Raspored utakmica Svjetskog kupa Obrazac za ... - Europa Magazine

komentarUMJESTO KOMENTARARepublika EvropskaJedna epizoda iz tekuće balkanske istorije, reagovanjana vijest kako su predsjednik Srbije i predsjedavajućiPredsjedništva Bosne i Hercegovine, na samitu u Istambulu sdomaćinom - predsjednikom Turske - potpisali deklaraciju onormalizaciji odnosa dvije zemlje, pokazala je bolje od desetineanaliza i studija koliko je i sam opstanak vladajućih nacionalističkihpartija u BiH ovisan o održavanju napetosti, nepovjerenjai straha u regionu. Tačno je da je, pojavljujući se kaosupotpisnik deklaracije, i bosanski predstavnik u tom značajnomtrenutku balkanske diplomatije - Haris Silajdžić - ušaou neistraženu teritoriju dobrih vibracija nakon što je potrošiocijeli mandat u poništavanju ranije postignutih dogovora oustavnim promjenama: insistirajući na vlastitom izbornomobećanju “stopostotne BiH” dao je izgovor za blokadu bilokakvog daljeg napretka i čak osporavanje ranije već postignutihsporazuma o postepenom jačanju države a samo koji danprije istambulske deklaracije javno je doveo u pitanje dobrenamjere Srbije povodom njenog agonizirajućeg koraka premaosudi zločina u Srebrenici “onako kako je utvrđen presudomMeđunarodnog suda pravde”.Deklaracija o normalizaciji odnosa između dvije zemlje,i u širem susjedstvu, zatekla je i najpomirljivije među pretendentimaza liderstvo među Bošnjacima, jer se evo na krajujednog konfrontacionog - i po Bosnu i Hercegovinu u osnovištetočinskog mandata - Silajdžić odjednom pojavljuje u uloziučesnika i partnera u projektu pomirenja: ako on sada uspješnopreuzme tu ulogu nosioca jedne obećavajuće inicijativeuskratiće im potencijalno najranjiviju tačku u finišu izbornekampanje. To i njega i njegove buduće izborne konkurente zastatus “prvoga u Bošnjaka” dovodi u uznemirujuću situacijutraženja nekog pozitivnog programa nakon deceniju i po neproduktivnognadvikivanja o patriotizmu i izdaji.Ali, ta zbunjenost i uznemirenost na bošnjačkom nacionalistiučkomkrilu nije ništa u poređenju s paničnim reagovanjimana istambulski nagovještaj normalizacije koja su došlaiz Republike Srpske. Srpski član državnog Predsjedništva,predstavnik Dodikove partije Nebojša Radmanović, osporioje i samu legalnost istambulske deklaracije jer za takvo štaSilajdžić nema odluku Predsjedništva pa je i njegova posjetaIstambulu privatne, dakle - neobavezujuće, naravi.Predsjednik rivalske partije, SDS-a, rekao je kako je “očiglednoda eventualno poboljšanje odnosa BiH i Srbije, najvjerovatnije,ide na štetu Republike Srpske i Banjaluke”. Predsjednikradikala potcrtao je krizne dimenzije deklaracije onormalizaciji pozivom Dodiku i Radmanoviću da ostave svedruge poslove i da hitno idu na razgovor s predsjednikomSrbije jer je “zvanični Beograd u posljednjih nekoliko mjesecizadao nekoliko ozbiljnih političkih udaraca Republici Srpskoj.Jedan od njih je Deklaracija o Srebrenici, koja je u SkupštiniSrbije usvojena protivno volji naroda u RS, a drugi je ova takozvanaistambulska deklaracija”.Predstavnik Dodikova partije, osim što je optužio Silajdžićaza privatizaciju funkcije predsjedavajućeg Predsjedništvai što u to uvlači i predsjednika Srbije, pokazao je i šta je to štonajviše uznemiruje vladajuću partiju u Banjaluci: za njih je neprihvatljivstav iz istambulske deklaracije kako je validan svakiunutrašnji dogovor institucija BiH i predstavnika tri narodajer - kako se pribojavaju - to može biti i formula unitarizacije icentralizacije “dok osnivački dokument te partije insistira naBiH kao zajednici dva entiteta i tri naroda”.Ta panika već i zbog nagovještaja normalizacije ovihdana je manifestovana u erupciji nekontrolisanog bijesa izbog najavljenog pojačanog angažovanja britanske diplomatijeu osposobljavanju Bosne i Hercegovine za pristupanjeEvropskoj Uniji i NATO-u i u pozivu Ujedinjenim nacijamana ukidanje funkcije i ovlašćenja međunarodnog predstavnikabez ikakve namjere da se ispune međunarodno propisanihpet ciljeva i dva uslova uključujući, kao najvažniji, povoljnuocjenu političke situacije. Politika čija je srž protivljenje bilokakvoj normalizaciji na klizavom je putu međunarodne samoizolacije.Ona će biti testirana uskoro i održavanjem regionalnogskupa 2. juna u Sarajevu i predstojećim sve usklađenijimevropsko-američkim inicijativama da se pristupi ustavnimreformama koje će osigurati institucijama bosanske državeovlašćenja neophodna za donošenje odluka potrebnih za približavanjeeuroatlantskim integracijama.Koliko god balkanski ovisnici od teorija zavjere tražilirazlike i pukotine u pristupu međunarodnih partnera budućnostii Bosne i Zapadnog Balkana, oni su u jednome savršenousaglašeni: Bosnu i Hercegovinu vide kao cjelovitu državu, sadva entiteta, u sastavu i EU i NATO-a. Jasno je da takva perspektivavodi obesmišljavanju prevlađujućih političkih projekataprotekle dvije decenije: ako su u međunarodnoj vizijineupitni i cjelovitost države i njeno dvoentitetskpo uređenje,kome se još mogu prodavati kao ozbiljne platforme obećanjabilo unitarizacije ili otcjepljenja; ako je država pod kišobranomNATO-a, u kojem se napad na jednu članicu smatranapadom na sve, ko još može profitirati na širenju napetostii strahova; ako je punopravna članica evropske porodice zemaljai naroda kakav bi značaj, osim folklornog bratstvovanja,mogli imati “specijalni odnosi” njenih regija ili konstitutivnihnaroda sa susjednim državama. Otud i panika pred perspektivomuspostave “republike evropske”.Kemal KurspahićPoštovani čitaoci, redakcija Europa Magazina će rado objaviti i Vaš tekst, ako nam ga pošaljetena e-mail adresu redakcija@europamagazine.info. Ne zaboravite - ovo je i Vaša novina!4 EUROPAJUNI 2010