zakona, pod računima stare devizne štednje podrazumijevaju se devizna 

sredstva kod banaka na teritoriji Bosne i Hercegovine, sa stanjem na dan 31.12.1991, uključujući 

kamatu obračunatu do tog datuma, umanjena za direktne isplate banke nakon tog datuma i za 

prenesena i iskorištena sredstva sa jedinstvenog računa. 

2. Računi stare devizne štednje definisani stavom 1 ovog člana ne obuhvataju račune stare 

devizne štednje u filijalama Ljubljanske banke, Invest banke i drugih stranih banaka na teritoriji 

Bosne i Hercegovine. 

Član 3 (1) 

Na osnovu preliminarnih podataka ....stanje stare devizne štednje iznosi 1. 979. 000. 000 BAM1. 

Konačno stanje štednje utvrdiće se nakon završetka postupka verifikacije. 

Član 4 

Obračunata i neisplaćena kamata nakon 1. januara 1992. godine se stornira i od istog datuma pa 

do stupanja na snagu ovog zakona, vrši se novi obračun kamata po stopi od 0.5%. 

Član 5 

Obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu verifikovane mogu se dokazivati i 

ostavarivati samo u sudskom postupku. 

Član 6 

... 

2. Po okončanju procesa verifikacije, potražilac dobija potvrdu o verifikaciji koja identifikuje 

potražioca I verifikuje iznos računa stare devizne štednje. 

3. Potvrda iz stava (2) ovog člana ... uključuje, između ostalog, i sljedeće: 

... 

c. izjavu o odustajanju od tužbe nakon što potražilac primi gotovinsku isplatu. 

... 

1 Približno 1.012.000.000 EUR. 

Član 15 

... 

5. Nakon završetka postupka verifikacije, svaki potražilac će u pisanoj formi biti obaviješten o 

zahtjevu. 

6. Dopuštena je žalba potražioca protiv [prvostepene] odluke [kompetentnom drugostepenom 

tijelu]. Biće dopušteno voditi upravni spor pred nadležnim sudom protiv [drugostepene] odluke. 

7. Zakonski propisi koji se tiču upravnih procedura Entiteta i Distrikta primjenjivaće se na 

verifikacioni proces. 

Član 17 (1) 

Prijava za verifikaciju može biti dostavljena do [16. oktobra 2006.] i proces verifikacijski biće 

završen do [15. januara 2007]. 

Član 18 

... 

2. Ako se potražilac slaže sa iznosom određenim u procesu verifikacije, potražilac će potpisati 

potvrdu o verifikaciji. Potražiocu se, nakon što potpiše izjavu da se odriče prava na žalbu, isplaćuje 

maksimalan iznos od 100 KM, ili ukupan iznos potraživanja do 100 KM… 

3. Takođe, do kraja 2007. godine maksimalan iznos od 1.000 KM, ili ukupan iznos štednje koji je 

349


350 

niži od 1000 KM biće isplaćen. Ostatak neisplaćenih potraživanja biće izmiren putem obveznica 

u skladu s ovim zakonom ... 

Član 21 (1) 

... Sve državne obveznice biće emitovane istovremeno … najkasnije do 31. marta 2008. pod 

sljedećim uslovima: 

a. rok dospijeća do 13 godina ili najkasnije do 31. decembra 2020...; 

b. godišnja stopa od 2.5%; 

c. mogućnost prijevremenog otkupa. 

Član 27 

1. Izvršenje sudskih presuda za račune stare devizne štednje takođe podliježu verifikaciji ... 

2. ... Primjenjuju se odredbe ovog Zakona kojima se uređuje otpis kamata, gotovinske isplate i 

emisije obveznica. 

Član 28 

Sve predmete koji nisu riješeni pravosnažnim odlukama nadležni sud prenosi po službenoj 

dužnosti na verifikaciju i izmirenje u skladu sa ovim Zakonom.” 

2. Zakoni Republike Srpske 

(a) Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, objavljen u “SG RS” broj 24/98 

od 15. jula 1998, amandmani objavljeni u “SG RS” broj 62/02 od 7. oktobra 2002, 38/03 od 30. 

maja 2003, 65/03 od 11. avgusta 2003. i 109/05 od 16. novembra 2005. 

28. Ovaj Zakon je bio na snazi od 23. jula 1998. do 25. maja 2006. Slijede relevantne odredbe: 2 

Približno 50 EUR. 3 Približno 500 EUR. 

Član 19 (1) i (2) (izmijenjen i dopunjen 19. augusta 2003) 

“Osoba koja posjeduje “staru” deviznu štednju u banci koja se nalazi u Republici Srpskoj i 

građanin je Republike Srpske na dan stupanja na snagu ovog Zakona ima pravo na obvaznice 

za kupovinu dionica u skladu sa ovim Zakonom. Osoba koja ima pravo na obveznice u skladu 

sa ovim članom može odlučiti da pretvori svu svoju ušteđevinu ili samo jedan njezin dio u 

obveznice.”Privatizacijske obveznice stečene u skladu sa gore spomenutim odredbama bile su 

prenosive: što je uključivalo mogućnost njihove prodaje na sekundarnom tržištu (član 22(2) 

ovog Zakona). Svako prebacivanje u privatizacijske obveznice bilo je nepovratno (član 25(3) 

ovog Zakona). 

(b) Zakon o privatizaciji poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža, objavljen u “SG RS” 

broj 98/04 od 4. novembra 2004) 

29. Ovaj Zakon je na snazi od 12. novembra 2004. Član 10(3) ovog Zakona predviđa da pojedinac 

može koristiti svoju “staru” deviznu štednju za kupovinu poslovnih zgrada i garaža u vlasništvu 

države pod uslovom da plati u gotovini najmanje 40% od vrijednosti objekta. 

D. Neprovođenje odluka bivšeg Doma za ljudska prava 

30. U skladu s članom 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine objavljenog u “SG BH”, brojevi 

3/03 od 10. februara 2003. i 37/03 od 22. novembra 2003. i amandmanima objavljenim u “SG BH”, 

brojevi 32/03 od 28. oktobra 2003., 54/04 od 8. decembra 2004., 61/04 od 29. decembra 2004. i 

30/05 od 17. maja 2005.), neprovođenje konačne i pravosnažne odluke bivšeg Doma za ljudska 

prava prerasta u krivično djelo: “Službena osoba u institucijama Bosne i Hercegovine, institucijama


entiteta ili institucijama Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koja odbije da izvrši konačnu i izvršnu 

odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Suda Bosne i Hercegovine ili Doma za ljudska prava, 

ili sprečava da se takva odluka izvrši, ili na drugi način onemogućava njeno izvršenje, kazniće se 

kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” 

PRAVO 


31. Podnositeljka predstavke se žalila na zakonsko sprečavanje izvršenja konačne i pravosnažne 

presude u njenu korist. Njena žalba je prvo bila ispitana od strane Suda u skladu sa članom 6 

Konvencije koji kao relevantan kaže sljedeće: “Svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim 

pravima i obavezama ..., ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim 

i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona.” 

A. Podnesci strana 

32. Podnositeljka tvrdi da se neprovođenje konačne i izvršne presude ne može pravdati nikakvim 

okolnostima. Ona se direktno poziva na princip vladavine zakona. 

33. Vlada je stanovišta da obaveza provođenja konačnih i obavezujućih sudskih odluka nije 

apsolutna. Kako se presuda u pitanju tiče “stare” devizne štednje, koja predstavlja značajan 

dio velikog javnog duga, Vlada tvrdi da je osporavano miješanje u skladu sa zakonom bilo 

opravdano. 

34. Podnesak Vlade sadrži i opštu situaciju koja se tiče “stare” devizne štednje bez pravljenja 

razlike između onih koji su u istoj situaciji kao i podnositeljka predstavke (presuda naređuje isplatu 

njene štednje) i većine drugih štediša koji imaju staru deviznu štednju (ali koji nemaju presudu). 

35. Vlada je potvrdila da, prema važećem Zakonu o staroj deviznoj štednji iz 2006. god. (“Zakon iz 

2006”), podnositeljka predstavke ne bi trebala očekivati potpuno provođenje presude u ovom slučaju. 

Kamata akumulirana od 1. januara 1992. treba da bude ponovo obračunata prema godišnjoj stopi od 

0.5% (umjesto značajno više kamatne stope koju je primjenjivala Banjalučka banka i dosudili domaći 

sudovi). Štaviše, nominalna vrijednost privatizacijskih hartija od vrijednosti u koje je podnositeljka 

predstavke pretvorila dio svoje štednje bila bi oduzeta od sume dosuđene od strane domaćih sudova. 

Presuda bi djelimično bila isplaćena u gotovinin (1.000 BAM, što je približno jednako 511 EUR, do kraja 

2007. god.) i djelimično u državnim obveznicama (koje će važiti do kraja 2020, s kamatnom stopom 

od 2.5% na godišnjem nivou I mogu biti otkupljive prije dospijeća). Konačno, podnositeljka treba da 

prođe proces verifikacije kao i svaki drugi štediša koji posjeduje “staru” deviznu štednju. 

B. Podnesci treće strane: Član 36, st. 2 Konvencije 

36. Udruženje za zaštitu deviznih štediša u Bosni i Hercegovini detaljno je objasnilo istoriju problema 

“stare” devizne štednje. Prema mišljenju Udruženja, jedan od glavnih razloga postepenog “nestanka” 

deviznih rezervi tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (“SFRJ”) bili su nezakoniti 

upadi u monetarni sistem republika koje su sada države nasljednice bivše SFRJ. Udruženje takođe 

tvrdi da je Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila jedini pravni subjekt tadašnje SFRJ s 

pozitivnim vanjskotrgovinskim bilansom zbog privrede orjentisane ka izvozu. 

37. Presude koje naređuju isplatu “stare” devzne štednje bile su rijetke: samo neki od sudova 

u Republici Srpskoj presudili su u korist štediša “stare” devizne štednje, a ni jedan sud u Federaciji 

Bosne i Hercegovine to nije učinio. U svakom slučaju, takve presude, rijetke kao što jesu, ostaju 

nedjelotvorne zbog zakonskih intervencija. 

351


352 

C. Procjena Suda 

38. Sud ponavlja da član 6, st.1 obezbjeđuje svima pravo na podnošenje tužbenog zahtjeva 

koji se odnosi na njihova građanska prava i obaveze pred sudom ili tribunalom; na ovaj način 

član obuhvata i “pravo na sud”, a pravo na pristup, što je, u stvari, pravo na pokretanje postupaka 

pred sudom u građanskoj parnici, predstavlja jedan njegov aspekt. Ipak, to pravo bi bilo iluzorno 

ako bi pravni sistem zemalja ugovornica dozvoljavao da konačne, obavezujuće sudske odluke 

ostaju neefikasne i na štetu jedne strane. Bilo bi neshvatljivo da član 6, st.1, koji opisuje do detalja 

proceduralne garancije ponuđene strankama u parnici - postupke koji su fer i pošteni, javni i 

ekspeditivni – ostane bez zaštite primjene odluka suda. Doslovno tumačenje člana 6 kao člana koji 

se isključivo tiče pristupa sudu i vođenja postupaka dovelo bi do situacija koje su inkopatibilne sa 

principom vladavine zakona kojeg se ugovorna država, prilikom ratifikacije Konvencije, obavezala 

da će poštovati. Izvršavanje presude koju donese bilo koji sud mora se smatrati kao sastavni dio 

“sudskog postupka” radi člana 6 (vidi Hornsby v. Greece, presuda od 19. marta 1997., Izvještaji o 

presudama i odlukama 1997-II, str. 510,st.40). 

39. Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor 

za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odlaganje u izvršenju presude može se 

opravdati posebnim okolnostima, ali odlaganje ne može biti takvo da naruši srž prava koje štiti član 

6, st.1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, 

od 30. juna 2005.). 

40. Vraćajući se na ovaj slučaj, Sud konstatuje da presuda od 26. novembra 1998, iako konačna 

i izvršna, još uvijek nije izvršena. Ova osporavana situacija već traje duže od 4 godine, od kada je 

Bosna i Hercegovina ratifikovala Konvenciju 12. jula 2002. (period koji potpada pod nadležnost suda 

ratione temporis). Sud takođe konstatuje da je presuđeni dug odgovornost države (vidi paragrafe 25 

i 26 gore). 

41. Vlada nije osporila da u uobičajenim okolnostima odgoda u izvršenju presude više od 

četiri godine ne bi bila konzistentna sa uslovima iz člana 6 (vidi, na primjer, Voytenko v. Ukraine, 

broj 18966/02,§41-42, od 29. juna 2004). Međutim, Vlada smatra da je sadašnji slučaj izuzetan jer 

se presuda tiče isplate “stare” devizne štednje podnosioca predstavke. Bilo bi neprihvatljivo izvršiti 

ovu presudu bez istovremene isplate drugih štediša “stare” devizne štednje (uključujući i one koji 

nisu dobili konačnu i izvršnu presudu u njihovu korist), a takav tok događaja bio je, jednostavno, 

nemoguć zbog obima “stare” devizne štednje. Sud se ne slaže. Sud smatra da je situacija podnositeljke 

predstavke u ovom slučaju značajno različita od većine štediša “stare” devizne štednje koji nisu dobili 

nikakvu presudu kojom se nalaže isplata njihovog novca. 

42. Sud ne smatra da bi isplata dodijeljene sume koju su donijeli domaći sudovi u ovom slučaju, 

čak i sa akumuliranim kamatama, mogla značajno opteretiti državu i rezultirati u kolaps njene 

privrede, kako tvrdi Vlada. U svakom slučaju, podnositeljka predstavke ne bi trebala biti spriječena 

od uživanja pozitivnog ishoda parnice zbog navodnih finansijskih teškoća koje ima država. 

43. Nadalje, evidentno je da su presude koje naređuju isplatu “stare” devizne štednje više izuzeci 

nego pravilo. Ovo je potkrijepljeno sudskom praksom bivšeg Doma za ljudska prava, Komisije 

za ljudska prava pri Ustavnom sudu i Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine: oni su odlučili u više 

od hiljadu slučajeva “stare” devizne štednje, a konačna i izvršna presuda koja naređuje isplatu 

ušteđevine donesena je samo u pet slučajeva. (aplikacije broj CH/98/1019, CH/98/1084, CH/99/1859, 

CH/99/2733 i CH/99/2997 podnesene Domu za ljudska prava). Isto tako, od približno 85 slučajeva u 

razmatranju pred ovim Sudom (podnesenih ispred više od 3.750 podnosilaca predstavki) koji se tiču 

“stare” devizne štednje, samo deset podnosilaca ima konačnu I izvršnu presudu kojom se naređuje 

oslobađanje njihove štednje. 

44. Dok Sud procjenjuje da je veliki dio “stare” devizne štednje prestao da postoji prije ili tokom 

raspada bivše SFRJ i dezintegracijom njenog bankarskog i monetarnog sistema (vidi izvještaj Erika


Jurgensa, Repayment of the deposits of foreign exchange made in the offices of the Ljubljanska banka not 

on the territory of Slovenia, 1977-1991, (Ponovno isplaćivanjedeviznih depozita iz ekspozitura Ljubljanske 

banke koje nisu na teritoriji Slovenije, 1977-1991) kao dodatak Rezoluciji 1410 (2004) usvojen od 

strane parlamentarne Skupštine Vijeća Evrope od 23. novembra 2004), na takve okolnosti se poziva 

i one se provjeravaju prije konačnog domaćeg određenja o slučaju i gdje se sudovi konačno odrede 

o slučaju, njihove odluke se ne bi trebale dovoditi u pitanje. (vidi Brumărescu v. Romania [GC], br. 

28342/95, § 61, ECHR 1999-VII). 

45. U okolnostima ovog slučaja, Sud smatra da nije bilo opravdano odlagati tako dugo izvršenje 

konačne i izvršne presude, ili uplitati se u izvršenje presude na način kako je to predviđeno članom 

27. Zakona iz 2006. (vidi paragraf 35 gore). 

46. Sud zaključuje da je srž prava podnositeljke predstavke na pristup sudu koje je zaštićeno 

članom 6 bilo narušeno. Na taj način došlo je do kršenja toga člana. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 1 PROTOKOLA BR.1 UZ KONVENCIJU 

47. Žalba podnositeljke o zakonskom sprečavanju izvršenja konačne i izvršne presude u njezinu 

korist takođe je ispitana prema članu 1 protokola br. 1 uz Konvenciju koji glasi: 

“Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na spokojno uživanje svoje imovine. Niko neće biti lišen 

svoga vlasništva osim u slučaju javnog interesa i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim 

principima međunarodnih zakona. Prethodne odredbe ni na koji način neće povrijediti pravo države 

da provodi takve zakone kad smatra potrebnim da kontroliše korišćenje imovine u skladu s opštim 

interesom ili da osigura plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.” 

48. Sud podsjeća da nemogućnost obezbjeđenja izvršenja konačne presude u korist podnositeljke 

predstavke čini uplitanje u pravo na spokojno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj 

rečenici prvog paragrafa člana 1 Protokola br. 1 (vidi, između ostalog, Burdov, citiran gore, § 40; 

Jasiūnienė v. Lithuania, br. 41510/98, § 45, od 6. marta 2003. i Voytenko, citiran gore, § 53). 

49. Iz razloga detaljno gore navedenih u kontekstu člana 6, Sud nadalje smatra da miješanje u 

vlasništvo podnositeljke predstavke nije opravdano u okolnostima sadašnjeg slučaja. Prema tome, 

došlo je do povrede člana 1 protokola 1. 



“Kada Sud utvrdi kršenja Konvencije ili njenih protokola, a unutrašnji zakon visoke strane 

ugovornice u pitanju omogućava samo djelimičnu odštetu, Sud će, ako je potrebno, pružiti 

pravičnu nadoknadu oštećenoj strani.” 

A. Odšteta 

51. Podnositeljka predstavke je zahtijevala, u pogledu materijalne odštete, plaćanje duga 

prema presudi, uključujući nenaplaćene kamate i sudske troškove. Prihvatila je da iznosi koje 

je primila 30. januara 2001., 7. marta 2002., i 9. februara 2004. god. Na sekundarnom tržištu 

treba da budu odbijeni od ukupnog iznosa (ukupno 13.395 EUR). Međutim, odbila je da snosi 

gubitak nastao prilikom transakcija (što čini razliku od 17.282 EUR između nominalne vrijednosti 

podnositeljkine ušteđevine pretvorene u privatizacijske hartije od vrijedonosti i vrijednosti ovih 

hartija od vrijednosti koje su joj isplaćene.) Podnositeljka predstavke je objasnila: da je presuda 

u pitanju bila izvršena na vrijeme, ona ne bi morala pretvarati svoju ušteđevinu u hartije od 

vrijednosti i ne bi došlo do tog gubitka. Podnositeljka predstavke je, takođe, tražila i 50.000 EUR 

na ime nematerijalne štete. 

353


52. Vlada je predočila da ukupni iznos (u sva tri slučaja) pretvoren u privatizacione hartije od 

vrijednosti (30. 667 EUR) treba da bude oduzet od ukupnog duga. Vlada nije ispitivala iznose novca 

koje je podnositeljka predstavke uistinu dobila kod gore navedenih transakcija. Što se tiče zahtjeva 

za nematerijalnu odštetu, Vlada je smatrala da je taj zahtjev neutemeljen. 

53. Sud nadalje navodi da način koji najbolje odgovara nadoknadi u slučaju kršenja člana 6 jeste 

da se osigura da podnosilac što je više moguće bude vraćen u poziciju u kojoj bi on ili ona bili da 

se nisu zanemarile odredbe člana 6 (vidi Teteriny, navedeno gore, § 56). Sud smatra da se u ovom 

slučaju taj princip takođe primjenjuje, imajući u vidu da je povreda člana utvrđena. Sud nadalje 

smatra da Vlada treba da plati odštetu koju su presudili domaći sudovi. Ova odšteta se sastoji od 

osnovnog duga (u iznosu od 153.475 EUR), neisplaćene kamata za gore navedeni iznos, po stopi i za 

period koji su odredili domaći sudovi (22.660 EUR), sudske troškove (290 EUR) i neisplaćene kamate 

za posljednji pomenuti iznos prema zakonskoj stopi za period koji su odredili domaći sudovi (430 

EUR). Iznos od 13.395 EUR koji je podnositeljka predstavke već primila treba oduzeti (vidi paragraf 

51 gore). Podnositeljka predstavke treba da primi ukupnu sumu u iznosu od 163.460 EUR prema 

ovom poglavlju. 

54. Sud se slaže s podnositeljkom predstavke da ne bi bilo pravedno da ona snosi gubitak nastao 

zbog gore spomenutih transakcija od 30. januara 2001, 7. marta 2002. i 9. februara 2004. godine, jer 

odgovornost za gubitak primarno leži u propustu države da provede presudu u određenom vremenu. 

Razlika (17.282 EUR) između nominalne vrijednosti ušteđevine podnositeljke predstavke pretvorene u 

privatizacione hartije od vrijednosti i cijene tih hartija od vrijedonosti koja je njoj i isplaćena ne treba 

da bude oduzeta od iznosa navedenih u prethodnom paragrafu pošto pripada njoj. 

55. Sud takođe smatra da je jasno da je podnositeljka predstavke pretrpjela izvjesnu nematerijalnu 

štetu proisteklu iz kršenja Konvencije, što je utvrđeno u ovom slučaju, za koju treba primiti naknadu. 

Dodjeljuje se naknada u iznosu od 4.000 EUR prema ovom poglavlju. 

354 


56. Sud konstatuje da je podnositeljki predstavke bila dodijeljena pravna pomoć prema planu 

Suda o pružanju pravne pomoći za dostavljanje njenih pismenih opažanja, za pojavljivanje pred 

sudom i sekretarske troškove. Ona nije podnijela nikakav zahtjev za dodatne sudske troškove. Prema 

tome, Sud ne treba donositi odluku o nadoknadi u ovom poglavlju. 

C. Neisplaćene kamate 

57. Sud smatra odgovarajućim da se neisplaćene kamate baziraju na najmanjim kreditnim 

stopama Evropske centralne banke, uvećanim za 3%. 

ZBOG OVIH RAZLOGA, SUD JEDNOGLASNO 

1. Presuđuje da je došlo do kršenja člana 6 Konvencije. 

2. Presuđuje da je došlo do kršenja člana 1 Protokola br. 1 Konvencije. 

3. Presuđuje 

(a) da tužena država treba da plati podnositeljki predstavke, u roku od tri mjeseca od dana kada 

presuda postane konačna, u skladu sa članom 44, st. 2 Konvencije, sljedeće iznose koji trebaju 

biti pretvoreni u bosanske marke prema kursu primjenljivom na dan isplate: 

(i) 163.460 EUR (stotinu šezdeset tri hiljade i četiri stotine i šezdeset eura) na ime 

materijalne odštete. 

(ii) 4.000 EUR (četiri hiljade eura) na ime nematerijalne odštete, i 

(iii) na ime poreza koji će možda trebati platiti na gore navedene iznose.


(b) Nakon isteka gore navedena tri mjeseca i sve do isplate, kamata po viđenju će se primjenjivati 

na gore navedene iznose po stopi jednakoj najmanjoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke 

za period neizmirenja, uvećanoj za 3%. 

4. Odbacuje preostale djelove zahtjeva podnositeljke predstavke za pravičnu nadoknadu. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i objavljeno u pisanoj formi 31. oktobra 2006. prema pravilu 77, 

st. 2 i 3 pravila Suda. 

T.L. Early 

sekretar 

Nicolas Bratza, 

predsjednik 

355


356



PREDMET NAPIJALO PROTIV HRVATSKE 


PRESUDA 

STRAZBUR 

13. novembra 2003. 

Ova će presuda postati konačna pod okolnostima utvrđenim u članu 44, stavu 2 Konvencije. 

Ona može biti podvrgnuta uredničkoj reviziji.


U predmetu Napijalo protiv Hrvatske, 


G. C.L. ROZAKIS, predsjednik, 

GÐA G. TULKENS, 

GÐA N. VAJIC, 

G. E. LEVITIS, 

GÐA S. BOTOUCHAROVA, 

G. A. KOVLER, 

G. V. ZAGREBELSKY, sudije, 

i G. S. NIELSEN, zamjenik sekretara Odjeljenja, 

nakon vijećanja zatvorenog za javnost održanog 23. oktobra 2003. godine, donosi sljedeću 

presudu koja je usvojena 23. oktobra 2003: 

POSTUPAK 


Hrvatske, koji je hrvatski državljanin, g. Dragan Napijalo (“podnosilac predstavke”), podnio Sudu na 

osnovu člana 34 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Konvencija”) dana 11. 

januara 2001. 

2. Hrvatsku Vladu je (“Vlada”) zastupala njena zastupnica, gđa Lidija Lukina- Karajković. 

3. Podnosilac predstavke je posebno naveo da je dužina građanskog postupka pred Opštinskim 

sudom u Zagrebu prekoračila zahtjev “razumnog roka”, te da je bio spriječen da napusti Hrvatsku 

zbog toga što su mu domaće vlasti bez razloga oduzele pasoš. 

4. Predstavka je dodijeljen Četvrtom odjeljenju Suda (pravilo 52, stav 1 Poslovnika Suda). U 

okviru tog Odjeljenja, vijeće koje je trebalo da razmatra predmet (član 27, stav 1 Konvencije) bilo je 

sastavljeno u skladu s pravilom 26, stav 1 Poslovnika Suda. 

5. Dana 1. decembra 2001. godine Sud je promijenio sastav svojih odjeljenja (pravilo 25, stav 1). 

Ovaj je predmet dodijeljen novosastavljenom Prvom odjeljenju (pravilo 52, stav 1). 

6. Odlukom od 13. juna 2002. godine Sud je predstavku proglasio dopuštenom. 

7. I podnosilac predstavke i Vlada podnijeli su izjašjenja o osnovanosti predstavke (pravilo 59, 

stav 1). 

358 

ČINJENICE 


8. Podnosilac predstavke je rođen 1947. godine i živi u Karlovcu, Hrvatska. 

A. Oduzimanje pasoša podnosiocu zahtjeva 

9. Dana 6. februara 1999. godine podnosilac predstavke je vozio iz Bosne i Hercegovine i prešao 

granicu s Hrvatskom na graničnom prelazu Maljevac. Zaustavio ga je carinski službenik u svrhu 

redovne carinske kontrole. 

10. Podnosilac predstavke je na sljedeći način opisao što se dogodilo na graničnom prelazu. 

Prije dolaska u Hrvatsku, podnosilac predstavke i još jedna osoba, K.B. kupili su četiri šteke cigareta 

i dva litra ulja za kuvanje. 

11. Na graničnom prelazu im je pristupio carinski službenik i upitao podnosioca predstavke ima 

li što za prijaviti. Podnosilac predstavke je pokazao na kupljenu robu koja se nalazila na zadnjem

PREDMET: NAPIJALO protiv HRVATSKE 

sjedištu automobila, pozvavši carinskog službenika da pogleda. Carinski službenik je tada zatražio 

podnosioca predstavke da mu pokaže svoj pasoš. Držeći pasoš podnosioca predstavke , službenik je 

rekao podnosiocu predstavke da je ovaj propustio prijaviti robu te da je na taj način počinio carinski 

prekršaj. Zatražio je od podnosioca predstavke da plati kaznu u iznosu od dvjesta hrvatskih kuna (u 

daljem tekstu HRK). 

12. Podnosilac predstavke je rekao službeniku da ne može odmah platiti kaznu, jer nije sa sobom 

imao dovoljno novca. Službenik nije vratio pasoš podnosiocu predstavke i rekao mu je da će svoj 

pasoš dobiti kad plati kaznu. Podnosilac predstavke nastavio je da vozi u Hrvatsku. 

13. Vlada je na sljedeći način opisala činjenično stanje. Ulazeći u Hrvatsku, podnosilac predstavke 

nije prijavio robu koju je kupio u Bosni i Hercegovini. No, carinski službenik je u automobilu 

podnosioca predstavke pronašao pet šteka cigareta i dvije litre ulja za kuvanje. Podnosiocu 

predstavke je izrekao redovnu mandatnu kaznu od 200 HRK (oko 20 EUR) za lakši carinski prekršaj. 

Podnosiocu predstavke odmah je dat dokument u kojem je bilo navedeno da mu je izrečena kazna u 

iznosu od 200 HRK zbog toga što je propustio da prijavi pet šteka cigareta koje je uvozio. Podnosilac 

zahtjeva je potpisao taj dokument. Tokom ovog postupka pasoš podnosioca predstavke držao je 

carinski službenik, koji je namjeravao vratiti podnosiocu predstavke . No, podnosilac predstavke je 

odbio da plati kaznu demonstrativno se odvezao, ostavljajući za sobom svoj pasoš. 

14. Dana 10. februara 1999. godine podnosilac predstavke je pisao Ministarstvu finansija, 

Carinskoj upravi sa svoje adrese u Karlovcu, tražeći da mu pasoš bude vraćen. 

15. Dana 22. februara 1999. godine Carinska uprava je odgovorila na adresu podnosioca 

predstavke u Karlovcu da su carinski službenici postupili u skladu sa zakonom kad su oduzeli pasoš 

podnosioca predstavke , jer je odbio da plati kaznu za carinski prekršaj koji je počinio propustivši 

da prijavi robu na graničnom prelazu. Pozvali su se na članove 325 i 333 Carinskog zakona koji, inter 

alia, predviđa da osoba prelazeći granični prelaz s carinskom kontrolom mora prijaviti i pokazati svu 

robu koju uvozi. Propuštanje da prijavi takvu robu predstavlja carinski prekršaj. U pismu je takođe 

bilo navedeno da je podnosilac predstavke, budući da nije prijavio robu koju je uvozio u Hrvatsku, 

počinio carinski prekršaj iz člana 353 Zakona o carini te da mu je bila izrečena kazna na osnovu 

stava 2 tog člana. Pasoš podnosioca predstavke bio je zadržan jer je podnosilac predstavke odbio 

da plati kaznu. U pismu nije bilo nikakve naznake o tome da će i gdje pasoš podnosioca predstavke 

biti vraćen. 

16. Iako podnosilac predstavke nije platio izrečenu kaznu, protiv njega nije bio pokrenut nikakav 

drugi postupak radi navodnog carinskog prekršaja. 

17. U međuvremenu je Carinska uprava, 12. februara 1999. godine, odlučivši izgleda da ne 

pokrene nikakav daljnji postupak protiv podnosioca predstavke, predala pasoš stanici granične 

policije Slunj. No, policija je utvrdila da je podnosilac predstavke imao prijavljeno prebivalište u 

Zagrebu, iz kojeg je razloga 4. marta 1999. godine pasoš poslan Policijskoj upravi zagrebačkoj. 

18. Dana 5. marta 1999. godine zagrebačka Policijska uprava je pisala na adresu prijavljenog 

prebivališta podnosioca predstavke u Zagrebu, pozivajući ga da dođe da preuzme svoj pasoš. Pismo 

je vraćeno. 6. aprila 1999. godine. Policijska zagrebačka uprava je još jednom pisala podnosiocu 

predstavke, no pismo je ponovno vraćeno. Na povratnici je bilo naznačeno da je podnosilac 

predstavke na toj adresi nepoznat. 

19. Policija je naknadno otkrila da je podnosilac, iako prijavljen s prebivalištem u Zagrebu, u 

stvari živio u Karlovcu. Dana 23. marta 2001. godine pasoš je poslan Policijskoj upravi karlovačkoj, 

koja je pozvala podnosioca da preuzme svoj pasoš. On je to učinio 4. aprila 2001. godine. 

B. Postupak koji je pokrenuo podnosilac zahtjeva 

20. Primivši pismo Carinske uprave od 22. februara 1999. godine, podnosilac predstavke 

pokrenuo je parnični postupak 2. marta 1999. godine pred Opštinskim sudom u Zagrebu protiv 

359


Ministarstva finansija, tražeći vraćanje svog pasoša i naknadu štete nastale zbog nemogućnosti da 

napusti Hrvatsku. Zatražio je i da sud donese privremenu mjeru i naredi da mu se odmah vrati pasoš. 

21. Dana 13. aprila 1999. godine podnosilac predstavke je takođe podnio tužbu Županijskom 

sudu u Zagrebu tvrdeći da je oduzimanje njegovog pasoša od strane carinskog službenika bila 

nezakonita radnja i da je stoga povrijeđeno njegovo pravo na slobodu kretanja. Od suda je zatražio 

da naredi Ministarstvu finansija da mu odmah vrati njegov pasoš. 

22. Dana 21. septembra 1999. godine Županijski sud u Zagrebu odbacio je tužbu podnosioca 

predstavke. Utvrdio je da je tužba za zaštitu od nezakonite radnje dozvoljena samo ako ne postoji 

nikakva druga zaštita. Po mišljenju suda, podnosilac predstavke imao je na raspolaganju drugu zaštitu 

– građansku tužbu za povrat stvari. U skladu s tim, uputio je podnosioca predstavke da pokrene 

parnički postupak pred opštinskim sudom protiv Ministarstva finansija radi vraćanja svog pasoša. 

23. Podnosilac predstavke uložio je žalbu protiv te odluke. 

24. Vrhovni sud je odbio žalbu podnosioca predstavke 20. aprila 2000. 

25. Opštinski sud u Zagrebu je u međuvremenu na ročištu 12. aprila 1999. godine u postupku 

pokrenutom 2. marta 1999. godine protiv Ministarstva finansija, razdvojio postupak po tužbi 

podnosioca predstavke za naknadu štete od postupka po tužbi za vraćanje pasoša. 

26. Sljedeće ročište po tužbi za vraćanje pasoša podnosioca predstavke održano je 11. februara 

2000. godine. Sud je na tom ročištu saslušao podnosioca predstavke i odlučio da će saslušati K.B., 

koji je u relevantno vrijeme bio s podnosiocem predstavke u automobilu. Nadalje, stranke su se 

sporazumjele da će pitanje naknade štete odgoditi do ishoda postupka po tužbi za vraćanje pasoša. 

27. Na ročištu 1. decembra 2000. godine sud je saslušao carinskog službenika koji je oduzeo 

pasoš podnosioca predstavke. Takođe je zatražio od podnosioca predstavke da u roku od trideset 

dana dostavi primjerak pisma koje je bio poslao Carinskoj upravi, kao i njihov odgovor. 

28. Dana 23. januara 2001. godine podnosilac predstavke je dostavio odgovor Carinske uprave 

od 22. februara 1999. godine. 

29. Na ročištu 21. februara 2001. godine sud je saslušao još jednog carinskog službenika i još 

jednom podnosioca predstavke. Nakon toga je odbio zahtjev podnosioca predstavke za izdavanjem 

privremene mjere, utvrdivši da je glavni zahtjev podnosioca predstavke, tj. zahtjev za povratom 

njegovog pasoša, potpuno identičan njegovom zahtjevu za izdavanjem privremene mjere te da 

se stoga o tom zahtjevu može odlučiti samo nakon što sud utvrdi mjerodavno činjenično stanje 

predmeta. 

30. Dana 23. februara 2001. godine podnosilac predstavke je podnio zahtjev za izuzeće sudije. 

Dana 7. marta 2001. godine predsjednik Opštinskog suda u Zagrebu odbio je taj zahtjev podnosioca 

predstavke. 

31. Sljedeće je ročište održano 13. aprila 2001. godine. Podnosilac predstavke je obavijestio 

sud da mu je 4. aprila 2001. godine Policijska uprava karlovačka vratila njegov pasoš. Stoga nije 

više tražio vraćanje pasoša, no umjesto toga je tražio donošenje deklarativne odluke kojom bi sud 

utvrdio da su mu 6. februara 1999. godine hrvatske vlasti oduzele njegov pasoš i vratile mu ga 4. 

aprila 2001. godine. Tražio je i naknadu parničnog troška. 

32. Dana 24. aprila 2001. godine podnosilac predstavke je sudu dostavio podnesak u kojem je 

ostao kod svojih navoda i tužbenog zahtjeva kao na ročištu od 13. aprila 2001. godine. 

33. Dana 16. maja 2001. sudu je pristupila punomoćnica tužioca i obavezala se da preformuliše 

tužbeni zahtjev, vodeći računa o činjenici da mu je pasoš već bio vraćen. 

34. Sljedeće ročište održano je 28. maja 2001. godine, te je na njemu formalno evidentirano da 

je pasoš bio vraćen podnosiocu predstavke. Punomoćnica tužioca zatražila je od suda dozvolu da 

specifikuje preostale zahtjeve podnosioca predstavke. Sud joj je dozvolio da to učini u roku od trideset 

dana. 

35. Dana 7. juna 2001. godine tužilac je lično podnio podnesak sudu u kojem je ponovio iste 

zahtjeve kao što su bili podneseni 24. aprila 2001. godine. Punomoćnik podnosioca predstavke nije 

360


postavio nikakve dodatne zahtjeve. 

36. Dana 13. avgusta 2001. godine podnosilac predstavke ponovo je dostavio zahtjev za 

izuzećem sudije. Predsjednik suda prihvatio je ovaj zahtjev i predmet dodijelio drugom sudiji. 

37. Nakon ročišta od 14. decembra 2001. godine sud je odbacio zahtjeve podnosioca predstavke. 

Utvrdio je da podnosilac predstavke više nema pravni interes da traži donošenje deklarativne odluke 

da su mu hrvatske vlasti 6. februara 1999. godine oduzele njegov pasoš, te ga vratile 4. aprila 2001. 

godine. Podnosiocu je takođe naređeno da plati troškove tuženom. 

38. Županijski sud u Zagrebu odbacio je žalbu koju je podnosilac podnio te potvrdio prvostepenu 

odluku 10. septembra 2002. godine. Smatrao je da podnosilac predstavke nema pravni interes 

da traži donošenje deklarativne odluke te da je odluka Opštinskog suda u Zagrebu o troškovima 

postupka bila osnovana jer je podnosilac zahtjeva izgubio parnicu. 

39. Prema navodima podnosioca predstavke, postupak povodom njegovog zahtjeva za naknadu 

štete nikada nije nastavljen te je postupak u predmetu okončan 24. januara 2002. godine bez 

donošenja odluke o meritumu. 

40. Prema navodima Vlade, postupak u predmetu nije okončan, već je još u toku. 


41. Prema članovima 34 i 35 Zakona o putnim ispravama hrvatskih građana (Narodne novine br. 

53/1991, u daljem tekstu ¨Zakon o putnim ispravama“) pasoš će biti oduzet kad postoji osnovana 

sumnja da osoba postupa protivno propisima koji uređuju carinu ili vanjsku trgovinu. 

42. Mjerodavni djelovi člana 353 Carinskog zakona (Narodne novine, br. 106/11993) predviđaju, 

inter alia, da će se osobi koja prilikom prelaska granice ne prijavi robu za svoju ličnu upotrebu izreći 

novčana kazna. 

PRAVO 

I. NAVODNA POVREDA ČLANA 6, STAVA 1 KONVENCIJE 

43. Podnosilac predstavke prigovorio je da je postupak u kojem je tražio vraćanje svog pasoša 

trajao nerazumno dugo. Pozvao se na član 6, stav 1 Konvencije, koji u svom mjerodavnom dijelu 

glasi kako slijedi: 

“Radi utvrđivanja svojih prava i obaveza građanske prirode….svako ima pravo…da sud…u 

razumnom roku…pravično… ispita njegov slučaj.” 

A. Primjenljivost člana 6, stava 1 

44. Vlada je prihvatila da je član 6, stav 1 primjenljiv na postupak u kojem je podnosilac predstavke 

tražio vraćanje svog pasoša. U tom su se smislu složili da se zahtjev podnosioca predstavke odnosio 

na utvrđenje njegovih građanskih prava jer je bio usmjeren na povrat stvari u vlasništvu podnosioca 

predstavke, tj. njegovog pasoša. No, osporili su primjenljivosti člana 6, stava 1 Konvencije na dio 

postupka koji se dogodio nakon što je podnosilac izmijenio svoj zahtjev i tražio samo potvrdu da su 

mu hrvatske vlasti 6. februara 1999. godine oduzele njegov pasoši vratile ga 4. aprila 2001. godine. 

Pozvali su se na sudsku praksu Suda tvrdeći da član 6 nije primjenljiv na postupak u kojem se radi 

samo o postepenom pitanju (vidi odluku Komisije u predmetu Senine Vadbolski, Demonet v. France, 

br. 22404/93 od 12. oktobra 1994). 

45. Podnosilac predstavke nije se izjasnio o ovom dijelu Vladinog izjašjenja. 

46. Sud ponavlja kako, prema načelima iznesenim u njegovoj sudskoj praksi (vidi, između 

drugih izvora prava, presudu Zander v. Sweden, od 25. decembra 1993, serija A, br. 279-B, str. 38, 

361


stav 22), prvo treba utvrditi postoji li spor („contenstation“) o „pravu“ za koje se može reći, ili barem 

argumentovano tvrditi, da ga domaće pravo priznaje. Taj spor mora biti istinski i ozbiljan, može se 

odnositi ne samo na stvarno postojanje prava nego i na njegov obim i na način njegovog vršenja i, 

konačno, rezultat postupka mora biti neposredno odlučan za dotično pravo. 

47. U vezi sa ovim predmetom Sud primjećuje da je podnosilac predstavke, iako mu je u 

određenom trenutku pasoš bio vraćen, još uvijek tražio, osim deklarativne odluke, i da mu se dosude 

troškovi postupka. 

48. Sud smatra da se dotični postupak treba razmotriti kao cjelina, osobito imajući na umu da 

Opštinski sud u Zagrebu nije donio nikakvu odluku po prvobitnom zahtjevu podnosioca predstavke. 

Nadalje, podnosilac predstavke je tražio i naknadu troškova nastalih tokom cijelog postupka. 

49. Sud nadalje bilježi da je zahtjev podnosioca predstavke da se donese deklarativna odluka u 

vezi sa oduzimanjem njegovog pasoša bio blisko povezan sa njegovim zahtjevom za naknadu štete. 

Kako bi dobio naknadu štete u vezi s oduzimanjem pasoša, a što je svakako zahtjev novčane prirode, 

podnosilac predstavke je imao interes da građanski sud utvrdi kako je došlo do takvog oduzimanja. 

50. Stoga su, po mišljenju Suda, postupci pred Opštinskim sudom u Zagrebu i Županijskim 

sudom bili blisko povezani sa zahtjevom podnosioca predstavke novčane prirode i odlučni za 

utvrđenje njegovih prava građanske prirode. Slijedi da se član 6 primjenjuje na taj postupak u cjelini. 

362 

B. Poštovanje člana 6, stava 1 


51. U slučaju da se član 6 ima smatrati primjenljivim na postupak u cjelini, Vlada je prihvatila da je 

postupak započeo 2. marta 1999. godine kad je podnosilac predstavke podnio svoju tužbu, a završio 

10. septembra 2002. godine kad je Županijski sud u Zagrebu odbacio tužbu podnosioca predstavke, 

te da je ukupno trajao tri godine, šest mjeseci i osam dana. 

52. Vlada je, što se tiče složenosti postupka, istakla da se predmet tiče neobičnog pitanja. 

Podnosilac predstavke je doprinio složenosti jer je izmijenio svoj zahtjev nakon što je dobio svoj 

pasoš 4. aprila 2001. godine. 

53. Vlada je nadalje tvrdila da predmet spora podnosioca predstavke nije tražio osobitu hitnost 

u odlučivanju. Pozvali su se na sudsku praksu Suda, tvrdeći da nije bila potrebna nikakva posebna 

revnost, budući da se u premetu nije radilo o pitanjima iz porodičnog prava ili naknadi štete žrtvama 

prometnih nesreća ili o pitanju koje uključuje interese velikog broja ljudi ili koje je u vezi s otkazom. 

54. Vlada je u vezi sa ponašanjem podnosioca predstavke tvrdila da je on doprinio dužini 

postupka jer je ustrajao na tome da se postupak nastavi čak i nakon što mu je pasoš bio vraćen. 

Štaviše, ponovio je svoj zahtjev za naknadu štete, iako je znao da je taj zahtjev bio predmet 

posebnog postupka, da bi nakon toga povukao taj zahtjev. Podnio je i nekoliko zahtjeva za izuzeće 

predmetnog sudije. 

55. U vezi sa ponašanjem domaćih vlasti, Vlada je ustvrdila da je Opštinski sud u Zagrebu 

postupao u predmetu odmah nakon što je primio zahtjev podnosioca predstavke. Štaviše, ročišta je 

održavao u redovnim razmacima. 

56. Podnosilac predstavke nije se složio s Vladom te je tvrdio da je razdoblje od više od dvije 

godine za odlučivanje o pitanju vraćanja njegovog pasošapremašilo zahtjev „razumnog roka“ iz 

člana 6, stava 1 Konvencije. 


57. Sud primjećuje da nije sporno da je postupak započeo 2. marta 1999. godine i završio 10. 

septembra 2002. godine. Postupak je dakle trajao tri godine, šest mjeseci i osam dana.


58. Sud ponavlja da razumnost dužine postupka treba ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta 

i imajući na umu mjerila utvrđena njegovom sudskom praksom, i to osobito složenost predmeta, 

ponašanje podnosioca predstavke i nadležnih vlasti, kao i važnost onoga što se za podnosioca 

predstavke dovodi u pitanje u sporu (vidi, između mnogo drugih izvora prava, predmet Frydlender 

v. France (GC), br. 30979/96, st. 43. ECHR 2000-VII). 

59. Što se tiče složenosti predmeta, Sud nalazi da se u ovom predmetu nije radilo ni o kakvoj 

osobitoj pravnoj ili činjeničnoj složenosti. 

60. Štaviše, Sud smatra da podnosilac predstavke nije doprinio dužini postupka na način koji bi 

se mogao smatrati nerazumnim ili neprihvatljivim. 

61. Što se tiče ponašanja domaćih vlasti, Sud ponavlja da samo one odgode za koje se država 

može smatrati odgovornom mogu opravdati nalaz da je premašen „razuman rok“ (vidi, inter alia, 

presudu Monnet v. France od 27. oktobra 1993, serija A, br. 273, str. 12, stav 30 i Šoc v. Croatia, br. 

47863/99, st. 105, 9. maja 2003). U ovom predmetu Sud bilježi dva duga razdoblja neaktivnosti u 

postupku pred Opštinskim sudom u Zagrebu, tj. od 12. aprila 1999. godine do 11. februara 2000. 

godine, te nakon toga od 12. februara 2000. godine do 1. decembra 2000. godine, što zajedno čini 

oko dvadeset mjeseci. Sud bilježi da Vlada nije dala nikakvo objašnjenje za ove odgode u postupku 

i da se te odgode mogu u cijelosti pripisati domaćim vlastima. 

62. Konačno, Sud podsjeća da je ono što je bilo dovedeno u pitanje za podnosioca predstavke 

bila, inter alia, njegova sloboda kretanja zajamčena članom 2, stavom 2, protokola br. 4 Konvencije 

(vidi stavove 63-82 u daljem tekstu). Sud smatra da postupak u kojem bi se moglo raditi o takvim 

pitanjima zahtijeva ispitivanje bez nepotrebnih odgoda. No, u okolnostima ovog predmeta Sud ne 

nalazi da je nacionalni sud pokazao traženu revnost. S obzirom na to, na razdoblja neaktivnosti i na 

činjenicu da u ovom predmetu nije bilo nikakve složenosti, Sud nalazi da je dužina postupka u ovom 

predmetu premašila ono što se može smatrati „razumnim“ u smislu člana 6, stava 1 Konvencije. 

Stoga je došlo do povrede ove odredbe. 

II. NAVODNA POVREDA ČLANA 2, STAVA 2 PROTOKOLA BR. 4. KONVENCIJE 

63. Podnosilac zahtjeva je nadalje prigovorio da mu je ograničena sloboda kretanja, suprotno 

članu 2, stavu 2 protokola br. 4 koji glasi kako slijedi: 

„1. Svako ko se zakonito nalazi na području neke države ima pravo na slobodu kretanja i 

slobodni izbor svoga boravišta na tom području. 

2. Svako je slobodan napustiti bilo koju zemlju, uključujući i svoju vlastitu. 

3. Ne mogu se postavljati nikakva ograničenja ostvarivanju tih prava, osim ona koja su u skladu 

sa zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa državne sigurnosti ili javnog 

reda i mira, za održavanje javnog poretka, radi sprečavanja zločina, radi zaštite zdravlja ili morala 

ili radi zaštite prava i sloboda drugih. 

4. Prava utvrđena u stavu 1. mogu takođe biti podvrgnuta, u određenim djelovima područja, 

ograničenjima utvrđenima u skladu sa zakonom i koja su opravdana zaštitom javnog interesa u 

demokratskom društvu.“ 

A. Tvrdnje stranaka 

64. Vlada je ustvrdila da pasoš podnosioca predstavke nije nikada bio oduzet, već da ga je on 

ostavio na graničnom prelazu kad je odbio da plati mandatnu kaznu i demonstrativno se odvezao. 

Štaviše, pasoš su mu vlasti držale duže od godinu dana samo zato jer podnosilac predstavke nije 

prebivao na prijavljenoj adresi, što je pak spriječilo vlasti da mu vrate pasoš. 

65. Čak i pod pretpostavkom da je carinski službenik oduzeo pasoš podnosioca predstavke, taj 

čin je, po mišljenju Vlade, bio u skladu sa zakonom jer članovi 34 i 35 Zakona o putnim ispravama 

363


dozvoljavaju oduzimanje pasoša kada, kao u ovom slučaju, osoba postupi protiv zakona koji uređuju 

carinu i vanjsku trgovinu. Štaviše, Vlada je tvrdila da je svako moguće miješanje u pravo podnosioca 

zahtjeva na slobodu kretanja u tim okolnostima bilo u demokratskom društvu potrebno radi zaštite 

javnog reda i prava drugih. 

66. Podnosilac predstavke je tvrdio da mu je carinski službenik bez razloga oduzeo pasoš. Tvrdio 

je da nije bila donesena nikakva odluka koja bi opravdala oduzimanje njegovog pasoša. 

67. Pobijao je navode Vlade da mu je adresa bila nepoznata te tvrdio da je već u svom pismu od 

10. februara 1999. godine poslanom Carinskoj upravi obavijestio vlasti o svojoj adresi. U prilog ove 

svoje tvrdnje podnosilac je zahtjeva izjavio da je primio odgovor Carinske uprave od 22. februara 

1999. godine u mjestu svog prebivališta u Karlovcu. 

364 

B. Ocjena suda 

I. Načela utvrđena članom 2 protokola br. 4. uz Konvenciju i sudska praksa institucija Konvencije 

68. Sud ponavlja da je svrha prava na slobodu kretanja, kako je zagarantovano stavovima 1 i 2 

člana 2 protokola br. 4, svakoj osobi osigurano pravo na slobodu kretanja unutar teritorije i napuštanje 

te teritorije, što podrazumijeva pravo da se ode u zemlju po izboru pojedinca u kojumu može biti 

dozvoljen ulaz (vidi, mutatis mutandis, odluku Komisije u predmetu Peltonen v. Finland od 20. februara 

1995 , Decisions and Reports (DR) 80-A, str. 43, stav 1 i presudu u predmetu Baumann v. France od 22. 

maja 2001. godine, Reports of Judgments and Decisions 2001-v, str. 217, stav 61). Slijedi da sloboda 

kretanja zabranjuje svaku mjeru koja bi mogla povrijediti to pravo ili ograničiti njegovo vršenje, a koja 

ne zadovoljava zahtjev da to bude mjera koja se može smatrati „potrebnom u demokratskom društvu“ 

u slijeđenju legitimnih ciljeva na koje se u upućuje u trećem stavu navedenog člana. 

69. Prema tome, Sud smatra da mjera kojom je neki pojedinac lišen neke identifikacione isprave 

kao što je, na primjer, pasoš, bez sumnje predstavlja miješanje u vršenje slobode kretanja (vidi 

mutatis mutandis, odluku Komisije u predmetu M. v. Germany, zahtjev br. 10307/83 od 6. marta 

1984. godine, DR 37, str. 113 i u naprijed citiranom predmetu Baumann v. France, str 217, stav 62). 

70. U ovom predmetu Sud bilježi kako je 6. februara 1999. godine carinski službenik oduzeo 

pasoš podnosioca predstavke jer je podnosilac zahtjeva odbio da plati kaznu. Nekoliko dana nakon 

tog incidenta, 10. februara 1999. godine, podnosilac predstavke je napisao pismo Carinskoj upravi 

tražeći od njih da mu vrate njegov pasoš. Na svoju je adresu u Karlovcu dobio odgovor u kojem 

se kaže mu je carinski službenik oduzeo pasoš jer je podnosilac predstavke odbio da plati kaznu 

za carinski prekršaj. Takođe se kaže da je oduzimanje pasoša podnosioca predstavke bilo u skladu 

sa zakonom. Tako su vlasti priznale da je pasoš bio oduzet. Stoga ne mogu biti prihvaćene Vladine 

tvrdnje da pasoš podnosioca predstavke nije bio oduzet. 

71. Carinska uprava koja je bila u posjedu pasoša podnosioca predstavke nije ga vratila 

podnosiocu predstavke. Umjesto toga su 12. februara 1999. godine proslijedili pasoš Policijskoj 

stanici Slunj. Razlog za nevraćanje pasoša neposredno podnosiocu predstavke ostaje nejasnim, jer 

nikada nije bio pokrenut nikakav postupak protiv podnosioca predstavke radi carinskog prekršaja. 

72. Sud dalje bilježi, čak i ako se prihvati Vladina tvrdnja da je adresa podnosioca predstavke bila 

nepoznata, da je ipak zagrebačka Policijska uprava držala pasoš podnosioca predstavke duže od 

dvije godine prije nego ga je poslala u Policijsku upravu karlovačku. 

73. Sud nalazi da zbog toga što mu je bio oduzet pasoš, podnosilac predstavke ga nije mogao, 

barem od datuma podnošenja njegovog zahtjeva za vraćanje pasoša 10. februara 1999. povratiti. 

Stoga Sud primjećuje da je podnosilac predstavke bio spriječen u korišćenju te identifikacione 

isprave koja bi mu, da je to želio, omogućila da napusti zemlju. Stoga Sud nalazi da je pravo 

podnosioca predstavke na slobodu kretanja bilo ograničeno na način koji predstavlja miješanje u 

smislu člana 2 protokola br. 4 uz Konvenciju (vidi mutatis mutandis presudu u predmetu Guzzardi v.


Italy od 6. decembra 1980, serija A br. 39, str 33, stav 92; presudu u predmetu Raimondo v. Italy od 

22. februara 1994, serija A br. 281-1, str. 19, stav 39 i u predmetima Labita v. Italiy (GC), REports 2000- 

IV, str. 38 do 39, stav 193 i u naprijed citiranom predmetu Baumann v. France, str. 217, stav 63 i, a 

contrario, presudu u predmetu Piermont v. France od 27. aprila 1995, serija A br. 314, str. 20, stav 44). 

74. Ostaje da se utvrdi je li to ograničenje bilo „u skladu sa zakonom“ i je li ono bilo „mjera 

potrebna u demokratskom društvu“. 2. Uslov da je preduzeta mjera „u skladu sa zakonom“ 

75. Vlada je tvrdila da je oduzimanje pasoša podnosioca predstavke bilo u skladu sa zakonom, i 

to sa članovima 34 i 35 Zakona o putnim ispravama. 

76. Podnosilac predstavke nije se izjasnio o tom pitanju. 

77. U odnosu na postignute zaključke (vidi stav 82 u daljem tekstu) Sud ne nalazi potrebnim 

da se ispita to pitanje. 3. Neophodnost mjere „u demokratskom društvu“ radi ispunjenja legitimnih 

ciljeva 

78. Sud mora ispitati pitanje bi li se oduzimanje i držanje pasoša moglo smatrati mjerom koja je 

bila „potrebna u demokratskom društvu“ u smislu trećeg stava. 

79. Sud prvo bilježi da, iako je podnosilac predstavke odbio da plati izrečenu kaznu, protiv njega 

nikada nije bio pokrenut nikakav postupak za neki carinski prekršaj koji je navodno bio počinio. Ne 

slijedeći svoj prvobitni motiv za oduzimanje pasoša podnosioca predstavke, vlasti su izgubile svaku 

dalju osnovu za držanje pasoša. Stoga podnosilac predstavke nije mogao odrediti osnove koje bi 

opravdavale trajno lišenje pasoša. 

80. Sud isto tako bilježi da iako je policija pokazala inicijativu kako bi vratila pasoš, zagrebački 

Opštinski sud je odbio zahtjev podnosioca predstavke za izdavanjem privremene mjere da mu se 

pasoš vrati. Tako se čini da nije bilo saradnje ili koordinacije kako unutar policije, tako ni između 

policije i sudskih vlasti. Ovaj nedostatak odgovarajućih upravnih postupaka doveo je, inter alia, 

do toga da podnosilac predstavke nije mogao putovati u inostranstvo kroz produženo vremensko 

razdoblje. 

81. U odnosu na razvoj predmeta i ishod građanskog postupka za vraćanje pasoša, Sud bilježi da 

podnosilac predstavke nikad nije bio optužen za bilo kakav carinski prekršaj i da je taj vid građanskog 

postupka završio kad mu je policija vratila pasoš. S tim u vezi Sud ne nalazi nikakvo opravdanje 

za odbijanje Carinske uprave da vrati pasoš podnosioca zahtjeva ili za odbijanje Opštinskog suda 

u Zagrebu podnosioca zahtjeva za izdavanjem privremene mjere, što je oboje dovelo do trajnog 

oduzimanja pasoša podnosioca predstavke i trajnog miješanja u njegovo pravo na slobodu kretanja. 

82. U odnosu na naprijed navedeno, Sud nalazi da miješanje u slobodu kretanja podnosioca 

predstavke nije bila mjera „potrebna u demokratskom društvu“ razmjerna s ciljevima koje se slijedi 

(vidi, naprijed navedeni predmet Labita v. Italy, str. 147, stav 197 i u naprijed navedenom predmetu 

Baumann v. France, str. 219, stav 67). Prema tome, došlo je do povrede člana 2 protokola br. 4. 



„Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutrašnje pravo 


potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.“ 

A. Odšteta 

84. Podnosilac predstavke traži 20.000,00 EUR na ime naknade za materijalnu i nematerijalnu 

štetu. Nije dalje podrobnije odredio svoj zahtjev. 

85. Vlada je od Suda zatražila da procijeni iznos pravedne naknade koju treba dosuditi na temelju 

svoje sudske prakse. 

365


86. Sud bilježi da je osnova za pravičnu naknadu to što podnosilac predstavke nije imao ročište 

u razumnom roku u smislu člana 6, stava 1. Sud smatra da je podnosilac predstavke sigurno pretrpio 

neku nematerijalnu štetu i kao rezultat prekomjerne dužine postupka i kao rezultat povrede člana 2 

protokola br. 4, koja nije dovoljno naknađena samim utvrđenjem povrede. U odnosu na činjenicno 

stanje ovog predmeta i dosuđenja na pravičnoj osnovi, kako se to traži članom 41 Konvencije, Sud 

odlučuje da se podnosiocu predstavke dosudi 2.000 EUR u odnosu na nematerijalnu štetu i odbija 

preostali dio postavljenih zahtjeva. 


87. Podnosilac predstavke nije postavio nikakav zaseban zahtjev što se tiče troškova i izdataka. 

Stoga sud u tom pogledu ne dosuđuje nikakav iznos. 



centralne banke (European Central Bank), kojoj treba dodati tri postotna boda. 


1. Smatra da je član 6, stav 1 Konvencije primjenljiv na postupak pred Opštinskim sudom u 

Zagrebu i pred Županijskim sudom u Zagrebu; 

2. Smatra da je došlo do povrede člana 6, stav 1; 

3. Smatra da je došlo do povrede člana 2, stava 2 protokola br. 4; 

4. Smatra 

(a) da tužena država u roku od tri mjeseca od dana kada presuda postane konačna u skladu sa 

članom 44, stav 2 Konvencije podnosiocu predstavke treba isplatiti 2000 EUR (dvije hiljade eura) 

na ime nematerijalne štete, koji će se iznos pretvoriti u domaću valutu tužene države prema 

kursu važećem na dan namirenja, zajedno sa svim eventualnim plativim porezima na naprijed 

navedeni iznos; 

(b) da se od isteka naprijed navedenog tromjesečnog roka do namirenja plaća obična kamata 

na navedeni iznos po stopi jednakoj najnižoj kreditnoj stopi Evropske centralne banke tokom 

razdoblja neplaćanja plus tri postotna boda; 

5. Odbacuje ostatak zahtjeva podnosioca predstavke za pravednu naknadu. 

Sastavljeno na engleskom jeziku i upućeno u pisanom obliku dana 13. decembra 2003. godine 

u skladu s pravilom 77, stavovima 2 i 3 Poslovnika Suda. 

Soren NIELSEN 

zamjenik sekretara 

Christos ROZAKIS 

predsjednik 

366

CIP - Каталогизација и публикација 

Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње 

ISBN 978-9940-500-09-2 (OSCE Misija u Crnoj Gori; knj. 2) 

CORISS.CG-ID 14900752

Odabrane presude Evropskog suda za ljudska ... - Sudovi Crne Gore

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?