17.05.2015 Views

prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

PRVI HRVATSKI SPELEOLOŠKI KONGRES<br />

S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM<br />

THE FIRST CROATIAN SPELEOLOGICAL<br />

CONGRESS<br />

WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION<br />

SAŢECI RADOVA<br />

ABSTRACTS<br />

HRVATSKI SPELEOLOŠKI SAVEZ<br />

CROATIAN SPELEOLOGICAL FEDERATION<br />

Zagreb, 2010.


1. Hrvatski speleološki <strong>kongres</strong><br />

s meĎunarodnim sudjelovanjem<br />

1. Croatian Speleological Congress<br />

with international participation<br />

Poreĉ, 24.–27.11.2010.<br />

Organizatori – Organized by<br />

Hrvatski speleološki savez – Croatian Speleolgical Federation<br />

Hrvatska udruga za podzemnu gradnjut – Croatian Society for Underground Constructing<br />

Pod pokroviteljstvom – Under the auspices of<br />

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU)<br />

Croatian Academy of Scinece and Arts (HAZU)<br />

Potpora – Supported by<br />

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske –<br />

Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia<br />

MeĊunarodna speleološka unija (UIS) -<br />

Union Internationale de Speleologie (UIS )- International Union of Speleology(IUS)<br />

Počasni odbor<br />

Honorary Committee<br />

Akad. Milan HERAK, HAZU<br />

Akad. Ivan GUŠIĆ, HAZU<br />

Akad. Milan MEŠTROV †,<br />

HAZU<br />

Akad. Ţeljko KUĆAN, HAZU<br />

Akad. Andrej KRANJC, SAZU<br />

Akad. Andrija BOGNAR,<br />

MTA<br />

Znanstveni odbor<br />

Scientific Committee<br />

Prof. dr.sc. Mirza BAŠAGIĆ<br />

Dr.sc. Srećko BOŢIĈEVIĆ<br />

Prof. dr.sc. Mladen GARAŠIĆ<br />

Prof. dr. sc. Mladen JURAĈIĆ<br />

Dr.sc. Jadranka MAUCH<br />

LENARDIĆ<br />

Prof. dr.sc. Ivor KARAVANIĆ<br />

Prof. dr.sc. Meho Saša<br />

KOVAĈEVIĆ<br />

Dr.sc. Vesna MALEZ<br />

Dr.sc. Andrej MIHEVC<br />

Dr.sc. Bogomil OBELIĆ<br />

Prof. dr.sc. Boris SKET<br />

Dr.sc. Josip TERZIĆ<br />

Prof. dr.sc. Kosta URUMOVIĆ<br />

Organizacijski odbor<br />

Organizing Committee<br />

Mladen GARAŠIĆ<br />

predsjednik / President<br />

Neven BOĈIĆ<br />

tajnik / Secretary<br />

Marija BRAJKOVIĆ<br />

Hrvoje CVITANOVIĆ<br />

Ivan GLAVAŠ<br />

Silvio LEGOVIĆ<br />

Meho Saša KOVAĈEVIĆ<br />

Matej MIRKAC<br />

Tonĉi RAĐA<br />

Ilija RAŠIĆ<br />

Dalibor REŠ<br />

Neven ŠUICA<br />

Marina TRPĈIĆ<br />

Eugen UJĈIĆ<br />

Boris WATZ<br />

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu<br />

A CIP catalogue record for this book is available from the National and University Library in Zagreb<br />

ISBN: 978-953-56438-0-7<br />

Izdavač – Published by: Hrvatski speleološki savez- Croatian Speleological Federation<br />

Urednici – Edited by: Prof.dr.sc. Mladen GARAŠIĆ i Prof.dr.sc. Meho Saša KOVAĈEVIĆ<br />

Izdano – Issued: studeni 2010, 250 primjeraka – November 2010, 250 copies<br />

Ovitak – Cover: Kaverna u tunelu «Vrata» - Cavern in tunnel Vrata (photo: M. Garašić)<br />

Autori su odgovorni za sadrţaj svojih saţetaka<br />

The authors are responsible for contents of their abstracts<br />

2


SADRŢAJ<br />

Predgovor (Mladen Garašić)..................................................................................................................7<br />

Ţeljko Kućan: Hrvatski akademici i istraţivanje špilja / Croatian academics and research of caves....9<br />

Srećko Boţičević: Dr.Josip Poljak - zaĉetnik znanstvenih istraţivanja špilja Hrvatske / Dr. Josip<br />

Poljak - originator of the scientific research of caves in Croatia…………………………………………..10<br />

Meho Saša Kovačević & Mladen Garašić: Istraţivanja i sanacija kaverne u tunelu Vrata na autocesti<br />

Zagreb - Rijeka u Hrvatskoj / Investigation and remediation of the cavern in the Vrata tunnel on the<br />

Zagreb-Rijeka highway in Croatia………………………………………………………………………………11<br />

Ivor Karavanić, Ivor Janković, Sanjin Mihelić, James C. M. Ahern, Nikola Vukosavljević &<br />

Rajna Šošić: Nova arheološka iskopavanja špilja u Lici i Gorskom kotaru /New Archaeological<br />

excavations of caves in the regions of Lika and Gorski Kotar………………………………………………12<br />

Dejana Brajković, Jadranka Mauch Lenardić & Preston T. Miracle: Znaĉaj špilja u istraţivanjima<br />

kvartara Hrvatske / Significance of the caves in investigations of the Quaternarry in Croatia…………17<br />

Fadi H. Nader: Krški oblici u Mount Lebanon planinskom podruĉju / Karst features in Mount<br />

Lebanon……………………………………………………………………………………………………………..20<br />

Hrvoje Cvitanović & Krešimir Raguţ: Podzemne utvrde Hrvatske / Subterranean forts of Croatia.21<br />

Georges Michel & Jean- Pierre Bartholeyns: Walloon Atlas krša – podruĉje Viroin / The Walloon<br />

Atlas of the karst – Viroin………………………………………………………………………………………. 22<br />

Andrej Mihevc: Neolitski crteţi u jami Bestaţovca kod Seţane / Neolithic drawings in Bestaţovca at<br />

Seţana………………………………………………………………………………………………………………24<br />

Teo Barišić, Darko Bakšić, Dalibor Paar & Goran Rnjak: Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova<br />

Puhaljka, speleološka istraţivanja 2004-2010 i neke znaĉajke sustava / Kita Gaćešina – Draţenova<br />

Puhaljka Speleological Explorations 2004-2010 and Some Characteristics of this Cave System……...25<br />

Maša Surić, Ines Krajcar Bronić & Bogomil Obelić: OdreĊivanje poĉetne 14 C aktivnosti siga iz<br />

Modriĉ spilje /Determination of initial 14 C activity of speleothem from Modrič cave……………………28<br />

Mladen Garašić, Boris Watz, Ivan Krpina & Ivan Drnić: Speleološki prikaz Rudnika lapora kod<br />

Omiša / Speleological view mine of marl near the town of Omiš……………………………………………30<br />

Nadja Zupan Hajna & Mitja Prelovšek: EU projekt "Karst Underground Protection" – aktivnosti u<br />

Sloveniji / European Union project "Karst Underground Protection" – activity in Slovenia.................31<br />

Neven Bočić, Nenad Košpić & Mladen Pahernik: Morfogeneza površinskih i podzemnih krških<br />

oblika na podruĉju brdskog uzvišenja Lipnik / Morphogenesis of the surface and <strong>underground</strong> karst<br />

features in the area of the Lipnik hill……………………………………………………………………………32<br />

Slobodan Kolbah & Bojan Zmajić: Speleologija u istraţivanju i korištenju voda, ali i naftnih resursa /<br />

Exploration and consumption water and oil resources by speleological information‟s<br />

contribution…….......................................................................................................................................34<br />

Silvio Legović: Istraţivanje jame Kobiljak kod Buršići – Graĉišće / The exploration of cave Kobiljak,<br />

nearby Buršići – Gračišće………………………………………………………………………………………..35<br />

Ivan Drnić, Toni Terzić, Mladen Garašić, Ivan Krpina, Boris Watz, Goran Kresnik & Krešimir<br />

Ajduković: Recentna istraţivanja u Novoj pećini kod Sutine / Recent research in Nova pećina near<br />

Sutina………………………………………………………………………………………………………………..36<br />

Jean- Pierre Bartholeyns: Walloon Povjerenstvo za prouĉavanje i zaštitu podzemnih prostora<br />

(CWEPSS) / The Walloon Commission for the Study and the Protection of Subterranean Sites<br />

(CWEPSS)…………………………………………………………………………………………………………..37<br />

Alessio Fabbricatore: Projekt podzemne rijeke Timavo / Timavo project……………………………….39<br />

3


Darko Bakšić, Dalibor Paar, Damir Lacković, Magdalena Ujević, Ana Čop & Vanja Radolić:<br />

Speleološka i fizikalno-kemijska istraţivanja u Jamskom sustavu Velebita / Speleological and<br />

physical/chemical research in Cave system Velebita…………………………………………………………41<br />

Zvonko Bumber: Postavljanje edukativne table “Sigaste tvorevine” u Šibeniku / Deployment of<br />

educational board “Speleothems” in Šibenik…………………………………………………………………42<br />

Dalibor Paar, Vanja Radolić, Nenad Buzjak, Darko Bakšić, Ana Čop & Damir Lacković:<br />

Mjerenja koncentracije radona u speleološkim pojavama Velebita i Ţumberka / Radon concentration<br />

measurements in caves of Velebit Mt. and Ţumberak Mt ……………………………………………………43<br />

Petra Kovač-Konrad: Uloga speleoronilaĉkih istraţivanja u istraţivanju i zaštiti potopljenih špilja<br />

(Pećine -Veliko vrelo) / The role of cave-diving explorations in research and <strong>protection</strong> of submerged<br />

caves (Pećine-Veliko vrelo)………………………………………………………………………………………45<br />

Anita Kulušić & Magdalena Pandţić: Litološke znaĉajke speleoloških objekata otoka Braĉa /<br />

Lithological characteristics of speleological features of the Brač Island………………………………….46<br />

Alessio Fabbricatore: Grotta Gigante - znastvena istraţivanja / Giant cave - scientific research…….47<br />

M. Garavaglia, C. Giovani, L. Piccini, F. Cucchi, L. Zini & Alessio Fabbricatore: Radon<br />

concentration trend in a tourist cave (NE Italy) / Koncentracija radona u turističkoj spilji (SI Italija).48<br />

Andrija Rubinić: Identifikacija vrulja i priobalnih izvora na podruĉju sjevernog Jadrana pomoću<br />

infracrvenih termalnih satelitskih snimaka /Identification of submarine and coastal springs in the<br />

northern Adriatic Sea using infrared thermal satellite images………………………………………………49<br />

Maja Grba-Bujević, Branka Tomljanović & Zlatko Balaš: Poĉetna skrb i napredni postupci<br />

odrţavanja ţivota kod opeklina u specifiĉnim speleološkim uvjetima / Initial care and advanced life<br />

support procedures in burns in specific conditions of caving……………………………………………….51<br />

Ingrid Bošan-Kilibarda, Maja Grba-Bujević & Neven Bočić: Akcidentalna hipotermija u<br />

speleološkoj aktivnosti /Accidental Hypothermia in caving activity………………………………………..53<br />

Giovanni Boschian, Rajna Šošić, Katarina Gerometta & Ivor Karavanić: Arheologija i<br />

paleospeleologija u spilji Zala / Archaeology and palaeo-speleology at the cave Zala………………….55<br />

Darko Bakšić, Dalibor Paar & Luka Mudronja: Prvi rezultati novih speleoloških istraţivanja<br />

Jamskog sustava Lukina jama /The first results of new speleological explorations in Cave system<br />

Lukina jama………………………………………………………………………………………………………..56<br />

Mladen Garašić: Povijesni prikaz istraţivanja kaverni u hrvatskom kršu / Historical view on<br />

speleological research of caverns in Croatian karst………………………………………………………….58<br />

Branko Jalţić, Jana Bedek, Helena Bilandţija, Hrvoje Cvitanović, Tvrtko Draţina, Sanja<br />

Gottstein, Fanica Kljaković-Gašpić, Marko Lukić, Roman Ozimec, Martina Pavlek, Rajko<br />

Slapnik & Vesna Štamol: Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske / The cave type<br />

localities atlas of Croatian fauna………………………………………………………………………………..59<br />

Ivan Arapov & Meho Saša Kovačević: Dugotrajne deformacije cestovnih tunela u kršu zbog korozije<br />

ĉeliĉnih sidara / Long-term strains in road tunnels in karst due to corrosion of steel anchors…………60<br />

Morena Ţelle, Tatjana Vujnović & Stašo Forenbaher: Speleoarheološki lokaliteti Parka prirode<br />

«Ţumberak – Samoborsko gorje» / Speleoarcheological sites of the «Ţumberak – Samoborsko gorje»<br />

Nature Park…………………………………………………………………………………………………………61<br />

Fabio Forti & Silvio Legović: Postaja za mjerenje trošenja stijena u kršu Jama Baredine / Station for<br />

rock consumation measurements in Karst, located nearby cave Baredine………………………………..63<br />

Aleš Lajovic & Andrej Mihevc: Nezavršen ţeljezniĉki tunel i bunker u Godoviĉu / Unfinished<br />

railway tunnel and bunker at Godovič………………………………………………………………………….67<br />

Goran Barović: Speleologija Crne Gore - istraţenost, mogućnosti, perspektive /Speleology of<br />

Montenegro – level of exploration, possibilities and prospective…………………………………………..68<br />

Josip Terzić & Tihomir Frangen: Hidrogeološka istraţivanja vodoopskrbnih zdenaca na krškom<br />

izvoru rijeke Ĉikole / Hydrogeological researches of the extraction wells on the karst spring of Čikola<br />

River…………………………………………………………………………………………………………………71<br />

4


Zoran Dujaković: IzvoĊenje speleoloških aktivnosti u ekstremnim sluĉajevima s naglaskom na<br />

razminiranje i eshumaciju /Performing caving activities in extreme cases, with emphasis on mining and<br />

exhumation of the victims…………………………………………………………………………………………72<br />

Neven Šuica: Temeljne geomorfološke znaĉajke špiljskog sustava Matešićeva spilja – Popovaĉka<br />

spilja kod Slunja / Basic geomorphological characteristics of the Matešić – Popovačka Cave System<br />

near Slunj…………………………………………………………………………………………………………...74<br />

Boris Beraković, Mladen Garašić & Goran Mihovilović: Podzemna MHE u izvor spilji Rumin<br />

/Underground small hydro power plant in the spring cave Rumin…………………………………………75<br />

Ivan Krpina & Boris Watz: Utjecaj razliĉitih izvora svjetlosti na generiranje slike u boji / Influence of<br />

various light sources to the color image capture……………………………………………………………..76<br />

Mladen Garašić, Boris Watz, Davor Garašić, Ivan Krpina & Tomislav Gospodinović: Mjerenja<br />

koncentracije radona u speleološkim objektima u tunelu «Sveti Ilija» i tunelu «Vrata» / Measurements<br />

of Radon concentrations in caverns of «Sveti Ilija» and «Vrata» tunnels…………………………………77<br />

Marina Trpčić: Analiza stanja speleoloških objekata s mogućim hidrodinamiĉkim utjecajima na<br />

zaštićeno podruĉje rijeke Slunjĉice / Analysis of the caves with the possible hydrodynamic impacts on<br />

the protected area of the river Slunjčica……………………………………………………………………….78<br />

Goran Guţvica, Biserka Radanović-Guţvica & Vedran Slijepčević: Rezultati paleontološkog i<br />

sedimentološkog rekognosciranja Špilje pod Zubom Buljme, NP Paklenica / Results of paleontological<br />

and sedimentological investigations of Pod Zubom Buljme cave, NP Paklenica…………………………81<br />

Darko Komšo & Nenad Kuzmanović: Stijenska umjetnost na tlu Hrvatske / Cave paintings in<br />

Croatia………………………………………………………………………………………………………………83<br />

Dragan Majić & Mladen Garašić: Speleološki objekti iznad izvora Zvir na rijeĉkoj obilaznici / Caves<br />

near Zvir sping on Rijeka bypass highway……………………………………………………………………..85<br />

Danko Markovinović & Mladen Garašić: Implementacija gravimetrije u speleologiji i istraţivanju<br />

kaverni / Implementation of gravimetry in caving and exploring caverns…………………………………86<br />

Andrej Mihevc: Povijest speleoloških istraţivanja u porjeĉju krških rijeka Ljubljanica i Reka u<br />

zapadnoj Sloveniji / The history of the speleological explorations in the catchment area of <strong>underground</strong><br />

rivers Reka and Ljubljanica, West Slovenia……………………………………………………………………87<br />

Andrijana Lončar & Maša Surić: Znaĉajke speleoloških objekata u sjeverozapadnom dijelu Ravnih<br />

kotara / Characteristics of speleological features in the north-west of Ravni kotari……………………..91<br />

Okrugli stol "Speleologija i podzemna gradnja” / Roundtable “Speleology and <strong>underground</strong><br />

constructing"(moderatori: Meho Saša Kovačević, Bojan Vivoda & Mladen Garašić….....…………92<br />

Abecedno kazalo autora...........................................................................................................................93<br />

5


PREDGOVOR<br />

Pred ĉitateljima su Saţeci radova koji su prijavljeni za prezentaciju na Prvom<br />

Hrvatskom speleološkom <strong>kongres</strong>u koji će se odrţati u Poreĉu od 24. do 27.<br />

studenoga 2010. godine. Rijeĉ je o stotinjak autora sa pedesetak radova, što je iznad<br />

svih oĉekivanja kada je rijeĉ o prvom <strong>kongres</strong>u takve vrste na našim prostorima u<br />

novije vrijeme. Radovima su obuhvaćena gotovo sva podruĉja speleologije.<br />

Speleološkim krugovima i kod nas i u svijetu, poznata je dugaĉka i bogata<br />

povijest organiziranog djelovanja i rada speleologa u Hrvatskoj. Rijeĉ je tradiciji koja<br />

traje već preko 120 godina, a znanstvena istraţivanja u okviru Odbora za istraţivanje<br />

špilja pri Geologijskom povjerenstvu Kraljevine Hrvatske i Slavonije, zapoĉela su<br />

svojim radom 31. srpnja 1910. godine, dakle prije više od stotinu godina. Malo je<br />

zemalja na svijetu koje se mogu pohvaliti s tako dugim kontinuiranim radom<br />

speleologa. Mogli bismo se pohvaliti i s <strong>prvi</strong>m objavljenim znanstvenim djelom<br />

hrvatskog autora u kojem se opisuje neka spilja u Hrvatskoj, objavljenim davne 1584.<br />

godine, dakle prije 426 godina, što je svakako vrijedno spomena.<br />

Nakon ovih iznesenih podataka postavlja se pitanje: kako se sada, koncem<br />

2010. godine u Hrvatskoj organizira tek Prvi Hrvatski speleološki <strong>kongres</strong>.<br />

Za to ima više razloga koji mogu biti opravdani ili neopravdani. Hrvatska je<br />

unutar bivše drţave Jugoslavije organizirala ĉak dva speleološka <strong>kongres</strong>a bivše<br />

drţave, drugi 1958. godine u Splitu i deveti 1984. godine u Karlovcu. Hrvatski<br />

speleolozi unutar bivše drţave, svake su ĉetvrte godine aktivno sudjelovali na svih<br />

deset <strong>kongres</strong>a speleologa Jugoslavije (od 1954. do 1988. godine). Pored toga<br />

sudjelovali su i na svih 15 svjetskih speleoloških <strong>kongres</strong>a (od 1953. u Francuskoj<br />

do 2009. u SAD), a ne treba zaboraviti da su jedni i od osnivaĉa svjetske<br />

meĊunarodne speleološke unije (Union Internationale de Speleologie - UIS) koja je<br />

osnovana na 4. svjetskom speleološkom <strong>kongres</strong>u koji je 1965. godine organiziran u<br />

Postojni i Dubrovniku.<br />

Nakon raspada bivše drţave, Hrvatska je postala redovitom ĉlanicom UIS- a<br />

preko svoje nacionalne speleološke organizacije – Hrvatskog speleološkog saveza.<br />

Naţalost, u proteklih dvadesetak godina niti jedna od prijašnjih ĉlanica Saveza<br />

speleologa Jugoslavije nije organizirala svoj nacionalni speleološki <strong>kongres</strong>. Sada su<br />

se stekli potrebni preduvjeti i Hrvatska je prva to uspjela. Je li zapravo rijeĉ o<br />

jedanaestom, trećem ili prvom hrvatskom speleološkom <strong>kongres</strong>u nije vaţno. Bitno je<br />

da su u konaĉno stvoreni neophodni uvjeti koje je prepoznala i Hrvatska akademija<br />

znanosti i umjetnosti (HAZU), Razred za prirodne znanosti i prihvatila se<br />

pokroviteljstva nad Prvim <strong>hrvatski</strong>m speleološkim <strong>kongres</strong>om. Vrijednost <strong>kongres</strong>a<br />

uvidjelo je i Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje<br />

je financijski potpomoglo odrţavanje <strong>kongres</strong>a. Ĉlanovi predsjedništva UIS svojim<br />

su aktivnim sudjelovanjem na <strong>kongres</strong>u pokazali veliki interes svjetske speleološke<br />

7


organizacije za aktivnost speleologa u Hrvatskoj. Svima im zahvaljujemo. Za<br />

podruĉje odrţavanja <strong>kongres</strong>a izabrana je Istra u kojoj se dugo njeguju speleološke<br />

tradicije.<br />

Suorganizator <strong>kongres</strong>a je Hrvatska udruga za podzemnu gradnju (HUPG)<br />

ĉiji se interesi, a ponekad i objekti, nalaze u direktnoj veza s rezultatima speleoloških<br />

istraţivanja. Multidisciplinarnost u rješavanju problema u podzemlju, moţe u<br />

mnogome pomoći znanstvenoj spoznaji. Hvala suorganizatoru.<br />

Saţeci radova su poredani prema rasporedu predavanja, a na kraju je abecedno<br />

kazalo autora.<br />

Zahvaljujem svim ĉlanovima Poĉasnog, Znanstvenog i Organizacijskog<br />

odbora kao i svima ostalima koji su svojim radom i zalaganjem ikako pripomogli<br />

organizaciji Prvog hrvatskog speleološkog <strong>kongres</strong>a.<br />

Svima sudionicima <strong>kongres</strong>a ţelim uspješno iznašanje i prihvaćanje radova,<br />

koji će nas još više spojiti u našoj speleološkoj djelatnosti.<br />

Predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa:<br />

Prof.dr.sc. Mladen Garašić, dipl.ing.geol.<br />

U Zagrebu, 15. studenoga 2010.<br />

8


Hrvatski akademici i istraţivanje špilja<br />

Croatian academics and research of caves<br />

Ţeljko Kućan 1<br />

1 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb<br />

Ključne riječi: Povijest, špilje, akademici, Neandertalci, DNA, Hrvatska<br />

Key words: History, Caves, Academics, Nenderthals, DNA, Croatia<br />

Naša je Akademija osnovana u doba velikog rodoljubnog zanosa. Nije stoga ĉudo<br />

što su <strong>prvi</strong> akademici usmjerili svoju paţnju domaćem tlu, raslinju i ţivotinjskom svijetu,<br />

pa od samih poĉetaka nisu mogli zaobići naš krš i krške pojave, od koji špilje<br />

nesumnjivo predstavljaju bitan i za mnoge najprivlaĉniji dio. Tako Đuro Pilar već 1883.<br />

piše o izvidu nedavno otkrivene špilje na Kupiĉkom vrhu, Mijat Kišpatić 1895. o<br />

kostima iz Baraĉeve špilje kod Kršlja, Gorjanović-Kramberger 1911. o špiljskom<br />

medvjedu iz Lokava u Gorskom Kotaru... O špiljama, njihovom nastanku,<br />

paleontološkim nalazima ili o ţivome svijetu u špiljama pišu i Fran Tućan, Branimir<br />

Gušić, Marijan Salopek, Milan Herak, Josip Roglić, Mirko Malez, te ĉlanovi suradnici<br />

Zlatko Pepeonik i Antun Magdalenić.<br />

Akademici su po definiciji znanstvenici, istraţivaĉi, oni i u špiljama nešto<br />

istraţuju. U ovom će predavanju prvenstveno biti govora o otkrićima današnje znanosti<br />

vezanima na velika otkrića dvojice i za speleologiju znaĉajnih akademika: Dragutina<br />

Gorjanovića Krambergera (1856.-1936.) i Mirka Maleza (1924.-1990.). Prvi je dakako<br />

poznat po otkriću ostataka Krapinskog pračovjeka, Neandertalca koji je ţivio pred kojih<br />

120 000 godina. Mirko Malez je u Vindiji otkrio mnogo mlaĊe ostatke Neandertalca -<br />

stare nepunih 40 000 godina. Upravo ti ostatci, kosti i fragmenti kostiju pohranjeni u<br />

zbirci Akademijinog Geološko-paleontološkog zavoda, omogućili su fascinantna<br />

molekularno-biološka otkrića o tim ĉovjekovim izumrlim roĊacima. Na nekadašnju<br />

osteopaleontologiju danas se nadovezala molekularna paleontologija. Naime, razvijene<br />

su vrlo osjetljive metode analize genoma, kojima je moguće analizirati genetski materijal<br />

(DNA) ĉak i kada je prisutan samo u tragovima, pa i kad je uvelike razgraĊen, kao što je<br />

to sluĉaj u fragmentima neandertalskih kostiju. Analiza je olakšana ĉinjenicom što<br />

poznajemo genome Neandertalĉevih roĊaka: ĉovjeka (riješen 2004.) i ĉimpanze.<br />

Sveukupna genetiĉka informacija nekog organizma zapisana je redosljedom slova<br />

genetskog koda (A, T, G i C) u ogromnim molekulama DNA. Pri udvostruĉenju<br />

(replikaciji) DNA povremeno (iako vrlo rijetko) moţe doći do pogreške. Takve nasljedne<br />

promjene DNA nazivamo mutacijama. Posljedica je da se genomi dviju osoba donekle<br />

razlikuju, pa se danas analiza DNA upotrebljava npr. za identifikaciju posmrtnih ostataka<br />

ili tragova zloĉinca. Što su organizmi srodniji, to njihova DNA pokazuje veći stupanj<br />

homologije. To vaţi unutar iste biološke vrste, ali i meĊu vrstama. U istraţivaĉkom<br />

programu suradnje Hrvatske akademije akademije znanosti i umjetnosti i Berlinskobrandenburške<br />

akademije analizira se genom Neandertalca, koristeći fragmente kostiju iz<br />

Vindije, koji sadrţe odliĉno oĉuvanu DNA. Naš meĊunarodni istraţivaĉki konzorcij<br />

9


objavio je ove godine strukturu (redosljed oko 3x10 9 slova DNA) Neandertalca, što je<br />

prva (još uvijek nepotpuna) struktura genoma nekog izumrlog hominida. Ovi su rezultati<br />

omogućili novi uvid u evoluciju hominida.<br />

Dr.Josip Poljak - začetnik znanstvenih istraţivanja špilja Hrvatske<br />

Dr. Josip Poljak - originator of the scientific research of caves in<br />

Croatia<br />

Srećko Boţičević 1,2<br />

1 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

2 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, Zagreb – u mirovini<br />

Ključne riječi: speleologija, špilje, Poljak, Hrvatska<br />

Key words: Speleology, Caves, Poljak, Croatia<br />

Kada danas, u odmaku od stotinu godina ţelimo govoriti o znaĉenju ili vrijednosti<br />

rada geologa Josipa Poljaka, tada je potrebno da saznamo i stanje tadanjeg<br />

društvenog ureĊenja u kom je on ţivio te o tadanjim mogućnostima i naĉinu njegova<br />

istraţivanja.<br />

U vizionarstvu, a moţemo kazati i u buntovnosti protiv Austrijske i MaĊarske<br />

hegemonije, Dragutina Gorjanovića-Krambergera u ţelji i nastojanju osnivanja<br />

GEOLOGIJSKOG POVJERENSTVA ZA KRALJEVINE HRVATSKU I<br />

SLAVONIJU godine 1909. – on ne bi uspio, da je bio sam, da nije vrlo dobro<br />

poznavao geološku izuzetnost i stvarnost svog hrvatskog prostora i da nije vjerovao u<br />

znanstvene vrijednosti svojih suradnika ! Rodoljublje, znanje i rad Đure Pilara, Mije<br />

Kišpatića, Spiridona Brusine, Artura Gavazzia i Josipa Poljaka bili su temelji na<br />

kojima on vrlo odluĉno i hrabro nadograĊuje svoje zamisli. Samo godinu dana iza<br />

realizacije POVJERENSTVA u “Narodnim Novinama”, br. 177. od 4. kolovoza<br />

1910. godine izlazi Uredba o USTROJSTVU GEOGRAFIJSKE SEKCIJE I<br />

ODBORA ZA ISTRAŢIVANJE ŠPILJA. U taj odbor od prvog dana ukljuĉen je<br />

tadašnji sluţbenik narodnog zemaljskog geologijsko-paleontološkog muzeja prof.<br />

Josip Poljak.<br />

No do tog dana, dvadeset i osam godina star geolog Josip Poljak objavio je niz<br />

geoloških prospekcija i istraţivanja špilja hrvatskog krša, a pripremao je i disertaciju o<br />

tim istraţivanjima.<br />

U predavanju se iznose podaci o tom našem prvom znanstvenom istraţivaĉu<br />

podzemlja, te ukazuje na izuzetnost hidrogeoloških spoznaja, koje se temelje na<br />

istinski viĊenom, rijeĉju napisanom i fotografijom dokumentiranom istraţivanju u<br />

tami naših špilja.<br />

10


Dr. Josip Poljak, geolog, speleolog, hidrogeolog – popularizator geološke znanosti i<br />

planinar, iza sebe je ostavio duboku urezan trag rezultata svog rada, dokumente svog<br />

vremena, pobudivši interes za tada malo znane, s površine nevidljive nepoznanice<br />

našeg krša, ukazujući i na njihovu estetsku vrijednost.<br />

Istraţivanja i sanacija kaverne u tunelu Vrata na autocesti Zagreb-<br />

Rijeka u Hrvatskoj<br />

Investigation and remediation of the cavern in the Vrata tunnel on<br />

the Zagreb – Rijeka highway (Croatia)<br />

Meho Saša Kovačević 1,2,3 & Mladen Garašić 1,2,3<br />

1 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

2 Hrvatska udruga za podzemnu gradnju, Zagreb<br />

3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, karst phenomena, kaverna, Hrvatska, geotehniĉko<br />

inţenjerstvo<br />

Key words: Speleology, Karst Phenomena, Cavern, Croatia, Tunnel, Geotechnical<br />

engineering<br />

U Dinarskom krškom sustavu u Hrvatskoj do sada je istraţeno oko 11500<br />

speleoloških objekata, od kojih je preko 1000 otkriveno graĊevinskim radovima.<br />

Takvi speleološki objekti, bez prirodnog ulaza na površini terena, a koje nazivamo<br />

„kaverne“, otkriveni su na gradilištima autocesta te se u posljednjih dvadesetak<br />

godina sustavno istraţuju i obraĊuju. Posebna vrsta sanacije uĉinjena je u velikoj<br />

dvorani kaverne koja se nalazi u tunelu „Vrata“ na autocesti Zagreb – Rijeka. Zbog<br />

veliĉine, oblika i poloţaja kaverne, te hidrogeoloških parametara unutar krškog<br />

sustava, bilo je neophodno projektirati i izgraditi most preko kaverne u duţini 58<br />

metara. Pored toga trebalo je posebno osnaţiti i stabilizirati svod kaverne, jer je rijeĉ o<br />

malom nadsloju. Korištena je roštiljnja konstrukcija s posebnim sidrima.<br />

Sanacija kaverne u tunelu „Vrata“ jedinstvena je, a most (bez stupova) je<br />

najduţi u nekoj kaverni na svijetu.<br />

In the Dinaric karst system in Croatia some 11500 speleological objects have<br />

been explored so far, more than 1000 of which were discovered during construction<br />

works. Such speleological objects without natural entrance on the terrain surface<br />

(which are called „caverns“) have been discovered on the construction sites of the<br />

highways. Over the past twenty years they have been systematically investigated and<br />

treated. A special kind of remediation was conducted in the cavern’s large hall of the<br />

„Vrata“ tunnel on the Zagreb – Rijeka highway. Due to size, shape, cavern’s position<br />

11


and hydrogeological parameters within the karst system it was necessary to design<br />

and construct a 58 m bridge over the cavern. In addition, the cavern’s vault had to be<br />

reinforced and stabilized, as the overburden was very thin. The beam-and –stringer<br />

grid with special anchors was used.<br />

The cavern’s rehabilitation in the „Vrata“ tunnel was a unique undertaking,<br />

and the bridge (without piers) is the cavern’s longest bridge in the world.<br />

Nova arheološka iskopavanja špilja u Lici i Gorskom kotaru,<br />

Hrvatska<br />

New Archaeological excavations of caves in the regions of Lika and<br />

Gorski Kotar, Croatia<br />

Ivor Karavanić 1 , Ivor Janković 2 , Sanjin Mihelić 3 , James C. M. Ahern 4 , Nikola<br />

Vukosavljević 1 , & Rajna Šošić 1<br />

1 Odsjek za arheologiju Filozofski fakultet Sveuĉilište u Zagrebu<br />

2 Institut za antropologiju<br />

3 Arheološki muzej u Zagrebu<br />

4 Department of Anthropology, University of Wyoming, USA<br />

Ključne riječi: Iskopavanja, špilje, paleolitik, mezolitik, Hrvatska<br />

Key words: Excavations, caves, Paleolithic, Mesolithic, Croatia<br />

Rad donosi preliminarne rezultate iskopavanja špilje Zale kod Tounja (2005.-<br />

2010.) i Bukovac pećine kod Lokava (2010.). Korištena je suvremena metodologija<br />

iskopavanja paleolitiĉkih špiljskih nalazišta. Zala sadrţi tragove ljudska prisutnost iz<br />

srednjega vijeka, antike i prapovijesti (bronĉano doba, mezolitik, paleolitik) i prvo je<br />

paleolitiĉko i mezolitiĉko nalazište u Karlovaĉkoj ţupaniji.<br />

U Bukovac pećini identificiran je sloj u kojem je T. Kormos 1911. pronašao<br />

koštani šiljak. Uzeti su uzorci za apsolutno datiranje koji će potvrditi ili opovrći<br />

paleolitiĉku (orinjasijensku) determinaciju šiljka. PotvrĊeno je da je lokalitet<br />

prvenstveno bio brlog špiljskog medvjeda.<br />

1. Uvod<br />

Premda se na tlu Hrvatske nalaze paleolitiĉka nalazišta vaţna za prouĉavanje<br />

materijalnih kultura i razvoja hominina, tijekom prošloga stoljeća svega ih je nekoliko<br />

sustavno istraţeno. Iskopavanje Krapine, krajem 19. i poĉetkom 20. stoljeća<br />

provedeno je vrlo precizno, iznad tada uobiĉajena naĉina. Kasnija iskopavanja<br />

preĉesto su provoĊena radi prikupljanja materijala koji bi pruţio nove informacije o<br />

nekoj kulturi ili razdoblju, dok je princip testiranja hipoteza uz primjenu standardne<br />

12


metodologije istraţivanja špiljskih nalazišta obiĉno izostao. U posljednjih petnaestak<br />

godina provedeno je više istraţivanja paleolitiĉkih nalazišta primjenom suvremene<br />

metodologije koja su dala izvrsne rezultate. Ovaj rad ukratko donosi preliminarne<br />

rezultate sustavnog istraţivanja špilje Zale kod Ogulina i probnog sondiranja Bukovac<br />

pećine u Gorskom Kotaru koje je provedeno suvremenom metodom 99 godina nakon<br />

prvotnog iskopavanja u toj špilji.<br />

2. Pećina Zala<br />

Pećina Zala smještena je na lijevoj strani kanjona potoka Bistrac, 1500 metara<br />

nizvodno od izvora, u podnoţju sjevernih padina brijega Krpelj, na podruĉju zvanom<br />

Tuk (45°17’05” N, 15°17’23” E; K.ĉ. 2412, k.o. Tounj) na nadmorskoj visini od 207<br />

metara. Ulaz je orijentiran prema istoku, širine 5 m i visine cca. 2,4 m (KARAVANIĆ<br />

et al., 2008). U znanstvenoj literaturi pećina Zala već dugo je poznata, ali pod imenom<br />

Mikašinovića pećina (POLJAK, 1935). Poljakov opis poloţaja i pećinskih dvorana,<br />

orijentacija ulaza i skica tlocrta i presjeka nedvojbeno odgovaraju pećini Zali. U<br />

speleološkoj literaturi pećina se pod imenom Zala navodi od 1971. godine (JALŢIĆ &<br />

BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971). Pored dva spomenuta imena, za istu pećinu, na pojedinim<br />

kartama (npr. mjerila 1:5000) zabiljeţeno je ime i Savića pećina (PERKIĆ, 2004). U<br />

recentnoj literaturi koristi se iskljuĉivo ime Zala (KARAVANIĆ et al., 2007;<br />

KARAVANIĆ et al., 2008; KARAVANIĆ et al., 2008a; PERKIĆ 2002; PERKIĆ<br />

2004).<br />

Pećina Zala morfološki se moţe podijeliti na tri dijela: ulazna dvorana, vodeni<br />

kanal i prostrani kanal sa sifonskim jezerima (JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971).<br />

Nakon inicijalnih geomorfološko-hidrografskih i speleološko-hidrogeoloških<br />

istraţivanja u pećini Zali (POLJAK, 1935; JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971) u<br />

posljednih šest godina provode se sustavna arheološka istraţivanja. Glavni poticaj za<br />

sustavna iskopavanja u Zali, koja su poĉela 2005. godine, došao je od probnih<br />

istraţivanja poduzetih 2000. godine. Probna istraţivanja izvedena su u okviru<br />

zaštitnih arheoloških istraţivanja na trasi autoceste Zagreb – Split. Tom prilikom<br />

istraţene su tri sonde, a najzanimljivija stratigrafija i nalazi potjeĉu iz ulazne dvorane.<br />

Na temelju keramiĉkih ulomaka i litiĉkih artefakata izdvojeni su ţeljeznodobni,<br />

bronĉanodobni i paleolitiĉki horizont (PERKIĆ, 2002, 2004).<br />

Sustavno istraţivanje imalo je dva cilja. Prvi je bio utvrditi prisutnost<br />

gornjopaleolitiĉkih kulturnih slojeva i odrediti njihovu starost apsolutnim<br />

radiokarbonskim datiranjem. Drugi cilj projekta bio je utvrditi vremenski raspon<br />

korištenja i intenzitet ljudskog boravka u pećini kroz razliĉita prapovijesna i povijesna<br />

razdoblja.<br />

Na temelju dosadašnjih istraţivanja i preliminarnih analiza utvrĊeno je<br />

postojanje kasnogornjopaleolitiĉkih, mezolitiĉkih, bronĉanodobnih, ţeljeznodobnih /<br />

antiĉkih i srednjovjekovnih horizonata, koji će ovdje biti preliminarno prikazani<br />

kronološki, od starijih prema mlaĊima.<br />

Pretpostavljena prisutnost paleolititiĉkih ostataka potvrĊena je već u prvoj fazi<br />

istraţivanja tijekom 2005. godine kada se poĉelo s iskopavanjem sloja kojim su<br />

prekinuta istraţivanja 2000. godine. Nakon proširenja sonde u kasnijim kampanjama<br />

paleolitiĉki slojevi su zabiljeţeni i u drugim dijelovima pećine. Radiokarbonskim<br />

datiranjem ( 14 C AMS) kosti iz sloja 12 dobivena je starost od 13840 ± 50 godina prije<br />

sadašnjosti (BETA-228734; nekalibrirano) ĉime je odreĊena apsolutna starost<br />

gornjopaleolitiĉkih slojeva (KARAVANIĆ et al., 2007). Litiĉku industriju u<br />

tipološkom smislu karakterizira prisutnost ploĉica s hrptom i noktolikih grebala, te ju<br />

13


se moţe preliminarno kulturno atribuirati kao kasnoepigravetijensku. Kronološki i<br />

kulturno najbliţe paralele moţemo povući s B kompleksom Šandalje II<br />

(KARAVANIĆ, 1999), Kopaĉinom (ĈEĈUK, 1996), Pupićinom peći (kasnoglacijalni<br />

slojevi), Vešanskom i Nugljanskom peći (KOMŠO & PELLEGATI, 2007) te Velom<br />

spilom na Korĉuli (ĈEĈUK & RADIĆ, 2005). Vaţno je spomenuti da je apsolutna<br />

starost kasnogornjopaleolitiĉkih slojeva iz Zale nešto starija od slojeva spomenutih<br />

nalazišta. U paleolitiĉkim slojevima su pored ostataka kopnene faune i litiĉke<br />

industrije pronaĊeni i primjerci morske malakofaune. Radi se o ulomku jakovske<br />

kapice (Pecten jacobaeus) i dvije kućice vrste Cyclope neritea. Kućice Cyclope<br />

neritea probušene su i korištene kao ornament. Ovi nalazi malakofaune upućuju<br />

nedvojbeno na kontakte izmeĊu unutrašnjosti i morske obale tijekom kasnog gornjeg<br />

paleolitika. Probušene kućice vrste Cyclope neritea pronaĊene su i u slojevima kasnog<br />

gornjeg paleolitika pećine Vlakno (BRUSIĆ, 2008).<br />

Mezolitiĉki slojevi iskopavani su tijekom 2008. godine, a manjim dijelom i<br />

2010. godine (ostaci vatrišta koji su se nalazili ispod velikog kamenog bloka). Iako<br />

ovaj sloj nije apsolutno datiran mezolitiĉku starost sugerira prisutnost velike koliĉine<br />

kostiju riba, te školjaka i puţeva, kojih u starijim i mlaĊim slojevima nije bilo,<br />

cijepani kameni artefakti (iako nisu pronaĊeni dijagnostiĉki artefakti karakteristiĉni za<br />

mezolitik), nalazi probušenih kućica morskih i slatkovodnih puţeva te odsustvo<br />

keramike. Uzorak kosti iz sloja 11 iz sonde iz 2000. godine datiran je 14 C AMS<br />

metodom i dobivena je ranoholocenska starost od 9430 ± 60 BP (Beta-235936;<br />

nekalibrirano) (KARAVANIĆ et al., 2008), ali je teško stratigrafski korelirati ovaj<br />

sloj s prethodno spomenutim slojevima za koje smatramo da pripadaju mezolitiku.<br />

PronaĊeni probušeni morski puţevi pripadaju vrsti Columbella rustica, a slatkovodni<br />

vrsti Lythogliphus naticoides (KARAVANIĆ et al., u tisku). Probušene Columbelle<br />

rustice ĉeste su u mezolitiku na istoĉnom Jadranu (KOMŠO, 2007; ĈEĈUK &<br />

RADIĆ, 2005), ali se koriste kao ornamenti i krajem kasnog gornjeg paleolitika<br />

(KOMŠO, 2007). U Zali je dosad pronaĊeno ukupno 39 Lythogliphusa od kojih je 37<br />

probušeno, a 2 su cjelovita i 13 probušenih Collumbela. Probušene kućice vrste<br />

Lythogliphus naticoides do sada su poznate samo iz Zale i Pupićine peći. Nalazi<br />

probušenih slatkovodnih i morskih puţeva ne samo da dokumentiraju prostor kretanja<br />

mezolitiĉkih lovaĉko sakupljaĉkih zajednica, nego i sugeriraju postojanje regionalne<br />

mreţe razmjena izmeĊu obale i unutrašnjosti (KOMŠO et al., 2010). Kontakti<br />

uspostavljeni tijekom kasnog gornjeg paleolitika nastavljeni su i u mezolitiku, te se<br />

ĉini da Zala predstavlja vaţnu toĉku u meĊuregionalnoj komunikaciji.<br />

Apsolutna starost kasnobronĉanodobnih slojeva iznosi 2940 ± 60 BP (Beta-<br />

235935; nekalibrirano), odnosno 1370 – 980 cal BC (2σ) (KARAVANIĆ et al., 2008;<br />

KARAVANIĆ et al., 2008a). 1 U bronĉanodobnom sloju pronaĊeni su brojni<br />

keramiĉki ulomci kao i dva ognjišta s premazom od gline na dnu, zatim ostaci faune,<br />

jedna koštana igla, nekoliko ulomaka bronce i ostaci od obrade kostiju<br />

(KARAVANIĆ et al., 2008). Od ulomaka keramike satavljen je veliki pitos.<br />

Na temelju radiokarbonskog datiranja odreĊena je apsolutna starost još jedne epizode<br />

boravka u Zali. Naime, uzorak ugljena iz sloja 49 radiokarabonski je datiran i<br />

odreĊena mu je starost od 1980 ± 60 BP (Beta-235934; nekalibrirano), odnosno 150<br />

cal BC do 130 cal AD (2σ). Ova faza ljudskog boravka u Zali pripadala bi vremenu<br />

kraja ţeljeznog doba i poĉetka rimsko-antiĉkog razdoblja (KARAVANIĆ et al., 2008;<br />

KARAVANIĆ et al., 2008a).<br />

1 Za kalibraciju datuma korišten je program OxCal 4.1<br />

14


U srednjovjekovnom horizontu su pronaĊeni ulomci keramike, nekoliko<br />

ţeljeznih predmeta i ostaci jednostavnih vatrišta. Slojevi srednjovjekovnog horizonta<br />

nisu apsolutno datirani, a arheološki nalazi ne omogućavaju pobliţe odreĊenje starosti<br />

slojeva u kojima su pronaĊeni (KARAVANIĆ et al., 2008).<br />

Pećina Zala predstavlja izuzetno vaţno višeslojno nalazište, a vaţno je<br />

napomenuti da u dosadašnjim istraţivanjima matiĉna stijena nije dosegnuta. Za<br />

daljnju arheološku interpretaciju bilo bi vaţno provesti i reviziju hidrogeoloških<br />

istraţivanja, jer ĉini se da je utjecaj vode odigrao znaĉajnu ulogu u formiranju<br />

arheološkog nalazišta, a interpretacije dosadašnjih hidrogeoloških istraţivanja u<br />

popriliĉnoj su diskrepanciji (JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971; POLJAK, 1935).<br />

3. Bukovac pećina<br />

Bukovac pećina nalazi u Gorskom kotaru, jugoistoĉno od Lokava na<br />

sjeverozapadnoj padini brda Sleme (MALEZ, 1979), dakle u graniĉnoj zoni izmeĊu<br />

mediteranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske, bliţe jadranskim nego kontinentalnim<br />

nalazištima. Prva sondiranja špilje izvršili su poĉetkom dvadesetog stoljeća T.<br />

Kormos (1912) i L. Szilágy (MALEZ, 1979) te su u sondi postavljenoj u popreĉnom<br />

dijelu pećine (glavna dvorana) uz faunistiĉke nalaze pronašli i koštani šiljak. Postoje<br />

neslaganja kojoj kulturi valja pripisati ovu alatku (v. MALEZ, 1979), no većina autora<br />

danas se slaţe da je najvjerojatnije rijeĉ o jednoj od najranijih gornjopaleolitiĉkih<br />

kultura na tlu Europe, orinjasijenu ili njegovoj regionalnoj varijanti olševijenu<br />

(MALEZ, 1979; MONTET-WHITE, 1996; HORUSITZKY, 2004). Sedamdesetih<br />

godina prošloga stoljeća manja iskapanja u pećini izvršio je akademik Mirko Malez<br />

(1979), ali nije pronašao nove nalaze ljudskih izraĊevina, iako tragovi nagorenih<br />

ţivotinjskih kostiju posredno govore o ljudskom boravku na ovom nalazištu. Budući<br />

da na temelju koštanoga šiljka moţemo pretpostaviti da se uistinu radi o jednom od<br />

rijetkih lokaliteta s tragovima ranoga gornjeg paleolitika u Hrvatskoj, ukazala se<br />

potreba novijih istraţivanja korištenjem suvremene metodologije.<br />

U ljeto 2010 godine provedena su dvotjedna manja sondaţna istraţivanja s<br />

ciljem utvrĊivanja stratigrafskog slijeda nalazišta te procjene potencijala ovog<br />

lokaliteta za daljnja istraţivanja. Nakon ĉišćenja sedimenta nabacanog iz ranijih sondi<br />

(Kormoseve iz 1911. i Malezove sonde iz 1970-ih godina) došlo se do intaktnih<br />

slojeva. U istraţenim sedimentima pronaĊen je veći broj faunalnih ostataka (toĉna<br />

taksonomska pripadnost biti će utvrĊena u narednim analizama), dio kojih pokazuje<br />

tragove ljudske djelatnosti (gorenje). UtvrĊena je stratigrafija koju su opisali T.<br />

Kormos i M. Malez. Sonda, stratigrafski slijed i tlocrt pećine zabiljeţeni su totalnom<br />

stanicom. Iz stratigrafskih jedinica 3, 4 i 4A odvojeni su faunalni uzorci koji su<br />

poslani na datiranje radiokarbonskom metodom ( 14 C).<br />

4. Zaključak<br />

Iskopavanjima špilje Zale prikupljen je arheološki materijal znaĉajan za<br />

prouĉavanje naĉina korištenja špilja u prapovijesnim i povijesnim razdobljima Like.<br />

Zala ujedno predstavlja <strong>prvi</strong> mezolitiĉki i <strong>prvi</strong> paleolitiĉki lokalitet u Karlovaĉkoj<br />

ţupaniji. Paleolitiĉki slojevi pripadaju epigravetijenskoj kulturi, koja je ustanovljena<br />

na mnogim obalnim nalazištima. Prisutnost probušenih morskih puţeva Columbella<br />

rustica dokazuje kontakt s obalnim podruĉjem u mezolitiku, a isto vrijedi i za<br />

paleolitik s obzirom na nalaz ulomka Jakovske kapice u epigravetijenskom sloju. Bez<br />

15


obzira jesu li taj nalaz s jadranske obali donijeli stanovnici Zale ili su do njega došli<br />

razmjenom s nekom od jadranskih skupina lovaca, na samoj obali ili u unutrašnjosti,<br />

to je najraniji dokaz izravnog kontakta jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske.<br />

Iskopavanjima Bukovac pećine potvrĊeno je da je lokalitet bio prvenstveno<br />

ţivotinjski brlog, vjerojatno špiljskog medvjeda. Ustanovljen je sloj iz kojeg potjeĉe<br />

šiljak s rascijepljenom bazom koji je pronašao T. Kormos, a datiranje uzorka iz tog<br />

sloja trebalo bi potvrditi ili osporiti njegovu pripadnost orinjasijenskoj kulturi, jer ta<br />

determinacija samo na osnovi tipologije u ovom sluĉaju nije sigurna.<br />

Arheološka istraţivanja špilja u Hrvatskoj još nisu dovoljno intenzivna.<br />

Rekognosciranja terena i probna sondiranja špilja od presudne su vaţnosti za bolje<br />

razumijevanje ţivota u raznim prapovijesnih i povijesnih razdobljima, a same špilje<br />

ĉesto su pogodna nalazišta za testiranja odreĊenih znanstvenih hipoteza uz primjenu<br />

suvremenih metoda iskopavanja i analiziranja nalaza s tih nalazišta. Takav pristup<br />

arheologiji u speleološkim objektima treba nastaviti i po mogućunosti intenzivirati u<br />

raznim <strong>hrvatski</strong>m regijama.<br />

Zahvale<br />

Istraţivanja Zale provedena su sredstvima Ministarstva kulture, Ministarstva<br />

znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871) te<br />

Illinois State University. Istraţivanja Bukovac pećine omogućila su udruga Lujzijana,<br />

te sredstva Illinois State University i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa<br />

Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871). Posebno zahvaljujemo Fredu H.<br />

Smithu na struĉnoj pomoći.<br />

Literatura<br />

BRUSIĆ, Z. (2008): Pećina Vlakno. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 400-403.<br />

ĈEĈUK, B., RADIĆ, D. (2005): Vela Spila. Višeslojno pretpovijesno nalazište. Vela<br />

Luka – otok Korĉula, Centar za kulturu, Vela Luka. 299 p.<br />

HORUSITZKY, F.Z. (2004): Les artefacts en os et bois de cerf à Bukovac, Lokve<br />

(Croatie): Une seconde flûte possible? Relations entre les chasseurs de Lokve et<br />

les montagnards d‟Olcheva au début du Paléolithique supérieur. Arheološki<br />

vestnik 55: 9-37.<br />

JALŢIĆ, B., BOŢIĈEVIĆ, S. (1970-1971): Pećina Zala u kanjonu Bistraca.<br />

Speleolog, XVIII-XIX: 3-5.<br />

KARAVANIĆ, I. (1999): Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije.<br />

Sveuĉilište u Zagrebu, Zagreb 1999 (neobjavljena doktorska disertacija).<br />

KARAVANIĆ, I., AHERN, J.C.M., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2007):<br />

Pećina Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006: 213-216.<br />

KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J. (2008): Sustavna<br />

arheološka istraţivanja špilje Zale kod Tounja. Modruški zbornik, 2: 31-35.<br />

KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., AHERN, J.M.C., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2008a):<br />

Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 238-239.<br />

KARAVANIĆ, I., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J.M.C., ŠOŠIĆ KLINDŢIĆ, R.<br />

(u tisku): Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008.<br />

KOMŠO, D., PELLEGATI, P. (2007): The Late Epigravettian in Istria. Late<br />

Paleolithic colonization and lithic technology in the northern Adriatic area. In:<br />

16


WHALLON, B. (Ed.) - Late Paleolithic Environments and Cultural Relations<br />

around the Adriatic. BAR International Series 1716: 27-39.<br />

KOMŠO, D. (2007): Nakit na području Istre od paleolitika do neolitika. In: M.<br />

Bleĉić, M. Ĉrešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick<br />

(eds.) - Scripta praehistorica in honorem Biba Terţan (Situla 44). Ljubljana<br />

2007: 31-40.<br />

KOMŠO, D., VUKOSAVLJEVIĆ, N., KARAVANIĆ, I., MIRACLE, P. (2010):<br />

Perforated marine and freshwater snail shells as an indication of regional<br />

exchange systems during the Mesolithic in Croatia. In: P. Arias, M. Cueto (Eds.)<br />

- Final Programme and Abstracts. The Eighth International Conference on the<br />

Mesolithic in Europe. Santander 2010: 90.<br />

KORMOS, T. (1912): Die ersten Spuren des Urmenschen in Karst-Gebirge, Földtani<br />

Közlöny, 52: 97-104.<br />

MALEZ, M. (1979): Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj. In:<br />

BENAC, A. (Ed.) - Praistorija jugoslavenskih zemalja I: paleolitsko i mezolitsko<br />

doba. Sarajevo 1979: 227-276.<br />

MONTET-WHITE, A. (1996): Le paléolithique en ancienne Yougoslavie, Grenoble.<br />

PERKIĆ, D. (2002): Špilja Zala. Speleo’zin, 15: 44-47.<br />

PERKIĆ, D. (2004): Autocesta Zagreb-Split, dionica Bosiljevo-Josipdol. Elaborat sa<br />

zaštitnih arheoloških iskopavanja i istraţivanja. Arhiv Konzervatorskog odjela u<br />

Karlovcu.<br />

POLJAK, J. (1935): Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta. Rasprave<br />

Geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije, V, 84 p.<br />

Značaj špilja u istraţivanjima kvartara Hrvatske<br />

Significance of the caves in investigations of the Quaternary in<br />

Croatia<br />

Dejana Brajković 1 , Jadranka Mauch Lenardić 1 & Preston T. Miracle 2<br />

1 Institute for Quaternary paleontology and geology, Croatian Academy of Sciences and Arts, Ante<br />

Kovaĉića 5, HR-10000 Zagreb, Croatia; zpgkvartar@hazu.hr<br />

2 Department of Archaeology, University of Cambridge, Cambridge CB2 3DZ, UK; ptm21@cam.ac.uk<br />

Ključne riječi: špilje, M. Malez, neandertalci, moderni ljudi, fauna, pleistocen,<br />

holocen, Hrvatska.<br />

Key words: caves, M. Malez, Neandertals, modern humans, fauna, Pleistocene,<br />

Holocene, Croatia.<br />

Špilje kao specifiĉni zaštićeni sustavi ponajbolji su konzervatori i ĉuvari<br />

brojnih tragova promjena paleookoliša i modaliteta opstanka humanih populacija<br />

tijekom pleistocena i poĉetkom holocena. Zahvaljujući vrsnom speleologu i geologu<br />

17


akademiku Mirku Malezu, suosnivaĉu i voditelju Zavoda za paleontologiju i geologiju<br />

kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je zabiljeţio, speleološki i<br />

geološki snimio, pokusno sondirao ili detaljno iskapao i istraţivao više od 400<br />

špiljskih objekata i jama u Hrvatskoj i regiji (HERAK et al., 1992), desetljećima se<br />

interdisciplinarno analiziraju i ispituju osobitosti i svi sadrţaji špiljskih naslaga, uz<br />

determiniranje i rekonstrukciju brojnih specifiĉnih dinamiĉkih ĉimbenika koji utjeĉu<br />

na njihovu genezu i dijagenezu. UtvrĊuje se periodiĉnost, intenzitet i naĉini<br />

iskorištavanja špilja od strane ţivotinja i ljudi od paleolitika do bronĉanog doba<br />

(HERAK et al., 2005).<br />

Zadnja je dva desetljeća rad M. Maleza nastavljen kroz brojne meĊunarodne i<br />

interdisciplinarne projekte, uz naglasak na suradnju sa Sveuĉilištem u Cambridgeu<br />

pod vodstvom P. Miraclea, M. Paunović (1995.-2003.) i D. Brajković (od 2003. do<br />

danas). Svoj rad Miracle je zapoĉeo sistematskim pregledom, analizom i<br />

reinterpretacijom poglavito Malezovih literaturnih podataka (MIRACLE, 1991), da bi<br />

koristeći Malezov ĉlanak o pećinama Uĉke i Ćićarije iz 1960. godine kao izvornu<br />

bazu podataka, pokrenuo selektivna probna i sistematska prouĉavanja. Tijekom tog<br />

projekta (1995.-2005.) istraţeno je više od 20 špilja, a znaĉajnija sustavna iskopavanja<br />

uĉinjena su u Pupićinoj peći (MIRACLE, 1997; MIRACLE & FORENBAHER,<br />

2006), Veloj peći (MIRACLE & FORENBAHER, 2000; RADOVIĆ et al., 2008),<br />

abriju Šebrn (MIRACLE et al., 2000) i Nugljanskoj peći (MIRACLE &<br />

FORENBAHER, 2000). Rezultati istraţivanja su nove i vaţne spoznaje o<br />

mikroregionalnim naĉinima korištenja špilja tijekom gornjeg pleistocena i holocena.<br />

Od posebnog su znaĉaja saznanja o prijelazu pleistocena u holocen, odnosno o<br />

obiljeţjima mezolitika i mezolitiĉko-neolitiĉke tranzicije u ovom dijelu Hrvatske. Na<br />

radove Maleza oslanjaju se i recentna zooarheološka i tafonomska istraţivanja<br />

faunskih ostataka iz Romualdove pećine i Šandalje (MIRACLE 1996, 2007) u Istri.<br />

Miracle, Brajković i Mauch Lenardić takoĊer su slijedili Malezova istraţivanja<br />

kroz razliĉite paleontološke i zooarheološke analize ţivotinjskih kostiju koje je Malez<br />

sakupio u brojnim špiljama s naglaskom na Vindiju, Veternicu i Veliku pećinu, što je<br />

rezultiralo novim sintezama u rekonstrukcijama paleoekoloških promjena tijekom<br />

gornjeg pleistocena na prostoru sjeverozapadne Hrvatske (BRAJKOVIĆ &<br />

MIRACLE, 1995; MIRACLE & BRAJKOVIĆ, 1992, 2010; MIRACLE et al., 2010).<br />

Vindija je u kontekstu preciznijih rekonstrukcija i regionalnih korelacija<br />

pleistocenskih paleookoliša i istraţivanja opstanka paleolitiĉkih lovaca i njihovih<br />

kultura iznimno znaĉajna. Rezultati ovakvih istraţivanja omogućuju, uz kompleksne<br />

rekonstrukcije paleobiotopa, usporedbe i povezivanja regionalnih kulturoloških i<br />

ukupnih paleogeografskih i paleoekoloških evolucijskih procesa i tranzicija tijekom<br />

pleistocena i poĉetkom holocena. Osobito su u vrhu svjetskog znanstvenog interesa<br />

paleontološki, paleoantropološki i arheološki sadrţaji iz sedimentnih kompleksa G i<br />

E/F špilje Vindije, kroz koje se prati izmjena neandertalaca i modernih ljudi<br />

(BRAJKOVIĆ & MIRACLE, 2008; JANKOVIĆ et al., 2006; RICHARDS et al.,<br />

2000).<br />

Literatura:<br />

BRAJKOVIĆ, D. & MIRACLE, P.T. (1995): Revizija gornjopleistoceneske faune<br />

ungulata Velike Pećine (SZ Hrvatska). 1. Hrv. geol. <strong>kongres</strong>, Opatija 18-<br />

21.10.1995., Knj. saţ., 22-22, Zagreb.<br />

BRAJKOVIĆ, D. & MIRACLE, P.T. (2008): Middle Palaeolithic and Early Upper<br />

Palaeolithic Subsistence Practices at Vindija Cave, Croatia. In: DARLAS, A. &<br />

18


MIHAILOVIĆ, D. (Eds.), The Palaeolithic of the Balkans, Proceedings of the XV<br />

UISPP World Congress, Archaeopress, 107-116.<br />

HERAK, M., BRAJKOVIĆ, D., MALEZ, V., MAUCH LENARDIĆ, J.,<br />

MARJANAC, LJ., JAMBREŠIĆ, G. & MICULINIĆ, K. (2005): Zavod za<br />

paleontologiju i geologiju kvartara: 1955.-2005. Hrvatska akademija znanosti i<br />

umjetnosti (ur.: Sokaĉ, B.), Zagreb, 117 str.<br />

HERAK, M., PAUNOVIĆ, M. & BRAJKOVIĆ, D. (1992): Mirko Malez 1924.-1990.<br />

Spomenica preminulim akademicima - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,<br />

Zagreb, Sv. 66, 51 str.<br />

JANKOVIĆ, I., KARAVANIĆ, I., AHERN, J.C.M., MAUCH LENARDIĆ, J.,<br />

BRAJKOVIĆ, D. & SMITH, F.H. (2006): Vindija Cave and the modern human<br />

peopling of Europe. Collegium Antropologicum, 30 (3), 457-466, Zagreb.<br />

MIRACLE, P.T. (1991): Carnivore Dens or Carnivore Hunts? A review of Upper<br />

Pleistocene mammalian assemblages in Croatia and Slovenia. Rad Hrvatske<br />

akademije znanosti i umjetnosti, 458, 193-219, Zagreb.<br />

MIRACLE, P.T. (1996): Diversification in Epipaleolithic subsistence strategies along<br />

the eastern Adriatic coast: a simulation approach applied to zooarchaeological<br />

assemblages. Atti del Museo Civico di Storia Naturale, IX (1994-1995), 33-62,<br />

Trieste.<br />

MIRACLE, P.T. (1997): Early Holocene foragers in the karst of northern Istria.<br />

Poroĉilo o raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji, XXIV, 43-61.<br />

MIRACLE, P.T. (2007): The Late Glacial „Great Adriatic Plain‟: „Garden of Eden‟<br />

or „No Man‟s Land‟ during the Epipalaeolithic? A view from Istria (Croatia). In:<br />

WHALLON, R. (Ed.) - Late Paleolithic Environments and Cultural Relations<br />

Around the Adriatic, BAR International Series 1716, Archaeopress, 41-51,<br />

Oxford.<br />

MIRACLE, P.T & BRAJKOVIĆ, D. (1992): Revision of the ungulate fauna and<br />

Upper Pleistocene stratigraphy of Veternica Cave (Zagreb, Croatia). Geologia<br />

Croatica, 45, 1-14, Zagreb.<br />

MIRACLE, P.T & BRAJKOVIĆ, D. (2010): The palaeoecological significance of the<br />

Pleistocene mammalian fauna from Veternica Cave, Croatia. Revision of the<br />

Lagomorpha, Canidae, Mustelidae, and Felidae. Geologia Croatica, 63 (2), 63-80,<br />

Zagreb.<br />

MIRACLE, P.T & FORENBAHER, S. (2000): Pupićina Cave Project: brief summary<br />

of the 1998 season. Histria Archaeologica, 29 (1998), 27-48, Pula.<br />

MIRACLE, P.T & FORENBAHER, S. (Eds.) (2006): Prehistoric Herders in Istria<br />

(Croatia): The Archaeology of Pupićina Cave, Volume 1. Archaeological<br />

Museum of Istria, Pula.<br />

MIRACLE, P.T., GALANIDOU, N. & FORENBAHER, S. (2000): Pioneers in the<br />

hills: early Mesolithic foragers at Šebrn Abri (Istria, Croatia). European Journal<br />

of Archaeology, 3, 293-329.<br />

MIRACLE, P.T, MAUCH LENARDIĆ, J. & BRAJKOVIĆ, D. (2010): Last glacial<br />

climates, «Refugia», and faunal change in Southeastern Europe: Mammalian<br />

assemblages from Veternica, Velika pećina, and Vindija caves (Croatia).<br />

Quaternary International, 212, 137-148.<br />

RADOVIĆ, S., FORENBAHER S., BRAJKOVIĆ D., MAUCH LENARDIĆ J.,<br />

MALEZ V., MIRACLE P.T. (2008): Use of Caves in the Mountains: A View<br />

from the Sheepfold. In: KALICKI, T. & SZMONIEWSKI, B.Sz. (Eds.) - Man<br />

and Mountains, Palaeogeographical and Archaeological perspectives, Studies of<br />

the Institute of Geography UJK, 17, 33-50, Kielce.<br />

19


RICHARDS, P.M., PETTITT, B.P., TRINKAUS, E., SMITH, H.F., PAUNOVIĆ, M.<br />

& KARAVANIĆ, I. (2000): Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal<br />

predation: The evidence from stable isotopes. PNAS (USA), 97/13, 7663-7666.<br />

Karst features in Mount Lebanon<br />

Krški oblici u Mount Lebanon planinskom području<br />

Fadi H. Nader 1,2<br />

1 Spéléo-Club du Liban (S.C.L.); fadi.nader@gmail.com<br />

2 Union Internationale de Speleologie (UIS)<br />

Key words: Jurassic, Caves, Discharge coefficient, Cave topography, Speleothems,<br />

Jeita, Lebanon.<br />

Ključne riječi: Jura, spilje, koeficijent istjecanja, speleo topografija, speleothemi,<br />

spilja Jeita, Libanon.<br />

Lebanon is located along the central-eastern coast of the Mediterranean Sea<br />

(between latitudes 32°34’N and 34°41’N). The total Lebanese land surface is about<br />

10,450km 2 , with about 7,000km 2 (or 67%) of the territory covered with karstified<br />

carbonate rocks (Mesozoic – Cenozoic in age). The Lebanon and Anti-Lebanon are<br />

two parallel mountainous ranges, trending north-northeast-south-southwest; they are<br />

separated by a high-plain called the Bekaa. Mount-Lebanon has average altitudes<br />

exceeding 2200m above sea level for a length of 170km, forming an efficient obstacle<br />

for the westerly winds blowing from the Eatsern Mediterranean realm. Precipitation<br />

(rain and snow) falls in abundance on both Lebanese mountain ranges. In contrast,<br />

less rainfall occurs in the Beqaa valley and in the southwestern portion of Lebanon.<br />

About 80% of precipitation falls from November through February, while almost no<br />

rain occur from May to October (the dry/recession period). There are 11 perennial<br />

streams flowing from the high ranges of Mount Lebanon, from typical karstic springs.<br />

Karstic features are characterized by a broad diversity in Lebanon, due to the<br />

complex combination of various factors (e.g. climatic, tectonic, geomorphologic,<br />

hydrological) and the relatively small dimensions of carbonate structures. This<br />

contribution attempts to provide a basic and simple characterization of some major<br />

karst features present in Mount Lebanon and to shed lights on recent progress in the<br />

Lebanese karst research. Deep kasrtification in fractured carbonate strata at high<br />

altitudes allows rapid infiltration contributing to a considerable reserve of<br />

groundwater, which emerges eventually from karst springs as well as coastal and<br />

submarine confined springs. The cave networks are inherently associated with their<br />

location (e.g. altitude, lithology). Accordingly, three distinct zones (I, II, III) with<br />

characteristic karstic features are presented. The relatively high altitude caves (Zone I)<br />

20


mainly fall in two groups based on the corresponding rock formation and lithology –<br />

deep, vertical caves in the monotonous limestone-made Jurassic sequence; and<br />

labyrinth, lateral caves in the marl/volcanics and limestone interlayered Cretaecous<br />

sequence. These are discussed separately from the coastal phreatic caves (Zone III; in<br />

the Jurassic strata – forming lateral collectors of reserved groundwater recharged from<br />

the highland) and the coastal fossil caves (in the Cretaceous strata). The traditionally<br />

known show cave of Lebanon, Jeita, belongs to Jurassic karst system of Zone III and<br />

has been lately subject to several studies in hydrogeology and speleothem<br />

investigations. Information about some results of such studies will be also presented.<br />

Podzemne utvrde Hrvatske<br />

Subterranean forts of Croatia<br />

Hrvoje Cvitanović 1 & Krešimir Raguţ 2<br />

1 Speleološki klub “Ursus Spelaeus”,Kurelĉeva 3, 47000 Karlovac, Hrvatska<br />

2 Krešimir Raguţ, Peruanska 10, 10090 Zagreb, Hrvatska<br />

Ključne riječi: pećine, utvrde<br />

Key words: caves, forts<br />

Pećinske utvrde su u Hrvatskoj vrlo brojne. Hrvatska ekipa ih je dosad otkrila<br />

već više od 60. Dosadašnjim istraţivanjima je ustanovljeno da su zidovi pećinskih<br />

utvrda u Hrvatskoj sagraĊeni u doba turskih ratova i sluţili su kao utvrde, ali isto tako<br />

i kao zbjegovi za sklanjanje stanovništva pred turskim osvajaĉima. Dok su po namjeni<br />

vjerojatno jednake, jer se radi o malim utvrdama koje su sluţile za zbjeg (najĉešće)<br />

nevelikom broju ljudi, prema tipu su raznolike. Neke su prave tvrĊave, a neke su opet<br />

pećine skromnih dimenzija s vrlo skromnim ili sakrivenim zidovima. Oni nisu samo<br />

pravi mali biseri obrambene arhitekture, već i sjajan primjer simbioze ĉovjeka i<br />

okoliša. Naţalost, neke su od njih i masovne grobnice.<br />

21


Karst Atlas of the Viroin<br />

Atlas krša područja Viroin<br />

Georges Michel 1 & Jean -Pierre Bartholeyns 1,2<br />

1<br />

Walloon Commission for the Study and Protection of Subterranean Sites (CWEPSS), Av Guillaume<br />

Gilbert, 21 – 1050 Brussels – Belgium<br />

2 Union Internationale de speleologie (UIS)<br />

Key words: Karst, Atlas, karstic inventory, caves,Viroin, Belgium<br />

Ključne riječi: krš, atlas, popis krških pojava, spilje,Viroin, Belgija<br />

The cartographic and descriptive inventory of the Viroin falls under the<br />

series of monographs published by CWEPSS for a better management of caves,<br />

calcareous environments and subsoil water issues.<br />

Subsoil concerns in the Upper Meuse<br />

The Belgian Upper Meuse is a territory of great landscape, biological,<br />

hydrological, geological, economic, cultural,…interest. The various actors who<br />

benefit from the quality of this environment also endanger its fragile balance. From<br />

the end of the 1980s, the signs of a degradation of this environment, resulting from<br />

too short term management and closed, not integrating sufficiently the environmental<br />

and landscape functions, served as a warning signal.<br />

A river contract on the scale of the Upper Meuse has been initiated since 1991.<br />

Its objective: to prevent the degradation of this medium by putting forward actions<br />

which integrate, in a durable development prospect, the endorsement of economic<br />

functions and the voluntary safeguard of the environment and associated ecosystems.<br />

The actions of the river contract give a good place to the river's ecosystem,<br />

with the preservation of the wetlands, the aquatic biodiversity and the surface water.<br />

Its famous limestone cliffs, its karstic caves and sources, its show caves and its<br />

catchments, the Upper Meuse valley is closely associated to the sites and subsoil<br />

waters. However, this environment under our feet suffers from a lack of recognition.<br />

The river contract (referred to by CWEPSS) understood this venture well. From the<br />

beginning, in its first action plan (1994), the plans in favour of the <strong>protection</strong> of<br />

subsoil waters, recognizing the vulnerability of the karstic sites, are registered<br />

amongst the priority actions.<br />

CWEPSS consequently publishes the Upper Meuse Karst Atlas (1996).<br />

Limited to the area of the 6 councils which constituted the territory of the river<br />

contract, this atlas becomes a reference work.<br />

Extension to the entire catchment basin<br />

From 2005, with a concern for integrated management, the River Contract<br />

extends beyond the territory of the 6 councils bordering on the river to include the<br />

“upstream Meuse” hydrographic sub-basin. It is the transposition in the Walloon Area<br />

of the European Framework Water Directive.<br />

22


Among the tributary basins of the Meuse, included in the management of the<br />

River Contract, some present many karstic phenomena which thus require detailed<br />

attention in the setting up of actions regarding the management of water resources.<br />

This is why the River Contract really required the karstic monographs on the<br />

tributaries of the Meuse to be carried out and supported CWEPSS' project, the first of<br />

which relates to the Viroin basin. The karstic phenomena located on the Bocq and the<br />

Samson (2010) will follow, and on the Burnot and the Molignée to then extend this<br />

work to the basins of the Lesse, the Hoyoux …<br />

Karstic specificities of the Viroin Basin<br />

The catchment basin of this Meuse upstream tributary consists of the junction<br />

between the Eau Noire and the Eau Blanche. It is cut from east to west in all its length<br />

up to the junction with the Meuse at Vireux (France) by a limestone band, 2 to 8 km<br />

wide. This limestone band represents a total surface of 80 km² of the 535 km² of the<br />

Viroin basin. 287 karstic sites are inventoried there, listed on a chart on a scale of<br />

1/20.000ths. The abannets are the key and most specific karstic sites of the Viroin.<br />

However the narrow Devonian limestone band that occupies the central part of this<br />

basin contains more than 55 phenomena, of which the Neptune and the Abîme show<br />

caves at Couvin, very large karstic sources, including the mysterious <strong>underground</strong><br />

branch of the Eau Noire that holds many secrets. This document was designed in a<br />

multi-field approach for a broad circulation, to make light on this ignored, but<br />

captivating <strong>underground</strong> medium for he who questions the nature of the world…<br />

under his feet!<br />

Structure of the work<br />

The problems of the karstic sites and subsoil waters as well as their<br />

management are complex. We thus preceded the inventory itself by regional thematic<br />

syntheses which will inform the reader on geological, hydrological and <strong>underground</strong><br />

specificities of the Viroin. Fourteen introductory sets of themes were entrusted to<br />

specialists who all lent themselves to the difficult exercise of popularization. These<br />

articles are all the original texts, including quite a lot of new data and new<br />

information. They fill an obvious gap, in connection with an area having profited from<br />

few writings and synthesis on these subjects.<br />

The introductory articles will group together the following topics: local<br />

geology and geomorphology (abannets), qualitative and quantitative aspects of subsoil<br />

waters, karstic sites, management and <strong>protection</strong> of this basin, economic aspects.<br />

A revisited karstic inventory<br />

The inventory part of this publication works around 11 chart extracts. An<br />

advantageous choice because this scale, corresponding to that of the new IGN charts,<br />

makes it possible to represent with some accuracy the complexity of karstic systems<br />

in an A4 format. Tested, this size of document is perfectly appropriate for field<br />

surveys.<br />

Each karstic site on the chart carries a number which refers to a chart grouping<br />

a host of precise information: name and localization, characteristics and description of<br />

the site, geology, hydrogeology, dimensions, status, bibliographic references.<br />

23


Editing work and updating<br />

The possibility of publishing part of the data of the Walloon Karst Atlas<br />

collected by CWEPSS has been compiled uninterruptedly for more than 30 years is<br />

an important result.<br />

There was much frustration not to be able to circulate this inventory in a paper<br />

form directly usable by the various recipients, not only in the field but also during the<br />

preparation of management and installation plans. The publication by basin gives a<br />

hydrogeological coherence to the entities presented which was not the case with a<br />

division by province.<br />

Before the work of page-setting and illustration, this edition made it possible<br />

to re-examine all the data in-depth. The large majority of the sites were re-examined<br />

in the field, were photographed and their description was completed by an up-to-date<br />

inventory of fixtures; additional prospection work enriched the atlas with some 60<br />

sites; the bibliographical data and recent discoveries were systematically stripped,<br />

contacts with the council authorities brought precise details; testimonies of<br />

speleologists and naturalists were taken into account; the data of the new geological<br />

and hydrogeological maps were integrated to delimit the geological outcrops and<br />

formations.<br />

In short…it is a very new inventory, more complete and more pleasing to<br />

check out (photographs, plans of cavities, original information) which on 300 pages<br />

makes it possible to discover the hidden face of the oh so fascinating Viroin.<br />

This updating and publishing work were achieved thanks to the Walloon<br />

Region (Subsoil Waters Directorate) that financed them.<br />

Neolithic drawings in cave Bestaţovca at Seţana<br />

Neolitski crteţi u jami Bestaţovca kod Seţane<br />

Andrej Mihevc 1<br />

1 Inštitut za raziskovanje krasa, Znanstvenoraziskovalni center SAZU; mihevc@zrc-sazu.si, Titov trg 2,<br />

6230 Postojna, Slovenija<br />

Key Words: Caves, Neolithic drawings, Slovenia<br />

Ključne riječi: spilje, neolitski crteţi, Slovenija<br />

Between hills Gradišĉe and Široki vrh SW of Seţana is 250 m long and 45 m<br />

deep cave Bestaţovca. Cave consists of two distinct parts: entrance hall with 25 m<br />

deep entrance pit and behind the straight and 15 m deep pit lower laying about 10 m<br />

wide and to 5 m high, about 150 m long, slightly inclined passage Glavni rov. In this<br />

part of the cave cavers found fractures of Neolithic pottery, bones and charcoal.<br />

24


Passage Glavni rov ends close to large abri Perkova peĉina, but the connection<br />

between two caves is filled by gravel.<br />

In year 2009 we noticed on the wall of the Glavni rov drawings made by red<br />

ochre. In the passage we found 30 drawings, mostly simple or broken lines or dots.<br />

On some places white bloom, which disguises continuation of the lines and some of<br />

marks are badly preserved. There are also about 30 black dots made with charcoal on<br />

the ceiling of the passage.<br />

On several places in the cave there are flowstone covered remnants or casts of<br />

wood, herbs and grass. There are also pieces of charcoal, most likely remains of<br />

torches scattered along all the passage. Position and the stage of preservation of it<br />

indicate that it was left by last visitors of the cave, which were entering trough today<br />

interrupted connection with Perkova peĉina. One large part of the passage floor is<br />

covered with ashes.<br />

Datations of the charcoal that was on the ground, charcoal from the fireplace<br />

and from the black dot on the ceiling with 14 C method showed calibrated ages<br />

between 6730 and 7260 BP. We assume that the drawings are of the same age or even<br />

older.<br />

The find of the drawings is the first of that age in the wider area. Besides the<br />

charcoal dated shows the time before the passage to Perkova peĉina cave closed up<br />

because of the sediment sliding. That enabled climatic conditions in the cave that<br />

helped to preserve the drawings.<br />

Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka,<br />

speleološka istraţivanja 2004-2010 i neke značajke sustava<br />

Kita Gaćešina – Draţenova Puhaljka Speleological Explorations<br />

2004-2010 and Some Characteristics of this Cave System<br />

Teo Barišić 1 , Darko Bakšić 1 , Dalibor Paar 1 & Goran Rnjak 1<br />

1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju<br />

Ključne riječi: speleologija, Crnopac, Velebit, mikroklima, radon,<br />

Key words: speleology, Crnopac, Velebit, microclima, radon.<br />

Masiv Crnopca je sastavni dio jugoistoĉnog Velebita. Izdiţe se juţno od<br />

Graĉaĉkog polja (550mnv) sa dva izrazita grebena dinarskog pruţanja; sjeverni s<br />

vrhovima Kita Gaćešina (1227m) i Muniţabin vrh (1089m) i juţni; Veliki Bat<br />

(1381m), Veliki Crnopac (1403m), Sedlo (1214m) dok prema jugu prelazi u<br />

breţuljkasti teren ispresijecan dubokim kanjonima rijeka Krupe, Krnjeze i Zrmanje.<br />

Na zapadu se nalazi prijevoj Prezid dok na istoku Crnopac prelazi u planinu<br />

Tremzinu.<br />

25


Do 1978. godine na ovom podruĉju su speleološki istraţene tek Jama pored<br />

puteljĉića prema vrhu Crnopca ( Poljak, 1929), Pećina Svetinja (REDENŠEK &<br />

MARJANAC, 1948), ali i Donja (2779m), Gornja (1295m) i Srednja Cerovaĉka<br />

pećina, koje su istraţivane u više navrata od njihova otkrića 1912.god. Od 1978-me<br />

ĉlanice KS HPS; SO PD Ţeljezniĉar (SOŢ) iz Zagreba, od 1997-me SO PDS Velebit<br />

(SOV) iz Zagreba i od 2004-te SO HPK Sveti Mihovil (SOSvM) iz Šibenika pa do<br />

srpnja 2010-te, sa prekidom od 1991-1996 radi Domovinskog rata, organizirali su 151<br />

speleološko istraţivanje Crnopca , od ĉega 14 speleoloških logora u trajanju od 5-15<br />

dana i 7 podzemnih logora u trajanju 5 do ĉak osam dana u kojima su sudjelovali<br />

speleolozi gotovo svih <strong>hrvatski</strong>h speleoloških udruga. Pritom je istraţeno više od 200<br />

speleoloških objekata od kojih su najznaĉajniji; Jamski sustav Kita Gaćešina-<br />

Draţenova puhaljka (-530m, 12352m tlocrtne i 16428m stvarne duljine), Muniţaba (-<br />

437m, 6947m tlocrtne i 8479m stvarne duljine), Jama Muda Labudova (-500m),<br />

Burinka (-290m, 500m), Michelangelo (-274m), Alibabina jama (-218m), još 13 jama<br />

dubljih od 100m, a istraţeni su i novi kanali u Donjoj i Srednjoj Cerovaĉkoj pećini.<br />

Donji ulaz u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka nalazi se sa<br />

sjeverne strane masiva Crnopca, stotinjak metara niţe od prijevoja izmeĊu vrhova<br />

Kite Gaćešina i Muniţaba. Danas je lako dostupan jer je svega stotinu metara do<br />

blizine ulaza 2005-te godine izgraĊena makadamska cesta. Ulaz su 2004-te godine<br />

pronašli speleolozi SO HPK Sveti Mihovil iz Šibenika te iste godine doprli do 335m<br />

dubine. Već slijedeće godine topografski je snimljeno više od 2 km tlocrtne duljine<br />

kanala, istraţivanjima se pridruţuju speleolozi SO PD Mosor iz Splita i SO PDS<br />

Velebita iz Zagreba, a poĉetkom 2006-te i brojni drugi iz speleoloških udruga iz cijele<br />

Hrvatske. Do kraja 2008-me godine tlocrtna duljina kanala prelazi 10 kilometara, a<br />

slijedeće godine speleolozi SOŢ proširuju prolaz u jami koja je nazvana Draţenovom<br />

puhaljkom te ju povezuju u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka (KG-<br />

DP). Do kolovoza 2010-te poduzeta su ukupno 53 speleološke istraţivaĉke akcije u<br />

kojima je 130 speleologa iz 14 speleoloških udruga u istraţivanje uloţilo 1078 ĉovjek/<br />

dana boravka u jami. Po broju istraţivanja to je otprilike jedna trećina ukupnog broja<br />

speleoloških istraţivanja na podruĉju Crnopca u periodu 1978-2010 godine.<br />

Jamski sustav KG-DP je mreţa vadoznih vertikalnih i kosih kanala koji<br />

probijaju fosilne horizontalne kanale, ostatke podzemnih tokova iz smjera Graĉaĉkog<br />

polja prema Zrmanji. Najveći broj prostranih horizontalnih kanala je razvijen u dvije<br />

jasne etaţe na dubinama pribliţno 160-190m i 360-400m od gornjeg ulaza u sustav.<br />

Gornji ulaz (Draţenova puhaljka) nalazi se na 980m , a donji (Kita Gaćešina) na<br />

915m nadmorske visine. Najdublja toĉka je na dubini 530m od gornjeg ulaza.<br />

Sloţenost ovog spleta kanala znatno oteţava istraţivanje koje se provodi višednevnim<br />

boravkom u jami, uporabom posebnih speleoloških tehnika penjanja i proširivanja<br />

uskih prolaza.<br />

Jedna od znaĉajki Jamskog sustava KG-DP je intenzivno strujanje zraka u<br />

samom objektu, kao i blizina brojnih manjih (Oz, Marinova jama, Jama Vjetrova,<br />

Zlatne godine, Koprivnjaĉa, 1. i 2. MaĊarska jama) i većih speleoloških objekata<br />

(Muniţaba, Burinka, Muda Labudova) kroz koje takoĊer intenzivno struji zrak.<br />

Posebna zanimljivost je da je u u dubljim dijelovima Jamskog sustava KG-DP, u<br />

svim poznatim objektima u okolini, ĉak i na ulazima u objekte iznad 1000m<br />

nadmorske visine reţim strujanja sliĉan, odnosno zrak ljeti izlazi, i u suprotnom je<br />

reţimu od poznatih objekata na vršnom grebenu Crnopca (Michelangelo), što ukazuje<br />

na mogućnost povezanosti izmeĊu objekata na većim dubinama.<br />

U Jamskom sustavu KG-DP nisu pronaĊeni neki veći stalni vodeni tokovi, no<br />

postoji veći broj manjih stalnih tokova koji nastaju otapanjem leda u brojnim jamama,<br />

26


povremenim i stalnim snjeţnicama i ledenicama (Zlatne godine, Lovica, Jama<br />

malaksalih speleologa). Tokovi su većinom vertikalni i gube se u uskim meandrima u<br />

donjim dijelovima sustava. Za vrijeme obilnijih oborina i topljenja snijega voda se<br />

drenira s površine te se na nekoliko mjesta u objektu stvaraju jaĉi tokovi i obilniji<br />

slapovi.<br />

U Jamskom sustavu KG-DP nisu provedena neka znaĉajnija znanstvena<br />

istraţivanja. Geološki je uzorkovana tek gornja etaţa, razvijena u karbonatnim<br />

breĉama tercijarne starosti (tzv. Jelar naslagama). Na više mjesta u špilji su mjereni<br />

meteorološki parametri; temperatura, vlaţnost i strujanje zraka te prirodna razina<br />

plina radona. Vršeno je prikupljanje kostiju šišmiša pri ĉemu je determinirano 8 vrsta.<br />

Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka je u 6 godina intenzivnog<br />

istraţivanja dosegao tlocrtnu duljinu od 12352m odnosno 16428m stvarne duljine<br />

ĉime je po svjetski prihvaćenim kriterijima postao najdulji <strong>hrvatski</strong> speleološki objekt.<br />

Hrvatski speleolozi su pronalaskom više od 200 speleoloških objekata i desetina<br />

kilometara kanala pokazali da je masiv Crnopca izuzetan geomorfološki fenomen što<br />

ga uz postojeće poznate vrijednosti raznolikosti šumskog pokrova i izvanrednih<br />

krajobraza uz postojeću blizinu turistiĉkih centara ĉini izuzetnim turistiĉkim<br />

potencijalom. Otvaranje šume izgradnjom ceste uĉinilo je ovo podruĉje dostupnijim,<br />

ali su zapoĉeli i gospodarski radovi ĉime je narušen izgled podruĉja.<br />

Izbor iz literature:<br />

BAKŠIĆ, D. (2008): Speleološka iastraţivanja u Donjoj Cerovaĉkoj špilji, Hrvatski<br />

speleološki posluţitelj, public.carnet.hr/speleo<br />

BARIŠIĆ, T. (2009): Istraţivanje jame Kite Gaćešine u 2008. godini.. Subterranea<br />

Croatica 11, 3-7, Karlovac<br />

BOĈIĆ, N. (2009): Cerovaĉke caves and other karst phenomena of the Crnopac<br />

massif. International Interdisciplinary Scientific Conference “Sustainability of the<br />

Karst Environment – Dinaric karst and other karst regions”, Plitviĉka jezera,<br />

Croatia, September 23rd–26th, 2009. Excursion guidebook, 12-18, Centre for<br />

Karst, Gospić<br />

BOROVEC, M., DADO, R. (2004): Jama Michelangelo i posljednja istraţivanja<br />

Crnopca. Subterranea Croatica 2, 23-26, Karlovac<br />

KOVAĈ-KONRAD, P., JALŢIĆ, V. (2006): Prvi sifon špilje Kusa 1. Speleolog, Vol<br />

54., 20-23, Zagreb<br />

KUHTA, M., BOROVEC, M., BOSNER, N. (2002): Speleološka istraţivanja<br />

Crnopca u 2002. i 2003. godini. Speleolog, Vol. 50-51, 48-55, Zagreb<br />

KUHTA, M., STROJ, A. (2005): The Speleogenesis of the caves in Crnopac Mt.<br />

Area. Proceedings of the 14th International Congress of Speleology, 46-48,<br />

Hellenic Speleological Society, Athens<br />

LUKIĆ, O. (1988): Speleološka istraţivanja Crnopca na Velebitu. Speleolog, Vol. 36-<br />

37, 14-26, Zagreb<br />

MALEZ, M. (1965): Cerovaĉke pećine. Speleološko društvo Hrvatske, 41. str.,<br />

Zagreb<br />

27


Determination of initial 14 C activity of speleothem from Modrič Cave,<br />

Croatia<br />

OdreĎivanje početne 14 C aktivnosti siga iz spilje Modrič, Hrvatska<br />

Maša Surić 1 , Ines Krajcar Bronić 2 , Bogomil Obelić 2<br />

1 Department of Geography, University of Zadar, TuĊmanova 24 i, 23000 Zadar, Croatia<br />

2<br />

Radiocarbon and Tritium Laboratory, RuĊer Bošković Institute, Bijeniĉka 54, 10000 Zagreb, Croatia<br />

Key words: speleothem, initial 14 C activity (A 0 ), Modriĉ Cave, Croatia<br />

Ključne riječi: siga, poĉetna 14 C aktivnost (A 0 ), Spilja Modriĉ, Hrvatska<br />

Radiocarbon ( 14 C) is widely applied for dating of various types of samples<br />

including carbonate cave deposits. Since carbon of different origins takes part in<br />

speleothem formation, it is essential to know the initial activity (A 0 ) of the 14 C in the<br />

moment of carbonate formation in order to determine the age of the speleothem. A 0 is<br />

sometimes called also the dead carbon proportion (dcp), dcp = 100 – A 0 , where both<br />

dcp and A 0 are expressed in percent of modern carbon (pMC) (GENTY et al., 2001,<br />

KRAJCAR BRONIĆ et al., 1992).<br />

Speleothem carbon originates from (a) the seepage water dissolved inorganic<br />

carbon (mainly HCO 3− ) originated from limestone carbon, having 14 C activity of 0<br />

pMC, and (b) CO 2 of the soil above the cave derived from plant root respiration,<br />

having 14 C activity similar to that of the atmosphere (fast response), and from<br />

microbial decomposition of soil organic matter, which can be slow (decomposition of<br />

dead roots, leaf veins etc.). If organic matter is old, CO 2 resulting from its<br />

decomposition can have a much lower 14 C activity than that of atmosphere, but if the<br />

decomposed organic matter was formed in the 1960s, during the nuclear weapon test<br />

period, the activity may be higher (GENTY et al., 1998).<br />

A comprehensive study of isotopic and geochemical characteristics of<br />

carbonate sediments has been performed in the continental karst areas of Croatia<br />

(KRAJCAR BRONIĆ et al., 2010). It was found that A 0 varies between 65 pMC and<br />

90 pMC, depending on local conditions. However, carbonates from caves in the<br />

coastal area of Croatia have not been systematically studied.<br />

Modriĉ Cave is shallow horizontal cave located 120 m from the coastline on<br />

the foothill of Velebit Mt (44°15' N, 15°32' E). It consists of two channels with total<br />

length of 829 m (KUHTA et al., 1999) formed in Cenomanian-Turonian well bedded<br />

limestone (MIKO et al., 2002). The cave is rich in speleothems, both fossil and active<br />

ones, in all its parts. Overlying bedrock (1 to 27 m thick) is heavily fractured and<br />

covered by typical Mediterranean maquis with thin sporadic terra rossa soil, resulting<br />

in absence of surface flows and fast direct infiltration into the <strong>underground</strong> (MIKO et<br />

al., 2002).<br />

In order to determine initial 14 C activity (A 0 ) of the Modriĉ Cave spelean<br />

calcite, 14 C activity was measured on modern carbonate sample (MOD 8) which had<br />

been collecting on a nylon sheet from 1999 to 2007. 14 C measurement was preformed<br />

28


at Radiocarbon Laboratory of RuĊer Bošković Institute, Zagreb, by liquid scintillation<br />

counter (LSC) Quantulus 1220 TM .<br />

The carbonate sample MOD 8 showed 14 C activity of 106.2 ± 1.1 pMC. The<br />

value is normalized by using δ 13 C = -8.17‰ (SURIĆ et al., 2010). For the initial<br />

activity estimation we used equation<br />

14<br />

a Cm<br />

A0<br />

100<br />

14<br />

a C<br />

atm<br />

where a 14 C m is the measured activity of calcite sample, and a 14 C atm is the mean<br />

atmospheric 14 C activity of the period covering calcite formation. However, the<br />

influence of the age of decomposing organic matter in the soil above the cave must be<br />

taken into account when determining the later value. Namely, 14 C bomb input was<br />

registered in Belgian and Slovenian speleothems with delay of 6-25 and 10 ± 5 years,<br />

respectively, and decrease of post-bomb 14 C activity was much slower than in<br />

atmosphere, demonstrating the damping effect of the soil carbon reservoir (GENTY et<br />

al., 1998). That is the reason for modern calcite 14 C activity (106.2 ± 1.1 pMC) being<br />

higher than the mean atmospheric 14 C activity for the 1999 – 2007 period in Zagreb<br />

(105.6 pMC) (KRAJCAR BRONIĆ et al., 2010). If we presume similar soil carbon<br />

reservoir effect as in Postojna Cave (Slovenia), i.e. delay of ca. 10 years, we would<br />

deal with atmospheric 14 C activity in the period 1989 – 1997 of 112.5 pMC (LEVIN<br />

et al., 2008). Thus, according to above equation, the initial 14 C activity in spelean<br />

calcite would be 94.4 pMC.<br />

Furthermore, the 14 C activity of the resulting calcite can be influenced by 'old'<br />

storage water (GENTY & MASAULT, 1997). Due to the low thickness of the<br />

overlaying bedrock, location under the hill peak, observed increased drip rate within<br />

day or two after the heavy rain above Modriĉ Cave site, and as the most important,<br />

overlapping δ 18 O and δ 2 H dripwater values with local meteoric water lines (LMWL),<br />

being similar to average rainwater δ 18 O and δ 2 H (SURIĆ et al., 2010), we assume that<br />

residence time of the water is very short and there is no mixing with the older storage<br />

water, so that kind of interference into calcite 14 C activity can be neglected.<br />

Supposing that the same (or similar) mechanism had supported the calcite<br />

formation in the past, we can suggest the use of A 0 = 94.4 pMC value in age<br />

calculation of older speleothem from Modriĉ Cave. This value can be used also for<br />

radiocarbon dating of speleothems from other Croatian shallow coastal caves.<br />

However, more studies concerning the present-day isotopic composition of<br />

speleothems should be performed to better understand the processes of carbonate<br />

precipitation in coastal karts areas and to derive reliable palaeoenvironmental data.<br />

Literature:<br />

GENTY, D., MASSAULT, M. (1997): Bomb 14 C recorded in laminated speleothems:<br />

calculation of dead carbon proportion. Radiocarbon, 39/1, 33-48.<br />

GENTY, D., VOKAL, B., OBELIĆ, B., MASSAULT, M. (1998): Bomb 14 C time<br />

history recorded in two modern stalagmites – importance for soil organic matter<br />

dynamics and bomb 14 C distribution over continents. Earth and Planetary Science<br />

Letters, 160, 795-809.<br />

GENTY, D., BAKER, A., MASSAULT, M., PROCTOR, C, GILMOUR, M., PONS-<br />

BRANCHU, E., HAMELIN, B. (2001): Dead carbon in stalagmites: Carbonate<br />

29


edrock paleodissolution vs. ageing of soil organic matter. Implications for 13 C<br />

variations in speleothems. Geochimica et Cosmochimica Acta, 65/20, 3443–3457.<br />

KRAJCAR BRONIĆ, I., HORVATINĈIĆ, N., SRDOĈ, D., OBELIĆ, B. (1992):<br />

Experimental determination of the 14 C initial activity of calcareous deposits.<br />

Radiocarbon, 34, 593-601.<br />

KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B., HORVATINĈIĆ, N., BAREŠIĆ, J.,<br />

SIRONIĆ, A., MINICHREITER, K. (2010): Radiocarbon application in<br />

environmental science and archaeology in Croatia. Nuclear Instruments and<br />

Methods in Physics Research A, 619, 491-496.<br />

KUHTA, M., BOŢIĈEVIĆ, S., KAPELJ, S., MIKO, S. (1999): Studija zaštite i<br />

korištenja vrijednih prirodnih cjelina Modrič špilje i njene okoline (The <strong>protection</strong><br />

and utilization study of the natural environment of the Modrič Cave and its<br />

surroundings). Croatian Geological Survey, p. 68 (in Croatian)<br />

MIKO, S., KUHTA, M., KAPELJ, S. (2002): Environmental baseline geochemistry of<br />

sediments and percolating waters in the Modrič Cave, Croatia. Acta carsologica,<br />

31/1, 135-149.<br />

LEVIN, I., HAMMER, S., KROMER, B., MEINHARDT, F. (2008): Radiocarbon<br />

Observations in Atmospheric CO 2 : Determining Fossil Fuel CO 2 over Europe<br />

using Jungfraujoch Observations as Background. Science of the Total<br />

Environment, 391(2-3), 211-216.<br />

SURIĆ, M., ROLLER-LUTZ, Z., MANDIĆ, M., KRAJCAR BRONIĆ, I., JURAĈIĆ,<br />

M. (2010): Modern C, O, and H isotope composition of speleothem and dripwater<br />

from Modrič Cave, eastern Adriatic coast (Croatia). International Journal of<br />

Speleology, 39 (2), 91-97.<br />

Speleološki prikaz Rudnika lapora kod Omiša<br />

Speleological view mine of marl near the town of Omiš<br />

Mladen Garašić 1,2,3 , Boris Watz 1,2 , Ivan Krpina 1,2 & Ivan Drnić 1,2,4<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2<br />

Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

4<br />

Arheološki muzej u Zagrebu,<br />

Ključne riječi: speleologija, rudnik, lapor, krš, Hrvatska<br />

Key words: Speleology, Mine, Marl, Karst, Croatia<br />

Detaljno speleološko istraţivanje speleološkog objekta, u podruĉju ĉvora<br />

“Omiš”, LOT 4, na Splitskoj obilaznici, dionica 03, Dugi Rat – Omiš, kraj Omiša u<br />

Dalmaciji, pridonijelo je podatke o poloţaju, dimenzijama i morfologiji objekta. Rijeĉ<br />

30


je o kompleksnom, višeetaţnom podzemnom graĊevinskom objektu (napuštenom<br />

starom rudniku lapora) s jamskim i horizontalnim ulazom, s ukupnom visinskom<br />

razlikom od preko 52 metara i ukupnom duţinom kanala preko 1600 metara.<br />

Vjerojatno je da je rudnik bio i duţi , ali je zarušen na više mjesta, te je daljnji prolaz<br />

speleolozima onemogućem. Ukupni volumen istraţenog dijela rudnika procijenjen je<br />

od 75000 do 80000 m 3 . Uoĉena je pojava vode prokapnice koja je erozijski i<br />

korozijski agresivno djelovala na laporovite stijene. U rudniku na nekoliko mjesta uz<br />

pukotine i paraklaze rasjeda ima speleothema u obliku sigastih kora, stalaktita i<br />

stalagmita. Rudnik ima oblik nepravilnog slova “T”, te razlikujemo tzv. “glavni<br />

kanal” je lijevi “zapadni kanal” i desni “istoĉni kanal”. Umjetni speleološki objekt<br />

izgraĊen je u srednje do gornje eocenskim fliškim naslagama lapora, laporovitog<br />

vapnenca ili vapnenog lapora.<br />

Spomenuti objekt se mnogim svojim istraţenim dijelovima prostire ispod<br />

budućega ĉvora “Omiš”, LOT 4, na Splitskoj obilaznici, dionica 03, Dugi Rat – Omiš,<br />

kraj Omiša u Dalmaciji te predstavlja odreĊeni problem promjene stabilnosti ili<br />

ĉvrstoće stijena u podruĉju prometnice.<br />

EU projekt "Karst Underground Protection" – aktivnosti u Sloveniji<br />

European Union project "Karst Underground Protection" – activity<br />

in Slovenia<br />

Nadja Zupan Hajna 1,2 & Mitja Prelovšek 1<br />

1 Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna<br />

2 Union Internationale de Speleologie (UIS)<br />

Ključne riječi: Krš, zaštita spilja, EU projekt, Slovenija, Hrvatska<br />

Key words: Karst, Caves <strong>protection</strong>, European project, Sloveia, Croatia<br />

Projekt "Karst Underground Protection" deluje v okviru Operativnega<br />

programa IPA (Inštrument za predpristopno pomoĉ) Slovenija-Hrvaška 2007-2013.<br />

Financer projekta v Sloveniji sta EU ter SVLR (Sluţba Vlade RS za lokalno<br />

samoupravo in regionalno politiko).<br />

Namen projekta je: dvigovanje zavesti o pomembnosti krasa na lokalnem in<br />

nadnacionalnem nivoju; zašĉita kraškega podzemlja (jam, vode, favne) in sodelovanje<br />

SLO-HR na lokalnem in regionalnem nivoju.<br />

Ciljne skupine projekta so: a. Lokalno prebivalstvo in lokalna skupnost na<br />

geografskem obmoĉju polotoka Istre (RH in RS) kot tudi širša druţbena javnost; b.<br />

Enote regionalne in lokalne samouprave ter javne inštitucije; c. Znanstvene institucije<br />

in znanstveniki; d. Izobraţevalne institucije (univerze, visoke šole, srednje in<br />

31


osnovne šole); e. Nevladna zdruţenja (jamarji, „zeleni“…); in f. Turistiĉne<br />

organizacije (turistiĉna ponudba).<br />

Cilji projekta so splošni in specifiĉni ĉezmejni kot so: zašĉita in izboljšanje<br />

stanja krasa in speleoloških objektov kot kraških pojavov, na obmejnem podroĉju<br />

Istre in Slovenije; krepitev sodelovanja in skupno delovanje regionalnih in drţavnih<br />

inštitucij na podroĉju zašĉite okolja na Hrvaškem in v Sloveniji; zagotoviti<br />

prepoznavnost obmoĉja s promocijo okoljskih in naravnih posebnosti kraškega dela<br />

Istre; zašĉita in prepreĉevanje onesnaţenja kraških vodnih virov; inventarizacija in<br />

naĉrtovano upravljanje s speleološkimi objekti projektnega podroĉja s ciljem<br />

zagotovitve njihove trajnosti; vzpostavitev speleo-hiše kot centra delovanja<br />

mednarodnega omreţja inštitucij in zdruţenj civilne druţbe, ki se ukvarjajo s<br />

speleologijo, zašĉito okolja in kraškimi pojavi; dvigovanje ravni ozavešĉenosti<br />

lokalnega prebivalstva iz vseh starostnih skupin o biološki in okoljski vrednosti<br />

kraškega obmoĉja s ciljem zvišanja ţivljenjske ravni.<br />

Vodilni partner projekta je Istrska Ţupanija (Hrvaška), partnerja na projektu<br />

sta pa Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU (Postojna, Slovenija) in Natura<br />

Histrica (Hrvaška). Aktivnosti slovenskega partnerja na projektu so: a. Organizacija<br />

dveh Mednarodnih krasoslovni šol (leta 2010: Dinarski kras in 2011: Zašĉita kraškega<br />

podzemlja (Karst Underground Protection)); b. izvajanje biospeleoloških raziskav<br />

skupaj s Hrvati v izbranih jamah v Sloveniji in v Istri; in c. ĉišĉenje 6 slovenskih jam<br />

v 2 letih (2010 in 2011), ki ga bodo izvedli jamarji treh slovenskih jamarskih klubov,<br />

ki so bili izbrani na javnem razpisu, ter sodelovanje pri skupni ĉistilni akcija s<br />

hrvaškimi jamarji.<br />

Morfogeneza površinskih i podzemnih krških oblika na području<br />

brdskog uzvišenja Lipnik<br />

Morphogenesis of the surface and <strong>underground</strong> karst features in the<br />

area of the Lipnik hill<br />

Neven Bočić 1,2,4 , Nenad Košpić 1 , Mladen Pahernik 3<br />

1 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac<br />

2<br />

Zavod za fiziĉku geografiju, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Marulićev trg<br />

19/II, Zagreb<br />

3<br />

Hrvatsko vojno uĉilište „Petar Zrinski“, Ilica 256b, Zagreb<br />

4<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: krška zaravan, geomorfologija, ponikve, speleologija, brdo Lipnik,<br />

Hrvatska<br />

Key words: karst plateau, geomorphology, dolines, speleology, Lipnik hill, Croatia<br />

32


Brdsko uzvišenje Lipnik nalazi se uz desnu obalu rijeke Kupe, oko 15 km<br />

sjeverozapadno od Karlovca i oko 12 km jugozapadno od Ozlja, uz granicu sa<br />

susjednom Slovenijom. Prostorno je definirano geografskom širinom od 45 30´00´´<br />

do 45 34´00´´ sjeverne geografske širine, te geografskom duţinom od 15 19´15´´ do<br />

15 24´20´´ istoĉne geografske duţine. Uzvišenje je izduţeno dinarskim pravcem (SZ-<br />

JI) u duţini od 10 km. Maksimalna širina mu je 4,5 km u središnjem dijelu. Najviša<br />

toĉka je vrh Goljak (481 m). Lipnik se relativno uzdiţe u odnosu na okolni terena za<br />

330 m. Površina istraţivanog terena iznosi 25,6 km². Prema orografskim<br />

karakteristikama Lipnik je greda sa širokim nerašĉlanjenim grebenom koji je fragment<br />

krške zaravni. Lipnik je izduţen paralelno s geološkom strukturom, ali u inverznom<br />

odnosu. Središnji dio uzvišenja je prostrani široki i zaravnjeni greben koji je relativno<br />

uzdignuti dio prostrane krške zaravni. Podruĉje brda Lipnik izgraĊeno je od<br />

vapnenaca donje krede, a u strukturnom smislu to je sinklinala s osi dinarskog pravca<br />

pruţanja. Cijelo podruĉje Lipnika obiljeţeno je krškim reljefom. Od površinskih<br />

oblika istiĉu se ponikve, a djelomiĉno i uvale dok u podzemlju dominiraju jame, ali<br />

istraţeni su i špiljski kanali. Primjenom geografsko informacijskih sustava temeljenih<br />

na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava ozaljskog<br />

pobrĊa. Prostorni raspored ponikava doveden je u vezu sa litološkim, tektonskim,<br />

strukturnim i mofometrijskim ĉimbenicima njihove geneze. Posebno su istraţivani<br />

prostorni raspored i orijentacija izduţenih ponikava. Na ovom je podruĉju istraţen 21<br />

speleološki objekt i to 19 jama i dvije špilje. Većina (19) objekata se nalaze u rasponu<br />

visina od 290 do 420 mNV. Najdublji objekt je jama Zvoneĉka (dubina 61 m), a<br />

najduţi objekt je jama Đot (duljina 146 m). Na osnovu njihove morfologije su<br />

analizirani utjecaji dva razliĉita litostratigrafska ĉlana u kojima su speleološki objekti<br />

nastali, utjecaji pukotina razliĉitog poloţaja te utjecaj hidroloških uvjeta na nastanak<br />

speleoloških objekata. Na kraju je izvršena usporedba temeljnih ĉimbenika<br />

oblikovanja površinskih i podzemnih krških oblika te je dana kratka generalizirana<br />

rekonstrukcija sljeda razvoja speleloških objekata na osnovu njihovog poloţaja i<br />

morfologije.<br />

33


Speleologija u istraţivanju i korištenju voda, ali i naftnih resursa<br />

Exploration and consumption water and oil resources by<br />

speleological information’s contribution<br />

Slobodan Kolbah 1 & Bojan Zmaić 2<br />

1<br />

INA Naftaplin, I&P N&P JI Europa, Avenija V. Holjevca 10. 10 020 Zagreb<br />

2<br />

Chairman of the Tehnical and Scientific comity (ETSC), J. Rakuše 1, 10 000 Zagreb<br />

Ključne riječi: vodni resursi, leţišta ugljikovodika, integrirano istraţivanje:<br />

speleološka-naftna, Bukovica – Dalmacija - Republika Hrvatska,<br />

Key words: water resources, hydrocarbon fields, integrated exploration: speleogicaloil,<br />

Bukovica - Dalmatia-Croatia.<br />

Ovo izlaganje potaknuto je s dva, u svakom pogledu vrlo udaljena istraţivanja.<br />

Ako ćemo po kronološkom redu i po dobi autora to je: Ispitivanja mogućnosti opskrbe<br />

vodom podruĉja Bukovice (NOVAK, 1955) i Potencijal ugljikovodika u<br />

stratigrafskim i strukturnim zamkama prostora Ravnih Kotara – Hrvatska (GRANDIĆ<br />

et al, 2004). Iako se naslovi prostora istraţivana razlikuju, prostor zajedniĉkog<br />

interesa je gotovo identiĉan. Bukovica oznaĉava njegov sjeveroistoĉni rub a Ravni<br />

Kotari jugozapadni. Oba istraţivanja su imala multidisciplinarni karakter s metodama<br />

primjerenim svome vremenu na osnovu kojih su sintetskom analizom postavljene<br />

originalna i obećavajuća rješenja: prva o strateškim zalihama vode a druga o<br />

mogućnosti otkrića naftnih leţišta. U ovom izlaganju u <strong>prvi</strong> plan treba staviti<br />

speleološka istraţivanja koja su na direktan naĉin omogućila otkriće stalnih i moćnih<br />

vodo-tokova u ovom surovom krškom prostoru mediterana, gdje je stalna i<br />

zadovoljavajuća opskrba vodom od neprocjenjive vrijednosti. U drugom planu, u<br />

sklopu diskusije naftnih istraţivanja, pokušat će se objasniti pojava ovih voda<br />

zahvaljujući nepropusnoj podlozi, ali ujedno i iskoristiti za potporu ideje o<br />

stratigrafsko strukturnim zamkama za naftna leţišta. Zajedniĉki nastavak istraţivanja<br />

je detaljno definiranje takozvanog SABKHA razvoja evaporitsko karbonatnog slijeda<br />

koji je tijekom donje i gornje krede nastajao u uvjetima ograniĉenih plimom<br />

plavljenih prostora i njenog daljnjeg strukturnog deformiranja. Radi se opet o<br />

multidisciplinarnom istraţivanju, gdje i speleolozi imaju svoje mjesto.<br />

That presentation is initiated with two, in every aspect very removed explorations. If<br />

we start according to the chronology and age of authors we have: Examinations of<br />

possibilities of water supply in area of Bukovice (NOVAK, 1955) and Hydrocarbon<br />

potential of stratigraphic and structural traps of the Ravni Kotari area – Croatia<br />

(GRANDIĆ et al, 2004). Although the titles of the exploratory areas look different,<br />

the area of mutual interest is nearly identical. Bukovice mark their north east rim and<br />

Ravni Kotari south west. Both explorations have been of multidisciplinary character,<br />

with methods appropriate to their time, and as a result have posted original and<br />

promising solutions: first about strategic water supply and second about the possible<br />

34


oil discovery. Here it is necessary to point out speleological explorations, which have<br />

in a direct way made possible the discovery of permanent and mighty water drifts, in<br />

the rough karst area of the Mediterranean, where a permanent and satisfactory water<br />

supply is of inestimable value. As part of the discussion of oil exploration, we will try<br />

to explain the appearance of those subsurface water bodies thanks to the sufficiently<br />

impermeable beds, and at the same time use it in support of the idea of stratigraphic<br />

structural traps for oil beds. The mutual continuation of that exploration is in the<br />

detailed defining of the so-called SABKHA development of the evaporate carbonate<br />

sequence which took place during the lower and upper Cretaceous in the restricted<br />

subtidal environment and its further structural deformations. Once again, it is a<br />

multidisciplinary exploration, where speleologists have their place.<br />

Literatura:<br />

NOVAK, BORIS (1955): Ispitivanja mogućnosti opskrbe vodom područja Bukovice.<br />

Zagreb<br />

GRANDIĆ, S., KRATKOVIĆ, I,.KOLBAH, S. & SAMARŢIJA, J. (2004):<br />

Hydrocarbon potential of streatigraphic and structural traps of the Ravni Kotari<br />

area – Croatia. Nafta, 55 (7-8) 311-327, Zagreb<br />

Istraţivanje jame Kobiljak kod Buršići – Gračišće<br />

The exploration of cave Kobiljak, nearby Buršići – Gračišće<br />

Silvio Legović 1,2<br />

1<br />

Speleološko društvo Proteus, Poreĉ<br />

2<br />

Hrvatski speleološki savez, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, jama, krš, Istra, Hrvatska<br />

Key words: Speleology, Sinkhole, Shaft, Karst, Istria, Croatia<br />

U središnjem dijelu Istre Pazinska jama je dominantan speleološki objekt u<br />

koji se slijeva vodeni tok Pazinĉice. Samo istraţivanje ponora u prošlosti što zbog<br />

neadekvatne opreme, kasnije i zbog zagaĊenja vode bilo je gotovo nemoguće.<br />

Iz tog razloga pokušavalo se istraţivanjem okolnih jama i ponora zaobilaznim<br />

putem ući u nepoznate kanale i tako zaobići sifon koji se nalazi samo 215 metara od<br />

ulaza u jamu.<br />

Velik potencijal za realizaciju te ideje su jame ponori koje se nalaze JI u<br />

pravcu rijeke Raše prema izvorima na kojima se pojavljuje ponirna voda.<br />

Samo 4,2 Km jugoistoĉno od Pazinske jame nedaleko sela Buršići smještena<br />

je jama Kobiljak, treća jama po dubini u Istri. Ulaz je na nadmorskoj visini od 373 m i<br />

današnja poznata dubina istraţivanog dijela jame iznosi 286 metara.<br />

35


U prošlosti već su talijanski speleolozi 30-ih godina u dva navrata ulazili u<br />

jamu i istraţili jamu do sifona na polovici jame.<br />

Nedugo po osnivanju SD Istre u Pazinu Drago Opašić- Billy vodio je krajem<br />

70 godina istraţivanje i takoĊer se stiglo do sifona koji je tom prilikom bio potopljen<br />

pa se mislilo da je prolaz bez ronilaĉke opreme nemoguć.<br />

U periodu 1987-88. godine u jamu zajedniĉki ulaze SD Istra i SD Proteus i na<br />

veliko iznenaĊenje svih, razina vode u sifonu se spustila tako da se otvorio prolaz za<br />

daljnje istraţivanje. Nakon sifona slijedilo je još 11 manjih vertikala kojim se stiglo<br />

do jezera ujedno i sifona na dubini od 286 metara.<br />

Još nekoliko pokušaja istraţivanja donjih dijelova jame nije uspjelo zbog<br />

visoke vode na pola jame. Ĉlanovi SD Proteusa, nakon duţe suše,14. sijeĉnja 2002<br />

ponovno ulaze u jamu sa ciljem miniranja uske pukotine pri samom dnu. Miniranjem<br />

se proširio prolaz i tako otkrilo 35 metara novog potopljenog kanala. Na kraju kanala,<br />

vidljivi su potopljeni dijelovi sigastog saljeva.<br />

Tokom istraţivanja primijećena je bogata špiljska fauna.<br />

Temperatura jame iznosila je 9.5 ° C.<br />

Zakljuĉak:<br />

Naglasak u budućim istraţivanjima trebao bi biti na ispenjavanju prostora<br />

iznad vertikala u donjim dijelovima jame, te na taj naĉin eventualno pronaći novi<br />

prolaz, kojim bi se zaobišao sifon na najniţoj toĉci jame, ĉime bi se omogućilo daljnje<br />

napredovanje. Druga mogućnost napredovanja je ronjenje u samome sifonu na dnu<br />

jame.<br />

Recentna istraţivanja u Novoj pećini kod Sutine<br />

Recent research in Nova pećina near Sutina<br />

Ivan Drnić 1,2,4 , Toni Terzić 1,2 , Mladen Garašić 1,2,3 , Ivan Krpina 1,2 , Boris Watz 1,2 ,<br />

Goran Kresnik 1,2 & Krešimir Ajduković 1,2<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2 Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

4<br />

Arheološki muzej u Zagrebu,<br />

Ključne riječi: speleologija, arheologija, neolitik, <strong>prvi</strong> nacrt spilje,krš, Hrvatska<br />

Key words: Speleology, Archeology, Neolithic, First Cave Plan, Karst, Croatia<br />

Prvi nacrt neke spilje iz Hrvatske objavljen je 1882. godine u Vijestima<br />

Hrvatskog arheološkog društva (danas Vjesnik Arheološkog muizeja u Zagrebu) u<br />

ĉlanku Mihe Jeronima Granića pod naslovom “Nova pećina (špilja)”. IzmeĊu ostalog<br />

u ĉlanku piše:<br />

36


„...U pećinastoj našoj Dalmaciji evo nam izadje na vidjelo i ova krasna pećina<br />

svakojakim mosurima, stupovima i razliĉitim slikam nakićena. Ona se nalazi sedam<br />

kilometara na istok Muću Gornjemu u Sutinskoj muši, a daleko od pokrajinske ceste<br />

jedan kilometar. Uklapam nacrt iste...“.<br />

Toĉno 128 godina kasnije, <strong>prvi</strong> puta su obavljena sustavna mjerenja i<br />

geodetska snimanja, arheološka i geološka prospekcija, dodatna speleološka<br />

istraţivanja, te video snimanja u Novoj pećini koja se zapravo zove Mala pećina kod<br />

Sutine.<br />

U arheološkoj prospekciji prikupljeni su zanimljivi nalazi koji će pomoći pri<br />

daljnjim istraţivanjima neolitika ovog podruĉja.<br />

Usporedjuje se <strong>prvi</strong> nacrt koji je izraĊen 1882. godine s onim koji je snimljen<br />

2010. godine.<br />

The Walloon Commission for the Study and the Protection of<br />

Subterranean Sites (CWEPSS)<br />

Walloon Povjerenstvo za proučavanje i zaštitu podzemnih prostora<br />

(CWEPSS)<br />

Jean- Pierre Bartholeyns 1,2<br />

1 Av Guillaume Gilbert, 21 – 1050 Brussels – Belgium<br />

2 Union Internationale de Speleologie (UIS)<br />

Key words: Karst, Caves <strong>protection</strong>, Walloon, Belgium<br />

Ključne riječi: krš, zaštita spilja,Walloon, Belgija<br />

CWEPSS, an NGO dealing with the study of karst and conservation, was<br />

created by a multidisciplinary group of cavers and scientists involved in research and<br />

management of the subterranean environment in Belgium. This organization deals<br />

with the <strong>protection</strong> of caves, groundwater, subterranean biodiversity and all aspects<br />

linked to the conservation of karstic regions.<br />

Objectives of the Association<br />

The <strong>underground</strong> environment is characterized by its vulnerability, its<br />

heritage and ecological value, the diversity of its scientific interests and the<br />

importance of the natural resources its contains… But also a relative ignorance and a<br />

too weak taking into account of environmental management and national and regional<br />

development.<br />

37


Facing this situation, CWEPPS made it its mission to act in favour of the<br />

<strong>protection</strong> and the preservation of this particular environment and the values<br />

associated with it.<br />

CWEPSS : Origin and historical background<br />

CPSS, later to become CWEPSS was created by Belgian cavers and scientists<br />

in 1970, becoming the first association in the world with such a goal. The initial<br />

objective was to protect the environment, <strong>underground</strong> waters and, by extension, all<br />

karstic phenomena from destruction and pollution.<br />

In the beginning…campaigns were organized to clear pollution. Teams<br />

removed litter from depressions and sinkholes. Pollution cleaning weekends were<br />

organised in cooperation with the towns and Civil Protection. This led to litter being<br />

collected from the caves. Some pollution clearing has been carried out more recently<br />

in cooperation with caving clubs.<br />

Purpose<br />

CWEPSS wants to contribute towards the sustained <strong>protection</strong> and<br />

management of karstic sites and subterranean waters, whilst favouring speleological<br />

exploration and scientific research in a generally unknown environment.<br />

Actions<br />

Since 1970, CWEPSS has been coordinating or taking part in various "actions<br />

in the field " such as clearing pollution, managing and preserving some caves,<br />

hydrological studies, biodiversity inventories, conservations programs… It is<br />

officially consulted over some land use and management problems in karstic areas, for<br />

some conservation issues and in cases of possible conflicts with limestone quarries. It<br />

has been asked by the Walloon government to provide a network of 100 subterranean<br />

reserves in order to ensure the <strong>protection</strong> and long term conservation of that very<br />

particular ecosystem.<br />

It carries out public awareness campaigns on the topic of “Subsoil waters and<br />

endangered caves” to the attention of schools, of local and regional authorities, of<br />

river contracts.<br />

Longer term, it aims at a durable <strong>protection</strong> of the sites and subsoil waters by<br />

requesting classifications, the introduction of the statute of Underground Cavity of<br />

Scientific Interest for certain outstanding caves and an adequate position for the<br />

karstic zones in the regional planning charts. Its objective is to contribute to a taking<br />

into systematic account of the characteristics, the wealth and the vulnerabilities of the<br />

karstic areas in regional planning and to promote scientific research and a consensual<br />

and durable management for the subterranean environment by including the cavers.<br />

Through different campaigns, it tries to raise the opinion interest (in priority, in<br />

schools, with local and regional authorities) on the challenge of sustainable and long<br />

term management of groundwater resources and on the vulnerability of the<br />

subterranean environment.<br />

All these actions are made possible because of the support and the<br />

participation of a large group of cavers and members who provide precious local<br />

information concerning karstic areas and on the 1200 caves actually known in<br />

Belgium. This information is stored in a geo-referenced database. This quite unique<br />

38


atlas is the cornerstone of all the actions of our organisation as it stores all the<br />

information required to reach a better taking in account of the vulnerability and<br />

specificity of karstic sites and area's in all land management programs. The work<br />

completed by CWEPSS benefits from invaluable information and site surveys carried<br />

out by various teams of cavers. The studies, the research and the measures suggested<br />

would not be possible without this cooperation.<br />

Walloon Karst Atlas<br />

This association produced and maintains up to date the Walloon Karst Atlas, a<br />

cartographic and descriptive inventory of all the karstic sites and subterranean rivers<br />

of Wallonia. This Atlas became a tool of reference for the study of the sub-soil<br />

environment such as planning, regional planning and the management of all human<br />

activities in limestone areas… as well as being quite a useful working and exploration<br />

paper for a number of cavers.<br />

Further information<br />

More detailed and accurate information, not only on the purpose of the<br />

association but also on its past and future missions, can be consulted on the Internet<br />

website: http://www.cwepss.be<br />

Timavo project<br />

Projekt podzemne rijeke Timavo<br />

Alessio Fabbricatore 1,2<br />

1<br />

Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy<br />

2<br />

Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano<br />

Key words: Timavo ground river, caves, Karst<br />

Ključne riječi: Timavo podzemna rijeka, spilje, krš<br />

The river Timavo rises on Sneţnik on the border between Croatia and<br />

Slovenia, and after passing through a marly-arenaceous zone it flows down into the<br />

Škocjanske Jame in Slovenia and then springs after about 40 km near San Giovanni<br />

di Duino, in the province of Trieste (Italy).<br />

Up until the 1980s it was thought that the springs of the river Timavo reached<br />

a depth of 15-20 metres below sea level. However, cave diving exploration carried<br />

out at the end of the 1990s revealed that the Timavo springs from a depth of over 82<br />

39


metres below sea level (maximum depth reached by the cavedivers of an international<br />

team) and that it flows down even deeper.<br />

Some calcite concretions were sampled in the springs of the river Timavo, at a<br />

depth of about 60 metres, demonstrating the presence of an ancient air environment.<br />

Taking into account the fact that the river Timavo is intercepted in several<br />

points both in the Slovenian and the Italian Karst, continuous monitoring of its<br />

<strong>underground</strong> waters has been considered of great scientific importance. Furthermore,<br />

considering that both the Škocjanske Jame and the springs of the river are already<br />

provided with a monitoring and study system, the caves of Trebiciano and Lazzaro<br />

Jerko seem to be ideal sites, due to their relatively easy access, for the installation of<br />

multiparameter probes which would work together with the Škocjanske Jame and the<br />

springs.<br />

Il fiume Timavo nasce dal Monte Nevoso (Monte Nesnik) al confine tra<br />

Croazia e Slovenia e dopo un percorso in terreno marnoso-arenaceo si inabissa nella<br />

Grotta di San Canziano in Slovenia per riemergere dopo circa 40 chilometri presso<br />

San Giovanni di Duino in provincia di Trieste (Italia).<br />

Fino agli anni ottanta si riteneva che il Timavo, presso le foci, raggiungesse<br />

una massima profondità di 15/20 metri sotto il livello del mare. Le esplorazioni<br />

subacquee effettuate alla fine degli anni 90 hanno invece evidenziato che il fiume<br />

Timavo risale da una profondità superiore agli 82 metri sotto il livello del mare<br />

(massima profondità raggiunta dagli speleosubacquei di un team internazionale) e<br />

che si inabissa ulteriormente.<br />

A circa 60 metri di profondità presso le foci del Timavo sono state campionate<br />

delle concrezioni calcitiche che testimoniano la presenza di un antico ambiente aereo.<br />

Tenuto conto che il fiume Timavo viene intercettato in diversi punti sia nel<br />

Carso sloveno che italiano si è ritenuto di grande importanza scientifica, il<br />

monitoraggio continuo delle acque sotterranee del Timavo. Tenendo anche in<br />

considerazione che presso le grotte di San Canziano è già operante un sistema di<br />

monitoraggio e studio come pure presso le foci, si sono individuate nelle grotte di<br />

Trebiciano e Lazzaro Jerko, per la loro relativa semplicità di accesso, i siti più idonei<br />

per il posizionamento di sonde multiparametriche per fare sistema con le grotte di<br />

San Canziano e con le foci.<br />

40


Speleološka i fizikalno-kemijska istraţivanja u Jamskom sustavu<br />

Velebita<br />

Speleological and physical / chemical research in Cave system<br />

Velebita<br />

Darko Bakšić 1,2 , Dalibor Paar 1,3 , Damir Lacković 1,4 , Magdalena Ujević 5 , Ana<br />

Čop 1 i Vanja Radolić 6<br />

1 Speleološki odsjek PDS Velebit, Radićeva 23 Zagreb<br />

1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju, Kozarĉeva 22, Zagreb<br />

2 Šumarski fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb,<br />

3 Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Bijeniĉka c. 32, Zagreb<br />

4 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb<br />

5 Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb<br />

6 Odjel za fiziku, Sveuĉilište u Osijeku, P.P. 125, Osijek<br />

Ključne riječi: špiljska mikroklima, kakvoća vode, koncentracija radona, Velebit<br />

Key words: Cave Microclime, Water Quality, Radon Concentration, Velebit<br />

Jamski sustav Velebita (NP Sjeverni Velebit) otkriven je 2003. godine u<br />

okviru speleoloških istraţivanja ĉlanica Komisije za speleologiju Hrvatskog<br />

planinarskog saveza i do danas je istraţen do dubine -1026 m i ukupne duljine 3176<br />

m. Karakterizira ga jedna od najvećih podzemnih vertikala na svijetu – vertikala<br />

Divke Gromovnice dubine 513 m. Usporedo sa speleološkim istraţivanjima, izvedena<br />

su mjerenja špiljske mikroklime, parametara kakvoće vode i koncentracije radona na<br />

dubinama do -1000 m. Analiza pokazuje da postoje dva temperaturna gradijenta zraka<br />

koji se mogu objasniti promjenom morfologije jame na dnu vertikale Divke<br />

Gromovnice. Parametri kakvoće vode mjereni su na 14 lokacija u jami. Voda je slabo<br />

mineralizirana, a pH vode polako se smanjuje s dubinom i većinom je izmeĊu 8.0 i<br />

8.3. Prosjeĉna vrijednost koncentracije radioaktivnog plina radona je znatno niţa nego<br />

u nekim drugim <strong>hrvatski</strong>m špiljama.<br />

Literatura:<br />

MALENICA, M., ĆUKUŠIĆ, A., LACKOVIĆ, D., STROJ, A., PAAR, D. (2010):<br />

Speleological explorations and geomorphological properties of deep pits in<br />

Croatia. 18th International Karstological School "Classical Karst" - Dinaric<br />

Karst. Postojna : Karst Research Institute, Scientific Research Centre of the<br />

Slovenian Academy of Sciences and Arts, 39.<br />

41


PAAR, D., BAKŠIĆ, D., RADOLIĆ, V., LACKOVIĆ, D., UJEVIĆ, M. (2010): Deep<br />

pit in Dinaric karst as <strong>underground</strong> laboratory. 18th International Karstological<br />

School "Classical Karst" - Dinaric Karst. Postojna : Karst Research Institute,<br />

Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, 49.<br />

BUZJAK, N,. PAAR, D. (2009): Recent cave microclimate research in Croatia. 17th<br />

International Karstological School "Classical Karst" Abstracts. Postojna : IZRK<br />

ZRC SAZU, 53.<br />

PAAR, D., UJEVIĆ, M., BAKŠIĆ, D., LACKOVIĆ, D., ĈOP, A., RADOLIĆ, V.<br />

(2008): Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia), Acta<br />

Carsologica 37/2-3, 273-278.<br />

BAKŠIĆ, D. & PAAR, D. (2006): Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit.<br />

Alpine Karst, vol 2., ed. J. & T. Oliphant, 105-124, Cave books, Dayton, USA.<br />

KUHTA, M. & BAKŠIĆ, D. (2001): Karstification Dynamics and Development of<br />

the Deep Caves on the North Velebit Mt. – Croatia. 13th Internatinal Congress of<br />

Speleology, 1-4, Brazil.<br />

LACKOVIĆ, D., ŠMIDA, B., HORVATINĈIĆ, N. & TIBLJAŠ, D. (1999): Some<br />

geological observations in Slovaĉka jama cave (-1268 m) in Velebit mountain,<br />

Croatia. Acta carsologica 28/2, 113-120, Ljubljana.<br />

PAAR, D., RADOLIĆ, V. & BUZJAK, N. (2005): Measurements of concentration of<br />

radioactive gas radon in the caves of Ţumberak. Znanstveno-struĉni skup<br />

istraţivaĉa krša Ţumberaĉke gore, 20, Bregana.<br />

Postavljanje edukativne table “Sigaste tvorevine” u Šibeniku<br />

Deployment of educational board “Speleothems” in Sibenik<br />

Zvonko Bumber 1<br />

1<br />

UPRIS – Udruga za prirodoslovna istraţivanja, Stube S. S. Kranjĉevića 10, 22 000 Šibenik, Hrvatska<br />

(www.upris.hr)<br />

Ključne riječi: edukacija, sigaste tvorevine, škole<br />

Key words: education, speleothems, schools<br />

U obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj uvelike prevladava knjiški tip<br />

edukacije, dok se premalo pozornosti posvećuje terenskom. Opće poznata ĉinjenica je<br />

da ono što se vidi i dodirne, za razliku od proĉitanog, nailazi na bolje razumijevanje i<br />

trajnije sjećanje. Problemi na koje se kod ovakvog oblika edukacije najĉešće nailazi<br />

su oni financijske i geografske prirode. Ĉesta udaljenost, nepristupaĉan i nesiguran<br />

teren dovode u pitanje isplativost ovakvih projekata.<br />

Projekt UPRIS-a, premda na lokalnoj razini, predstavlja najekonomiĉnije rješenje.<br />

Postavili bi edukativnu tablu uz jedan izdanak sigastih tvorevina. Tabla bi sadrţavala<br />

42


tekstualno objašnjenje razvojnih faza krša i postanka siga, a bila bi popraćena i<br />

grafiĉkim prilozima. Zbog svoje pristupaĉnosti i blizine školama, lokacija bi bila lako<br />

dostupna uĉiteljima i uĉenicima kao i svim zainteresiranima.<br />

Uoĉen izdanak sigastih tvorevina nalazi se u centru grada Šibenika. Umjetno je<br />

stvoren za potrebe privatnog parkirališta. Sa svih strana je obloţen betonom pa su<br />

tako stvoreni preduvjeti za postavljanje table i brojniji posjet. Pretpostavljeno je da se<br />

radi o izdanku dobro uslojenog svijetlosivog vapnenca gornje kredne starosti (senon).<br />

Zauzima površinu od oko 100 m² dok površina sigastih tvorevina zauzima oko 40 m² i<br />

crvene je boje uslijed oksidacije. Sige su najzastupljenije u petmetarskoj vertikalnoj<br />

pukotini koja ide sredinom izdanka. Prosjeĉna debljina sigastog pokrivaĉa iznosi<br />

svega dva do tri centimetra, dok se na nekoliko mjesta uoĉava pozadinska stijena.<br />

Ovdje se vjerojatno radi o pukotini u stijeni koja je procjeĊivala vodu sa višeg u niţi<br />

nivo te na taj naĉin dovela do postanka siga, no toĉne okolnosti geneze treba tek<br />

utvrditi detaljnim istraţivanjem.<br />

TakoĊer treba napomenuti da je izdanak narušen ljudskim djelovanjem i oksidacijom,<br />

no ipak predstavlja sredstvo za edukaciju o osnovnim krškim procesima.<br />

Uzevši u obzir da je Hrvatski krš naveden u svjetskoj literaturi kao “locus typicus” s<br />

brojnim reprezentativnim morfološkim oblicima, smatramo da je potrebno više raditi<br />

na edukaciji šire javnosti putem radionica, brošura, edukativnih staza i tabli.<br />

Mjerenja koncentracije radona u speleološkim pojavama Velebita i<br />

Ţumberka<br />

Radon concentration measurements in caves of Velebit Mt. and<br />

Ţumberak Mt.<br />

Dalibor Paar 1,3 , Vanja Radolić 2 , Nenad Buzjak 3 Darko Bakšić 1,4 , Ana Čop 1 i<br />

Damir Lacković 1,5<br />

1 Speleološki odsjek PDS Velebit, Radićeva 23 Zagreb<br />

1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju, Kozarĉeva 22, Zagreb<br />

2 Odjel za fiziku, Sveuĉilište u Osijeku, P.P. 125, Osijek<br />

3 Fiziĉki odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Bijeniĉka c. 32, Zagreb<br />

3 Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II,<br />

Zagreb i Speleološki klub Samobor, Perkovĉeva 59, Samobor<br />

4 Šumarski fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb,<br />

5 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb<br />

Ključne riječi: koncentracija radona, prirodna radioaktivnost, Velebit, Ţumberak<br />

Key words: Radon Concentration, Natural radioactivity, Velebit, Ţumberak<br />

Radon je radioaktivni plin koji predstavlja preko 50% prirodne radioaktivnosti<br />

na Zemlji. Mjerenja koncentracije radona mogu dati informacije o izloţenosti ĉovjeka<br />

43


prirodnoj radioaktivnosti, ali i omogućuju praćenje širokog spektra razliĉitih pojava<br />

na površini i u unutrašnjosti Zemlje. Od 2004. do 2009. provodimo mjerenja<br />

koncentracije radona na podruĉju Velebita i Ţumberka. Integralna mjerenja<br />

koncentracije radona i njegovih kratkoţivućih potomaka u zraku su provedena<br />

detektorima nuklearnih tragova LR-115, tip II (Kodak Pathé, Francuska). Mjerenja su<br />

pokazala da postoje znatne razlike u vrijednostima koncentracije izmeĊu ta dva<br />

podruĉja, a u nekim sluĉajevima i u samim objektima. Dok su u dubokim jamama<br />

Velebita izmjerene koncentracije do 3 820 Bq/m 3 , u špiljama Ţumberka su izmjerene<br />

znatno više vrijednosti. Najveća koncentracija izmjerena je u špilji Dolaĉi u ljetnom<br />

razdoblju i iznosi 21 800 Bq/m 3 . Znaĉajne razlike koncentracije izmeĊu pojedinih<br />

speleoloških pojava uvjetovane su njihovim mikroklimatskim parametrima,<br />

geomorfološkim i hidrološkim karakteristikama. Na temelju rezultata mjerenja<br />

koncentracije radona obavljenih izmeĊu 2004. i 2009. godine na Velebitu, te rezultata<br />

novijih mjerenja moţe se zakljuĉiti da koncentracija radona nije samo funkcija<br />

geografskog poloţaja špilje ili jame, već znatno ovisi o njenim geomorfološkim,<br />

hidrološkim, mikroklimatskim i drugim svojstvima. Turbulencije vode kakve su<br />

opaţene u donjoj etaţi špilje Provale na Ţumberku mogu dovesti do oslobaĊanja<br />

radona iz vode u iznosima ovisnim o koncentraciji radona u vodi, i time dovesti do<br />

povećanja koncentracije radona u zraku. To je upravo i izmjereno, te su maksimalne<br />

vrijednosti koncentracije na toj etaţi 12 440 Bq/m 3 . Zbog izmjerene povišene prirodne<br />

radioaktivnosti u nekim špiljama i znatnih razlika koncentracija radona izmeĊu špilja,<br />

nameće se potreba monitoringa na više lokacija kroz dulje vremensko razdoblje. To se<br />

posebno odnosi na turistiĉke i druge špilje u kojima ljudi dulje borave.<br />

Literatura:<br />

PAAR, D., RADOLIĆ, V., LACKOVIĆ, D., BUZJAK N., ĈOP, A., BAKŠIĆ, D.<br />

(2009): Radon concentration measurements on Mt.Velebit and Mt.Ţumberak<br />

(Croatia).17th International Karstological School "Classical Karst". Postojna :<br />

IZRK ZRC SAZU, 2009. 78.<br />

PAAR, D., UJEVIĆ, M., BAKŠIĆ, D., LACKOVIĆ, D., ĈOP, A., RADOLIĆ,<br />

V.(2008): Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia), Acta<br />

Carsologica 37/2-3, 273-278.<br />

PAAR, D., RADOLIĆ, V., BUZJAK, N. (2005): Mjerenja koncetracije radioaktivnog<br />

plina radona u špiljama Ţumberka. Znanstveno-struĉni skup istraţivaĉa krša<br />

Ţumberaĉke gore, 20, Bregana.<br />

RADOLIĆ, V., VUKOVIĆ, B., STANIĆ, D., KATIĆ, M. & ALL (2006.): National<br />

survery of indoor radon levels in Croatia, Journal of radioanalytical and nuclear<br />

chemistry. 269, 1; 87-90.<br />

RADOLIĆ, V. (2000.): Mjerenje radona i radonovih potomaka u zraku pri razliĉitim<br />

koncentracijama aerosola, Magistarski rad, Fiziĉki odsjek, PMF, Zagreb.<br />

44


Uloga speleoronilačkih istraţivanja u istraţivanju i zaštiti<br />

potopljenih špilja (Pećine -Veliko vrelo)<br />

The role of cave-diving explorations in research and <strong>protection</strong> of<br />

submerged caves (Pećine-Veliko vrelo)<br />

Petra Kovač-Konrad 1,2<br />

1<br />

Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb<br />

2<br />

Speleološki odsjek PD Ţeljezniĉar, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleoronilaĉko istraţivanje, speleološki sustav, podzemne vode,<br />

zaštita prirode<br />

Key words: Cave diving exploration, cave system, groundwater, nature <strong>protection</strong><br />

Istraţivanja speleološkog sustava Pećine – Veliko vrelo obavljana su tijekom<br />

2009. godine. Istraţeno je ukupno 1350 metara potopljenih kanala od kojih se glavni<br />

kanal u vrelu Pećine nastavlja dalje i nije istraţen do kraja. Od toga je topografski<br />

snimljeno 725 metara kanala te je izraĊen speleološki nacrt, foto i video<br />

dokumentacija. UtvrĊeno je da se radi o speleološkom sustavu s razgranatim i etaţnim<br />

pruţanjem kanala, a u hidrogeološkom smislu o preljevnim izvorima oblikovanim na<br />

kontaktu propusnih sa nepropusnim naslagama jurske starosti, predisponiran<br />

meĊuslojnim i tektonskim pukotinama (slika br.1).Uoĉena je brojna podzemna fauna.<br />

U speleološkim objektima uoĉeno je zagaĊenje krupnim otpadom na ulaznim<br />

dijelovima. Istraţivanja je potrebno nastaviti te kroz njih osigurati adekvatnu zaštitu<br />

speleološkog sustava Pećine – Veliko vrelo.<br />

Exploration of cave system Pećine-Veliko vrelo took place during 2009.<br />

During that period 1350 meters of submerged passages were explored from which<br />

main passage still continues and it is not completely surveyed. 725 meters of the cave<br />

passages were mapped and cave map was made as well as video and photo<br />

documentation. It was established that they are dammed types of karst springs<br />

developed in carbonate beds of Jurrasic age on contact of a true barrier and zone of<br />

permeable rocks (foto nr.1) . Many <strong>underground</strong> animal species were noticed. At the<br />

entrance of passages pollution with bulky waist was also noticed. For that reason it is<br />

necessary to continue exploration and through that insure adequate <strong>protection</strong> of cave<br />

system Pećine-Veliko vrelo.<br />

45


Litološke značajke speleoloških objekata otoka Brača<br />

Lithological characteristics of speleological features of the Brač<br />

Island<br />

Anita Kulušić 1,2 & Magdalena Pandţić 1,2<br />

1<br />

Speleološki klub "Ozren Lukić", Pierottijeva 6, Zagreb<br />

2<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: otok Braĉ, speleološki objekti, litološke analize, topografski nacrti<br />

Key words: Braĉ Island, speleological features, lithological analayses, topographic<br />

plans<br />

Tijekom speleološke ekspedicije „Braĉ 2004“, provedene u organizaciji<br />

Speleološkog kluba “Ozren Lukić”, istraţivani su speleološki objekti na podruĉju<br />

središnjeg dijela otoka Braĉa uz cestu Puĉišća – Praţnice – Nereţišća – Škrip –<br />

Postira te u obalnom dijelu sa sjeverne strane. Sveukupno je istraţeno petnaest<br />

speleoloških objekata, od toga je jedanaest topografski snimljeno, a iz njih osam uzeti<br />

su uzorci za litološke analize. U radu su prikazani topografski nacrti speleoloških<br />

objekata u kojima je uzorkovano za mikropetrografske analize.<br />

Na temelju terenskih istraţivanja i analiza utvrĊene su litološke znaĉajke<br />

speleoloških objekata. Litološki su stijene istraţivanog podruĉja opisane kao uslojeni i<br />

gromadasti vapnenci gornjokredne starosti (TRPĈIĆ, 2005).<br />

U sjeverozapadnom dijelu otoka Braĉa geološko uzorkovanje obavljeno je u<br />

tri speleološka objekta: špilji Ĉinjadri blizu Dola te Špilji u Kopilama i Luka jami u<br />

blizini mjesta Praţnice. Na podruĉju Puĉišća uzorci su uzeti takoĊer u tri speleološka<br />

objekata: u Jami u Bućinom dolcu, Jami u Ĉelu i Kaverni u Puĉišćima, dok je na<br />

Vidovoj gori uzorkovano u samo jednom speleološkom objektu - Špilji na Vidovoj<br />

gori, poznatoj i pod imenom Vidovica.<br />

Jama u Konobici nalazi se na jugu otoka Braĉa, petstotinjak metara<br />

sjeverozapadno od uvale Planica. Prema nekim izvorima, iz jame se prije<br />

Drugog svjetskog rata eksploatirao kalcit (BAUĈIĆ et al., 1959). Uzorci kristala iz<br />

jame takoĊer su analizirani u okviru ovoga rada.<br />

Prema Osnovnoj geološkoj karti (listovi Omiš i Jelsa), stijene istraţivanog<br />

podruĉja pripadaju gornjokrednim (senonskim) naslagama (MARINĈIĆ & MAJCEN,<br />

1968; MARINĈIĆ et al., 1968). Jedino špilja na Vidovoj gori nalazi se u podruĉju<br />

koje geološki pripada najstarijem dijelu otoka, a ĉine ih naslage turona – vapnenci i<br />

dolomiti u izmjeni. Gornjokredne naslage inaĉe su dominantne u graĊi otoka. Najviše<br />

ima vapnenaca, a dolomit se javlja u obliku uloţaka, leća i proslojaka. Mikrofosilna<br />

zajednica sadrţi vrste stalne za cijelu gornju kredu, a za detaljniju odredbu starosti<br />

znaĉajni su brojni primjerci vrsta karakteristiĉnih za potkatove senona (BOROVIĆ I.<br />

et al., 1968; ŠUJICA, 2004).<br />

46


LITERATURA:<br />

BAUĈIĆ, I. i suradnici (1959): Speleološki objekti otoka Braĉa- zapadni dio (I).<br />

Elaborat. Speleološka sekcija Geografskog društva Hrvatske, Speleološko društvo<br />

Hrvatske - SDH. Zagreb.<br />

BOROVIĆ, I., MARINĈIĆ, S., MAJCEN, Ţ., MAGAŠ, N. (1968): Tumaĉ za<br />

Osnovnu geološku kartu 1: 100 000, list Jelsa, Institut za geološka istraţivanja,<br />

Zagreb.<br />

MARINĈIĆ, S. & MAJCEN, Ţ. (1968): Osnovna geološka karta 1: 100 000, list<br />

Jelsa, Institut za geološka istraţivanja, 1967- 1968, Zagreb.<br />

MARINĈIĆ, S., KOROLIJA, B. i MAJCEN, Ţ. (1968): Osnovna geološka karta 1:<br />

100 000, list Omiš, Institut za geološka istraţivanja, 1968- 1969, Zagreb.<br />

ŠUJICA, N. (2004): Geološka graĊa otoka Braĉa, Speleosfera , 1/2004, 6, Zagreb<br />

TRPĈIĆ, M. (2005): Speleološka ekspedicija „Braĉ 2004“, Speleosfera , 2/2005, 18-<br />

43, Zagreb<br />

Giant cave - scientific research<br />

Grotta Gigante - znanstvena istraţivanja<br />

Alessio Fabbricatore 1,2<br />

1<br />

Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy<br />

2<br />

Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano<br />

Key words: Karst, Giant cave, Trieste, caves,<br />

Ključne riječi: krš, Grotta Gigante, Trst, spilje,<br />

The electrical system of the Grotta Gigante: compliance with the laws in force<br />

and lighting study (project by architect Alessio Fabbricatore, 2009)<br />

The Grotta Gigante, which opens into the Mesozoic limestone, is a large cave,<br />

and the only one to be open to the public among the caves of the Trieste Karst. Its<br />

central cave entered the Guinness Book of Records in 1995 as the largest show cave<br />

in the world. The central cave is 107 metres high and 130 metres wide, and has a<br />

volume of 600,000 m 3 . The first documented mention of the Grotta Gigante dates<br />

back to 1851. The Grotta was opened to the public in 1908 by the Club Touristi<br />

Triestini (Trieste tourist club); the first electrical lighting system was carried out in<br />

1957 by the Societa Alpina delle Giulie sezione di Trieste del Club alpino italiano<br />

(The Julian Alps Association - division of Trieste of the Italian Alpine Club).<br />

The existing electrical power supply is Low Tension; with reference to the<br />

neutral state, the system is a TT, three-phase, 400 V, 50 Hz system, with a subscribed<br />

demand of 70 kW. The origin of the electrical installation is slightly downstream of<br />

the electrical power supply point of the distributing company (ENEL), inside a<br />

47


concrete box near the cave’s entrance. Inside this box you can also find the utility<br />

main switch equipped with an emergency release coil, to which the main riser, which<br />

consists of FG7 cables, is connected, and takes up to the main utility switchboard,<br />

which is located in a special technical room in the basement of the Visitors reception<br />

centre of the Grotta Gigante. This switchboard is equipped with special <strong>protection</strong>s for<br />

the entire electrical system, which is divided in two main areas, one for the circuits<br />

relating to the Visitors reception centre and the other one for the circuits relating to<br />

the cave. The electrical system is entirely protected by an uninterruptible power<br />

supply, always on-line, located next to the main switchboard, in the same room. It is<br />

also protected by a diesel generating set, in a separated room, for emergency use in<br />

the event of unavoidable malfunctioning or black-outs of the system. The earthing<br />

system consists of a 50 mm 2 -section bare copper wire connected to the reinforcing<br />

bars of the foundation plinths of the Visitors reception centre building. This wire is<br />

connected to the main earthing terminal within the main utility switchboard, from<br />

which the various protective conductors, with the same section as phase conductors,<br />

are distributed to the circuits.<br />

Radon Concentration trend in a tourist cave (NE Italy)<br />

Koncentracija radona u turističkoj spilji Grotta Gigante (SI Italija)<br />

M. Garavaglia 3 , C. Giovani 3 , L. Piccini 3 , F. Cucchi 4 , L. Zini 4 & Alessio<br />

Fabbricatore 1,2<br />

1<br />

Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy<br />

2<br />

Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano<br />

3 Friuli Venezia Giulia Regional Agency for Environmental Protection, Italy<br />

4 Geosciences Department, Trieste University, Italy<br />

Key words: Karst, Giant cave, Trieste, caves,<br />

Ključne riječi: krš, Grotta Gigante, Trst, spilje,<br />

Elevated concentration of Rn-222 have been recorded in many limestone<br />

caves throughout the world. In some cases it represents an impact and risk for who<br />

works in the caves and it is necessary to estimated dose to workers.<br />

In any case it is of interest to study spatial distribution and time variation of<br />

radon concentration inside the caves. This paper concerns a study lasted over than one<br />

year in a very large tourist cave near Trieste (NE Italy). After a first study that<br />

excluded risk for workers and visitors, a more detailed study was performed to<br />

analyze the distribution of radon concentrations in the different part of the cave and to<br />

observe the trend during the year. Different kind of measurements were performed:<br />

short measurement by E-Perm electrects to study radon concentrations distribution in<br />

the cave and long term measurements by active instruments RAD-7 to study radon<br />

48


concentration trend along the year and eventually correlation of radon concentration<br />

with internal and external temperature of the cave and other parameters. Radon<br />

concentrations of over than 20000 Bq/m3 were measured during summer in a non<br />

tourist part of the cave. In the same site radon concentrations lower than 100 Bq/m3<br />

were recorded during colder seasons. In this paper the first results of this study are<br />

reported.<br />

Identifikacija vrulja i priobalnih izvora na području sjevernog<br />

Jadrana pomoću infracrvenih termalnih satelitskih snimaka<br />

Identification of submarine and coastal springs in the northern<br />

Adriatic Sea using infrared thermal satellite images<br />

Andrija Rubinić 1,2<br />

1<br />

Speleološka udruga "Estavela", Kula 33a , 51215 Kastav; andrija.rubinic@gmail.com<br />

2<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: priobalni izvori, vrulje, temperatura odsjaja, prostorna raspodjela,<br />

krški vodonosnici<br />

Key words: springs near sea, submerged springs – vruljas, reflextion temperature,<br />

karst condiuts<br />

U radu je analizirano priobalno podruĉje sjevernog Jadrana, od Plominskog<br />

zaljeva do ušća rijeke Zrmanje. Na ovom podruĉju poznat je velik broj vrulja i<br />

priobalnih izvora razliĉitih veliĉina istjecanja, od kojih su neki istraţivani i poznati u<br />

literaturi još u drugoj polovini 19. stoljeća, u samom poĉetku razvoja speleologije i<br />

hidrologije krša (LORENZ, 1858). Do pojave metoda daljinskog istraţivanja lokacije<br />

i karakteristike istjecanja pojedinih ovakvih mjesta istjecanja podzemnih voda, bilo je<br />

moguće otkriti samo ĉestim promatranjem priobalnog mora u razliĉitim hidrološkim<br />

prilikama. Zbog toga su vrulje na analiziranom prostoru detaljnije istraţene samo na<br />

pojedinim lokacijama (KUŠĆER, 1950; ALFIREVIĆ, 1975). Tako je najveći broj<br />

lokacija i karakteristike ovih pojava uglavnom poznata samo lokalnim ribarima i<br />

dobrim poznavateljima lokalnog mora.<br />

Identifikacija vrulja i priobalnih izvora u ovom je radu provedena korištenjem<br />

termalnih infracrvenih (TIC) satelitskih snimaka (OLUIĆ, 2001). Takav je pristup<br />

korišten u radu J. RUBINIĆA i sur. (2006) na lokalitetu opatijskih priobalnih izvora,<br />

kao i u radu A. RUBINIĆA (2009) na lokalitetu crikveniĉko-vinodolskog priobalja.<br />

Provedena je na osnovu procjena temperaturnog površinskog odraza vrulja i<br />

priobalnih izvora, odnosno procjenom temperaturne anomalije koju izaziva istjecanje<br />

podzemnih voda na površini mora. Takav je metodološki pristup moguć jer vode koje<br />

istjeĉu u ovom podruĉju preteţno dolaze iz slivova koji imaju velike prosjeĉne<br />

nadmorske visine. Kako se ovdje radi o planinskim podruĉjima Uĉke, Ćićarije,<br />

49


Gorskog Kotara, Like i Velebita ĉije su visine veće od 1000 m n.m., a prosjeĉne<br />

godišnje temperature zraka manje od 10ºC (ZANINOVIĆ et al., 2008), a prema<br />

registriranim podacima iz arhiva Hrvatskih voda niske su i temperature podzemnih<br />

voda – reda veliĉine 5-12º C . Stoga, u toplijem dijelu godine kada se površinska<br />

temperatura mora penje prema 20 ili više º C, postoji relativno veliki kontrast izmeĊu<br />

temperature mora i podzemne vode koja istjeĉe iz krških vodonosnika.<br />

To se lako moţe uoĉiti na relativno velikom podruĉju pomoću infracrvenih<br />

termalnih satelitskih snimaka. U istraţivanju su korištene snimke ETM+ satelita<br />

Landsat 7 dostupne na web-u. Pošto je njihova prostorna rezolucija 60x60 m, te<br />

postoji samo mali broj besplatno dostupnih snimaka, moguće je bilo uoĉiti samo<br />

izvore i vrulje koji su bili aktivni dovoljnim kapacitetom za vrijeme snimanja. Na<br />

osnovu ovih rezultata moţe se, uz poloţaj vrulja i izvora, procijeniti i red veliĉine<br />

odnosa njihovih protoka, te utjecaj geoloških formacija na karakteristike praţnjenja<br />

priobalnih krških vodonosnika, kao i razvijenost drenaţne mreţe podzemnih krških<br />

kanala.<br />

Literatura:<br />

ALFIREVIĆ, S. (1975): Batimetrijska, morfološka, hidrološka i sedimentološka<br />

istraţivanja vrulja u području Hrvatskog primorja. Elaborat, Institut za<br />

oceanografiju i ribarstvo, Split.<br />

http://landsat.org/ortho/index.php stranica posjećena 06. srpnja 2006.<br />

KUŠĆER, I. (1950): Kraški izviri ob morski obali. Razprave Slov. akad. znan. umet.:<br />

99–147.<br />

LORENZ, J. (1858): Die Quellen des liburnischen Karstes und der vorliegenden<br />

Inseln. Mitt. Geogr. Ges., 2, Wien.<br />

OLUIĆ, M. (2001): Snimanje i istraţivanje Zemlje iz Svemira. Hrvatska akademija<br />

znanosti i umjetnosti i GEOSAT, Zagreb, pp 516.<br />

RUBINIĆ, A. Hidrologija sliva Dubračine, diplomski rad. GraĊevinski fakultet<br />

Rijeka, 2009. Rijeka, pp 71.<br />

RUBINIĆ, J.; HORVAT, B.; KUHTA, M.; STROJ, A. (2007): Analiza izdašnosti<br />

priobalnih izvora na području opatije korištenjem termalnih infracrvenih<br />

satelitskih snimaka. U: Hrvatske vode i Europska unija - Izazovi i mogućnosti,<br />

Zbornik radova, Gereš, D. (ur.). Opatija : Hrvatske vode: 211-216.<br />

ZANINOVIĆ, K., GAJIĆ - ĈAPKA, M., PERĈEC TADIĆ, M. et al., 2008: Klimatski<br />

atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia 1961–1990, 1971–2000., Drţavni<br />

hidrometeorološki zavod (DHMZ), Zagreb, pp 200.<br />

50


Početna skrb i napredni postupci odrţavanja ţivota kod opeklina u<br />

specifičnim speleološkim uvjetima<br />

Initial care and advenced life support procedures in burns in specific<br />

conditions of caving<br />

Maja Grba-Bujević 1 , Branka Tomljanović 1 , Zlatko Balaš 2,3<br />

1 Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Ksaver 211, Zagreb, Hrvatska<br />

2 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac, Hrvatska<br />

3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: opeklina, prva pomoć, speleologija<br />

Key words: burns, first aid, caving<br />

Iako su u speleološkim objektima uglavnom ambijenti s niţim temperaturama<br />

i visokom vlagom prilikom speleoloških istraţivanja moţe doći do ozljeĊivanja usljed<br />

povišene temperature – tj. nastanka opeklina. Izvor topline tj. uzrok nastanka opeklina<br />

najĉešće moţe biti prilikom upotrebe razliĉite opreme koje su namijenjena stvaranju<br />

topline (kuhala npr. opekline otvorenim plamenom, opekline vrelom vodom u bivku)<br />

ili stavarnju svijetlosti (plinska rasvjeta, npr. opekline otvorenim plamenom, opekline<br />

uslijed eksplozije). Opekline mogu nastati i zbog povišene temperature koja se na<br />

nekim dijelovima opreme razvija uslijed trenja prilikom spuštanja. Speleolozi s<br />

opeklinama su ozljeĊenici te njihovo primjereno zbrinjavanje mora zapoĉeti odmah,<br />

slijedeći opći algoritam zbrinjavanja ozlijeĊenih uz paţljivo provoĊenje mjera<br />

reanimacije. Prvi zadatak tima speleologa koji doĊe do mjesta nesreće je procjena<br />

opeĉenog i opekline, kao i okolnosti koje su dovele do nesreće te prepoznavanje<br />

mogućih opasnosti po opeĉenog, ali i za sam tim speleologa koji pomaţe. Ispravnom<br />

predviĊanju mogućih opasnosti na mjestu dogaĊaja doprinose dobro uzeti podaci od<br />

strane speleologa oĉevica ili samog ozlijeĊenog. ETHANE je skraćenica koja<br />

omogućava lakše pamćenje onih podataka koje je neophodno saznati:<br />

E (eng. exact location) – toĉno mjesto dogaĊaja<br />

T (eng. type of incident) – vrsta dogaĊaja<br />

H (eng. hazards,present/potential) – utvreĊena/ moguća opasnost<br />

A (eng. acess, routes safe to use) – sigurni putevi dolaska/odlaska<br />

N (eng. number, type, severity of casualtes) – broj i vrste ozlijeĊenih<br />

E (eng. emergency services now present and those required) – broj prisutnih<br />

speleologa i broj potrebnih timova za izvoĊenje spašavanja.<br />

Postupci tima pomoći na mjestu nesreće:<br />

1. Procjena dogaĊaja/nesreće ukljuĉuje: opremu za osobnu zaštitu,<br />

procjenu sigurnosti mjesta dogaĊaja/nesreće, poĉetnu trijaţu (ukupan broj<br />

ozlijeĊenih), osnovnu opremu koja će biti potrebna za zbrinjavanje opeĉenih/broj<br />

dodatnih timova te utvrĊivanje mehanizma nastanka ozljede.<br />

Nakon što je ili procijenjeno da je mjesto dogaĊaja sigurno ili je pacijent<br />

premješten iz zone neposredne opasnosti zapoĉinje se s poĉetnom procjenom. Ona<br />

51


ukljuĉuje brzu procjenu stanja svijesti, procjenu dišnih putova, disanja i cirkulacije<br />

(ABC pregled: A [eng. Airway] podrazumijeva pregled i procjenu dišnog puta, B<br />

[eng. breathing] procjena disanja, C [eng. circulation] procjena krvotoka) sa ciljem da<br />

se utvrde ona stanja koja neposredno ţivotno ugroţavaju pacijenta kao i prioriteti u<br />

njegovu zbrinjavanju.<br />

2. Trijaţa ozlijeĊenih i utvrĊivanje potrebe za dodatnim timovima za<br />

spašavanje te zahtjev za dodatnim timovima ukoliko je više ozlijeĊenih ili se radi o<br />

velikom broju ozlijeĊenih (START trijaţa)<br />

3. Primarno zbrinjavanje slijedeći principe trauma pregleda. Brzi trauma<br />

pregled ima za cilj utvrditi sva stanja koja ugroţavaju ţivot te da li stanje pacijenta<br />

zahtijeva provoĊenje hitnih postupaka zbrinjavanja kao i neodgodivi transport do<br />

bolnice. Hoće li se pregled pacijenta nastaviti po principima brzog trauma pregleda ili<br />

ciljanog pregleda zavisi o mehanizmu nastanka ozljede i/ili o rezultatima dobivenim<br />

poĉetnim pregledom. Pri tome se poštujući ABCDE pristup vrši brzi pregled glave,<br />

vrata, prsnog koša, trbuha, zdjelice i udova.<br />

Kod pacijenata s opeklinama pregled je usmjeren na utvrĊivanje stupnja i<br />

uzroka ugroţenosti dišnih putova, disanja i cirkulacije. Istovremeno kako se otkrivaju<br />

stanja koja ugroţavaju, provode se i postupci za njihovo uklanjanje. U koliko to<br />

okolnosti dopuštaju istovremeno se pokušavaju dobiti osnovni podaci o samom<br />

pacijentu (simptomi, postojanje alergija, lijekovi koje uzima, dosadašnje bolest,<br />

vrijeme zadnjeg obroka i okolnosti koje su prethodile dogaĊaju). UtvrĊivanje<br />

mehanizma nastanka opekline<br />

4. Procjena opeklina<br />

5. Zbrinjavanje opeklina<br />

6. Transport opeĉenog/ozlijeĊenih nakon zbrinjavanja u bivku<br />

Ţrtve uz opekline mogu imati i druge pridruţene ozljede o ĉemu takoĊer treba<br />

voditi raĉuna prilikom njihova zbrinjavanja. Neobiĉno je vaţno to imati na umu kada<br />

je ţrtve potrebno premjestiti s mjesta nesreće u sigurnu zonu, kako se ne bi dogodilo<br />

da doĊe do novog ozljeĊivanja ili pogoršanja postojeće ozljede. U domeni svakog<br />

speleologa je mogućnost davanja tableta paracetamola na usta opeĉene osobe koja je<br />

pri svijesti kako bi se smanjili bolovi. U radu će se dati pregled indikacija za koje je<br />

potrebno osigurati dolazak lijeĉnika u speleološki objekt. Za cijelo vrijeme skrbi za<br />

pacijenta vaţno je voditi primjerenu dokumentaciju.<br />

Literatura:<br />

ADVANCED LIFE SUPPORT GROUP (2002). Major Incident Medical Management<br />

and Support. The Practical Approach. 2. izd. London:BMJ Publishing Group; str.<br />

107-120.<br />

AURBACH P.S. (2007): Wilderness medicine, 5. Izd. Philadelphia.Mosby; 880-889.<br />

EUROPEAN BURNS ASSOCIATION (2007) European Practice Guidelines for Burn<br />

Care.<br />

INTERNATIONAL TRAUMA LIFE SUPPORT (2008) ITLS for Prehospital Care<br />

Providers Manual. 6. izd. New Jersey: pearson Education 221-241<br />

NATIOANAL HIGHWAY TRAFFIC SAFETY ADMINISTATION. Guide for<br />

Interfacility Patient Transfer www.nhtsa.gov/.../Interfacility/index.htm<br />

52


Akcidentalna hipotermija u speleološkoj aktivnosti<br />

Accidental Hypotremia in caving activity<br />

Ingrid Bošan-Kilibarda 1 , Maja Grba-Bujević 1 , Neven Bočić 2,3<br />

1 Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Ksaver 211, Zagreb, Hrvatska<br />

2 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac, Hrvatska<br />

3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: pothlaĊivanje, speleologija, zagrijavanje<br />

Key words: hypothermia, caving, rewarming<br />

Sposobnost odrţavanja normalne tjelesne temperature homeotermnim je<br />

organizmima omogućena brojnim sloţenim i meĊusobno povezanim procesima<br />

ţivĉanog, kardiovaskularnog, endokrinog i drugih organskih sustava.<br />

Termoregulacijski centar u hipotalamusu reagira na promjene temperature krvi i<br />

podraţaje koji stiţu iz senzitivnih stanica perifernih termoreceptora, što rezultira<br />

pojaĉanim stvaranjem ili odavanjem topline. Odavanje topline odvija se dodirom<br />

površine tijela s hladnijim predmetima okoline (kondukcija), strujanjem<br />

kondukcijom ugrijanog zraka (konvekcija), zraĉenjem (radijacija) i isparavanjem<br />

vode s površine tijela i iz pluća (evaporacija). Evaporacija je jedini naĉin da se tijelo<br />

oslobodi topline kada je temperatura okoliša viša od tjelesne temperature. Vlaga u<br />

zraku onemogućuje isparavanje pa je gubitak topline evaporacijom obrnuto razmjeran<br />

s vlaţnošću zraka.<br />

U stvaranju tjelesne topline sudjeluje bazalni metabolizam, mišićna aktivnost i<br />

endokrini mehanizmi. U normalnim su okolnostima procesi stvaranja i izdavanja<br />

topline u ravnoteţi, što rezultira stalnom tjelesnom temperaturom. Temperatura<br />

mjerena na površini tijela je promjenjiva, a temperatura organa (unutarnja<br />

temperatura tijela) jest stalna.<br />

Hipotermija (pothlaĊivanje) je stanje sniţene unutarnje temperature tijela –<br />

ispod 35,0⁰C – kod homeotermnih organizama koje nastaje u sluĉaju smanjenog<br />

stvaranja ili pojaĉanog gubitka topline odnosno sniţene temperature okoliša i<br />

nedostatne termoregulacijske prilagodbe. Smrt uzrokovana pothlaĊivanjem direktna je<br />

posljedica kardiovaskularnih i respiracijskih poremećaja, a ne djelovanja niskih<br />

temperatura na tkivo.<br />

Akcidentalna hipotermija moţe nastati i kada je temperatura okoliša viša od<br />

0⁰C, jer osim temperature okoliša znaĉajnu ulogu ima nedostatna i/ili vlaţna obuća i<br />

odjeća, voda, led, vlaţnost zraka, fiziĉka i psihiĉka kondicija, dob, zdravstveno<br />

stanje, dehidracija, alkoholiziranost, neki lijekovi, a ĉesto je udruţena s traumom. U<br />

većini sluĉajeva akcidentalna hipotermija je konaĉni rezultat utjecaja više nabrojenih<br />

ĉimbenika i razvija se poslije iscrpljenja energetskih rezervi organizma. Ĉesto je<br />

udruţena s drugim bolesnim stanjima pa prijeti opasnost od neprepoznavanja.<br />

Smanjeni periferni protok krvi, smanjena mogućnost drhtanja kao mehanizma<br />

termoregulacije, reducirano mišićno i masno tkivo, smanjeni metabolizam i posebice<br />

53


alkohol, mogu brzo dovesti do sniţenja tjelesne temperature iako osoba nije bila<br />

podvrgnuta niskoj temperaturi okoliša. Gubitak topline u vodi u odnosu na zrak je<br />

veći jer je specifiĉna toplina vode nekoliko tisuća puta veća od zraka i zato kod<br />

potapanja u hladnoj vodi brzo dolazi do pothlaĊivanja.<br />

Ako termoregulacijski mehanizmi nisu umjetno izmijenjeni, homeotermni<br />

organizam izloţen hladnoći proţivljava tri faze:<br />

1. Faza maksimalnog metabolizma (aktivna kontrareakcija) – nastaje u poĉetku<br />

sniţavanja unutarnje temperature tijela kada se aktiviraju svi neuroendokrini<br />

mehanizmi<br />

2. Faza minimalne obrane – rezultat je smanjenja metaboliĉkih procesa uslijed<br />

deprimirajućeg uĉinka hladnoće na organizam<br />

3. Paralitička faza – nastaje kad energetske potrebe organizma nadmašuju izvore<br />

Klinička slika obzirom na unutarnju temperaturu tijela:<br />

37,0⁰ C – 35,0⁰ C Subjektivni osjećaj hladnoće<br />

35,0⁰ C – 32,0⁰ C Blago pothlaĎivanje<br />

Vazokonstrikcija, drhtanje, tahikardija, tahipneja, povećanje krvnog tlaka i minutnog<br />

volumena srca, moguća je dizartrija i nekoordinacija pokreta, apatija, umor,pospanost<br />

32,0⁰ C – 30,0⁰ C Srednje teško pothlaĎivanje<br />

Drhtanje prestaje, bradikardija ili fibrilacija atrija, bradipneja, smanjeni minutni<br />

volumen srca, bradipneja, halucinacije, usporeni refleksi<br />

< 30,0⁰ C Teško pothlaĎivanje<br />

Grubi postupak s bolesnikom moţe uzrokovati ventrikulsku fibrilaciju, pojavljuje se<br />

J-val (Osborn) u EKG-u, pad krvnog tlaka, porast protoka urina, hipoventilacija,<br />

mišićna ukoĉenost, stupor, spontana ventrikulska fibrilacija, ugašeni refleksi, nema<br />

spontanih kretnji, široke zjenice bez reagiranja, apneja, asistolija<br />

Obzirom da na terenu ĉesto nedostaje mogućnost toĉnog postavljanja<br />

dijagnoze, vrijedi pravilo da se u sluĉaju opravdane sumnje na pothlaĊivanje valja<br />

pridrţavati preporuĉenih postupaka. S pothlaĊenih osoba treba odmah po unošenju u<br />

ispravno izraĊeni bivak ukloniti hladnu i vlaţnu odjeću i poduzeti mjere za<br />

spreĉavanje daljnjeg gubitka topline, osigurati vodoravan poloţaj da se rizik<br />

ortostatskog pada tlaka smanji na minimum i primjenjujući poznavanje kliniĉke slike<br />

s obzirom na simptome i znakove pokušati procijeniti o kojem stupnju pothlaĊenosti<br />

se radi. Nagle i grube pokrete ili pretjeranu aktivnost valja izbjegavati, jer je srce<br />

pothlaĊenih izrazito iritabilno i podloţno ozbiljnim pa i letalnim aritmijama koje se<br />

mogu na taj naĉin uzrokovati. Potrebno je stalno nadzirati ţivotne funkcije i postupiti<br />

prema potrebi pridrţavajući se specifiĉnosti vezanih za hipotermiju.<br />

PothlaĊenog treba postupno ugrijavati s ciljem sprečavanja daljnjeg gubitka<br />

tjelesne topline, nakupljanja vlastite endogene topline i njenog centrifugalnog<br />

širenja. Postupak i transport treba prilagoditi pothlaĊenoj osobi. Transport mora biti<br />

oprezan, umjerene brzine, bez naglih pokreta, a uz primjenu kemijskih grijaĉa koji<br />

proizvode temperaturu koja omogućava konstantnih 18,0-24,0⁰C.<br />

Hipotermija je jedino stanje za koje vrijedi pravilo da ĉovjek nije mrtav kada<br />

je hladan nego kada je topao, odnosno, za postavljanje konaĉne dijagnoze smrti treba<br />

ga ugrijati do unutarnje temperature tijela od 35,0⁰ C.<br />

54


Literatura:<br />

DANZ, DP. (2007): Accidental hypothermia. In:Auerbach, PS. (Ed.),Wilderness<br />

Medicine. Philadelphia: Mosby: 125-160.<br />

DANZL, DF., POZOS, RS. (1994): Accidental hypothermia. N. Engl. J.<br />

Med.,331(26):1756-1760.<br />

WEINBERG, AD.(1993): Hypothermia. Ann. Emerg. Med.,22(2):370-377.<br />

Archaeology and palaeo-speleology at the cave Zala<br />

Arheologija i paleospeleologija u spilji Zala<br />

Giovanni Boschian 1 , Rajna Šošić 2 , Katarina Gerometta 3 , & Ivor Karavanić 4<br />

1<br />

Dipartimento di Scienze Archeologiche, Università di Pisa, 53 via S. Maria I-56100 Pisa, Italy,<br />

boschian@arch.unipi.it<br />

2<br />

Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Ivana Luĉića 3 HR-10000 Zagreb, rsosic@ffzg.hr<br />

3<br />

Dalmatinska 26, HR-52450 Vrsar, kgerometta@mail.com<br />

4<br />

Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Ivana Luĉića 3 HR-10000 Zagreb, ikaravan@ffzg.hr<br />

Key words: Zala cave, geoarchaeology, sedimentology, palaeoclimate<br />

Ključne riječi: spilja Zala, geioarheologija, sedimentologija, paleo klima<br />

The cave Zala is situated North-east of Ogulin (Gorski kotar, Croatia), in a<br />

karstic area developed on Lower Cretaceous limestones. It belongs to a complex<br />

<strong>underground</strong> system, whose most important entrances are the Đulin ponor -<br />

Medvedica cave system and the Gojak spring cave; at present, the cave is acting as a<br />

secondary spring connected to the Bistrica stream, which flows few hundred metres<br />

far from the cave. Archaeological excavations have been carried out by the<br />

Department of Archaeology, Faculty of humanities and social Sciences, University of<br />

Zagreb (prof. Ivor Karavanić) in the outer part of the cave, a small dry chamber<br />

connected to the inner system by a short passage. The excavations have put into light<br />

traces of human frequentation that span from the Late Upper Palaeolithic to the<br />

Middle Ages indicating a long and recurring -though apparently discontinuous- use of<br />

the cave for shelter. It appears that archaeological data and composition and quantity<br />

of finds indicate many short-term occupation episodes during various archaeological<br />

periods. Beside abovementioned periods, traces of human activity from periods of late<br />

Antiquity, late Bronze Age and Mesolithic were also documented. In Bronze age and<br />

Mesolithic layer traces of several hearths were found. Other levels contained only<br />

finds of fragmented pottery or lithics and animal bones.<br />

The geoarchaeological aspects of the clastic infilling of the cave are at present<br />

under examination, mostly through sedimentological and soil micromorphological<br />

55


studies. The preliminary results of these studies are providing interesting information<br />

about the palaeoclimatic conditions that characterised the area during the phases of<br />

human frequentation; these were extremely cold during the late phases of the Late<br />

Glacial and the beginning of the Holocene, and were probably enhanced by local<br />

topographic effects.<br />

It can also be shown that the outer part of the cave was connected to the inside<br />

by a much wider passage, so that it was periodically flooded by the river flowing from<br />

the inside of the <strong>underground</strong> system. This may partly explain the gaps in the cultural<br />

sequence, which was partly eroded by the flow; moreover, some hints about the<br />

discharge capacity of the system in the past may be inferred from the<br />

sedimentological data.<br />

Prvi rezultati novih speleoloških istraţivanja Jamskog sustava<br />

Lukina jama<br />

First results of new speleological explorations in Cave system Lukina<br />

jama<br />

Darko Bakšić 1 , Dalibor Paar 1 & Luka Mudronja 1<br />

1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju<br />

Ključne riječi: speleologija, Sjeverni Velebit, mikroklima<br />

Key words: speleology, North Velebit, microclima<br />

Ulaz u Lukinu jamu, tada nazvanu Manual, pronašli su slovaĉki speleolozi 28.<br />

rujna 1992. godine (Šmida 1993, Šmida 1994). Zapoĉeto istraţivanje na dubini od 195<br />

m prekinuli su zbog jake i dugotrajne kiše. Potaknuti aktivnošću slovaĉkih kolega<br />

ĉlanovi Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza (KS HPS)<br />

organiziraju speleološki logor u Velikom lomu poĉetkom kolovoza 1993. godine s<br />

ciljem istraţivanja jama na Hajduĉkim kukovima. Hrvatski speleolozi nastavili su već<br />

zapoĉeta istraţivanja u Manualu. Kad je ustanovljeno da je jama najdublja u<br />

Hrvatskoj (na dubini od oko 600 m), preimenovana je u Lukinu jamu, u ĉast<br />

speleologu Ozrenu Lukiću – Luki koji je poginuo u domovinskom ratu.Nakon tjedan<br />

dana istraţivanja, 7. kolovoza 1993. godine, Damir Lacković, Siniša Rešetar i Robert<br />

Dado <strong>prvi</strong> su se spustili na dno Lukine jame (-1355 m). Tijekom 1994. godine KS<br />

HPS organizira novu ekspediciju na kojoj sudjeluju i slovaĉki speleolozi. Slovaĉki<br />

speleolozi istraţili su Trojamu (Manual II) do spoja s Lukinom jamom na -558 m,<br />

ĉime je dubina novog jamskog sustava Lukina jama - Trojama povećana na 1386 m.<br />

Hrvatski speleolozi nastavljaju s istraţivanjima u Lukinoj jami. Teo Barišić i Zoran<br />

Stipetić – Patak su u sifonu na dnu jame zaronili 57 m u duljinu i 6 m u dubinu, ĉime<br />

je jamski sustav Lukina jama – Trojama dosegnuo dubinu od 1392 m. Prilikom<br />

56


istraţivanja boĉnih kanala na samom dnu jame, 3. kolovoza 1994. godine, Ana<br />

Sutlović pronašla je primjerak dotad nepoznate ţivotinjske vrste - endemsku pijavicu<br />

(Bakšić 1994, Jalţić 1994). Osim kanala na dnu jame, istraţen je i Vjetroviti kanal,<br />

ĉiji se ulaz nalazi na 1102 m, a dno na 1311 m dubine. Mjerena je temperatura zraka i<br />

vode, te je sakupljena podzemna fauna, geološki uzorci i jamski sedimenti. U tom<br />

opseţnom istraţivanju i transportu opreme sudjelovalo je 43 speleologa, od kojih se<br />

23 spustilo na dno Lukine jame. U 1995. godini KS HPS organizira novu ekspediciju<br />

u Lukinu jamu kada je sakupljana podzemna fauna, te obavljeno fotografiranje. VoĊa<br />

svih ekspedicija koje je organizirala KS HPS bio je Branko Jalţić. Lukinu jamu<br />

posjetilo je i nekoliko stranih ekspedicija: maĊarski (1997. godine) i belgijski<br />

speleolozi (1998. godine), koji su u nacrt jame ucrtali sve nove spitove, te litvanski<br />

speleolozi (2001. godine). Kada su 2006. godine belgijski speleolozi iz kluba Styx<br />

došli na ekspediciju u Lukinu jamu oba ulaza Lukina jama i Trojama bila su zatvorena<br />

snijegom i ledom na dubini od 60 i 100 m.<br />

Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveuĉilišta Velebit i KS HPS pod<br />

vodstvom Luke Mudronje i uz logistiĉku potporu HGSS-a ove su godine organizirali<br />

opseţnu meĊunarodnu speleološku ekspediciju u Lukinu jamu. Obzirom da je ulaz<br />

Lukina jama na 50 m dubine zatvoren snijegom i ledom, opremanje jame obavljeno je<br />

kroz ulaz Trojama što je ekspediciju uĉinilo znatno sloţenijom i zahtjevnijom.<br />

Napravljena je nova morfometrija Jamskog sustava Lukina jama, a rezultat je<br />

prikazan u ovom radu. UtvrĊena je veza izmeĊu Vjetrovitog kanala i boĉnog kanala<br />

na dnu jame. U dva su navrata speleoronioci zaronili u sifonu na dnu jame. Ivica<br />

Ćukušić i Robert Erhardt, 135 m u duljinu i 20 m u dubinu, a kasnije je Branko Jalţić<br />

u istom sifonu zaronio do 40 m dubine. Time je dubina jamskog sustava Lukina jama<br />

povećana na 1421 m. Tijekom ekspedicije u Lukinoj jami su izvedena fizikalnokemijska<br />

mjerenja parametara koji karakteriziraju mikroklimu podzemlja, plinove u<br />

podzemlju i kakvoću vode. Kroz kraće razdoblje praćena je vertikalna dinamika<br />

kretanja zraka i vode u jami. OdreĊen broj mjernih ureĊaja ostavljen je na godinu<br />

dana u jami. To ukljuĉuje sonde za mjerenje razine vode u dvorani na -980 m i u<br />

sifonu na dnu jame.<br />

PredviĊen je nastavak speleoloških i znanstvenih istraţivanja pa je jama ostala<br />

postavljena. Uţeta su fiksirana u transportnim vrećama na sidrištima.<br />

Literatura:<br />

BAKŠIĆ, D., 1994: Istraţivanja u Lukinoj jami tijekom 1994., Velebiten br. 16,<br />

Zagreb<br />

BAKŠIĆ, D., 1997: Ono što (ne) znate o Lukinoj jami, Speleo'zin br. 7, Karlovac<br />

BAKŠIĆ, D., 1997: Zaštita prirode Hajduĉkih i Roţanskih kukova s posebnim<br />

osvrtom na Lukinu jamu, diplomski rad, Zagreb<br />

BAKŠIĆ, D., D. PAAR, 2006: Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit,<br />

Alpine Karst vol. 2, Dayton, USA, Alpine Karst Foundation, p 105-124<br />

JALŢIĆ, B., LACKOVIĆ, D. & ŠMIDA, B., 1993: "Lomska duliba '93", Speleolog<br />

1992-1993, god. 40/41, str. 5-15, Zagreb<br />

JALŢIĆ, B., LACKOVIĆ, D. & ŠMIDA, B., 1995: "Lomska duliba '93", Speleolog,<br />

br. 40-41, str. 5-16, Zagreb<br />

JALŢIĆ, B., 2001: The first finding of live Stygobiont Bivalve Congeria in Lika<br />

Region, Croatia. Nat. Croat. Vol. 10. No. 3, str. 213-220. Zagreb<br />

57


KUHTA, M., D. BAKŠIĆ, 2001: Karstification Dynamics and Development of the<br />

Deep Caves on the North Velebit Mt. – Croatia, Proceedings of International<br />

speleology congress Brazil<br />

LACKOVIĆ, D., 1994: (Ne) povezanost geologije i speleologije - primjer Lukine<br />

jame, Velebiten, br. 16, str. 31.32, Zagreb<br />

LACKOVIĆ, D., 1993: Lukina jama u sjevernom Velebitu – najdublja jama u<br />

Hrvatskoj, Vijesti Hrvat. geol. druš., vol. 30 sv. 2, str. 83-85<br />

SKET, B., P. DOVĈ, B. JALŢIĆ, M. KEROVEC, M. KUĈINIĆ & P. TRONTELJ,<br />

2001: A cave leech (Hirudinea, Erpobdellidae) from Croatia with unique<br />

morphological features, Zoologica Scripta, 30, 3, July 2001, pp 223-229, The<br />

Norwegian Academy of Science and Letters<br />

ŠMIDA, B., Z. AGH, 1993: Velebit '92, Speleoforum '93, str. 51-52 Brno, Ĉeška<br />

KEROVEC, M., M. KUĈINIĆ, B. JALŢIĆ, 1999: Croatobranchus mestrovi sp. n. -<br />

predstavnik nove endemske podzemne vrste pijavica (Hirundea, Erpobdellinae),<br />

Speleolog, 44/45, str. 35-36, Zagreb<br />

ŠMIDA, B. a kol., 1999: Velebit - reportaţ z objavovania hlbokych priepasti-<br />

Chorvatska v rokah 1990-1998, Slovenska Speleologicka Spoloĉnost, str. 1-118,<br />

Prešov, Slovaĉka<br />

VRBEK, B., 1998: Prilog poznavanju sadrţaja teških metala u sedimentima jamskog<br />

sustava Lukina jama – Trojama na Velebitu, Radovi, Vol. 33, br.1-1998, Šumarski<br />

institut, Jastrebarsko.<br />

Povijesni prikaz istraţivanja kaverni u hrvatskom kršu<br />

Historical view on speleological research of caverns in Croatian karst<br />

Mladen Garašić, 1,2,3<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2 Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, kaverne,krš, Hrvatska<br />

Key words: Speleology, Caverns, Karst, Croatia<br />

Istraţivanje speleoloških objekata koji nisu imali prirodnoga otvora na<br />

površini, već se na njih “naišlo” nekim od graĊevinskih metoda, u Hrvatskoj ima dugu<br />

tradiciju. Poĉevši s gradnjom <strong>prvi</strong>h hidroenergetskih objekata (HE Gojak, HE<br />

Senj,…) polovicom prošloga stoljeća, preko kamenoloma (za branu Bajer, u Tounju,<br />

Štikadi…), temeljenja stambenih i tvorniĉkih objekata (Rijeka, Split, Dubrovnik…)<br />

do cestovnih tunela (Uĉka,…), i modernih autocesta (mostovi, usjeci, zasjeci,<br />

vijadukti, tuneli…) u hrvatskom kršu pronaĊeno je i registrano skoro 1100 kaverni.<br />

58


One su po svojim dimenzijama razliĉite; od onih koje su velike samo nekoliko<br />

metara do onih koje su duge kilometrima.<br />

Moţe se reći da je istraţivanje kaverni u Hrvatskoj dalo niz novih spoznaja o<br />

speleogenezi, kretanju i strujanju zraka i plinskih komponenti, hidrogeologiji…<br />

Velika je uloga multidisciplinarnog obraĊivanja kaverni od temeljnog<br />

speleološkog istraţivanja, do eventualne sanacije neophodne prilikom izgradnje<br />

graĊevinskih objekata u kršu. Tu su speleologija i geotehnika nerazdvojne znanstvene<br />

discipline.<br />

Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske<br />

The cave type localities atlas of Croatian fauna<br />

Branko Jalţić 1,2 , Jana Bedek 1 , Helena Bilandţija 1,3 , Hrvoje Cvitanović 1 , Tvrtko<br />

Draţina 1,4 , Sanja Gottstein 4 , Fanica Kljaković-Gašpić 1,5 , Marko Lukić 1 , Roman<br />

Ozimec 1 , Martina Pavlek 1,3 , Rajko Slapnik 6 , Vesna Štamol 2<br />

1 Hrvatsko biospeleološko društvo, Demetrova 1, 10 000 Zagreb<br />

2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, 10 000 Zagreb<br />

3 Institut RuĊer Bošković, Bijeniĉka 54, 10 000 Zagreb<br />

4 Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Rooseveltov trg 6, 10 000 Zagreb<br />

5 Oikon d.o.o.-za primjenjenu ekologiju, Avenija Dubrovnik 6-8, 10 000 Zagreb<br />

6 Biološki inštitut Jovana Hadţija, Znastvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in<br />

umetnosti, Novi trg 2, Ljubljana, Slovenija<br />

Ključne riječi: biospeleologija, tipski lokalitet, Dinaridi<br />

Key words: biospeleology, type locality, Dinarids<br />

Dinaridi su u svijetu poznati zbog svojih morfoloških, tektonskohidrogeoloških<br />

i klimatskih osobina, te kao vruća toĉka bioraznolikosti špiljske faune<br />

zbog iznimno velikog broja vodenih i kopnenih špiljskih ţivotinja, meĊu kojima su<br />

brojni izuzetni faunistiĉki elementi te endemi i relikti. Dinarski krš zauzima preko<br />

pola površine Republike Hrvatske (kopno i otoci) i do sada je na njemu zabiljeţeno<br />

oko 9000 istraţenih speleoloških objekata (špilja i jama), a pretpostavlja se da ih jejoš<br />

barem toliko neistraţenih. Posebno su zanimljivi speleološki objekti koje nazivamo<br />

locus typicus ili tipski lokalitet. To su špilje ili jame u kojima je <strong>prvi</strong> put pronaĊena i<br />

na temelju tih primjeraka opisana neka nova ţivotinjska svojta. Rezultat višegodišnjih<br />

terenskih istraţivanja Hrvatskog biospeleološkog društva u sklopu projekta „Izradom<br />

biospeleološkog katastra, edukacijom i popularizacijom do zaštite ţivog svijeta<br />

podzemlja Hrvatske“ objavljivanje je publikacije Katalog špiljskih tipskih lokaliteta<br />

faune Hrvatske (BEDEK et al., 2006) kao posebnog broja (supplementum)<br />

znanstvenog ĉasopisa Natura Croatica. U Katalogu <strong>prvi</strong> su put na jednom mjestu<br />

popisani svi špiljski tipski lokaliteti s podruĉja Hrvatske, te su za njih navedene sve<br />

opisane svojte. Popis od 206 tipskih lokaliteta, iz kojih je opisano 308 ţivotinjskih<br />

59


svojti, istiĉe Hrvatsku kao vaţan centar bioraznolikosti podzemne faune na svjetskoj<br />

razini. Opisane svojte većinom su endemi Dinarida, a dobar dio njih su i endemi<br />

Hrvatske. Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske je svojevrsni<br />

nastavak Kataloga, te je ujedno i dio je graĊe Katastra, ne samo u vidu dodatnih<br />

podataka o tipskim lokalitetima objavljenima u Katalogu, već kao i dodatni pregled<br />

svih svojti opisanih iz speleoloških objekata te krških izvora i bunara (koji se zbog<br />

morfologije smatraju speleoškim objektima, a koji nisu bili uzeti u obzir u Katalogu) s<br />

podruĉja Hrvatske. Tijekom trajanja projekta (u razdoblju od 2000. do polovine 2010.<br />

godine) zahvaljujući potpori mnogih istraţivaĉa, znanstvenika i speleoloških udruga,<br />

te radu na brojnim drugim projektima na podruĉju Hrvatske, otkrivene su i opisane<br />

nove svojte ţivotinja, od kojih dio nakon objavljivanja Kataloga. Tako je popis tipske<br />

faune upotpunjen i daje cjelovit pregled svojti opisanih iz speleoških objekata s<br />

podruĉja Hrvatske do ovog trenutka. Ukupan broj tipskih lokaliteta znatno je povećan<br />

i popis trenutno sadrţi 254 tipska lokaliteta (iz kojih je opisano ukupno 399 ţivotinja)<br />

od ĉega su 102 objekta (s ukupno 133 tipske ţivotinje) odabrana i detaljno<br />

predstavljena u Svesku 1 Atlasa. U slijedećim će svescima biti obraĊeni preostali<br />

tipski lokaliteti, a popis će se redovito upotpunjavati zahvaljujući otkrićima novih<br />

ţivotinjskih svojti u podzemlju Hrvatske. U ovoj bogato ilustriranoj knjizi prikazani<br />

su, većinom fotografijama, ulazi u speleološke objekte, panorame, podzemni prostori,<br />

speleološki nacrti i skice špilja i jama te kopnene i vodene špiljske ţivotinje s<br />

namjerom upoznavanja šireg puĉanstva, te speleologa i struke, s vrijednostima<br />

hrvatskog podzemlja.<br />

Literatura:<br />

BEDEK, J., GOTTSTEIN MATOĈEC, S., JALŢIĆ, B., OZIMEC, R. & V. ŠTAMOL<br />

(2006): Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave<br />

Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat. 15/Suppl. 1, 1-154.<br />

Dugotrajne deformacije cestovnih tunela u kršu zbog korozije<br />

čeličnih sidara<br />

Long-term strains in road tunnels in karst due to corrosion of steel<br />

anchors<br />

Ivan Arapov 1 & Meho Saša Kovačević 1<br />

1<br />

Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Fra Andrije Kaĉića-Miošića 26, 10000 Zagreb<br />

Ključne riječi: dugotrajne deformacije, tunel, korozija, sidra, krš<br />

Key words: long-term deformation, tunnel, corrosion, anchors, Karst<br />

U tunelima Pod Vugleš, Javorova kosa, Hrastovec, Vrtlinovec, Konjsko i<br />

Dubrave povremeno se obavljaju mjerenja deformacija stijenskog masiva i<br />

60


sekundarne obloge. U tunelima Sv. Kuzam, Bobova i Pećine u Rijeci kontinuirano se<br />

od njihovog završetka provode mjerenja deformacija stijenskog masiva i sekundarne<br />

obloge. Rezultati mjerenja pokazuju da je u <strong>prvi</strong>h nekoliko godina eksploatacije došlo<br />

do znaĉajnijih prirasta pomaka kako u vertikalnom tako i u horizontalnom smjeru.<br />

Vertikalni i horizontalni pomaci oko podzemnog otvora povećali su se ĉak do 30%.<br />

Veliĉina i karakter dugotrajnih deformacija stijenskog masiva oko podzemnog otvora<br />

ovise o mehanizmima ponašanja primarne betonske podgrade, ĉeliĉnih sidara i<br />

stijenskog masiva pod dugotrajnim opterećenjem. Primarna betonska podgrada<br />

opterećena iznad polovice svoje ĉvrstoće imat će znatne viskozne deformacije<br />

puzanja, a rezultat toga bit će ukljuĉivanje sekundarne obloge u proces zaustavljanja<br />

deformacija stijenskog masiva. Ĉeliĉna sidra, naroĉito ona bez zaštite, nakon većih<br />

deformacija izvrgnuta su intenzivnoj koroziji te nakon toga potpuno zakazuju. To<br />

dovodi do slabljenja primarnog podgradnog sustava i prenosa opterećenja na<br />

sekundarnu oblogu. Stijenska masa koja je ukljuĉena u primarni podgradni sustav<br />

izloţena je dugotrajnom opterećenju što neminovno izaziva dugotrajne deformacije i<br />

prijenos opterećenja na sekundarnu oblogu. Da bi se pouzdanije prognozirao karakter<br />

i veliĉina dugotrajnih deformacija oko podzemnih otvora neophodno je analizirati<br />

mehanizme koji mogu dovesti do takvog ponašanja primarne podgrade i sekundarne<br />

obloge. U radu se analiziraju veliĉina i karakter dugotrajnih deformacija stijenskog<br />

masiva oko cestovnih tunela izazvanih gubitkom krutosti odnosno otkazivanjem<br />

nosivosti ĉeliĉnih sidara.<br />

Speleoarheološki lokaliteti Parka prirode «Ţumberak – Samoborsko<br />

gorje»<br />

Speleoarcheological sites of the «Ţumberak – Samoborsko gorje»<br />

Nature Park<br />

Morena Ţelle 1 , Tatjana Vujnović 1 & Stašo Forenbaher 2<br />

1 Speleološki klub Samobor, Perkovĉeva 59, 10430 Samobor<br />

1<br />

Park prirode „Ţumberak-Samoborsko gorje“, Slani Dol 1, 10430 Samobor<br />

2 Institut za antropologiju, Amruševa 8, 10000 Zagreb<br />

Ključne riječi: Ţumberak, spilje, speleologija, arheologija<br />

Key words: Ţumberak, caves, speleology, archeology<br />

Arheološka istraţivanja ţumberaĉkog i samoborskog brdskog podruĉja<br />

kontinuirano se provode zadnjih tridesetak godina. Do 2005. godine, njihov rezultat<br />

su 34 evidentirana i kronološki opredijeljena arheološka nalazišta, od kojih samo dva<br />

u spiljama (ŠKOBERNE 2002, GREGL 2002, LAPAJNE, 1996).<br />

61


Karbonatna graĊa Ţumberka i Samoborskog gorja uvjetovala je izgled njihova<br />

reljefa te pogoduje nastanku krških oblika, meĊu kojima posebnu paţnju u<br />

arheološkom smislu zasluţuju spilje kao pogodni lokaliteti za boravak ljudi. Kako su<br />

na podruĉju Parka prirode «Ţumberak - Samoborsko gorje» spilje relativno ĉesta<br />

pojava, opravdano je oĉekivanje znatno većeg broja speleoarheoloških nalazišta.<br />

Istraţivanja speleoloških pojava na podruĉju Parka prirode «Ţumberak -<br />

Samoborsko gorje» kao mogućih speleoarheoloških nalazišta traju kontinuirano od<br />

2005. godine. Tada je pregledom katastra speleoloških pojava na podruĉju Parka<br />

prirode «Ţumberak - Samoborsko gorje» odabrano 30 potencijalnih spiljskih<br />

arheoloških lokaliteta. «Privlaĉnost» spilja, kao mjesta privremenog ili stalnog<br />

ljudskog boravka, procijenjena je na temelju njihovih fiziĉkih obiljeţja koja su u radu<br />

detaljnije obraĊena. Arheološkim terenskim pregledima od 2005. do 2010. godine<br />

obraĊeno je 29 spilja, od kojih su u 17 pronaĊeni pokretni i nepokretni arheološki<br />

nalazi. Oni svjedoĉe o korištenju samoborskih i ţumberaĉkih spilja u razliĉitim<br />

vremenskim razdobljima - pretpovijesti, srednjem vijeku i novome vijeku, a broj<br />

speleoarheoloških lokaliteta uvećan je s dva na 17.<br />

Literatura:<br />

GREGL, Z. (2002): Antika, u: Ţumberak od prapovijesti do kasne antike, Arheološki<br />

muzej u Zagrebu, Zagreb, 82-91.<br />

LAPAJNE, D. (1996): Spomeniĉka baština Ţumberka, u: Ţumberak - Baština i<br />

izazovi budućnosti, Zbornik u ĉast 700-te obljetnice prvog spomena imena<br />

Ţumberak, Odbor za proslavu 700-te obljetnice imena Ţumberak, Stari grad<br />

Ţumberak, 23-55.<br />

ŠKOBERNE, Ţ. (2002): Pregled pretpovijesnih arheoloških istraţivanja u Ţumberku,<br />

u: Ţumberak od prapovijesti do kasne antike, Arheološki muzej u Zagrebu,<br />

Zagreb, 32-81.<br />

62


Postaja za mjerenje trošenja stijena u kršu<br />

Jame Baredine<br />

Station for rock consumation measurements in Karst,<br />

located nearby cave Baredine-Istra-Croatia<br />

Fabio Forti 1 & Silvio Legović 2,3<br />

1<br />

Commissione Grotte "E. Boegan "- Societá Alpina delle Giulie, CAI Trst, Italija<br />

2<br />

Speleološko društvo "Proteus", Poreĉ, Istra, Hrvatska<br />

3<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključene riječi: trošenje stijena, krš, Baredine, Hrvatska<br />

Key words: rock weathering, karst, Baredine, Croatia<br />

Ĉlanak predstavlja doprinos znanosti u prouĉavanju jednog od vaţnih elemenata krša,<br />

a to je trošenje stijena pod utjecajem vanjskih, klimatskih faktora. Mjerenje trošenja<br />

vapnenaĉkih stijena na podruĉju sjeverozapadne Istre, toĉnije, kod samog ulaza u<br />

turistiĉku Jamu Baredine, izvršeno je sa posebnim mikrometrom,tijekom<br />

ĉetverogodišnjeg razdoblja.Postaje takvog tipa postoje već više desetaka godina u<br />

podruĉju regije Friuli Venezia Giulia, u Italiji, a ovo istraţivanje predstavlja jedan<br />

vrijedan primjer prekograniĉne suradnje. Iako je mjerna postaja Jame Baredine jedina<br />

postaja takvog tipa izvan regije Friuli Venezia Giulia, podaci dobiveni iz nje su<br />

takoĊer znaĉajni,jer Istra ĉini dio geološke cjeline zajedno sa podruĉjima koja su<br />

obuhvaćena istraţivanjima. Tako dobiveni podaci , usporeĊivani su sa podacima iz<br />

drugih sliĉnih postaja na podruĉju regije Friuli Venezia Giulia, u Italiji. U ĉlanku je<br />

ujedno opisano istraţivanje Jame Baredine, opis njezine konfiguracije,te geološka<br />

osnova podruĉja gdje se nalazi jama.<br />

UVOD<br />

Na inicijativu speleološke udruge"E. Boegan ",iz Trsta, te Zavoda za geologiju<br />

i paleontologiju Sveuĉilišta u Trstu, tijekom 1979.god., zapoĉeto je na podruĉju<br />

tršćanskog krša istraţivanje o mjerenju otapanja karbonatnih stijena pod utjecajem<br />

atmosferilija, koristeći sustav mjerenja C. High & F.K. Hanna (1970). S obzirom na<br />

veliki interes za ovo istraţivanje i rezultatima istog, u sljedećim godinama su<br />

proširena podruĉja istraţivanja na razna krška podruĉja regije Friuli - Venezia Giulia<br />

(vidi reference). Da bi se mogle izvršiti usporedbe sa zanimljivim krškim podruĉjem<br />

sjeverozapadne Istre, u 1999.god. smještena je mjerna postaja na stjenovitom dijelu uz<br />

sami ulaz u turistiĉku Jamu Baredine, tj.na jedno mjesto pod „kontrolom“.Po izvješću<br />

E. Boegan (1928), jama je istraţivana tijekom speleološke akcije izvršene od strane<br />

Commissione grotta della Soccieta Alpina delle Giulie, 1924.godine, kada je<br />

zabiljeţena pod rednim brojem 1807., kao jama JI od Gedići, odn. Jama Baredine. U<br />

Poreĉu, godine 1973., grupa mladih entuzijasta osnovala je Speleološko društvo<br />

„Proteus“. U istoj su godini poĉeli istraţivati jame i špilje oko Poreĉa. Jama Baredine<br />

je bila istraţivana meĊu <strong>prvi</strong>ma. Spuštanjem u niţe dijelove jame, otkrivena je 36-<br />

63


metarska vertikala,koja je vodila do podzemnih jezera. Izmjerena dubina vode u<br />

prvom jezeru je bila 6 metara,te 16 metara u drugom jezeru. Time se došlo do<br />

spoznaje o ukupnoj dubini Jame Baredine od 132 metra. Speleolozi iz Poreĉa su,<br />

prilikom posjete društvu "E. Boegan " u Trstu,pronašli podatak da su speleolozi iz<br />

1928.god. istraţili jamu do 80 metara dubine. ZaĉuĊuje kako tadašnji speleolozi nisu<br />

primijetili prolaz širine 70-ak centimetara, kroz kojega se jama pruţa dalje, sve do<br />

samoga dna. U sljedećim godinama su istraţivaĉi pronašli ostatke prapovijesne<br />

keramike. Pretpostavlja se da je naš predak tijekom sušnog razdoblja silazio u jamu, te<br />

ostavljao posude koje bi se s vremenom napunile dragocjenom vodom. Nastavljajući<br />

istraţivanje, uz ţelju za pronalaskom novih prostorija, prokopani su 35-metarski<br />

prolazi, te izvršena ronjenja u podzemnim jezerima. Za sada, ti napori nisu urodili<br />

plodom Više sreće u istraţivanjima bilo je na lokacijiod 400 metara sjevero-istoĉno<br />

od Jame Baredine ,u 1999 god., kada je otkrivena Jama Pošeš ( dubina - 90 m). Samo<br />

50 metara dalje od Jame Baredine, u pravcu istoka, tijekom 2003 god. iskopavanjem<br />

sedimenata crljenice i gline,izišla je na svijetlo dana Jama Speleolit( dubina -18m).<br />

Zahvaljujući aktivnostima Speleološkog društva „Proteus“, javnost je ubrzo došla do<br />

saznanja o ljepoti jame, zahvaljujući medijima i fotografskim izloţbama koje su<br />

odrţane u Poreĉu. Poreĉki speleolozi sa velikim entuzijazmom organiziraju posjete<br />

kako bi se jama valorizirala kao turistiĉka. U to vrijeme, jama još nije ostavljala<br />

poseban dojam na posjetitelje,zbog nepostojanja prikladne i atraktivne rasvjete, kao i<br />

zbog utjecaja drugih turistiĉkih jama u blizini. Pristupaĉnost ulaza omogućuje<br />

jednostavan ulazak za mnoge ljude koji ponekad oštećuju sigaste ukrase jame. Upravo<br />

to je bio razlog da speleolozi (SD Proteus) pokrenu inicijativu zaštite nekih<br />

speleoloških lokaliteta Poreštine. Danas su Jama Baredine, Markova jama, te<br />

Pincinova jama, zaštićeni spomenici prirode. U ranim 90-im, speleolozi su zapoĉeli<br />

radove za turistiĉku valorizaciju. Jama je fiziĉki osigurana sa vratima na ulazu. Na<br />

poĉetku je posjet bio moguć samo sa speleološkom opremom, te se tada takav vid<br />

posjete nazivao speleoavanturom. Aktivnost turistiĉkog razvoja je podrţavana od<br />

strane mnogih a posebnoTuristiĉkih zajednica istarske ţupanije, grada Poreĉa, te<br />

mještana i Mjesnog odbora Nove Vasi, tako da je 1995. godine Jama Baredine<br />

otvorena za javnost.<br />

Opis jame: Jama Baredine se nalazi 8 km sjevero-istoĉno od Poreĉa i 500<br />

metara istoĉno od ceste izmeĊu Nove Vasi i Gedići. Ulazak je okomit ,lijevkastoga<br />

oblika ,te se nalazi 117m iznad razine mora. Nakon 15 metara vertikale, stiţe se u<br />

unutrašnjost jame koja se posjećuje prolaskom kroz 5 dvorana turistiĉkom rutom<br />

duţine ukupno 300 metara,sa spuštanjem od -60 metara. Staza prolazi kroz prve dvije<br />

dvorane preko gomile stijenja i drugog materijala, koji je 20-ak metara visok, te je<br />

prilikom1973.god gotovo zatvarala ulaz u drugi prostor. U unutašnjosti, temperatura<br />

zraka iznosi oko 14 ° C i stalna je tijekom cijele godine. Jama je puna raznih<br />

konkrecija, odn. siga. Zahvaljujući prisutnosti zemlje crljenice i bijeloga vapnenca,<br />

boja siga je najĉešće crvena, te potom dostiţe i ĉistu bijelu boju.<br />

Ĉisto bijeli je stalagmit - tzv „snjegović“, koji se je formirao u središtu pete dvorane.<br />

Zahvaljujući vodi koja neprestance kaplje, kao posljedica, zamijećen je ubrzani rast<br />

sige,te su speleolozi stalno fotografirali taj fenomen. Godine 1986., stalagmit se je<br />

spojio sa stalaktitom iznad, te stvorio stup.. Ne dogaĊa se tako ĉesto prilika, u kojoj<br />

moţete uĉiniti besmrtnim jedan fenomen, tako poseban i neponovljiv.Intenzivno<br />

kapanje vode se nakuplja malom jezeru na donjem dijelu s kojim se završava peta<br />

dvorana U jednom od tih jezeraca se moţe vidjeti ĉovjeĉja ribica (Proteus anguinus<br />

Laurenti), endemska vrsta Dinarskoga krša, koja ţivi u podzemnim vodama i<br />

poreĉkoga krša, kao i razne mekušce (Niphargus…). Najveća je ĉetvrta dvorana<br />

64


veliĉine 15x10x18m. Ovdje se ponajviše istiĉu sigaste zavjese duţine 10 metara.<br />

Odmah na desnoj strani je 4 metra širok ponor koji se okomito spušta do 66 metara,<br />

skroz do podzemnih jezera. Razina jezera moţe varirati od -7 do +17 metara.<br />

Zahvaljujući suradnji s CGEB iz Trsta, u posljednjih nekoliko godina razina vode se<br />

mjeri sa prikladnim instrumentom. Tijekom kišnih razdoblja se vode iz susjednih<br />

polja u manjoj mjeri ulijevaju u jamu, te mogu nastavlati svoj put sve do pete dvorane<br />

i podzemnih jezera. Ovaj fenomen je vrlo rijedak, i ne predstavlja opasnost za<br />

speleologa i posjetitelja.<br />

Geološka situacija: Istarski poluotok je općenito definiran u odnosu sa<br />

geološkom strukturom okolnog podruĉja kao „autohtona istarska ploĉa“ prema L.<br />

Placeru (1981). Sjeverozapadna Istra je sazdana od jedne široke kredne zone, kao<br />

plosnata antiklinala oko jurske jezgre na podruĉju izmeĊu Rovinja i Vrsara. Podruĉje<br />

koje obuhvaća ovo istraţivanje, po studiji od C. D'Ambrosi (1931), pripada<br />

kompleksu karbonatnih vapnenca i djelomiĉno dolomita, iz perioda Albija i<br />

Cenomana donjeg i srednjeg. To su u širem smislu lastroidi vapnenca, krupni<br />

vapnenci, ponekad kompaktni, izmjenjujući se sa konglomeratima, uvijek bijeli ili<br />

bjelkasti. Prisutni su i dolomiti, dolomitni vapnenci, glinasti, te bitumenski vapnenci,<br />

najĉešće sive i plavkaste boje.. Na osnovi uzoraka bušotina u Višnjanu i na podruĉju<br />

gdje se nalazi jama Baredine, susreću se velike ploĉe kompaktnog bijelog vapnenca,<br />

sa plohama razdvajanja odreĊenima sa pojedinim stilolitiĉkim strukturama. Ĉesto se<br />

primjećuje prisutnost umetnutih konglomerata, s klastiĉnim elementima šljunĉano<br />

bituminoznih vapnenaca. Poloţaj slojeva je subhorizontalan, ili pod malim kutom.<br />

Ocjenjivajući sa toĉke gledišta krša, opće obiljeţje ovog podruĉja, ili krajobraza, je<br />

pokrivenost debelim slojem zemlje crljenice, sa rijetkim usamljenim stijenama koje<br />

proviruju iz zemlje, te ponikve, koje su najĉešće ravnoga dna, ispunjene sa velikim<br />

koliĉinama crljenice. Mjerna postaja otapanja vapnenaca Prije svega je uzet uzorak<br />

stijene na samom ulazu u jamu, te stavljen na postolje zajedno s trideset drugih<br />

uzoraka stijena iz razliĉitih talijanskih krških podruĉja u prostoru Grotte Gigante na<br />

tršćanskom kršu, gdje je od 1988.god. u funkciji eksperimentalna postaja ovoga tipa<br />

za prouĉavanje otapanja površinskih stijena koje pripadaju razliĉitim vapnencima,<br />

dolomitima, kao i gipsu. Mjerna postaja ima i kompletnu meteorološku stanicu koja je<br />

u pogonu već tridesetak godina. O primijenjenoj metodologiji prilikom koje je<br />

izvršeno mjerenje postoji dovoljno informacija u bibliografskim bilješkama<br />

priloţenim uz ovaj rad. Mjerenje se izvodi putem oĉitavanja s instrumentom koji se<br />

sastoji od ĉeliĉne trokutaste ploĉe (stranica 10 cm) sa tri noţice na krajevima, od kojih<br />

svaka ima drugaĉiji oblik naslona. U sredini ploĉe se nalazi mikrometar sa oĉitanjem<br />

1 / 100 mm. Mjerna "postaja" se priĉvrsti na stijenu na naĉin da se tri klina od<br />

nerĊajućeg sjajnog ĉelika ubuše i fiksiraju na stijenu, tvoreći trokut sa stranicama od<br />

10 cm. Dvije glave klinova imaju polukuglast, a jedna plosnat završetak koji izviruje<br />

iz stijene. Nasloni istog oblika na noţicama instrumenta omogućuju njegov smještaj<br />

sa gotovo apsolutnom preciznošću. Stanica za mjerenje „in situ“, stavljena je upravo<br />

na stjenovitom dijelu ulaza u Jamu Baredine, oko 116 m iznad razine mora.Mjerna<br />

stanica je udaljena pribliţno pet kilometara od zapadne obale Istre.<br />

Uzorak stijene koji je bio postavljen u "stanici" izvan špilje Gigante je<br />

identificiran sa brojem 70. Prvo ĉitanje izvedeno je na 20/10/1999., a zadnje na<br />

11.05.2003. Trošenje stjenovite površine tijekom prve ĉetiri godine (u mm) je bila<br />

slijedeća:<br />

1999-2000 = 0,035<br />

2000-2001 = 0,055<br />

2001-2002 = 0,030<br />

65


2002-2003 = 0,060<br />

Srednja koliĉina padalina po podacima iz metereološke stanice Grotta Gigante, u<br />

godinama 1999, 2000, 2001, 2002, iznosila je 1176 mm / god. Što se tiĉe rezultata<br />

trošenja stijene na postaji "in situ", koja je oznaĉena nazivom HRBA1, podaci su bili<br />

kako slijedi:<br />

1999-2000 = 0,020<br />

2000-2001 = 0,025<br />

2001-2002 = 0,015<br />

2002-2003 = 0,035<br />

Usporedba izmeĊu tih dviju vrijednosti je vrlo vaţna. Iako su uzorci stijena<br />

podvrgnuti ovom analizom isti, trošenje je vrlo razliĉito. Uzorak broj 70, zasnovan na<br />

padalinama tršćanskog krša prikazao je ukupno trošenje od 0,180 mm u<br />

ĉetvorogodišnjem razdoblju, dok je uzorak koji je oznaĉen sa znakom HRBA1 dao<br />

manji iznos trošenja, oko polovice prijašnjeg uzorka, odnosno 0,095. Oĉito je da<br />

raznolikost klimatskih uvjeta izmeĊu dviju pozicija, ima temeljni znaĉaj u<br />

prouĉavanju trošenja krških stijena. Naravno, <strong>prvi</strong> dobiveni podaci nemaju apsolutnu<br />

vrijednost, ali ţele pokazati smjer novih istraţivanja koja će se obaviti u budućnosti, a<br />

ĉije će rezultate biti moguće usporediti sa podacima stotinjak sliĉnih postaja<br />

razmještenima po cijeloj regiji Friuli-Venezia-Giulia, od kojih su neke aktivne već<br />

više od 20 godina.ija koja će se nastaviti tijekom vremena, a rezultati će imati<br />

mogućnost usporedbe sa sliĉnim sustavima u stotinama postaja krškim podruĉjima<br />

Friuli - Venezia Giulia, od kojih su neki u pogonu više od 20 godina.<br />

Literatura:<br />

BOEGAN E. (1928) - Kampanja za speleološkog Visignano d'Istria. Pećine Italije,<br />

Godina 2, (1): 33-46, Milano.<br />

COLUCCI R.R. (2000,2001,2002) - Bilten meteoroloških postaja Borgo Grotta<br />

Gigante - Promatranja obavljena u kiši (1999,2000,2001). Suppl. Djela i Memoari<br />

Comm Grotte "E. Boegan "Alp Soc. Lipnja - Sec. CAI TS, Trst.<br />

CUCCHI F. F. & FORTI (1986) - Mjerenja otapanje karbonatnih stijena: istraţivanje<br />

u Trstu. Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 25 :97-102, Trst.<br />

CUCCHI F. F. & FORTI (1988) - raspadom površine mjerne stanice u Borgo Grotta<br />

Gigante (Trst Karst, Italija). Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 27, (1988):<br />

87-93, Trst.<br />

CUCCHI F. F. & FORTI (1989) - in situ mjerenja korozije karbonatne stijene. Djela<br />

15 ° Congr. Nat. Speleol, Castellana Grotte (1987). 623-634, Castellana Grotte.<br />

Cucchi, F., F. FORTI HERBRETEAU & P. (1997) - Mjere o prestanku kršu:<br />

kolodvor Pradis (Carnian Alpe). Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 34,<br />

(1996): 49-54, Trst.<br />

CUCCHI, F., F. FORTI & E. MARINETTI (1996) - Površinska degradacije<br />

karbonatnih stijena u kršu u Trstu (Classical Karst, Italija). Intern. Simpozija.<br />

GospoĊa Škrapa terena, Sveuĉilište u Balearski otoci, Palma: 41-51.<br />

CUCCHI F., FORTI F., S. STEFANINI ULCIGRAI & F. (1985) - Mesures de<br />

degradacije de Roches carbonatees et d'accroissement de stalagmita. Zakon o Coll.<br />

16 Congr. Nat. Speleol., Nancy-Metz, (1985), Spelunca, mem. 14: 87-90.<br />

CUCCHI, F., F. FORTI ULCIGRAI & F. (1994) - niţe vrijednosti za raspad krškim<br />

podruĉjima. Acta krša, Akademiji. Znan. et Artium Slov., Inst. Carsol. 23, (3), 55-<br />

62, Ljubljana.<br />

66


D'AMBROSI, C. (1931) - bilješke za geološka karta Tre Venezie - Lim Pazin. Min<br />

Lav. Pub., Broj River bazena. Magistr. Vode, pogl. Geol: 1-79, Padova.<br />

FORTI, F. (1981) - Metodologija za prouĉavanje otapanja sa sustavom mjerenja s<br />

mikrometra. Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 20, (1980): 75-82, Trst.<br />

FORTI, F. (1983) - Mjerenja stalaktita raspada krša i povećanje (Prethodno<br />

priopćenje). Dj 4 Speleol konv. Friuli. - Pet lipnja, Pordenone, (1979): 193-198,<br />

Pordenone.<br />

FORTI, F. (1984) - Mjere na otapanje karbonatnih stijena u regiji Friuli - Venezia<br />

Giulia. Djela 3 ° konv Triveni. . Speleol, Vicenza: 97-109.<br />

FORTI, F. (1984) - Messungen in der Region des Karstabtrages Friaul - Julisch<br />

Venetien (Italien). U: Die Hoehle, Heft 3 / 4, 35 Jahrgang, zbirka umjetniĉkog<br />

djela nekome u ĉast Hubert Trimmel: 135-139.<br />

FORTI, F. (1997) - studija Pradis otapanja krša (Carnian Alpe). Napredak 36, suppl.<br />

Djela Mem, godina 20, (1): 54-56, Trst.<br />

FORTI, F. (1998) - "Grotte Verdi Pradis. "Sot la potiljak" (1-2), sijeĉanj-lipanj,<br />

filološka SSoch Slagati:.. 53-56, Tavares (UD).<br />

FORTI, F. (1998) - Uloga erozije u "indirektni krša." Studije u provaliju, od Torrente<br />

Cosa. "Sot la potiljak" (3), Sett.1998, filološke Soc. Slagati:. 49-52, Tavares (UD).<br />

VISOKI, C. HANNA & F.K. (1970) - metoda za izravno mjerenje erozije na stijeni<br />

površinama. Britanski Geomorph. Res Group., Tech. Bull., (5), Norwich.<br />

PLACER, L. (1981) - Geološka struktura jugozapadne Slovenije. Geologija, 24, (1):<br />

27-60, Ljubljana.<br />

STEFANINI, S., CUCCHI F., FORTI F. & F. FINOCCHIARO (1987) - karbonatnoj<br />

podlozi rješenje u Classical Karst. Int J. Speleol, 16:. 125-138, Trst.<br />

STEFANINI, S., ULCIGRAI F., F. FORTI & CUCCHI F. (1985) - experimentaux<br />

résultats sur la degradacije des pricipaux lithotypes du Karst de Trsta. Zakon o<br />

Coll. 16 Congr. Nat. Speleol., Nancy-Metz, (1985), Spelunca, mem. 14: 91<br />

Unfinished railway tunnel and bunker at Godovič<br />

Nezavršen ţeljeznički tunel i bunker u Godoviču<br />

Aleš Lajovic 1 & Andrej Mihevc 2<br />

1<br />

Jamarsko društvo Ţelezniĉar, Ljubljana, Slovenija; ales.lajovic@gmail.com<br />

2<br />

Jamarsko društvo Logatec, Logatec, Slovenija; mihevc@zrc-sazu.si<br />

Key Words: Tunnel, unfinished, karst<br />

Ključne riječi: tunel, nezavršen. krš<br />

At the beginning of WW I they start to built normal railway line from Logatec<br />

to Vipava. Railway was built by several thousand Russian, prisoners of the war.<br />

67


Along the line they also built several tunnels. One of them, located about 1 km SW of<br />

village Godoviĉ remain unfinished.<br />

Tunnel is strait and about 400 m long. They start to dig it from both sides.On<br />

the southern entrance to tunnel there are preserved different stages of the tunnel<br />

construction. In the height of the tunnel floor small service tunnel for transport of<br />

excavated rock was made. Above it higher segments of the tunnel were excavated.<br />

They are connected with the service tunnel by vertical shafts trough which the<br />

excavated rock was poured into the small wagons below. The digging was propagated<br />

in three step-like height segments. In segments was done also scaffolding and<br />

cementing of the walls. Because the work was not finished there are all digging and<br />

building phases preserved. Some of them were already panelled and cemented.<br />

On the N side the digging was completely finished and the tunnel<br />

circumference was cemented, but later, between WW I and WW II Italian army build<br />

in it a bunker, one of many in the system Vallo Alpino. The bunker build in the tunnel<br />

is concrete cube, with staircase and a shaft that leads to surface outpost covered with<br />

steel cupola. Access to the bunker is from the tunnel from south or staircase from the<br />

surface above the tunnel. To hide the bunker the N entrance to the tunnel was filled<br />

and disguised.<br />

Speleologija Crne Gore - istraţenost, mogućnosti, perspective<br />

Speleology of Montenegro – level of exploration, possibilities and<br />

prospective<br />

Goran Barović 1<br />

1<br />

Asocijacija speleoloških društava Crne Gore, Danila Bojovića br.4, Nikšić, Crna Gora<br />

Ključne riječi: speleologija, istraţivanje, spiljski “nakit” - sige, turizam, zaštita<br />

Key words: Speleology, Research, Speleothems, Tourism, Protection<br />

Prostor Crne Gore prema svom geološkom sastavu, klimatskim i hidrološkim<br />

karakteristikama je veoma pogodno tlo za nastanak speleoloških objekata. Kreĉnjaĉka<br />

osnova i velika koliĉina padavina omogućili su da se na ovom prostoru razvije vrlo<br />

intenzivna kraška erozija koja je glavni ĉinilac u formiranju ovih objekata. Dejstvom<br />

kraške erozije došlo je do formiranja velikog broja podzemnih kraških oblika.<br />

Najpoznatiji istraţivaĉi koji su ispitivali prostor Crne Gore bili su A.Grund,<br />

A.Penk i K. Absolon, J.Cvijić. Kompletnija i obuhvatnija istraţivanja spleoloških<br />

68


objekata na podruĉju Crne Gore otpoĉela su tek poslije drugog svjetskog rata tj.<br />

formiranjem Saveza Speleologa Jugoslavije 1952. godine, koji je ove aktivnosti<br />

organizovao na cijelom njenom prostoru. U Crnoj Gori speleološka organizacija<br />

formirana je 1960. godine od kada je otpoĉeo kontinuiran rad na istraţivanju<br />

podzemnih objekata. Najznaĉajniji rezultati u speleološkim istraţivanjima na prostoru<br />

Crne Gore postignuti su zadnjih dvadesetak godina. Najviše istraţivaĉkih akcija<br />

izvedeno je na planinskom masivu Durmitora, gdje je i otkrivena i najdublja jama na<br />

Balkanu. Zbog velikog broja podzemnih kraških objekata "Nacionalni park Durmitor"<br />

nazvan je spleološkim Eldoradom. Detaljnija speleološka istraţivanja vršena su u<br />

masivima Orjena, Lovćena, okolini Skadarskog jezera i obodom Nikšićkog polja.<br />

Vršeći hidrogeološka istraţivanja Pešterske visoravni speleolozi su u sjeveroistoĉnom<br />

dijelu Crne Gore, u Djalovića klisuri (u blizini Bijelog Polja) otkrili vjerovatno<br />

najduţu pećinu u ovom dijelu Balkana (do sada je ispitano oko 16 km pećinskog<br />

kanala).<br />

U svim ovim istraţivanjima znaĉajno mjesto zauzimali su speleološki klubovi<br />

iz Beograda (Proteus, ASAK, SOB), Zagreba (DISKF) i Sarajeva kao i ekipe<br />

istraţivaĉa iz Poljske, Engleske i Francuske.<br />

Znaĉaj speleologije i rezultata njenog istraţivanja je višestruk. Prostori<br />

izgradjeni od kreĉnjaka poznati su kao bezvodna podruĉja. To je prouzrokovalo da su<br />

velike površine zbog nedostatka vlage ostale potpuno bezţivotne. Na ovim terenima<br />

naseljenost je vrlo mala, jer takvi prirodni uslovi vrlo ĉesto ne daju ni minimalne<br />

uslove za ţivot. Neprocjenjiv je znaĉaj detaljnih speleoloških istraţivanja u pravcu<br />

otkrivanja leţišta podzemnih voda koje bi vjerovatno u mnoge prostore vratilo ţivot i<br />

omogućilo privredni razvoj. Krupni rezultati speleoloških istraţivanja ostvareni su i<br />

kod otkrivanja vodozahvata za vodosnadbjevanje gradova, odredjivanje slivnih<br />

podruĉja za vještaĉke akumulacije, zbog proizvodnje elektriĉne energije i dr. U Crnoj<br />

Gori još uvijek nema ni jedna turistiĉki uredjena pećina iako ih je otkriven veliki broj<br />

tokom dugogodišnjih istraţivanja sa izvanrednim pećinskim ukrasima.<br />

Dugortajan rad kraške erozije prouzrokovao je formiranje takvih oblika nakita<br />

pred kojim vrlo ĉesto zastaje dah i ĉiju ljepotu moţemo uporedjivati sa najpoznatijim<br />

umjetniĉkim eksponatima. U speleološkim objektima Crne Gore mogu se sresti skoro<br />

sve do sada poznate vrste nakita: stalaktiti, stalagmiti, stubovi, draperije, salivi,<br />

bigrene kade, helektiti, hijeroglifi, pećinsko mlijeko, pećinska ruţa.<br />

Ţivot u podzemlju priliĉno je razvijen ali su najpoznatiji stanovnici ovih<br />

prostora svakako slijepi miš i ĉovjeĉija ribica koja tokom dosadašnjih istraţivanja<br />

kraškog podzemlja Crne Gore nije pronadjena iako je ima u dijelu dinarskog krša koji<br />

se prostire zapadno od crnogorskog.<br />

Mnogo je zadataka pred istraţivaĉima crnogorskog karstnog podzemlja, iako<br />

su pojedini djelovi Crne Gore i do sada bili predmet dugogodišnjih istraţivanja.<br />

Istraţivanja treba nastaviti na Durmitoru, Lovćenu, Orjenu, Moraĉkim planinama,<br />

Djalovića klisuri ali i otvoriti istraţivaĉima nove neistraţene prostore kao što su<br />

Rumija, Prokletije, Komovi, Ljubišnja. Poseban segmet su speleološki objekti koji se<br />

nalaze u zoni Morskog dobra, tj. ispod površine morske vode, koji u narednom<br />

periodu moraju biti predmet detaljnih istraţivanja. Takodje jedan od glavnih zadataka<br />

predstavlja pokretanje aktivnosti za donošenje zakonske regulative kojom će<br />

speleološki objekti biti zaštićeni do nivoa kakav imaju sliĉni objekti u regionu.<br />

The area of Montenegro is according to it's geological composition, climate<br />

and hydrological characteristics very suitable place for speleological objects to form.<br />

The limestone base and big amount of rainfall in this area enabled the development of<br />

69


very intense limestone erosion which is the main factor in the process of formation of<br />

these objects. Erosion activity lead to formation of large amount of <strong>underground</strong> karst<br />

forms.<br />

The most famous explorers that had been working on the area of Montenegro<br />

were A.Grund, A.Penk, K. Abolson and J.Cvijic. A more complete and wider research<br />

on speleological objects in Montenegro started after II World War i.e. with<br />

establishment of Speleological Association of Yugoslavia 1952., which organized<br />

those activities all over the country. In Montenegro speleological organization was<br />

established around 1960. when the continuous work on <strong>underground</strong> objects started.<br />

The most important result in speleological explorations were made in last 20 years.<br />

Most of the exploratory activities were conducted on the mountain massif of<br />

Durmitor, where the deepest shaft of Balkans was discovered. Because it has a large<br />

number of speleological objects, the Durmitor national park was named a<br />

speleological Eldorado. Detailed explorations were made in massifs of Lovcen and<br />

Orjen, surroundings of the Skadar lake and on the outskirts of Niksic field.<br />

Conducting hydro-geological explorations on the Pester plateau, speleologists have<br />

found probably the longest cave in this part of Balkans, in Djalovica gorge (near<br />

Bijelo Polje). Until now, 16 km of cave canals have been explored.<br />

In those explorations, significant place belonged to speleologists from clubs<br />

from Belgrade(Proteus, ASAK, SOB), Zagreb (DISKF). Sarajevo and explorers teams<br />

from Poland, United Kingdom and France.<br />

The significance of speleology and it's results are multiple. Areas that lay on<br />

limestone basis are known as areas with no fresh water streams. This led to formation<br />

of large deserted areas due to lack of humidity. The population of those areas is very<br />

small, because nature circumstances do not give basic life sustaining conditions. The<br />

importance of speleological research in direction of discovering <strong>underground</strong> water<br />

basins in this area is priceless. Those basins would probably return life to many areas<br />

and enable development of agriculture. Important results of speleological explorations<br />

were made during the exploration of water intake for means of city water supply,<br />

determining basin areas for means of building artificial lakes, for power plants etc. In<br />

Montenegro at the moment there is no cave that has been adapted for tourist visits<br />

although there is large number of discovered caves with extraordinary cave ornaments<br />

during the years of research and exploration.<br />

Long activity of limestone erosion caused formation of breathtaking cave<br />

ornaments. The beauty of those can often be compared with famous artwork. In<br />

speleological objects in Montenegro almost all ornaments known: stalactites,<br />

stalagmites, draperies, malts, bigrenic tub, helectites, hieroglyph, cave milk, cave<br />

rose.<br />

Underground life is fairly developed but the most famous inhabitants of those<br />

areas are of course bat and Proteus. Proteus has not yet been found in Montenegro,<br />

although it has been found in Dinarides limestone area to the west of Montenegro.<br />

There are many tasks to cope with for Montenegrin karst <strong>underground</strong>, despite<br />

the fact certain parts of Montenegro were subject of extended research. Research<br />

needs to be continued in areas of Durmitor, Lovcen, Orjen, Mountain range of<br />

Moraca, Djalovica gorge. Also, new fields for research need to be opened for<br />

explorers in unexplored areas of Rumija, Prokletije, Komovi, Ljubisnja. A separate<br />

part are speleological objects in zone of “Morsko dobro” i.e. underwater, which need<br />

to be subject of future detailed research. Also, one of main tasks is to initiate activities<br />

in direction of making legislative which will enable level of <strong>protection</strong> of<br />

speleological objects as it is in surrounding countries.<br />

70


Hidrogeološka istraţivanja vodoopskrbnih zdenaca na krškom<br />

izvoru rijeke Čikole<br />

Hydrogeological researches of the extraction wells on the karst<br />

spring of the Čikola River<br />

Josip Terzić 1 & Tihomir Frangen 1<br />

1 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, 10.000 Zagreb, Hrvatska<br />

Ključne riječi: krš, hidrogeologija, pokusno crpljenje, Hrvatska<br />

Key words: karst, hydrogeology, pumping test, Croatia<br />

Izvor krške rijeke Ĉikole nalazi se uz sjeveroistoĉni rub krškog Petrovog polja<br />

u sjevernoj Dalmaciji, blizu Drniša. Morfološki i prema reţimu istjecanja, ovaj je<br />

izvor izrazito krških znaĉajki – glavno je mjesto izviranja smješteno u špilji, a cijelo<br />

izvorište sastoji se od oko 100 m široke zone u kojoj se nalazi veći broj otvorenih<br />

pukotina i sufozijskih udubljenja. Izvor u vrijeme niskih razina podzemnih voda<br />

(RPV) presušuje, a pri višima iz njega izvire cijela rijeka Ĉikola (na samom izvoru<br />

ponekad istjeĉe više m 3 /s). Slijev ovog izvora smješten je u planini Svilaji, tipiĉnom<br />

terenu krških Dinarida koji je u najvećoj mjeri izgraĊen od okršenih vapnenaca i breĉa<br />

s proslojcima dolomita donjo i gornjokredne starosti, a manjim dijelom od litološki<br />

heterogenih naslaga gornje jure (Ivanović et al., 1977).<br />

U neposrednom zaleĊu špilje/izvora Ĉikole smješteno je vodocrpilište koje se<br />

koristi za vodoopskrbu grada Drniša i okolice. U crpnoj stanici se nalaze ĉetiri bušena<br />

zdenca promjera 750 mm. Zdenci su izbušeni nakon podrobnih speleoloških<br />

istraţivanja (BEŠENIĆ et al., 1986) i uspješno su zahvatili podzemnu vodu. Špilja je<br />

tada i geodetski snimljena. Kao najvaţnija kota u ovim mjerenjima odreĊena je kota<br />

278 m n.m. na kojoj se voda pojavljuje na ulazu u špilju.<br />

Ovaj je izvor u više navrata bio podvrgnut hidrogeološkim istraţivanjima, no<br />

praktiĉno svi prethodni pokušaji nisu izvedeni u potpunosti u skladu s planovima<br />

(ŠARIN, 1983 i 1988; TERZIĆ et al., 2010), te je odreĊivanje stvarnog kapaciteta<br />

ostalo u podruĉju procjene. Instalirani kapaciteti crpki u vodocrpilištu su nominalno<br />

oko 240 L/s, dok je to u praksi maksimalno 180 L/s jer je jedna crpka uvijek izvan<br />

pogona. Ipak, niti s ovakvom koliĉinom nije se crpilo dugo bez prekida, pa je<br />

odluĉeno da se takav pokus obavi u vrijeme niskih RPV na kraju sušnog razdoblja.<br />

Stoga je u listopadu 2009., nakon što se RPV u zdencima gotovo dva mjeseca nije<br />

dizala iznad 270 m n.m., zapoĉelo pokusno crpljenje maksimalnim kapacitetom triju<br />

vodovodnih crpki (TERZIĆ et al., 2010). Višak iscrpljene vode ispuštan je oko 1200<br />

m daleko od izvora Ĉikole kako bi se izbjegla recirkulacija vode – poteškoća iz<br />

prethodnih crpljenja (ŠARIN, 1983). RPV je mjerena kontinuirano i automatski<br />

sondom, a postavljen je i automatski mjeraĉ mutnoće (Fluorometar GGUN-FL).<br />

Povremeno su uzimani uzorci vode za hidrokemijske analize. MeĊutim, niti ovo<br />

crpljenje nije obavljeno kako je planirano. Dva dana nakon poĉetka crpljenja u slijevu<br />

je poĉela padati jaka kiša na koju je izvor brzo reagirao i razna podzemne vode poĉela<br />

se ubrzano podizati. Nastavak crpljenja ubrzo je postao besmislen i pokus je prekinut.<br />

Već 2010. ovaj je pokus ponovljen, no ovaj je put obavljeno cjelokupno trajanje<br />

crpljenja – devet dana – u povoljnim hidrološkim okolnostima. Ipak, niti pri ovom<br />

71


pokusu nije došlo do ustaljenja RPV. U dvodnevnom pokusnom crpljenju ukupno<br />

postignuto sniţenje na zdencima iznosilo je oko 2 m, a nakon jakih kiša došlo je do<br />

naglog porasta RPV koje je poništilo sve uĉinke crpljenja i voda se podigla više od 20<br />

m od one koja je bila prije crpljenja. U znatno povoljnijim okolnostima obavljeno je<br />

devetodnevno crpljenje, u jesen 2010., kada za vrijeme crpljenja nije bilo<br />

prekomjernih oborina i crpljenje s koliĉinom 180-160 L/s je snizilo RPV u zdencima<br />

za pribliţno 5 m. Na samome kraju crpljenja opet je došlo do oborina koje su<br />

obezvrijedile interpretacijsku vrijednost praćenog povrata RPV. Za vrijeme samog<br />

crpljenja, iako je trajalo devet dana u kontinuitetu, nije došlo do ustaljenja RPV, a od<br />

drugog dana pa sve do kraja crpljenja trend pada razine bio je gotovo linearan.<br />

Literatura:<br />

BEŠENIĆ, M., PLANĈIĆ, A., BROZOVIĆ, T., JURIŠIĆ, G., PŠENICA, Ţ.,<br />

KOZARIĆ, N. & PŠENICA, M. (1986): Ronilaĉki radovi na izvoru Ĉikole.<br />

Ronilaĉki centar „Sava“, Zagreb. Arhiv Hrvatskih voda, Split. Tehniĉko izvješće,<br />

neobjavljeno.<br />

IVANOVIĆ, A., SIKIRICA, V., MARKOVIĆ, S. & SAKAĈ, K. (1977): Osnovna<br />

geološka karta SFRJ. List Drniš, M 1:100.000. HGI-CGS, Zagreb. Izdanje<br />

Saveznog geološkog zavoda, Beograd.<br />

ŠARIN, A. (1983): Tehniĉki izvještaj o pokusnom crpljenju izvora Ĉikole u 1983.<br />

godini. Arhiv HGI-CGS 51/84. Tehniĉko izvješće, neobjavljeno.<br />

ŠARIN, A. (1988): Tehniĉki izvještaj pokusnog crpljenja bunarskog zahvata izvora<br />

Ĉikole u 1988. godini. Arhiv HGI-CGS 145/88. Tehniĉko izvješće, neobjavljeno.<br />

TERZIĆ, J., FRANGEN, T., BRAJKOVIĆ, Z. & URUMOVIĆ, K. (2010): Pokusno<br />

crpljenje i kretanje razina podzemne vode u eksploatacijskim zdencima na krškom<br />

izvoru rijeke Ĉikole. 4. Hrvatski geološki <strong>kongres</strong> - Knjiga saţetaka. Horvat, M.<br />

(ur.). Zagreb: Hrvatski geološki institut. 235-236.<br />

IzvoĎenje speleoloških aktivnosti u ekstremnim slučajevima s<br />

naglaskom na razminiranje i eshumaciju<br />

Performing caving activities in extreme cases, with emphasis on<br />

mining and exhumation of the victims<br />

Zoran Dujaković 1<br />

1 Speleološki klub Gremlini, Banja Luka, Bosna i Hercegovina<br />

Ključne riječi: speleologija, razminiranje jama<br />

Key words: caving, mines in caves<br />

Prethodni period i posljedice rata su iziskivale aktivno uĉešće poznavalaca<br />

speleologije. Sam splet okolnosti, specifiĉnost speleoloških objekata i sliĉno je<br />

72


iziskivao aktivno uĉešće speleologa kao struĉnjaka u organizaciji tih vrsta poslova te<br />

kao samih realizatora aktivnosti.<br />

- podjela aktivnosti pri izvoĊenju tih sktivnosti se sastoji u organizovanju<br />

aktivnosti , izvoĊenje obuke sa uĉesnicima aktivnosti koji imaju ili ĉak nemaju<br />

nikakvo speleološko iskustvo (demineri, forenziĉari, pripadnici meĊunarodne<br />

zajednice, pripadnici policije i sliĉno) i realizovanju te izvoĊenju aktivnosti .<br />

- organizovanje aktivnosti se sastoji u: obavljenih razgovorima sa eventualnim<br />

svjedocima i poznavaocima situacije na terenu, analiziranju mapa i topografskih<br />

karata, analiziranju specijalnih sokumenata (mape minskih polja i sliĉno), predviziti<br />

speleoloških objekata, fotografsko i video snimanje lice mjesta, sagledavanje<br />

eventulanih puteva za evakuaciju povreĊenih (izrada dokumenata- uzorci dokumenata<br />

će biti dostavljeni na prezentaciji), izrada sigurnih puteva za odlaganje NUS<br />

(neeksplodirano ubojito sredstvao) te odreĊivanje njihovog priruĉnog skladišta do<br />

uništavanja, lokacije videonadzora, lokacije elektro-agregata, mjesta obezbeĊenja lica<br />

mjesta (ĉuvarska sluţba i patrole policije), odreĊivanje mjesta za odmor na lokaciji,<br />

odreĊivanje mjesta za odmor (smještaj), odreĊivanje mjesta za sreĊivanje speleološke<br />

opreme i njezino skladištenje, odreĊivanja mjesta za medicinske radnike i njihovo<br />

aktivno uĉešće pri izvoĊenju aktivnosti (pregled prije i poslije aktivnosti, pruţanje<br />

medicinske pomoći i sliĉno), organizacija radio i telefonske veze sa bazom kao i u<br />

samom objektu.<br />

- izvoĊenje obuke se sastoji: u izvoĊenju obuke prije samih aktivnosti<br />

(osnovna speleološka obuka, treninzi i sliĉno) i u izvoĊenju obuke za vrijeme samih<br />

aktivnosti (prilagoĊavanju situaciji na samom objektu, obuĉavanje pojedinaca ili<br />

grupa koji dolaze naknadno na lokaciju).<br />

- realizovanje aktivnosti se sastoji: opremanju speleološkog objekta uz aktivno<br />

uĉešće speleologa i ostalih "trećih" lica kao što sudemineri, forenziĉari i ostali.<br />

postavljanje instalacije za video nadzor, postavljanje instalacije za telefonsku vezu<br />

(induktorski telefon), aktivno uĉešće na vaĊenju NUS i posmrtnih ostataka ljudskog i<br />

ţivotinjskog porijekla. aktivnosti kod vaĊenje osoba koje su izvršile samoubistvo.<br />

primjeri struĉnog svjedoĉenja kod pravosudnih organa u vezi sluĉajeva devastiranja<br />

speleoloških objekata (iznošenje pećinskih ukrasa zbog izrade "fontana i kamina").<br />

73


Temeljne geomorfološke značajke špiljskog sustava Matešićeva spilja<br />

– Popovačka spilja kod Slunja<br />

Basic geomorphological characteristics of the Matešić – Popovačka<br />

Cave System near Slunj<br />

Neven Šuica 1,2<br />

1<br />

Speleološki klub "Ozren Lukić", Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Pierottieva 6, Zagreb<br />

2<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66 ,Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, špiljski sustav, Slunj, geomorfologija<br />

Key words: speleology, cave system, Slunj, geomorphology<br />

Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac<br />

nalazi se oko 2 km istoĉno od Slunja u selu Popovac. Rijeĉ je o speleološkom objektu<br />

s vodenim tokom koji je nastavak površinskog vodenog toka formiranog na podruĉju<br />

brda Kremenita glava (458m) koje je izgraĊeno od permskih pješĉenjaka koji ponire<br />

na rasjednom kontaktu dolomita gornje jure s vapnencima donje krede. Na istome<br />

kontaktu nalazi se i ulaz u Matešićevu pećinu. Matešićeva pećina ima funkciju<br />

sezonskog ponora (u periodu topljenja snijega), dok je Popovaĉka pećina (u kanjonu<br />

rijeke Korane) stalni izvor. Kanal koji izlazi na špilju Popovac ima funkciju fosilnog<br />

provodnika (BOĈIĆ, 2009).<br />

Speleološka istraţivanja ovog sustava zapoĉela su 1959. godine od strane<br />

ĉlanova SO PD Dubovac te se nastavilo i tijekom 1960-ih i 1970-ih godina (SO PDS<br />

Velebit). Trenutni nacrt najvećeg dijela sustava izraĊen je tijekom istraţivanja SO PD<br />

Dubovac 1997. godine i SD Karlovac 2000. godine kada je topografski snimljeno<br />

1246m (JELINIĆ, 1998; CVITANOVIĆ, 2001).<br />

Najnovija speleološka i prva geološka istraţivanja zapoĉela su u proljeće<br />

2010. godine sa ciljem izrade diplomskog rada na Rudarsko-geološkom-naftnom<br />

fakultetu u Zagrebu, pod naslovom "Utjecaj geološkog sastava i graĊe na postanak<br />

špiljskog sustava Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac". Tijekom<br />

desetak odlazaka na teren izmjereni su strukturni elementi na više od 50 lokacija u<br />

špilji i uzeti uzorci za mikropetrografske analize stijena. Uzorci su uzeti i na nekoliko<br />

lokacija na površini okolnog terena zbog izrade geološke karte krupnijeg mjerila.<br />

Zapoĉeto je i ponovno topografsko snimanje sustava zbog otkrića novih,<br />

nesnimljenih dijelova i uoĉavanja manjkavosti i netoĉnosti na postojećem nacrtu.<br />

Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac ima<br />

generalno pruţanje sjeverozapad-jugoistok (dinarsko) i za njegov nastanak vaţni su<br />

bili rasjedi istog smjera pruţanja, uoĉljivi na više lokacija unutar špilje, što se oĉituje i<br />

u specifiĉnim popreĉnim presjecima kanala. Uz gotovo sve rasjede zamijećene u<br />

špilji, mjereni su i popratni sustavi pukotina na temelju kojih je unatoĉ nedostatku<br />

strija ili njihovom pokrivenošću sigovinom, bilo moguće odrediti radi li se o<br />

normalnim ili reversnim rasjedima. Slojevitost unutar špilje vrlo je teško odrediva<br />

zbog zdrobljenosti stijenskog materijala i sigovine te je nakon analize i statistiĉke<br />

obrade podataka komparacijom vrijednosti sa površine i unutar špilje dobiven smjer i<br />

74


nagib slojeva u špilji (ŠUICA, 2010). Cijeli sustav formiran je u fosilifernim<br />

vapnencima donjekrede (apt-alb) (KOROLIJA et. al., 1979).<br />

Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac jedna<br />

je od najvećih traverzi u hrvatskom kršu, pogodan je za detaljna geološka istraţivanja<br />

zbog pristupaĉnosti i relativno lake prohodnosti te će daljnja istraţivanja svakako<br />

donijeti i vrijedne podatke o postanku ovoga objekta.<br />

Literatura:<br />

BOĈIĆ, N. (2009): Geomorfološke znaĉajke prostora Slunjske zaravni, Disertacija, 1-<br />

270, PMF, Sveuĉilište u Zagrebu, Zagreb.<br />

CVITANOVIĆ, H. (2001): Nova istraţivanja u sustavu Matešićeva špilja –<br />

Popovaĉka špilja, Speleozin 14, 27, Karlovac.<br />

JELINIĆ, I (1998): Sustav Matešićeva spilja – Popovaĉka spilja, Speleozin 8/9, 3-5,<br />

Karlovac.<br />

KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T. I ŠIMUNIĆ, A. (1979): Osnovna geološka karta 1<br />

: 100 000 list Slunj. SGZ, Beograd - IGI, Zagreb.<br />

KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T. I ŠIMUNIĆ, A. (1981): Tumaĉ Osnovne geološke<br />

karte 1 : 100 000 za list Slunj. 48 str., SGZ, Beograd - IGI, Zagreb.<br />

ŠUICA, N. (2010): Terenski dnevnik istraţivanja u špiljskom sustavu Matešićeva<br />

pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac (rukopis).<br />

Podzemna MHE u izvor spilji Rumin<br />

Underground small hydro power plant in the spring cave Rumin<br />

Boris Beraković 3 , Mladen Garašić 1,2,3 & Goran Mihovilović 4<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

Hidrowatt, d.o.o., Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, mala podzemna hidroelektrana, krš, Hrvatska<br />

Key Words: Speleology, Underground small hydro power plant, Karst, Croatia<br />

Prva istraţivanja izvora Rumina (Veliki, Mali, Suhi) izvedena su pedesetih<br />

godina prošloga stoljeća za potrebe izgradnje HE "Peruĉa" na Cetini. Tada se je i <strong>prvi</strong><br />

puta zaronilo u izvor. Prvi nacrt izvora napravljen je 1996. godine, a sustavna<br />

istraţivanja za MHE (mala hidroelektrana) "Rumin" provode se od ljeta 2006.<br />

godine.Zanimljiva je hidrogeološka situacija koja povezuje ponornu zonu u<br />

Livanjskom polju s izvorima Veliki i Mali Rumin te Malin.<br />

Novija ronjenja podastrijela su podatke za preko 50 metara dubine i preko 180<br />

metara duţine izvora Velikog Rumina. Snimljen je odnos objekta i tunela koji je<br />

75


napravljen u vrijeme istraţnih radova za HE "Peruĉa" , a koji bi se mogao koristiti i u<br />

projektu ME "Rumin". Istraţivanja se nastavljaju.<br />

U istraţnom tunelu bi se postavila strojarnica, a u unutrašnjosti izvora turbine.<br />

Gledano s površine okoliš se ne bi bitnije promijenio, a voda korištena za pokretanje<br />

turbina slobodno bi izvirala na izvoru Veliku Rumin kao i danas.<br />

Utjecaj različitih izvora svjetlosti na generiranje slike u boji<br />

Influence of various light sources to the color image capture<br />

Ivan Krpina 1,2 & Boris Watz 1,2<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, rasvjeta, snimanje<br />

Key Words: Speleology, Lighting, Taking pictures<br />

Doţivljaj viĊenog nastaje u svijesti promatraĉa i odreĊen je izvorom svjetlosti koja se<br />

reflektira od fiziĉkih objekata u prostoru. Zadaća video sustava je da snimi prirodne<br />

scene, reproducira ih na drugom mjestu ili u drugom vremenu i izazove jednak<br />

doţivljaj viĊenog u svijesti promatraĉa. Prilikom video snimanja u špilji scene su<br />

rijetko kad osvjetljene samo jednim izvorom svjetlosti poznatih karakteristika. Obiĉno<br />

je to skup razliĉitih izvora svjetlosti i refleksija od okolnih objekata koje uzrokuju<br />

promjene u karakteristikama svjetlosti. Ljudsko oko ima sposobnost adaptacije na<br />

takve varijacije rasvjete i neovisno o njima ispravno razlikuje detalje i boje. Da bi se<br />

što vjernije snimila i reproducirala neka scena današnje videokamere imaju ugraĊene<br />

sklopove i algoritme koji oponašaju ljudski vizualni sustav, ali ti sklopovi imaju svoja<br />

ograniĉenja koja naroĉito dolaze do izraţaja pri niskim razinama rasvjete. Dio<br />

pogrešaka koji nastane pri snimanju moţe se ukloniti u postprodukciji ali za dobru<br />

kvalitetu slike je od iznimne vaţnosti da su pogreške u samoj produkciji minimalne.<br />

Zbog toga je nuţno poznavati karakteristike kamere u odnosu na ljudski vizualni<br />

sustav. U ovom radu ukratko su objašnjena svojstva ljudskog vizualnog sustava,<br />

definirane boje i naĉini njihove reprodukcije. Analizirane su pogreške do kojih moţe<br />

doći u videokameri te prikazane tehnike za ispravljanje odreĊenih pogrešaka.<br />

Posebno je razmotren utjecaj razliĉitih izvora svjetlosti koji se koriste u speleologiji<br />

na reprodukciju boja.<br />

Perception of an object is formed in observer’s mind and it is created by light from<br />

light source being reflected by the physical objects of the scene. The purpose of a<br />

video system is to capture natural scenes, reproduce them at a distance in either space<br />

or time and create the same perception in observer's mind. During video capturing in<br />

76


the cave scenes are seldom illuminated by a single light source of known properties.<br />

The illumination at any point in the scene is a summation of the light from identifiable<br />

sources plus light reflected from surrounding objects and modified by the reflectance<br />

properties of the objects. The human visual system has ability to adapt to these<br />

modifications in illumination and despite them can correctly distinguish objects and<br />

colors. For proper capture and reproduction today cameras are equipped with circuitry<br />

and algorithms that acts similar to human visual system but with some restrictions<br />

which are especially visible in low light conditions. Some of the capturing errors can<br />

be fixed later in postproduction but for good picture quality it is important that the<br />

errors in the time of production are minimal. It is important to know camera<br />

characteristics compared to human visual system. This article briefly shows properties<br />

of human visual system, definition of colors and methods for reproducing colors.<br />

Possible capturing errors in video camera are analyzed and some correction<br />

techniques are explained. Influence of various caving light sources to the color<br />

reproduction is especially considered.<br />

Mjerenja koncentracije radona u speleološkim objektima u tunelu<br />

«Sveti Ilija» i tunelu «Vrata»<br />

Measurements of Radon concentrations in caverns of «Sveti Ilija»<br />

and «Vrata» tunnels<br />

Mladen Garašić 1,2,3 , Boris Watz 1,2 , Davor Garašić 1,2 , Ivan Krpina 1,2 & Tomislav<br />

Gospodinović 1,2<br />

1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

Ključne riječi: speleologija, tuneli, kaverne, koncentracija radona, krš, Hrvatska<br />

Key Words: Speleology, Tunnels, Caverns, Radon Concentrations, Karst, Croatia<br />

Prilikom istraţivanja kaverni u tunelima “Vrata” na autocesti Zagreb – Rijeka,<br />

i u servisnoj cijevi tunela “Sveti Ilija” kroz Biokovo, pored ostaloga mjerene su<br />

koncentracije plina radona. Posebne lokacije za mjerenje su izabrane iz nekoliko<br />

razloga:<br />

- kaverna u tunelu “Vrata” zbog toga što je nakon izgradnje tunela i sanacije kaverne<br />

ponovno uspostavljeno prvobitno mikroklimatsko okruţje kaverne, bez dodatnih<br />

strujanja zraka koja bi mogla poremetiti rezultate mjerenja. Ona je potpuno zatvorena<br />

dvostrukim vratima.<br />

- kaverna u tunelu “Sveli Ilija” zbog izuzetno velikog nadsloja iznad tunela od cca<br />

1000 metara karbonatnih stijena i visinske razlike dubine kaverne od cca 300 metara.<br />

77


- i jedna i druga kaverna nalaze se u seizmiĉki vrlo aktivnim zonama.<br />

Uoĉene su znatno povećane koncentracije plina radona u kaverni “Vrata” koje<br />

iznose i preko 25 000 Bq/m 3 . Povećana koncentracija radona u tunelu “Sveti Ilija”<br />

prilikom iskopa uoĉena je upravo u zoni kaverni, gdje je postojalo strujanje zraka<br />

prema tunelu iz kaverni. Takvi se podaci do sada nisu pronalazili u literaturi jer su sva<br />

mjerenja bila obavljana u “stabiliziranim uvjetima”, dok se ovdje mjerilo odmah<br />

nakon otvaranja kaverne tj. u vrijeme dok su razlike u koncentraciji plina radona bile<br />

znatne, jer se je tunel propisno ventilirao, a kaverna je bila “zatvorena”. U tunelu su<br />

ponegdje uz ulaze kaverni izmjerene koncentracija od ĉak 5000 Bq/m 3 ,ali<br />

koncentracija naglo opada već nakon pola metra u tunelu. Koncentracija radona u<br />

unutrašnjosti kaverni tunela “Sveti Ilija” znatno je veća nego u tunelu i iznosila je<br />

izmeĊu 18 000 Bq/m 3 i 25 000 Bq/m 3 . Mjerenja se obavljaju kontinuirano svakih 20<br />

minuta, a u kaverni u tunelu “Vrata” rijeĉ je o mjerenjima koja traju već dvije godine.<br />

Registriraju se i seizmiĉke aktivnosti (potresi), korelacije izmeĊu koliĉine CO 2 i<br />

koncentracije radona tijekom godine se mijenjaju (ljeti više, zimi niţe) u generalnom<br />

odnosu, ali pojedinaĉni sluĉajevi mogu odstupati. Maksimumi, minimumi i prosjeci<br />

daju dodatne informacije.<br />

Analiza stanja speleoloških objekata s mogućim hidrodinamičkim<br />

utjecajima na zaštićeno područje rijeke Slunjčice<br />

Analysis of the caves with the possible hydrodynamic impacts on the<br />

protected area of the river Slunjčica<br />

Marina Trpčić 1,2<br />

1<br />

Speleološki klub "Ozren Lukić", Pierottijeva 6, Zagreb<br />

2<br />

Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

Ključne riječi: rijeka Slunjĉica, zaštićeno podruĉje, speleološki objekti, divlja<br />

odlagališta, podzemna hidrodinamiĉka veza, karta ranjivosti, zaštita ugroţenih<br />

rijeĉnih staništa<br />

Key words: Slunjĉica river, protected area, caves, illegal waste deposits, <strong>underground</strong><br />

hydrodynamic connection, vunerability map, riverine habitats <strong>protection</strong><br />

UVOD<br />

Podruĉje rijeke Slunjĉice, zbog iznimne krajobrazne vrijednosti, još 1964.<br />

godine zaštićeno je u kategoriji znaĉajnog krajobraza (Rješenje Zavoda za zaštitu<br />

prirode br. 24/1-1964 od 17. sijeĉnja 1964.). Zaštićenim podruĉjem upravlja Javna<br />

ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovaĉke ţupanije<br />

("Natura viva") koja od 2005. godine pokreće niz projekata s ciljem adekvatne zaštite<br />

i upravljanja Znaĉajnim krajobrazom Slunjĉica, odnosno istim podruĉjem kao dijelom<br />

78


ekološke mreţe. Naknadnim vrednovanjem utvrĊena je vaţnost Slunjĉice i za<br />

oĉuvanje biološke raznolikosti te je ona uvrštena u Nacionalnu ekološku mreţu i<br />

prijedlog EU ekološke mreţe NATURA 2000 (DUPLIĆ et. al., 2008). U sklopu<br />

redovnog poslovanja Javna ustanova duţna je donijeti Plan upravljanja zaštićenim<br />

podruĉjem i pojedine akcijske planove zaštite prirodnih vrijednosti. Godine 2009., u<br />

okviru projekta Javne ustanove „Akcijski plan zaštite ugroţenih staništa u podruĉju<br />

ekološke mreţe Slunjĉica“, pored ostalih terenskih aktivnosti, provedena su i<br />

preliminarna speleološka istraţivanja.<br />

Inventarizacija speleoloških objekata, uz rekognosciranje ulaza, provedena je<br />

radi pripreme predstojećih ciljanih istraţivanja ĉija je svrha evidentiranje objekata s<br />

hidrološkom funkcijom koji predstavljaju privilegirane putove oneĉišćenja do rijeke,<br />

odnosno rijeĉnih staništa. Pored toga, u zaštićenom podruĉju i neposrednom<br />

utjecajnom okolišu locirana su divlja odlagališta, uz procjenu volumena i vrste<br />

odloţenog otpada. Pored speleoloških objekata, evidentirane su i druge hidrogeološke<br />

te hidrološke pojave koje su u neposrednom kontaktu s tokom Slunjĉice (izvori i<br />

pritoke) te je na odabranim lokacijama prijenosnim ureĊajima izmjereno nekoliko<br />

osnovnih parametara kvalitete vode. Provedeno je i geološko kartiranje dijela kanjona<br />

Slunjĉice u mjerilu 1:10000. Krajnji je cilj, na osnovu analize prikupljenih podataka i<br />

svih utjecajnih faktora, izrada karte ranjivosti zaštićenog podruĉja s izdvojenim<br />

zonama odreĊenog stupnja rizika za prirodna staništa i vrste (TRPĈIĆ et. al., 2009).<br />

HIDROGEOLOŠKE ZNAĈAJKE ZAŠTIĆENOG PODRUĈJA<br />

Slunjĉica izvire 5km juţno od grada Slunja, na 240m.n.m. i nakon 6km toka<br />

prema sjeveru ulijeva se u 30m niţu Koranu preko razgranatog slapišta u Rastokama.<br />

Rijeĉ je o krškom uzlaznom izvoru koji se pojavljuje u graniĉnoj zoni plitkog i<br />

dubokog krša, uz rasjedni kontakt srednjetrijaskih dolomita u sjeveroistoĉnom<br />

izdignutom krilu i donjokrednih vapnenaca u jugozapadnom krilu reversnog rasjeda<br />

(KOROLIJA et. al., 1981). Minimalna izdašnost izvora je oko 400l/s. Trasiranjem je<br />

utvrĊena podzemna veza s ponorom potoka Rakovica te s ponorom Liĉke Jesenice, a<br />

ne iskljuĉuje se niti veza s ponornom zonom Korane nizvodno od Plitviĉkih jezera<br />

(KOVAĈEVIĆ, 2005).<br />

Nizvodno od izvora Slunjĉica prima manje pritoke s jugoistoka, iz pukotinskih<br />

izvora u trijaskim dolomitima (izvor Šušnjar, potok Pećina te brojni manji izvori i<br />

povremeni tokovi). Još sjevernije, u podruĉju jurskih vapnenaca, takoĊer ima nekoliko<br />

izvora i vezanih tokova koji mjestimiĉno poniru i teku podzemno te voda ponovno<br />

izvire u blizini obale Slunjĉice i putem manjih korita dospijeva u rijeku.<br />

U dolomitima trijasa i malma dolina Slunjĉice je duboka, ali s relativno blago<br />

poloţenim stranama, dok u donjokrednim vapnencima bliţe Slunju poprima gotovo<br />

kanjonski karakter s brojnim travertinskim kaskadama (KOVAĈEVIĆ, 2005).<br />

SPELEOLOŠKA ISTRAŢIVANJA ZAŠTIĆENOG PODRUĈJA I OKOLNE<br />

UTJECAJNE ZONE<br />

U okviru terenskih istraţivanja od 10. do 30. rujna 2009. godine<br />

rekognoscirano je šire podruĉje kanjona Slunjĉice s ciljem prikupljanja podataka o<br />

speleološkim objektima toga podruĉja. Lociranje speleoloških objekata provedeno je<br />

sa svrhom preliminarne analize njihova stanja, u kontekstu eventualnih zagaĊenja i<br />

moguće hidrodinamiĉke veze takvih objekata s tokom Slunjĉice. Naime, dobro je<br />

poznato da su mnoge jame mjesta odlaganja otpada, a dijelovi toga otpada ili fluidi<br />

79


koji se s oborinama procijeĊuju iz tijela odlagališta, mogu kroz veće ili manje<br />

pukotine i pukotinske sustave u kršu dospjeti do toka i ugroţavati rijeĉna staništa.<br />

Tijekom terenskih aktivnosti u okviru projekta, zahvaljujući suradnji s<br />

lokalnim stanovništvom i dobro organiziranom pretraţivanju podruĉja, pronaĊeno je<br />

ukupno 9 špiljskih i jamskih ulaza od kojih se jedan nalazi na podruĉju Broćanca,<br />

ĉetiri na podruĉju Melnice, jedan u Novom Selu i tri manja objekta u samom Slunju,<br />

vrlo blizu korita Slunjĉice. Još dva speleološka objekta u interesnom podruĉju poznata<br />

su speleolozima od ranije (ranije istraţivana) - sam izvor Slunjĉice te Špilja u<br />

Šušnjaru koja se nalazi takoĊer u blizini Broćanca.<br />

Od ĉetiri speleološka objekta evidentirana na podruĉju Melnice, u dvije jame<br />

zabiljeţena je veća koliĉina otpada (Bezdana u Novom Selu i Korĉinka), stoga su<br />

odabrane kao prioritetne za istraţivanja. Radna skupina speleologa na projektu<br />

posljednji dan terenskih aktivnosti djelomiĉno je istraţila obje jame, no nije<br />

ustanovljena njihova hidrološka funkcija i eventualna veza s tokom Slunjĉice jer je<br />

napredovanje u dubinu nesigurno dok se ulazni dijelovi ne saniraju. Oštrinova<br />

bezdana procijenjena je kao najdublji speleološki objekt istraţivanoga podruĉja i<br />

svakako bi je trebalo uvrstiti u daljnje planove za zaštitu podruĉja Slunjĉice. Prema<br />

preliminarnim geološkim i hidrogeološkim analizama te geomorfološkim<br />

karakteristikama okolnog podruĉja ne moţe se iskljuĉiti ni njena hidrodinamiĉka veza<br />

s tokom Slunjĉice.<br />

Špilja u Šušnjaru istraţena je i topografski snimljena u okviru ekspedicije<br />

„Korana 08“, u organizaciji Speleološkog kluba „Ursus spelaeus“. Budući da se<br />

vodeni tok iz špilje direktno ulijeva u potok Pećinu pa tako dospijeva direktno u<br />

Slunjĉicu, tijekom novih istraţivanja analizirana je kvaliteta vode prijenosnim<br />

ureĊajima u špilji. Petstotinjak metara uzvodno od ušća Slunjĉice u Koranu, locirana<br />

su tri manja špiljska ulaza. Istraţena je Pećina pod tvrĊavom, dok druga dva objekta<br />

nisu istraţivana (male dimenzije ulaza, nije uoĉen otpad). Tijekom speleoronjenja u<br />

izvoru Slunjĉice koje su u rujnu i listopadu 2009. provodili ĉlanovi Hrvatskog<br />

biospeleološkog društva, s ciljem podvodnog snimanja za film o projektu, uoĉena je<br />

perspektiva za nastavak istraţivanja potopljenih špiljskih dijelova izvora. TakoĊer je<br />

zapaţena i snimljena odreĊena koliĉina otpada u izvoru.<br />

RASPRAVA I ZAKLJUĈAK<br />

Zbog pravovremenog otkrivanja postojećih zagaĊivaĉa u speleološkim<br />

objektima i sprjeĉavanja njihova daljnjeg zagaĊivanja te zbog utvrĊivanja eventualne<br />

hidrodinamiĉke veze s tokom Slunjĉice, svakako treba predvidjeti nastavak<br />

istraţivanja opisanih objekata te detaljno rekognoscirati utjecajna podruĉja koja nisu<br />

obuhvaćena u okviru projekta.<br />

Na osnovu prikupljenih podataka u okviru provedenih projektnih aktivnosti u<br />

širem podruĉju Slunjĉice, Javna ustanova moţe planirati buduća prioritetna<br />

istraţivanja speleoloških objekata (speleološka, biospeleološka, klimatološka,<br />

geološka, hidrogeološka) i odgovarajuće mjere zaštite te ih uvrstiti u Akcijske planove<br />

i Plan upravljanja zaštićenim podruĉjem.<br />

Literatura:<br />

DUPLIĆ, A., FABRIO K., PLAVAC I., POSAVEC-VUKELIĆ V., RADOVIĆ, J.,<br />

TOPIĆ, R. i ZWICKER G. (2008): Znaĉajni krajobraz Slunjĉica – struĉna podloga<br />

80


sa smjernicama za upravljanje zaštićenim podruĉjem.- Drţavni zavod za zaštitu<br />

prirode, Zagreb<br />

KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T., ŠIMUNIĆ, A. (1981): Osnovna geološka karta<br />

SFRJ M 1:100000, list Slunj – karta i tumaĉ, str. 47, L 33 -104.- Institut za<br />

geološka istraţivanja – Zagreb, 1972, Geološki zavod – Sarajevo, 1968, Savezni<br />

geološki zavod, Beograd<br />

KOVAĈEVIĆ, A. (2005): Hidrogeološke znaĉajke Karlovaĉke ţupanije, Magistarski<br />

rad.- Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb<br />

TRPĈIĆ, M., PRESEĈKI, F., PETIKOSIĆ, N. I ŠUICA, N. (2009): Terenska<br />

istraţivanja i druge aktivnosti u okviru projekta „Akcijski plan zaštite ugroţenih<br />

staništa u podruĉju ekološke mreţe Slunjĉica“.- Speleološki klub „Ozren Lukić“,<br />

Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb<br />

Rezultati paleontološkog i sedimentološkog rekognosciranja Špilje<br />

pod Zubom Buljme, NP Paklenica<br />

Results of paleontological and sedimentological investigations of Pod<br />

Zubom Buljme cave, NP Paklenica<br />

Goran Guţvica 1 , Biserka Radanović-Guţvica 2 , Vedran Slijepčević 1<br />

1 Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju, Zagreb, Avenija Dubrovnik 6-8<br />

2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, Demetrova 1<br />

Ključne riječi: paleontologija, sedimentologija, spilje, krš, Hrvatska<br />

Key words: Paleontology, Sedimentology, Caves, Karst, Croatia.<br />

Špilja pod Zubom Buljme nalazi se u vršnom podruĉju juţnog Velebita, u NP<br />

Paklenaica. Ulaz špilje smješten je na primorskoj strani na nadmorskoj visini od 1305<br />

m, GPS koordinata x = 4913710 i y = 5537500. Rekognosciranje Špilje pod Zubom<br />

Buljme 2008. godine provedeno je financijskom potporom JUNP Paklenica. Cilj<br />

terenskih istraţivanja bio je utvrĊivanje vrijednosti špilje kao paleontološkog<br />

nalazišta. Istraţna sonda veliĉine 120 x 120 cm otvorena je na istoĉnom dijelu druge<br />

dvorane na udaljenosti 71 m od ulaza. Tijekom iskapanja podaci su unošeni u bazu te<br />

je izvršena analiza brojnosti fosilnih nalaza po slojevima. Osim navedenog, cilj je bio<br />

i otvaranje cjelovitog profila te izdvajanje razliĉitih slojeva sedimentne serije na<br />

temelju makroskopskih znaĉajki i uzorkovanje za daljnje sedimentološke analize.<br />

U istraţnoj sondi Špilje pod Zubom Buljme pronaĊena su ukupno 472 fosilna ostatka<br />

pleistocenske faune. Preliminarnom taksonomskom odredbom kostiju utvrĊene su<br />

slijedeće vrste: Ursus spelaeus, Panthera pardus, Cervus elaphus, Capreolus sp., Bos<br />

sp., Lepus europaeus. Osim navedenog, prisutni su još nedeterminirani ostaci iz<br />

skupine Aves i Rodentia. S obzirom da vrsti Ursus spelaeus od taksonomski<br />

81


odreĊenih fosilnih ostataka pripada 98,8% Špilja pod Zubom Buljme moţe se smatrati<br />

tipiĉnom «medvjeĊom špiljom» koje su ĉeste u pleistocenu Europe. Posebno je<br />

znaĉajan nalaz leoparda (Panthera pardus) u sloju «d» jer su fosilni ostaci leoparda<br />

relativno rijetki na pleistocenskim lokalitetima srednje i juţne Europe (WETTSTEIN<br />

& MÜHLHOFER, 1938). Na pleistocenskim lokalitetima Hrvatske malobrojni ostaci<br />

fosilnog leoparda naĊeni su u špiljama Veternici i Vindiji (MALEZ, 1963;<br />

GUŢVICA, 1996). Prisutnost vrste Panthera pardus u sloju «d» Špilje pod Zubom<br />

Buljme utvrĊena je na osnovi morfometrijskih znaĉajki humerusa s tipiĉnim otvorom<br />

foramen supracondilare.<br />

Sedimentna serija Špilje pod Zubom Buljme sastoji se od 6 slojeva. Sloj «a»<br />

sadrţi vapnenaĉko kršje matiĉne stijene mjestimiĉno zasigano, a mjestimiĉno sadrţi i<br />

dekalcinirane koštane ostatke, prosjeĉne je debljine 10 cm, vrlo svjetlo smeĊe boje,<br />

10YR7/3 po Munsellu. Mjestimiĉna pojava zasigavanja i dekalcifikacije u tom sloju<br />

ukazuje na veću varijabilnost u smislu izmjene viših i niţih temperatura. Sloj «b»<br />

sadrţi kršje oštrih bridova, bogat je fosilnim ostacima, prosjeĉne je debljine 15 cm,<br />

crvenkasto ţute boje 7.5YR6/6 po Munsellu. U sloju «b» nalaze se znatne koliĉine<br />

oštrobridog kršja matiĉne stijene što ukazuje na dulja razdoblja hladne i vlaţne klime.<br />

Sloj «c» je prosjeĉne debljine 8 cm, a istiĉe se ţućkasto smeĊom bojom (10YR5/6 po<br />

Munsellu) i sadrţi manju koliĉinu kršja. Glavna znaĉajka sloja «c» je porast udjela<br />

sitnozrnatih frakcija (Tablica 1), a boja upućuje na hladniju ili umjerenu klimu. Sloj<br />

«d» je rastresit i sadrţi malu koliĉinu kršja, vrlo je bogat fosilnim ostacima, prosjeĉne<br />

debljine je 20 cm, tamno smeĊe boje 10YR3/3 po Munsellu. S obzirom da sloj «d»<br />

sadrţi najveći udio sitnijezrnatih frakcija (Tablica 1) koje nisu obraĊene<br />

granulometrijskom analizom, nastavkom istraţivanja frakcija manjih od 1mm i<br />

odreĊivanjem mineralnog sastava, a posebice teških minerala utvrdilo bi se podrijetlo<br />

materijala, naĉin njegovog unosa i uvjeti taloţenja. Sloj «e» sadrţi preteţito<br />

oštrobrido kršje, prosjeĉne debljine je 37 cm, svijetlo maslinasto smeĊe boje 2.5Y5/3<br />

po Munsellu pa je za pretpostaviti da je nastao tijekom duljeg razdoblja hladne i<br />

vlaţne klime ĉemu u prilog govori i velik udio krioklastiĉnog kršja (Tablica 1). Sloj<br />

«f» je prosjeĉne debljine 55 cm, sadrţi malu koliĉinu oštrobridog kršja, bez fosilnih je<br />

ostataka, crvene boje 10R4/6 po Munsellu. Sloj «f» sadrţi vrlo malu koliĉinu<br />

krupnozrnatih frakcija (Tablica 1) i crvene je boje što upućuje na toplu ili umjerenu<br />

aridnu klimu tijekom njegovog taloţenja.<br />

Tablica 1. Udio izdvojenih frakcija u sedimentnoj seriji Špilje pod Zubom Buljme<br />

Table 1. Portion of separated fractions in sediment series from Pod Zubom Buljme<br />

cave<br />

Sloj<br />

Ĉestice veliĉine<br />

pijeska i manje (silt,<br />

glina)<br />

Frakcija<br />

Ĉestice veliĉine<br />

sitnijeg šljunka<br />

Ĉestice veliĉine<br />

krupnog šljunka<br />

< 1 mm 1-2 mm 2-4 mm 4-8 mm 8-16 mm > 16 mm<br />

a 7,7 % 1,20 % 1,5 % 3,9 % 25,1 % 60,7 %<br />

b 4,2 % 4,77 % 7,5 % 11,2 % 32,4 % 40,0 %<br />

c 26,7 % 7,4 % 8,9 % 7,9 % 21,3 % 27,7 %<br />

d 34,4 % 5,1 % 6,0 % 6,7 % 19,1 % 28,7 %<br />

e 13,0 % 4,8 % 6,0 % 10,8 % 23,1 % 42,4 %<br />

f 16,4 % 9,2 % 12,9 % 17,7 % 28,2 % 15,5 %<br />

82


Rezultati provedenih istraţivanja ukazuju na perspektivnost daljnjih paleontoloških<br />

istraţivanja Špilje pod Zubom Buljme.<br />

Literatura:<br />

GUŢVICA, G. (1996): Komparativna analiza velikih fosilnih zvijeri (Carnivora)<br />

gornjeg pleistocena sjeverozapadne Hrvatske (doktorska disertacija); Zagreb:<br />

Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, 04. 04. 1996., 243 str. Voditelj: Huber, Đuro.<br />

MALEZ, M. (1963): Kvartarna fauna pećine Veternice u Medvednici. Palaeont.<br />

Jugosl. JAZU, 5, 1-200.<br />

WETTSTEIN, O., MÜHLHOFER, F. (1938): Die Fauna der Höhle von Merkenstein<br />

in N.-Ö. Arch. Naturges., 7, 514-558.<br />

Stijenska umjetnost na tlu Hrvatske<br />

Rock Art in Croatia<br />

Darko Komšo 1 & Nenad Kuzmanović 2<br />

1<br />

Arheološki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula; komsodarko@gmail.com<br />

2<br />

Šetalište Vladimira Nazora 21, 51000 Rijeka, kuzma44@net.hr<br />

Ključne riječi: stijenska umjetnost, Hrvatska, gravure, slikarije, pećine, stijene<br />

Key words: rock art, Croatia, gravures, paintings, caves, rocks<br />

Stijenska umjetnost bavi se antropomorfnim oznakama na prirodnim<br />

stijenama. Te oznake se dijele na gravure (petroglife) koje ĉine grebanje, poliranje,<br />

udaranje, urezivanje, bušenje i izrada reljefa i na slikarije (piktografe), odnosno<br />

aplikaciju pigmenta. Nalaze se na stijenama na otvorenom, polupećinama, pećinama i<br />

jamama.<br />

Poĉeci stijenske umjetnosti seţu u same poĉetke gornjeg paleolitika, a nastaje i<br />

u današnje doba. Na svijetu je do sada popisano oko 35.000.000 prikaza, a<br />

pretpostavlja se da postoji oko 50.000.000 prikaza. Ovi prikazi su grupirani u<br />

nalazišta, zone i glavne zone. Nalazište je bilo koje mjesto sa stijenskom umjetnošću,<br />

u granicama od 500 metara. Zone ukljuĉuju više nalazišta u krugu od 20 kilometara.<br />

Glavne zone su podruĉja na kojima se nalazi preko 10.000 prikaza na 1000 km2. Na<br />

svijetu postoji oko 20.000 nalazišta, 820 zona i 150 glavnih zona (ANATI, 1993).<br />

Prikazi se dijele na piktograme, ideograme i psihograme. Piktogrami se svi<br />

prikazi koji imaju prepoznatljivu formu realnih ili izmišljenih objekata<br />

antropomorfne i zoomorfne figure, topografske oznake, stvari, oruţje i<br />

sliĉno.Ideogrami su svi repetitivni i sintetiĉki znakovi/simboli kao što su linije, faliĉni<br />

83


i vulvarni znakovi, diskovi, grupe toĉaka i linija, kriţevi i sliĉno. Mogu biti anatomski<br />

(vulvarni znakovi, otisci ruku), konceptualni (kriţ, krug, ...) i numeriĉki (broj toĉaka i<br />

linija). Psihogrami su svi znakovi koji se ne mogu prepoznati i ne predstavljaju niti<br />

objekte niti simbole – crte, divlji izrazi energije, koji mogu predstavljati iskaz emocija<br />

ili skrivenih/unutarnjih percepcija (ANATI, 1993).<br />

Na podruĉju sjeverozapadnog Balkana stijenska umjetnost je u pravilu slabo<br />

poznata. U Sloveniji su tek nedavno otkrivene slikarije u Jami kod Seţane, koje se<br />

datiraju u razdoblje neolitika. Na podruĉju Srbije zabiljeţene su 2 nalazišta, u<br />

Gabrovnici kod Kalne (MIHAILOVIĆ & JOVANOVIĆ, 1997) i Srndalju<br />

(PETKOVIĆ, 1923). U Crnoj Gori zabiljeţena su tri nalazišta, Lipci s slikarijama<br />

(PUŠIĆ, 1966, GARAŠANIN 1968) te Gusinj i Grbaja s gravurama (VASIĆ, 1974).<br />

Na podruĉju Bosne i Hercegovine zabiljeţeno je više nalazišta. Najpoznatije je<br />

nalazište Badanj (BASLER, 1979), u kojem je zabiljeţena gravura datirana u<br />

razdoblje kasnog gornjeg paleolitika, te nalazišta s gravurama Pećina pod lipom,<br />

Pećina Ledenjaĉa, Djevojaĉka pećina kod Kladnja i pećina Vjeternica, dok se na<br />

Pisanoj stijeni kod Višegrada nalaze slikarije (GARAŠANIN, 1968). U Makedoniji se<br />

u posljednje vrijeme spominju nalazi tisuća gravura, a najmonumentalnije nalazište je<br />

Ĉoĉev kamen kod Kratova, s prikazima gravura i slikarija. Na podruĉju Albanije i<br />

Kosova zabiljeţeno je 7 nalazišta s gravurama i slikarijama (KORKUTI, 2008;<br />

THACI 2006).<br />

U Hrvatskoj do danas stijenska umjetnost nije posebice prouĉavana niti<br />

biljeţena. Poznate su bile slikarije na stijenama kod Senja te prikaze u Zmajevoj<br />

pećini na Braĉu, koji i nisu stijenska umjetnost u pravom smislu rijeĉi. Zanimljivo je<br />

napomenuti i zabiljeţenu priĉu sa kraja 19. stoljeća o postojanju gravura u jednoj<br />

pećini na izvoru Kupe. Tu su pećinu bezuspješno pokušavali pronaći <strong>hrvatski</strong> i<br />

slovenski spelolozi i arheolozi tijekom niza desetljeća, te je ostala neotkrivena do<br />

današnjeg dana.<br />

Tijekom 2009. godine zapoĉeo je projekt pod nazivom Stijenska umjetnost na<br />

tlu Hrvatske, koji ima za cilj sustavno katalogiziranje, valorizaciju i prezentaciju<br />

stijenske umjetnosti na tlu Hrvatske. Projekt se u svojoj primarnoj fazi koncentrirao<br />

na podruĉje sjevernog Jadrana, gdje djeluje Arheološki muzej Istre, koji je i pokretaĉ<br />

projekta. Do sada je zabiljeţeno više nalazišta i to Lovranska draga (Abri Uho, Abri<br />

Kosaĉa 3, Pećina Zemunica i stijena iznad pećine Oporovine), Mošćeniĉka Draga<br />

(Pećina Zijavica i brdo Zijavica), Pećina iznad Zidne Hiţice kod Lanišća, Gradac<br />

Ţuknica, Pećina kod sela Šarţoni, Brgujĉeva Loza 1 kod Šapjana, Vudna jama na<br />

Ćićariji, podruĉje Limskog kanala (Romualdova pećina, Jankova pećina, Mala Šimija)<br />

te Povilac kod Senja. Gravure i slikarije zabiljeţene u tim pećinama i stijenama<br />

datiraju se u razdoblje ţeljeznog doba, srednjeg vijeka i novog vijeka, a dio prikaza bi<br />

mogao biti datiran i ranije.<br />

Preliminarna istraţivanja su zabiljeţila brojna nalazišta s gravurama i<br />

slikarijama, te ukazala kako je podruĉje Hrvatske, sa svojim brojnim kraškim<br />

fenomenima izuzetno potencijalna regija za daljnja sustavna rekognosciranja u potrazi<br />

za prikazima stijenske umjetnosti.<br />

Literatura:<br />

ANATI, E. (1993): World Rock Art: The Primordial Language, Bollettino edl Centro<br />

Camuno di Studi Preistorici 27, Capo di Ponte 1993, 1-161<br />

84


BASLER, Đ. (1979): Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Bosni i Hercegovini,<br />

U: BENAC, A. (Ed.): Praistorija Jugoslavenskih zemalja 1, Paleolitsko i<br />

mezolitsko doba, 331-355, Sarajevo 1979<br />

GARAŠANIN, M. (1968): Neue prähistorische Felsbilder an der adriatischen Küste<br />

der Crna Gora (Montenegro), Germania 46/2, 1968, 213-223<br />

KORKUTI, M. (2008): Rock art in Albania, Institute of Archaeology, Tirane 2008<br />

MIHAILOVIĆ, D., JOVANOVIĆ, S. (1997): Praistorijske slikane predstave u pećini<br />

Gabrovnica kod Kalne (Istočna Srbija), Starinar, nova serija knjiga XLVIII/1997,<br />

Beograd 1997, 133-144<br />

PETKOVIĆ, Ţ. (1923): Megalit iz Srndalja, Starinar, treća serija knjiga 1./1923,<br />

Beograd 1923., 175-183<br />

PUŠIĆ, I. (1966): Preistorijski crteţi na stijeni u Lipcima, Godišnjak Centra za<br />

balkanološka ispitivanja IV/2, Sarajevo 1966, 187-191<br />

THACI, I. (2006): Kosova rock art interpretation and decodification, In: PËRZHITA,<br />

L., LUCI, K., HOXHA, G., BUNGURI, A., PEJA, F. & KASTRATI, T. (Eds.):<br />

The Archaeological Map of Kosova I, The Museum of Kosova, Prishtina and The<br />

Institute of Archaeology, Tirana; Prishtina 2006, 343-344<br />

VASIĆ, R. (1974): Crteţi na steni kod Gusinja, Starinar, nova serija knjiga XXIII,<br />

Beograd 1974, 131-139<br />

Speleološki objekti iznad izvora Zvir na riječkoj obilaznici<br />

Caves near Zvir spring on Rijeka bypass highway<br />

Dragan Majić 1 & Mladen Garašić 2,3,4<br />

1 Hrvatske vode, Zagreb<br />

2 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

4 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

Ključne riječi: zaštita voda, speleologija, izvori, krš, Hrvatska<br />

Key words: Water <strong>protection</strong>,Speleology, Springs, Karst, Croatia<br />

Prilikom gradnje druge faze obilaznice oko grada Rijeke u podruĉju iznad<br />

izuzetno znaĉajnog izvorišta “Zvir”, trebalo je iskopati tunel “Katarina”, zatim visoki<br />

zasjek i manji vijadukt. Most preko kanjona Rjeĉine posebno je tretiran u ovim<br />

geološkim razmatranjima. Pretpostavljena je mogućnost pojave vertikalnih<br />

speleoloških objekata koji bi svojim poloţajem, oblikom i veliĉinom mogli na neki<br />

naĉin oneĉistiti ili utjecati na izvorište “Zvir”. Stoga su napravljeni posebni projekti<br />

zaštite posebnim “tepihom” koje će onemogućiti da voda s prometnice prilikom<br />

izgradnje ili u korištenju vertikalno dotjeĉe prema “Zviru”. Takva vrsta posebnog<br />

85


“bentonitnog tepiha” ovdje je <strong>prvi</strong> puta upotrebljena. Tijekom zgradnje kontinuirano<br />

su uzimani i analizirani uzorci vode iz izvora, a sve novo otvorene šupljine na terenu<br />

odmah su speleološki istraţene. I nakon puštanja obilaznice u promet, kontrolirana je<br />

kvaliteta vode u Zviru i nije bilo nikakvih promjena u odnosu na “nulto stanje” prije<br />

izgradnje II faze obilaznice oko grada Rijeke.<br />

Implementacija gravimetrije u speleologiji i istraţivanju kaverni<br />

Implementation of gravimetry in caving and exploring caverns<br />

Danko Markovinović 1 & Mladen Garašić 2,3,4<br />

1<br />

Sveuĉilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

2 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb<br />

3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb<br />

4 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb<br />

Ključne riječi: geodezija, gravimetrija, speleologija, krš, spilje<br />

Key words: Geodesy, Gravimetry, Speleology, Karst, Caves<br />

Gravimetrijska metoda kao dio fizikalne geodezije izmeĊu ostaloga ima svoju<br />

veliku primjenu u istraţivanju speleoloških objekata i podzemnih fenomena.<br />

Anomalije ubrzanja sile teţe koje se raĉunaju iz visokopreciznih gravimetrijskih<br />

mjerenja (10-8 ms-2) omogućavaju detektiranje kaverni u obliku jama i šupljina. U<br />

radu se prikazuje implementacija gravimetrije u istraţivanju kaverni na juţnom ulazu<br />

tunela Mala Kapela. Anomalije ubrzanja sile teţe su pokazale pojavu nakoliko<br />

kaverni razliĉitih veliĉina i lokacija. Obavljena speleološka istraţivanja pokazuju<br />

podudarnost izmeĊu mjerenja i pojave speleoloških objekata.<br />

86


The History of the speleological explorations in the catchment area of<br />

<strong>underground</strong> rivers Reka and Ljubljanica, West Slovenia<br />

Povijest speleoloških istraţivanja u porječju krških rijeka<br />

Ljubljanica i Reka u zapadnoj Sloveniji<br />

Andrej Mihevc 1<br />

1<br />

Karst Research Institute , Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia; mihevc@zrc-sazu.si<br />

Key words: podzemne rijeke, Reka, Ljubljanica, krš<br />

Ključne riječi: Underground rivers, Reka, Ljubljanica, Karst<br />

In Western part of Dinaric karst in Slovenia there are two from the point of<br />

history of speleology important karst rivers: river Reka and river Ljubljanica.<br />

Ljubljanica river is formed from a group of springs with discharge of the 38.6<br />

m 3 s -1 at Vrhnika. Main part of the 1000 km 2 large catchment area is in karstified<br />

rocks, with direct karst recharge. Part of the water does appear in springs on the edges<br />

of four poljes, crosses them and sinks again. Part of the water is supplied also by<br />

sinking rivers from noncarbonate rocks.<br />

At springs and sinks several large cave systems were formed. Because of large<br />

cave entrances, sinking rivers, springs and ponors and long lasting floods on the poljes<br />

the area was in the focus of the interest of natural sciences long ago. Karst water<br />

phenomena were first described in 17.th century. A. Kircher is giving <strong>underground</strong><br />

rivers from Cerknica polje as an example for his general theory on hydrophilacia. The<br />

floods were later studied by J.V. Valvasor (1689), who also made some cave<br />

exploration. Karst and caves were explored by F.A. Steinberg (1758), T. Gruber<br />

(1781), and F. Nagel (1754). In 19.th century there is a large increase of the cave<br />

exploration in the area especially after the discovery of the inner part of Postojnska<br />

jama in 1818 (L. Ĉeĉ, J. Jeršinoviĉ, F.H. Hohenwart and F. Schafenrath,) and in<br />

Planinska jama (A. Urbas, A. Schmidl). These explorations were connected with<br />

touristic development and scientific interest in caves, cave biology, paleontology and<br />

archeology (F. Hochstetter, J. Szombathy) in Postojnska jama, Planinska jama and<br />

Kriţna jama. First cave animals were discovered and described. More difficult water<br />

caves and deep pits were explored later in connection to hydro meliorations of karst<br />

poljes (W. Putick).<br />

In the second half of the 19.th speleological societies appeared. In Postojna<br />

between years 1889 – 1905 caving society Anthron, and after year 1910 speleological<br />

society from Ljubljana. After WW I the catchment area of the river was divided<br />

among two countries, Yugoslavia and Italy. In Postojna was formed in 1927 Instituto<br />

Italiano di Speleologia. Cave exploration and intensive work was done on the cave<br />

register. In Ljubljana register of caves was established by Društvo za raziskovanje<br />

podzemnih jam. After WW II new institute, Inštitut za raziskovanje krasa was<br />

founded in Postojna. It works on the cave register and on more scientific karst<br />

87


esearch, while cavers are organised in Jamarska zveza Slovenije which in<br />

collaboration with institute builds the cave register.<br />

First cave exploration in the catchment area of Ljubljanica was rather easy.<br />

There were many large entrances and large easy passable caves beyond. The obstacles<br />

were overrun according to available technique and knowledge. By the end of 19.th<br />

century portable boats were used and deep caves to depth of 220 m were explored<br />

with winches and ladders. Some digging and blasting were also involved. First diving<br />

was done in 1930s, and main connections of the caves trough sumps were made after<br />

1960.<br />

Today main work is on searching for new entrances, enlarging the narrow<br />

entrances or passages or diving in sumps. In the year 1983 there were 647 caves<br />

known in the basin of Ljubljanica river. By the end of 2010 there are 1661. Mean<br />

length of the cave is 82 m, depth 18 m. The total length of all cave passages is 136<br />

km. But 10 the longest caves with total length is 66 km are all along <strong>underground</strong><br />

course of segments of Ljubljanica river or tributaries.<br />

These caves are Postojnska jama, Kriţna jama, Karlovice, Planinska jama,<br />

Najdena jama, Zelške jame, Logarĉek, Gašpinova jama, Tkalca jama and Dihalnik v<br />

Grdem dolu.<br />

The search for the galleries where Ljubljanica flows <strong>underground</strong> is the main<br />

challenge for the cavers in the area. From the surface it was achieved only four times:<br />

trough deep shafts of Gradišnica 1886, digging in the passage in Najdena jama in<br />

1962, enlarging the entrance of the blowhole in cave Dihalnik v Grdem dolu in<br />

(1992) and Vetrovna jama in 2002.<br />

Reka is a surface river that sinks in the SE edge of 600 km 2 large Kras<br />

plateau. At the ponor into Škocjanske jame cave mean annual discharge of river is 8.2<br />

m 3 s -1 . After 35 km of the <strong>underground</strong> flow it appears at spring as river Timavo at the<br />

coast of Adriatic Sea. River is now larger since it gets discharge from whole Kras<br />

plateau.<br />

The plateau and karst phenomena, specially sinking rivers and springs are<br />

mentioned in antiquity already. First cave mentioned later is Vilenica, which was in<br />

1613 already managed cave for tourism. Great part of the cave research was always<br />

connected with water supply for Trieste and searching for the <strong>underground</strong> Reka river.<br />

Systematic speleological research started in Labodnica in 1841 by Lindner and in<br />

Škocjanske jame caves in 1839 by J. Svetina. It was followed by A. Schmidl and after<br />

1884 by A. Hanke and J. Marinitsch from speleological section of DOAV alpine club<br />

from Trieste. By 1889 the cave was explored till terminal sump.<br />

Search for the <strong>underground</strong> river beyond Škocjanske jame followed. Many<br />

caves were found and explored. After WW I the caves from the area were published<br />

in monograph Duemila Grotte (1926) and Il Timavo (1938). At about the same time<br />

the first diving attempts were made in the caves at the springs of Timavo.<br />

Today the state border is dividing the Kras plateau so then data about caves<br />

are collected by speleologists in Slovene and Italian cave registers. On the Kras<br />

plateau above the <strong>underground</strong> Reka there are 2131 known caves. Total length of the<br />

cave passages is 126 km, mean length 60 m, and mean depth 27 m.<br />

The main discoveries, longest, deepest and most important caves in the area<br />

are along the <strong>underground</strong> Reka. First to reach the <strong>underground</strong> flow of Reka were<br />

A.F. Lindner and J. Svetina in the year 1841 in 329 m deep cave Labodnica or Grotta<br />

di Trebiciano at Orlek. The cave was after that for 68 years the deepest cave of the<br />

world. Next discovery of <strong>underground</strong> river was only in 1972 in Kaĉna jama, and then<br />

cave is today 14 km long and 270 m deep.<br />

88


Later, after long digging river was reached in Abisso Lazzaro Jerko in 1969. In<br />

the year 2000 cave was encountered in cave Breznu treh generacij at Divaĉa, in year<br />

2003 in cave Breznu v Kanjeducah and in cave Breznu v Stršinkni dolini. In both<br />

caves after decades of digging. There is over 22 km of passages known in caves along<br />

the <strong>underground</strong> Reka.<br />

For the most of the discoveries decades of digging were needed. The digger<br />

are guided and inspired by the strong air currents that occur briefly when Reka is<br />

flooding cave passages, which occurs once or twice a year. Besides of digging which<br />

is still going on diving in the sumps is also important. First were made in the springs<br />

of Timavo and caves close by and after also in Labodnica. In Škocjanske jame and in<br />

Kaĉna jama important passages were found behind the sumps. In this two last caves<br />

we expect new discoveries and connection into one large cave system.<br />

V zahodnem delu dinarskega krasa v Sloveniji sta dve pomembni kraški reki,<br />

Ljubljanica in Reka. V ĉlanku opisujemo zgodovino raziskovanja jam vzdolţ<br />

podzemnega toka teh dveh rek.<br />

Ljubljanica izvira v skupini izvirov pri Vrhniki v nadmorski višini okrog 300<br />

m. Ob izvirih ima reka pretok 38.6 m 3 s -1 , njeno povodje pa je veliko okrog 1000 km 2 .<br />

Padavinska voda v veĉjem delu poreĉja odteka direktno v kras. Del te vode izvira na<br />

kraških poljih, jih preĉka ter ponovno ponika. Poleg tega prispeva vodo v kras še<br />

nekaj ponikalnic z nekraških kamnin. Ob izvirih ali ponorih so nastale velike jame.<br />

Zaradi izvirov, ponorov, dolgotrajnih poplav na poljih ter številnih jam je to podroĉje<br />

ţe zgodaj zbujalo zanimanje pri naravoslovcih.<br />

Prve strokovne omembe in opise zlasti vodnih pojavov datirajo v 17. stoletje.<br />

Athanasius Kircher utemeljuje svojo tezo o nastanku rek tudi na primeru Cerkniškega<br />

polja in njegovih poplav. Te je podrobneje opisal J. W. Valvasor pozna (1689), ki je<br />

raziskoval tudi v jamah. Kras in jame so raziskovali F. A. Steinberg, (1758), T.<br />

Gruber (1781), F. Nagel (1754).<br />

V 19. je raziskovanja jam še veĉ. Od leta 1818 dalje so pomembna<br />

raziskovanja v Postojnski jami (Luka Ĉeĉ, F. H. Hohenwart, F. Schafenrath, W.<br />

Putick), v Planinski jami (Anton Urbas, A. Schmidl) nato pa dela povezana z<br />

melioracijami kraških polj (Kebe, Putick) in paleontološka raziskovanja v Kriţni jami<br />

(Szombathy in Hochstetter).<br />

Raziskovanja jam kasneje koordinirajo jamarska društva. V Postojni<br />

med leti 1889 – 1905 jamarsko društvo Anthron, po letu 1910 pa tudi društvo iz<br />

Ljubljane. Po <strong>prvi</strong> svetovni vojni je poreĉjeLjubljanice razdeljeno med dve drţavi,<br />

kraljevino Jugoslavijo in Italijo. V Postojni je bil leta 1927 ustanovljen Instituto<br />

Italiano di speleologia, ki je priĉel voditi tudi kataster jam. V Ljubljani pa je kataster<br />

vodilo Društvo za raziskovanje jam. Po drugi svetovni vojni vstopi v raziskovanje še<br />

Inštitut za raziskovanje krasa pri SAZU v Postojni in Jamarska zveza Slovenije.<br />

Sprva je bilo odkrivanje novih jam in raziskovanje dokaj preprosto.<br />

Treba je bilo premagati le enostavne teţave: najti vhod, preplezati brezna in preiti<br />

skozi oţine ter obvladovati podzemno reko. Z leti pa je vedno teţje najti nove jame.<br />

Vedno veĉ je iskanja zasutih vhodov, širjenja oţin in zahtevnega potapljanja.<br />

Leta 1983 je bilo v povodju Ljubljanice znanih 647 jam, danes pa je<br />

registriranih 1661 jam. Popreĉna dolţina jame je 82 m, globina 18 m, njihova skupna<br />

dolţina pa je 136 km.<br />

Ĉe pa pogledamo deset najdaljših jam, njihova skupna dolţina je 66 km,<br />

vidimo da so vse te jame nanizane vzdolţ segmentov aktivnega podzemnega toka<br />

89


Ljubljanice. To so Kriţna jama, Golobina, Karlovice, Zelške jame, Tkalca jama,<br />

Postojnska jama, Planinska jama, Logarĉek, Najdena jama, Vetrovna jama,<br />

Gradišnica in Gašpinova jama ter Okence.<br />

Prav iskanje jam skozi katere teĉejo glavni tokovi Ljubljanice je glavni izziv<br />

jamarjem. V novejšem ĉasu je to uspelo le pri Najdeni jami leta 1962, Novi kriţni<br />

jami (1992) in Vetrovni jami leta 2002.<br />

Reka ponika ob JV robu Krasa, ki je velik okrog 600 km 2 . Reko napajajo<br />

kraški izviri in površinsko povodje na nekarbonatnih kamninah. Pri ponoru v<br />

Škocjanske jame ima Reka popreĉni pretok 8,2 m 3 s -1 , zaradi dotokov v podzemlju pa<br />

naraste njen pretok na 30.2 m 3 s -1 . Po 35 km podzemnega toka pod planoto se pojavi<br />

kot reka Timava v izvirih na obali Jadranskega morja.<br />

Planoto Kras in njene kraške pojave, ponore, jame in izvire omenjajo ţe v<br />

antiki. Jama Vilenica se omenja leta ţe 1613 kot turistiĉno urejena jama.<br />

Velik del speleološkega raziskovanja na Krasu je bil vedno povezan z<br />

iskanjem vodnih virov in iskanjem podzemnega toka Reke. Raziskave so se zaĉele v<br />

Škocjanskih jamah. Leta 1839 je J. Svetina prodrl do 3. slapu v jami. Raziskovanje so<br />

nadaljevali A. Schmidl, po letu 1884 pa A. Hanke oziroma speleološki odsek DÖAV<br />

iz Trsta, ki je hitro raziskal jame do odtoĉnega sifona.<br />

Sledilo je iskanje podzemnega toka Reke za Škocjanskimi jamami. Tako so<br />

bile raziskane številne jame. Po <strong>prvi</strong> svetovni vojni so bile jame tega obmoĉja<br />

objavljene v monografijah Duemila Grotte (1926) in Il Timavo (1938), kar je bilo<br />

vrhunsko v svetovnem merilu. V ta ĉas sodijo tudi prva potapljanja v sifonih in<br />

raziskovanja jam pri izvirih Timava in raziskovanje jam v bliţini izvirov.<br />

Danes deli Kras drţavna meja, zato vodijo podatke o jamah v slovenskem in<br />

trţaškem katastru jam. Na Krasu, je raziskanih 2131 jam. Njihova skupna dolţina je<br />

126 km, popreĉna dolţina 60 m, popreĉna globina pa 27 m.<br />

Najpomembnejša odkritja na Krasu so bila vseskozi povezana z odkritji<br />

podzemnega toka Reke. Obiĉajno so bile to tudi najglobje in najdalješ jame na Krasu.<br />

Prviĉ sta prišla do podzemne Reke A.F. Lindner in J. Svetina leta 1841 v 329<br />

m globoki jami Labodnici pri Orleku. Labodnica je bila potem 68 let tudi najgloblja<br />

jama na svetu. Naslednje odkritje podzemnega toka je bilo leta 1972 v Kaĉni jami,<br />

jama je danes dolga okrog 14 km. Kasneje, po dolgoletnem kopanju so dosegli<br />

podzemno reko še v breznu Lazzaro Jerko pri Brišĉikih leta 1969, leta 2000 v Breznu<br />

treh generacij pri Divaĉi, leta 2003 v Breznu 1 v Kanjeducah in istega leta še Breznu v<br />

Stršinkni dolini. V jamah vzdolţ podzemnega toka Reke je danes raziskanih ţe preko<br />

22 km jamskih rovov.<br />

Za veĉino teh odkritij je znaĉilno dolgoletno kopanje. Koplje se v oţinah kjer<br />

moĉno piha v ĉasu, ko Reka ob poplavah zaliva jamske rove. Ponekod je kopanje<br />

trajalo desetletja. Poleg kopanja je v zadnjem ĉasu pomembno tudi potapljanje v<br />

sifonih. Sprva so bila ta pri izvirih Timava, in bliţjih jamah, nato pa tudi v Labodnici,<br />

Škocjanskih jamah in v Kaĉni jami. Prav tu se nadejamo skorajšnjih novih odkritij in<br />

povezave Kaĉne ter Škocjanskih jam.<br />

90


Značajke speleoloških objekata u sjeverozapadnom dijelu Ravnih<br />

Kotara<br />

Characteristics of speleological features in the<br />

north-west of Ravni Kotari<br />

Andrijana Lončar 1 , Maša Surić 2<br />

1<br />

SO Liburnija, Majke Margarite 8, 23000 Zadar<br />

2 Odjel za geografiju, Sveuĉilište u Zadru, Ul. dr. F. TuĊmana 24 i, 23000 Zadar<br />

Ključne riječi: speleološki objekti, CO 2 , Ravni kotari, Hrvatska<br />

Key words: speleological features, CO 2 , Ravni kotari, Croatia<br />

Sjeverozapadni dio Ravnih kotara dio je nekadašnje Jadranske karbonatne<br />

platforme koja je zbog intenzivne tektonike te višekratnim emerzijama bila izloţena<br />

dugotrajnom okršavanju. Danas je to blago borano podruĉje ĉije apsolutne visine ne<br />

prelaze 120 mnv (FRITZ, 1991), s vrlo dobro razvijenim površinskim i podzemnim<br />

krškim oblicima. Reljefni oblici kao i geološke strukture dinaridskog su pravca<br />

pruţanja (SZ-JI) s tim da prevladavaju uspravne do blago nagnute bore i uzduţni<br />

rasjedi ispresjecani kraćim popreĉnim rasjedima. Litostratigrafski, ovim podruĉjem<br />

dominiraju rudistni vapnenci gornje krede (K 2 ), eocenski foraminiferski vapnenci<br />

(E 1,2 ), fliš (E 2,3 ), te manjim dijelom kvartarni pokrov (MAJCEN et al., 1967). Blizina<br />

obalne linije i dinaridski pravac pruţanja geoloških struktura te naslage slabije<br />

propusnog fliša uvjetuju karakteristiĉan hidrogeološki sklop s generalnim smjerom<br />

teĉenja podzemne vode u smjeru sjeverozapada, kojeg ipak mjestimiĉno<br />

preusmjeravaju popreĉni rasjedi (FRITZ, 1979, 1991).<br />

U okviru ovog istraţivanja, obraĊeno je deset speleoloških objekata: Barina<br />

jama, Jama Bezdanka, Jama Velika i Mala golubinka, Jama Srzentuša, Jama<br />

Babuljarka, Jama Šipkovac, Jama kraj Jaruge, Jama Bonsai, Spilja Trojamica i jama<br />

Golubinka Vrsi. Uzimajući u obzir i nekolicinu ranije istraţenih spilja i jama (SO<br />

Liburnija, SO Velebit, SO Ţeljezniĉar), glavnina objekata sjeverozapadnog dijela<br />

Ravnih kotara spada u jednostavne vertikalne speleološke objekte što je i inaĉe<br />

znaĉajka vanjskog krškog pojasa Hrvatske (GARAŠIĆ, 1991). Sedam istraţenih<br />

objekata formirano je u foraminiferskim vapnencima, dok su tri razvijena na granici<br />

senonskih vapnanaca (K 2 3 ) i liburnijskih naslaga (Pc,E). Istraţeni su objekti razmjerno<br />

malih dubina, do cca 60 m, iako bi se s obzirom na nekadašnju dubinu apsolutne<br />

erozijske baze (-135 m tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma /PELTIER &<br />

FAIRBANKS, 2006/) mogle oĉekivati i veće dubine. Što se tiĉe hidrogeološke<br />

funkcije, neki objekti povremeno funkcioniraju kao ponori, u tri je zabiljeţen<br />

podzemni tok, a u tri jezerca sa stajaćom vodom.<br />

U pet od deset istraţenih objekata zabiljeţeno je periodiĉno pojavljivanje<br />

povišene koncentracije CO 2 što prema postojećoj literaturi nije ĉesta pojava u<br />

hrvatskom kršu. Svih pet objekata su jame, morfološki jednostavne, formirane u<br />

foraminiferskim vapnencima duţ pukotine koja prati os antiklinale Ljubaĉ – Rupalj.<br />

Od svega nekoliko zabiljeţenih sluĉajeva u hrvatskom kršu, još se dvije jame s CO 2<br />

nalaze u Ravnim kotarima, u njihovom istoĉnom dijelu, u kojima se povišena<br />

koncentracija CO 2 u ljetnim mjesecima povezuje s truljenjem organske tvari nanešene<br />

91


tijekom jesenskog i zimskog kišnog razdoblja (BOŢIĈEVIĆ, 1966). Buduća<br />

istraţivanja speleoloških objekata u SZ dijelu Ravnih kotara bit će usmjerena upravo<br />

na utvrĊivanje zakonitosti pojavljivanja povišenih koncentracija CO 2 .<br />

Naţalost, osim povišene koncentracije CO 2 , opasnost prilikom istraţivanja<br />

dodatno povećavaju i minsko-eksplozivna sredstva koja su do sada pronaĊena u 5<br />

objekta (Jama Bezdanka, Jama Velika i Mala golubinka, Jama Srzentuša, Jama<br />

Šipkovac i Spilja Trojamica), i koja najvjerojatnije neće biti uklonjena.<br />

Literatura:<br />

BOŢIĈEVIĆ, S. (1966): Dvije krške jame s plinom (CO 2 ). Geološki vjesnik, 20, 317-<br />

327.<br />

FRITZ, F. (1979): Hidrogeološka rajonizacija priobalnog krša Hrvatske u svjetlu<br />

novijih saznanja. Geološki vjesnik, 31, 327-336.<br />

FRITZ, F. (1991): Utjecaj recentnog okršavanja na zahvaćanje voda. Geološki<br />

vjesnik, 44, 281-289.<br />

GARAŠIĆ, M. (1991): Morphological and hydrogeological classification of<br />

speleological structures (caves and pits) in the Croatian karst area. Geološki<br />

vjesnik, 44, 289-300.<br />

MAJCEN, Ţ., KOROLIJA, B., SOKAĈ, B., NIKLER, L. (1967): Osnovna geološka<br />

karta 1:100000, L 33-139 Zadar, Savezni geološki zavod, Beograd.<br />

PELTIER, W.R., FAIRBANKS, R.G. (2006): Global glacial ice volume and Last<br />

Glacial Maximum duration from an extended Barbados sea level record.<br />

Quaternary Science Reviews, 25, 3322-3337.<br />

92


ABECEDNO KAZALO AUTORA<br />

James C. M. Ahern 12<br />

Krešimir Ajduković 36<br />

Ivan Arapov 60<br />

Darko Bakšić 25, 41, 43, 56<br />

Zlatko Balaš 51<br />

Teo Barišić 25<br />

Goran Barović 68<br />

Jean- Pierre Bartholeyns 22, 37<br />

Jana Bedek 59<br />

Boris Beraković 75<br />

Helena Bilandţija 59<br />

Neven Boĉić 32, 53<br />

Giovanni Boschian 55<br />

Ingrid Bošan-Kilibarda 53<br />

Srećko Boţiĉević 10<br />

Dejana Brajković 17<br />

Zvonko Bumber 42<br />

Nenad Buzjak 43<br />

Hrvoje Cvitanović 21, 59<br />

F. Cucchi 48<br />

Ana Ĉop 41, 43<br />

Tvrtko Draţina 59<br />

Ivan Drnić 30, 36<br />

Zoran Dujaković 72<br />

Alessio Fabbricatore 39, 47, 48<br />

Stašo Forenbaher 61<br />

Fabio Forti 63<br />

Tihomir Frangen 71<br />

Davor Garašić 77<br />

Mladen Garašić 7, 11, 30, 36, 58, 75,<br />

77, 85, 86, 92<br />

M. Garavaglia 48<br />

Katarina Gerometta 55<br />

C. Giovani 48<br />

Tomislav Gospodinović 77<br />

Sanja Gottstein 59<br />

Maja Grba-Bujević 51, 53<br />

Goran Guţvica 81<br />

Branko Jalţić 59<br />

Ivor Janković 12<br />

Ivor Karavanić 12, 55<br />

Fanica Kljaković-Gašpić 59<br />

Slobodan Kolbah 34<br />

Darko Komšo 83<br />

Nenad Košpić 32<br />

Petra Kovaĉ-Konrad 45<br />

Meho Saša Kovaĉević 11, 60, 92<br />

Ines Krajcar Bronić 28<br />

Goran Kresnik 36<br />

Ivan Krpina 30, 36, 76, 77<br />

Ţeljko Kućan 9<br />

Anita Kulušić 46<br />

Nenad Kuzmanović 83<br />

Damir Lacković 41, 43<br />

Aleš Lajovic 67<br />

Silvio Legović 35, 63<br />

Andrijana Lonĉar 91<br />

Marko Lukić 59<br />

Dragan Majić 85<br />

Danko Markovinović 86<br />

Jadranka Mauch-Lenardić 17<br />

Georges Michel 22<br />

Sanjin Mihelić 12<br />

Andrej Mihevc 24, 67, 87<br />

Goran Mihovilović 75<br />

Preston T. Miracle 17<br />

Luka Mudronja 56<br />

Fadi H. Nader 20<br />

Bogomil Obelić 28<br />

Roman Ozimec 59<br />

Dalibor Paar 25, 41, 43, 56<br />

Mladen Pahernik 32<br />

Magdalena Pandţić 46<br />

Martina Pavlek 59<br />

L. Piccini 48<br />

Mitja Prelovšek 31<br />

Vanja Radolić 41, 43<br />

Krešimir Raguţ 21<br />

Biserka Radanović-Guţvica 81<br />

Goran Rnjak 25<br />

Andrija Rubinić 49<br />

Rajko Slapnik 59<br />

Vedran Slijepĉević 81<br />

Maša Surić 28, 91<br />

Rajna Šošić 12, 55<br />

Neven Šuica 74<br />

Vesna Štamol 59<br />

Josip Terzić 71<br />

Toni Terzić 36<br />

Branka Tomljanović 51<br />

Marina Trpĉić 78<br />

Magdalena Ujević 41<br />

Bojan Vivoda 92<br />

Tatjana Vujnović 61<br />

93


Nikola Vukosavljević 12<br />

Bojan Zmaić 34<br />

L. Zini 48<br />

Nadja Zupan Hajna 31<br />

Morena Ţelle 61<br />

Boris Watz 30, 36, 76, 77<br />

94


ISBN: 978-953-56438-0-7<br />

96

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!