eportaža30 EUROPAJUNI 2010
Pitam načelnika Zovka koji mu je načelnički mandat u toku.„Peti,“ kaže. „Uuuu,“ kažem ja. „Pa, kako ste izdržali toliko?“„Ja volim svoj posao i volim Žepče, a i rezultati su tu,“ kaženačelnik. Žepče se u prvim pisanim dokumentima pominjedaleke 1458. godine, a sada ima 31.000 stanovnika koji žive na300 kvadratnih kilometara. Hrvati su većinskostanovništvo, ima nekoliko hiljada Bošnjakai oko 700 Srba. Jevrejsko groblje staro300 godina svjedoči da su ovdje nekada živjelii Jevreji.I katolička i pravoslavna crkva idžamijaZaposlenih je oko 5000, a na birou 4000ne<strong>za</strong>poslenih. Oko 5300 učenika i studenatapohađa osnovne i tri srednje škole, te Stručnistudij računarstva. Mladi ljudi uglavnomrade u privatnim firmama, jer je u Žepču sveprivatizirano, osim problematične tekstilnefirme „Mahnjača“, koja je trenutno u stečaju.„Spašavaju nas strane investicije. Stigli suNijemci sa svojom firmom ‘CAR TRIM’, kojiveć koriste neka prazna postrojenja ‘Mahnjače’.Oni su <strong>za</strong>poslili i radnu snagu iz našestečajne firme. A inače, kupili su 40 dulumazemlje u našoj opštini i namjeravaju da napravetvornicu u kojoj će se proizvoditi presvlake<strong>za</strong> putničke automobile, što je njihovaosnovna djelatnost i u Njemačkoj. I iz Italijenam je stigao jedan investitor koji je takođekupio zemljište i praviće tvornicu <strong>za</strong> preradudrveta, a <strong>za</strong>posliće domaću radnu snagu.Sve je to rezultat i toga što smo krajnjepojednostavili administrativnu proceduru<strong>za</strong> potencijalne investitore i to se isplatilo,“kaže načelnik Zovko i dodaje da opština stimulirai poljoprivredne proizvođače da se, uovom vremenu globalne krize, što više okrenuproizvodnji hrane.Razgledam grad i primjećujem da Žepče,kad su bogomolje u pitanju, ima nešto<strong>za</strong>jedničko sa Sarajevom. Na udaljenostiod samo dvjestotinjak metara, smjestile suse katolička i pravoslavna crkva i nedavnoobnovljena Ferhat-pašina džamija. Tog jutrakroz grad su prošle maškare i dobro <strong>za</strong>bavilenarod svojim duhovitim maskama, ameđu njima je bilo i maškara kojima je ovobila prva maškarada u životu. Ana i IvanaMamić u pratnji majke, vraćaju se <strong>za</strong>dovoljne.Same su napravile svoje maske prince<strong>za</strong>,a mama je samo malo pomogla.Sve sam morao sam!Na ulici susrećem i Fehima Efendića. Pitam ga kad sevratio u Žepče i kako živi. „Nije nešto, ali opet solidno. Radim,<strong>za</strong>poslen sam. Što se tiče nacionalnih odnosa, nije bašsjajno, ali biće bolje, valjda. Bošnjaci su se uglavnom, vratili.Imovina je vraćena odmah nakon rata. Moj stan je bio dobrooštećen, tražio sam donaciju ili kredit, ali nisam ništa dobio.Sve sam morao ličnim sredstvima da popravim,“ kaže FehimEfendić.Tri bogomolje u krugu oddvjesto metaraI Jela Ivandić pripada manjinskom narodu u Žepču. Onaje Srpkinja. „Živi se skromno. Radim u pošti, kod nas ima posla.Ne znam kako je u ovim privatnim firmama, to moratenjih pitati. Zadovoljna sam, jer uvijek imagore. Život u Žepču je udoban onoliko kolikomože da bude, u ovo naše vrijeme. Nemamnikakvih problema čim imam posao,a i jedna mi kćerka ovdje radi. Druga živi iradi u Zagrebu,“ kaže Jela Ivandić.Značajna uloga NjemačkeDamir Jukić, savjetnik načelnika opštine<strong>za</strong> nevladin sektor i mlade, kaže mi da bi trebaloda vidim, prije odlaska, nešto sa čime seŽepče <strong>za</strong>ista ponosi. To je moderni Katoličkiškolski centar „Don Bosco“, koji je podiglaHrvatska salezijanska provincija.Zdanje je zbilja fascinantno, iako jošnije posve <strong>za</strong>vršeno. Pod krovom su <strong>za</strong> sadaOpća gimnazija i Srednja mješovita škola,sa ukupno 510 učenika. Ravnateljica Općegimnazije Marjana Antolović, vodi nas dugimi svijetlim hodnicima modernog zdanja.Ulazimo u savremeno opremljene kabinetei laboratorije. Biblioteka ima 18 000 knjiga.Osim nastavnih, bogate su i vannastavne aktivnosti.„Postoje među mladima animatorikulture, <strong>za</strong>bave i sporta, te zbor, ka<strong>za</strong>lišnei znanstvene sekcije. Naši učenici postižuodlične rezultate na takmičenjima u BiH iHrvatskoj,“ kaže ponosno ravnateljica Antolović.Ravnatelj Srednje mješovite školedon Josip Krpić kaže da su mladi u Žepču,radoznali, veseli i otvoreni <strong>za</strong> sticanje znanjai uvijek spremni da svoj život obogate kulturnimi <strong>za</strong>bavnim sadržajima.„Uloga Njemačke je u svemu ovome veomaznačajna. Imamo obrtničku radionicukoja je u potpunosti izgrađena i opremljenauz pomoć njemačkog Ministarstva rada.Prošle godine smo od njih dobili CNC strojevekojima se kompjuterski upravlja, što jeodlična nadopuna <strong>za</strong> našu klasičnu izobrazbuučenika. Trenutno naši učenici u toj radionici,u okviru prakse, montiraju stolove istolice <strong>za</strong> škole na Kosovu i u Albaniji,“ kažedon Josip Krpić.Spušta se mrak nad Žepče i ja čujem pisakvo<strong>za</strong> koji će me odvesti iz ovoga grada.U kupeu je Felix Weiss iz Erfurta u Njemačkoj.Studira antropologiju i na nekoj je vrstistudijskog putovanja Bosnom i Hercegovinom.Treći je put u ovoj zemlji, malo će istraživati, a ima i prijateljeu Sarajevu. I njega pitam <strong>za</strong>što voz. „Ne volim autobus,avion je skup, a u vozu mogu upoznati <strong>za</strong>nimljive ljude i vidjetimalo krajolik,“ kaže Felix.U idućem broju: “Zavidovići - Jedan mali,deprimirani grad u Bosni”reportažaJUNI 2010WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 31
Change language