OKO WCR-SD-28.08.06(BCS).pub - Odsjek Krivične Odbrane

OKO REPORTER O RATNIM ZLOČINIMAgonjenje opravdano s obzirom na postojeće dokaze.Pretresno vijeće MKSR, pozivajući se na Odluku oPravilu 11 bis Žalbenog vijeća MKSJ, Ustupanjepredmeta 'Tužilaštvo protiv Radovana Stankovića',od 01.09.2005. godine, potvrdilo je da će Vijeće zaustupanje predmeta biti zadovoljno ukoliko postojiadekvatan pravni okvir prema kojem se navodnoponašanje optuženog smatra krivičnim djelom i uskladu s kojim bi se mogla odrediti odgovarajućakazna, ukoliko se optuženi oglasi krivim, na osnovudjela za koja se trenutno tereti pred Tribunalom.Pored toga, tumačenje Pravila 11 bis (A) (iii) trebada se oslanja na definicije iz Statuta u članovima 1.,2., 3., 4., 5. i 7., koje zahtijevaju ratione materiae,personae, loci i temporis. Prema Statutu, da bi bilokoji sud zasnovao nadležnost, prilikom potvrđivanjaoptužnice potrebno je ustanoviti da je svaki od ovihuslova ispunjen. U ovom predmetu univerzalnanadležnost, navedena u podnesku KraljevineNorveške, dozvoljava krivično gonjenje optuženogpo principu ratione materiae, ratione loci i rationetemporis. Međutim, Krivičnim zakonom Norveškenije predviđeno da zločin genocida neposredno utičena utvrđivanje stvarne nadležnosti. RatifikacijaKonvencije o genocidu ne znači da je država uvrstilanjene principe u svoj krivični zakon, tj. da možekrivično goniti bilo koga za izvršenje takvih djela,budući da međunarodni ugovori sadrže opšta pravilakojima nije predviđena kazna, tj. ne predstavljajukrivičnopravne odredbe.Vijeće je potvrdilo da je njegova dužnost da odlučida li država kojoj se ustupa predmet ima nadležnostu smislu definicije koja se nalazi u Statutu. Ukolikopostoji nekoliko važećih zakona u domaćemzakonodavstvu države kojoj se predmet ustupa,Vijeće nema nadležnost da odredi koji od tih zakonatreba primijeniti, ukoliko je bilo kojim od tih zakonapredviđena odgovarajuća pravna kvalifikacija uskladu sa Statutom.Vijeće je razmotrilo odluku Žalbenog vijeća upredmetu Stanković, gdje je Vijeće za ustupanjepredmeta, prema navodima tužioca, odbilo odreditikoji od dva zakona koji se primjenjuju na zločinenavedene u optužnici država kojoj se predmetustupa treba primjeniti. Također je naglašeno da je,uprkos tome, Vjeće za ustupanje predmeta dalodetaljnu analizu materijalnog prava koje bi se mogloprimjeniti ukoliko bi se predmet proslijedio Bosni iHercegovini. U tom slučaju, čak iako je Vijeće zaustupanje predmeta utvrdilo da Krivični zakonSocijalističke Republike Bosne i Hercegovine nedefiniše kao zločin djela navedena u datoj optužnici,Vijeće se zadovoljilo činjenicom da drugi zakonskiinstrumenti, koji su na raspolaganju državi kojoj sepredmet ustupa, sadrže odredbe kojima seinkriminiše učešće u zločinu, slično, ako ne ipodjednako, kao i one koje se nalaze u Statutu iPravilniku o postupku i dokazima MKSJ, zaključujućida se krivično gonjenje za neka ili sva navodnakrivična djela koja je počinio optuženi može poduzetiu državi kojoj se predmet ustupa.Pretresno vijeće MKSR je napomenulo da se zločiniza koje se optuženi tereti bitno razlikuju po svojimobilježjima i težini od krivičnog djela ubistva, štopredstavlja osnovu tvrdnje Kraljevine Norveške dase optuženi može optužiti na osnovu domaćegzakona. Zločin genocida je specifičan po tome štozahtijeva postojanje „namjere da se uništi, u cijelostiili djelimično, neka nacionalna, etnička, rasna ilivjerska grupa kao takva“. Postojanje ove specifičnenamjere nije potrebno za krivično djelo ubistva ponorveškom krivičnom zakonu. Prema tome, Vijeće jemišljenja da stvarna nadležnost za djela navedena upotvrđenoj optužnici ne postoji u norveškom zakonu,te je zbog toga prijedlog i odbijen.(Nastavak sa strane 5)Zakon o Sudu BiH ne pominje mogućnost zasnivanja stalnog radnog odnosa međunarodnog osoblja u Sudu.Pravilnik o organizacionoj strukturi Suda BiH u članu 24. propisuje da se radni odnos u Sudu BiH zasniva na uskladu sa odredbama Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine. Članom 10. stav 1, tačka b) ovogZakona definisano je da zaposleni u institucijama Bosne i Hercegovine moraju biti državljani Bosne iHercegovine. Međunarodni pravni saradnici i međunarodni pravni asistenti rade sa međunarodnim sudijama,kako je propisano članom 2. stav 2. Sporazuma o Uredu registrara. Shodno tome, oni prilikom izvršavanjasvojih radnih zadataka de jure rade za Ured registrara.Iako Ured registrara angažuje međunarodno osoblje, Ured registrara ne nadgleda njihov rad. Ovo proizilazi izčlana 2. stav 4. Sporazuma o Uredu registrara, koji propisuje da Ured Registrara ne ometa nezavisnodjelovanje sudija Suda Bosne i Hercegovine i tužilaca Tužilaštva Bosne i Hercegovine u ispunjavanju njihovihobaveza u skladu sa zakonom. Nadgledanjem rada pravnih timova, Ured registrara bi posredno uticao nanezavisno djelovanje sudija, čime bi direktno prekršio odredbe člana 2. stav 4. Sporazuma o Uredu registrara.Međunarodno osoblje koje radi u Jedinici za sudsku podršku Suda BiH postepeno će odlaziti, kako budeprestajao angažman međunarodnih sudija na Sudu BiH. Do kraja 2009. godine, svi zaposleni na Sudu bićedržavljani Bosne i Hercegovine.1 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH, “Službeni glasnik BiH”, broj 61/04.2 Avgust 2006.3 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH, “Službeni glasnik BiH”, broj 61/04.4 Sporazum između Visokog predstavnika za BiH i BiH o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizovani kriminal, privrednikriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal,privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH .26(2006) 3 OKO RRZ