prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

PRVI HRVATSKI SPELEOLOŠKI KONGRES
S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM
THE FIRST CROATIAN SPELEOLOGICAL
CONGRESS
WITH INTERNATIONAL PARTICIPATION
SAŢECI RADOVA
ABSTRACTS
HRVATSKI SPELEOLOŠKI SAVEZ
CROATIAN SPELEOLOGICAL FEDERATION
Zagreb, 2010.

1. Hrvatski speleološki kongres
s meĎunarodnim sudjelovanjem
1. Croatian Speleological Congress
with international participation
Poreĉ, 24.–27.11.2010.
Organizatori – Organized by
Hrvatski speleološki savez – Croatian Speleolgical Federation
Hrvatska udruga za podzemnu gradnjut – Croatian Society for Underground Constructing
Pod pokroviteljstvom – Under the auspices of
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU)
Croatian Academy of Scinece and Arts (HAZU)
Potpora – Supported by
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske –
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia
MeĊunarodna speleološka unija (UIS) -
Union Internationale de Speleologie (UIS )- International Union of Speleology(IUS)
Počasni odbor
Honorary Committee
Akad. Milan HERAK, HAZU
Akad. Ivan GUŠIĆ, HAZU
Akad. Milan MEŠTROV †,
HAZU
Akad. Ţeljko KUĆAN, HAZU
Akad. Andrej KRANJC, SAZU
Akad. Andrija BOGNAR,
MTA
Znanstveni odbor
Scientific Committee
Prof. dr.sc. Mirza BAŠAGIĆ
Dr.sc. Srećko BOŢIĈEVIĆ
Prof. dr.sc. Mladen GARAŠIĆ
Prof. dr. sc. Mladen JURAĈIĆ
Dr.sc. Jadranka MAUCH
LENARDIĆ
Prof. dr.sc. Ivor KARAVANIĆ
Prof. dr.sc. Meho Saša
KOVAĈEVIĆ
Dr.sc. Vesna MALEZ
Dr.sc. Andrej MIHEVC
Dr.sc. Bogomil OBELIĆ
Prof. dr.sc. Boris SKET
Dr.sc. Josip TERZIĆ
Prof. dr.sc. Kosta URUMOVIĆ
Organizacijski odbor
Organizing Committee
Mladen GARAŠIĆ
predsjednik / President
Neven BOĈIĆ
tajnik / Secretary
Marija BRAJKOVIĆ
Hrvoje CVITANOVIĆ
Ivan GLAVAŠ
Silvio LEGOVIĆ
Meho Saša KOVAĈEVIĆ
Matej MIRKAC
Tonĉi RAĐA
Ilija RAŠIĆ
Dalibor REŠ
Neven ŠUICA
Marina TRPĈIĆ
Eugen UJĈIĆ
Boris WATZ
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu
A CIP catalogue record for this book is available from the National and University Library in Zagreb
ISBN: 978-953-56438-0-7
Izdavač – Published by: Hrvatski speleološki savez- Croatian Speleological Federation
Urednici – Edited by: Prof.dr.sc. Mladen GARAŠIĆ i Prof.dr.sc. Meho Saša KOVAĈEVIĆ
Izdano – Issued: studeni 2010, 250 primjeraka – November 2010, 250 copies
Ovitak – Cover: Kaverna u tunelu «Vrata» - Cavern in tunnel Vrata (photo: M. Garašić)
Autori su odgovorni za sadrţaj svojih saţetaka
The authors are responsible for contents of their abstracts
2

SADRŢAJ
Predgovor (Mladen Garašić)..................................................................................................................7
Ţeljko Kućan: Hrvatski akademici i istraţivanje špilja / Croatian academics and research of caves....9
Srećko Boţičević: Dr.Josip Poljak - zaĉetnik znanstvenih istraţivanja špilja Hrvatske / Dr. Josip
Poljak - originator of the scientific research of caves in Croatia…………………………………………..10
Meho Saša Kovačević & Mladen Garašić: Istraţivanja i sanacija kaverne u tunelu Vrata na autocesti
Zagreb - Rijeka u Hrvatskoj / Investigation and remediation of the cavern in the Vrata tunnel on the
Zagreb-Rijeka highway in Croatia………………………………………………………………………………11
Ivor Karavanić, Ivor Janković, Sanjin Mihelić, James C. M. Ahern, Nikola Vukosavljević &
Rajna Šošić: Nova arheološka iskopavanja špilja u Lici i Gorskom kotaru /New Archaeological
excavations of caves in the regions of Lika and Gorski Kotar………………………………………………12
Dejana Brajković, Jadranka Mauch Lenardić & Preston T. Miracle: Znaĉaj špilja u istraţivanjima
kvartara Hrvatske / Significance of the caves in investigations of the Quaternarry in Croatia…………17
Fadi H. Nader: Krški oblici u Mount Lebanon planinskom podruĉju / Karst features in Mount
Lebanon……………………………………………………………………………………………………………..20
Hrvoje Cvitanović & Krešimir Raguţ: Podzemne utvrde Hrvatske / Subterranean forts of Croatia.21
Georges Michel & Jean- Pierre Bartholeyns: Walloon Atlas krša – podruĉje Viroin / The Walloon
Atlas of the karst – Viroin………………………………………………………………………………………. 22
Andrej Mihevc: Neolitski crteţi u jami Bestaţovca kod Seţane / Neolithic drawings in Bestaţovca at
Seţana………………………………………………………………………………………………………………24
Teo Barišić, Darko Bakšić, Dalibor Paar & Goran Rnjak: Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova
Puhaljka, speleološka istraţivanja 2004-2010 i neke znaĉajke sustava / Kita Gaćešina – Draţenova
Puhaljka Speleological Explorations 2004-2010 and Some Characteristics of this Cave System……...25
Maša Surić, Ines Krajcar Bronić & Bogomil Obelić: OdreĊivanje poĉetne 14 C aktivnosti siga iz
Modriĉ spilje /Determination of initial 14 C activity of speleothem from Modrič cave……………………28
Mladen Garašić, Boris Watz, Ivan Krpina & Ivan Drnić: Speleološki prikaz Rudnika lapora kod
Omiša / Speleological view mine of marl near the town of Omiš……………………………………………30
Nadja Zupan Hajna & Mitja Prelovšek: EU projekt "Karst Underground Protection" – aktivnosti u
Sloveniji / European Union project "Karst Underground Protection" – activity in Slovenia.................31
Neven Bočić, Nenad Košpić & Mladen Pahernik: Morfogeneza površinskih i podzemnih krških
oblika na podruĉju brdskog uzvišenja Lipnik / Morphogenesis of the surface and underground karst
features in the area of the Lipnik hill……………………………………………………………………………32
Slobodan Kolbah & Bojan Zmajić: Speleologija u istraţivanju i korištenju voda, ali i naftnih resursa /
Exploration and consumption water and oil resources by speleological information‟s
contribution…….......................................................................................................................................34
Silvio Legović: Istraţivanje jame Kobiljak kod Buršići – Graĉišće / The exploration of cave Kobiljak,
nearby Buršići – Gračišće………………………………………………………………………………………..35
Ivan Drnić, Toni Terzić, Mladen Garašić, Ivan Krpina, Boris Watz, Goran Kresnik & Krešimir
Ajduković: Recentna istraţivanja u Novoj pećini kod Sutine / Recent research in Nova pećina near
Sutina………………………………………………………………………………………………………………..36
Jean- Pierre Bartholeyns: Walloon Povjerenstvo za prouĉavanje i zaštitu podzemnih prostora
(CWEPSS) / The Walloon Commission for the Study and the Protection of Subterranean Sites
(CWEPSS)…………………………………………………………………………………………………………..37
Alessio Fabbricatore: Projekt podzemne rijeke Timavo / Timavo project……………………………….39
3

Darko Bakšić, Dalibor Paar, Damir Lacković, Magdalena Ujević, Ana Čop & Vanja Radolić:
Speleološka i fizikalno-kemijska istraţivanja u Jamskom sustavu Velebita / Speleological and
physical/chemical research in Cave system Velebita…………………………………………………………41
Zvonko Bumber: Postavljanje edukativne table “Sigaste tvorevine” u Šibeniku / Deployment of
educational board “Speleothems” in Šibenik…………………………………………………………………42
Dalibor Paar, Vanja Radolić, Nenad Buzjak, Darko Bakšić, Ana Čop & Damir Lacković:
Mjerenja koncentracije radona u speleološkim pojavama Velebita i Ţumberka / Radon concentration
measurements in caves of Velebit Mt. and Ţumberak Mt ……………………………………………………43
Petra Kovač-Konrad: Uloga speleoronilaĉkih istraţivanja u istraţivanju i zaštiti potopljenih špilja
(Pećine -Veliko vrelo) / The role of cave-diving explorations in research and protection of submerged
caves (Pećine-Veliko vrelo)………………………………………………………………………………………45
Anita Kulušić & Magdalena Pandţić: Litološke znaĉajke speleoloških objekata otoka Braĉa /
Lithological characteristics of speleological features of the Brač Island………………………………….46
Alessio Fabbricatore: Grotta Gigante - znastvena istraţivanja / Giant cave - scientific research…….47
M. Garavaglia, C. Giovani, L. Piccini, F. Cucchi, L. Zini & Alessio Fabbricatore: Radon
concentration trend in a tourist cave (NE Italy) / Koncentracija radona u turističkoj spilji (SI Italija).48
Andrija Rubinić: Identifikacija vrulja i priobalnih izvora na podruĉju sjevernog Jadrana pomoću
infracrvenih termalnih satelitskih snimaka /Identification of submarine and coastal springs in the
northern Adriatic Sea using infrared thermal satellite images………………………………………………49
Maja Grba-Bujević, Branka Tomljanović & Zlatko Balaš: Poĉetna skrb i napredni postupci
odrţavanja ţivota kod opeklina u specifiĉnim speleološkim uvjetima / Initial care and advanced life
support procedures in burns in specific conditions of caving……………………………………………….51
Ingrid Bošan-Kilibarda, Maja Grba-Bujević & Neven Bočić: Akcidentalna hipotermija u
speleološkoj aktivnosti /Accidental Hypothermia in caving activity………………………………………..53
Giovanni Boschian, Rajna Šošić, Katarina Gerometta & Ivor Karavanić: Arheologija i
paleospeleologija u spilji Zala / Archaeology and palaeo-speleology at the cave Zala………………….55
Darko Bakšić, Dalibor Paar & Luka Mudronja: Prvi rezultati novih speleoloških istraţivanja
Jamskog sustava Lukina jama /The first results of new speleological explorations in Cave system
Lukina jama………………………………………………………………………………………………………..56
Mladen Garašić: Povijesni prikaz istraţivanja kaverni u hrvatskom kršu / Historical view on
speleological research of caverns in Croatian karst………………………………………………………….58
Branko Jalţić, Jana Bedek, Helena Bilandţija, Hrvoje Cvitanović, Tvrtko Draţina, Sanja
Gottstein, Fanica Kljaković-Gašpić, Marko Lukić, Roman Ozimec, Martina Pavlek, Rajko
Slapnik & Vesna Štamol: Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske / The cave type
localities atlas of Croatian fauna………………………………………………………………………………..59
Ivan Arapov & Meho Saša Kovačević: Dugotrajne deformacije cestovnih tunela u kršu zbog korozije
ĉeliĉnih sidara / Long-term strains in road tunnels in karst due to corrosion of steel anchors…………60
Morena Ţelle, Tatjana Vujnović & Stašo Forenbaher: Speleoarheološki lokaliteti Parka prirode
«Ţumberak – Samoborsko gorje» / Speleoarcheological sites of the «Ţumberak – Samoborsko gorje»
Nature Park…………………………………………………………………………………………………………61
Fabio Forti & Silvio Legović: Postaja za mjerenje trošenja stijena u kršu Jama Baredine / Station for
rock consumation measurements in Karst, located nearby cave Baredine………………………………..63
Aleš Lajovic & Andrej Mihevc: Nezavršen ţeljezniĉki tunel i bunker u Godoviĉu / Unfinished
railway tunnel and bunker at Godovič………………………………………………………………………….67
Goran Barović: Speleologija Crne Gore - istraţenost, mogućnosti, perspektive /Speleology of
Montenegro – level of exploration, possibilities and prospective…………………………………………..68
Josip Terzić & Tihomir Frangen: Hidrogeološka istraţivanja vodoopskrbnih zdenaca na krškom
izvoru rijeke Ĉikole / Hydrogeological researches of the extraction wells on the karst spring of Čikola
River…………………………………………………………………………………………………………………71
4

Zoran Dujaković: IzvoĊenje speleoloških aktivnosti u ekstremnim sluĉajevima s naglaskom na
razminiranje i eshumaciju /Performing caving activities in extreme cases, with emphasis on mining and
exhumation of the victims…………………………………………………………………………………………72
Neven Šuica: Temeljne geomorfološke znaĉajke špiljskog sustava Matešićeva spilja – Popovaĉka
spilja kod Slunja / Basic geomorphological characteristics of the Matešić – Popovačka Cave System
near Slunj…………………………………………………………………………………………………………...74
Boris Beraković, Mladen Garašić & Goran Mihovilović: Podzemna MHE u izvor spilji Rumin
/Underground small hydro power plant in the spring cave Rumin…………………………………………75
Ivan Krpina & Boris Watz: Utjecaj razliĉitih izvora svjetlosti na generiranje slike u boji / Influence of
various light sources to the color image capture……………………………………………………………..76
Mladen Garašić, Boris Watz, Davor Garašić, Ivan Krpina & Tomislav Gospodinović: Mjerenja
koncentracije radona u speleološkim objektima u tunelu «Sveti Ilija» i tunelu «Vrata» / Measurements
of Radon concentrations in caverns of «Sveti Ilija» and «Vrata» tunnels…………………………………77
Marina Trpčić: Analiza stanja speleoloških objekata s mogućim hidrodinamiĉkim utjecajima na
zaštićeno podruĉje rijeke Slunjĉice / Analysis of the caves with the possible hydrodynamic impacts on
the protected area of the river Slunjčica……………………………………………………………………….78
Goran Guţvica, Biserka Radanović-Guţvica & Vedran Slijepčević: Rezultati paleontološkog i
sedimentološkog rekognosciranja Špilje pod Zubom Buljme, NP Paklenica / Results of paleontological
and sedimentological investigations of Pod Zubom Buljme cave, NP Paklenica…………………………81
Darko Komšo & Nenad Kuzmanović: Stijenska umjetnost na tlu Hrvatske / Cave paintings in
Croatia………………………………………………………………………………………………………………83
Dragan Majić & Mladen Garašić: Speleološki objekti iznad izvora Zvir na rijeĉkoj obilaznici / Caves
near Zvir sping on Rijeka bypass highway……………………………………………………………………..85
Danko Markovinović & Mladen Garašić: Implementacija gravimetrije u speleologiji i istraţivanju
kaverni / Implementation of gravimetry in caving and exploring caverns…………………………………86
Andrej Mihevc: Povijest speleoloških istraţivanja u porjeĉju krških rijeka Ljubljanica i Reka u
zapadnoj Sloveniji / The history of the speleological explorations in the catchment area of underground
rivers Reka and Ljubljanica, West Slovenia……………………………………………………………………87
Andrijana Lončar & Maša Surić: Znaĉajke speleoloških objekata u sjeverozapadnom dijelu Ravnih
kotara / Characteristics of speleological features in the north-west of Ravni kotari……………………..91
Okrugli stol "Speleologija i podzemna gradnja” / Roundtable “Speleology and underground
constructing"(moderatori: Meho Saša Kovačević, Bojan Vivoda & Mladen Garašić….....…………92
Abecedno kazalo autora...........................................................................................................................93
5

PREDGOVOR
Pred ĉitateljima su Saţeci radova koji su prijavljeni za prezentaciju na Prvom
Hrvatskom speleološkom kongresu koji će se odrţati u Poreĉu od 24. do 27.
studenoga 2010. godine. Rijeĉ je o stotinjak autora sa pedesetak radova, što je iznad
svih oĉekivanja kada je rijeĉ o prvom kongresu takve vrste na našim prostorima u
novije vrijeme. Radovima su obuhvaćena gotovo sva podruĉja speleologije.
Speleološkim krugovima i kod nas i u svijetu, poznata je dugaĉka i bogata
povijest organiziranog djelovanja i rada speleologa u Hrvatskoj. Rijeĉ je tradiciji koja
traje već preko 120 godina, a znanstvena istraţivanja u okviru Odbora za istraţivanje
špilja pri Geologijskom povjerenstvu Kraljevine Hrvatske i Slavonije, zapoĉela su
svojim radom 31. srpnja 1910. godine, dakle prije više od stotinu godina. Malo je
zemalja na svijetu koje se mogu pohvaliti s tako dugim kontinuiranim radom
speleologa. Mogli bismo se pohvaliti i s prvim objavljenim znanstvenim djelom
hrvatskog autora u kojem se opisuje neka spilja u Hrvatskoj, objavljenim davne 1584.
godine, dakle prije 426 godina, što je svakako vrijedno spomena.
Nakon ovih iznesenih podataka postavlja se pitanje: kako se sada, koncem
2010. godine u Hrvatskoj organizira tek Prvi Hrvatski speleološki kongres.
Za to ima više razloga koji mogu biti opravdani ili neopravdani. Hrvatska je
unutar bivše drţave Jugoslavije organizirala ĉak dva speleološka kongresa bivše
drţave, drugi 1958. godine u Splitu i deveti 1984. godine u Karlovcu. Hrvatski
speleolozi unutar bivše drţave, svake su ĉetvrte godine aktivno sudjelovali na svih
deset kongresa speleologa Jugoslavije (od 1954. do 1988. godine). Pored toga
sudjelovali su i na svih 15 svjetskih speleoloških kongresa (od 1953. u Francuskoj
do 2009. u SAD), a ne treba zaboraviti da su jedni i od osnivaĉa svjetske
meĊunarodne speleološke unije (Union Internationale de Speleologie - UIS) koja je
osnovana na 4. svjetskom speleološkom kongresu koji je 1965. godine organiziran u
Postojni i Dubrovniku.
Nakon raspada bivše drţave, Hrvatska je postala redovitom ĉlanicom UIS- a
preko svoje nacionalne speleološke organizacije – Hrvatskog speleološkog saveza.
Naţalost, u proteklih dvadesetak godina niti jedna od prijašnjih ĉlanica Saveza
speleologa Jugoslavije nije organizirala svoj nacionalni speleološki kongres. Sada su
se stekli potrebni preduvjeti i Hrvatska je prva to uspjela. Je li zapravo rijeĉ o
jedanaestom, trećem ili prvom hrvatskom speleološkom kongresu nije vaţno. Bitno je
da su u konaĉno stvoreni neophodni uvjeti koje je prepoznala i Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti (HAZU), Razred za prirodne znanosti i prihvatila se
pokroviteljstva nad Prvim hrvatskim speleološkim kongresom. Vrijednost kongresa
uvidjelo je i Ministrastvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske koje
je financijski potpomoglo odrţavanje kongresa. Ĉlanovi predsjedništva UIS svojim
su aktivnim sudjelovanjem na kongresu pokazali veliki interes svjetske speleološke
7

organizacije za aktivnost speleologa u Hrvatskoj. Svima im zahvaljujemo. Za
podruĉje odrţavanja kongresa izabrana je Istra u kojoj se dugo njeguju speleološke
tradicije.
Suorganizator kongresa je Hrvatska udruga za podzemnu gradnju (HUPG)
ĉiji se interesi, a ponekad i objekti, nalaze u direktnoj veza s rezultatima speleoloških
istraţivanja. Multidisciplinarnost u rješavanju problema u podzemlju, moţe u
mnogome pomoći znanstvenoj spoznaji. Hvala suorganizatoru.
Saţeci radova su poredani prema rasporedu predavanja, a na kraju je abecedno
kazalo autora.
Zahvaljujem svim ĉlanovima Poĉasnog, Znanstvenog i Organizacijskog
odbora kao i svima ostalima koji su svojim radom i zalaganjem ikako pripomogli
organizaciji Prvog hrvatskog speleološkog kongresa.
Svima sudionicima kongresa ţelim uspješno iznašanje i prihvaćanje radova,
koji će nas još više spojiti u našoj speleološkoj djelatnosti.
Predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa:
Prof.dr.sc. Mladen Garašić, dipl.ing.geol.
U Zagrebu, 15. studenoga 2010.
8

Hrvatski akademici i istraţivanje špilja
Croatian academics and research of caves
Ţeljko Kućan 1
1 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb
Ključne riječi: Povijest, špilje, akademici, Neandertalci, DNA, Hrvatska
Key words: History, Caves, Academics, Nenderthals, DNA, Croatia
Naša je Akademija osnovana u doba velikog rodoljubnog zanosa. Nije stoga ĉudo
što su prvi akademici usmjerili svoju paţnju domaćem tlu, raslinju i ţivotinjskom svijetu,
pa od samih poĉetaka nisu mogli zaobići naš krš i krške pojave, od koji špilje
nesumnjivo predstavljaju bitan i za mnoge najprivlaĉniji dio. Tako Đuro Pilar već 1883.
piše o izvidu nedavno otkrivene špilje na Kupiĉkom vrhu, Mijat Kišpatić 1895. o
kostima iz Baraĉeve špilje kod Kršlja, Gorjanović-Kramberger 1911. o špiljskom
medvjedu iz Lokava u Gorskom Kotaru... O špiljama, njihovom nastanku,
paleontološkim nalazima ili o ţivome svijetu u špiljama pišu i Fran Tućan, Branimir
Gušić, Marijan Salopek, Milan Herak, Josip Roglić, Mirko Malez, te ĉlanovi suradnici
Zlatko Pepeonik i Antun Magdalenić.
Akademici su po definiciji znanstvenici, istraţivaĉi, oni i u špiljama nešto
istraţuju. U ovom će predavanju prvenstveno biti govora o otkrićima današnje znanosti
vezanima na velika otkrića dvojice i za speleologiju znaĉajnih akademika: Dragutina
Gorjanovića Krambergera (1856.-1936.) i Mirka Maleza (1924.-1990.). Prvi je dakako
poznat po otkriću ostataka Krapinskog pračovjeka, Neandertalca koji je ţivio pred kojih
120 000 godina. Mirko Malez je u Vindiji otkrio mnogo mlaĊe ostatke Neandertalca -
stare nepunih 40 000 godina. Upravo ti ostatci, kosti i fragmenti kostiju pohranjeni u
zbirci Akademijinog Geološko-paleontološkog zavoda, omogućili su fascinantna
molekularno-biološka otkrića o tim ĉovjekovim izumrlim roĊacima. Na nekadašnju
osteopaleontologiju danas se nadovezala molekularna paleontologija. Naime, razvijene
su vrlo osjetljive metode analize genoma, kojima je moguće analizirati genetski materijal
(DNA) ĉak i kada je prisutan samo u tragovima, pa i kad je uvelike razgraĊen, kao što je
to sluĉaj u fragmentima neandertalskih kostiju. Analiza je olakšana ĉinjenicom što
poznajemo genome Neandertalĉevih roĊaka: ĉovjeka (riješen 2004.) i ĉimpanze.
Sveukupna genetiĉka informacija nekog organizma zapisana je redosljedom slova
genetskog koda (A, T, G i C) u ogromnim molekulama DNA. Pri udvostruĉenju
(replikaciji) DNA povremeno (iako vrlo rijetko) moţe doći do pogreške. Takve nasljedne
promjene DNA nazivamo mutacijama. Posljedica je da se genomi dviju osoba donekle
razlikuju, pa se danas analiza DNA upotrebljava npr. za identifikaciju posmrtnih ostataka
ili tragova zloĉinca. Što su organizmi srodniji, to njihova DNA pokazuje veći stupanj
homologije. To vaţi unutar iste biološke vrste, ali i meĊu vrstama. U istraţivaĉkom
programu suradnje Hrvatske akademije akademije znanosti i umjetnosti i Berlinskobrandenburške
akademije analizira se genom Neandertalca, koristeći fragmente kostiju iz
Vindije, koji sadrţe odliĉno oĉuvanu DNA. Naš meĊunarodni istraţivaĉki konzorcij
9

objavio je ove godine strukturu (redosljed oko 3x10 9 slova DNA) Neandertalca, što je
prva (još uvijek nepotpuna) struktura genoma nekog izumrlog hominida. Ovi su rezultati
omogućili novi uvid u evoluciju hominida.
Dr.Josip Poljak - začetnik znanstvenih istraţivanja špilja Hrvatske
Dr. Josip Poljak - originator of the scientific research of caves in
Croatia
Srećko Boţičević 1,2
1 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
2 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, Zagreb – u mirovini
Ključne riječi: speleologija, špilje, Poljak, Hrvatska
Key words: Speleology, Caves, Poljak, Croatia
Kada danas, u odmaku od stotinu godina ţelimo govoriti o znaĉenju ili vrijednosti
rada geologa Josipa Poljaka, tada je potrebno da saznamo i stanje tadanjeg
društvenog ureĊenja u kom je on ţivio te o tadanjim mogućnostima i naĉinu njegova
istraţivanja.
U vizionarstvu, a moţemo kazati i u buntovnosti protiv Austrijske i MaĊarske
hegemonije, Dragutina Gorjanovića-Krambergera u ţelji i nastojanju osnivanja
GEOLOGIJSKOG POVJERENSTVA ZA KRALJEVINE HRVATSKU I
SLAVONIJU godine 1909. – on ne bi uspio, da je bio sam, da nije vrlo dobro
poznavao geološku izuzetnost i stvarnost svog hrvatskog prostora i da nije vjerovao u
znanstvene vrijednosti svojih suradnika ! Rodoljublje, znanje i rad Đure Pilara, Mije
Kišpatića, Spiridona Brusine, Artura Gavazzia i Josipa Poljaka bili su temelji na
kojima on vrlo odluĉno i hrabro nadograĊuje svoje zamisli. Samo godinu dana iza
realizacije POVJERENSTVA u “Narodnim Novinama”, br. 177. od 4. kolovoza
1910. godine izlazi Uredba o USTROJSTVU GEOGRAFIJSKE SEKCIJE I
ODBORA ZA ISTRAŢIVANJE ŠPILJA. U taj odbor od prvog dana ukljuĉen je
tadašnji sluţbenik narodnog zemaljskog geologijsko-paleontološkog muzeja prof.
Josip Poljak.
No do tog dana, dvadeset i osam godina star geolog Josip Poljak objavio je niz
geoloških prospekcija i istraţivanja špilja hrvatskog krša, a pripremao je i disertaciju o
tim istraţivanjima.
U predavanju se iznose podaci o tom našem prvom znanstvenom istraţivaĉu
podzemlja, te ukazuje na izuzetnost hidrogeoloških spoznaja, koje se temelje na
istinski viĊenom, rijeĉju napisanom i fotografijom dokumentiranom istraţivanju u
tami naših špilja.
10

Dr. Josip Poljak, geolog, speleolog, hidrogeolog – popularizator geološke znanosti i
planinar, iza sebe je ostavio duboku urezan trag rezultata svog rada, dokumente svog
vremena, pobudivši interes za tada malo znane, s površine nevidljive nepoznanice
našeg krša, ukazujući i na njihovu estetsku vrijednost.
Istraţivanja i sanacija kaverne u tunelu Vrata na autocesti Zagreb-
Rijeka u Hrvatskoj
Investigation and remediation of the cavern in the Vrata tunnel on
the Zagreb – Rijeka highway (Croatia)
Meho Saša Kovačević 1,2,3 & Mladen Garašić 1,2,3
1 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
2 Hrvatska udruga za podzemnu gradnju, Zagreb
3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: speleologija, karst phenomena, kaverna, Hrvatska, geotehniĉko
inţenjerstvo
Key words: Speleology, Karst Phenomena, Cavern, Croatia, Tunnel, Geotechnical
engineering
U Dinarskom krškom sustavu u Hrvatskoj do sada je istraţeno oko 11500
speleoloških objekata, od kojih je preko 1000 otkriveno graĊevinskim radovima.
Takvi speleološki objekti, bez prirodnog ulaza na površini terena, a koje nazivamo
„kaverne“, otkriveni su na gradilištima autocesta te se u posljednjih dvadesetak
godina sustavno istraţuju i obraĊuju. Posebna vrsta sanacije uĉinjena je u velikoj
dvorani kaverne koja se nalazi u tunelu „Vrata“ na autocesti Zagreb – Rijeka. Zbog
veliĉine, oblika i poloţaja kaverne, te hidrogeoloških parametara unutar krškog
sustava, bilo je neophodno projektirati i izgraditi most preko kaverne u duţini 58
metara. Pored toga trebalo je posebno osnaţiti i stabilizirati svod kaverne, jer je rijeĉ o
malom nadsloju. Korištena je roštiljnja konstrukcija s posebnim sidrima.
Sanacija kaverne u tunelu „Vrata“ jedinstvena je, a most (bez stupova) je
najduţi u nekoj kaverni na svijetu.
In the Dinaric karst system in Croatia some 11500 speleological objects have
been explored so far, more than 1000 of which were discovered during construction
works. Such speleological objects without natural entrance on the terrain surface
(which are called „caverns“) have been discovered on the construction sites of the
highways. Over the past twenty years they have been systematically investigated and
treated. A special kind of remediation was conducted in the cavern’s large hall of the
„Vrata“ tunnel on the Zagreb – Rijeka highway. Due to size, shape, cavern’s position
11

and hydrogeological parameters within the karst system it was necessary to design
and construct a 58 m bridge over the cavern. In addition, the cavern’s vault had to be
reinforced and stabilized, as the overburden was very thin. The beam-and –stringer
grid with special anchors was used.
The cavern’s rehabilitation in the „Vrata“ tunnel was a unique undertaking,
and the bridge (without piers) is the cavern’s longest bridge in the world.
Nova arheološka iskopavanja špilja u Lici i Gorskom kotaru,
Hrvatska
New Archaeological excavations of caves in the regions of Lika and
Gorski Kotar, Croatia
Ivor Karavanić 1 , Ivor Janković 2 , Sanjin Mihelić 3 , James C. M. Ahern 4 , Nikola
Vukosavljević 1 , & Rajna Šošić 1
1 Odsjek za arheologiju Filozofski fakultet Sveuĉilište u Zagrebu
2 Institut za antropologiju
3 Arheološki muzej u Zagrebu
4 Department of Anthropology, University of Wyoming, USA
Ključne riječi: Iskopavanja, špilje, paleolitik, mezolitik, Hrvatska
Key words: Excavations, caves, Paleolithic, Mesolithic, Croatia
Rad donosi preliminarne rezultate iskopavanja špilje Zale kod Tounja (2005.-
2010.) i Bukovac pećine kod Lokava (2010.). Korištena je suvremena metodologija
iskopavanja paleolitiĉkih špiljskih nalazišta. Zala sadrţi tragove ljudska prisutnost iz
srednjega vijeka, antike i prapovijesti (bronĉano doba, mezolitik, paleolitik) i prvo je
paleolitiĉko i mezolitiĉko nalazište u Karlovaĉkoj ţupaniji.
U Bukovac pećini identificiran je sloj u kojem je T. Kormos 1911. pronašao
koštani šiljak. Uzeti su uzorci za apsolutno datiranje koji će potvrditi ili opovrći
paleolitiĉku (orinjasijensku) determinaciju šiljka. PotvrĊeno je da je lokalitet
prvenstveno bio brlog špiljskog medvjeda.
1. Uvod
Premda se na tlu Hrvatske nalaze paleolitiĉka nalazišta vaţna za prouĉavanje
materijalnih kultura i razvoja hominina, tijekom prošloga stoljeća svega ih je nekoliko
sustavno istraţeno. Iskopavanje Krapine, krajem 19. i poĉetkom 20. stoljeća
provedeno je vrlo precizno, iznad tada uobiĉajena naĉina. Kasnija iskopavanja
preĉesto su provoĊena radi prikupljanja materijala koji bi pruţio nove informacije o
nekoj kulturi ili razdoblju, dok je princip testiranja hipoteza uz primjenu standardne
12

metodologije istraţivanja špiljskih nalazišta obiĉno izostao. U posljednjih petnaestak
godina provedeno je više istraţivanja paleolitiĉkih nalazišta primjenom suvremene
metodologije koja su dala izvrsne rezultate. Ovaj rad ukratko donosi preliminarne
rezultate sustavnog istraţivanja špilje Zale kod Ogulina i probnog sondiranja Bukovac
pećine u Gorskom Kotaru koje je provedeno suvremenom metodom 99 godina nakon
prvotnog iskopavanja u toj špilji.
2. Pećina Zala
Pećina Zala smještena je na lijevoj strani kanjona potoka Bistrac, 1500 metara
nizvodno od izvora, u podnoţju sjevernih padina brijega Krpelj, na podruĉju zvanom
Tuk (45°17’05” N, 15°17’23” E; K.ĉ. 2412, k.o. Tounj) na nadmorskoj visini od 207
metara. Ulaz je orijentiran prema istoku, širine 5 m i visine cca. 2,4 m (KARAVANIĆ
et al., 2008). U znanstvenoj literaturi pećina Zala već dugo je poznata, ali pod imenom
Mikašinovića pećina (POLJAK, 1935). Poljakov opis poloţaja i pećinskih dvorana,
orijentacija ulaza i skica tlocrta i presjeka nedvojbeno odgovaraju pećini Zali. U
speleološkoj literaturi pećina se pod imenom Zala navodi od 1971. godine (JALŢIĆ &
BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971). Pored dva spomenuta imena, za istu pećinu, na pojedinim
kartama (npr. mjerila 1:5000) zabiljeţeno je ime i Savića pećina (PERKIĆ, 2004). U
recentnoj literaturi koristi se iskljuĉivo ime Zala (KARAVANIĆ et al., 2007;
KARAVANIĆ et al., 2008; KARAVANIĆ et al., 2008a; PERKIĆ 2002; PERKIĆ
2004).
Pećina Zala morfološki se moţe podijeliti na tri dijela: ulazna dvorana, vodeni
kanal i prostrani kanal sa sifonskim jezerima (JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971).
Nakon inicijalnih geomorfološko-hidrografskih i speleološko-hidrogeoloških
istraţivanja u pećini Zali (POLJAK, 1935; JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971) u
posljednih šest godina provode se sustavna arheološka istraţivanja. Glavni poticaj za
sustavna iskopavanja u Zali, koja su poĉela 2005. godine, došao je od probnih
istraţivanja poduzetih 2000. godine. Probna istraţivanja izvedena su u okviru
zaštitnih arheoloških istraţivanja na trasi autoceste Zagreb – Split. Tom prilikom
istraţene su tri sonde, a najzanimljivija stratigrafija i nalazi potjeĉu iz ulazne dvorane.
Na temelju keramiĉkih ulomaka i litiĉkih artefakata izdvojeni su ţeljeznodobni,
bronĉanodobni i paleolitiĉki horizont (PERKIĆ, 2002, 2004).
Sustavno istraţivanje imalo je dva cilja. Prvi je bio utvrditi prisutnost
gornjopaleolitiĉkih kulturnih slojeva i odrediti njihovu starost apsolutnim
radiokarbonskim datiranjem. Drugi cilj projekta bio je utvrditi vremenski raspon
korištenja i intenzitet ljudskog boravka u pećini kroz razliĉita prapovijesna i povijesna
razdoblja.
Na temelju dosadašnjih istraţivanja i preliminarnih analiza utvrĊeno je
postojanje kasnogornjopaleolitiĉkih, mezolitiĉkih, bronĉanodobnih, ţeljeznodobnih /
antiĉkih i srednjovjekovnih horizonata, koji će ovdje biti preliminarno prikazani
kronološki, od starijih prema mlaĊima.
Pretpostavljena prisutnost paleolititiĉkih ostataka potvrĊena je već u prvoj fazi
istraţivanja tijekom 2005. godine kada se poĉelo s iskopavanjem sloja kojim su
prekinuta istraţivanja 2000. godine. Nakon proširenja sonde u kasnijim kampanjama
paleolitiĉki slojevi su zabiljeţeni i u drugim dijelovima pećine. Radiokarbonskim
datiranjem ( 14 C AMS) kosti iz sloja 12 dobivena je starost od 13840 ± 50 godina prije
sadašnjosti (BETA-228734; nekalibrirano) ĉime je odreĊena apsolutna starost
gornjopaleolitiĉkih slojeva (KARAVANIĆ et al., 2007). Litiĉku industriju u
tipološkom smislu karakterizira prisutnost ploĉica s hrptom i noktolikih grebala, te ju
13

se moţe preliminarno kulturno atribuirati kao kasnoepigravetijensku. Kronološki i
kulturno najbliţe paralele moţemo povući s B kompleksom Šandalje II
(KARAVANIĆ, 1999), Kopaĉinom (ĈEĈUK, 1996), Pupićinom peći (kasnoglacijalni
slojevi), Vešanskom i Nugljanskom peći (KOMŠO & PELLEGATI, 2007) te Velom
spilom na Korĉuli (ĈEĈUK & RADIĆ, 2005). Vaţno je spomenuti da je apsolutna
starost kasnogornjopaleolitiĉkih slojeva iz Zale nešto starija od slojeva spomenutih
nalazišta. U paleolitiĉkim slojevima su pored ostataka kopnene faune i litiĉke
industrije pronaĊeni i primjerci morske malakofaune. Radi se o ulomku jakovske
kapice (Pecten jacobaeus) i dvije kućice vrste Cyclope neritea. Kućice Cyclope
neritea probušene su i korištene kao ornament. Ovi nalazi malakofaune upućuju
nedvojbeno na kontakte izmeĊu unutrašnjosti i morske obale tijekom kasnog gornjeg
paleolitika. Probušene kućice vrste Cyclope neritea pronaĊene su i u slojevima kasnog
gornjeg paleolitika pećine Vlakno (BRUSIĆ, 2008).
Mezolitiĉki slojevi iskopavani su tijekom 2008. godine, a manjim dijelom i
2010. godine (ostaci vatrišta koji su se nalazili ispod velikog kamenog bloka). Iako
ovaj sloj nije apsolutno datiran mezolitiĉku starost sugerira prisutnost velike koliĉine
kostiju riba, te školjaka i puţeva, kojih u starijim i mlaĊim slojevima nije bilo,
cijepani kameni artefakti (iako nisu pronaĊeni dijagnostiĉki artefakti karakteristiĉni za
mezolitik), nalazi probušenih kućica morskih i slatkovodnih puţeva te odsustvo
keramike. Uzorak kosti iz sloja 11 iz sonde iz 2000. godine datiran je 14 C AMS
metodom i dobivena je ranoholocenska starost od 9430 ± 60 BP (Beta-235936;
nekalibrirano) (KARAVANIĆ et al., 2008), ali je teško stratigrafski korelirati ovaj
sloj s prethodno spomenutim slojevima za koje smatramo da pripadaju mezolitiku.
PronaĊeni probušeni morski puţevi pripadaju vrsti Columbella rustica, a slatkovodni
vrsti Lythogliphus naticoides (KARAVANIĆ et al., u tisku). Probušene Columbelle
rustice ĉeste su u mezolitiku na istoĉnom Jadranu (KOMŠO, 2007; ĈEĈUK &
RADIĆ, 2005), ali se koriste kao ornamenti i krajem kasnog gornjeg paleolitika
(KOMŠO, 2007). U Zali je dosad pronaĊeno ukupno 39 Lythogliphusa od kojih je 37
probušeno, a 2 su cjelovita i 13 probušenih Collumbela. Probušene kućice vrste
Lythogliphus naticoides do sada su poznate samo iz Zale i Pupićine peći. Nalazi
probušenih slatkovodnih i morskih puţeva ne samo da dokumentiraju prostor kretanja
mezolitiĉkih lovaĉko sakupljaĉkih zajednica, nego i sugeriraju postojanje regionalne
mreţe razmjena izmeĊu obale i unutrašnjosti (KOMŠO et al., 2010). Kontakti
uspostavljeni tijekom kasnog gornjeg paleolitika nastavljeni su i u mezolitiku, te se
ĉini da Zala predstavlja vaţnu toĉku u meĊuregionalnoj komunikaciji.
Apsolutna starost kasnobronĉanodobnih slojeva iznosi 2940 ± 60 BP (Beta-
235935; nekalibrirano), odnosno 1370 – 980 cal BC (2σ) (KARAVANIĆ et al., 2008;
KARAVANIĆ et al., 2008a). 1 U bronĉanodobnom sloju pronaĊeni su brojni
keramiĉki ulomci kao i dva ognjišta s premazom od gline na dnu, zatim ostaci faune,
jedna koštana igla, nekoliko ulomaka bronce i ostaci od obrade kostiju
(KARAVANIĆ et al., 2008). Od ulomaka keramike satavljen je veliki pitos.
Na temelju radiokarbonskog datiranja odreĊena je apsolutna starost još jedne epizode
boravka u Zali. Naime, uzorak ugljena iz sloja 49 radiokarabonski je datiran i
odreĊena mu je starost od 1980 ± 60 BP (Beta-235934; nekalibrirano), odnosno 150
cal BC do 130 cal AD (2σ). Ova faza ljudskog boravka u Zali pripadala bi vremenu
kraja ţeljeznog doba i poĉetka rimsko-antiĉkog razdoblja (KARAVANIĆ et al., 2008;
KARAVANIĆ et al., 2008a).
1 Za kalibraciju datuma korišten je program OxCal 4.1
14

U srednjovjekovnom horizontu su pronaĊeni ulomci keramike, nekoliko
ţeljeznih predmeta i ostaci jednostavnih vatrišta. Slojevi srednjovjekovnog horizonta
nisu apsolutno datirani, a arheološki nalazi ne omogućavaju pobliţe odreĊenje starosti
slojeva u kojima su pronaĊeni (KARAVANIĆ et al., 2008).
Pećina Zala predstavlja izuzetno vaţno višeslojno nalazište, a vaţno je
napomenuti da u dosadašnjim istraţivanjima matiĉna stijena nije dosegnuta. Za
daljnju arheološku interpretaciju bilo bi vaţno provesti i reviziju hidrogeoloških
istraţivanja, jer ĉini se da je utjecaj vode odigrao znaĉajnu ulogu u formiranju
arheološkog nalazišta, a interpretacije dosadašnjih hidrogeoloških istraţivanja u
popriliĉnoj su diskrepanciji (JALŢIĆ & BOŢIĈEVIĆ, 1970-1971; POLJAK, 1935).
3. Bukovac pećina
Bukovac pećina nalazi u Gorskom kotaru, jugoistoĉno od Lokava na
sjeverozapadnoj padini brda Sleme (MALEZ, 1979), dakle u graniĉnoj zoni izmeĊu
mediteranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske, bliţe jadranskim nego kontinentalnim
nalazištima. Prva sondiranja špilje izvršili su poĉetkom dvadesetog stoljeća T.
Kormos (1912) i L. Szilágy (MALEZ, 1979) te su u sondi postavljenoj u popreĉnom
dijelu pećine (glavna dvorana) uz faunistiĉke nalaze pronašli i koštani šiljak. Postoje
neslaganja kojoj kulturi valja pripisati ovu alatku (v. MALEZ, 1979), no većina autora
danas se slaţe da je najvjerojatnije rijeĉ o jednoj od najranijih gornjopaleolitiĉkih
kultura na tlu Europe, orinjasijenu ili njegovoj regionalnoj varijanti olševijenu
(MALEZ, 1979; MONTET-WHITE, 1996; HORUSITZKY, 2004). Sedamdesetih
godina prošloga stoljeća manja iskapanja u pećini izvršio je akademik Mirko Malez
(1979), ali nije pronašao nove nalaze ljudskih izraĊevina, iako tragovi nagorenih
ţivotinjskih kostiju posredno govore o ljudskom boravku na ovom nalazištu. Budući
da na temelju koštanoga šiljka moţemo pretpostaviti da se uistinu radi o jednom od
rijetkih lokaliteta s tragovima ranoga gornjeg paleolitika u Hrvatskoj, ukazala se
potreba novijih istraţivanja korištenjem suvremene metodologije.
U ljeto 2010 godine provedena su dvotjedna manja sondaţna istraţivanja s
ciljem utvrĊivanja stratigrafskog slijeda nalazišta te procjene potencijala ovog
lokaliteta za daljnja istraţivanja. Nakon ĉišćenja sedimenta nabacanog iz ranijih sondi
(Kormoseve iz 1911. i Malezove sonde iz 1970-ih godina) došlo se do intaktnih
slojeva. U istraţenim sedimentima pronaĊen je veći broj faunalnih ostataka (toĉna
taksonomska pripadnost biti će utvrĊena u narednim analizama), dio kojih pokazuje
tragove ljudske djelatnosti (gorenje). UtvrĊena je stratigrafija koju su opisali T.
Kormos i M. Malez. Sonda, stratigrafski slijed i tlocrt pećine zabiljeţeni su totalnom
stanicom. Iz stratigrafskih jedinica 3, 4 i 4A odvojeni su faunalni uzorci koji su
poslani na datiranje radiokarbonskom metodom ( 14 C).
4. Zaključak
Iskopavanjima špilje Zale prikupljen je arheološki materijal znaĉajan za
prouĉavanje naĉina korištenja špilja u prapovijesnim i povijesnim razdobljima Like.
Zala ujedno predstavlja prvi mezolitiĉki i prvi paleolitiĉki lokalitet u Karlovaĉkoj
ţupaniji. Paleolitiĉki slojevi pripadaju epigravetijenskoj kulturi, koja je ustanovljena
na mnogim obalnim nalazištima. Prisutnost probušenih morskih puţeva Columbella
rustica dokazuje kontakt s obalnim podruĉjem u mezolitiku, a isto vrijedi i za
paleolitik s obzirom na nalaz ulomka Jakovske kapice u epigravetijenskom sloju. Bez
15

obzira jesu li taj nalaz s jadranske obali donijeli stanovnici Zale ili su do njega došli
razmjenom s nekom od jadranskih skupina lovaca, na samoj obali ili u unutrašnjosti,
to je najraniji dokaz izravnog kontakta jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske.
Iskopavanjima Bukovac pećine potvrĊeno je da je lokalitet bio prvenstveno
ţivotinjski brlog, vjerojatno špiljskog medvjeda. Ustanovljen je sloj iz kojeg potjeĉe
šiljak s rascijepljenom bazom koji je pronašao T. Kormos, a datiranje uzorka iz tog
sloja trebalo bi potvrditi ili osporiti njegovu pripadnost orinjasijenskoj kulturi, jer ta
determinacija samo na osnovi tipologije u ovom sluĉaju nije sigurna.
Arheološka istraţivanja špilja u Hrvatskoj još nisu dovoljno intenzivna.
Rekognosciranja terena i probna sondiranja špilja od presudne su vaţnosti za bolje
razumijevanje ţivota u raznim prapovijesnih i povijesnih razdobljima, a same špilje
ĉesto su pogodna nalazišta za testiranja odreĊenih znanstvenih hipoteza uz primjenu
suvremenih metoda iskopavanja i analiziranja nalaza s tih nalazišta. Takav pristup
arheologiji u speleološkim objektima treba nastaviti i po mogućunosti intenzivirati u
raznim hrvatskim regijama.
Zahvale
Istraţivanja Zale provedena su sredstvima Ministarstva kulture, Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871) te
Illinois State University. Istraţivanja Bukovac pećine omogućila su udruga Lujzijana,
te sredstva Illinois State University i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871). Posebno zahvaljujemo Fredu H.
Smithu na struĉnoj pomoći.
Literatura
BRUSIĆ, Z. (2008): Pećina Vlakno. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 400-403.
ĈEĈUK, B., RADIĆ, D. (2005): Vela Spila. Višeslojno pretpovijesno nalazište. Vela
Luka – otok Korĉula, Centar za kulturu, Vela Luka. 299 p.
HORUSITZKY, F.Z. (2004): Les artefacts en os et bois de cerf à Bukovac, Lokve
(Croatie): Une seconde flûte possible? Relations entre les chasseurs de Lokve et
les montagnards d‟Olcheva au début du Paléolithique supérieur. Arheološki
vestnik 55: 9-37.
JALŢIĆ, B., BOŢIĈEVIĆ, S. (1970-1971): Pećina Zala u kanjonu Bistraca.
Speleolog, XVIII-XIX: 3-5.
KARAVANIĆ, I. (1999): Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije.
Sveuĉilište u Zagrebu, Zagreb 1999 (neobjavljena doktorska disertacija).
KARAVANIĆ, I., AHERN, J.C.M., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2007):
Pećina Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006: 213-216.
KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J. (2008): Sustavna
arheološka istraţivanja špilje Zale kod Tounja. Modruški zbornik, 2: 31-35.
KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., AHERN, J.M.C., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2008a):
Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 238-239.
KARAVANIĆ, I., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J.M.C., ŠOŠIĆ KLINDŢIĆ, R.
(u tisku): Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008.
KOMŠO, D., PELLEGATI, P. (2007): The Late Epigravettian in Istria. Late
Paleolithic colonization and lithic technology in the northern Adriatic area. In:
16

WHALLON, B. (Ed.) - Late Paleolithic Environments and Cultural Relations
around the Adriatic. BAR International Series 1716: 27-39.
KOMŠO, D. (2007): Nakit na području Istre od paleolitika do neolitika. In: M.
Bleĉić, M. Ĉrešnar, B. Hänsel, A. Hellmuth, E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick
(eds.) - Scripta praehistorica in honorem Biba Terţan (Situla 44). Ljubljana
2007: 31-40.
KOMŠO, D., VUKOSAVLJEVIĆ, N., KARAVANIĆ, I., MIRACLE, P. (2010):
Perforated marine and freshwater snail shells as an indication of regional
exchange systems during the Mesolithic in Croatia. In: P. Arias, M. Cueto (Eds.)
- Final Programme and Abstracts. The Eighth International Conference on the
Mesolithic in Europe. Santander 2010: 90.
KORMOS, T. (1912): Die ersten Spuren des Urmenschen in Karst-Gebirge, Földtani
Közlöny, 52: 97-104.
MALEZ, M. (1979): Nalazišta paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj. In:
BENAC, A. (Ed.) - Praistorija jugoslavenskih zemalja I: paleolitsko i mezolitsko
doba. Sarajevo 1979: 227-276.
MONTET-WHITE, A. (1996): Le paléolithique en ancienne Yougoslavie, Grenoble.
PERKIĆ, D. (2002): Špilja Zala. Speleo’zin, 15: 44-47.
PERKIĆ, D. (2004): Autocesta Zagreb-Split, dionica Bosiljevo-Josipdol. Elaborat sa
zaštitnih arheoloških iskopavanja i istraţivanja. Arhiv Konzervatorskog odjela u
Karlovcu.
POLJAK, J. (1935): Pećine okolice Ogulina, Velike Paklenice i Zameta. Rasprave
Geološkog instituta Kraljevine Jugoslavije, V, 84 p.
Značaj špilja u istraţivanjima kvartara Hrvatske
Significance of the caves in investigations of the Quaternary in
Croatia
Dejana Brajković 1 , Jadranka Mauch Lenardić 1 & Preston T. Miracle 2
1 Institute for Quaternary paleontology and geology, Croatian Academy of Sciences and Arts, Ante
Kovaĉića 5, HR-10000 Zagreb, Croatia; zpgkvartar@hazu.hr
2 Department of Archaeology, University of Cambridge, Cambridge CB2 3DZ, UK; ptm21@cam.ac.uk
Ključne riječi: špilje, M. Malez, neandertalci, moderni ljudi, fauna, pleistocen,
holocen, Hrvatska.
Key words: caves, M. Malez, Neandertals, modern humans, fauna, Pleistocene,
Holocene, Croatia.
Špilje kao specifiĉni zaštićeni sustavi ponajbolji su konzervatori i ĉuvari
brojnih tragova promjena paleookoliša i modaliteta opstanka humanih populacija
tijekom pleistocena i poĉetkom holocena. Zahvaljujući vrsnom speleologu i geologu
17

akademiku Mirku Malezu, suosnivaĉu i voditelju Zavoda za paleontologiju i geologiju
kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je zabiljeţio, speleološki i
geološki snimio, pokusno sondirao ili detaljno iskapao i istraţivao više od 400
špiljskih objekata i jama u Hrvatskoj i regiji (HERAK et al., 1992), desetljećima se
interdisciplinarno analiziraju i ispituju osobitosti i svi sadrţaji špiljskih naslaga, uz
determiniranje i rekonstrukciju brojnih specifiĉnih dinamiĉkih ĉimbenika koji utjeĉu
na njihovu genezu i dijagenezu. UtvrĊuje se periodiĉnost, intenzitet i naĉini
iskorištavanja špilja od strane ţivotinja i ljudi od paleolitika do bronĉanog doba
(HERAK et al., 2005).
Zadnja je dva desetljeća rad M. Maleza nastavljen kroz brojne meĊunarodne i
interdisciplinarne projekte, uz naglasak na suradnju sa Sveuĉilištem u Cambridgeu
pod vodstvom P. Miraclea, M. Paunović (1995.-2003.) i D. Brajković (od 2003. do
danas). Svoj rad Miracle je zapoĉeo sistematskim pregledom, analizom i
reinterpretacijom poglavito Malezovih literaturnih podataka (MIRACLE, 1991), da bi
koristeći Malezov ĉlanak o pećinama Uĉke i Ćićarije iz 1960. godine kao izvornu
bazu podataka, pokrenuo selektivna probna i sistematska prouĉavanja. Tijekom tog
projekta (1995.-2005.) istraţeno je više od 20 špilja, a znaĉajnija sustavna iskopavanja
uĉinjena su u Pupićinoj peći (MIRACLE, 1997; MIRACLE & FORENBAHER,
2006), Veloj peći (MIRACLE & FORENBAHER, 2000; RADOVIĆ et al., 2008),
abriju Šebrn (MIRACLE et al., 2000) i Nugljanskoj peći (MIRACLE &
FORENBAHER, 2000). Rezultati istraţivanja su nove i vaţne spoznaje o
mikroregionalnim naĉinima korištenja špilja tijekom gornjeg pleistocena i holocena.
Od posebnog su znaĉaja saznanja o prijelazu pleistocena u holocen, odnosno o
obiljeţjima mezolitika i mezolitiĉko-neolitiĉke tranzicije u ovom dijelu Hrvatske. Na
radove Maleza oslanjaju se i recentna zooarheološka i tafonomska istraţivanja
faunskih ostataka iz Romualdove pećine i Šandalje (MIRACLE 1996, 2007) u Istri.
Miracle, Brajković i Mauch Lenardić takoĊer su slijedili Malezova istraţivanja
kroz razliĉite paleontološke i zooarheološke analize ţivotinjskih kostiju koje je Malez
sakupio u brojnim špiljama s naglaskom na Vindiju, Veternicu i Veliku pećinu, što je
rezultiralo novim sintezama u rekonstrukcijama paleoekoloških promjena tijekom
gornjeg pleistocena na prostoru sjeverozapadne Hrvatske (BRAJKOVIĆ &
MIRACLE, 1995; MIRACLE & BRAJKOVIĆ, 1992, 2010; MIRACLE et al., 2010).
Vindija je u kontekstu preciznijih rekonstrukcija i regionalnih korelacija
pleistocenskih paleookoliša i istraţivanja opstanka paleolitiĉkih lovaca i njihovih
kultura iznimno znaĉajna. Rezultati ovakvih istraţivanja omogućuju, uz kompleksne
rekonstrukcije paleobiotopa, usporedbe i povezivanja regionalnih kulturoloških i
ukupnih paleogeografskih i paleoekoloških evolucijskih procesa i tranzicija tijekom
pleistocena i poĉetkom holocena. Osobito su u vrhu svjetskog znanstvenog interesa
paleontološki, paleoantropološki i arheološki sadrţaji iz sedimentnih kompleksa G i
E/F špilje Vindije, kroz koje se prati izmjena neandertalaca i modernih ljudi
(BRAJKOVIĆ & MIRACLE, 2008; JANKOVIĆ et al., 2006; RICHARDS et al.,
2000).
Literatura:
BRAJKOVIĆ, D. & MIRACLE, P.T. (1995): Revizija gornjopleistoceneske faune
ungulata Velike Pećine (SZ Hrvatska). 1. Hrv. geol. kongres, Opatija 18-
21.10.1995., Knj. saţ., 22-22, Zagreb.
BRAJKOVIĆ, D. & MIRACLE, P.T. (2008): Middle Palaeolithic and Early Upper
Palaeolithic Subsistence Practices at Vindija Cave, Croatia. In: DARLAS, A. &
18

MIHAILOVIĆ, D. (Eds.), The Palaeolithic of the Balkans, Proceedings of the XV
UISPP World Congress, Archaeopress, 107-116.
HERAK, M., BRAJKOVIĆ, D., MALEZ, V., MAUCH LENARDIĆ, J.,
MARJANAC, LJ., JAMBREŠIĆ, G. & MICULINIĆ, K. (2005): Zavod za
paleontologiju i geologiju kvartara: 1955.-2005. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti (ur.: Sokaĉ, B.), Zagreb, 117 str.
HERAK, M., PAUNOVIĆ, M. & BRAJKOVIĆ, D. (1992): Mirko Malez 1924.-1990.
Spomenica preminulim akademicima - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, Sv. 66, 51 str.
JANKOVIĆ, I., KARAVANIĆ, I., AHERN, J.C.M., MAUCH LENARDIĆ, J.,
BRAJKOVIĆ, D. & SMITH, F.H. (2006): Vindija Cave and the modern human
peopling of Europe. Collegium Antropologicum, 30 (3), 457-466, Zagreb.
MIRACLE, P.T. (1991): Carnivore Dens or Carnivore Hunts? A review of Upper
Pleistocene mammalian assemblages in Croatia and Slovenia. Rad Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, 458, 193-219, Zagreb.
MIRACLE, P.T. (1996): Diversification in Epipaleolithic subsistence strategies along
the eastern Adriatic coast: a simulation approach applied to zooarchaeological
assemblages. Atti del Museo Civico di Storia Naturale, IX (1994-1995), 33-62,
Trieste.
MIRACLE, P.T. (1997): Early Holocene foragers in the karst of northern Istria.
Poroĉilo o raziskovanju paleolita, neolita in eneolita v Sloveniji, XXIV, 43-61.
MIRACLE, P.T. (2007): The Late Glacial „Great Adriatic Plain‟: „Garden of Eden‟
or „No Man‟s Land‟ during the Epipalaeolithic? A view from Istria (Croatia). In:
WHALLON, R. (Ed.) - Late Paleolithic Environments and Cultural Relations
Around the Adriatic, BAR International Series 1716, Archaeopress, 41-51,
Oxford.
MIRACLE, P.T & BRAJKOVIĆ, D. (1992): Revision of the ungulate fauna and
Upper Pleistocene stratigraphy of Veternica Cave (Zagreb, Croatia). Geologia
Croatica, 45, 1-14, Zagreb.
MIRACLE, P.T & BRAJKOVIĆ, D. (2010): The palaeoecological significance of the
Pleistocene mammalian fauna from Veternica Cave, Croatia. Revision of the
Lagomorpha, Canidae, Mustelidae, and Felidae. Geologia Croatica, 63 (2), 63-80,
Zagreb.
MIRACLE, P.T & FORENBAHER, S. (2000): Pupićina Cave Project: brief summary
of the 1998 season. Histria Archaeologica, 29 (1998), 27-48, Pula.
MIRACLE, P.T & FORENBAHER, S. (Eds.) (2006): Prehistoric Herders in Istria
(Croatia): The Archaeology of Pupićina Cave, Volume 1. Archaeological
Museum of Istria, Pula.
MIRACLE, P.T., GALANIDOU, N. & FORENBAHER, S. (2000): Pioneers in the
hills: early Mesolithic foragers at Šebrn Abri (Istria, Croatia). European Journal
of Archaeology, 3, 293-329.
MIRACLE, P.T, MAUCH LENARDIĆ, J. & BRAJKOVIĆ, D. (2010): Last glacial
climates, «Refugia», and faunal change in Southeastern Europe: Mammalian
assemblages from Veternica, Velika pećina, and Vindija caves (Croatia).
Quaternary International, 212, 137-148.
RADOVIĆ, S., FORENBAHER S., BRAJKOVIĆ D., MAUCH LENARDIĆ J.,
MALEZ V., MIRACLE P.T. (2008): Use of Caves in the Mountains: A View
from the Sheepfold. In: KALICKI, T. & SZMONIEWSKI, B.Sz. (Eds.) - Man
and Mountains, Palaeogeographical and Archaeological perspectives, Studies of
the Institute of Geography UJK, 17, 33-50, Kielce.
19

RICHARDS, P.M., PETTITT, B.P., TRINKAUS, E., SMITH, H.F., PAUNOVIĆ, M.
& KARAVANIĆ, I. (2000): Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal
predation: The evidence from stable isotopes. PNAS (USA), 97/13, 7663-7666.
Karst features in Mount Lebanon
Krški oblici u Mount Lebanon planinskom području
Fadi H. Nader 1,2
1 Spéléo-Club du Liban (S.C.L.); fadi.nader@gmail.com
2 Union Internationale de Speleologie (UIS)
Key words: Jurassic, Caves, Discharge coefficient, Cave topography, Speleothems,
Jeita, Lebanon.
Ključne riječi: Jura, spilje, koeficijent istjecanja, speleo topografija, speleothemi,
spilja Jeita, Libanon.
Lebanon is located along the central-eastern coast of the Mediterranean Sea
(between latitudes 32°34’N and 34°41’N). The total Lebanese land surface is about
10,450km 2 , with about 7,000km 2 (or 67%) of the territory covered with karstified
carbonate rocks (Mesozoic – Cenozoic in age). The Lebanon and Anti-Lebanon are
two parallel mountainous ranges, trending north-northeast-south-southwest; they are
separated by a high-plain called the Bekaa. Mount-Lebanon has average altitudes
exceeding 2200m above sea level for a length of 170km, forming an efficient obstacle
for the westerly winds blowing from the Eatsern Mediterranean realm. Precipitation
(rain and snow) falls in abundance on both Lebanese mountain ranges. In contrast,
less rainfall occurs in the Beqaa valley and in the southwestern portion of Lebanon.
About 80% of precipitation falls from November through February, while almost no
rain occur from May to October (the dry/recession period). There are 11 perennial
streams flowing from the high ranges of Mount Lebanon, from typical karstic springs.
Karstic features are characterized by a broad diversity in Lebanon, due to the
complex combination of various factors (e.g. climatic, tectonic, geomorphologic,
hydrological) and the relatively small dimensions of carbonate structures. This
contribution attempts to provide a basic and simple characterization of some major
karst features present in Mount Lebanon and to shed lights on recent progress in the
Lebanese karst research. Deep kasrtification in fractured carbonate strata at high
altitudes allows rapid infiltration contributing to a considerable reserve of
groundwater, which emerges eventually from karst springs as well as coastal and
submarine confined springs. The cave networks are inherently associated with their
location (e.g. altitude, lithology). Accordingly, three distinct zones (I, II, III) with
characteristic karstic features are presented. The relatively high altitude caves (Zone I)
20

mainly fall in two groups based on the corresponding rock formation and lithology –
deep, vertical caves in the monotonous limestone-made Jurassic sequence; and
labyrinth, lateral caves in the marl/volcanics and limestone interlayered Cretaecous
sequence. These are discussed separately from the coastal phreatic caves (Zone III; in
the Jurassic strata – forming lateral collectors of reserved groundwater recharged from
the highland) and the coastal fossil caves (in the Cretaceous strata). The traditionally
known show cave of Lebanon, Jeita, belongs to Jurassic karst system of Zone III and
has been lately subject to several studies in hydrogeology and speleothem
investigations. Information about some results of such studies will be also presented.
Podzemne utvrde Hrvatske
Subterranean forts of Croatia
Hrvoje Cvitanović 1 & Krešimir Raguţ 2
1 Speleološki klub “Ursus Spelaeus”,Kurelĉeva 3, 47000 Karlovac, Hrvatska
2 Krešimir Raguţ, Peruanska 10, 10090 Zagreb, Hrvatska
Ključne riječi: pećine, utvrde
Key words: caves, forts
Pećinske utvrde su u Hrvatskoj vrlo brojne. Hrvatska ekipa ih je dosad otkrila
već više od 60. Dosadašnjim istraţivanjima je ustanovljeno da su zidovi pećinskih
utvrda u Hrvatskoj sagraĊeni u doba turskih ratova i sluţili su kao utvrde, ali isto tako
i kao zbjegovi za sklanjanje stanovništva pred turskim osvajaĉima. Dok su po namjeni
vjerojatno jednake, jer se radi o malim utvrdama koje su sluţile za zbjeg (najĉešće)
nevelikom broju ljudi, prema tipu su raznolike. Neke su prave tvrĊave, a neke su opet
pećine skromnih dimenzija s vrlo skromnim ili sakrivenim zidovima. Oni nisu samo
pravi mali biseri obrambene arhitekture, već i sjajan primjer simbioze ĉovjeka i
okoliša. Naţalost, neke su od njih i masovne grobnice.
21

Karst Atlas of the Viroin
Atlas krša područja Viroin
Georges Michel 1 & Jean -Pierre Bartholeyns 1,2
1
Walloon Commission for the Study and Protection of Subterranean Sites (CWEPSS), Av Guillaume
Gilbert, 21 – 1050 Brussels – Belgium
2 Union Internationale de speleologie (UIS)
Key words: Karst, Atlas, karstic inventory, caves,Viroin, Belgium
Ključne riječi: krš, atlas, popis krških pojava, spilje,Viroin, Belgija
The cartographic and descriptive inventory of the Viroin falls under the
series of monographs published by CWEPSS for a better management of caves,
calcareous environments and subsoil water issues.
Subsoil concerns in the Upper Meuse
The Belgian Upper Meuse is a territory of great landscape, biological,
hydrological, geological, economic, cultural,…interest. The various actors who
benefit from the quality of this environment also endanger its fragile balance. From
the end of the 1980s, the signs of a degradation of this environment, resulting from
too short term management and closed, not integrating sufficiently the environmental
and landscape functions, served as a warning signal.
A river contract on the scale of the Upper Meuse has been initiated since 1991.
Its objective: to prevent the degradation of this medium by putting forward actions
which integrate, in a durable development prospect, the endorsement of economic
functions and the voluntary safeguard of the environment and associated ecosystems.
The actions of the river contract give a good place to the river's ecosystem,
with the preservation of the wetlands, the aquatic biodiversity and the surface water.
Its famous limestone cliffs, its karstic caves and sources, its show caves and its
catchments, the Upper Meuse valley is closely associated to the sites and subsoil
waters. However, this environment under our feet suffers from a lack of recognition.
The river contract (referred to by CWEPSS) understood this venture well. From the
beginning, in its first action plan (1994), the plans in favour of the protection of
subsoil waters, recognizing the vulnerability of the karstic sites, are registered
amongst the priority actions.
CWEPSS consequently publishes the Upper Meuse Karst Atlas (1996).
Limited to the area of the 6 councils which constituted the territory of the river
contract, this atlas becomes a reference work.
Extension to the entire catchment basin
From 2005, with a concern for integrated management, the River Contract
extends beyond the territory of the 6 councils bordering on the river to include the
“upstream Meuse” hydrographic sub-basin. It is the transposition in the Walloon Area
of the European Framework Water Directive.
22

Among the tributary basins of the Meuse, included in the management of the
River Contract, some present many karstic phenomena which thus require detailed
attention in the setting up of actions regarding the management of water resources.
This is why the River Contract really required the karstic monographs on the
tributaries of the Meuse to be carried out and supported CWEPSS' project, the first of
which relates to the Viroin basin. The karstic phenomena located on the Bocq and the
Samson (2010) will follow, and on the Burnot and the Molignée to then extend this
work to the basins of the Lesse, the Hoyoux …
Karstic specificities of the Viroin Basin
The catchment basin of this Meuse upstream tributary consists of the junction
between the Eau Noire and the Eau Blanche. It is cut from east to west in all its length
up to the junction with the Meuse at Vireux (France) by a limestone band, 2 to 8 km
wide. This limestone band represents a total surface of 80 km² of the 535 km² of the
Viroin basin. 287 karstic sites are inventoried there, listed on a chart on a scale of
1/20.000ths. The abannets are the key and most specific karstic sites of the Viroin.
However the narrow Devonian limestone band that occupies the central part of this
basin contains more than 55 phenomena, of which the Neptune and the Abîme show
caves at Couvin, very large karstic sources, including the mysterious underground
branch of the Eau Noire that holds many secrets. This document was designed in a
multi-field approach for a broad circulation, to make light on this ignored, but
captivating underground medium for he who questions the nature of the world…
under his feet!
Structure of the work
The problems of the karstic sites and subsoil waters as well as their
management are complex. We thus preceded the inventory itself by regional thematic
syntheses which will inform the reader on geological, hydrological and underground
specificities of the Viroin. Fourteen introductory sets of themes were entrusted to
specialists who all lent themselves to the difficult exercise of popularization. These
articles are all the original texts, including quite a lot of new data and new
information. They fill an obvious gap, in connection with an area having profited from
few writings and synthesis on these subjects.
The introductory articles will group together the following topics: local
geology and geomorphology (abannets), qualitative and quantitative aspects of subsoil
waters, karstic sites, management and protection of this basin, economic aspects.
A revisited karstic inventory
The inventory part of this publication works around 11 chart extracts. An
advantageous choice because this scale, corresponding to that of the new IGN charts,
makes it possible to represent with some accuracy the complexity of karstic systems
in an A4 format. Tested, this size of document is perfectly appropriate for field
surveys.
Each karstic site on the chart carries a number which refers to a chart grouping
a host of precise information: name and localization, characteristics and description of
the site, geology, hydrogeology, dimensions, status, bibliographic references.
23

Editing work and updating
The possibility of publishing part of the data of the Walloon Karst Atlas
collected by CWEPSS has been compiled uninterruptedly for more than 30 years is
an important result.
There was much frustration not to be able to circulate this inventory in a paper
form directly usable by the various recipients, not only in the field but also during the
preparation of management and installation plans. The publication by basin gives a
hydrogeological coherence to the entities presented which was not the case with a
division by province.
Before the work of page-setting and illustration, this edition made it possible
to re-examine all the data in-depth. The large majority of the sites were re-examined
in the field, were photographed and their description was completed by an up-to-date
inventory of fixtures; additional prospection work enriched the atlas with some 60
sites; the bibliographical data and recent discoveries were systematically stripped,
contacts with the council authorities brought precise details; testimonies of
speleologists and naturalists were taken into account; the data of the new geological
and hydrogeological maps were integrated to delimit the geological outcrops and
formations.
In short…it is a very new inventory, more complete and more pleasing to
check out (photographs, plans of cavities, original information) which on 300 pages
makes it possible to discover the hidden face of the oh so fascinating Viroin.
This updating and publishing work were achieved thanks to the Walloon
Region (Subsoil Waters Directorate) that financed them.
Neolithic drawings in cave Bestaţovca at Seţana
Neolitski crteţi u jami Bestaţovca kod Seţane
Andrej Mihevc 1
1 Inštitut za raziskovanje krasa, Znanstvenoraziskovalni center SAZU; mihevc@zrc-sazu.si, Titov trg 2,
6230 Postojna, Slovenija
Key Words: Caves, Neolithic drawings, Slovenia
Ključne riječi: spilje, neolitski crteţi, Slovenija
Between hills Gradišĉe and Široki vrh SW of Seţana is 250 m long and 45 m
deep cave Bestaţovca. Cave consists of two distinct parts: entrance hall with 25 m
deep entrance pit and behind the straight and 15 m deep pit lower laying about 10 m
wide and to 5 m high, about 150 m long, slightly inclined passage Glavni rov. In this
part of the cave cavers found fractures of Neolithic pottery, bones and charcoal.
24

Passage Glavni rov ends close to large abri Perkova peĉina, but the connection
between two caves is filled by gravel.
In year 2009 we noticed on the wall of the Glavni rov drawings made by red
ochre. In the passage we found 30 drawings, mostly simple or broken lines or dots.
On some places white bloom, which disguises continuation of the lines and some of
marks are badly preserved. There are also about 30 black dots made with charcoal on
the ceiling of the passage.
On several places in the cave there are flowstone covered remnants or casts of
wood, herbs and grass. There are also pieces of charcoal, most likely remains of
torches scattered along all the passage. Position and the stage of preservation of it
indicate that it was left by last visitors of the cave, which were entering trough today
interrupted connection with Perkova peĉina. One large part of the passage floor is
covered with ashes.
Datations of the charcoal that was on the ground, charcoal from the fireplace
and from the black dot on the ceiling with 14 C method showed calibrated ages
between 6730 and 7260 BP. We assume that the drawings are of the same age or even
older.
The find of the drawings is the first of that age in the wider area. Besides the
charcoal dated shows the time before the passage to Perkova peĉina cave closed up
because of the sediment sliding. That enabled climatic conditions in the cave that
helped to preserve the drawings.
Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka,
speleološka istraţivanja 2004-2010 i neke značajke sustava
Kita Gaćešina – Draţenova Puhaljka Speleological Explorations
2004-2010 and Some Characteristics of this Cave System
Teo Barišić 1 , Darko Bakšić 1 , Dalibor Paar 1 & Goran Rnjak 1
1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju
Ključne riječi: speleologija, Crnopac, Velebit, mikroklima, radon,
Key words: speleology, Crnopac, Velebit, microclima, radon.
Masiv Crnopca je sastavni dio jugoistoĉnog Velebita. Izdiţe se juţno od
Graĉaĉkog polja (550mnv) sa dva izrazita grebena dinarskog pruţanja; sjeverni s
vrhovima Kita Gaćešina (1227m) i Muniţabin vrh (1089m) i juţni; Veliki Bat
(1381m), Veliki Crnopac (1403m), Sedlo (1214m) dok prema jugu prelazi u
breţuljkasti teren ispresijecan dubokim kanjonima rijeka Krupe, Krnjeze i Zrmanje.
Na zapadu se nalazi prijevoj Prezid dok na istoku Crnopac prelazi u planinu
Tremzinu.
25

Do 1978. godine na ovom podruĉju su speleološki istraţene tek Jama pored
puteljĉića prema vrhu Crnopca ( Poljak, 1929), Pećina Svetinja (REDENŠEK &
MARJANAC, 1948), ali i Donja (2779m), Gornja (1295m) i Srednja Cerovaĉka
pećina, koje su istraţivane u više navrata od njihova otkrića 1912.god. Od 1978-me
ĉlanice KS HPS; SO PD Ţeljezniĉar (SOŢ) iz Zagreba, od 1997-me SO PDS Velebit
(SOV) iz Zagreba i od 2004-te SO HPK Sveti Mihovil (SOSvM) iz Šibenika pa do
srpnja 2010-te, sa prekidom od 1991-1996 radi Domovinskog rata, organizirali su 151
speleološko istraţivanje Crnopca , od ĉega 14 speleoloških logora u trajanju od 5-15
dana i 7 podzemnih logora u trajanju 5 do ĉak osam dana u kojima su sudjelovali
speleolozi gotovo svih hrvatskih speleoloških udruga. Pritom je istraţeno više od 200
speleoloških objekata od kojih su najznaĉajniji; Jamski sustav Kita Gaćešina-
Draţenova puhaljka (-530m, 12352m tlocrtne i 16428m stvarne duljine), Muniţaba (-
437m, 6947m tlocrtne i 8479m stvarne duljine), Jama Muda Labudova (-500m),
Burinka (-290m, 500m), Michelangelo (-274m), Alibabina jama (-218m), još 13 jama
dubljih od 100m, a istraţeni su i novi kanali u Donjoj i Srednjoj Cerovaĉkoj pećini.
Donji ulaz u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka nalazi se sa
sjeverne strane masiva Crnopca, stotinjak metara niţe od prijevoja izmeĊu vrhova
Kite Gaćešina i Muniţaba. Danas je lako dostupan jer je svega stotinu metara do
blizine ulaza 2005-te godine izgraĊena makadamska cesta. Ulaz su 2004-te godine
pronašli speleolozi SO HPK Sveti Mihovil iz Šibenika te iste godine doprli do 335m
dubine. Već slijedeće godine topografski je snimljeno više od 2 km tlocrtne duljine
kanala, istraţivanjima se pridruţuju speleolozi SO PD Mosor iz Splita i SO PDS
Velebita iz Zagreba, a poĉetkom 2006-te i brojni drugi iz speleoloških udruga iz cijele
Hrvatske. Do kraja 2008-me godine tlocrtna duljina kanala prelazi 10 kilometara, a
slijedeće godine speleolozi SOŢ proširuju prolaz u jami koja je nazvana Draţenovom
puhaljkom te ju povezuju u Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka (KG-
DP). Do kolovoza 2010-te poduzeta su ukupno 53 speleološke istraţivaĉke akcije u
kojima je 130 speleologa iz 14 speleoloških udruga u istraţivanje uloţilo 1078 ĉovjek/
dana boravka u jami. Po broju istraţivanja to je otprilike jedna trećina ukupnog broja
speleoloških istraţivanja na podruĉju Crnopca u periodu 1978-2010 godine.
Jamski sustav KG-DP je mreţa vadoznih vertikalnih i kosih kanala koji
probijaju fosilne horizontalne kanale, ostatke podzemnih tokova iz smjera Graĉaĉkog
polja prema Zrmanji. Najveći broj prostranih horizontalnih kanala je razvijen u dvije
jasne etaţe na dubinama pribliţno 160-190m i 360-400m od gornjeg ulaza u sustav.
Gornji ulaz (Draţenova puhaljka) nalazi se na 980m , a donji (Kita Gaćešina) na
915m nadmorske visine. Najdublja toĉka je na dubini 530m od gornjeg ulaza.
Sloţenost ovog spleta kanala znatno oteţava istraţivanje koje se provodi višednevnim
boravkom u jami, uporabom posebnih speleoloških tehnika penjanja i proširivanja
uskih prolaza.
Jedna od znaĉajki Jamskog sustava KG-DP je intenzivno strujanje zraka u
samom objektu, kao i blizina brojnih manjih (Oz, Marinova jama, Jama Vjetrova,
Zlatne godine, Koprivnjaĉa, 1. i 2. MaĊarska jama) i većih speleoloških objekata
(Muniţaba, Burinka, Muda Labudova) kroz koje takoĊer intenzivno struji zrak.
Posebna zanimljivost je da je u u dubljim dijelovima Jamskog sustava KG-DP, u
svim poznatim objektima u okolini, ĉak i na ulazima u objekte iznad 1000m
nadmorske visine reţim strujanja sliĉan, odnosno zrak ljeti izlazi, i u suprotnom je
reţimu od poznatih objekata na vršnom grebenu Crnopca (Michelangelo), što ukazuje
na mogućnost povezanosti izmeĊu objekata na većim dubinama.
U Jamskom sustavu KG-DP nisu pronaĊeni neki veći stalni vodeni tokovi, no
postoji veći broj manjih stalnih tokova koji nastaju otapanjem leda u brojnim jamama,
26

povremenim i stalnim snjeţnicama i ledenicama (Zlatne godine, Lovica, Jama
malaksalih speleologa). Tokovi su većinom vertikalni i gube se u uskim meandrima u
donjim dijelovima sustava. Za vrijeme obilnijih oborina i topljenja snijega voda se
drenira s površine te se na nekoliko mjesta u objektu stvaraju jaĉi tokovi i obilniji
slapovi.
U Jamskom sustavu KG-DP nisu provedena neka znaĉajnija znanstvena
istraţivanja. Geološki je uzorkovana tek gornja etaţa, razvijena u karbonatnim
breĉama tercijarne starosti (tzv. Jelar naslagama). Na više mjesta u špilji su mjereni
meteorološki parametri; temperatura, vlaţnost i strujanje zraka te prirodna razina
plina radona. Vršeno je prikupljanje kostiju šišmiša pri ĉemu je determinirano 8 vrsta.
Jamski sustav Kita Gaćešina – Draţenova puhaljka je u 6 godina intenzivnog
istraţivanja dosegao tlocrtnu duljinu od 12352m odnosno 16428m stvarne duljine
ĉime je po svjetski prihvaćenim kriterijima postao najdulji hrvatski speleološki objekt.
Hrvatski speleolozi su pronalaskom više od 200 speleoloških objekata i desetina
kilometara kanala pokazali da je masiv Crnopca izuzetan geomorfološki fenomen što
ga uz postojeće poznate vrijednosti raznolikosti šumskog pokrova i izvanrednih
krajobraza uz postojeću blizinu turistiĉkih centara ĉini izuzetnim turistiĉkim
potencijalom. Otvaranje šume izgradnjom ceste uĉinilo je ovo podruĉje dostupnijim,
ali su zapoĉeli i gospodarski radovi ĉime je narušen izgled podruĉja.
Izbor iz literature:
BAKŠIĆ, D. (2008): Speleološka iastraţivanja u Donjoj Cerovaĉkoj špilji, Hrvatski
speleološki posluţitelj, public.carnet.hr/speleo
BARIŠIĆ, T. (2009): Istraţivanje jame Kite Gaćešine u 2008. godini.. Subterranea
Croatica 11, 3-7, Karlovac
BOĈIĆ, N. (2009): Cerovaĉke caves and other karst phenomena of the Crnopac
massif. International Interdisciplinary Scientific Conference “Sustainability of the
Karst Environment – Dinaric karst and other karst regions”, Plitviĉka jezera,
Croatia, September 23rd–26th, 2009. Excursion guidebook, 12-18, Centre for
Karst, Gospić
BOROVEC, M., DADO, R. (2004): Jama Michelangelo i posljednja istraţivanja
Crnopca. Subterranea Croatica 2, 23-26, Karlovac
KOVAĈ-KONRAD, P., JALŢIĆ, V. (2006): Prvi sifon špilje Kusa 1. Speleolog, Vol
54., 20-23, Zagreb
KUHTA, M., BOROVEC, M., BOSNER, N. (2002): Speleološka istraţivanja
Crnopca u 2002. i 2003. godini. Speleolog, Vol. 50-51, 48-55, Zagreb
KUHTA, M., STROJ, A. (2005): The Speleogenesis of the caves in Crnopac Mt.
Area. Proceedings of the 14th International Congress of Speleology, 46-48,
Hellenic Speleological Society, Athens
LUKIĆ, O. (1988): Speleološka istraţivanja Crnopca na Velebitu. Speleolog, Vol. 36-
37, 14-26, Zagreb
MALEZ, M. (1965): Cerovaĉke pećine. Speleološko društvo Hrvatske, 41. str.,
Zagreb
27

Determination of initial 14 C activity of speleothem from Modrič Cave,
Croatia
OdreĎivanje početne 14 C aktivnosti siga iz spilje Modrič, Hrvatska
Maša Surić 1 , Ines Krajcar Bronić 2 , Bogomil Obelić 2
1 Department of Geography, University of Zadar, TuĊmanova 24 i, 23000 Zadar, Croatia
2
Radiocarbon and Tritium Laboratory, RuĊer Bošković Institute, Bijeniĉka 54, 10000 Zagreb, Croatia
Key words: speleothem, initial 14 C activity (A 0 ), Modriĉ Cave, Croatia
Ključne riječi: siga, poĉetna 14 C aktivnost (A 0 ), Spilja Modriĉ, Hrvatska
Radiocarbon ( 14 C) is widely applied for dating of various types of samples
including carbonate cave deposits. Since carbon of different origins takes part in
speleothem formation, it is essential to know the initial activity (A 0 ) of the 14 C in the
moment of carbonate formation in order to determine the age of the speleothem. A 0 is
sometimes called also the dead carbon proportion (dcp), dcp = 100 – A 0 , where both
dcp and A 0 are expressed in percent of modern carbon (pMC) (GENTY et al., 2001,
KRAJCAR BRONIĆ et al., 1992).
Speleothem carbon originates from (a) the seepage water dissolved inorganic
carbon (mainly HCO 3− ) originated from limestone carbon, having 14 C activity of 0
pMC, and (b) CO 2 of the soil above the cave derived from plant root respiration,
having 14 C activity similar to that of the atmosphere (fast response), and from
microbial decomposition of soil organic matter, which can be slow (decomposition of
dead roots, leaf veins etc.). If organic matter is old, CO 2 resulting from its
decomposition can have a much lower 14 C activity than that of atmosphere, but if the
decomposed organic matter was formed in the 1960s, during the nuclear weapon test
period, the activity may be higher (GENTY et al., 1998).
A comprehensive study of isotopic and geochemical characteristics of
carbonate sediments has been performed in the continental karst areas of Croatia
(KRAJCAR BRONIĆ et al., 2010). It was found that A 0 varies between 65 pMC and
90 pMC, depending on local conditions. However, carbonates from caves in the
coastal area of Croatia have not been systematically studied.
Modriĉ Cave is shallow horizontal cave located 120 m from the coastline on
the foothill of Velebit Mt (44°15' N, 15°32' E). It consists of two channels with total
length of 829 m (KUHTA et al., 1999) formed in Cenomanian-Turonian well bedded
limestone (MIKO et al., 2002). The cave is rich in speleothems, both fossil and active
ones, in all its parts. Overlying bedrock (1 to 27 m thick) is heavily fractured and
covered by typical Mediterranean maquis with thin sporadic terra rossa soil, resulting
in absence of surface flows and fast direct infiltration into the underground (MIKO et
al., 2002).
In order to determine initial 14 C activity (A 0 ) of the Modriĉ Cave spelean
calcite, 14 C activity was measured on modern carbonate sample (MOD 8) which had
been collecting on a nylon sheet from 1999 to 2007. 14 C measurement was preformed
28

at Radiocarbon Laboratory of RuĊer Bošković Institute, Zagreb, by liquid scintillation
counter (LSC) Quantulus 1220 TM .
The carbonate sample MOD 8 showed 14 C activity of 106.2 ± 1.1 pMC. The
value is normalized by using δ 13 C = -8.17‰ (SURIĆ et al., 2010). For the initial
activity estimation we used equation
14
a Cm
A0
100
14
a C
atm
where a 14 C m is the measured activity of calcite sample, and a 14 C atm is the mean
atmospheric 14 C activity of the period covering calcite formation. However, the
influence of the age of decomposing organic matter in the soil above the cave must be
taken into account when determining the later value. Namely, 14 C bomb input was
registered in Belgian and Slovenian speleothems with delay of 6-25 and 10 ± 5 years,
respectively, and decrease of post-bomb 14 C activity was much slower than in
atmosphere, demonstrating the damping effect of the soil carbon reservoir (GENTY et
al., 1998). That is the reason for modern calcite 14 C activity (106.2 ± 1.1 pMC) being
higher than the mean atmospheric 14 C activity for the 1999 – 2007 period in Zagreb
(105.6 pMC) (KRAJCAR BRONIĆ et al., 2010). If we presume similar soil carbon
reservoir effect as in Postojna Cave (Slovenia), i.e. delay of ca. 10 years, we would
deal with atmospheric 14 C activity in the period 1989 – 1997 of 112.5 pMC (LEVIN
et al., 2008). Thus, according to above equation, the initial 14 C activity in spelean
calcite would be 94.4 pMC.
Furthermore, the 14 C activity of the resulting calcite can be influenced by 'old'
storage water (GENTY & MASAULT, 1997). Due to the low thickness of the
overlaying bedrock, location under the hill peak, observed increased drip rate within
day or two after the heavy rain above Modriĉ Cave site, and as the most important,
overlapping δ 18 O and δ 2 H dripwater values with local meteoric water lines (LMWL),
being similar to average rainwater δ 18 O and δ 2 H (SURIĆ et al., 2010), we assume that
residence time of the water is very short and there is no mixing with the older storage
water, so that kind of interference into calcite 14 C activity can be neglected.
Supposing that the same (or similar) mechanism had supported the calcite
formation in the past, we can suggest the use of A 0 = 94.4 pMC value in age
calculation of older speleothem from Modriĉ Cave. This value can be used also for
radiocarbon dating of speleothems from other Croatian shallow coastal caves.
However, more studies concerning the present-day isotopic composition of
speleothems should be performed to better understand the processes of carbonate
precipitation in coastal karts areas and to derive reliable palaeoenvironmental data.
Literature:
GENTY, D., MASSAULT, M. (1997): Bomb 14 C recorded in laminated speleothems:
calculation of dead carbon proportion. Radiocarbon, 39/1, 33-48.
GENTY, D., VOKAL, B., OBELIĆ, B., MASSAULT, M. (1998): Bomb 14 C time
history recorded in two modern stalagmites – importance for soil organic matter
dynamics and bomb 14 C distribution over continents. Earth and Planetary Science
Letters, 160, 795-809.
GENTY, D., BAKER, A., MASSAULT, M., PROCTOR, C, GILMOUR, M., PONS-
BRANCHU, E., HAMELIN, B. (2001): Dead carbon in stalagmites: Carbonate
29

edrock paleodissolution vs. ageing of soil organic matter. Implications for 13 C
variations in speleothems. Geochimica et Cosmochimica Acta, 65/20, 3443–3457.
KRAJCAR BRONIĆ, I., HORVATINĈIĆ, N., SRDOĈ, D., OBELIĆ, B. (1992):
Experimental determination of the 14 C initial activity of calcareous deposits.
Radiocarbon, 34, 593-601.
KRAJCAR BRONIĆ, I., OBELIĆ, B., HORVATINĈIĆ, N., BAREŠIĆ, J.,
SIRONIĆ, A., MINICHREITER, K. (2010): Radiocarbon application in
environmental science and archaeology in Croatia. Nuclear Instruments and
Methods in Physics Research A, 619, 491-496.
KUHTA, M., BOŢIĈEVIĆ, S., KAPELJ, S., MIKO, S. (1999): Studija zaštite i
korištenja vrijednih prirodnih cjelina Modrič špilje i njene okoline (The protection
and utilization study of the natural environment of the Modrič Cave and its
surroundings). Croatian Geological Survey, p. 68 (in Croatian)
MIKO, S., KUHTA, M., KAPELJ, S. (2002): Environmental baseline geochemistry of
sediments and percolating waters in the Modrič Cave, Croatia. Acta carsologica,
31/1, 135-149.
LEVIN, I., HAMMER, S., KROMER, B., MEINHARDT, F. (2008): Radiocarbon
Observations in Atmospheric CO 2 : Determining Fossil Fuel CO 2 over Europe
using Jungfraujoch Observations as Background. Science of the Total
Environment, 391(2-3), 211-216.
SURIĆ, M., ROLLER-LUTZ, Z., MANDIĆ, M., KRAJCAR BRONIĆ, I., JURAĈIĆ,
M. (2010): Modern C, O, and H isotope composition of speleothem and dripwater
from Modrič Cave, eastern Adriatic coast (Croatia). International Journal of
Speleology, 39 (2), 91-97.
Speleološki prikaz Rudnika lapora kod Omiša
Speleological view mine of marl near the town of Omiš
Mladen Garašić 1,2,3 , Boris Watz 1,2 , Ivan Krpina 1,2 & Ivan Drnić 1,2,4
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2
Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb
3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
4
Arheološki muzej u Zagrebu,
Ključne riječi: speleologija, rudnik, lapor, krš, Hrvatska
Key words: Speleology, Mine, Marl, Karst, Croatia
Detaljno speleološko istraţivanje speleološkog objekta, u podruĉju ĉvora
“Omiš”, LOT 4, na Splitskoj obilaznici, dionica 03, Dugi Rat – Omiš, kraj Omiša u
Dalmaciji, pridonijelo je podatke o poloţaju, dimenzijama i morfologiji objekta. Rijeĉ
30

je o kompleksnom, višeetaţnom podzemnom graĊevinskom objektu (napuštenom
starom rudniku lapora) s jamskim i horizontalnim ulazom, s ukupnom visinskom
razlikom od preko 52 metara i ukupnom duţinom kanala preko 1600 metara.
Vjerojatno je da je rudnik bio i duţi , ali je zarušen na više mjesta, te je daljnji prolaz
speleolozima onemogućem. Ukupni volumen istraţenog dijela rudnika procijenjen je
od 75000 do 80000 m 3 . Uoĉena je pojava vode prokapnice koja je erozijski i
korozijski agresivno djelovala na laporovite stijene. U rudniku na nekoliko mjesta uz
pukotine i paraklaze rasjeda ima speleothema u obliku sigastih kora, stalaktita i
stalagmita. Rudnik ima oblik nepravilnog slova “T”, te razlikujemo tzv. “glavni
kanal” je lijevi “zapadni kanal” i desni “istoĉni kanal”. Umjetni speleološki objekt
izgraĊen je u srednje do gornje eocenskim fliškim naslagama lapora, laporovitog
vapnenca ili vapnenog lapora.
Spomenuti objekt se mnogim svojim istraţenim dijelovima prostire ispod
budućega ĉvora “Omiš”, LOT 4, na Splitskoj obilaznici, dionica 03, Dugi Rat – Omiš,
kraj Omiša u Dalmaciji te predstavlja odreĊeni problem promjene stabilnosti ili
ĉvrstoće stijena u podruĉju prometnice.
EU projekt "Karst Underground Protection" – aktivnosti u Sloveniji
European Union project "Karst Underground Protection" – activity
in Slovenia
Nadja Zupan Hajna 1,2 & Mitja Prelovšek 1
1 Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna
2 Union Internationale de Speleologie (UIS)
Ključne riječi: Krš, zaštita spilja, EU projekt, Slovenija, Hrvatska
Key words: Karst, Caves protection, European project, Sloveia, Croatia
Projekt "Karst Underground Protection" deluje v okviru Operativnega
programa IPA (Inštrument za predpristopno pomoĉ) Slovenija-Hrvaška 2007-2013.
Financer projekta v Sloveniji sta EU ter SVLR (Sluţba Vlade RS za lokalno
samoupravo in regionalno politiko).
Namen projekta je: dvigovanje zavesti o pomembnosti krasa na lokalnem in
nadnacionalnem nivoju; zašĉita kraškega podzemlja (jam, vode, favne) in sodelovanje
SLO-HR na lokalnem in regionalnem nivoju.
Ciljne skupine projekta so: a. Lokalno prebivalstvo in lokalna skupnost na
geografskem obmoĉju polotoka Istre (RH in RS) kot tudi širša druţbena javnost; b.
Enote regionalne in lokalne samouprave ter javne inštitucije; c. Znanstvene institucije
in znanstveniki; d. Izobraţevalne institucije (univerze, visoke šole, srednje in
31

osnovne šole); e. Nevladna zdruţenja (jamarji, „zeleni“…); in f. Turistiĉne
organizacije (turistiĉna ponudba).
Cilji projekta so splošni in specifiĉni ĉezmejni kot so: zašĉita in izboljšanje
stanja krasa in speleoloških objektov kot kraških pojavov, na obmejnem podroĉju
Istre in Slovenije; krepitev sodelovanja in skupno delovanje regionalnih in drţavnih
inštitucij na podroĉju zašĉite okolja na Hrvaškem in v Sloveniji; zagotoviti
prepoznavnost obmoĉja s promocijo okoljskih in naravnih posebnosti kraškega dela
Istre; zašĉita in prepreĉevanje onesnaţenja kraških vodnih virov; inventarizacija in
naĉrtovano upravljanje s speleološkimi objekti projektnega podroĉja s ciljem
zagotovitve njihove trajnosti; vzpostavitev speleo-hiše kot centra delovanja
mednarodnega omreţja inštitucij in zdruţenj civilne druţbe, ki se ukvarjajo s
speleologijo, zašĉito okolja in kraškimi pojavi; dvigovanje ravni ozavešĉenosti
lokalnega prebivalstva iz vseh starostnih skupin o biološki in okoljski vrednosti
kraškega obmoĉja s ciljem zvišanja ţivljenjske ravni.
Vodilni partner projekta je Istrska Ţupanija (Hrvaška), partnerja na projektu
sta pa Inštitut za raziskovanje krasa ZRC SAZU (Postojna, Slovenija) in Natura
Histrica (Hrvaška). Aktivnosti slovenskega partnerja na projektu so: a. Organizacija
dveh Mednarodnih krasoslovni šol (leta 2010: Dinarski kras in 2011: Zašĉita kraškega
podzemlja (Karst Underground Protection)); b. izvajanje biospeleoloških raziskav
skupaj s Hrvati v izbranih jamah v Sloveniji in v Istri; in c. ĉišĉenje 6 slovenskih jam
v 2 letih (2010 in 2011), ki ga bodo izvedli jamarji treh slovenskih jamarskih klubov,
ki so bili izbrani na javnem razpisu, ter sodelovanje pri skupni ĉistilni akcija s
hrvaškimi jamarji.
Morfogeneza površinskih i podzemnih krških oblika na području
brdskog uzvišenja Lipnik
Morphogenesis of the surface and underground karst features in the
area of the Lipnik hill
Neven Bočić 1,2,4 , Nenad Košpić 1 , Mladen Pahernik 3
1 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac
2
Zavod za fiziĉku geografiju, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Marulićev trg
19/II, Zagreb
3
Hrvatsko vojno uĉilište „Petar Zrinski“, Ilica 256b, Zagreb
4
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: krška zaravan, geomorfologija, ponikve, speleologija, brdo Lipnik,
Hrvatska
Key words: karst plateau, geomorphology, dolines, speleology, Lipnik hill, Croatia
32

Brdsko uzvišenje Lipnik nalazi se uz desnu obalu rijeke Kupe, oko 15 km
sjeverozapadno od Karlovca i oko 12 km jugozapadno od Ozlja, uz granicu sa
susjednom Slovenijom. Prostorno je definirano geografskom širinom od 45 30´00´´
do 45 34´00´´ sjeverne geografske širine, te geografskom duţinom od 15 19´15´´ do
15 24´20´´ istoĉne geografske duţine. Uzvišenje je izduţeno dinarskim pravcem (SZ-
JI) u duţini od 10 km. Maksimalna širina mu je 4,5 km u središnjem dijelu. Najviša
toĉka je vrh Goljak (481 m). Lipnik se relativno uzdiţe u odnosu na okolni terena za
330 m. Površina istraţivanog terena iznosi 25,6 km². Prema orografskim
karakteristikama Lipnik je greda sa širokim nerašĉlanjenim grebenom koji je fragment
krške zaravni. Lipnik je izduţen paralelno s geološkom strukturom, ali u inverznom
odnosu. Središnji dio uzvišenja je prostrani široki i zaravnjeni greben koji je relativno
uzdignuti dio prostrane krške zaravni. Podruĉje brda Lipnik izgraĊeno je od
vapnenaca donje krede, a u strukturnom smislu to je sinklinala s osi dinarskog pravca
pruţanja. Cijelo podruĉje Lipnika obiljeţeno je krškim reljefom. Od površinskih
oblika istiĉu se ponikve, a djelomiĉno i uvale dok u podzemlju dominiraju jame, ali
istraţeni su i špiljski kanali. Primjenom geografsko informacijskih sustava temeljenih
na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava ozaljskog
pobrĊa. Prostorni raspored ponikava doveden je u vezu sa litološkim, tektonskim,
strukturnim i mofometrijskim ĉimbenicima njihove geneze. Posebno su istraţivani
prostorni raspored i orijentacija izduţenih ponikava. Na ovom je podruĉju istraţen 21
speleološki objekt i to 19 jama i dvije špilje. Većina (19) objekata se nalaze u rasponu
visina od 290 do 420 mNV. Najdublji objekt je jama Zvoneĉka (dubina 61 m), a
najduţi objekt je jama Đot (duljina 146 m). Na osnovu njihove morfologije su
analizirani utjecaji dva razliĉita litostratigrafska ĉlana u kojima su speleološki objekti
nastali, utjecaji pukotina razliĉitog poloţaja te utjecaj hidroloških uvjeta na nastanak
speleoloških objekata. Na kraju je izvršena usporedba temeljnih ĉimbenika
oblikovanja površinskih i podzemnih krških oblika te je dana kratka generalizirana
rekonstrukcija sljeda razvoja speleloških objekata na osnovu njihovog poloţaja i
morfologije.
33

Speleologija u istraţivanju i korištenju voda, ali i naftnih resursa
Exploration and consumption water and oil resources by
speleological information’s contribution
Slobodan Kolbah 1 & Bojan Zmaić 2
1
INA Naftaplin, I&P N&P JI Europa, Avenija V. Holjevca 10. 10 020 Zagreb
2
Chairman of the Tehnical and Scientific comity (ETSC), J. Rakuše 1, 10 000 Zagreb
Ključne riječi: vodni resursi, leţišta ugljikovodika, integrirano istraţivanje:
speleološka-naftna, Bukovica – Dalmacija - Republika Hrvatska,
Key words: water resources, hydrocarbon fields, integrated exploration: speleogicaloil,
Bukovica - Dalmatia-Croatia.
Ovo izlaganje potaknuto je s dva, u svakom pogledu vrlo udaljena istraţivanja.
Ako ćemo po kronološkom redu i po dobi autora to je: Ispitivanja mogućnosti opskrbe
vodom podruĉja Bukovice (NOVAK, 1955) i Potencijal ugljikovodika u
stratigrafskim i strukturnim zamkama prostora Ravnih Kotara – Hrvatska (GRANDIĆ
et al, 2004). Iako se naslovi prostora istraţivana razlikuju, prostor zajedniĉkog
interesa je gotovo identiĉan. Bukovica oznaĉava njegov sjeveroistoĉni rub a Ravni
Kotari jugozapadni. Oba istraţivanja su imala multidisciplinarni karakter s metodama
primjerenim svome vremenu na osnovu kojih su sintetskom analizom postavljene
originalna i obećavajuća rješenja: prva o strateškim zalihama vode a druga o
mogućnosti otkrića naftnih leţišta. U ovom izlaganju u prvi plan treba staviti
speleološka istraţivanja koja su na direktan naĉin omogućila otkriće stalnih i moćnih
vodo-tokova u ovom surovom krškom prostoru mediterana, gdje je stalna i
zadovoljavajuća opskrba vodom od neprocjenjive vrijednosti. U drugom planu, u
sklopu diskusije naftnih istraţivanja, pokušat će se objasniti pojava ovih voda
zahvaljujući nepropusnoj podlozi, ali ujedno i iskoristiti za potporu ideje o
stratigrafsko strukturnim zamkama za naftna leţišta. Zajedniĉki nastavak istraţivanja
je detaljno definiranje takozvanog SABKHA razvoja evaporitsko karbonatnog slijeda
koji je tijekom donje i gornje krede nastajao u uvjetima ograniĉenih plimom
plavljenih prostora i njenog daljnjeg strukturnog deformiranja. Radi se opet o
multidisciplinarnom istraţivanju, gdje i speleolozi imaju svoje mjesto.
That presentation is initiated with two, in every aspect very removed explorations. If
we start according to the chronology and age of authors we have: Examinations of
possibilities of water supply in area of Bukovice (NOVAK, 1955) and Hydrocarbon
potential of stratigraphic and structural traps of the Ravni Kotari area – Croatia
(GRANDIĆ et al, 2004). Although the titles of the exploratory areas look different,
the area of mutual interest is nearly identical. Bukovice mark their north east rim and
Ravni Kotari south west. Both explorations have been of multidisciplinary character,
with methods appropriate to their time, and as a result have posted original and
promising solutions: first about strategic water supply and second about the possible
34

oil discovery. Here it is necessary to point out speleological explorations, which have
in a direct way made possible the discovery of permanent and mighty water drifts, in
the rough karst area of the Mediterranean, where a permanent and satisfactory water
supply is of inestimable value. As part of the discussion of oil exploration, we will try
to explain the appearance of those subsurface water bodies thanks to the sufficiently
impermeable beds, and at the same time use it in support of the idea of stratigraphic
structural traps for oil beds. The mutual continuation of that exploration is in the
detailed defining of the so-called SABKHA development of the evaporate carbonate
sequence which took place during the lower and upper Cretaceous in the restricted
subtidal environment and its further structural deformations. Once again, it is a
multidisciplinary exploration, where speleologists have their place.
Literatura:
NOVAK, BORIS (1955): Ispitivanja mogućnosti opskrbe vodom područja Bukovice.
Zagreb
GRANDIĆ, S., KRATKOVIĆ, I,.KOLBAH, S. & SAMARŢIJA, J. (2004):
Hydrocarbon potential of streatigraphic and structural traps of the Ravni Kotari
area – Croatia. Nafta, 55 (7-8) 311-327, Zagreb
Istraţivanje jame Kobiljak kod Buršići – Gračišće
The exploration of cave Kobiljak, nearby Buršići – Gračišće
Silvio Legović 1,2
1
Speleološko društvo Proteus, Poreĉ
2
Hrvatski speleološki savez, Zagreb
Ključne riječi: speleologija, jama, krš, Istra, Hrvatska
Key words: Speleology, Sinkhole, Shaft, Karst, Istria, Croatia
U središnjem dijelu Istre Pazinska jama je dominantan speleološki objekt u
koji se slijeva vodeni tok Pazinĉice. Samo istraţivanje ponora u prošlosti što zbog
neadekvatne opreme, kasnije i zbog zagaĊenja vode bilo je gotovo nemoguće.
Iz tog razloga pokušavalo se istraţivanjem okolnih jama i ponora zaobilaznim
putem ući u nepoznate kanale i tako zaobići sifon koji se nalazi samo 215 metara od
ulaza u jamu.
Velik potencijal za realizaciju te ideje su jame ponori koje se nalaze JI u
pravcu rijeke Raše prema izvorima na kojima se pojavljuje ponirna voda.
Samo 4,2 Km jugoistoĉno od Pazinske jame nedaleko sela Buršići smještena
je jama Kobiljak, treća jama po dubini u Istri. Ulaz je na nadmorskoj visini od 373 m i
današnja poznata dubina istraţivanog dijela jame iznosi 286 metara.
35

U prošlosti već su talijanski speleolozi 30-ih godina u dva navrata ulazili u
jamu i istraţili jamu do sifona na polovici jame.
Nedugo po osnivanju SD Istre u Pazinu Drago Opašić- Billy vodio je krajem
70 godina istraţivanje i takoĊer se stiglo do sifona koji je tom prilikom bio potopljen
pa se mislilo da je prolaz bez ronilaĉke opreme nemoguć.
U periodu 1987-88. godine u jamu zajedniĉki ulaze SD Istra i SD Proteus i na
veliko iznenaĊenje svih, razina vode u sifonu se spustila tako da se otvorio prolaz za
daljnje istraţivanje. Nakon sifona slijedilo je još 11 manjih vertikala kojim se stiglo
do jezera ujedno i sifona na dubini od 286 metara.
Još nekoliko pokušaja istraţivanja donjih dijelova jame nije uspjelo zbog
visoke vode na pola jame. Ĉlanovi SD Proteusa, nakon duţe suše,14. sijeĉnja 2002
ponovno ulaze u jamu sa ciljem miniranja uske pukotine pri samom dnu. Miniranjem
se proširio prolaz i tako otkrilo 35 metara novog potopljenog kanala. Na kraju kanala,
vidljivi su potopljeni dijelovi sigastog saljeva.
Tokom istraţivanja primijećena je bogata špiljska fauna.
Temperatura jame iznosila je 9.5 ° C.
Zakljuĉak:
Naglasak u budućim istraţivanjima trebao bi biti na ispenjavanju prostora
iznad vertikala u donjim dijelovima jame, te na taj naĉin eventualno pronaći novi
prolaz, kojim bi se zaobišao sifon na najniţoj toĉci jame, ĉime bi se omogućilo daljnje
napredovanje. Druga mogućnost napredovanja je ronjenje u samome sifonu na dnu
jame.
Recentna istraţivanja u Novoj pećini kod Sutine
Recent research in Nova pećina near Sutina
Ivan Drnić 1,2,4 , Toni Terzić 1,2 , Mladen Garašić 1,2,3 , Ivan Krpina 1,2 , Boris Watz 1,2 ,
Goran Kresnik 1,2 & Krešimir Ajduković 1,2
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2 Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb
3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
4
Arheološki muzej u Zagrebu,
Ključne riječi: speleologija, arheologija, neolitik, prvi nacrt spilje,krš, Hrvatska
Key words: Speleology, Archeology, Neolithic, First Cave Plan, Karst, Croatia
Prvi nacrt neke spilje iz Hrvatske objavljen je 1882. godine u Vijestima
Hrvatskog arheološkog društva (danas Vjesnik Arheološkog muizeja u Zagrebu) u
ĉlanku Mihe Jeronima Granića pod naslovom “Nova pećina (špilja)”. IzmeĊu ostalog
u ĉlanku piše:
36

„...U pećinastoj našoj Dalmaciji evo nam izadje na vidjelo i ova krasna pećina
svakojakim mosurima, stupovima i razliĉitim slikam nakićena. Ona se nalazi sedam
kilometara na istok Muću Gornjemu u Sutinskoj muši, a daleko od pokrajinske ceste
jedan kilometar. Uklapam nacrt iste...“.
Toĉno 128 godina kasnije, prvi puta su obavljena sustavna mjerenja i
geodetska snimanja, arheološka i geološka prospekcija, dodatna speleološka
istraţivanja, te video snimanja u Novoj pećini koja se zapravo zove Mala pećina kod
Sutine.
U arheološkoj prospekciji prikupljeni su zanimljivi nalazi koji će pomoći pri
daljnjim istraţivanjima neolitika ovog podruĉja.
Usporedjuje se prvi nacrt koji je izraĊen 1882. godine s onim koji je snimljen
2010. godine.
The Walloon Commission for the Study and the Protection of
Subterranean Sites (CWEPSS)
Walloon Povjerenstvo za proučavanje i zaštitu podzemnih prostora
(CWEPSS)
Jean- Pierre Bartholeyns 1,2
1 Av Guillaume Gilbert, 21 – 1050 Brussels – Belgium
2 Union Internationale de Speleologie (UIS)
Key words: Karst, Caves protection, Walloon, Belgium
Ključne riječi: krš, zaštita spilja,Walloon, Belgija
CWEPSS, an NGO dealing with the study of karst and conservation, was
created by a multidisciplinary group of cavers and scientists involved in research and
management of the subterranean environment in Belgium. This organization deals
with the protection of caves, groundwater, subterranean biodiversity and all aspects
linked to the conservation of karstic regions.
Objectives of the Association
The underground environment is characterized by its vulnerability, its
heritage and ecological value, the diversity of its scientific interests and the
importance of the natural resources its contains… But also a relative ignorance and a
too weak taking into account of environmental management and national and regional
development.
37

Facing this situation, CWEPPS made it its mission to act in favour of the
protection and the preservation of this particular environment and the values
associated with it.
CWEPSS : Origin and historical background
CPSS, later to become CWEPSS was created by Belgian cavers and scientists
in 1970, becoming the first association in the world with such a goal. The initial
objective was to protect the environment, underground waters and, by extension, all
karstic phenomena from destruction and pollution.
In the beginning…campaigns were organized to clear pollution. Teams
removed litter from depressions and sinkholes. Pollution cleaning weekends were
organised in cooperation with the towns and Civil Protection. This led to litter being
collected from the caves. Some pollution clearing has been carried out more recently
in cooperation with caving clubs.
Purpose
CWEPSS wants to contribute towards the sustained protection and
management of karstic sites and subterranean waters, whilst favouring speleological
exploration and scientific research in a generally unknown environment.
Actions
Since 1970, CWEPSS has been coordinating or taking part in various "actions
in the field " such as clearing pollution, managing and preserving some caves,
hydrological studies, biodiversity inventories, conservations programs… It is
officially consulted over some land use and management problems in karstic areas, for
some conservation issues and in cases of possible conflicts with limestone quarries. It
has been asked by the Walloon government to provide a network of 100 subterranean
reserves in order to ensure the protection and long term conservation of that very
particular ecosystem.
It carries out public awareness campaigns on the topic of “Subsoil waters and
endangered caves” to the attention of schools, of local and regional authorities, of
river contracts.
Longer term, it aims at a durable protection of the sites and subsoil waters by
requesting classifications, the introduction of the statute of Underground Cavity of
Scientific Interest for certain outstanding caves and an adequate position for the
karstic zones in the regional planning charts. Its objective is to contribute to a taking
into systematic account of the characteristics, the wealth and the vulnerabilities of the
karstic areas in regional planning and to promote scientific research and a consensual
and durable management for the subterranean environment by including the cavers.
Through different campaigns, it tries to raise the opinion interest (in priority, in
schools, with local and regional authorities) on the challenge of sustainable and long
term management of groundwater resources and on the vulnerability of the
subterranean environment.
All these actions are made possible because of the support and the
participation of a large group of cavers and members who provide precious local
information concerning karstic areas and on the 1200 caves actually known in
Belgium. This information is stored in a geo-referenced database. This quite unique
38

atlas is the cornerstone of all the actions of our organisation as it stores all the
information required to reach a better taking in account of the vulnerability and
specificity of karstic sites and area's in all land management programs. The work
completed by CWEPSS benefits from invaluable information and site surveys carried
out by various teams of cavers. The studies, the research and the measures suggested
would not be possible without this cooperation.
Walloon Karst Atlas
This association produced and maintains up to date the Walloon Karst Atlas, a
cartographic and descriptive inventory of all the karstic sites and subterranean rivers
of Wallonia. This Atlas became a tool of reference for the study of the sub-soil
environment such as planning, regional planning and the management of all human
activities in limestone areas… as well as being quite a useful working and exploration
paper for a number of cavers.
Further information
More detailed and accurate information, not only on the purpose of the
association but also on its past and future missions, can be consulted on the Internet
website: http://www.cwepss.be
Timavo project
Projekt podzemne rijeke Timavo
Alessio Fabbricatore 1,2
1
Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy
2
Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano
Key words: Timavo ground river, caves, Karst
Ključne riječi: Timavo podzemna rijeka, spilje, krš
The river Timavo rises on Sneţnik on the border between Croatia and
Slovenia, and after passing through a marly-arenaceous zone it flows down into the
Škocjanske Jame in Slovenia and then springs after about 40 km near San Giovanni
di Duino, in the province of Trieste (Italy).
Up until the 1980s it was thought that the springs of the river Timavo reached
a depth of 15-20 metres below sea level. However, cave diving exploration carried
out at the end of the 1990s revealed that the Timavo springs from a depth of over 82
39

metres below sea level (maximum depth reached by the cavedivers of an international
team) and that it flows down even deeper.
Some calcite concretions were sampled in the springs of the river Timavo, at a
depth of about 60 metres, demonstrating the presence of an ancient air environment.
Taking into account the fact that the river Timavo is intercepted in several
points both in the Slovenian and the Italian Karst, continuous monitoring of its
underground waters has been considered of great scientific importance. Furthermore,
considering that both the Škocjanske Jame and the springs of the river are already
provided with a monitoring and study system, the caves of Trebiciano and Lazzaro
Jerko seem to be ideal sites, due to their relatively easy access, for the installation of
multiparameter probes which would work together with the Škocjanske Jame and the
springs.
Il fiume Timavo nasce dal Monte Nevoso (Monte Nesnik) al confine tra
Croazia e Slovenia e dopo un percorso in terreno marnoso-arenaceo si inabissa nella
Grotta di San Canziano in Slovenia per riemergere dopo circa 40 chilometri presso
San Giovanni di Duino in provincia di Trieste (Italia).
Fino agli anni ottanta si riteneva che il Timavo, presso le foci, raggiungesse
una massima profondità di 15/20 metri sotto il livello del mare. Le esplorazioni
subacquee effettuate alla fine degli anni 90 hanno invece evidenziato che il fiume
Timavo risale da una profondità superiore agli 82 metri sotto il livello del mare
(massima profondità raggiunta dagli speleosubacquei di un team internazionale) e
che si inabissa ulteriormente.
A circa 60 metri di profondità presso le foci del Timavo sono state campionate
delle concrezioni calcitiche che testimoniano la presenza di un antico ambiente aereo.
Tenuto conto che il fiume Timavo viene intercettato in diversi punti sia nel
Carso sloveno che italiano si è ritenuto di grande importanza scientifica, il
monitoraggio continuo delle acque sotterranee del Timavo. Tenendo anche in
considerazione che presso le grotte di San Canziano è già operante un sistema di
monitoraggio e studio come pure presso le foci, si sono individuate nelle grotte di
Trebiciano e Lazzaro Jerko, per la loro relativa semplicità di accesso, i siti più idonei
per il posizionamento di sonde multiparametriche per fare sistema con le grotte di
San Canziano e con le foci.
40

Speleološka i fizikalno-kemijska istraţivanja u Jamskom sustavu
Velebita
Speleological and physical / chemical research in Cave system
Velebita
Darko Bakšić 1,2 , Dalibor Paar 1,3 , Damir Lacković 1,4 , Magdalena Ujević 5 , Ana
Čop 1 i Vanja Radolić 6
1 Speleološki odsjek PDS Velebit, Radićeva 23 Zagreb
1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju, Kozarĉeva 22, Zagreb
2 Šumarski fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb,
3 Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Bijeniĉka c. 32, Zagreb
4 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb
5 Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Rockefellerova 7, Zagreb
6 Odjel za fiziku, Sveuĉilište u Osijeku, P.P. 125, Osijek
Ključne riječi: špiljska mikroklima, kakvoća vode, koncentracija radona, Velebit
Key words: Cave Microclime, Water Quality, Radon Concentration, Velebit
Jamski sustav Velebita (NP Sjeverni Velebit) otkriven je 2003. godine u
okviru speleoloških istraţivanja ĉlanica Komisije za speleologiju Hrvatskog
planinarskog saveza i do danas je istraţen do dubine -1026 m i ukupne duljine 3176
m. Karakterizira ga jedna od najvećih podzemnih vertikala na svijetu – vertikala
Divke Gromovnice dubine 513 m. Usporedo sa speleološkim istraţivanjima, izvedena
su mjerenja špiljske mikroklime, parametara kakvoće vode i koncentracije radona na
dubinama do -1000 m. Analiza pokazuje da postoje dva temperaturna gradijenta zraka
koji se mogu objasniti promjenom morfologije jame na dnu vertikale Divke
Gromovnice. Parametri kakvoće vode mjereni su na 14 lokacija u jami. Voda je slabo
mineralizirana, a pH vode polako se smanjuje s dubinom i većinom je izmeĊu 8.0 i
8.3. Prosjeĉna vrijednost koncentracije radioaktivnog plina radona je znatno niţa nego
u nekim drugim hrvatskim špiljama.
Literatura:
MALENICA, M., ĆUKUŠIĆ, A., LACKOVIĆ, D., STROJ, A., PAAR, D. (2010):
Speleological explorations and geomorphological properties of deep pits in
Croatia. 18th International Karstological School "Classical Karst" - Dinaric
Karst. Postojna : Karst Research Institute, Scientific Research Centre of the
Slovenian Academy of Sciences and Arts, 39.
41

PAAR, D., BAKŠIĆ, D., RADOLIĆ, V., LACKOVIĆ, D., UJEVIĆ, M. (2010): Deep
pit in Dinaric karst as underground laboratory. 18th International Karstological
School "Classical Karst" - Dinaric Karst. Postojna : Karst Research Institute,
Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Sciences and Arts, 49.
BUZJAK, N,. PAAR, D. (2009): Recent cave microclimate research in Croatia. 17th
International Karstological School "Classical Karst" Abstracts. Postojna : IZRK
ZRC SAZU, 53.
PAAR, D., UJEVIĆ, M., BAKŠIĆ, D., LACKOVIĆ, D., ĈOP, A., RADOLIĆ, V.
(2008): Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia), Acta
Carsologica 37/2-3, 273-278.
BAKŠIĆ, D. & PAAR, D. (2006): Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit.
Alpine Karst, vol 2., ed. J. & T. Oliphant, 105-124, Cave books, Dayton, USA.
KUHTA, M. & BAKŠIĆ, D. (2001): Karstification Dynamics and Development of
the Deep Caves on the North Velebit Mt. – Croatia. 13th Internatinal Congress of
Speleology, 1-4, Brazil.
LACKOVIĆ, D., ŠMIDA, B., HORVATINĈIĆ, N. & TIBLJAŠ, D. (1999): Some
geological observations in Slovaĉka jama cave (-1268 m) in Velebit mountain,
Croatia. Acta carsologica 28/2, 113-120, Ljubljana.
PAAR, D., RADOLIĆ, V. & BUZJAK, N. (2005): Measurements of concentration of
radioactive gas radon in the caves of Ţumberak. Znanstveno-struĉni skup
istraţivaĉa krša Ţumberaĉke gore, 20, Bregana.
Postavljanje edukativne table “Sigaste tvorevine” u Šibeniku
Deployment of educational board “Speleothems” in Sibenik
Zvonko Bumber 1
1
UPRIS – Udruga za prirodoslovna istraţivanja, Stube S. S. Kranjĉevića 10, 22 000 Šibenik, Hrvatska
(www.upris.hr)
Ključne riječi: edukacija, sigaste tvorevine, škole
Key words: education, speleothems, schools
U obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj uvelike prevladava knjiški tip
edukacije, dok se premalo pozornosti posvećuje terenskom. Opće poznata ĉinjenica je
da ono što se vidi i dodirne, za razliku od proĉitanog, nailazi na bolje razumijevanje i
trajnije sjećanje. Problemi na koje se kod ovakvog oblika edukacije najĉešće nailazi
su oni financijske i geografske prirode. Ĉesta udaljenost, nepristupaĉan i nesiguran
teren dovode u pitanje isplativost ovakvih projekata.
Projekt UPRIS-a, premda na lokalnoj razini, predstavlja najekonomiĉnije rješenje.
Postavili bi edukativnu tablu uz jedan izdanak sigastih tvorevina. Tabla bi sadrţavala
42

tekstualno objašnjenje razvojnih faza krša i postanka siga, a bila bi popraćena i
grafiĉkim prilozima. Zbog svoje pristupaĉnosti i blizine školama, lokacija bi bila lako
dostupna uĉiteljima i uĉenicima kao i svim zainteresiranima.
Uoĉen izdanak sigastih tvorevina nalazi se u centru grada Šibenika. Umjetno je
stvoren za potrebe privatnog parkirališta. Sa svih strana je obloţen betonom pa su
tako stvoreni preduvjeti za postavljanje table i brojniji posjet. Pretpostavljeno je da se
radi o izdanku dobro uslojenog svijetlosivog vapnenca gornje kredne starosti (senon).
Zauzima površinu od oko 100 m² dok površina sigastih tvorevina zauzima oko 40 m² i
crvene je boje uslijed oksidacije. Sige su najzastupljenije u petmetarskoj vertikalnoj
pukotini koja ide sredinom izdanka. Prosjeĉna debljina sigastog pokrivaĉa iznosi
svega dva do tri centimetra, dok se na nekoliko mjesta uoĉava pozadinska stijena.
Ovdje se vjerojatno radi o pukotini u stijeni koja je procjeĊivala vodu sa višeg u niţi
nivo te na taj naĉin dovela do postanka siga, no toĉne okolnosti geneze treba tek
utvrditi detaljnim istraţivanjem.
TakoĊer treba napomenuti da je izdanak narušen ljudskim djelovanjem i oksidacijom,
no ipak predstavlja sredstvo za edukaciju o osnovnim krškim procesima.
Uzevši u obzir da je Hrvatski krš naveden u svjetskoj literaturi kao “locus typicus” s
brojnim reprezentativnim morfološkim oblicima, smatramo da je potrebno više raditi
na edukaciji šire javnosti putem radionica, brošura, edukativnih staza i tabli.
Mjerenja koncentracije radona u speleološkim pojavama Velebita i
Ţumberka
Radon concentration measurements in caves of Velebit Mt. and
Ţumberak Mt.
Dalibor Paar 1,3 , Vanja Radolić 2 , Nenad Buzjak 3 Darko Bakšić 1,4 , Ana Čop 1 i
Damir Lacković 1,5
1 Speleološki odsjek PDS Velebit, Radićeva 23 Zagreb
1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju, Kozarĉeva 22, Zagreb
2 Odjel za fiziku, Sveuĉilište u Osijeku, P.P. 125, Osijek
3 Fiziĉki odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Bijeniĉka c. 32, Zagreb
3 Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Marulićev trg 19/II,
Zagreb i Speleološki klub Samobor, Perkovĉeva 59, Samobor
4 Šumarski fakultet, Sveuĉilište u Zagrebu, Svetošimunska 25, Zagreb,
5 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb
Ključne riječi: koncentracija radona, prirodna radioaktivnost, Velebit, Ţumberak
Key words: Radon Concentration, Natural radioactivity, Velebit, Ţumberak
Radon je radioaktivni plin koji predstavlja preko 50% prirodne radioaktivnosti
na Zemlji. Mjerenja koncentracije radona mogu dati informacije o izloţenosti ĉovjeka
43

prirodnoj radioaktivnosti, ali i omogućuju praćenje širokog spektra razliĉitih pojava
na površini i u unutrašnjosti Zemlje. Od 2004. do 2009. provodimo mjerenja
koncentracije radona na podruĉju Velebita i Ţumberka. Integralna mjerenja
koncentracije radona i njegovih kratkoţivućih potomaka u zraku su provedena
detektorima nuklearnih tragova LR-115, tip II (Kodak Pathé, Francuska). Mjerenja su
pokazala da postoje znatne razlike u vrijednostima koncentracije izmeĊu ta dva
podruĉja, a u nekim sluĉajevima i u samim objektima. Dok su u dubokim jamama
Velebita izmjerene koncentracije do 3 820 Bq/m 3 , u špiljama Ţumberka su izmjerene
znatno više vrijednosti. Najveća koncentracija izmjerena je u špilji Dolaĉi u ljetnom
razdoblju i iznosi 21 800 Bq/m 3 . Znaĉajne razlike koncentracije izmeĊu pojedinih
speleoloških pojava uvjetovane su njihovim mikroklimatskim parametrima,
geomorfološkim i hidrološkim karakteristikama. Na temelju rezultata mjerenja
koncentracije radona obavljenih izmeĊu 2004. i 2009. godine na Velebitu, te rezultata
novijih mjerenja moţe se zakljuĉiti da koncentracija radona nije samo funkcija
geografskog poloţaja špilje ili jame, već znatno ovisi o njenim geomorfološkim,
hidrološkim, mikroklimatskim i drugim svojstvima. Turbulencije vode kakve su
opaţene u donjoj etaţi špilje Provale na Ţumberku mogu dovesti do oslobaĊanja
radona iz vode u iznosima ovisnim o koncentraciji radona u vodi, i time dovesti do
povećanja koncentracije radona u zraku. To je upravo i izmjereno, te su maksimalne
vrijednosti koncentracije na toj etaţi 12 440 Bq/m 3 . Zbog izmjerene povišene prirodne
radioaktivnosti u nekim špiljama i znatnih razlika koncentracija radona izmeĊu špilja,
nameće se potreba monitoringa na više lokacija kroz dulje vremensko razdoblje. To se
posebno odnosi na turistiĉke i druge špilje u kojima ljudi dulje borave.
Literatura:
PAAR, D., RADOLIĆ, V., LACKOVIĆ, D., BUZJAK N., ĈOP, A., BAKŠIĆ, D.
(2009): Radon concentration measurements on Mt.Velebit and Mt.Ţumberak
(Croatia).17th International Karstological School "Classical Karst". Postojna :
IZRK ZRC SAZU, 2009. 78.
PAAR, D., UJEVIĆ, M., BAKŠIĆ, D., LACKOVIĆ, D., ĈOP, A., RADOLIĆ,
V.(2008): Physical and Chemical Research in Velebita pit (Croatia), Acta
Carsologica 37/2-3, 273-278.
PAAR, D., RADOLIĆ, V., BUZJAK, N. (2005): Mjerenja koncetracije radioaktivnog
plina radona u špiljama Ţumberka. Znanstveno-struĉni skup istraţivaĉa krša
Ţumberaĉke gore, 20, Bregana.
RADOLIĆ, V., VUKOVIĆ, B., STANIĆ, D., KATIĆ, M. & ALL (2006.): National
survery of indoor radon levels in Croatia, Journal of radioanalytical and nuclear
chemistry. 269, 1; 87-90.
RADOLIĆ, V. (2000.): Mjerenje radona i radonovih potomaka u zraku pri razliĉitim
koncentracijama aerosola, Magistarski rad, Fiziĉki odsjek, PMF, Zagreb.
44

Uloga speleoronilačkih istraţivanja u istraţivanju i zaštiti
potopljenih špilja (Pećine -Veliko vrelo)
The role of cave-diving explorations in research and protection of
submerged caves (Pećine-Veliko vrelo)
Petra Kovač-Konrad 1,2
1
Hrvatsko biospeleološko društvo, Zagreb
2
Speleološki odsjek PD Ţeljezniĉar, Zagreb
Ključne riječi: speleoronilaĉko istraţivanje, speleološki sustav, podzemne vode,
zaštita prirode
Key words: Cave diving exploration, cave system, groundwater, nature protection
Istraţivanja speleološkog sustava Pećine – Veliko vrelo obavljana su tijekom
2009. godine. Istraţeno je ukupno 1350 metara potopljenih kanala od kojih se glavni
kanal u vrelu Pećine nastavlja dalje i nije istraţen do kraja. Od toga je topografski
snimljeno 725 metara kanala te je izraĊen speleološki nacrt, foto i video
dokumentacija. UtvrĊeno je da se radi o speleološkom sustavu s razgranatim i etaţnim
pruţanjem kanala, a u hidrogeološkom smislu o preljevnim izvorima oblikovanim na
kontaktu propusnih sa nepropusnim naslagama jurske starosti, predisponiran
meĊuslojnim i tektonskim pukotinama (slika br.1).Uoĉena je brojna podzemna fauna.
U speleološkim objektima uoĉeno je zagaĊenje krupnim otpadom na ulaznim
dijelovima. Istraţivanja je potrebno nastaviti te kroz njih osigurati adekvatnu zaštitu
speleološkog sustava Pećine – Veliko vrelo.
Exploration of cave system Pećine-Veliko vrelo took place during 2009.
During that period 1350 meters of submerged passages were explored from which
main passage still continues and it is not completely surveyed. 725 meters of the cave
passages were mapped and cave map was made as well as video and photo
documentation. It was established that they are dammed types of karst springs
developed in carbonate beds of Jurrasic age on contact of a true barrier and zone of
permeable rocks (foto nr.1) . Many underground animal species were noticed. At the
entrance of passages pollution with bulky waist was also noticed. For that reason it is
necessary to continue exploration and through that insure adequate protection of cave
system Pećine-Veliko vrelo.
45

Litološke značajke speleoloških objekata otoka Brača
Lithological characteristics of speleological features of the Brač
Island
Anita Kulušić 1,2 & Magdalena Pandţić 1,2
1
Speleološki klub "Ozren Lukić", Pierottijeva 6, Zagreb
2
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: otok Braĉ, speleološki objekti, litološke analize, topografski nacrti
Key words: Braĉ Island, speleological features, lithological analayses, topographic
plans
Tijekom speleološke ekspedicije „Braĉ 2004“, provedene u organizaciji
Speleološkog kluba “Ozren Lukić”, istraţivani su speleološki objekti na podruĉju
središnjeg dijela otoka Braĉa uz cestu Puĉišća – Praţnice – Nereţišća – Škrip –
Postira te u obalnom dijelu sa sjeverne strane. Sveukupno je istraţeno petnaest
speleoloških objekata, od toga je jedanaest topografski snimljeno, a iz njih osam uzeti
su uzorci za litološke analize. U radu su prikazani topografski nacrti speleoloških
objekata u kojima je uzorkovano za mikropetrografske analize.
Na temelju terenskih istraţivanja i analiza utvrĊene su litološke znaĉajke
speleoloških objekata. Litološki su stijene istraţivanog podruĉja opisane kao uslojeni i
gromadasti vapnenci gornjokredne starosti (TRPĈIĆ, 2005).
U sjeverozapadnom dijelu otoka Braĉa geološko uzorkovanje obavljeno je u
tri speleološka objekta: špilji Ĉinjadri blizu Dola te Špilji u Kopilama i Luka jami u
blizini mjesta Praţnice. Na podruĉju Puĉišća uzorci su uzeti takoĊer u tri speleološka
objekata: u Jami u Bućinom dolcu, Jami u Ĉelu i Kaverni u Puĉišćima, dok je na
Vidovoj gori uzorkovano u samo jednom speleološkom objektu - Špilji na Vidovoj
gori, poznatoj i pod imenom Vidovica.
Jama u Konobici nalazi se na jugu otoka Braĉa, petstotinjak metara
sjeverozapadno od uvale Planica. Prema nekim izvorima, iz jame se prije
Drugog svjetskog rata eksploatirao kalcit (BAUĈIĆ et al., 1959). Uzorci kristala iz
jame takoĊer su analizirani u okviru ovoga rada.
Prema Osnovnoj geološkoj karti (listovi Omiš i Jelsa), stijene istraţivanog
podruĉja pripadaju gornjokrednim (senonskim) naslagama (MARINĈIĆ & MAJCEN,
1968; MARINĈIĆ et al., 1968). Jedino špilja na Vidovoj gori nalazi se u podruĉju
koje geološki pripada najstarijem dijelu otoka, a ĉine ih naslage turona – vapnenci i
dolomiti u izmjeni. Gornjokredne naslage inaĉe su dominantne u graĊi otoka. Najviše
ima vapnenaca, a dolomit se javlja u obliku uloţaka, leća i proslojaka. Mikrofosilna
zajednica sadrţi vrste stalne za cijelu gornju kredu, a za detaljniju odredbu starosti
znaĉajni su brojni primjerci vrsta karakteristiĉnih za potkatove senona (BOROVIĆ I.
et al., 1968; ŠUJICA, 2004).
46

LITERATURA:
BAUĈIĆ, I. i suradnici (1959): Speleološki objekti otoka Braĉa- zapadni dio (I).
Elaborat. Speleološka sekcija Geografskog društva Hrvatske, Speleološko društvo
Hrvatske - SDH. Zagreb.
BOROVIĆ, I., MARINĈIĆ, S., MAJCEN, Ţ., MAGAŠ, N. (1968): Tumaĉ za
Osnovnu geološku kartu 1: 100 000, list Jelsa, Institut za geološka istraţivanja,
Zagreb.
MARINĈIĆ, S. & MAJCEN, Ţ. (1968): Osnovna geološka karta 1: 100 000, list
Jelsa, Institut za geološka istraţivanja, 1967- 1968, Zagreb.
MARINĈIĆ, S., KOROLIJA, B. i MAJCEN, Ţ. (1968): Osnovna geološka karta 1:
100 000, list Omiš, Institut za geološka istraţivanja, 1968- 1969, Zagreb.
ŠUJICA, N. (2004): Geološka graĊa otoka Braĉa, Speleosfera , 1/2004, 6, Zagreb
TRPĈIĆ, M. (2005): Speleološka ekspedicija „Braĉ 2004“, Speleosfera , 2/2005, 18-
43, Zagreb
Giant cave - scientific research
Grotta Gigante - znanstvena istraţivanja
Alessio Fabbricatore 1,2
1
Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy
2
Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano
Key words: Karst, Giant cave, Trieste, caves,
Ključne riječi: krš, Grotta Gigante, Trst, spilje,
The electrical system of the Grotta Gigante: compliance with the laws in force
and lighting study (project by architect Alessio Fabbricatore, 2009)
The Grotta Gigante, which opens into the Mesozoic limestone, is a large cave,
and the only one to be open to the public among the caves of the Trieste Karst. Its
central cave entered the Guinness Book of Records in 1995 as the largest show cave
in the world. The central cave is 107 metres high and 130 metres wide, and has a
volume of 600,000 m 3 . The first documented mention of the Grotta Gigante dates
back to 1851. The Grotta was opened to the public in 1908 by the Club Touristi
Triestini (Trieste tourist club); the first electrical lighting system was carried out in
1957 by the Societa Alpina delle Giulie sezione di Trieste del Club alpino italiano
(The Julian Alps Association - division of Trieste of the Italian Alpine Club).
The existing electrical power supply is Low Tension; with reference to the
neutral state, the system is a TT, three-phase, 400 V, 50 Hz system, with a subscribed
demand of 70 kW. The origin of the electrical installation is slightly downstream of
the electrical power supply point of the distributing company (ENEL), inside a
47

concrete box near the cave’s entrance. Inside this box you can also find the utility
main switch equipped with an emergency release coil, to which the main riser, which
consists of FG7 cables, is connected, and takes up to the main utility switchboard,
which is located in a special technical room in the basement of the Visitors reception
centre of the Grotta Gigante. This switchboard is equipped with special protections for
the entire electrical system, which is divided in two main areas, one for the circuits
relating to the Visitors reception centre and the other one for the circuits relating to
the cave. The electrical system is entirely protected by an uninterruptible power
supply, always on-line, located next to the main switchboard, in the same room. It is
also protected by a diesel generating set, in a separated room, for emergency use in
the event of unavoidable malfunctioning or black-outs of the system. The earthing
system consists of a 50 mm 2 -section bare copper wire connected to the reinforcing
bars of the foundation plinths of the Visitors reception centre building. This wire is
connected to the main earthing terminal within the main utility switchboard, from
which the various protective conductors, with the same section as phase conductors,
are distributed to the circuits.
Radon Concentration trend in a tourist cave (NE Italy)
Koncentracija radona u turističkoj spilji Grotta Gigante (SI Italija)
M. Garavaglia 3 , C. Giovani 3 , L. Piccini 3 , F. Cucchi 4 , L. Zini 4 & Alessio
Fabbricatore 1,2
1
Direttore Grotta Gigante, Trieste, Italy
2
Società Alpina delle Giulie , Trieste del Club Alpino Italiano
3 Friuli Venezia Giulia Regional Agency for Environmental Protection, Italy
4 Geosciences Department, Trieste University, Italy
Key words: Karst, Giant cave, Trieste, caves,
Ključne riječi: krš, Grotta Gigante, Trst, spilje,
Elevated concentration of Rn-222 have been recorded in many limestone
caves throughout the world. In some cases it represents an impact and risk for who
works in the caves and it is necessary to estimated dose to workers.
In any case it is of interest to study spatial distribution and time variation of
radon concentration inside the caves. This paper concerns a study lasted over than one
year in a very large tourist cave near Trieste (NE Italy). After a first study that
excluded risk for workers and visitors, a more detailed study was performed to
analyze the distribution of radon concentrations in the different part of the cave and to
observe the trend during the year. Different kind of measurements were performed:
short measurement by E-Perm electrects to study radon concentrations distribution in
the cave and long term measurements by active instruments RAD-7 to study radon
48

concentration trend along the year and eventually correlation of radon concentration
with internal and external temperature of the cave and other parameters. Radon
concentrations of over than 20000 Bq/m3 were measured during summer in a non
tourist part of the cave. In the same site radon concentrations lower than 100 Bq/m3
were recorded during colder seasons. In this paper the first results of this study are
reported.
Identifikacija vrulja i priobalnih izvora na području sjevernog
Jadrana pomoću infracrvenih termalnih satelitskih snimaka
Identification of submarine and coastal springs in the northern
Adriatic Sea using infrared thermal satellite images
Andrija Rubinić 1,2
1
Speleološka udruga "Estavela", Kula 33a , 51215 Kastav; andrija.rubinic@gmail.com
2
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: priobalni izvori, vrulje, temperatura odsjaja, prostorna raspodjela,
krški vodonosnici
Key words: springs near sea, submerged springs – vruljas, reflextion temperature,
karst condiuts
U radu je analizirano priobalno podruĉje sjevernog Jadrana, od Plominskog
zaljeva do ušća rijeke Zrmanje. Na ovom podruĉju poznat je velik broj vrulja i
priobalnih izvora razliĉitih veliĉina istjecanja, od kojih su neki istraţivani i poznati u
literaturi još u drugoj polovini 19. stoljeća, u samom poĉetku razvoja speleologije i
hidrologije krša (LORENZ, 1858). Do pojave metoda daljinskog istraţivanja lokacije
i karakteristike istjecanja pojedinih ovakvih mjesta istjecanja podzemnih voda, bilo je
moguće otkriti samo ĉestim promatranjem priobalnog mora u razliĉitim hidrološkim
prilikama. Zbog toga su vrulje na analiziranom prostoru detaljnije istraţene samo na
pojedinim lokacijama (KUŠĆER, 1950; ALFIREVIĆ, 1975). Tako je najveći broj
lokacija i karakteristike ovih pojava uglavnom poznata samo lokalnim ribarima i
dobrim poznavateljima lokalnog mora.
Identifikacija vrulja i priobalnih izvora u ovom je radu provedena korištenjem
termalnih infracrvenih (TIC) satelitskih snimaka (OLUIĆ, 2001). Takav je pristup
korišten u radu J. RUBINIĆA i sur. (2006) na lokalitetu opatijskih priobalnih izvora,
kao i u radu A. RUBINIĆA (2009) na lokalitetu crikveniĉko-vinodolskog priobalja.
Provedena je na osnovu procjena temperaturnog površinskog odraza vrulja i
priobalnih izvora, odnosno procjenom temperaturne anomalije koju izaziva istjecanje
podzemnih voda na površini mora. Takav je metodološki pristup moguć jer vode koje
istjeĉu u ovom podruĉju preteţno dolaze iz slivova koji imaju velike prosjeĉne
nadmorske visine. Kako se ovdje radi o planinskim podruĉjima Uĉke, Ćićarije,
49

Gorskog Kotara, Like i Velebita ĉije su visine veće od 1000 m n.m., a prosjeĉne
godišnje temperature zraka manje od 10ºC (ZANINOVIĆ et al., 2008), a prema
registriranim podacima iz arhiva Hrvatskih voda niske su i temperature podzemnih
voda – reda veliĉine 5-12º C . Stoga, u toplijem dijelu godine kada se površinska
temperatura mora penje prema 20 ili više º C, postoji relativno veliki kontrast izmeĊu
temperature mora i podzemne vode koja istjeĉe iz krških vodonosnika.
To se lako moţe uoĉiti na relativno velikom podruĉju pomoću infracrvenih
termalnih satelitskih snimaka. U istraţivanju su korištene snimke ETM+ satelita
Landsat 7 dostupne na web-u. Pošto je njihova prostorna rezolucija 60x60 m, te
postoji samo mali broj besplatno dostupnih snimaka, moguće je bilo uoĉiti samo
izvore i vrulje koji su bili aktivni dovoljnim kapacitetom za vrijeme snimanja. Na
osnovu ovih rezultata moţe se, uz poloţaj vrulja i izvora, procijeniti i red veliĉine
odnosa njihovih protoka, te utjecaj geoloških formacija na karakteristike praţnjenja
priobalnih krških vodonosnika, kao i razvijenost drenaţne mreţe podzemnih krških
kanala.
Literatura:
ALFIREVIĆ, S. (1975): Batimetrijska, morfološka, hidrološka i sedimentološka
istraţivanja vrulja u području Hrvatskog primorja. Elaborat, Institut za
oceanografiju i ribarstvo, Split.
http://landsat.org/ortho/index.php stranica posjećena 06. srpnja 2006.
KUŠĆER, I. (1950): Kraški izviri ob morski obali. Razprave Slov. akad. znan. umet.:
99–147.
LORENZ, J. (1858): Die Quellen des liburnischen Karstes und der vorliegenden
Inseln. Mitt. Geogr. Ges., 2, Wien.
OLUIĆ, M. (2001): Snimanje i istraţivanje Zemlje iz Svemira. Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti i GEOSAT, Zagreb, pp 516.
RUBINIĆ, A. Hidrologija sliva Dubračine, diplomski rad. GraĊevinski fakultet
Rijeka, 2009. Rijeka, pp 71.
RUBINIĆ, J.; HORVAT, B.; KUHTA, M.; STROJ, A. (2007): Analiza izdašnosti
priobalnih izvora na području opatije korištenjem termalnih infracrvenih
satelitskih snimaka. U: Hrvatske vode i Europska unija - Izazovi i mogućnosti,
Zbornik radova, Gereš, D. (ur.). Opatija : Hrvatske vode: 211-216.
ZANINOVIĆ, K., GAJIĆ - ĈAPKA, M., PERĈEC TADIĆ, M. et al., 2008: Klimatski
atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia 1961–1990, 1971–2000., Drţavni
hidrometeorološki zavod (DHMZ), Zagreb, pp 200.
50

Početna skrb i napredni postupci odrţavanja ţivota kod opeklina u
specifičnim speleološkim uvjetima
Initial care and advenced life support procedures in burns in specific
conditions of caving
Maja Grba-Bujević 1 , Branka Tomljanović 1 , Zlatko Balaš 2,3
1 Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Ksaver 211, Zagreb, Hrvatska
2 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac, Hrvatska
3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: opeklina, prva pomoć, speleologija
Key words: burns, first aid, caving
Iako su u speleološkim objektima uglavnom ambijenti s niţim temperaturama
i visokom vlagom prilikom speleoloških istraţivanja moţe doći do ozljeĊivanja usljed
povišene temperature – tj. nastanka opeklina. Izvor topline tj. uzrok nastanka opeklina
najĉešće moţe biti prilikom upotrebe razliĉite opreme koje su namijenjena stvaranju
topline (kuhala npr. opekline otvorenim plamenom, opekline vrelom vodom u bivku)
ili stavarnju svijetlosti (plinska rasvjeta, npr. opekline otvorenim plamenom, opekline
uslijed eksplozije). Opekline mogu nastati i zbog povišene temperature koja se na
nekim dijelovima opreme razvija uslijed trenja prilikom spuštanja. Speleolozi s
opeklinama su ozljeĊenici te njihovo primjereno zbrinjavanje mora zapoĉeti odmah,
slijedeći opći algoritam zbrinjavanja ozlijeĊenih uz paţljivo provoĊenje mjera
reanimacije. Prvi zadatak tima speleologa koji doĊe do mjesta nesreće je procjena
opeĉenog i opekline, kao i okolnosti koje su dovele do nesreće te prepoznavanje
mogućih opasnosti po opeĉenog, ali i za sam tim speleologa koji pomaţe. Ispravnom
predviĊanju mogućih opasnosti na mjestu dogaĊaja doprinose dobro uzeti podaci od
strane speleologa oĉevica ili samog ozlijeĊenog. ETHANE je skraćenica koja
omogućava lakše pamćenje onih podataka koje je neophodno saznati:
E (eng. exact location) – toĉno mjesto dogaĊaja
T (eng. type of incident) – vrsta dogaĊaja
H (eng. hazards,present/potential) – utvreĊena/ moguća opasnost
A (eng. acess, routes safe to use) – sigurni putevi dolaska/odlaska
N (eng. number, type, severity of casualtes) – broj i vrste ozlijeĊenih
E (eng. emergency services now present and those required) – broj prisutnih
speleologa i broj potrebnih timova za izvoĊenje spašavanja.
Postupci tima pomoći na mjestu nesreće:
1. Procjena dogaĊaja/nesreće ukljuĉuje: opremu za osobnu zaštitu,
procjenu sigurnosti mjesta dogaĊaja/nesreće, poĉetnu trijaţu (ukupan broj
ozlijeĊenih), osnovnu opremu koja će biti potrebna za zbrinjavanje opeĉenih/broj
dodatnih timova te utvrĊivanje mehanizma nastanka ozljede.
Nakon što je ili procijenjeno da je mjesto dogaĊaja sigurno ili je pacijent
premješten iz zone neposredne opasnosti zapoĉinje se s poĉetnom procjenom. Ona
51

ukljuĉuje brzu procjenu stanja svijesti, procjenu dišnih putova, disanja i cirkulacije
(ABC pregled: A [eng. Airway] podrazumijeva pregled i procjenu dišnog puta, B
[eng. breathing] procjena disanja, C [eng. circulation] procjena krvotoka) sa ciljem da
se utvrde ona stanja koja neposredno ţivotno ugroţavaju pacijenta kao i prioriteti u
njegovu zbrinjavanju.
2. Trijaţa ozlijeĊenih i utvrĊivanje potrebe za dodatnim timovima za
spašavanje te zahtjev za dodatnim timovima ukoliko je više ozlijeĊenih ili se radi o
velikom broju ozlijeĊenih (START trijaţa)
3. Primarno zbrinjavanje slijedeći principe trauma pregleda. Brzi trauma
pregled ima za cilj utvrditi sva stanja koja ugroţavaju ţivot te da li stanje pacijenta
zahtijeva provoĊenje hitnih postupaka zbrinjavanja kao i neodgodivi transport do
bolnice. Hoće li se pregled pacijenta nastaviti po principima brzog trauma pregleda ili
ciljanog pregleda zavisi o mehanizmu nastanka ozljede i/ili o rezultatima dobivenim
poĉetnim pregledom. Pri tome se poštujući ABCDE pristup vrši brzi pregled glave,
vrata, prsnog koša, trbuha, zdjelice i udova.
Kod pacijenata s opeklinama pregled je usmjeren na utvrĊivanje stupnja i
uzroka ugroţenosti dišnih putova, disanja i cirkulacije. Istovremeno kako se otkrivaju
stanja koja ugroţavaju, provode se i postupci za njihovo uklanjanje. U koliko to
okolnosti dopuštaju istovremeno se pokušavaju dobiti osnovni podaci o samom
pacijentu (simptomi, postojanje alergija, lijekovi koje uzima, dosadašnje bolest,
vrijeme zadnjeg obroka i okolnosti koje su prethodile dogaĊaju). UtvrĊivanje
mehanizma nastanka opekline
4. Procjena opeklina
5. Zbrinjavanje opeklina
6. Transport opeĉenog/ozlijeĊenih nakon zbrinjavanja u bivku
Ţrtve uz opekline mogu imati i druge pridruţene ozljede o ĉemu takoĊer treba
voditi raĉuna prilikom njihova zbrinjavanja. Neobiĉno je vaţno to imati na umu kada
je ţrtve potrebno premjestiti s mjesta nesreće u sigurnu zonu, kako se ne bi dogodilo
da doĊe do novog ozljeĊivanja ili pogoršanja postojeće ozljede. U domeni svakog
speleologa je mogućnost davanja tableta paracetamola na usta opeĉene osobe koja je
pri svijesti kako bi se smanjili bolovi. U radu će se dati pregled indikacija za koje je
potrebno osigurati dolazak lijeĉnika u speleološki objekt. Za cijelo vrijeme skrbi za
pacijenta vaţno je voditi primjerenu dokumentaciju.
Literatura:
ADVANCED LIFE SUPPORT GROUP (2002). Major Incident Medical Management
and Support. The Practical Approach. 2. izd. London:BMJ Publishing Group; str.
107-120.
AURBACH P.S. (2007): Wilderness medicine, 5. Izd. Philadelphia.Mosby; 880-889.
EUROPEAN BURNS ASSOCIATION (2007) European Practice Guidelines for Burn
Care.
INTERNATIONAL TRAUMA LIFE SUPPORT (2008) ITLS for Prehospital Care
Providers Manual. 6. izd. New Jersey: pearson Education 221-241
NATIOANAL HIGHWAY TRAFFIC SAFETY ADMINISTATION. Guide for
Interfacility Patient Transfer www.nhtsa.gov/.../Interfacility/index.htm
52

Akcidentalna hipotermija u speleološkoj aktivnosti
Accidental Hypotremia in caving activity
Ingrid Bošan-Kilibarda 1 , Maja Grba-Bujević 1 , Neven Bočić 2,3
1 Hrvatski zavod za hitnu medicinu, Ksaver 211, Zagreb, Hrvatska
2 Speleološko društvo Karlovac, Strossmayerov trg 8, Karlovac, Hrvatska
3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: pothlaĊivanje, speleologija, zagrijavanje
Key words: hypothermia, caving, rewarming
Sposobnost odrţavanja normalne tjelesne temperature homeotermnim je
organizmima omogućena brojnim sloţenim i meĊusobno povezanim procesima
ţivĉanog, kardiovaskularnog, endokrinog i drugih organskih sustava.
Termoregulacijski centar u hipotalamusu reagira na promjene temperature krvi i
podraţaje koji stiţu iz senzitivnih stanica perifernih termoreceptora, što rezultira
pojaĉanim stvaranjem ili odavanjem topline. Odavanje topline odvija se dodirom
površine tijela s hladnijim predmetima okoline (kondukcija), strujanjem
kondukcijom ugrijanog zraka (konvekcija), zraĉenjem (radijacija) i isparavanjem
vode s površine tijela i iz pluća (evaporacija). Evaporacija je jedini naĉin da se tijelo
oslobodi topline kada je temperatura okoliša viša od tjelesne temperature. Vlaga u
zraku onemogućuje isparavanje pa je gubitak topline evaporacijom obrnuto razmjeran
s vlaţnošću zraka.
U stvaranju tjelesne topline sudjeluje bazalni metabolizam, mišićna aktivnost i
endokrini mehanizmi. U normalnim su okolnostima procesi stvaranja i izdavanja
topline u ravnoteţi, što rezultira stalnom tjelesnom temperaturom. Temperatura
mjerena na površini tijela je promjenjiva, a temperatura organa (unutarnja
temperatura tijela) jest stalna.
Hipotermija (pothlaĊivanje) je stanje sniţene unutarnje temperature tijela –
ispod 35,0⁰C – kod homeotermnih organizama koje nastaje u sluĉaju smanjenog
stvaranja ili pojaĉanog gubitka topline odnosno sniţene temperature okoliša i
nedostatne termoregulacijske prilagodbe. Smrt uzrokovana pothlaĊivanjem direktna je
posljedica kardiovaskularnih i respiracijskih poremećaja, a ne djelovanja niskih
temperatura na tkivo.
Akcidentalna hipotermija moţe nastati i kada je temperatura okoliša viša od
0⁰C, jer osim temperature okoliša znaĉajnu ulogu ima nedostatna i/ili vlaţna obuća i
odjeća, voda, led, vlaţnost zraka, fiziĉka i psihiĉka kondicija, dob, zdravstveno
stanje, dehidracija, alkoholiziranost, neki lijekovi, a ĉesto je udruţena s traumom. U
većini sluĉajeva akcidentalna hipotermija je konaĉni rezultat utjecaja više nabrojenih
ĉimbenika i razvija se poslije iscrpljenja energetskih rezervi organizma. Ĉesto je
udruţena s drugim bolesnim stanjima pa prijeti opasnost od neprepoznavanja.
Smanjeni periferni protok krvi, smanjena mogućnost drhtanja kao mehanizma
termoregulacije, reducirano mišićno i masno tkivo, smanjeni metabolizam i posebice
53

alkohol, mogu brzo dovesti do sniţenja tjelesne temperature iako osoba nije bila
podvrgnuta niskoj temperaturi okoliša. Gubitak topline u vodi u odnosu na zrak je
veći jer je specifiĉna toplina vode nekoliko tisuća puta veća od zraka i zato kod
potapanja u hladnoj vodi brzo dolazi do pothlaĊivanja.
Ako termoregulacijski mehanizmi nisu umjetno izmijenjeni, homeotermni
organizam izloţen hladnoći proţivljava tri faze:
1. Faza maksimalnog metabolizma (aktivna kontrareakcija) – nastaje u poĉetku
sniţavanja unutarnje temperature tijela kada se aktiviraju svi neuroendokrini
mehanizmi
2. Faza minimalne obrane – rezultat je smanjenja metaboliĉkih procesa uslijed
deprimirajućeg uĉinka hladnoće na organizam
3. Paralitička faza – nastaje kad energetske potrebe organizma nadmašuju izvore
Klinička slika obzirom na unutarnju temperaturu tijela:
37,0⁰ C – 35,0⁰ C Subjektivni osjećaj hladnoće
35,0⁰ C – 32,0⁰ C Blago pothlaĎivanje
Vazokonstrikcija, drhtanje, tahikardija, tahipneja, povećanje krvnog tlaka i minutnog
volumena srca, moguća je dizartrija i nekoordinacija pokreta, apatija, umor,pospanost
32,0⁰ C – 30,0⁰ C Srednje teško pothlaĎivanje
Drhtanje prestaje, bradikardija ili fibrilacija atrija, bradipneja, smanjeni minutni
volumen srca, bradipneja, halucinacije, usporeni refleksi
< 30,0⁰ C Teško pothlaĎivanje
Grubi postupak s bolesnikom moţe uzrokovati ventrikulsku fibrilaciju, pojavljuje se
J-val (Osborn) u EKG-u, pad krvnog tlaka, porast protoka urina, hipoventilacija,
mišićna ukoĉenost, stupor, spontana ventrikulska fibrilacija, ugašeni refleksi, nema
spontanih kretnji, široke zjenice bez reagiranja, apneja, asistolija
Obzirom da na terenu ĉesto nedostaje mogućnost toĉnog postavljanja
dijagnoze, vrijedi pravilo da se u sluĉaju opravdane sumnje na pothlaĊivanje valja
pridrţavati preporuĉenih postupaka. S pothlaĊenih osoba treba odmah po unošenju u
ispravno izraĊeni bivak ukloniti hladnu i vlaţnu odjeću i poduzeti mjere za
spreĉavanje daljnjeg gubitka topline, osigurati vodoravan poloţaj da se rizik
ortostatskog pada tlaka smanji na minimum i primjenjujući poznavanje kliniĉke slike
s obzirom na simptome i znakove pokušati procijeniti o kojem stupnju pothlaĊenosti
se radi. Nagle i grube pokrete ili pretjeranu aktivnost valja izbjegavati, jer je srce
pothlaĊenih izrazito iritabilno i podloţno ozbiljnim pa i letalnim aritmijama koje se
mogu na taj naĉin uzrokovati. Potrebno je stalno nadzirati ţivotne funkcije i postupiti
prema potrebi pridrţavajući se specifiĉnosti vezanih za hipotermiju.
PothlaĊenog treba postupno ugrijavati s ciljem sprečavanja daljnjeg gubitka
tjelesne topline, nakupljanja vlastite endogene topline i njenog centrifugalnog
širenja. Postupak i transport treba prilagoditi pothlaĊenoj osobi. Transport mora biti
oprezan, umjerene brzine, bez naglih pokreta, a uz primjenu kemijskih grijaĉa koji
proizvode temperaturu koja omogućava konstantnih 18,0-24,0⁰C.
Hipotermija je jedino stanje za koje vrijedi pravilo da ĉovjek nije mrtav kada
je hladan nego kada je topao, odnosno, za postavljanje konaĉne dijagnoze smrti treba
ga ugrijati do unutarnje temperature tijela od 35,0⁰ C.
54

Literatura:
DANZ, DP. (2007): Accidental hypothermia. In:Auerbach, PS. (Ed.),Wilderness
Medicine. Philadelphia: Mosby: 125-160.
DANZL, DF., POZOS, RS. (1994): Accidental hypothermia. N. Engl. J.
Med.,331(26):1756-1760.
WEINBERG, AD.(1993): Hypothermia. Ann. Emerg. Med.,22(2):370-377.
Archaeology and palaeo-speleology at the cave Zala
Arheologija i paleospeleologija u spilji Zala
Giovanni Boschian 1 , Rajna Šošić 2 , Katarina Gerometta 3 , & Ivor Karavanić 4
1
Dipartimento di Scienze Archeologiche, Università di Pisa, 53 via S. Maria I-56100 Pisa, Italy,
boschian@arch.unipi.it
2
Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Ivana Luĉića 3 HR-10000 Zagreb, rsosic@ffzg.hr
3
Dalmatinska 26, HR-52450 Vrsar, kgerometta@mail.com
4
Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet, Ivana Luĉića 3 HR-10000 Zagreb, ikaravan@ffzg.hr
Key words: Zala cave, geoarchaeology, sedimentology, palaeoclimate
Ključne riječi: spilja Zala, geioarheologija, sedimentologija, paleo klima
The cave Zala is situated North-east of Ogulin (Gorski kotar, Croatia), in a
karstic area developed on Lower Cretaceous limestones. It belongs to a complex
underground system, whose most important entrances are the Đulin ponor -
Medvedica cave system and the Gojak spring cave; at present, the cave is acting as a
secondary spring connected to the Bistrica stream, which flows few hundred metres
far from the cave. Archaeological excavations have been carried out by the
Department of Archaeology, Faculty of humanities and social Sciences, University of
Zagreb (prof. Ivor Karavanić) in the outer part of the cave, a small dry chamber
connected to the inner system by a short passage. The excavations have put into light
traces of human frequentation that span from the Late Upper Palaeolithic to the
Middle Ages indicating a long and recurring -though apparently discontinuous- use of
the cave for shelter. It appears that archaeological data and composition and quantity
of finds indicate many short-term occupation episodes during various archaeological
periods. Beside abovementioned periods, traces of human activity from periods of late
Antiquity, late Bronze Age and Mesolithic were also documented. In Bronze age and
Mesolithic layer traces of several hearths were found. Other levels contained only
finds of fragmented pottery or lithics and animal bones.
The geoarchaeological aspects of the clastic infilling of the cave are at present
under examination, mostly through sedimentological and soil micromorphological
55

studies. The preliminary results of these studies are providing interesting information
about the palaeoclimatic conditions that characterised the area during the phases of
human frequentation; these were extremely cold during the late phases of the Late
Glacial and the beginning of the Holocene, and were probably enhanced by local
topographic effects.
It can also be shown that the outer part of the cave was connected to the inside
by a much wider passage, so that it was periodically flooded by the river flowing from
the inside of the underground system. This may partly explain the gaps in the cultural
sequence, which was partly eroded by the flow; moreover, some hints about the
discharge capacity of the system in the past may be inferred from the
sedimentological data.
Prvi rezultati novih speleoloških istraţivanja Jamskog sustava
Lukina jama
First results of new speleological explorations in Cave system Lukina
jama
Darko Bakšić 1 , Dalibor Paar 1 & Luka Mudronja 1
1 Hrvatski planinarski savez, Komisija za speleologiju
Ključne riječi: speleologija, Sjeverni Velebit, mikroklima
Key words: speleology, North Velebit, microclima
Ulaz u Lukinu jamu, tada nazvanu Manual, pronašli su slovaĉki speleolozi 28.
rujna 1992. godine (Šmida 1993, Šmida 1994). Zapoĉeto istraţivanje na dubini od 195
m prekinuli su zbog jake i dugotrajne kiše. Potaknuti aktivnošću slovaĉkih kolega
ĉlanovi Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza (KS HPS)
organiziraju speleološki logor u Velikom lomu poĉetkom kolovoza 1993. godine s
ciljem istraţivanja jama na Hajduĉkim kukovima. Hrvatski speleolozi nastavili su već
zapoĉeta istraţivanja u Manualu. Kad je ustanovljeno da je jama najdublja u
Hrvatskoj (na dubini od oko 600 m), preimenovana je u Lukinu jamu, u ĉast
speleologu Ozrenu Lukiću – Luki koji je poginuo u domovinskom ratu.Nakon tjedan
dana istraţivanja, 7. kolovoza 1993. godine, Damir Lacković, Siniša Rešetar i Robert
Dado prvi su se spustili na dno Lukine jame (-1355 m). Tijekom 1994. godine KS
HPS organizira novu ekspediciju na kojoj sudjeluju i slovaĉki speleolozi. Slovaĉki
speleolozi istraţili su Trojamu (Manual II) do spoja s Lukinom jamom na -558 m,
ĉime je dubina novog jamskog sustava Lukina jama - Trojama povećana na 1386 m.
Hrvatski speleolozi nastavljaju s istraţivanjima u Lukinoj jami. Teo Barišić i Zoran
Stipetić – Patak su u sifonu na dnu jame zaronili 57 m u duljinu i 6 m u dubinu, ĉime
je jamski sustav Lukina jama – Trojama dosegnuo dubinu od 1392 m. Prilikom
56

istraţivanja boĉnih kanala na samom dnu jame, 3. kolovoza 1994. godine, Ana
Sutlović pronašla je primjerak dotad nepoznate ţivotinjske vrste - endemsku pijavicu
(Bakšić 1994, Jalţić 1994). Osim kanala na dnu jame, istraţen je i Vjetroviti kanal,
ĉiji se ulaz nalazi na 1102 m, a dno na 1311 m dubine. Mjerena je temperatura zraka i
vode, te je sakupljena podzemna fauna, geološki uzorci i jamski sedimenti. U tom
opseţnom istraţivanju i transportu opreme sudjelovalo je 43 speleologa, od kojih se
23 spustilo na dno Lukine jame. U 1995. godini KS HPS organizira novu ekspediciju
u Lukinu jamu kada je sakupljana podzemna fauna, te obavljeno fotografiranje. VoĊa
svih ekspedicija koje je organizirala KS HPS bio je Branko Jalţić. Lukinu jamu
posjetilo je i nekoliko stranih ekspedicija: maĊarski (1997. godine) i belgijski
speleolozi (1998. godine), koji su u nacrt jame ucrtali sve nove spitove, te litvanski
speleolozi (2001. godine). Kada su 2006. godine belgijski speleolozi iz kluba Styx
došli na ekspediciju u Lukinu jamu oba ulaza Lukina jama i Trojama bila su zatvorena
snijegom i ledom na dubini od 60 i 100 m.
Speleološki odsjek Planinarskog društva Sveuĉilišta Velebit i KS HPS pod
vodstvom Luke Mudronje i uz logistiĉku potporu HGSS-a ove su godine organizirali
opseţnu meĊunarodnu speleološku ekspediciju u Lukinu jamu. Obzirom da je ulaz
Lukina jama na 50 m dubine zatvoren snijegom i ledom, opremanje jame obavljeno je
kroz ulaz Trojama što je ekspediciju uĉinilo znatno sloţenijom i zahtjevnijom.
Napravljena je nova morfometrija Jamskog sustava Lukina jama, a rezultat je
prikazan u ovom radu. UtvrĊena je veza izmeĊu Vjetrovitog kanala i boĉnog kanala
na dnu jame. U dva su navrata speleoronioci zaronili u sifonu na dnu jame. Ivica
Ćukušić i Robert Erhardt, 135 m u duljinu i 20 m u dubinu, a kasnije je Branko Jalţić
u istom sifonu zaronio do 40 m dubine. Time je dubina jamskog sustava Lukina jama
povećana na 1421 m. Tijekom ekspedicije u Lukinoj jami su izvedena fizikalnokemijska
mjerenja parametara koji karakteriziraju mikroklimu podzemlja, plinove u
podzemlju i kakvoću vode. Kroz kraće razdoblje praćena je vertikalna dinamika
kretanja zraka i vode u jami. OdreĊen broj mjernih ureĊaja ostavljen je na godinu
dana u jami. To ukljuĉuje sonde za mjerenje razine vode u dvorani na -980 m i u
sifonu na dnu jame.
PredviĊen je nastavak speleoloških i znanstvenih istraţivanja pa je jama ostala
postavljena. Uţeta su fiksirana u transportnim vrećama na sidrištima.
Literatura:
BAKŠIĆ, D., 1994: Istraţivanja u Lukinoj jami tijekom 1994., Velebiten br. 16,
Zagreb
BAKŠIĆ, D., 1997: Ono što (ne) znate o Lukinoj jami, Speleo'zin br. 7, Karlovac
BAKŠIĆ, D., 1997: Zaštita prirode Hajduĉkih i Roţanskih kukova s posebnim
osvrtom na Lukinu jamu, diplomski rad, Zagreb
BAKŠIĆ, D., D. PAAR, 2006: Croatia and the Deep Caves of Northern Velebit,
Alpine Karst vol. 2, Dayton, USA, Alpine Karst Foundation, p 105-124
JALŢIĆ, B., LACKOVIĆ, D. & ŠMIDA, B., 1993: "Lomska duliba '93", Speleolog
1992-1993, god. 40/41, str. 5-15, Zagreb
JALŢIĆ, B., LACKOVIĆ, D. & ŠMIDA, B., 1995: "Lomska duliba '93", Speleolog,
br. 40-41, str. 5-16, Zagreb
JALŢIĆ, B., 2001: The first finding of live Stygobiont Bivalve Congeria in Lika
Region, Croatia. Nat. Croat. Vol. 10. No. 3, str. 213-220. Zagreb
57

KUHTA, M., D. BAKŠIĆ, 2001: Karstification Dynamics and Development of the
Deep Caves on the North Velebit Mt. – Croatia, Proceedings of International
speleology congress Brazil
LACKOVIĆ, D., 1994: (Ne) povezanost geologije i speleologije - primjer Lukine
jame, Velebiten, br. 16, str. 31.32, Zagreb
LACKOVIĆ, D., 1993: Lukina jama u sjevernom Velebitu – najdublja jama u
Hrvatskoj, Vijesti Hrvat. geol. druš., vol. 30 sv. 2, str. 83-85
SKET, B., P. DOVĈ, B. JALŢIĆ, M. KEROVEC, M. KUĈINIĆ & P. TRONTELJ,
2001: A cave leech (Hirudinea, Erpobdellidae) from Croatia with unique
morphological features, Zoologica Scripta, 30, 3, July 2001, pp 223-229, The
Norwegian Academy of Science and Letters
ŠMIDA, B., Z. AGH, 1993: Velebit '92, Speleoforum '93, str. 51-52 Brno, Ĉeška
KEROVEC, M., M. KUĈINIĆ, B. JALŢIĆ, 1999: Croatobranchus mestrovi sp. n. -
predstavnik nove endemske podzemne vrste pijavica (Hirundea, Erpobdellinae),
Speleolog, 44/45, str. 35-36, Zagreb
ŠMIDA, B. a kol., 1999: Velebit - reportaţ z objavovania hlbokych priepasti-
Chorvatska v rokah 1990-1998, Slovenska Speleologicka Spoloĉnost, str. 1-118,
Prešov, Slovaĉka
VRBEK, B., 1998: Prilog poznavanju sadrţaja teških metala u sedimentima jamskog
sustava Lukina jama – Trojama na Velebitu, Radovi, Vol. 33, br.1-1998, Šumarski
institut, Jastrebarsko.
Povijesni prikaz istraţivanja kaverni u hrvatskom kršu
Historical view on speleological research of caverns in Croatian karst
Mladen Garašić, 1,2,3
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2 Hrvatski speleoloski savez, Nova Ves 66, Zagreb
3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
Ključne riječi: speleologija, kaverne,krš, Hrvatska
Key words: Speleology, Caverns, Karst, Croatia
Istraţivanje speleoloških objekata koji nisu imali prirodnoga otvora na
površini, već se na njih “naišlo” nekim od graĊevinskih metoda, u Hrvatskoj ima dugu
tradiciju. Poĉevši s gradnjom prvih hidroenergetskih objekata (HE Gojak, HE
Senj,…) polovicom prošloga stoljeća, preko kamenoloma (za branu Bajer, u Tounju,
Štikadi…), temeljenja stambenih i tvorniĉkih objekata (Rijeka, Split, Dubrovnik…)
do cestovnih tunela (Uĉka,…), i modernih autocesta (mostovi, usjeci, zasjeci,
vijadukti, tuneli…) u hrvatskom kršu pronaĊeno je i registrano skoro 1100 kaverni.
58

One su po svojim dimenzijama razliĉite; od onih koje su velike samo nekoliko
metara do onih koje su duge kilometrima.
Moţe se reći da je istraţivanje kaverni u Hrvatskoj dalo niz novih spoznaja o
speleogenezi, kretanju i strujanju zraka i plinskih komponenti, hidrogeologiji…
Velika je uloga multidisciplinarnog obraĊivanja kaverni od temeljnog
speleološkog istraţivanja, do eventualne sanacije neophodne prilikom izgradnje
graĊevinskih objekata u kršu. Tu su speleologija i geotehnika nerazdvojne znanstvene
discipline.
Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske
The cave type localities atlas of Croatian fauna
Branko Jalţić 1,2 , Jana Bedek 1 , Helena Bilandţija 1,3 , Hrvoje Cvitanović 1 , Tvrtko
Draţina 1,4 , Sanja Gottstein 4 , Fanica Kljaković-Gašpić 1,5 , Marko Lukić 1 , Roman
Ozimec 1 , Martina Pavlek 1,3 , Rajko Slapnik 6 , Vesna Štamol 2
1 Hrvatsko biospeleološko društvo, Demetrova 1, 10 000 Zagreb
2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, 10 000 Zagreb
3 Institut RuĊer Bošković, Bijeniĉka 54, 10 000 Zagreb
4 Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Rooseveltov trg 6, 10 000 Zagreb
5 Oikon d.o.o.-za primjenjenu ekologiju, Avenija Dubrovnik 6-8, 10 000 Zagreb
6 Biološki inštitut Jovana Hadţija, Znastvenoraziskovalni center Slovenske akademije znanosti in
umetnosti, Novi trg 2, Ljubljana, Slovenija
Ključne riječi: biospeleologija, tipski lokalitet, Dinaridi
Key words: biospeleology, type locality, Dinarids
Dinaridi su u svijetu poznati zbog svojih morfoloških, tektonskohidrogeoloških
i klimatskih osobina, te kao vruća toĉka bioraznolikosti špiljske faune
zbog iznimno velikog broja vodenih i kopnenih špiljskih ţivotinja, meĊu kojima su
brojni izuzetni faunistiĉki elementi te endemi i relikti. Dinarski krš zauzima preko
pola površine Republike Hrvatske (kopno i otoci) i do sada je na njemu zabiljeţeno
oko 9000 istraţenih speleoloških objekata (špilja i jama), a pretpostavlja se da ih jejoš
barem toliko neistraţenih. Posebno su zanimljivi speleološki objekti koje nazivamo
locus typicus ili tipski lokalitet. To su špilje ili jame u kojima je prvi put pronaĊena i
na temelju tih primjeraka opisana neka nova ţivotinjska svojta. Rezultat višegodišnjih
terenskih istraţivanja Hrvatskog biospeleološkog društva u sklopu projekta „Izradom
biospeleološkog katastra, edukacijom i popularizacijom do zaštite ţivog svijeta
podzemlja Hrvatske“ objavljivanje je publikacije Katalog špiljskih tipskih lokaliteta
faune Hrvatske (BEDEK et al., 2006) kao posebnog broja (supplementum)
znanstvenog ĉasopisa Natura Croatica. U Katalogu prvi su put na jednom mjestu
popisani svi špiljski tipski lokaliteti s podruĉja Hrvatske, te su za njih navedene sve
opisane svojte. Popis od 206 tipskih lokaliteta, iz kojih je opisano 308 ţivotinjskih
59

svojti, istiĉe Hrvatsku kao vaţan centar bioraznolikosti podzemne faune na svjetskoj
razini. Opisane svojte većinom su endemi Dinarida, a dobar dio njih su i endemi
Hrvatske. Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske je svojevrsni
nastavak Kataloga, te je ujedno i dio je graĊe Katastra, ne samo u vidu dodatnih
podataka o tipskim lokalitetima objavljenima u Katalogu, već kao i dodatni pregled
svih svojti opisanih iz speleoloških objekata te krških izvora i bunara (koji se zbog
morfologije smatraju speleoškim objektima, a koji nisu bili uzeti u obzir u Katalogu) s
podruĉja Hrvatske. Tijekom trajanja projekta (u razdoblju od 2000. do polovine 2010.
godine) zahvaljujući potpori mnogih istraţivaĉa, znanstvenika i speleoloških udruga,
te radu na brojnim drugim projektima na podruĉju Hrvatske, otkrivene su i opisane
nove svojte ţivotinja, od kojih dio nakon objavljivanja Kataloga. Tako je popis tipske
faune upotpunjen i daje cjelovit pregled svojti opisanih iz speleoških objekata s
podruĉja Hrvatske do ovog trenutka. Ukupan broj tipskih lokaliteta znatno je povećan
i popis trenutno sadrţi 254 tipska lokaliteta (iz kojih je opisano ukupno 399 ţivotinja)
od ĉega su 102 objekta (s ukupno 133 tipske ţivotinje) odabrana i detaljno
predstavljena u Svesku 1 Atlasa. U slijedećim će svescima biti obraĊeni preostali
tipski lokaliteti, a popis će se redovito upotpunjavati zahvaljujući otkrićima novih
ţivotinjskih svojti u podzemlju Hrvatske. U ovoj bogato ilustriranoj knjizi prikazani
su, većinom fotografijama, ulazi u speleološke objekte, panorame, podzemni prostori,
speleološki nacrti i skice špilja i jama te kopnene i vodene špiljske ţivotinje s
namjerom upoznavanja šireg puĉanstva, te speleologa i struke, s vrijednostima
hrvatskog podzemlja.
Literatura:
BEDEK, J., GOTTSTEIN MATOĈEC, S., JALŢIĆ, B., OZIMEC, R. & V. ŠTAMOL
(2006): Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave
Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat. 15/Suppl. 1, 1-154.
Dugotrajne deformacije cestovnih tunela u kršu zbog korozije
čeličnih sidara
Long-term strains in road tunnels in karst due to corrosion of steel
anchors
Ivan Arapov 1 & Meho Saša Kovačević 1
1
Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Fra Andrije Kaĉića-Miošića 26, 10000 Zagreb
Ključne riječi: dugotrajne deformacije, tunel, korozija, sidra, krš
Key words: long-term deformation, tunnel, corrosion, anchors, Karst
U tunelima Pod Vugleš, Javorova kosa, Hrastovec, Vrtlinovec, Konjsko i
Dubrave povremeno se obavljaju mjerenja deformacija stijenskog masiva i
60

sekundarne obloge. U tunelima Sv. Kuzam, Bobova i Pećine u Rijeci kontinuirano se
od njihovog završetka provode mjerenja deformacija stijenskog masiva i sekundarne
obloge. Rezultati mjerenja pokazuju da je u prvih nekoliko godina eksploatacije došlo
do znaĉajnijih prirasta pomaka kako u vertikalnom tako i u horizontalnom smjeru.
Vertikalni i horizontalni pomaci oko podzemnog otvora povećali su se ĉak do 30%.
Veliĉina i karakter dugotrajnih deformacija stijenskog masiva oko podzemnog otvora
ovise o mehanizmima ponašanja primarne betonske podgrade, ĉeliĉnih sidara i
stijenskog masiva pod dugotrajnim opterećenjem. Primarna betonska podgrada
opterećena iznad polovice svoje ĉvrstoće imat će znatne viskozne deformacije
puzanja, a rezultat toga bit će ukljuĉivanje sekundarne obloge u proces zaustavljanja
deformacija stijenskog masiva. Ĉeliĉna sidra, naroĉito ona bez zaštite, nakon većih
deformacija izvrgnuta su intenzivnoj koroziji te nakon toga potpuno zakazuju. To
dovodi do slabljenja primarnog podgradnog sustava i prenosa opterećenja na
sekundarnu oblogu. Stijenska masa koja je ukljuĉena u primarni podgradni sustav
izloţena je dugotrajnom opterećenju što neminovno izaziva dugotrajne deformacije i
prijenos opterećenja na sekundarnu oblogu. Da bi se pouzdanije prognozirao karakter
i veliĉina dugotrajnih deformacija oko podzemnih otvora neophodno je analizirati
mehanizme koji mogu dovesti do takvog ponašanja primarne podgrade i sekundarne
obloge. U radu se analiziraju veliĉina i karakter dugotrajnih deformacija stijenskog
masiva oko cestovnih tunela izazvanih gubitkom krutosti odnosno otkazivanjem
nosivosti ĉeliĉnih sidara.
Speleoarheološki lokaliteti Parka prirode «Ţumberak – Samoborsko
gorje»
Speleoarcheological sites of the «Ţumberak – Samoborsko gorje»
Nature Park
Morena Ţelle 1 , Tatjana Vujnović 1 & Stašo Forenbaher 2
1 Speleološki klub Samobor, Perkovĉeva 59, 10430 Samobor
1
Park prirode „Ţumberak-Samoborsko gorje“, Slani Dol 1, 10430 Samobor
2 Institut za antropologiju, Amruševa 8, 10000 Zagreb
Ključne riječi: Ţumberak, spilje, speleologija, arheologija
Key words: Ţumberak, caves, speleology, archeology
Arheološka istraţivanja ţumberaĉkog i samoborskog brdskog podruĉja
kontinuirano se provode zadnjih tridesetak godina. Do 2005. godine, njihov rezultat
su 34 evidentirana i kronološki opredijeljena arheološka nalazišta, od kojih samo dva
u spiljama (ŠKOBERNE 2002, GREGL 2002, LAPAJNE, 1996).
61

Karbonatna graĊa Ţumberka i Samoborskog gorja uvjetovala je izgled njihova
reljefa te pogoduje nastanku krških oblika, meĊu kojima posebnu paţnju u
arheološkom smislu zasluţuju spilje kao pogodni lokaliteti za boravak ljudi. Kako su
na podruĉju Parka prirode «Ţumberak - Samoborsko gorje» spilje relativno ĉesta
pojava, opravdano je oĉekivanje znatno većeg broja speleoarheoloških nalazišta.
Istraţivanja speleoloških pojava na podruĉju Parka prirode «Ţumberak -
Samoborsko gorje» kao mogućih speleoarheoloških nalazišta traju kontinuirano od
2005. godine. Tada je pregledom katastra speleoloških pojava na podruĉju Parka
prirode «Ţumberak - Samoborsko gorje» odabrano 30 potencijalnih spiljskih
arheoloških lokaliteta. «Privlaĉnost» spilja, kao mjesta privremenog ili stalnog
ljudskog boravka, procijenjena je na temelju njihovih fiziĉkih obiljeţja koja su u radu
detaljnije obraĊena. Arheološkim terenskim pregledima od 2005. do 2010. godine
obraĊeno je 29 spilja, od kojih su u 17 pronaĊeni pokretni i nepokretni arheološki
nalazi. Oni svjedoĉe o korištenju samoborskih i ţumberaĉkih spilja u razliĉitim
vremenskim razdobljima - pretpovijesti, srednjem vijeku i novome vijeku, a broj
speleoarheoloških lokaliteta uvećan je s dva na 17.
Literatura:
GREGL, Z. (2002): Antika, u: Ţumberak od prapovijesti do kasne antike, Arheološki
muzej u Zagrebu, Zagreb, 82-91.
LAPAJNE, D. (1996): Spomeniĉka baština Ţumberka, u: Ţumberak - Baština i
izazovi budućnosti, Zbornik u ĉast 700-te obljetnice prvog spomena imena
Ţumberak, Odbor za proslavu 700-te obljetnice imena Ţumberak, Stari grad
Ţumberak, 23-55.
ŠKOBERNE, Ţ. (2002): Pregled pretpovijesnih arheoloških istraţivanja u Ţumberku,
u: Ţumberak od prapovijesti do kasne antike, Arheološki muzej u Zagrebu,
Zagreb, 32-81.
62

Postaja za mjerenje trošenja stijena u kršu
Jame Baredine
Station for rock consumation measurements in Karst,
located nearby cave Baredine-Istra-Croatia
Fabio Forti 1 & Silvio Legović 2,3
1
Commissione Grotte "E. Boegan "- Societá Alpina delle Giulie, CAI Trst, Italija
2
Speleološko društvo "Proteus", Poreĉ, Istra, Hrvatska
3
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključene riječi: trošenje stijena, krš, Baredine, Hrvatska
Key words: rock weathering, karst, Baredine, Croatia
Ĉlanak predstavlja doprinos znanosti u prouĉavanju jednog od vaţnih elemenata krša,
a to je trošenje stijena pod utjecajem vanjskih, klimatskih faktora. Mjerenje trošenja
vapnenaĉkih stijena na podruĉju sjeverozapadne Istre, toĉnije, kod samog ulaza u
turistiĉku Jamu Baredine, izvršeno je sa posebnim mikrometrom,tijekom
ĉetverogodišnjeg razdoblja.Postaje takvog tipa postoje već više desetaka godina u
podruĉju regije Friuli Venezia Giulia, u Italiji, a ovo istraţivanje predstavlja jedan
vrijedan primjer prekograniĉne suradnje. Iako je mjerna postaja Jame Baredine jedina
postaja takvog tipa izvan regije Friuli Venezia Giulia, podaci dobiveni iz nje su
takoĊer znaĉajni,jer Istra ĉini dio geološke cjeline zajedno sa podruĉjima koja su
obuhvaćena istraţivanjima. Tako dobiveni podaci , usporeĊivani su sa podacima iz
drugih sliĉnih postaja na podruĉju regije Friuli Venezia Giulia, u Italiji. U ĉlanku je
ujedno opisano istraţivanje Jame Baredine, opis njezine konfiguracije,te geološka
osnova podruĉja gdje se nalazi jama.
UVOD
Na inicijativu speleološke udruge"E. Boegan ",iz Trsta, te Zavoda za geologiju
i paleontologiju Sveuĉilišta u Trstu, tijekom 1979.god., zapoĉeto je na podruĉju
tršćanskog krša istraţivanje o mjerenju otapanja karbonatnih stijena pod utjecajem
atmosferilija, koristeći sustav mjerenja C. High & F.K. Hanna (1970). S obzirom na
veliki interes za ovo istraţivanje i rezultatima istog, u sljedećim godinama su
proširena podruĉja istraţivanja na razna krška podruĉja regije Friuli - Venezia Giulia
(vidi reference). Da bi se mogle izvršiti usporedbe sa zanimljivim krškim podruĉjem
sjeverozapadne Istre, u 1999.god. smještena je mjerna postaja na stjenovitom dijelu uz
sami ulaz u turistiĉku Jamu Baredine, tj.na jedno mjesto pod „kontrolom“.Po izvješću
E. Boegan (1928), jama je istraţivana tijekom speleološke akcije izvršene od strane
Commissione grotta della Soccieta Alpina delle Giulie, 1924.godine, kada je
zabiljeţena pod rednim brojem 1807., kao jama JI od Gedići, odn. Jama Baredine. U
Poreĉu, godine 1973., grupa mladih entuzijasta osnovala je Speleološko društvo
„Proteus“. U istoj su godini poĉeli istraţivati jame i špilje oko Poreĉa. Jama Baredine
je bila istraţivana meĊu prvima. Spuštanjem u niţe dijelove jame, otkrivena je 36-
63

metarska vertikala,koja je vodila do podzemnih jezera. Izmjerena dubina vode u
prvom jezeru je bila 6 metara,te 16 metara u drugom jezeru. Time se došlo do
spoznaje o ukupnoj dubini Jame Baredine od 132 metra. Speleolozi iz Poreĉa su,
prilikom posjete društvu "E. Boegan " u Trstu,pronašli podatak da su speleolozi iz
1928.god. istraţili jamu do 80 metara dubine. ZaĉuĊuje kako tadašnji speleolozi nisu
primijetili prolaz širine 70-ak centimetara, kroz kojega se jama pruţa dalje, sve do
samoga dna. U sljedećim godinama su istraţivaĉi pronašli ostatke prapovijesne
keramike. Pretpostavlja se da je naš predak tijekom sušnog razdoblja silazio u jamu, te
ostavljao posude koje bi se s vremenom napunile dragocjenom vodom. Nastavljajući
istraţivanje, uz ţelju za pronalaskom novih prostorija, prokopani su 35-metarski
prolazi, te izvršena ronjenja u podzemnim jezerima. Za sada, ti napori nisu urodili
plodom Više sreće u istraţivanjima bilo je na lokacijiod 400 metara sjevero-istoĉno
od Jame Baredine ,u 1999 god., kada je otkrivena Jama Pošeš ( dubina - 90 m). Samo
50 metara dalje od Jame Baredine, u pravcu istoka, tijekom 2003 god. iskopavanjem
sedimenata crljenice i gline,izišla je na svijetlo dana Jama Speleolit( dubina -18m).
Zahvaljujući aktivnostima Speleološkog društva „Proteus“, javnost je ubrzo došla do
saznanja o ljepoti jame, zahvaljujući medijima i fotografskim izloţbama koje su
odrţane u Poreĉu. Poreĉki speleolozi sa velikim entuzijazmom organiziraju posjete
kako bi se jama valorizirala kao turistiĉka. U to vrijeme, jama još nije ostavljala
poseban dojam na posjetitelje,zbog nepostojanja prikladne i atraktivne rasvjete, kao i
zbog utjecaja drugih turistiĉkih jama u blizini. Pristupaĉnost ulaza omogućuje
jednostavan ulazak za mnoge ljude koji ponekad oštećuju sigaste ukrase jame. Upravo
to je bio razlog da speleolozi (SD Proteus) pokrenu inicijativu zaštite nekih
speleoloških lokaliteta Poreštine. Danas su Jama Baredine, Markova jama, te
Pincinova jama, zaštićeni spomenici prirode. U ranim 90-im, speleolozi su zapoĉeli
radove za turistiĉku valorizaciju. Jama je fiziĉki osigurana sa vratima na ulazu. Na
poĉetku je posjet bio moguć samo sa speleološkom opremom, te se tada takav vid
posjete nazivao speleoavanturom. Aktivnost turistiĉkog razvoja je podrţavana od
strane mnogih a posebnoTuristiĉkih zajednica istarske ţupanije, grada Poreĉa, te
mještana i Mjesnog odbora Nove Vasi, tako da je 1995. godine Jama Baredine
otvorena za javnost.
Opis jame: Jama Baredine se nalazi 8 km sjevero-istoĉno od Poreĉa i 500
metara istoĉno od ceste izmeĊu Nove Vasi i Gedići. Ulazak je okomit ,lijevkastoga
oblika ,te se nalazi 117m iznad razine mora. Nakon 15 metara vertikale, stiţe se u
unutrašnjost jame koja se posjećuje prolaskom kroz 5 dvorana turistiĉkom rutom
duţine ukupno 300 metara,sa spuštanjem od -60 metara. Staza prolazi kroz prve dvije
dvorane preko gomile stijenja i drugog materijala, koji je 20-ak metara visok, te je
prilikom1973.god gotovo zatvarala ulaz u drugi prostor. U unutašnjosti, temperatura
zraka iznosi oko 14 ° C i stalna je tijekom cijele godine. Jama je puna raznih
konkrecija, odn. siga. Zahvaljujući prisutnosti zemlje crljenice i bijeloga vapnenca,
boja siga je najĉešće crvena, te potom dostiţe i ĉistu bijelu boju.
Ĉisto bijeli je stalagmit - tzv „snjegović“, koji se je formirao u središtu pete dvorane.
Zahvaljujući vodi koja neprestance kaplje, kao posljedica, zamijećen je ubrzani rast
sige,te su speleolozi stalno fotografirali taj fenomen. Godine 1986., stalagmit se je
spojio sa stalaktitom iznad, te stvorio stup.. Ne dogaĊa se tako ĉesto prilika, u kojoj
moţete uĉiniti besmrtnim jedan fenomen, tako poseban i neponovljiv.Intenzivno
kapanje vode se nakuplja malom jezeru na donjem dijelu s kojim se završava peta
dvorana U jednom od tih jezeraca se moţe vidjeti ĉovjeĉja ribica (Proteus anguinus
Laurenti), endemska vrsta Dinarskoga krša, koja ţivi u podzemnim vodama i
poreĉkoga krša, kao i razne mekušce (Niphargus…). Najveća je ĉetvrta dvorana
64

veliĉine 15x10x18m. Ovdje se ponajviše istiĉu sigaste zavjese duţine 10 metara.
Odmah na desnoj strani je 4 metra širok ponor koji se okomito spušta do 66 metara,
skroz do podzemnih jezera. Razina jezera moţe varirati od -7 do +17 metara.
Zahvaljujući suradnji s CGEB iz Trsta, u posljednjih nekoliko godina razina vode se
mjeri sa prikladnim instrumentom. Tijekom kišnih razdoblja se vode iz susjednih
polja u manjoj mjeri ulijevaju u jamu, te mogu nastavlati svoj put sve do pete dvorane
i podzemnih jezera. Ovaj fenomen je vrlo rijedak, i ne predstavlja opasnost za
speleologa i posjetitelja.
Geološka situacija: Istarski poluotok je općenito definiran u odnosu sa
geološkom strukturom okolnog podruĉja kao „autohtona istarska ploĉa“ prema L.
Placeru (1981). Sjeverozapadna Istra je sazdana od jedne široke kredne zone, kao
plosnata antiklinala oko jurske jezgre na podruĉju izmeĊu Rovinja i Vrsara. Podruĉje
koje obuhvaća ovo istraţivanje, po studiji od C. D'Ambrosi (1931), pripada
kompleksu karbonatnih vapnenca i djelomiĉno dolomita, iz perioda Albija i
Cenomana donjeg i srednjeg. To su u širem smislu lastroidi vapnenca, krupni
vapnenci, ponekad kompaktni, izmjenjujući se sa konglomeratima, uvijek bijeli ili
bjelkasti. Prisutni su i dolomiti, dolomitni vapnenci, glinasti, te bitumenski vapnenci,
najĉešće sive i plavkaste boje.. Na osnovi uzoraka bušotina u Višnjanu i na podruĉju
gdje se nalazi jama Baredine, susreću se velike ploĉe kompaktnog bijelog vapnenca,
sa plohama razdvajanja odreĊenima sa pojedinim stilolitiĉkim strukturama. Ĉesto se
primjećuje prisutnost umetnutih konglomerata, s klastiĉnim elementima šljunĉano
bituminoznih vapnenaca. Poloţaj slojeva je subhorizontalan, ili pod malim kutom.
Ocjenjivajući sa toĉke gledišta krša, opće obiljeţje ovog podruĉja, ili krajobraza, je
pokrivenost debelim slojem zemlje crljenice, sa rijetkim usamljenim stijenama koje
proviruju iz zemlje, te ponikve, koje su najĉešće ravnoga dna, ispunjene sa velikim
koliĉinama crljenice. Mjerna postaja otapanja vapnenaca Prije svega je uzet uzorak
stijene na samom ulazu u jamu, te stavljen na postolje zajedno s trideset drugih
uzoraka stijena iz razliĉitih talijanskih krških podruĉja u prostoru Grotte Gigante na
tršćanskom kršu, gdje je od 1988.god. u funkciji eksperimentalna postaja ovoga tipa
za prouĉavanje otapanja površinskih stijena koje pripadaju razliĉitim vapnencima,
dolomitima, kao i gipsu. Mjerna postaja ima i kompletnu meteorološku stanicu koja je
u pogonu već tridesetak godina. O primijenjenoj metodologiji prilikom koje je
izvršeno mjerenje postoji dovoljno informacija u bibliografskim bilješkama
priloţenim uz ovaj rad. Mjerenje se izvodi putem oĉitavanja s instrumentom koji se
sastoji od ĉeliĉne trokutaste ploĉe (stranica 10 cm) sa tri noţice na krajevima, od kojih
svaka ima drugaĉiji oblik naslona. U sredini ploĉe se nalazi mikrometar sa oĉitanjem
1 / 100 mm. Mjerna "postaja" se priĉvrsti na stijenu na naĉin da se tri klina od
nerĊajućeg sjajnog ĉelika ubuše i fiksiraju na stijenu, tvoreći trokut sa stranicama od
10 cm. Dvije glave klinova imaju polukuglast, a jedna plosnat završetak koji izviruje
iz stijene. Nasloni istog oblika na noţicama instrumenta omogućuju njegov smještaj
sa gotovo apsolutnom preciznošću. Stanica za mjerenje „in situ“, stavljena je upravo
na stjenovitom dijelu ulaza u Jamu Baredine, oko 116 m iznad razine mora.Mjerna
stanica je udaljena pribliţno pet kilometara od zapadne obale Istre.
Uzorak stijene koji je bio postavljen u "stanici" izvan špilje Gigante je
identificiran sa brojem 70. Prvo ĉitanje izvedeno je na 20/10/1999., a zadnje na
11.05.2003. Trošenje stjenovite površine tijekom prve ĉetiri godine (u mm) je bila
slijedeća:
1999-2000 = 0,035
2000-2001 = 0,055
2001-2002 = 0,030
65

2002-2003 = 0,060
Srednja koliĉina padalina po podacima iz metereološke stanice Grotta Gigante, u
godinama 1999, 2000, 2001, 2002, iznosila je 1176 mm / god. Što se tiĉe rezultata
trošenja stijene na postaji "in situ", koja je oznaĉena nazivom HRBA1, podaci su bili
kako slijedi:
1999-2000 = 0,020
2000-2001 = 0,025
2001-2002 = 0,015
2002-2003 = 0,035
Usporedba izmeĊu tih dviju vrijednosti je vrlo vaţna. Iako su uzorci stijena
podvrgnuti ovom analizom isti, trošenje je vrlo razliĉito. Uzorak broj 70, zasnovan na
padalinama tršćanskog krša prikazao je ukupno trošenje od 0,180 mm u
ĉetvorogodišnjem razdoblju, dok je uzorak koji je oznaĉen sa znakom HRBA1 dao
manji iznos trošenja, oko polovice prijašnjeg uzorka, odnosno 0,095. Oĉito je da
raznolikost klimatskih uvjeta izmeĊu dviju pozicija, ima temeljni znaĉaj u
prouĉavanju trošenja krških stijena. Naravno, prvi dobiveni podaci nemaju apsolutnu
vrijednost, ali ţele pokazati smjer novih istraţivanja koja će se obaviti u budućnosti, a
ĉije će rezultate biti moguće usporediti sa podacima stotinjak sliĉnih postaja
razmještenima po cijeloj regiji Friuli-Venezia-Giulia, od kojih su neke aktivne već
više od 20 godina.ija koja će se nastaviti tijekom vremena, a rezultati će imati
mogućnost usporedbe sa sliĉnim sustavima u stotinama postaja krškim podruĉjima
Friuli - Venezia Giulia, od kojih su neki u pogonu više od 20 godina.
Literatura:
BOEGAN E. (1928) - Kampanja za speleološkog Visignano d'Istria. Pećine Italije,
Godina 2, (1): 33-46, Milano.
COLUCCI R.R. (2000,2001,2002) - Bilten meteoroloških postaja Borgo Grotta
Gigante - Promatranja obavljena u kiši (1999,2000,2001). Suppl. Djela i Memoari
Comm Grotte "E. Boegan "Alp Soc. Lipnja - Sec. CAI TS, Trst.
CUCCHI F. F. & FORTI (1986) - Mjerenja otapanje karbonatnih stijena: istraţivanje
u Trstu. Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 25 :97-102, Trst.
CUCCHI F. F. & FORTI (1988) - raspadom površine mjerne stanice u Borgo Grotta
Gigante (Trst Karst, Italija). Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 27, (1988):
87-93, Trst.
CUCCHI F. F. & FORTI (1989) - in situ mjerenja korozije karbonatne stijene. Djela
15 ° Congr. Nat. Speleol, Castellana Grotte (1987). 623-634, Castellana Grotte.
Cucchi, F., F. FORTI HERBRETEAU & P. (1997) - Mjere o prestanku kršu:
kolodvor Pradis (Carnian Alpe). Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 34,
(1996): 49-54, Trst.
CUCCHI, F., F. FORTI & E. MARINETTI (1996) - Površinska degradacije
karbonatnih stijena u kršu u Trstu (Classical Karst, Italija). Intern. Simpozija.
GospoĊa Škrapa terena, Sveuĉilište u Balearski otoci, Palma: 41-51.
CUCCHI F., FORTI F., S. STEFANINI ULCIGRAI & F. (1985) - Mesures de
degradacije de Roches carbonatees et d'accroissement de stalagmita. Zakon o Coll.
16 Congr. Nat. Speleol., Nancy-Metz, (1985), Spelunca, mem. 14: 87-90.
CUCCHI, F., F. FORTI ULCIGRAI & F. (1994) - niţe vrijednosti za raspad krškim
podruĉjima. Acta krša, Akademiji. Znan. et Artium Slov., Inst. Carsol. 23, (3), 55-
62, Ljubljana.
66

D'AMBROSI, C. (1931) - bilješke za geološka karta Tre Venezie - Lim Pazin. Min
Lav. Pub., Broj River bazena. Magistr. Vode, pogl. Geol: 1-79, Padova.
FORTI, F. (1981) - Metodologija za prouĉavanje otapanja sa sustavom mjerenja s
mikrometra. Djela Mem Comm Grotte "E. Boegan", 20, (1980): 75-82, Trst.
FORTI, F. (1983) - Mjerenja stalaktita raspada krša i povećanje (Prethodno
priopćenje). Dj 4 Speleol konv. Friuli. - Pet lipnja, Pordenone, (1979): 193-198,
Pordenone.
FORTI, F. (1984) - Mjere na otapanje karbonatnih stijena u regiji Friuli - Venezia
Giulia. Djela 3 ° konv Triveni. . Speleol, Vicenza: 97-109.
FORTI, F. (1984) - Messungen in der Region des Karstabtrages Friaul - Julisch
Venetien (Italien). U: Die Hoehle, Heft 3 / 4, 35 Jahrgang, zbirka umjetniĉkog
djela nekome u ĉast Hubert Trimmel: 135-139.
FORTI, F. (1997) - studija Pradis otapanja krša (Carnian Alpe). Napredak 36, suppl.
Djela Mem, godina 20, (1): 54-56, Trst.
FORTI, F. (1998) - "Grotte Verdi Pradis. "Sot la potiljak" (1-2), sijeĉanj-lipanj,
filološka SSoch Slagati:.. 53-56, Tavares (UD).
FORTI, F. (1998) - Uloga erozije u "indirektni krša." Studije u provaliju, od Torrente
Cosa. "Sot la potiljak" (3), Sett.1998, filološke Soc. Slagati:. 49-52, Tavares (UD).
VISOKI, C. HANNA & F.K. (1970) - metoda za izravno mjerenje erozije na stijeni
površinama. Britanski Geomorph. Res Group., Tech. Bull., (5), Norwich.
PLACER, L. (1981) - Geološka struktura jugozapadne Slovenije. Geologija, 24, (1):
27-60, Ljubljana.
STEFANINI, S., CUCCHI F., FORTI F. & F. FINOCCHIARO (1987) - karbonatnoj
podlozi rješenje u Classical Karst. Int J. Speleol, 16:. 125-138, Trst.
STEFANINI, S., ULCIGRAI F., F. FORTI & CUCCHI F. (1985) - experimentaux
résultats sur la degradacije des pricipaux lithotypes du Karst de Trsta. Zakon o
Coll. 16 Congr. Nat. Speleol., Nancy-Metz, (1985), Spelunca, mem. 14: 91
Unfinished railway tunnel and bunker at Godovič
Nezavršen ţeljeznički tunel i bunker u Godoviču
Aleš Lajovic 1 & Andrej Mihevc 2
1
Jamarsko društvo Ţelezniĉar, Ljubljana, Slovenija; ales.lajovic@gmail.com
2
Jamarsko društvo Logatec, Logatec, Slovenija; mihevc@zrc-sazu.si
Key Words: Tunnel, unfinished, karst
Ključne riječi: tunel, nezavršen. krš
At the beginning of WW I they start to built normal railway line from Logatec
to Vipava. Railway was built by several thousand Russian, prisoners of the war.
67

Along the line they also built several tunnels. One of them, located about 1 km SW of
village Godoviĉ remain unfinished.
Tunnel is strait and about 400 m long. They start to dig it from both sides.On
the southern entrance to tunnel there are preserved different stages of the tunnel
construction. In the height of the tunnel floor small service tunnel for transport of
excavated rock was made. Above it higher segments of the tunnel were excavated.
They are connected with the service tunnel by vertical shafts trough which the
excavated rock was poured into the small wagons below. The digging was propagated
in three step-like height segments. In segments was done also scaffolding and
cementing of the walls. Because the work was not finished there are all digging and
building phases preserved. Some of them were already panelled and cemented.
On the N side the digging was completely finished and the tunnel
circumference was cemented, but later, between WW I and WW II Italian army build
in it a bunker, one of many in the system Vallo Alpino. The bunker build in the tunnel
is concrete cube, with staircase and a shaft that leads to surface outpost covered with
steel cupola. Access to the bunker is from the tunnel from south or staircase from the
surface above the tunnel. To hide the bunker the N entrance to the tunnel was filled
and disguised.
Speleologija Crne Gore - istraţenost, mogućnosti, perspective
Speleology of Montenegro – level of exploration, possibilities and
prospective
Goran Barović 1
1
Asocijacija speleoloških društava Crne Gore, Danila Bojovića br.4, Nikšić, Crna Gora
Ključne riječi: speleologija, istraţivanje, spiljski “nakit” - sige, turizam, zaštita
Key words: Speleology, Research, Speleothems, Tourism, Protection
Prostor Crne Gore prema svom geološkom sastavu, klimatskim i hidrološkim
karakteristikama je veoma pogodno tlo za nastanak speleoloških objekata. Kreĉnjaĉka
osnova i velika koliĉina padavina omogućili su da se na ovom prostoru razvije vrlo
intenzivna kraška erozija koja je glavni ĉinilac u formiranju ovih objekata. Dejstvom
kraške erozije došlo je do formiranja velikog broja podzemnih kraških oblika.
Najpoznatiji istraţivaĉi koji su ispitivali prostor Crne Gore bili su A.Grund,
A.Penk i K. Absolon, J.Cvijić. Kompletnija i obuhvatnija istraţivanja spleoloških
68

objekata na podruĉju Crne Gore otpoĉela su tek poslije drugog svjetskog rata tj.
formiranjem Saveza Speleologa Jugoslavije 1952. godine, koji je ove aktivnosti
organizovao na cijelom njenom prostoru. U Crnoj Gori speleološka organizacija
formirana je 1960. godine od kada je otpoĉeo kontinuiran rad na istraţivanju
podzemnih objekata. Najznaĉajniji rezultati u speleološkim istraţivanjima na prostoru
Crne Gore postignuti su zadnjih dvadesetak godina. Najviše istraţivaĉkih akcija
izvedeno je na planinskom masivu Durmitora, gdje je i otkrivena i najdublja jama na
Balkanu. Zbog velikog broja podzemnih kraških objekata "Nacionalni park Durmitor"
nazvan je spleološkim Eldoradom. Detaljnija speleološka istraţivanja vršena su u
masivima Orjena, Lovćena, okolini Skadarskog jezera i obodom Nikšićkog polja.
Vršeći hidrogeološka istraţivanja Pešterske visoravni speleolozi su u sjeveroistoĉnom
dijelu Crne Gore, u Djalovića klisuri (u blizini Bijelog Polja) otkrili vjerovatno
najduţu pećinu u ovom dijelu Balkana (do sada je ispitano oko 16 km pećinskog
kanala).
U svim ovim istraţivanjima znaĉajno mjesto zauzimali su speleološki klubovi
iz Beograda (Proteus, ASAK, SOB), Zagreba (DISKF) i Sarajeva kao i ekipe
istraţivaĉa iz Poljske, Engleske i Francuske.
Znaĉaj speleologije i rezultata njenog istraţivanja je višestruk. Prostori
izgradjeni od kreĉnjaka poznati su kao bezvodna podruĉja. To je prouzrokovalo da su
velike površine zbog nedostatka vlage ostale potpuno bezţivotne. Na ovim terenima
naseljenost je vrlo mala, jer takvi prirodni uslovi vrlo ĉesto ne daju ni minimalne
uslove za ţivot. Neprocjenjiv je znaĉaj detaljnih speleoloških istraţivanja u pravcu
otkrivanja leţišta podzemnih voda koje bi vjerovatno u mnoge prostore vratilo ţivot i
omogućilo privredni razvoj. Krupni rezultati speleoloških istraţivanja ostvareni su i
kod otkrivanja vodozahvata za vodosnadbjevanje gradova, odredjivanje slivnih
podruĉja za vještaĉke akumulacije, zbog proizvodnje elektriĉne energije i dr. U Crnoj
Gori još uvijek nema ni jedna turistiĉki uredjena pećina iako ih je otkriven veliki broj
tokom dugogodišnjih istraţivanja sa izvanrednim pećinskim ukrasima.
Dugortajan rad kraške erozije prouzrokovao je formiranje takvih oblika nakita
pred kojim vrlo ĉesto zastaje dah i ĉiju ljepotu moţemo uporedjivati sa najpoznatijim
umjetniĉkim eksponatima. U speleološkim objektima Crne Gore mogu se sresti skoro
sve do sada poznate vrste nakita: stalaktiti, stalagmiti, stubovi, draperije, salivi,
bigrene kade, helektiti, hijeroglifi, pećinsko mlijeko, pećinska ruţa.
Ţivot u podzemlju priliĉno je razvijen ali su najpoznatiji stanovnici ovih
prostora svakako slijepi miš i ĉovjeĉija ribica koja tokom dosadašnjih istraţivanja
kraškog podzemlja Crne Gore nije pronadjena iako je ima u dijelu dinarskog krša koji
se prostire zapadno od crnogorskog.
Mnogo je zadataka pred istraţivaĉima crnogorskog karstnog podzemlja, iako
su pojedini djelovi Crne Gore i do sada bili predmet dugogodišnjih istraţivanja.
Istraţivanja treba nastaviti na Durmitoru, Lovćenu, Orjenu, Moraĉkim planinama,
Djalovića klisuri ali i otvoriti istraţivaĉima nove neistraţene prostore kao što su
Rumija, Prokletije, Komovi, Ljubišnja. Poseban segmet su speleološki objekti koji se
nalaze u zoni Morskog dobra, tj. ispod površine morske vode, koji u narednom
periodu moraju biti predmet detaljnih istraţivanja. Takodje jedan od glavnih zadataka
predstavlja pokretanje aktivnosti za donošenje zakonske regulative kojom će
speleološki objekti biti zaštićeni do nivoa kakav imaju sliĉni objekti u regionu.
The area of Montenegro is according to it's geological composition, climate
and hydrological characteristics very suitable place for speleological objects to form.
The limestone base and big amount of rainfall in this area enabled the development of
69

very intense limestone erosion which is the main factor in the process of formation of
these objects. Erosion activity lead to formation of large amount of underground karst
forms.
The most famous explorers that had been working on the area of Montenegro
were A.Grund, A.Penk, K. Abolson and J.Cvijic. A more complete and wider research
on speleological objects in Montenegro started after II World War i.e. with
establishment of Speleological Association of Yugoslavia 1952., which organized
those activities all over the country. In Montenegro speleological organization was
established around 1960. when the continuous work on underground objects started.
The most important result in speleological explorations were made in last 20 years.
Most of the exploratory activities were conducted on the mountain massif of
Durmitor, where the deepest shaft of Balkans was discovered. Because it has a large
number of speleological objects, the Durmitor national park was named a
speleological Eldorado. Detailed explorations were made in massifs of Lovcen and
Orjen, surroundings of the Skadar lake and on the outskirts of Niksic field.
Conducting hydro-geological explorations on the Pester plateau, speleologists have
found probably the longest cave in this part of Balkans, in Djalovica gorge (near
Bijelo Polje). Until now, 16 km of cave canals have been explored.
In those explorations, significant place belonged to speleologists from clubs
from Belgrade(Proteus, ASAK, SOB), Zagreb (DISKF). Sarajevo and explorers teams
from Poland, United Kingdom and France.
The significance of speleology and it's results are multiple. Areas that lay on
limestone basis are known as areas with no fresh water streams. This led to formation
of large deserted areas due to lack of humidity. The population of those areas is very
small, because nature circumstances do not give basic life sustaining conditions. The
importance of speleological research in direction of discovering underground water
basins in this area is priceless. Those basins would probably return life to many areas
and enable development of agriculture. Important results of speleological explorations
were made during the exploration of water intake for means of city water supply,
determining basin areas for means of building artificial lakes, for power plants etc. In
Montenegro at the moment there is no cave that has been adapted for tourist visits
although there is large number of discovered caves with extraordinary cave ornaments
during the years of research and exploration.
Long activity of limestone erosion caused formation of breathtaking cave
ornaments. The beauty of those can often be compared with famous artwork. In
speleological objects in Montenegro almost all ornaments known: stalactites,
stalagmites, draperies, malts, bigrenic tub, helectites, hieroglyph, cave milk, cave
rose.
Underground life is fairly developed but the most famous inhabitants of those
areas are of course bat and Proteus. Proteus has not yet been found in Montenegro,
although it has been found in Dinarides limestone area to the west of Montenegro.
There are many tasks to cope with for Montenegrin karst underground, despite
the fact certain parts of Montenegro were subject of extended research. Research
needs to be continued in areas of Durmitor, Lovcen, Orjen, Mountain range of
Moraca, Djalovica gorge. Also, new fields for research need to be opened for
explorers in unexplored areas of Rumija, Prokletije, Komovi, Ljubisnja. A separate
part are speleological objects in zone of “Morsko dobro” i.e. underwater, which need
to be subject of future detailed research. Also, one of main tasks is to initiate activities
in direction of making legislative which will enable level of protection of
speleological objects as it is in surrounding countries.
70

Hidrogeološka istraţivanja vodoopskrbnih zdenaca na krškom
izvoru rijeke Čikole
Hydrogeological researches of the extraction wells on the karst
spring of the Čikola River
Josip Terzić 1 & Tihomir Frangen 1
1 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, 10.000 Zagreb, Hrvatska
Ključne riječi: krš, hidrogeologija, pokusno crpljenje, Hrvatska
Key words: karst, hydrogeology, pumping test, Croatia
Izvor krške rijeke Ĉikole nalazi se uz sjeveroistoĉni rub krškog Petrovog polja
u sjevernoj Dalmaciji, blizu Drniša. Morfološki i prema reţimu istjecanja, ovaj je
izvor izrazito krških znaĉajki – glavno je mjesto izviranja smješteno u špilji, a cijelo
izvorište sastoji se od oko 100 m široke zone u kojoj se nalazi veći broj otvorenih
pukotina i sufozijskih udubljenja. Izvor u vrijeme niskih razina podzemnih voda
(RPV) presušuje, a pri višima iz njega izvire cijela rijeka Ĉikola (na samom izvoru
ponekad istjeĉe više m 3 /s). Slijev ovog izvora smješten je u planini Svilaji, tipiĉnom
terenu krških Dinarida koji je u najvećoj mjeri izgraĊen od okršenih vapnenaca i breĉa
s proslojcima dolomita donjo i gornjokredne starosti, a manjim dijelom od litološki
heterogenih naslaga gornje jure (Ivanović et al., 1977).
U neposrednom zaleĊu špilje/izvora Ĉikole smješteno je vodocrpilište koje se
koristi za vodoopskrbu grada Drniša i okolice. U crpnoj stanici se nalaze ĉetiri bušena
zdenca promjera 750 mm. Zdenci su izbušeni nakon podrobnih speleoloških
istraţivanja (BEŠENIĆ et al., 1986) i uspješno su zahvatili podzemnu vodu. Špilja je
tada i geodetski snimljena. Kao najvaţnija kota u ovim mjerenjima odreĊena je kota
278 m n.m. na kojoj se voda pojavljuje na ulazu u špilju.
Ovaj je izvor u više navrata bio podvrgnut hidrogeološkim istraţivanjima, no
praktiĉno svi prethodni pokušaji nisu izvedeni u potpunosti u skladu s planovima
(ŠARIN, 1983 i 1988; TERZIĆ et al., 2010), te je odreĊivanje stvarnog kapaciteta
ostalo u podruĉju procjene. Instalirani kapaciteti crpki u vodocrpilištu su nominalno
oko 240 L/s, dok je to u praksi maksimalno 180 L/s jer je jedna crpka uvijek izvan
pogona. Ipak, niti s ovakvom koliĉinom nije se crpilo dugo bez prekida, pa je
odluĉeno da se takav pokus obavi u vrijeme niskih RPV na kraju sušnog razdoblja.
Stoga je u listopadu 2009., nakon što se RPV u zdencima gotovo dva mjeseca nije
dizala iznad 270 m n.m., zapoĉelo pokusno crpljenje maksimalnim kapacitetom triju
vodovodnih crpki (TERZIĆ et al., 2010). Višak iscrpljene vode ispuštan je oko 1200
m daleko od izvora Ĉikole kako bi se izbjegla recirkulacija vode – poteškoća iz
prethodnih crpljenja (ŠARIN, 1983). RPV je mjerena kontinuirano i automatski
sondom, a postavljen je i automatski mjeraĉ mutnoće (Fluorometar GGUN-FL).
Povremeno su uzimani uzorci vode za hidrokemijske analize. MeĊutim, niti ovo
crpljenje nije obavljeno kako je planirano. Dva dana nakon poĉetka crpljenja u slijevu
je poĉela padati jaka kiša na koju je izvor brzo reagirao i razna podzemne vode poĉela
se ubrzano podizati. Nastavak crpljenja ubrzo je postao besmislen i pokus je prekinut.
Već 2010. ovaj je pokus ponovljen, no ovaj je put obavljeno cjelokupno trajanje
crpljenja – devet dana – u povoljnim hidrološkim okolnostima. Ipak, niti pri ovom
71

pokusu nije došlo do ustaljenja RPV. U dvodnevnom pokusnom crpljenju ukupno
postignuto sniţenje na zdencima iznosilo je oko 2 m, a nakon jakih kiša došlo je do
naglog porasta RPV koje je poništilo sve uĉinke crpljenja i voda se podigla više od 20
m od one koja je bila prije crpljenja. U znatno povoljnijim okolnostima obavljeno je
devetodnevno crpljenje, u jesen 2010., kada za vrijeme crpljenja nije bilo
prekomjernih oborina i crpljenje s koliĉinom 180-160 L/s je snizilo RPV u zdencima
za pribliţno 5 m. Na samome kraju crpljenja opet je došlo do oborina koje su
obezvrijedile interpretacijsku vrijednost praćenog povrata RPV. Za vrijeme samog
crpljenja, iako je trajalo devet dana u kontinuitetu, nije došlo do ustaljenja RPV, a od
drugog dana pa sve do kraja crpljenja trend pada razine bio je gotovo linearan.
Literatura:
BEŠENIĆ, M., PLANĈIĆ, A., BROZOVIĆ, T., JURIŠIĆ, G., PŠENICA, Ţ.,
KOZARIĆ, N. & PŠENICA, M. (1986): Ronilaĉki radovi na izvoru Ĉikole.
Ronilaĉki centar „Sava“, Zagreb. Arhiv Hrvatskih voda, Split. Tehniĉko izvješće,
neobjavljeno.
IVANOVIĆ, A., SIKIRICA, V., MARKOVIĆ, S. & SAKAĈ, K. (1977): Osnovna
geološka karta SFRJ. List Drniš, M 1:100.000. HGI-CGS, Zagreb. Izdanje
Saveznog geološkog zavoda, Beograd.
ŠARIN, A. (1983): Tehniĉki izvještaj o pokusnom crpljenju izvora Ĉikole u 1983.
godini. Arhiv HGI-CGS 51/84. Tehniĉko izvješće, neobjavljeno.
ŠARIN, A. (1988): Tehniĉki izvještaj pokusnog crpljenja bunarskog zahvata izvora
Ĉikole u 1988. godini. Arhiv HGI-CGS 145/88. Tehniĉko izvješće, neobjavljeno.
TERZIĆ, J., FRANGEN, T., BRAJKOVIĆ, Z. & URUMOVIĆ, K. (2010): Pokusno
crpljenje i kretanje razina podzemne vode u eksploatacijskim zdencima na krškom
izvoru rijeke Ĉikole. 4. Hrvatski geološki kongres - Knjiga saţetaka. Horvat, M.
(ur.). Zagreb: Hrvatski geološki institut. 235-236.
IzvoĎenje speleoloških aktivnosti u ekstremnim slučajevima s
naglaskom na razminiranje i eshumaciju
Performing caving activities in extreme cases, with emphasis on
mining and exhumation of the victims
Zoran Dujaković 1
1 Speleološki klub Gremlini, Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Ključne riječi: speleologija, razminiranje jama
Key words: caving, mines in caves
Prethodni period i posljedice rata su iziskivale aktivno uĉešće poznavalaca
speleologije. Sam splet okolnosti, specifiĉnost speleoloških objekata i sliĉno je
72

iziskivao aktivno uĉešće speleologa kao struĉnjaka u organizaciji tih vrsta poslova te
kao samih realizatora aktivnosti.
- podjela aktivnosti pri izvoĊenju tih sktivnosti se sastoji u organizovanju
aktivnosti , izvoĊenje obuke sa uĉesnicima aktivnosti koji imaju ili ĉak nemaju
nikakvo speleološko iskustvo (demineri, forenziĉari, pripadnici meĊunarodne
zajednice, pripadnici policije i sliĉno) i realizovanju te izvoĊenju aktivnosti .
- organizovanje aktivnosti se sastoji u: obavljenih razgovorima sa eventualnim
svjedocima i poznavaocima situacije na terenu, analiziranju mapa i topografskih
karata, analiziranju specijalnih sokumenata (mape minskih polja i sliĉno), predviziti
speleoloških objekata, fotografsko i video snimanje lice mjesta, sagledavanje
eventulanih puteva za evakuaciju povreĊenih (izrada dokumenata- uzorci dokumenata
će biti dostavljeni na prezentaciji), izrada sigurnih puteva za odlaganje NUS
(neeksplodirano ubojito sredstvao) te odreĊivanje njihovog priruĉnog skladišta do
uništavanja, lokacije videonadzora, lokacije elektro-agregata, mjesta obezbeĊenja lica
mjesta (ĉuvarska sluţba i patrole policije), odreĊivanje mjesta za odmor na lokaciji,
odreĊivanje mjesta za odmor (smještaj), odreĊivanje mjesta za sreĊivanje speleološke
opreme i njezino skladištenje, odreĊivanja mjesta za medicinske radnike i njihovo
aktivno uĉešće pri izvoĊenju aktivnosti (pregled prije i poslije aktivnosti, pruţanje
medicinske pomoći i sliĉno), organizacija radio i telefonske veze sa bazom kao i u
samom objektu.
- izvoĊenje obuke se sastoji: u izvoĊenju obuke prije samih aktivnosti
(osnovna speleološka obuka, treninzi i sliĉno) i u izvoĊenju obuke za vrijeme samih
aktivnosti (prilagoĊavanju situaciji na samom objektu, obuĉavanje pojedinaca ili
grupa koji dolaze naknadno na lokaciju).
- realizovanje aktivnosti se sastoji: opremanju speleološkog objekta uz aktivno
uĉešće speleologa i ostalih "trećih" lica kao što sudemineri, forenziĉari i ostali.
postavljanje instalacije za video nadzor, postavljanje instalacije za telefonsku vezu
(induktorski telefon), aktivno uĉešće na vaĊenju NUS i posmrtnih ostataka ljudskog i
ţivotinjskog porijekla. aktivnosti kod vaĊenje osoba koje su izvršile samoubistvo.
primjeri struĉnog svjedoĉenja kod pravosudnih organa u vezi sluĉajeva devastiranja
speleoloških objekata (iznošenje pećinskih ukrasa zbog izrade "fontana i kamina").
73

Temeljne geomorfološke značajke špiljskog sustava Matešićeva spilja
– Popovačka spilja kod Slunja
Basic geomorphological characteristics of the Matešić – Popovačka
Cave System near Slunj
Neven Šuica 1,2
1
Speleološki klub "Ozren Lukić", Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Pierottieva 6, Zagreb
2
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66 ,Zagreb
Ključne riječi: speleologija, špiljski sustav, Slunj, geomorfologija
Key words: speleology, cave system, Slunj, geomorphology
Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac
nalazi se oko 2 km istoĉno od Slunja u selu Popovac. Rijeĉ je o speleološkom objektu
s vodenim tokom koji je nastavak površinskog vodenog toka formiranog na podruĉju
brda Kremenita glava (458m) koje je izgraĊeno od permskih pješĉenjaka koji ponire
na rasjednom kontaktu dolomita gornje jure s vapnencima donje krede. Na istome
kontaktu nalazi se i ulaz u Matešićevu pećinu. Matešićeva pećina ima funkciju
sezonskog ponora (u periodu topljenja snijega), dok je Popovaĉka pećina (u kanjonu
rijeke Korane) stalni izvor. Kanal koji izlazi na špilju Popovac ima funkciju fosilnog
provodnika (BOĈIĆ, 2009).
Speleološka istraţivanja ovog sustava zapoĉela su 1959. godine od strane
ĉlanova SO PD Dubovac te se nastavilo i tijekom 1960-ih i 1970-ih godina (SO PDS
Velebit). Trenutni nacrt najvećeg dijela sustava izraĊen je tijekom istraţivanja SO PD
Dubovac 1997. godine i SD Karlovac 2000. godine kada je topografski snimljeno
1246m (JELINIĆ, 1998; CVITANOVIĆ, 2001).
Najnovija speleološka i prva geološka istraţivanja zapoĉela su u proljeće
2010. godine sa ciljem izrade diplomskog rada na Rudarsko-geološkom-naftnom
fakultetu u Zagrebu, pod naslovom "Utjecaj geološkog sastava i graĊe na postanak
špiljskog sustava Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac". Tijekom
desetak odlazaka na teren izmjereni su strukturni elementi na više od 50 lokacija u
špilji i uzeti uzorci za mikropetrografske analize stijena. Uzorci su uzeti i na nekoliko
lokacija na površini okolnog terena zbog izrade geološke karte krupnijeg mjerila.
Zapoĉeto je i ponovno topografsko snimanje sustava zbog otkrića novih,
nesnimljenih dijelova i uoĉavanja manjkavosti i netoĉnosti na postojećem nacrtu.
Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac ima
generalno pruţanje sjeverozapad-jugoistok (dinarsko) i za njegov nastanak vaţni su
bili rasjedi istog smjera pruţanja, uoĉljivi na više lokacija unutar špilje, što se oĉituje i
u specifiĉnim popreĉnim presjecima kanala. Uz gotovo sve rasjede zamijećene u
špilji, mjereni su i popratni sustavi pukotina na temelju kojih je unatoĉ nedostatku
strija ili njihovom pokrivenošću sigovinom, bilo moguće odrediti radi li se o
normalnim ili reversnim rasjedima. Slojevitost unutar špilje vrlo je teško odrediva
zbog zdrobljenosti stijenskog materijala i sigovine te je nakon analize i statistiĉke
obrade podataka komparacijom vrijednosti sa površine i unutar špilje dobiven smjer i
74

nagib slojeva u špilji (ŠUICA, 2010). Cijeli sustav formiran je u fosilifernim
vapnencima donjekrede (apt-alb) (KOROLIJA et. al., 1979).
Špiljski sustav Matešićeva pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac jedna
je od najvećih traverzi u hrvatskom kršu, pogodan je za detaljna geološka istraţivanja
zbog pristupaĉnosti i relativno lake prohodnosti te će daljnja istraţivanja svakako
donijeti i vrijedne podatke o postanku ovoga objekta.
Literatura:
BOĈIĆ, N. (2009): Geomorfološke znaĉajke prostora Slunjske zaravni, Disertacija, 1-
270, PMF, Sveuĉilište u Zagrebu, Zagreb.
CVITANOVIĆ, H. (2001): Nova istraţivanja u sustavu Matešićeva špilja –
Popovaĉka špilja, Speleozin 14, 27, Karlovac.
JELINIĆ, I (1998): Sustav Matešićeva spilja – Popovaĉka spilja, Speleozin 8/9, 3-5,
Karlovac.
KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T. I ŠIMUNIĆ, A. (1979): Osnovna geološka karta 1
: 100 000 list Slunj. SGZ, Beograd - IGI, Zagreb.
KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T. I ŠIMUNIĆ, A. (1981): Tumaĉ Osnovne geološke
karte 1 : 100 000 za list Slunj. 48 str., SGZ, Beograd - IGI, Zagreb.
ŠUICA, N. (2010): Terenski dnevnik istraţivanja u špiljskom sustavu Matešićeva
pećina – Popovaĉka pećina – Pećina Popovac (rukopis).
Podzemna MHE u izvor spilji Rumin
Underground small hydro power plant in the spring cave Rumin
Boris Beraković 3 , Mladen Garašić 1,2,3 & Goran Mihovilović 4
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
Hidrowatt, d.o.o., Zagreb
Ključne riječi: speleologija, mala podzemna hidroelektrana, krš, Hrvatska
Key Words: Speleology, Underground small hydro power plant, Karst, Croatia
Prva istraţivanja izvora Rumina (Veliki, Mali, Suhi) izvedena su pedesetih
godina prošloga stoljeća za potrebe izgradnje HE "Peruĉa" na Cetini. Tada se je i prvi
puta zaronilo u izvor. Prvi nacrt izvora napravljen je 1996. godine, a sustavna
istraţivanja za MHE (mala hidroelektrana) "Rumin" provode se od ljeta 2006.
godine.Zanimljiva je hidrogeološka situacija koja povezuje ponornu zonu u
Livanjskom polju s izvorima Veliki i Mali Rumin te Malin.
Novija ronjenja podastrijela su podatke za preko 50 metara dubine i preko 180
metara duţine izvora Velikog Rumina. Snimljen je odnos objekta i tunela koji je
75

napravljen u vrijeme istraţnih radova za HE "Peruĉa" , a koji bi se mogao koristiti i u
projektu ME "Rumin". Istraţivanja se nastavljaju.
U istraţnom tunelu bi se postavila strojarnica, a u unutrašnjosti izvora turbine.
Gledano s površine okoliš se ne bi bitnije promijenio, a voda korištena za pokretanje
turbina slobodno bi izvirala na izvoru Veliku Rumin kao i danas.
Utjecaj različitih izvora svjetlosti na generiranje slike u boji
Influence of various light sources to the color image capture
Ivan Krpina 1,2 & Boris Watz 1,2
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: speleologija, rasvjeta, snimanje
Key Words: Speleology, Lighting, Taking pictures
Doţivljaj viĊenog nastaje u svijesti promatraĉa i odreĊen je izvorom svjetlosti koja se
reflektira od fiziĉkih objekata u prostoru. Zadaća video sustava je da snimi prirodne
scene, reproducira ih na drugom mjestu ili u drugom vremenu i izazove jednak
doţivljaj viĊenog u svijesti promatraĉa. Prilikom video snimanja u špilji scene su
rijetko kad osvjetljene samo jednim izvorom svjetlosti poznatih karakteristika. Obiĉno
je to skup razliĉitih izvora svjetlosti i refleksija od okolnih objekata koje uzrokuju
promjene u karakteristikama svjetlosti. Ljudsko oko ima sposobnost adaptacije na
takve varijacije rasvjete i neovisno o njima ispravno razlikuje detalje i boje. Da bi se
što vjernije snimila i reproducirala neka scena današnje videokamere imaju ugraĊene
sklopove i algoritme koji oponašaju ljudski vizualni sustav, ali ti sklopovi imaju svoja
ograniĉenja koja naroĉito dolaze do izraţaja pri niskim razinama rasvjete. Dio
pogrešaka koji nastane pri snimanju moţe se ukloniti u postprodukciji ali za dobru
kvalitetu slike je od iznimne vaţnosti da su pogreške u samoj produkciji minimalne.
Zbog toga je nuţno poznavati karakteristike kamere u odnosu na ljudski vizualni
sustav. U ovom radu ukratko su objašnjena svojstva ljudskog vizualnog sustava,
definirane boje i naĉini njihove reprodukcije. Analizirane su pogreške do kojih moţe
doći u videokameri te prikazane tehnike za ispravljanje odreĊenih pogrešaka.
Posebno je razmotren utjecaj razliĉitih izvora svjetlosti koji se koriste u speleologiji
na reprodukciju boja.
Perception of an object is formed in observer’s mind and it is created by light from
light source being reflected by the physical objects of the scene. The purpose of a
video system is to capture natural scenes, reproduce them at a distance in either space
or time and create the same perception in observer's mind. During video capturing in
76

the cave scenes are seldom illuminated by a single light source of known properties.
The illumination at any point in the scene is a summation of the light from identifiable
sources plus light reflected from surrounding objects and modified by the reflectance
properties of the objects. The human visual system has ability to adapt to these
modifications in illumination and despite them can correctly distinguish objects and
colors. For proper capture and reproduction today cameras are equipped with circuitry
and algorithms that acts similar to human visual system but with some restrictions
which are especially visible in low light conditions. Some of the capturing errors can
be fixed later in postproduction but for good picture quality it is important that the
errors in the time of production are minimal. It is important to know camera
characteristics compared to human visual system. This article briefly shows properties
of human visual system, definition of colors and methods for reproducing colors.
Possible capturing errors in video camera are analyzed and some correction
techniques are explained. Influence of various caving light sources to the color
reproduction is especially considered.
Mjerenja koncentracije radona u speleološkim objektima u tunelu
«Sveti Ilija» i tunelu «Vrata»
Measurements of Radon concentrations in caverns of «Sveti Ilija»
and «Vrata» tunnels
Mladen Garašić 1,2,3 , Boris Watz 1,2 , Davor Garašić 1,2 , Ivan Krpina 1,2 & Tomislav
Gospodinović 1,2
1 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
2 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
3 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
Ključne riječi: speleologija, tuneli, kaverne, koncentracija radona, krš, Hrvatska
Key Words: Speleology, Tunnels, Caverns, Radon Concentrations, Karst, Croatia
Prilikom istraţivanja kaverni u tunelima “Vrata” na autocesti Zagreb – Rijeka,
i u servisnoj cijevi tunela “Sveti Ilija” kroz Biokovo, pored ostaloga mjerene su
koncentracije plina radona. Posebne lokacije za mjerenje su izabrane iz nekoliko
razloga:
- kaverna u tunelu “Vrata” zbog toga što je nakon izgradnje tunela i sanacije kaverne
ponovno uspostavljeno prvobitno mikroklimatsko okruţje kaverne, bez dodatnih
strujanja zraka koja bi mogla poremetiti rezultate mjerenja. Ona je potpuno zatvorena
dvostrukim vratima.
- kaverna u tunelu “Sveli Ilija” zbog izuzetno velikog nadsloja iznad tunela od cca
1000 metara karbonatnih stijena i visinske razlike dubine kaverne od cca 300 metara.
77

- i jedna i druga kaverna nalaze se u seizmiĉki vrlo aktivnim zonama.
Uoĉene su znatno povećane koncentracije plina radona u kaverni “Vrata” koje
iznose i preko 25 000 Bq/m 3 . Povećana koncentracija radona u tunelu “Sveti Ilija”
prilikom iskopa uoĉena je upravo u zoni kaverni, gdje je postojalo strujanje zraka
prema tunelu iz kaverni. Takvi se podaci do sada nisu pronalazili u literaturi jer su sva
mjerenja bila obavljana u “stabiliziranim uvjetima”, dok se ovdje mjerilo odmah
nakon otvaranja kaverne tj. u vrijeme dok su razlike u koncentraciji plina radona bile
znatne, jer se je tunel propisno ventilirao, a kaverna je bila “zatvorena”. U tunelu su
ponegdje uz ulaze kaverni izmjerene koncentracija od ĉak 5000 Bq/m 3 ,ali
koncentracija naglo opada već nakon pola metra u tunelu. Koncentracija radona u
unutrašnjosti kaverni tunela “Sveti Ilija” znatno je veća nego u tunelu i iznosila je
izmeĊu 18 000 Bq/m 3 i 25 000 Bq/m 3 . Mjerenja se obavljaju kontinuirano svakih 20
minuta, a u kaverni u tunelu “Vrata” rijeĉ je o mjerenjima koja traju već dvije godine.
Registriraju se i seizmiĉke aktivnosti (potresi), korelacije izmeĊu koliĉine CO 2 i
koncentracije radona tijekom godine se mijenjaju (ljeti više, zimi niţe) u generalnom
odnosu, ali pojedinaĉni sluĉajevi mogu odstupati. Maksimumi, minimumi i prosjeci
daju dodatne informacije.
Analiza stanja speleoloških objekata s mogućim hidrodinamičkim
utjecajima na zaštićeno područje rijeke Slunjčice
Analysis of the caves with the possible hydrodynamic impacts on the
protected area of the river Slunjčica
Marina Trpčić 1,2
1
Speleološki klub "Ozren Lukić", Pierottijeva 6, Zagreb
2
Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
Ključne riječi: rijeka Slunjĉica, zaštićeno podruĉje, speleološki objekti, divlja
odlagališta, podzemna hidrodinamiĉka veza, karta ranjivosti, zaštita ugroţenih
rijeĉnih staništa
Key words: Slunjĉica river, protected area, caves, illegal waste deposits, underground
hydrodynamic connection, vunerability map, riverine habitats protection
UVOD
Podruĉje rijeke Slunjĉice, zbog iznimne krajobrazne vrijednosti, još 1964.
godine zaštićeno je u kategoriji znaĉajnog krajobraza (Rješenje Zavoda za zaštitu
prirode br. 24/1-1964 od 17. sijeĉnja 1964.). Zaštićenim podruĉjem upravlja Javna
ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovaĉke ţupanije
("Natura viva") koja od 2005. godine pokreće niz projekata s ciljem adekvatne zaštite
i upravljanja Znaĉajnim krajobrazom Slunjĉica, odnosno istim podruĉjem kao dijelom
78

ekološke mreţe. Naknadnim vrednovanjem utvrĊena je vaţnost Slunjĉice i za
oĉuvanje biološke raznolikosti te je ona uvrštena u Nacionalnu ekološku mreţu i
prijedlog EU ekološke mreţe NATURA 2000 (DUPLIĆ et. al., 2008). U sklopu
redovnog poslovanja Javna ustanova duţna je donijeti Plan upravljanja zaštićenim
podruĉjem i pojedine akcijske planove zaštite prirodnih vrijednosti. Godine 2009., u
okviru projekta Javne ustanove „Akcijski plan zaštite ugroţenih staništa u podruĉju
ekološke mreţe Slunjĉica“, pored ostalih terenskih aktivnosti, provedena su i
preliminarna speleološka istraţivanja.
Inventarizacija speleoloških objekata, uz rekognosciranje ulaza, provedena je
radi pripreme predstojećih ciljanih istraţivanja ĉija je svrha evidentiranje objekata s
hidrološkom funkcijom koji predstavljaju privilegirane putove oneĉišćenja do rijeke,
odnosno rijeĉnih staništa. Pored toga, u zaštićenom podruĉju i neposrednom
utjecajnom okolišu locirana su divlja odlagališta, uz procjenu volumena i vrste
odloţenog otpada. Pored speleoloških objekata, evidentirane su i druge hidrogeološke
te hidrološke pojave koje su u neposrednom kontaktu s tokom Slunjĉice (izvori i
pritoke) te je na odabranim lokacijama prijenosnim ureĊajima izmjereno nekoliko
osnovnih parametara kvalitete vode. Provedeno je i geološko kartiranje dijela kanjona
Slunjĉice u mjerilu 1:10000. Krajnji je cilj, na osnovu analize prikupljenih podataka i
svih utjecajnih faktora, izrada karte ranjivosti zaštićenog podruĉja s izdvojenim
zonama odreĊenog stupnja rizika za prirodna staništa i vrste (TRPĈIĆ et. al., 2009).
HIDROGEOLOŠKE ZNAĈAJKE ZAŠTIĆENOG PODRUĈJA
Slunjĉica izvire 5km juţno od grada Slunja, na 240m.n.m. i nakon 6km toka
prema sjeveru ulijeva se u 30m niţu Koranu preko razgranatog slapišta u Rastokama.
Rijeĉ je o krškom uzlaznom izvoru koji se pojavljuje u graniĉnoj zoni plitkog i
dubokog krša, uz rasjedni kontakt srednjetrijaskih dolomita u sjeveroistoĉnom
izdignutom krilu i donjokrednih vapnenaca u jugozapadnom krilu reversnog rasjeda
(KOROLIJA et. al., 1981). Minimalna izdašnost izvora je oko 400l/s. Trasiranjem je
utvrĊena podzemna veza s ponorom potoka Rakovica te s ponorom Liĉke Jesenice, a
ne iskljuĉuje se niti veza s ponornom zonom Korane nizvodno od Plitviĉkih jezera
(KOVAĈEVIĆ, 2005).
Nizvodno od izvora Slunjĉica prima manje pritoke s jugoistoka, iz pukotinskih
izvora u trijaskim dolomitima (izvor Šušnjar, potok Pećina te brojni manji izvori i
povremeni tokovi). Još sjevernije, u podruĉju jurskih vapnenaca, takoĊer ima nekoliko
izvora i vezanih tokova koji mjestimiĉno poniru i teku podzemno te voda ponovno
izvire u blizini obale Slunjĉice i putem manjih korita dospijeva u rijeku.
U dolomitima trijasa i malma dolina Slunjĉice je duboka, ali s relativno blago
poloţenim stranama, dok u donjokrednim vapnencima bliţe Slunju poprima gotovo
kanjonski karakter s brojnim travertinskim kaskadama (KOVAĈEVIĆ, 2005).
SPELEOLOŠKA ISTRAŢIVANJA ZAŠTIĆENOG PODRUĈJA I OKOLNE
UTJECAJNE ZONE
U okviru terenskih istraţivanja od 10. do 30. rujna 2009. godine
rekognoscirano je šire podruĉje kanjona Slunjĉice s ciljem prikupljanja podataka o
speleološkim objektima toga podruĉja. Lociranje speleoloških objekata provedeno je
sa svrhom preliminarne analize njihova stanja, u kontekstu eventualnih zagaĊenja i
moguće hidrodinamiĉke veze takvih objekata s tokom Slunjĉice. Naime, dobro je
poznato da su mnoge jame mjesta odlaganja otpada, a dijelovi toga otpada ili fluidi
79

koji se s oborinama procijeĊuju iz tijela odlagališta, mogu kroz veće ili manje
pukotine i pukotinske sustave u kršu dospjeti do toka i ugroţavati rijeĉna staništa.
Tijekom terenskih aktivnosti u okviru projekta, zahvaljujući suradnji s
lokalnim stanovništvom i dobro organiziranom pretraţivanju podruĉja, pronaĊeno je
ukupno 9 špiljskih i jamskih ulaza od kojih se jedan nalazi na podruĉju Broćanca,
ĉetiri na podruĉju Melnice, jedan u Novom Selu i tri manja objekta u samom Slunju,
vrlo blizu korita Slunjĉice. Još dva speleološka objekta u interesnom podruĉju poznata
su speleolozima od ranije (ranije istraţivana) - sam izvor Slunjĉice te Špilja u
Šušnjaru koja se nalazi takoĊer u blizini Broćanca.
Od ĉetiri speleološka objekta evidentirana na podruĉju Melnice, u dvije jame
zabiljeţena je veća koliĉina otpada (Bezdana u Novom Selu i Korĉinka), stoga su
odabrane kao prioritetne za istraţivanja. Radna skupina speleologa na projektu
posljednji dan terenskih aktivnosti djelomiĉno je istraţila obje jame, no nije
ustanovljena njihova hidrološka funkcija i eventualna veza s tokom Slunjĉice jer je
napredovanje u dubinu nesigurno dok se ulazni dijelovi ne saniraju. Oštrinova
bezdana procijenjena je kao najdublji speleološki objekt istraţivanoga podruĉja i
svakako bi je trebalo uvrstiti u daljnje planove za zaštitu podruĉja Slunjĉice. Prema
preliminarnim geološkim i hidrogeološkim analizama te geomorfološkim
karakteristikama okolnog podruĉja ne moţe se iskljuĉiti ni njena hidrodinamiĉka veza
s tokom Slunjĉice.
Špilja u Šušnjaru istraţena je i topografski snimljena u okviru ekspedicije
„Korana 08“, u organizaciji Speleološkog kluba „Ursus spelaeus“. Budući da se
vodeni tok iz špilje direktno ulijeva u potok Pećinu pa tako dospijeva direktno u
Slunjĉicu, tijekom novih istraţivanja analizirana je kvaliteta vode prijenosnim
ureĊajima u špilji. Petstotinjak metara uzvodno od ušća Slunjĉice u Koranu, locirana
su tri manja špiljska ulaza. Istraţena je Pećina pod tvrĊavom, dok druga dva objekta
nisu istraţivana (male dimenzije ulaza, nije uoĉen otpad). Tijekom speleoronjenja u
izvoru Slunjĉice koje su u rujnu i listopadu 2009. provodili ĉlanovi Hrvatskog
biospeleološkog društva, s ciljem podvodnog snimanja za film o projektu, uoĉena je
perspektiva za nastavak istraţivanja potopljenih špiljskih dijelova izvora. TakoĊer je
zapaţena i snimljena odreĊena koliĉina otpada u izvoru.
RASPRAVA I ZAKLJUĈAK
Zbog pravovremenog otkrivanja postojećih zagaĊivaĉa u speleološkim
objektima i sprjeĉavanja njihova daljnjeg zagaĊivanja te zbog utvrĊivanja eventualne
hidrodinamiĉke veze s tokom Slunjĉice, svakako treba predvidjeti nastavak
istraţivanja opisanih objekata te detaljno rekognoscirati utjecajna podruĉja koja nisu
obuhvaćena u okviru projekta.
Na osnovu prikupljenih podataka u okviru provedenih projektnih aktivnosti u
širem podruĉju Slunjĉice, Javna ustanova moţe planirati buduća prioritetna
istraţivanja speleoloških objekata (speleološka, biospeleološka, klimatološka,
geološka, hidrogeološka) i odgovarajuće mjere zaštite te ih uvrstiti u Akcijske planove
i Plan upravljanja zaštićenim podruĉjem.
Literatura:
DUPLIĆ, A., FABRIO K., PLAVAC I., POSAVEC-VUKELIĆ V., RADOVIĆ, J.,
TOPIĆ, R. i ZWICKER G. (2008): Znaĉajni krajobraz Slunjĉica – struĉna podloga
80

sa smjernicama za upravljanje zaštićenim podruĉjem.- Drţavni zavod za zaštitu
prirode, Zagreb
KOROLIJA, B., ŢIVALJEVIĆ, T., ŠIMUNIĆ, A. (1981): Osnovna geološka karta
SFRJ M 1:100000, list Slunj – karta i tumaĉ, str. 47, L 33 -104.- Institut za
geološka istraţivanja – Zagreb, 1972, Geološki zavod – Sarajevo, 1968, Savezni
geološki zavod, Beograd
KOVAĈEVIĆ, A. (2005): Hidrogeološke znaĉajke Karlovaĉke ţupanije, Magistarski
rad.- Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb
TRPĈIĆ, M., PRESEĈKI, F., PETIKOSIĆ, N. I ŠUICA, N. (2009): Terenska
istraţivanja i druge aktivnosti u okviru projekta „Akcijski plan zaštite ugroţenih
staništa u podruĉju ekološke mreţe Slunjĉica“.- Speleološki klub „Ozren Lukić“,
Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb
Rezultati paleontološkog i sedimentološkog rekognosciranja Špilje
pod Zubom Buljme, NP Paklenica
Results of paleontological and sedimentological investigations of Pod
Zubom Buljme cave, NP Paklenica
Goran Guţvica 1 , Biserka Radanović-Guţvica 2 , Vedran Slijepčević 1
1 Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju, Zagreb, Avenija Dubrovnik 6-8
2 Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, Demetrova 1
Ključne riječi: paleontologija, sedimentologija, spilje, krš, Hrvatska
Key words: Paleontology, Sedimentology, Caves, Karst, Croatia.
Špilja pod Zubom Buljme nalazi se u vršnom podruĉju juţnog Velebita, u NP
Paklenaica. Ulaz špilje smješten je na primorskoj strani na nadmorskoj visini od 1305
m, GPS koordinata x = 4913710 i y = 5537500. Rekognosciranje Špilje pod Zubom
Buljme 2008. godine provedeno je financijskom potporom JUNP Paklenica. Cilj
terenskih istraţivanja bio je utvrĊivanje vrijednosti špilje kao paleontološkog
nalazišta. Istraţna sonda veliĉine 120 x 120 cm otvorena je na istoĉnom dijelu druge
dvorane na udaljenosti 71 m od ulaza. Tijekom iskapanja podaci su unošeni u bazu te
je izvršena analiza brojnosti fosilnih nalaza po slojevima. Osim navedenog, cilj je bio
i otvaranje cjelovitog profila te izdvajanje razliĉitih slojeva sedimentne serije na
temelju makroskopskih znaĉajki i uzorkovanje za daljnje sedimentološke analize.
U istraţnoj sondi Špilje pod Zubom Buljme pronaĊena su ukupno 472 fosilna ostatka
pleistocenske faune. Preliminarnom taksonomskom odredbom kostiju utvrĊene su
slijedeće vrste: Ursus spelaeus, Panthera pardus, Cervus elaphus, Capreolus sp., Bos
sp., Lepus europaeus. Osim navedenog, prisutni su još nedeterminirani ostaci iz
skupine Aves i Rodentia. S obzirom da vrsti Ursus spelaeus od taksonomski
81

odreĊenih fosilnih ostataka pripada 98,8% Špilja pod Zubom Buljme moţe se smatrati
tipiĉnom «medvjeĊom špiljom» koje su ĉeste u pleistocenu Europe. Posebno je
znaĉajan nalaz leoparda (Panthera pardus) u sloju «d» jer su fosilni ostaci leoparda
relativno rijetki na pleistocenskim lokalitetima srednje i juţne Europe (WETTSTEIN
& MÜHLHOFER, 1938). Na pleistocenskim lokalitetima Hrvatske malobrojni ostaci
fosilnog leoparda naĊeni su u špiljama Veternici i Vindiji (MALEZ, 1963;
GUŢVICA, 1996). Prisutnost vrste Panthera pardus u sloju «d» Špilje pod Zubom
Buljme utvrĊena je na osnovi morfometrijskih znaĉajki humerusa s tipiĉnim otvorom
foramen supracondilare.
Sedimentna serija Špilje pod Zubom Buljme sastoji se od 6 slojeva. Sloj «a»
sadrţi vapnenaĉko kršje matiĉne stijene mjestimiĉno zasigano, a mjestimiĉno sadrţi i
dekalcinirane koštane ostatke, prosjeĉne je debljine 10 cm, vrlo svjetlo smeĊe boje,
10YR7/3 po Munsellu. Mjestimiĉna pojava zasigavanja i dekalcifikacije u tom sloju
ukazuje na veću varijabilnost u smislu izmjene viših i niţih temperatura. Sloj «b»
sadrţi kršje oštrih bridova, bogat je fosilnim ostacima, prosjeĉne je debljine 15 cm,
crvenkasto ţute boje 7.5YR6/6 po Munsellu. U sloju «b» nalaze se znatne koliĉine
oštrobridog kršja matiĉne stijene što ukazuje na dulja razdoblja hladne i vlaţne klime.
Sloj «c» je prosjeĉne debljine 8 cm, a istiĉe se ţućkasto smeĊom bojom (10YR5/6 po
Munsellu) i sadrţi manju koliĉinu kršja. Glavna znaĉajka sloja «c» je porast udjela
sitnozrnatih frakcija (Tablica 1), a boja upućuje na hladniju ili umjerenu klimu. Sloj
«d» je rastresit i sadrţi malu koliĉinu kršja, vrlo je bogat fosilnim ostacima, prosjeĉne
debljine je 20 cm, tamno smeĊe boje 10YR3/3 po Munsellu. S obzirom da sloj «d»
sadrţi najveći udio sitnijezrnatih frakcija (Tablica 1) koje nisu obraĊene
granulometrijskom analizom, nastavkom istraţivanja frakcija manjih od 1mm i
odreĊivanjem mineralnog sastava, a posebice teških minerala utvrdilo bi se podrijetlo
materijala, naĉin njegovog unosa i uvjeti taloţenja. Sloj «e» sadrţi preteţito
oštrobrido kršje, prosjeĉne debljine je 37 cm, svijetlo maslinasto smeĊe boje 2.5Y5/3
po Munsellu pa je za pretpostaviti da je nastao tijekom duljeg razdoblja hladne i
vlaţne klime ĉemu u prilog govori i velik udio krioklastiĉnog kršja (Tablica 1). Sloj
«f» je prosjeĉne debljine 55 cm, sadrţi malu koliĉinu oštrobridog kršja, bez fosilnih je
ostataka, crvene boje 10R4/6 po Munsellu. Sloj «f» sadrţi vrlo malu koliĉinu
krupnozrnatih frakcija (Tablica 1) i crvene je boje što upućuje na toplu ili umjerenu
aridnu klimu tijekom njegovog taloţenja.
Tablica 1. Udio izdvojenih frakcija u sedimentnoj seriji Špilje pod Zubom Buljme
Table 1. Portion of separated fractions in sediment series from Pod Zubom Buljme
cave
Sloj
Ĉestice veliĉine
pijeska i manje (silt,
glina)
Frakcija
Ĉestice veliĉine
sitnijeg šljunka
Ĉestice veliĉine
krupnog šljunka
< 1 mm 1-2 mm 2-4 mm 4-8 mm 8-16 mm > 16 mm
a 7,7 % 1,20 % 1,5 % 3,9 % 25,1 % 60,7 %
b 4,2 % 4,77 % 7,5 % 11,2 % 32,4 % 40,0 %
c 26,7 % 7,4 % 8,9 % 7,9 % 21,3 % 27,7 %
d 34,4 % 5,1 % 6,0 % 6,7 % 19,1 % 28,7 %
e 13,0 % 4,8 % 6,0 % 10,8 % 23,1 % 42,4 %
f 16,4 % 9,2 % 12,9 % 17,7 % 28,2 % 15,5 %
82

Rezultati provedenih istraţivanja ukazuju na perspektivnost daljnjih paleontoloških
istraţivanja Špilje pod Zubom Buljme.
Literatura:
GUŢVICA, G. (1996): Komparativna analiza velikih fosilnih zvijeri (Carnivora)
gornjeg pleistocena sjeverozapadne Hrvatske (doktorska disertacija); Zagreb:
Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, 04. 04. 1996., 243 str. Voditelj: Huber, Đuro.
MALEZ, M. (1963): Kvartarna fauna pećine Veternice u Medvednici. Palaeont.
Jugosl. JAZU, 5, 1-200.
WETTSTEIN, O., MÜHLHOFER, F. (1938): Die Fauna der Höhle von Merkenstein
in N.-Ö. Arch. Naturges., 7, 514-558.
Stijenska umjetnost na tlu Hrvatske
Rock Art in Croatia
Darko Komšo 1 & Nenad Kuzmanović 2
1
Arheološki muzej Istre, Carrarina 3, 52100 Pula; komsodarko@gmail.com
2
Šetalište Vladimira Nazora 21, 51000 Rijeka, kuzma44@net.hr
Ključne riječi: stijenska umjetnost, Hrvatska, gravure, slikarije, pećine, stijene
Key words: rock art, Croatia, gravures, paintings, caves, rocks
Stijenska umjetnost bavi se antropomorfnim oznakama na prirodnim
stijenama. Te oznake se dijele na gravure (petroglife) koje ĉine grebanje, poliranje,
udaranje, urezivanje, bušenje i izrada reljefa i na slikarije (piktografe), odnosno
aplikaciju pigmenta. Nalaze se na stijenama na otvorenom, polupećinama, pećinama i
jamama.
Poĉeci stijenske umjetnosti seţu u same poĉetke gornjeg paleolitika, a nastaje i
u današnje doba. Na svijetu je do sada popisano oko 35.000.000 prikaza, a
pretpostavlja se da postoji oko 50.000.000 prikaza. Ovi prikazi su grupirani u
nalazišta, zone i glavne zone. Nalazište je bilo koje mjesto sa stijenskom umjetnošću,
u granicama od 500 metara. Zone ukljuĉuju više nalazišta u krugu od 20 kilometara.
Glavne zone su podruĉja na kojima se nalazi preko 10.000 prikaza na 1000 km2. Na
svijetu postoji oko 20.000 nalazišta, 820 zona i 150 glavnih zona (ANATI, 1993).
Prikazi se dijele na piktograme, ideograme i psihograme. Piktogrami se svi
prikazi koji imaju prepoznatljivu formu realnih ili izmišljenih objekata
antropomorfne i zoomorfne figure, topografske oznake, stvari, oruţje i
sliĉno.Ideogrami su svi repetitivni i sintetiĉki znakovi/simboli kao što su linije, faliĉni
83

i vulvarni znakovi, diskovi, grupe toĉaka i linija, kriţevi i sliĉno. Mogu biti anatomski
(vulvarni znakovi, otisci ruku), konceptualni (kriţ, krug, ...) i numeriĉki (broj toĉaka i
linija). Psihogrami su svi znakovi koji se ne mogu prepoznati i ne predstavljaju niti
objekte niti simbole – crte, divlji izrazi energije, koji mogu predstavljati iskaz emocija
ili skrivenih/unutarnjih percepcija (ANATI, 1993).
Na podruĉju sjeverozapadnog Balkana stijenska umjetnost je u pravilu slabo
poznata. U Sloveniji su tek nedavno otkrivene slikarije u Jami kod Seţane, koje se
datiraju u razdoblje neolitika. Na podruĉju Srbije zabiljeţene su 2 nalazišta, u
Gabrovnici kod Kalne (MIHAILOVIĆ & JOVANOVIĆ, 1997) i Srndalju
(PETKOVIĆ, 1923). U Crnoj Gori zabiljeţena su tri nalazišta, Lipci s slikarijama
(PUŠIĆ, 1966, GARAŠANIN 1968) te Gusinj i Grbaja s gravurama (VASIĆ, 1974).
Na podruĉju Bosne i Hercegovine zabiljeţeno je više nalazišta. Najpoznatije je
nalazište Badanj (BASLER, 1979), u kojem je zabiljeţena gravura datirana u
razdoblje kasnog gornjeg paleolitika, te nalazišta s gravurama Pećina pod lipom,
Pećina Ledenjaĉa, Djevojaĉka pećina kod Kladnja i pećina Vjeternica, dok se na
Pisanoj stijeni kod Višegrada nalaze slikarije (GARAŠANIN, 1968). U Makedoniji se
u posljednje vrijeme spominju nalazi tisuća gravura, a najmonumentalnije nalazište je
Ĉoĉev kamen kod Kratova, s prikazima gravura i slikarija. Na podruĉju Albanije i
Kosova zabiljeţeno je 7 nalazišta s gravurama i slikarijama (KORKUTI, 2008;
THACI 2006).
U Hrvatskoj do danas stijenska umjetnost nije posebice prouĉavana niti
biljeţena. Poznate su bile slikarije na stijenama kod Senja te prikaze u Zmajevoj
pećini na Braĉu, koji i nisu stijenska umjetnost u pravom smislu rijeĉi. Zanimljivo je
napomenuti i zabiljeţenu priĉu sa kraja 19. stoljeća o postojanju gravura u jednoj
pećini na izvoru Kupe. Tu su pećinu bezuspješno pokušavali pronaći hrvatski i
slovenski spelolozi i arheolozi tijekom niza desetljeća, te je ostala neotkrivena do
današnjeg dana.
Tijekom 2009. godine zapoĉeo je projekt pod nazivom Stijenska umjetnost na
tlu Hrvatske, koji ima za cilj sustavno katalogiziranje, valorizaciju i prezentaciju
stijenske umjetnosti na tlu Hrvatske. Projekt se u svojoj primarnoj fazi koncentrirao
na podruĉje sjevernog Jadrana, gdje djeluje Arheološki muzej Istre, koji je i pokretaĉ
projekta. Do sada je zabiljeţeno više nalazišta i to Lovranska draga (Abri Uho, Abri
Kosaĉa 3, Pećina Zemunica i stijena iznad pećine Oporovine), Mošćeniĉka Draga
(Pećina Zijavica i brdo Zijavica), Pećina iznad Zidne Hiţice kod Lanišća, Gradac
Ţuknica, Pećina kod sela Šarţoni, Brgujĉeva Loza 1 kod Šapjana, Vudna jama na
Ćićariji, podruĉje Limskog kanala (Romualdova pećina, Jankova pećina, Mala Šimija)
te Povilac kod Senja. Gravure i slikarije zabiljeţene u tim pećinama i stijenama
datiraju se u razdoblje ţeljeznog doba, srednjeg vijeka i novog vijeka, a dio prikaza bi
mogao biti datiran i ranije.
Preliminarna istraţivanja su zabiljeţila brojna nalazišta s gravurama i
slikarijama, te ukazala kako je podruĉje Hrvatske, sa svojim brojnim kraškim
fenomenima izuzetno potencijalna regija za daljnja sustavna rekognosciranja u potrazi
za prikazima stijenske umjetnosti.
Literatura:
ANATI, E. (1993): World Rock Art: The Primordial Language, Bollettino edl Centro
Camuno di Studi Preistorici 27, Capo di Ponte 1993, 1-161
84

BASLER, Đ. (1979): Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Bosni i Hercegovini,
U: BENAC, A. (Ed.): Praistorija Jugoslavenskih zemalja 1, Paleolitsko i
mezolitsko doba, 331-355, Sarajevo 1979
GARAŠANIN, M. (1968): Neue prähistorische Felsbilder an der adriatischen Küste
der Crna Gora (Montenegro), Germania 46/2, 1968, 213-223
KORKUTI, M. (2008): Rock art in Albania, Institute of Archaeology, Tirane 2008
MIHAILOVIĆ, D., JOVANOVIĆ, S. (1997): Praistorijske slikane predstave u pećini
Gabrovnica kod Kalne (Istočna Srbija), Starinar, nova serija knjiga XLVIII/1997,
Beograd 1997, 133-144
PETKOVIĆ, Ţ. (1923): Megalit iz Srndalja, Starinar, treća serija knjiga 1./1923,
Beograd 1923., 175-183
PUŠIĆ, I. (1966): Preistorijski crteţi na stijeni u Lipcima, Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja IV/2, Sarajevo 1966, 187-191
THACI, I. (2006): Kosova rock art interpretation and decodification, In: PËRZHITA,
L., LUCI, K., HOXHA, G., BUNGURI, A., PEJA, F. & KASTRATI, T. (Eds.):
The Archaeological Map of Kosova I, The Museum of Kosova, Prishtina and The
Institute of Archaeology, Tirana; Prishtina 2006, 343-344
VASIĆ, R. (1974): Crteţi na steni kod Gusinja, Starinar, nova serija knjiga XXIII,
Beograd 1974, 131-139
Speleološki objekti iznad izvora Zvir na riječkoj obilaznici
Caves near Zvir spring on Rijeka bypass highway
Dragan Majić 1 & Mladen Garašić 2,3,4
1 Hrvatske vode, Zagreb
2 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
4 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
Ključne riječi: zaštita voda, speleologija, izvori, krš, Hrvatska
Key words: Water protection,Speleology, Springs, Karst, Croatia
Prilikom gradnje druge faze obilaznice oko grada Rijeke u podruĉju iznad
izuzetno znaĉajnog izvorišta “Zvir”, trebalo je iskopati tunel “Katarina”, zatim visoki
zasjek i manji vijadukt. Most preko kanjona Rjeĉine posebno je tretiran u ovim
geološkim razmatranjima. Pretpostavljena je mogućnost pojave vertikalnih
speleoloških objekata koji bi svojim poloţajem, oblikom i veliĉinom mogli na neki
naĉin oneĉistiti ili utjecati na izvorište “Zvir”. Stoga su napravljeni posebni projekti
zaštite posebnim “tepihom” koje će onemogućiti da voda s prometnice prilikom
izgradnje ili u korištenju vertikalno dotjeĉe prema “Zviru”. Takva vrsta posebnog
85

“bentonitnog tepiha” ovdje je prvi puta upotrebljena. Tijekom zgradnje kontinuirano
su uzimani i analizirani uzorci vode iz izvora, a sve novo otvorene šupljine na terenu
odmah su speleološki istraţene. I nakon puštanja obilaznice u promet, kontrolirana je
kvaliteta vode u Zviru i nije bilo nikakvih promjena u odnosu na “nulto stanje” prije
izgradnje II faze obilaznice oko grada Rijeke.
Implementacija gravimetrije u speleologiji i istraţivanju kaverni
Implementation of gravimetry in caving and exploring caverns
Danko Markovinović 1 & Mladen Garašić 2,3,4
1
Sveuĉilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
2 Društvo za istraţivanja i snimanja krških fenomena (DISKF) Zagreb
3 Hrvatski speleološki savez, Nova Ves 66, Zagreb
4 Sveuĉilište u Zagrebu, GraĊevinski fakultet, Kaĉićeva 26, Zagreb
Ključne riječi: geodezija, gravimetrija, speleologija, krš, spilje
Key words: Geodesy, Gravimetry, Speleology, Karst, Caves
Gravimetrijska metoda kao dio fizikalne geodezije izmeĊu ostaloga ima svoju
veliku primjenu u istraţivanju speleoloških objekata i podzemnih fenomena.
Anomalije ubrzanja sile teţe koje se raĉunaju iz visokopreciznih gravimetrijskih
mjerenja (10-8 ms-2) omogućavaju detektiranje kaverni u obliku jama i šupljina. U
radu se prikazuje implementacija gravimetrije u istraţivanju kaverni na juţnom ulazu
tunela Mala Kapela. Anomalije ubrzanja sile teţe su pokazale pojavu nakoliko
kaverni razliĉitih veliĉina i lokacija. Obavljena speleološka istraţivanja pokazuju
podudarnost izmeĊu mjerenja i pojave speleoloških objekata.
86

The History of the speleological explorations in the catchment area of
underground rivers Reka and Ljubljanica, West Slovenia
Povijest speleoloških istraţivanja u porječju krških rijeka
Ljubljanica i Reka u zapadnoj Sloveniji
Andrej Mihevc 1
1
Karst Research Institute , Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia; mihevc@zrc-sazu.si
Key words: podzemne rijeke, Reka, Ljubljanica, krš
Ključne riječi: Underground rivers, Reka, Ljubljanica, Karst
In Western part of Dinaric karst in Slovenia there are two from the point of
history of speleology important karst rivers: river Reka and river Ljubljanica.
Ljubljanica river is formed from a group of springs with discharge of the 38.6
m 3 s -1 at Vrhnika. Main part of the 1000 km 2 large catchment area is in karstified
rocks, with direct karst recharge. Part of the water does appear in springs on the edges
of four poljes, crosses them and sinks again. Part of the water is supplied also by
sinking rivers from noncarbonate rocks.
At springs and sinks several large cave systems were formed. Because of large
cave entrances, sinking rivers, springs and ponors and long lasting floods on the poljes
the area was in the focus of the interest of natural sciences long ago. Karst water
phenomena were first described in 17.th century. A. Kircher is giving underground
rivers from Cerknica polje as an example for his general theory on hydrophilacia. The
floods were later studied by J.V. Valvasor (1689), who also made some cave
exploration. Karst and caves were explored by F.A. Steinberg (1758), T. Gruber
(1781), and F. Nagel (1754). In 19.th century there is a large increase of the cave
exploration in the area especially after the discovery of the inner part of Postojnska
jama in 1818 (L. Ĉeĉ, J. Jeršinoviĉ, F.H. Hohenwart and F. Schafenrath,) and in
Planinska jama (A. Urbas, A. Schmidl). These explorations were connected with
touristic development and scientific interest in caves, cave biology, paleontology and
archeology (F. Hochstetter, J. Szombathy) in Postojnska jama, Planinska jama and
Kriţna jama. First cave animals were discovered and described. More difficult water
caves and deep pits were explored later in connection to hydro meliorations of karst
poljes (W. Putick).
In the second half of the 19.th speleological societies appeared. In Postojna
between years 1889 – 1905 caving society Anthron, and after year 1910 speleological
society from Ljubljana. After WW I the catchment area of the river was divided
among two countries, Yugoslavia and Italy. In Postojna was formed in 1927 Instituto
Italiano di Speleologia. Cave exploration and intensive work was done on the cave
register. In Ljubljana register of caves was established by Društvo za raziskovanje
podzemnih jam. After WW II new institute, Inštitut za raziskovanje krasa was
founded in Postojna. It works on the cave register and on more scientific karst
87

esearch, while cavers are organised in Jamarska zveza Slovenije which in
collaboration with institute builds the cave register.
First cave exploration in the catchment area of Ljubljanica was rather easy.
There were many large entrances and large easy passable caves beyond. The obstacles
were overrun according to available technique and knowledge. By the end of 19.th
century portable boats were used and deep caves to depth of 220 m were explored
with winches and ladders. Some digging and blasting were also involved. First diving
was done in 1930s, and main connections of the caves trough sumps were made after
1960.
Today main work is on searching for new entrances, enlarging the narrow
entrances or passages or diving in sumps. In the year 1983 there were 647 caves
known in the basin of Ljubljanica river. By the end of 2010 there are 1661. Mean
length of the cave is 82 m, depth 18 m. The total length of all cave passages is 136
km. But 10 the longest caves with total length is 66 km are all along underground
course of segments of Ljubljanica river or tributaries.
These caves are Postojnska jama, Kriţna jama, Karlovice, Planinska jama,
Najdena jama, Zelške jame, Logarĉek, Gašpinova jama, Tkalca jama and Dihalnik v
Grdem dolu.
The search for the galleries where Ljubljanica flows underground is the main
challenge for the cavers in the area. From the surface it was achieved only four times:
trough deep shafts of Gradišnica 1886, digging in the passage in Najdena jama in
1962, enlarging the entrance of the blowhole in cave Dihalnik v Grdem dolu in
(1992) and Vetrovna jama in 2002.
Reka is a surface river that sinks in the SE edge of 600 km 2 large Kras
plateau. At the ponor into Škocjanske jame cave mean annual discharge of river is 8.2
m 3 s -1 . After 35 km of the underground flow it appears at spring as river Timavo at the
coast of Adriatic Sea. River is now larger since it gets discharge from whole Kras
plateau.
The plateau and karst phenomena, specially sinking rivers and springs are
mentioned in antiquity already. First cave mentioned later is Vilenica, which was in
1613 already managed cave for tourism. Great part of the cave research was always
connected with water supply for Trieste and searching for the underground Reka river.
Systematic speleological research started in Labodnica in 1841 by Lindner and in
Škocjanske jame caves in 1839 by J. Svetina. It was followed by A. Schmidl and after
1884 by A. Hanke and J. Marinitsch from speleological section of DOAV alpine club
from Trieste. By 1889 the cave was explored till terminal sump.
Search for the underground river beyond Škocjanske jame followed. Many
caves were found and explored. After WW I the caves from the area were published
in monograph Duemila Grotte (1926) and Il Timavo (1938). At about the same time
the first diving attempts were made in the caves at the springs of Timavo.
Today the state border is dividing the Kras plateau so then data about caves
are collected by speleologists in Slovene and Italian cave registers. On the Kras
plateau above the underground Reka there are 2131 known caves. Total length of the
cave passages is 126 km, mean length 60 m, and mean depth 27 m.
The main discoveries, longest, deepest and most important caves in the area
are along the underground Reka. First to reach the underground flow of Reka were
A.F. Lindner and J. Svetina in the year 1841 in 329 m deep cave Labodnica or Grotta
di Trebiciano at Orlek. The cave was after that for 68 years the deepest cave of the
world. Next discovery of underground river was only in 1972 in Kaĉna jama, and then
cave is today 14 km long and 270 m deep.
88

Later, after long digging river was reached in Abisso Lazzaro Jerko in 1969. In
the year 2000 cave was encountered in cave Breznu treh generacij at Divaĉa, in year
2003 in cave Breznu v Kanjeducah and in cave Breznu v Stršinkni dolini. In both
caves after decades of digging. There is over 22 km of passages known in caves along
the underground Reka.
For the most of the discoveries decades of digging were needed. The digger
are guided and inspired by the strong air currents that occur briefly when Reka is
flooding cave passages, which occurs once or twice a year. Besides of digging which
is still going on diving in the sumps is also important. First were made in the springs
of Timavo and caves close by and after also in Labodnica. In Škocjanske jame and in
Kaĉna jama important passages were found behind the sumps. In this two last caves
we expect new discoveries and connection into one large cave system.
V zahodnem delu dinarskega krasa v Sloveniji sta dve pomembni kraški reki,
Ljubljanica in Reka. V ĉlanku opisujemo zgodovino raziskovanja jam vzdolţ
podzemnega toka teh dveh rek.
Ljubljanica izvira v skupini izvirov pri Vrhniki v nadmorski višini okrog 300
m. Ob izvirih ima reka pretok 38.6 m 3 s -1 , njeno povodje pa je veliko okrog 1000 km 2 .
Padavinska voda v veĉjem delu poreĉja odteka direktno v kras. Del te vode izvira na
kraških poljih, jih preĉka ter ponovno ponika. Poleg tega prispeva vodo v kras še
nekaj ponikalnic z nekraških kamnin. Ob izvirih ali ponorih so nastale velike jame.
Zaradi izvirov, ponorov, dolgotrajnih poplav na poljih ter številnih jam je to podroĉje
ţe zgodaj zbujalo zanimanje pri naravoslovcih.
Prve strokovne omembe in opise zlasti vodnih pojavov datirajo v 17. stoletje.
Athanasius Kircher utemeljuje svojo tezo o nastanku rek tudi na primeru Cerkniškega
polja in njegovih poplav. Te je podrobneje opisal J. W. Valvasor pozna (1689), ki je
raziskoval tudi v jamah. Kras in jame so raziskovali F. A. Steinberg, (1758), T.
Gruber (1781), F. Nagel (1754).
V 19. je raziskovanja jam še veĉ. Od leta 1818 dalje so pomembna
raziskovanja v Postojnski jami (Luka Ĉeĉ, F. H. Hohenwart, F. Schafenrath, W.
Putick), v Planinski jami (Anton Urbas, A. Schmidl) nato pa dela povezana z
melioracijami kraških polj (Kebe, Putick) in paleontološka raziskovanja v Kriţni jami
(Szombathy in Hochstetter).
Raziskovanja jam kasneje koordinirajo jamarska društva. V Postojni
med leti 1889 – 1905 jamarsko društvo Anthron, po letu 1910 pa tudi društvo iz
Ljubljane. Po prvi svetovni vojni je poreĉjeLjubljanice razdeljeno med dve drţavi,
kraljevino Jugoslavijo in Italijo. V Postojni je bil leta 1927 ustanovljen Instituto
Italiano di speleologia, ki je priĉel voditi tudi kataster jam. V Ljubljani pa je kataster
vodilo Društvo za raziskovanje jam. Po drugi svetovni vojni vstopi v raziskovanje še
Inštitut za raziskovanje krasa pri SAZU v Postojni in Jamarska zveza Slovenije.
Sprva je bilo odkrivanje novih jam in raziskovanje dokaj preprosto.
Treba je bilo premagati le enostavne teţave: najti vhod, preplezati brezna in preiti
skozi oţine ter obvladovati podzemno reko. Z leti pa je vedno teţje najti nove jame.
Vedno veĉ je iskanja zasutih vhodov, širjenja oţin in zahtevnega potapljanja.
Leta 1983 je bilo v povodju Ljubljanice znanih 647 jam, danes pa je
registriranih 1661 jam. Popreĉna dolţina jame je 82 m, globina 18 m, njihova skupna
dolţina pa je 136 km.
Ĉe pa pogledamo deset najdaljših jam, njihova skupna dolţina je 66 km,
vidimo da so vse te jame nanizane vzdolţ segmentov aktivnega podzemnega toka
89

Ljubljanice. To so Kriţna jama, Golobina, Karlovice, Zelške jame, Tkalca jama,
Postojnska jama, Planinska jama, Logarĉek, Najdena jama, Vetrovna jama,
Gradišnica in Gašpinova jama ter Okence.
Prav iskanje jam skozi katere teĉejo glavni tokovi Ljubljanice je glavni izziv
jamarjem. V novejšem ĉasu je to uspelo le pri Najdeni jami leta 1962, Novi kriţni
jami (1992) in Vetrovni jami leta 2002.
Reka ponika ob JV robu Krasa, ki je velik okrog 600 km 2 . Reko napajajo
kraški izviri in površinsko povodje na nekarbonatnih kamninah. Pri ponoru v
Škocjanske jame ima Reka popreĉni pretok 8,2 m 3 s -1 , zaradi dotokov v podzemlju pa
naraste njen pretok na 30.2 m 3 s -1 . Po 35 km podzemnega toka pod planoto se pojavi
kot reka Timava v izvirih na obali Jadranskega morja.
Planoto Kras in njene kraške pojave, ponore, jame in izvire omenjajo ţe v
antiki. Jama Vilenica se omenja leta ţe 1613 kot turistiĉno urejena jama.
Velik del speleološkega raziskovanja na Krasu je bil vedno povezan z
iskanjem vodnih virov in iskanjem podzemnega toka Reke. Raziskave so se zaĉele v
Škocjanskih jamah. Leta 1839 je J. Svetina prodrl do 3. slapu v jami. Raziskovanje so
nadaljevali A. Schmidl, po letu 1884 pa A. Hanke oziroma speleološki odsek DÖAV
iz Trsta, ki je hitro raziskal jame do odtoĉnega sifona.
Sledilo je iskanje podzemnega toka Reke za Škocjanskimi jamami. Tako so
bile raziskane številne jame. Po prvi svetovni vojni so bile jame tega obmoĉja
objavljene v monografijah Duemila Grotte (1926) in Il Timavo (1938), kar je bilo
vrhunsko v svetovnem merilu. V ta ĉas sodijo tudi prva potapljanja v sifonih in
raziskovanja jam pri izvirih Timava in raziskovanje jam v bliţini izvirov.
Danes deli Kras drţavna meja, zato vodijo podatke o jamah v slovenskem in
trţaškem katastru jam. Na Krasu, je raziskanih 2131 jam. Njihova skupna dolţina je
126 km, popreĉna dolţina 60 m, popreĉna globina pa 27 m.
Najpomembnejša odkritja na Krasu so bila vseskozi povezana z odkritji
podzemnega toka Reke. Obiĉajno so bile to tudi najglobje in najdalješ jame na Krasu.
Prviĉ sta prišla do podzemne Reke A.F. Lindner in J. Svetina leta 1841 v 329
m globoki jami Labodnici pri Orleku. Labodnica je bila potem 68 let tudi najgloblja
jama na svetu. Naslednje odkritje podzemnega toka je bilo leta 1972 v Kaĉni jami,
jama je danes dolga okrog 14 km. Kasneje, po dolgoletnem kopanju so dosegli
podzemno reko še v breznu Lazzaro Jerko pri Brišĉikih leta 1969, leta 2000 v Breznu
treh generacij pri Divaĉi, leta 2003 v Breznu 1 v Kanjeducah in istega leta še Breznu v
Stršinkni dolini. V jamah vzdolţ podzemnega toka Reke je danes raziskanih ţe preko
22 km jamskih rovov.
Za veĉino teh odkritij je znaĉilno dolgoletno kopanje. Koplje se v oţinah kjer
moĉno piha v ĉasu, ko Reka ob poplavah zaliva jamske rove. Ponekod je kopanje
trajalo desetletja. Poleg kopanja je v zadnjem ĉasu pomembno tudi potapljanje v
sifonih. Sprva so bila ta pri izvirih Timava, in bliţjih jamah, nato pa tudi v Labodnici,
Škocjanskih jamah in v Kaĉni jami. Prav tu se nadejamo skorajšnjih novih odkritij in
povezave Kaĉne ter Škocjanskih jam.
90

Značajke speleoloških objekata u sjeverozapadnom dijelu Ravnih
Kotara
Characteristics of speleological features in the
north-west of Ravni Kotari
Andrijana Lončar 1 , Maša Surić 2
1
SO Liburnija, Majke Margarite 8, 23000 Zadar
2 Odjel za geografiju, Sveuĉilište u Zadru, Ul. dr. F. TuĊmana 24 i, 23000 Zadar
Ključne riječi: speleološki objekti, CO 2 , Ravni kotari, Hrvatska
Key words: speleological features, CO 2 , Ravni kotari, Croatia
Sjeverozapadni dio Ravnih kotara dio je nekadašnje Jadranske karbonatne
platforme koja je zbog intenzivne tektonike te višekratnim emerzijama bila izloţena
dugotrajnom okršavanju. Danas je to blago borano podruĉje ĉije apsolutne visine ne
prelaze 120 mnv (FRITZ, 1991), s vrlo dobro razvijenim površinskim i podzemnim
krškim oblicima. Reljefni oblici kao i geološke strukture dinaridskog su pravca
pruţanja (SZ-JI) s tim da prevladavaju uspravne do blago nagnute bore i uzduţni
rasjedi ispresjecani kraćim popreĉnim rasjedima. Litostratigrafski, ovim podruĉjem
dominiraju rudistni vapnenci gornje krede (K 2 ), eocenski foraminiferski vapnenci
(E 1,2 ), fliš (E 2,3 ), te manjim dijelom kvartarni pokrov (MAJCEN et al., 1967). Blizina
obalne linije i dinaridski pravac pruţanja geoloških struktura te naslage slabije
propusnog fliša uvjetuju karakteristiĉan hidrogeološki sklop s generalnim smjerom
teĉenja podzemne vode u smjeru sjeverozapada, kojeg ipak mjestimiĉno
preusmjeravaju popreĉni rasjedi (FRITZ, 1979, 1991).
U okviru ovog istraţivanja, obraĊeno je deset speleoloških objekata: Barina
jama, Jama Bezdanka, Jama Velika i Mala golubinka, Jama Srzentuša, Jama
Babuljarka, Jama Šipkovac, Jama kraj Jaruge, Jama Bonsai, Spilja Trojamica i jama
Golubinka Vrsi. Uzimajući u obzir i nekolicinu ranije istraţenih spilja i jama (SO
Liburnija, SO Velebit, SO Ţeljezniĉar), glavnina objekata sjeverozapadnog dijela
Ravnih kotara spada u jednostavne vertikalne speleološke objekte što je i inaĉe
znaĉajka vanjskog krškog pojasa Hrvatske (GARAŠIĆ, 1991). Sedam istraţenih
objekata formirano je u foraminiferskim vapnencima, dok su tri razvijena na granici
senonskih vapnanaca (K 2 3 ) i liburnijskih naslaga (Pc,E). Istraţeni su objekti razmjerno
malih dubina, do cca 60 m, iako bi se s obzirom na nekadašnju dubinu apsolutne
erozijske baze (-135 m tijekom posljednjeg glacijalnog maksimuma /PELTIER &
FAIRBANKS, 2006/) mogle oĉekivati i veće dubine. Što se tiĉe hidrogeološke
funkcije, neki objekti povremeno funkcioniraju kao ponori, u tri je zabiljeţen
podzemni tok, a u tri jezerca sa stajaćom vodom.
U pet od deset istraţenih objekata zabiljeţeno je periodiĉno pojavljivanje
povišene koncentracije CO 2 što prema postojećoj literaturi nije ĉesta pojava u
hrvatskom kršu. Svih pet objekata su jame, morfološki jednostavne, formirane u
foraminiferskim vapnencima duţ pukotine koja prati os antiklinale Ljubaĉ – Rupalj.
Od svega nekoliko zabiljeţenih sluĉajeva u hrvatskom kršu, još se dvije jame s CO 2
nalaze u Ravnim kotarima, u njihovom istoĉnom dijelu, u kojima se povišena
koncentracija CO 2 u ljetnim mjesecima povezuje s truljenjem organske tvari nanešene
91

tijekom jesenskog i zimskog kišnog razdoblja (BOŢIĈEVIĆ, 1966). Buduća
istraţivanja speleoloških objekata u SZ dijelu Ravnih kotara bit će usmjerena upravo
na utvrĊivanje zakonitosti pojavljivanja povišenih koncentracija CO 2 .
Naţalost, osim povišene koncentracije CO 2 , opasnost prilikom istraţivanja
dodatno povećavaju i minsko-eksplozivna sredstva koja su do sada pronaĊena u 5
objekta (Jama Bezdanka, Jama Velika i Mala golubinka, Jama Srzentuša, Jama
Šipkovac i Spilja Trojamica), i koja najvjerojatnije neće biti uklonjena.
Literatura:
BOŢIĈEVIĆ, S. (1966): Dvije krške jame s plinom (CO 2 ). Geološki vjesnik, 20, 317-
327.
FRITZ, F. (1979): Hidrogeološka rajonizacija priobalnog krša Hrvatske u svjetlu
novijih saznanja. Geološki vjesnik, 31, 327-336.
FRITZ, F. (1991): Utjecaj recentnog okršavanja na zahvaćanje voda. Geološki
vjesnik, 44, 281-289.
GARAŠIĆ, M. (1991): Morphological and hydrogeological classification of
speleological structures (caves and pits) in the Croatian karst area. Geološki
vjesnik, 44, 289-300.
MAJCEN, Ţ., KOROLIJA, B., SOKAĈ, B., NIKLER, L. (1967): Osnovna geološka
karta 1:100000, L 33-139 Zadar, Savezni geološki zavod, Beograd.
PELTIER, W.R., FAIRBANKS, R.G. (2006): Global glacial ice volume and Last
Glacial Maximum duration from an extended Barbados sea level record.
Quaternary Science Reviews, 25, 3322-3337.
92

ABECEDNO KAZALO AUTORA
James C. M. Ahern 12
Krešimir Ajduković 36
Ivan Arapov 60
Darko Bakšić 25, 41, 43, 56
Zlatko Balaš 51
Teo Barišić 25
Goran Barović 68
Jean- Pierre Bartholeyns 22, 37
Jana Bedek 59
Boris Beraković 75
Helena Bilandţija 59
Neven Boĉić 32, 53
Giovanni Boschian 55
Ingrid Bošan-Kilibarda 53
Srećko Boţiĉević 10
Dejana Brajković 17
Zvonko Bumber 42
Nenad Buzjak 43
Hrvoje Cvitanović 21, 59
F. Cucchi 48
Ana Ĉop 41, 43
Tvrtko Draţina 59
Ivan Drnić 30, 36
Zoran Dujaković 72
Alessio Fabbricatore 39, 47, 48
Stašo Forenbaher 61
Fabio Forti 63
Tihomir Frangen 71
Davor Garašić 77
Mladen Garašić 7, 11, 30, 36, 58, 75,
77, 85, 86, 92
M. Garavaglia 48
Katarina Gerometta 55
C. Giovani 48
Tomislav Gospodinović 77
Sanja Gottstein 59
Maja Grba-Bujević 51, 53
Goran Guţvica 81
Branko Jalţić 59
Ivor Janković 12
Ivor Karavanić 12, 55
Fanica Kljaković-Gašpić 59
Slobodan Kolbah 34
Darko Komšo 83
Nenad Košpić 32
Petra Kovaĉ-Konrad 45
Meho Saša Kovaĉević 11, 60, 92
Ines Krajcar Bronić 28
Goran Kresnik 36
Ivan Krpina 30, 36, 76, 77
Ţeljko Kućan 9
Anita Kulušić 46
Nenad Kuzmanović 83
Damir Lacković 41, 43
Aleš Lajovic 67
Silvio Legović 35, 63
Andrijana Lonĉar 91
Marko Lukić 59
Dragan Majić 85
Danko Markovinović 86
Jadranka Mauch-Lenardić 17
Georges Michel 22
Sanjin Mihelić 12
Andrej Mihevc 24, 67, 87
Goran Mihovilović 75
Preston T. Miracle 17
Luka Mudronja 56
Fadi H. Nader 20
Bogomil Obelić 28
Roman Ozimec 59
Dalibor Paar 25, 41, 43, 56
Mladen Pahernik 32
Magdalena Pandţić 46
Martina Pavlek 59
L. Piccini 48
Mitja Prelovšek 31
Vanja Radolić 41, 43
Krešimir Raguţ 21
Biserka Radanović-Guţvica 81
Goran Rnjak 25
Andrija Rubinić 49
Rajko Slapnik 59
Vedran Slijepĉević 81
Maša Surić 28, 91
Rajna Šošić 12, 55
Neven Šuica 74
Vesna Štamol 59
Josip Terzić 71
Toni Terzić 36
Branka Tomljanović 51
Marina Trpĉić 78
Magdalena Ujević 41
Bojan Vivoda 92
Tatjana Vujnović 61
93

Nikola Vukosavljević 12
Bojan Zmaić 34
L. Zini 48
Nadja Zupan Hajna 31
Morena Ţelle 61
Boris Watz 30, 36, 76, 77
94

ISBN: 978-953-56438-0-7
96