Zakon o upravnom postupku BiH - Advokatska kancelarija Prnjavorac

koje su propisane za određivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama može ih usmeno saopćiti,kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave službena osoba koja vodipostupak iznijet će u glavnim crtama tok otadašnje rasprave.(3) Za izvođenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo određivati usmenarasprava, ali će se stranci dati mogućnost da se o izvedenim dokazima izjasni.B. DOKAZIVANJE1. Opće odredbeČlan 150.(1) Činjenice na osnovu kojih se donosi rješenje utvrđuju se dokazima.(2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i štoodgovara pojedinom slučaju, kao što su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ilireprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vještaci, uviđaj i drugo.Član 151.(1) Da li neku činjenicu treba dokazivati ili ne, odlučuje službena osoba koja vodi postupak, zavisnood toga da li ta činjenica može imati uticaja na rješavanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode poštose utvrdi šta je u činjeničnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati.(2) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.(3) Isto tako, ne treba dokazivati činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopuštenodokazivati nepostojanje tih činjenica, ako zakonom nije drugačije određeno.Član 152.Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili povezano s nesrazmjernimtroškovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi predzamoljenim organom.Član 153.Kad je propisom predviđeno da se stvar može riješiti na osnovu činjenica ili okolnosti koje nisupotpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju (činjenice i okolnosti koje su učinjenevjerovatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvrđivanja tih činjenica predviđeniodredbama ovog zakona o izvođenju dokaza.Član 154.(1) Ako organu koji rješava nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, može se obavijestiti o tomekod organa uprave Bosne i Hercegovine nadležnog za inozemne poslove.(2) Organ koji rješava o stvari može od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu koju je izdaonadležni inozemni organ kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi. Dopušteno jedokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako međunarodnim ugovorom nijedrugačije predviđeno.39Advokatska kancelarija Prnjavorac | http://www.advokat-prnjavorac.com