općina kanfanar

VREMEPLOV
Vremeplov Kanfanarskog lista
Modesto smijenio Červara
Dana 20. svibnja 2001. održani su izbori
za Općinsko vijeće Općine Kanfanar. U
popisu birača bilo je upisano 1263, a
glasovalo je 894 birača. Nevažećih listića
bilo je 31. Kandidacijske liste dobile su
sljedeći broj glasova: HDZ (nositelj liste
Ivan Meden) 106 glasova, 12,28 %; HSS
(nositelj liste Ivan Marić) 41 glas, 4,75
%; HSLS (nositelj liste Sandro Jurman)
121 glas, 14,02 %; IDS (nositelj liste
Anton Modesto) 314 glasova, 36,38 %;
Nezavisna općinska lista (Mario Červar),
157 glasova, 18,19 posto; Nezavisna
općinska lista (Armando Vičić) 80 glasova,
9,27 %; SDP (nositelj liste Mirko Marić)
44 glasa, 5,09 posto.
U Općinskom vijeću IDS je ostvario 6
mjesta, Nezavisna lista Maria Červara
2 mjesta, HSLS i HDZ po 2 mjesta
i Armando Vičić 1 mjesto. Za novog
predsjednika Općinskog vijeća većinom
glasova (7 za, 4 protiv, 2 suzdržana)
izabran je Anton Modesto a za
potpredsjednika Armando Vičić.
(Kanfanarski list br. 3, srpanj 2001.)
Anton Modesto
Romanova naprava za branje
šparoga
Da imam koju godinu manje ne bih
se toliko mučio s proizvodnjom, nego
znam kako bih postupio, rekao je za
“Kanfanarski list” Romano Debeljuh,
kanfanarski izumitelj i tajnik Društva
inovatora Kanfanar-Rovinj, u prosincu
2001. Imao je tada 68 godina, a već je bio
autor stotinjak izuma od kojih su mnogi bili
nagrađeni na međunarodnim izložbama.
Neki od (običnom čovjeku) interesantnijih
Debeljuhovih izuma jesu svakako naprave
za branje šparoga i voća. Ti izumi smanjuju
opasnost od ugriza zmija i ogrebotina pri
branju npr. šumskog bilja, ili voćaka na
povišenoj poziciji.
(Kanfanarski list br. 4, prosinac 2001.)
Romano Debeljuh u svojoj radionici
Maružin: Kanfanar je moj dom
Ako me netko baš pita, to moram
bit iskren i nije kurtoazija, zbilja se
osjećam da sam Kanfanarac, rekao je u
ožujku 2002. u razgovoru Edi Maružin,
vođa “Gustafa”. Vratio se na starinu u
Maružinima: “Bitan period života proveja
sam u Kanfanaru, prvih sedam godina.
Kasnije sam stalno dolazio k noni, a onda
je bio jedan period kad me u Kanfanaru
uopće nije bilo. Sticajem okolnosti, u
zadnje vrijeme se taj osjećaj pripadnosti
povećava. Ovdje sam se na očevoj starini
u Maružinima povukao u osamu, radim
na albumu i polako uređujem kuću, koja
je izgrađena oko 1918. godine. Stalno
se svađam sa zidarima, jer je želim baš
onakvu kakvu su je moji preci napravili. I
ako bog da, odavdje se ja ne mičem.
(Edi Maružin u razgovoru za “Kanfanarski
list”, ožujak 2002.)
Edi Maružin
Bačve rekorderke
U dvorištu poduzeća Tro Simd u
Šorićima, koje proizvodi i prodaje
inox opremu, nikle su bačve blizanke,
rekorderke. Svaka od bačava ima 15.400
litara zapremine, a naručitelj je Adriano
Ritoša iz Ritošinog briga kraj Vižinade.
Bačve su namijenjene za medicinsko
(parafinsko) ulje za vino. Teško je reći
jesu li ovo najveće inox bačve u Istri, ali
svakako su najveće koje je proizvela tvrtka
iz Šorića.
(Kanfanarski list br. 6, srpanj 2002.)
Silvano Trošt uz inox-rekorderku
Nedostatak aktivnosti za mlade
Nije stvar samo u tome da se mladi
nemaju gdje zabaviti nego je to i stvar
opće angažiranosti mladih. U Kanfanaru
postoje nogometni i rukometni klub i
folklorna grupa gospođe Amedeje - i njima
svaka čast! Ali to nije dovoljno, piše Sanjin
Dimić Boljunčić (generacija 1983.) u
“Kanfanarskom listu”. “A i ja se sjećam,
ili mi pričaju, kako je u Kanfanaru nekad
bilo puno više mogućnosti. Bilo koji opći
događaj u Kanfanaru odmah privuče veliki
broj znatiželjnika, jednostavno zato što su
prave rijetkosti (na primjer, ovogodišnje
maškare bile su pravi uspjeh!). Svaku
ispriku da nema vremena ili novaca, ili da
je kriza, moja generacija ne prihvaća, jer
djeca i mladež moraju biti prioritet.”
(Sanjin Dimić Boljunčić u “Kanfanarskom
listu” br. 6, srpanj 2002.)
Folklor - jedna od aktivnosti mladih u Kanfanaru
KANFANARSKI LIST
25