Zvjezdače - gljive koje hodaju - Hrvatske šume

casopis.hrsume.hr

Zvjezdače - gljive koje hodaju - Hrvatske šume

ŠUMARSTVO EUROPEHrvatski šumariVna savjetovanju u ČeškojPustošenje šuma i neumjerena uporabane predstavlja poteškoće u šumarstvuSrednje EuropeSavjetovanju koje je u srpnju ove godine održano učeškom gradiću Židlohovicama, prisustvovala je itročlana stručna delegacija iz Hrvatske, u čijem susastavu bili prof. dr. Stanislav Sever, pomoćnik ministra uMinistarstvu poljoprivrede i šumarstva Hrvatske, inž.Anđelko Serdarušić, direktor »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb iupravitelj šumarije Grubišno Polje, inž. Antun Pehaček.osim Hrvatske u radu ovog šumarskog stručnog skupa, sudjelovalisu i šumari iz Mađarske, Poljske, Slovačke,Slovenije, Češke i Austrije.Na ovom dvodnevnom stručnom skupu šumara,raspravljalo se o slijedećim temama;• Ustroj državnih šuma• Tržište drvom• Potrajno gospodarenje šumama i utvrđivanjepodrijetla šumskih proizvodaSudionici sastanka su obrazložili ustroj državnih šumapojedinačno za svaku zemlju koju predstavljaju. Tržištedrvom ostaje i dalje u teškom položaju te se stoga okosnicaupravljanja šumama ne smije temeljiti na povećanjudodatnih opterećenja gospodarstva.Temeljna zamisao utvrđivanja podrijetla šumskihizrađevina počiva na zaštiti svjetskih šuma protiv pustošenja(devastacija) i neumjerene uporabe (pretjerane eksploatacije).Pustošenje šuma i neumjerena uporaba ne predstavljajupoteškoće u šumarstvima Srednje Europe.Prema tome, potrajno gospodarenje šumama ostaje središnjasvrha utvrđivanja podrijetla šumskih izrađevina.Kao predmet utvrđivanja podrijetla trebaju biti velikagospodarska šumska područja umjesto šumskih izrađevina.Neizbježno je odbaciti birokratski glomazne i skupepostupke izdavanja potvrda o podrijetlu izrađevina kojemogu predstavljati prevelik teret gospodarenja šumama ismanjiti prihodnu stranu svih šumovlasnika.Posebnosti srednje-europskoga gospodarenja šumamasu:• zajednička povijest pri pridržavanju šumarskih načelapotrajnoga gospodarenja šumama koja se proteže kroz višeod 200—godišnje razdoblje;• visoka razina gospodarenja šumama koje se temelji našumsko-gospodarskome planiranju;• suvremene šumarske državne politike koje voderačuna o tekućim kretanjima u šumarstvu, utemeljene naDelegacija hrvatskih šumara: inž. Antun Pehaček, inž. AnđelkoSerdarušić i prof. dr. Stanislav SeverSastojina smreke u starosti oko 60 godina oštećena kiselim kišama sdefolijacijom od oko 50 postošumarskom zakonodavstvu i izvorima financiranja stvorenimpotrajnim gospodarenjem šumama;• stečevina (tradicija) napredne šumarske izobrazbe;• stalno povećavanje šumskih površina, sastojinskogobujma i kakvoće drva;• odgovoran pristup u provođenju zaključaka sačinjenihu sklopu međunarodnih šumarskih i ekologijskih zborova(konferencija);Nazočnici smatraju da drvo iz gore spomenutihzemalja potječe iz šuma u kojima se potrajno gospodari.Sudionici se slažu da bi bili korisni daljnji razgovori oovome predmetu (temi).Ponudu poljskih kolega da se sljedeći sastanak održi1998. godine u njihovoj zemlji jednoglasno se uvažilo iprihvatilo. •2 / Časopis Hrvatske šume


ČUVANJE OKOLIŠA: Strategija zbrinjavanja otpadaOtpad, neželjeni dio gospodarstvaIntegrirani proces zbrinjavanja otpada ekološki je podnošljiv koncept i optinnalnorješenje, jer daje prednost sprečavanju nastajanja otpada, a ponovno iskorištenjestavlja ispred termičke obrade, ali je ne isključujePiše: Ivan Šimić, dipl. inž. šumarstvaFizička definicija otpada glasila bi: »Otpad je cjelokupniostatak procesa proizvodnje, transformacije ilikorištenja.« Pojavom urbaniziranih sredina pojavljujese i problem otpada. Tako još u antičkom dobu, 500 godinap.n.e., Atenjani zabranjuju bacanje otpada na ulice i propisujuda se smeće može odlagati na udaljenosti dva kilometraod grada. U zadnjih dvadesetak godina u zapadnoj Europii SAD-u intezivno se traga za rješenjima koja bi zadovoljavalaekološke i ekonomske zahtjeve. Čini se daje dobanovog materijalizma i potrošačkog društva premaloračunalo na ovakve probleme.Kako ni Hrvatska nije otok izdvojen iz ostalog svijetato je problem zbrinjavanja otpada sve prisutniji kod nas isve više pritišće hrvatsko društvo. Najviše svakako patiekološka očuvanost, iako ni estetski elementi u turističkiopredijeljenoj zemlji kao stoje naša nisu beznačajni.»Hrvatske šume« p.o. Zagreb su, između ostalog, inajveći skrbnik hrvatske prirodne baštine te nas ovajproblem nikako ne može mimoići, štoviše, naše poduzećemora biti aktivni, ako ne i vodeći čimbenik u poticanjurješavanja zbrinjavanja otpada.»Za« i »protiv« spalionicaEkonomske potrebe globalno su urbanizirale zapadnucivilizaciju, gdje u velikim gradskim središtima živi oko3000 stanovnika po kilometru četvornom, a svakistanovnik godišnje prosječno »proizvodi« od 300 do 500 kgotpada. Stoga je jasno da otpad doista predstavljanezaobilazan problem.I u Hrvatskoj, negdje više, a negdje manje, izlaze navidjelo jednaki problemi te valja učiti od drugih kako nebismo ponavljali pogreške onih koji su već dužezaokupljeni ovom temom.Danas se u svijetu sve više polemizira o strategijizbrinjavanja otpada. S jedne strane su oni koji zagovarajutermičku obradu otpada, dok se drugi tome protive.Pitanje je kakve nam alternative stoje na raspolaganju. Vrlobogato iskustvo spaljivanja smeća ima Njemačka. Na 47postrojenja »priključeno« je oko 35 % stanovništva. U timpostrojenjima spaljuje se 33 % sirovina koje se više nemogu upotrijebiti. Jedna spalionica u prosjeku preradi oko200.000 tona otpada godišnje.Važno je napomenuti da pri spaljivanju jedne toneotpada nastaje oko 4000-6000 metara prostornih plinovakoji se uglavnom sastoje od dušika, vodene pare i drugihtvari koje onečišćuju zrak. Najštetniji su dioksini i fiirani.Danas postoje vrlo učinkoviti filtcri koji pročišćavaju oko90% plinova koji nastaju u postrojenjima za spaljivanjeOvo je danas česta slika na područjima uz naše sume, koje se nalaze uz gradskanaseljaFoto: I. ToličOtpada, tako daje emisija dioksina i fiarana kao najopasnijihotrova 0,1 ng TE/m'. Ti su otrovi doista jaki, ali se umedijskim kritikama često licitira podacima o štetnostiprodukata iz spalionica smeća, a zanemaruje zagađenje izdrugih izvora. Istraživanja su pokazala da se preko 90 %navedenih štetnih tvari u organizam unosi hranom. Zatovalja znatno racionalnije pristupiti analizi opterećenostiorganizma štetnim materijama.Kao prednosti spalionice smeća navode se boljakontrola tog otpada nego procesa koji se odvijaju nadeponiju, jer se koristi dio energije dobivene spaljivanjem,80 % šljake upotrebljava se kao građevinski materijal,zapremnina otpada smanjuje se za više od 90 % i postiže senjegova inertnost.Protivnici ovakvih postrojenja ističu daje toksikologijaČasopis Hrvatske šume / 3


OČUVANJE OKOLIŠA: Tehnološki otpadGospodarstvo kružnog tokaU razvijenom svijetu zakoni obvezuju proizvođača da se pobrine za proizvod od njegoveproizvodnje do trenuti


OČUVANJE OKOLIŠA: »Zbrinjavanje« otpada u praksišuma ne smije bitiprostor za otpadU prošlosti se za odlagalište otpada najčešće određivala neka »pogodna« šumskapovršina, a na kraju posljedice ovakvih postupaka mogu biti naročito teške: I u obnovise nažalost s otpadom postupa na taj načinPiše: Ivan Tolić, dipl. inž. šumarstvaPostupanje s otpadom bila je oduvijek složena zadaća fizičkihi pravnih osoba, jedinica lokalne uprave i samouprave, aprostor za odlaganje otpada redovno je bio kamen spoticanjana razini lokalne samouprave jer nitko nije želio »tuđe smeće usvojem dvorištu«. Tehnički i tehnološki razvitak kao i izmijenjeninačin življenja doveli'su do stvaranja velikih količina tehnološkogi komunalnog otpada, koji se iz godine u godinu povećava izahtijeva posebnu brigu i odgovornost u zbrinjavanju.Neovisno o mjestu nastanka, odnosno da li je komunalnog ilitehnološkog podrijetla, otpad se mora odlagati ili prerađivati uizgrađenim objektima koji su organizirani i opremljeni za tunamjenu. Takvi objekti moraju biti dio prostornog plana i morajuimati lokacijsku i građevinsku uporabnu dozvolu. Postupanje sotpadom zahtijeva uvažavanje načela zaštite okoliša, jer okoliš jedobro od općeg interesa za državu i ima njenu osobitu zaštitu.Dakle, treba sačuvati kakvoću okoliša izbjegavanjem rizika i opasnostiza životnu sredinu, koristeći se dobrim iskustvima iprimjenjujući postupke najpovoljnije za okoliš. Ne smiju seumanjiti prirodne vrijednosti izvora vode, mora, tla, šume iizvorne vrijednosti krša. Treba smanjiti rizik za život i zdravljeljudi očuvanjem prirodnih zajednica, poboljšanjem kakvoćeživljenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.Koliko se učinilo na neškodljivomzbrinjavanju otpada?Ako je riječ o odlagalištima otpada, veći dio Hrvatske mogaobi se staviti pod isti nazivnik. Kako su nam na drugim područjimaprilike ipak slabije poznate, usredotočit ćemo se na područje»Hrvatske šume« p.o. Zagreb Uprave šuma Split, to jest na Dalmaciju.To je područje specifično po geološko-pedološkom sastavu,vegetacijskoj strukturi, klimatskim uvjetima i drugim posebnostima.Karakterizira ga razvedena morska obala s mnogo otoka iotočića. Kraška polja, ispresijecana brdskoplaninskim lancima,pravilno se nižu u smjeru svjerozapad-jugoistok i okupljaju okosebe veća ili manja naselja. Kraške rijeke uglavnom protječu poljimaili kanjonima, a ponekad su ponornice pa se uz obalu javljajuu obliku vrulja. Područje obiluje kraškim vrtačama i škrapama isve to dalmatinskom kraškom krajoliku podaruje ljepotu.Upravo ta ljepota na neki je način problem kod izbora lokacijeza odlagalište otpada. Koliko god bilo uređeno, odlagališteotpada narušava krajolik. Ali, nije dovoljno uvažavati samoestetski izgled objekta nego i to kako se on uklapa u strukturumetabolizma ekosustava. Prava rješenja moraju uzeti u obzirrezultate ekoloških istraživanja užeg i šireg područja.Hrvatskaje, može se slobodno reći, nedovoljno ispitana, a dabi se mogla zaštititi, treba je ispitati. Treba stvoriti kulturu suradnjes prirodom i etiku odnosa prema njoj. Ako se to ne učinidovoljno odlučno, nećemo prirodu više moći kultivirati, negoćemo je postupno devastirati, sve do vlastite propasti. Kraški hrvatskijug zahtijeva opsežna hidrološka, hidrogeološka i drugaistraživanja prije donošenja odluke o smještaju odlagališta otpadau prostoru.Kako ekološki sačuvati najljepše europsko izletište - obaluJadrana i plavetnilo toga mora, koje se diči brojnim otocima, hridimai grebenima? Baš ti otoci i hridi kao biseri u plavetnilu Jadranaodlikuju se raznolikošću biljnih vrsta, koje se prirodnouklapaju u priobalni dio Dalmacije. Kako potvrditi i održati slogan»Hrvatska - raj na zemlji« ako o svakom kutku »lijepe naše«ne vodimo ekološku skrb? A upravo to područje muče brige sotpadom i u njemu je problem na neki način složeniji nego uostalim dijelovima zemlje.Ekologija traži odricanjeJedno je sigurno - ekologija traži odricanje na svimrazinama. Budući da je riječ o zbrinjavanju otpada nakraškom, a istovremeno turističkom području, onda tajprostor zahtijeva primjenu svih načela ekologije, odnosnozaštita okoliša traži posebnu skrb. Traži se posebna skrbzbog zaštite: mora, tekućica i stajačica, podzemnih voda,atmosfere i tla, zbog ljudi koji tu trajno obitavaju koji supotrebiti zdrave sredine te zbog gostiju koji žele naćiodaha u prirodnih ljepotama. Potrebna su i odricanja kakobi se zaštitili i očuvali prirodni pejsaži, jer prividno jeftinozbrinjavanje otpada ili sebično zadiranje u prirodu imatrajne posljedice za život na tim prostorima.Reklo bi se da se na boljitku malo učinilo, ili bolje rečeno,nije se pokušalo naći pravo rješenje. Kako objasniti da ima maloili uopće nema odlagališta otpada koja su legalizirana, to jestimaju odgovarajuće dokumente, počev od uređenja prostora douporabne dozvole? Istina, već godinama pa i desetljećima postoje»gradska« odlagališta koja su nazovimo legalna, privremenog karaktera,za koja se traže odgovarajuća rješenja. A upravo su taodlagališta otpada pretežno locirana u - šumi.6 / Časopis Hrvatske sume


OBILJEŽENA TRIDESETA OBLJETNICAVelebitskog botaničkog vrta»Velebit se zovem, junak sam ti pravi, kamen krunu nosim na ponosnoj glavi... I«Tekst pripremio: Antun Zlatl


Pogled na vrhBalinovac i šumovitidio botaničkog vrtaprilikom pozdravljanja gostiju inž. Milan Krmpotić, u imedomaćina Uprave šuma Senj, te nastavio:»... U svijesti hrvatskog naroda Velebit je mitska, gotovomistična planina. Mnogi su pjesnici pjevali o njemu, od Zoranićai Nazora, sve do brojnih današnjih pjesnika, a najljepše ga jeopjevao sam narod, koji je u njemu vidio mnoge osobine što ihje i sam želio imati. Tako, kad Ličanin želi upozoriti na svojusnagu, tad zapjeva: Kano mi gora, kano Velebit, tijelom samgolem, dušom sam jak.«Kad želi ukazati na snagu naroda, zapjevat će: »Velebite, mojvisoki brijegu, u tebi se sokolovi legu!«Ova je planina i nacionalni izvor snage, te smirujućih i poticajnihenergija. Brojni naši slikari na svojim su platnimazamišljali naše pređe kako s velebnih velebitskih visova kaoopčinjeni zure u more, jedva vjerujući da im je Bog udijelio tolikusreću da se u ovoj božanskoj ljepoti nastane. Još iz tog vremena,još od tih drevnih Hrvata traje naša odlučnost da ovdjezauvijek ostanemo, da čuvamo i štitimo ovu bogom darovanugrudu. I sve od tad, neprestano i nezadrživo buja nacionalna snagakojom smo obranili i Velebit i velebno biće svoga naroda. Sveto objašnjava našu sada već dokazanu spremnost da sačuvamo ištitimo svoj velebni dom, svoj Velebit...« - ističe inž. Krmpotić.Položajem, velečinom i prirodnim ljepotama Velebit jesvakako najznačajnija i najzanimljivija planina u Hrvatskoj, a iteško da bismo i u širim razmjerima našli planinu koja bi u prostoru,životu i svijesti jednog naroda značila ono što Velebit značiHrvatima.Velebit, taj simbol Hrvatske, prava je riznica za prirodoslovce,botaničare, turiste, planinare i sve druge ljubitelje prirodekoji znaju uživati u autentičnim ljepotama.Ovdje su se ogledale generacije znanstvenika, istraživača iplaninara, te zahvaljujući njima mi danas raspolažemo obiljempisanog materijala i drugom dokumentacijom, koja omogućujevišestruko i cjelovito vrednovanje planine. Još daleke 1929. godine,manji dijelovi Velebita - Paklenica i Stirovača bili suproglašeni nacionalnim parkovima, ali je taj formalnopravni aktimao privremeni karakter - trebalo gaje svake godine produživati,što nije rađeno.I već 1949. godine, ponovno Paklenica je proglašena Nacionalnimparkom, a zatim i Stirovača, kao šumski rezervat, pa neštokasnije Hajdučki i Rožanski kukovi, kao strogi rezervat. Sve topotvrđuje raznovrsnost i bogatstvo ove naše planine, kojoj 1978.stiže i priznanje UNESCO-a kojom se Velebit uvrštava umeđunarodne rezervate biosfere.Biljno-geografske, a posebice florističke značajne osiguravajuVelebitu prvo mjesto ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi međuplaninama, jer, kako kaže župnik i čuvar Svetišta Majke Božje odKrasna, Nikola Komušanac. »Bog je malo gdje na tako neznatnimudaljenostima rasuo toliko bogatstva kao u Velebitu. Čini se katkadkao da je svemoćna ruka Božja, u stvaralačkom zanosu, prosulanad ovim prostorima sve svoje bogatstvo i ljepotu: sve oblikeboja, sve obilje biljnih i životinjskih vrsta, svu neopisivost krajolika...«Medu brojnim posjetiteljima Velebita tijekom niza godinabio je i proj. dr. Fran Kušan, koji je cijeli svoj život posvetioPriznanje za višegodišnje uspješno vođenje Povjerenstva vrta proj. dr. IviDekanicu je uručio ini. Anđelko SerdarušićČasopis Hrvatske šume / 9


uspješnom znanstvenom i stručnopopularnom radu, a osobitezasluge mu pripadaju zbog podizanja i uređenja posebnihbotaničkih vrtova na Medvednici 1938. godine i Velebitskogbotaničkog vrta 1967. godine.»Na poticaj prof. Kušana i nekolicine njegovih najbližih suradnika,te uz potporu Šumskog gospodarstva Senj, Republičkogzavoda za zaštitu prirode i Farmaceutsko-biokcmijskog fakulteta,1967. godine osniva se Velebitski botanički vrt...« piše u knjižicikoja je tiskana u povodu 30. obljetnice Velebitskog botaničkogvrta, autora dr. Viče Ivančevića iz Senja.»... Ugovor o osnivanju Velebitskog botaničkog vrta sklopljenje 9. studenog 1967. između tadašnjeg Šumskog gospodarstvaSenj i Republičkog zavoda za zaštitu prirode radi popularizacije,upoznavanja, kulturno-prosvjetne edukacije i znanstvenogistraživanja flore i vegetacije Velebita, te zaštite i upoznavanjanjegovih rijetkih i ugroženih biljnih vrsta. Tom prilikom GospodarstvoSenj je ustupilo površinu od 50 hektara u Modrić docuOd prije trideset godina ova brvnara služi službenim osobama za potrebe Vrta,a posjetitelji u njoj uvijek mogu dobiti odgovore na pitanja i skromnipromidžbeni materijal o Vrtuna padinama Zavižana,Balinovca i Velike kose bezikakve naknade. Potpisniciugovora preuzeli su zajedničkubrigu oko financiranjaVrta i osiguranja sredstava.Izvanredno bogatstvo iosebujnost biljnog svijetaVelebita, pobudili su većkrajem 18. stoljeća interesmnogih stranih i domaćihbotaničara za njegovo sustavnoistraživanje, tako je dodanas na Velebitu zabilježenooko 2.250 biljnih vrsta, odPovjerenstvo Velebitskog botaničkogvrtaOd početka Domovinskog rata pa do sredine 1994.godine bio je stanovit i opravdan prekid aktivnosti u Vrtu.Rješenjem od 6. srpnja 1994. godine »Hrvatske šume«p.o. Zagreb osnivaju Povjerenstvo za predlaganje stručnihmjera i obavljanje nadzora u Velebitskom botaničkom vrtuu slijedećem sastavu:Za predsjednika Povjerenstva je imenovan prof. dr.Milan Glavaš, a članovi su prof. dr. I. Trinajstić, prof.dr. J. Vukelić, dr. J. Franjić, Z. Ružanović, dipl. biol.,inž. M. Krmpotić, inž. J. Tomljanović, inž. M. Vukelići dr. V. Ivančević.^^^^^^^^^^^^^^^^^•^^čega oko 900 predstavljanjegovo najznačajnije raslinstvos oko 78 biljnihendema. U samom vrhu danasse nalazi više od 900 biljnihvrsta - oko 600 autohtonih ioko 300 unešenih. Svakakonajznačajnije biljne vrste su:velebitska degenija (Degeniavelebitica), hrvatska sibireja(Sibiraea croatica), Kitajbelovjaglac (Primula kitaibcliana),runolist (Leontopodium alpinumvar. krassence), Valdštajnovazvončića (Campanulawaldsteiniana), velebitski karanfil(Dianthus velebiticus), velebitska kamenika (Saxifiaga velebitica),velebitski stolisnik (Achillea velebitica), velebitski žabnjak(Ranunculus velebiticum) i mnoge druge.Vrijeme od 30 godina u djelovanju Velebitskog botaničkogvrta, razmjerno je kratko, ali je prema obujmu obavljenih poslovabilo vrlo dinamično. Za to su zaslužni mnogi entuzijasti koji susvojim doprinosima ostavili duboke tragove u razvoju iodržavanju ovog značajnog botaničkog rezervata, jednog od 1500koliko ih je zabilježeno do danas u svijetu. Medu brojnim entuzijastima,vidan doprinos dalo je i nekoliko zaposlenika »Hrvatskihšuma« p. o. Zagreb, prije svega iz Šumarije Krasno i Upravešuma Senj, što im je Povjerenstvo vrta i priznalo dodjeljivanjempriznanja.Zamisao prof. Kušana o osnivanju Vrta pokazala je punuopravdanost. Daljnja afirmacija i napredak Velebitskogbotaničkog vrta, od posebne je važnosti za našu zemlju, planineVelebit i šumarske struke, kao i srodnih struka, te budućihnaraštaja. Tako se pred vlasnika Velebitskog botaničkog vrta -»Hrvatske šume« p.o. Zagreb, te Upravu šuma Senj i ŠumarijuKrasno postavljaju krupni zadaci. Na njima je da odgovore ukojem pravcu če se dalje razvijati ovo hrvatsko botaničko blago.Velebitski botanički vrt samo je razborita pojavnost, stogasmo uvjereni da će šumarska struka u ovom prelijepom docuobilježiti još mnoge obljetnice, jer se šumarska struka ne prepoznajesamo po sjekiri, kako nam zlonamjerni često i neopravdanopredbacuju. Ta se struka prvenstveno prepoznaje po ljubavi zašumu i okoliš, i po zaštiti ekosustava koji su joj povjereni. Velebitskibotanički vrt samo je još jedan vrlo očit dokaz tomu.10 / Časopis Hrvatske šume


Digitalizacija karata u šumarstvuNovipomak ušumarskojkartografijiPIŠE: Ivica Tomić, dipl. inž. šumarstvaus Požega privodikraju izradudigitalne osnovnekarte zagospodarskujedinicu JužnaKrndija kutjevačkaPlod dugogodišnjeg istraživanjaNova pedološkakarta HrvatskePreklapanjem osnovnih šumarskih karata na pedološkukartu dobiva se cjelovit kartografski pnkaz šumskevegetacije i tala kao vrijedna informacija šumarskimistraživačima i praktičarimaPiše: Miroslav Mrl


HRVATSKI ŠUMARSKI ZIVOTOPISNI LEKSIKONObjavljena i druga knjiga -(G-K)Leksikon je rijedak strukovno-povijesniprvijenac trajne i neprocjenjive vrijednostiza sadašnje i buduće generacijePiše: Dr. se. Alojz Čampa, dipl. inž. gozd. LjubljanaProgram izlaženja »Hrvatskog šumarskog životopisnogleksikona« uspješno se ostvaruje i nastavlja, tako da jepred nama - od pet planiranih knjiga - već druga knjiga(G-K). Glavni urednik prof. dr. se. Josip Biskup, dipl. prof.sociologije i Nakladnik TUTIZ LEKSIKA, d.o.o. iz Zagreba,Javorovac 9 zamolili su me da i za drugu knjigu napišem recenziju.Obvezu sam prihvatio odgovorno i sa zadovoljstvom.Kako razmjerno dobro poznam hrvatsko šumarstvo,smatram da će recenzija biti dovoljno argumentirana ikritična u stručnom, kulturnom i nacionalnom prostoru.Kao prva knjiga tako i druga izlazi u vrijeme nedavnihvelikih obljetnica (Hrvatsko šumarsko društvo. Šumarski list.Glasnik za šumske pokuse. Radovi, Mehanizacija šumarstva)i također u približavanju novih. U 1998. bit će 100. obljetnicaosnivanja šumarskoga visokoga školstva u Hrvatskoj i 50obljetnica drvnoindustrijskoga smjera, što će biti svečanoproslavljeno. To nisu veliki događaji samo za hrvatskošumarstvo nego i za europsko.Izlaženje Leksikona, prije svega, predstavlja sjećanje naučinjena i napisana djela u hrvatskom šumarstvu i veliki jedoprinos izgradnji hrvatske nacionalne i kulturne samobitnostii nesporni povijesni prilog ravnopravnog stupanja udruštvo razvijenih naroda. S izlaskom Leksikona postaješumarska zakladnica znanja znatno bogatija i prepoznatljivija,čime se ne mogu pohvaliti mnoge druge struke i znanstvenapodručja. Sam izlazak tako vrijednoga djela vrlo je znakovitjer se govori i piše o životu i radu više generacija šumarskihstručnjaka na Hrvatskom i širem europskom prostoru. Zatoje Leksikon kao rijedak strukovno-povijesni prvijenac trajne ineprocjenjive vrijednosti za sadašnje i buduće generacije.Događaji u vrijeme izlaženja Leksikona puni bioloških,ekoloških i civilizacijskih stresova, propadanje i uništavanješuma upozoravaju javnost na stoljetnu brigu mnogo tisućašumarskih stručnjaka i njihova velika djela zaštite šuma. Gospodarenješumama bilo je uspješno, temeljilo se na poznatimnačelima potrajnosti, prirodnosti i više namjena, dakle,što druge struke tek danas »otkrivaju«.U takvom ozračju prije pet godina došlo je na Šumarskomfakultetu u Zagrebu do inicijative prikupljanja grade ipisanja šumarskog životopisnog leksikona. Odbor za znanostJavnog poduzeća Hrvatske šume taj je plan podržao. Podvodstvom prof dr. se. Josipa Biskupa otpočelo se prikupljatibiografske i bibliografske podatke za sve žive i pokojnešumarske inženjere koji su diplomirali, magistrirali ili doktoriralina Šumarskoj akademiji, Gospodarsko-šumarskom,Poljoprivredno-šumarskom, odnosno Šumarskom fakultetuu Zagrebu od 1898. do danas, kao i sve ranije istaknute hrvatskešumare i sve one koji su bili zaposleni u hrvatskomšumarstvu, uključujući i druge struke, zaslužnih za razvitakšumarstva (botaničari, zoolozi, geolozi, meteorolozi, sociolozii dr.). \J zahtjevnom višegodišnjem radu bilo je prikupljenoviše od 5000 imena i njihovih životopisa, što će bitiobjavljeno u pet knjiga po 500 strana. Nakon izlaska prveknjige, koja je bila svečano promovirana 26. lipnja 1996. uEuropskom domu u Zagrebu, uslijedio je izlazak druge knjige31. ožujka 1997. Treća knjiga bit će dovršena početkom1998., četvrta do kraja 1998., a peta u 1999. godini. Sadržajknjiga uređenje po abecednom redu i to: prva A-F, druga G-K, treća L-P, četvrta R-T i peta U-Z. U petoj knjizi bit ćeizvršene i manje dopune i ispravci.Zahtjevan urednički rad, koji vodi prof. dr. se. JosipBiskup s urednicima prof. dr. se. Stjepanom Bertovićem,savjetnikom Alojzijem Frkovićem i profesoromMladenom Skokom, te velikim brojem suradnika, dakle,taj rad svom sakupljačkom dijelu temelji se na anketama,knjiga i časopisa i indok službi, arhivske grade, javnih medijai privatnih izjava.Druga je knjiga opsežnija od prve kako po fizičkom opsegu(464 str.), broju životopisa (762), tako i po bogatstvubiografija. Uredništvo ima od početka dogovorene, ustaljenei poštovane kriterije kako nitko ne bi bio ispušten, prikraćenili oštećen.Leksikoni su specifična, nikad zaključena djela, zato ih jepotrebno neprestano dograđivati i dopunjavati, a njihova neprocjenjivavrijednost je što je na jednom mjestu (u našemprimjeru u pet knjiga) sabrano djelo i život mnogobrojnihstručnjaka. Na taj način će se hrvatsko šumarstvo odužitimnogim zanesenjacima, nepoznatim javnosti i pokazatinjihova značajna djela, koja su bila nepoznata ili rasuta u raznimknjigama i časopisima.U Leksikon je uvršteno i više od sto slovenskih šumarakoji su studirali u Zagrebu. Među šumarskim stručnjacima,hrvatskim i slovenskim, su se razvijali tradicionalno dobriodnosi ne samo na fakultetu nego i u stručnom i znanstvenoistraživačkomradu.Iz svega dosad rečenoga Leksikon je dostigao i premašiosvoju svrhu ne samo u šumarskoj struci i znanosti, nego i uširoj javnosti i međunarodnom prostoru, što se vidi iz mnogihpohvalnih ocjena. Za to ima najviše zasluga glavni uredniki urednički odbor te nakladnik TUTIZ LEKSIKA, Javnopoduzeće Hrvatske šume, p.o. Zagreb Ministarstvo poljoprivredei šumarstva i Ministarstvo znanosti te šumarske institucijei društva kao i mnogi neimenovani suradnici.Cijeloj ekipi čestitamo, a knjizi želimo da nađe put u svešumarske institucije, škole i knjižnice, što će djelatnicima bitipobuda za brzo izdavanje treće knjige.12 / Časopis Hrvatske šume


ŠUMARIJA CETINGRADPrigodni govor akademika Dušana Klepca na otvorenjuŠumarije CetingradUz crkvu - škola i šumarijaPiše: Akademik Dušan KlepacPoštovana gospodo, poštovane gospođe, uvaženikolege i kolegice!Ponajprije se želim zahvaliti direktoru »Hrvatskih šuma« p.o.Zagreb gospodinu Anđelku Serdarušiću, dipl. ing. šumarstva, štomaje pozvao na ovo svečano otvaranje šumarije Cetingrad. Onoje svečano ne samo s povijesnog nego i sa današnjega gledišta.Zašto povijesno? Povijesno zato, jer je baš u Cetingradu pred470 godina, točno 1. siječnja 1527. godine hrvatsko plemstvo posvojoj slobodnoj volji izabralo Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskogakralja poslije poraza i smrti kralja Ludovika II. 1526. godine.O tom je događaju historik Trpimir Macan napisao ovo:»U Cetingradu hrvatsko je plemstvo 1. siječnja 1527. izabraloFerdinanda, a slavonsko 6. siječnja u Dubravi kod Čazme priznaloZapolju. U Cetingradu hrvatsko je plemstvo postupilo potpunonezavisno od Ugarske i time pokazalo daje Hrvatska u ugarskojdržavnoj zajednici samostalna država, a ne puki dio Ugarske.Svijest plemstva o hrvatskoj državnoj nezavisnosti očitovala se tegodine i u uzaludnu zahtjevu kralju za vojničkom pomoći protivTuraka, kada je oo istaknulo kako povjesnica nije zabilježila da biikoji vladar silom zavladao Hrvatskom, jer se ona - nakon smrtiposljednjega narodnog vladara Zvonimira - slobodne volje pridružilaugarskoj kruni i poslije njemu, FerdinanduHabsburškom.« (T. iVIacan: »Povijest hrvatskog naroda«, Zagreb,1992., str. 123 i 124). O tome svjedoči isprava o izboru FerdinandaI. Habsburgovca za hrvatskoga kralja. Na toj se ispravi nalazihrvatski grb na obješenom pečatu: na njemu je 8x8 naizmjeničnocrveno-bijelih kvadrata, takozvanih REGNI SIGILLUM(PEČAT KRALJEVSTVA).Hrvatski ban i zagrebački biskup Simun Erdodi kao i KrstoFrankopan nisu priznavali Ferdinanda za svoga kralja pa je došlodo velikih sukoba koji su svršili ratom u kojem je 1527. godineFerdinand potukao Zapoljinu vojsku. Istodobno je poginuo KrstoCETINGRAD, ostaci tvrđave I od Slunja. Nastala je pregradnjamasrednjovjekovnoga utvrđenoga grada. Krčkiknez Ivan dobio je Cetin od kralja Žigmunda, kad je oslobodiokraljicu Mariju (1387.). Od 1449. tu je sjedište cetinskegrane Frankopana sve do 1542., kad je pripaoslunjskoj grani Frankopana. Na saboru u Cetinu je 1527.Ferdinand I. Habsburški izabran za hrvatskog kralja. God.1536.-1809. Č. se nalazio u više navrata u turskim rukama.Najstariji je bio branič-kula Drenđula. Grad je temeljitoobnovljen 1559. God. 1638. lagumom je dignut uzrak, 1646. razoren. Turci ga obnavljaju 1670., Hergarskukulu sagradio je 1739. Ali-paša bosanski, a Drenđulu okosred. XVII. st. obnovio Mchmed-paša. Kule i zgrade (još1849. građena je velika vojarna) opasani su zidinama ipoligonalnim bastionima. Od 1866. tvrđava je napuštena ipo nalogu krajiške uprave razorena.LITERATURA: Gj. Szabo, SG, str. 165-167. - M. Valenić.Kameni spomenici Hrvatske XIII-XIX. stoljeća (katalog),Zagreb, 1969.Frankopan u opsadi Varaždinapa je većina plemstvaprešla na stranu Ferdinandovu.Tadašnju unutrašnjuneslogu i nered u Hrvatskojiskoristili su Turci kojisilom osvajaju hrvatske gradovei cijele naše krajeve sve do mirau Karlovcima (1699.) kada jeHrvatska dobila cijelu Slavoniju.Ali opasnost od Turaka nije jenjavala. Zato je Austrija /1702.-1704.) ustanovila Vojnu granicu (krajinu) kao obrambenizid od Turaka. Vojna granica se sastojala od 11 pukovnija (regimenata):ličke, otočke, ogulinske, slunjske, pctrinjske, glinske,križevačke, đurđevačke, gradiške, brodske i petrovaradinske.Slunjska pukovnija imala je svoje sjedište u Karlovcu.Kada je prestala opasnost od Turaka 1871. godine, Vojna granicabila je razvojačena. Tada su graničari na račun otkupa pravažircnja, pašarenja, ogrjeva i građevnoga drva dobili odgovarajućupovršinu šuma i pašnjaka u blizini svojih naselja. Na taj je načingraničarima u slunjskoj regimenti dano u vlasništvo 24.835 kat.jutara (tj. 14.292 ha) šuma, uglavnom bukve, graba i kestena. Takoje nastala slunjska imovna općina sa sjedištem u Karlovcu. Imala je višešumarija, a jedna je od njih bila u Cetingradu. Istini za volju trebareći da su prilikom segregacije graničari (krajišnici) u slunjskojregimenti slabo prošli, tj.nisu dobili dovoljnu površinu šuma zapokriće svojih potreba. Od svih imovnih općina slunjska je imalanajmanju površinu šuma. Nije mogla uspješno podmirivati pravoužitnikeogrjevom i građevnim drvom i nije bila u stanju upojedinim godinama redovito podmirivati troškove uprave ičuvanja šuma. Slično stanje bilo je u 1. i II. banovinskoj i otočkojimovnoj općini. To je razlog da su već za vrijeme NDH, 1941.godine sve šume imovnih općina podržavljene, pošto su zastupstvaimovnih općina donijela zaključak da svoju imovinu predajuu vlasništvo države. Poslije 1945. godine sve šume zemljišnihzajednica i imovnih općina postale su općenarodna imovina.Danas je šumarija Cetingrad državna šumarija s 5.200 hašuma Uprave šuma Karlovac javnoga poduzeća »Hrvatske šume«p. o. Zagreb. Ona ima posebno značenje. Zašto?Za prosperitet svakog naroda pa tako i hrvatskoga, poglavitou ruralnim sredinama, tri su ustanove od temeljne vrijednosti iznačenja. To su župni ured s crkvom, škola i šumarija. Dakako, dase uz njih vežu ostale za život neophodne ustanove: pošta, zdravstveneustanove te komunalne i uslužne djelatnosti. A baš tenajosnovnije vrijednosti bile su uništene tijekom domovinskogarata. Na sreću, one su obnovljene ili se obnavljaju što će značitinovi i bolji život Cetingrada. Šumarija Cetingrad na čelu sasvojom Upravom u Karlovcu i Javnim poduzećem »Hrvatskešume« p.o. Zagreb preuzela je na sebe uz ostale djelatnike javnihslužbi tu obnovu. U to ime čestitam upravitelju šumarije Cetingrading. Zdravku Pavlešiču, ravnatelju Uprave šuma Karlovacing. Josipu Maradinu i direktoru »Hrvatskih šuma« gosp.Anđelku Serdarušiću, dipl. ing. šumarstva, na velikom pothvatu iželim im dobar uspjeh u daljnjem radu.Časopis Hrvatske šume / 13


Problem privatnih šuma i dalje prisutanJošjedanpokušajsređivanja stanjaZaposlenici »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb,dobili su nove upute za rad u privatnimšumama, ali i dalje ostaje pitanje kakoosigurati stalni priljev novca potrebitog zanjihovo održavanje?Piše: Miroslav MrkobradIzradom pravila za rad u privatnim šumama»Hrvatske šume« p.o. Zagreb još jednomsu se uhvatile ukoštac s velikim inezaobilaznim segmentom hrvatskog šumarstvau kojem se problemi već godinama talože -privatnim šumama.Sume u privatnom vlasništvu pokrivaju457.362 ha ili 19 posto ukupnih šuma išumskog zemljišta u državi. To je 13 postodrvnih zaliha Hrvatske, odnosno prosječno 82ktibika po hektaru. Već ovaj podatak, uusporedbi sa stanjem u državnim šumama, gdjeje drvna zaliha po hektaru oko 250 kubika iviše, pokazuje da se tim važnim dijelomhrvatskog šumarstva desetljećima nije sustavnogospodarilo.Problemi gospodarenja tim šumama stari sukoliko i - privatne šume. Točnije, još odvremena kada je carskim patentom (1877.godine) provedeno izdvajanje iz vlastelinskihšuma najprije urbarskih općina, potomzemljišnih zajednica, a njihovim razvrgavanjemstvoren privatni (šumski) posjed. Stručninadzor obavljale su šumarije, a iza Drugogsvjetskog rata to je prešlo u nadležnost općina,da bi Zakonom o šumama 1983. nadzor nadprivatnim šumama ponovo prešao na šumarskeorganizacije. 1 tu počinje moderna povijestnedorečenih zakona koji su trebali spriječitidevastiranje privatnih šuma.1 Zakon o šumama iz 1983. propisao jeobvezu izrade programa gospodarenja šumamau privatnom vlasništvu, pa i način osiguranjasredstava (15 posto vrijednosti prodanog drva zajednodobne šume), i ZOS iz 1990. godineodredio je da je vlasnik dužan uplatiti sredstvaza jednostavnu reprodukciju u vrijednosti 20posto od doznačenog stabla, no novca niotkud.Tehnika uplate ostala je visjeti u zraku (kako ćevlasnik imaprijed uplatiti novac od prodaje kojunije realizirao!). Izmjene i dopune ZOS-a 1993.godine nisu ništa bitno popravile, pojavila se tekkategorija sječe za »vlastite potrebe«, na kojušumovlasnik nije trebao plaćati doprinos pa senikad nije moglo znati tko što siječe za sebe, ašto za prodaju iz koje bi trebao plaćati doprinos.Obveze prema svijetuPrivatne šume su devastirane, ne postojecjeloviti programi gospodarenja, a tamo gdje ipostoje ne provode se kao u državnim šumama.S druge strane, pak, hrvatsko šumarstvo kao dioeuropskog i svjetskog šumarstva mora slijeditisvjetske tokove i poštivati svjetske norme.U posljednjih nekoliko godina održana su triznačajna skupa koja su se pozabavila zaštitom iracionalnim korištenjem prirodnih resursa,posebno šuma (1990. godine u Strasbourgu,1992. u Rio de Janeiru, 1993. godine u Helsinkiju).Hrvatska kao potpisnica svih deklaracijaprihvatila je time svjetske kriterije i obvezeu gospodarenju šumama. Iz tih normi iskačušume u privatnom vlasništvu i njima se morajupozabaviti kako hrvatsko šumarstvo, tako idržavna regulativa.Daje stanje zabrinjavajuće potvrđeno je i naznanstvenom skupu »Privatne šume uHrvatskoj u ozračju rezolucija Helsinškekonferencije o zaštiti i očuvanju europskihšuma«, koji je 1994. godine organizirao Znanstvenisavjet za poljoprivredu i šumarstvoHAZU. U šest znanstvenih tema obrađeni surazličiti aspekti problema privatnih šuma.Privatne šume, rečeno je tom prilikom, danas uHrvatskoj karakterizira usitnjenost (prosječnaveličina jednog posjeda iznosi 0,76 ha),devastiranost te narušenost strukture. Gospodarenjetakvim posjedima je specifično upravozato što su mali i što istovremeno njihov vlasnikima određene potrebe vezane za poljodjelstvo,za ogrjev, sitno tehničko drvo, pašarenje.Privatnih šuma ima najviše u Gorskom kotaru, gdje su one dostadevastirane, ne postoje cjeloviti programi gospodarenja, a gdje ih i imane provode se u cijelostiFoto: V. PlešeSto i kako dalje?Danas postoje programi gospodarenja zapribližno 40 posto privatnih šuma, no i na timse površinama teško provode. U ishodištu svegabio je i ostao — novac. Nije ga bilo dovoljno niza programe ni za njihovo provođenje. Ninajnovije zakonske odredbe nisu pogodile načinosiguranja sredstava.Šumari misle da bi sredstva za jednostavnubiološku reprodukciju šumovlasnici trebaliizdvajati na temelju površine kojom gospodare.Za taj novac »Hrvatske šume« p.o. Zagrebmogle bi osigurati čuvanje, sadnice zapošumljavanje i nadzor nad gospodarenjem uprivatnim šumama. Druga bitna stvar je uspostavljanječvrste pravne regulative u tompodručju. Drugim riječima, poštivanje propisa isprečavanje i kažnjavanje šverca i raznih drugihmanipulacija - da nužna doznaka (u privatnimšumama za koje nije napravljen programgospodarenja) ne dovede do kompletnognestajanja pojedinih (skupih) vrsta iz privatnihšuma, da se ne događa da na popratnici iz nekemale privatne šume bude 75 kubika trešnje kojetamo i nema, a trešnja je na taj način potpunonestala iz šuma, ili da se malo bolje zagleda uneke pilane koliko i što pile.Inače, najdalje se u gospodarenju privatnimšumama otišlo u Gorskom kotaru, u Delničkojupravi, gdje se šumama u privatnom vlasništvuotprije poklanjala dužna pažnja.I nove upute za rad u privatnim šumamadjelatnicima »Hrvatskih šuma« p.o. Zagrebkorak su dalje i pokušaj da se stanje u tomdijelu šumarstva koliko-toliko »normalizira«.Podešene novim zakonskim propisima, maloskraćene u odnosu na slične prije dvije godine,one nisu ništa drugo već tehnika posla kojišumari moraju obaviti. No bez čvršće pravne idržavne »pratnje«, bez sankcija za prekršitelje,šumari neće moći sami mnogo učiniti. •14 / Časopis Hrvatske šume


HIDROPEDOLOSKI INFORMACIJSKI SUSTAV »HRVATSKIH SUMA« p.o. ZAGREBKako spasiti nizinske šumeIzradbom softvera za centralnuobradbu baze vodomjernihpodataka, dovršena je prvafaza hidropedološkog informacijskogsustava CROFHISDr. se. Branimir Mayer, Sumarsl


OPIS RELACIJSKOG MODELA BAZE PODATAKAOpći podaci• Osobno računalo PC-486 i više min. 16MB RAM-a, SVGA monitor, miš, štampač• Win 95 operacijski sustav• Program Paradox 7.Motrenja vodostaja provode se dva putatjedno (Kupčina jedanput tjedno). Postojimogućnost uključivanja i drugih postaja, prijesvega u Lipovljanskim šumama i Repašu, kao iširenje mreže na još nepokrivena šumskapodručja.Hidrološki podaciNaša šumarska operativa tijekom posljednjihpedeset godina uočavala je i pratila rastućetehnogene pritiske na iznimno vrijednenizinske šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena idrugih vrsta, osobito one koji su utjecali navelike promjene vodnog režima. To su prijesvega opsežni vodotehnički zahvati u sustavimaobrane od poplava s retencijama,hidromelioracije izvan šumskih i na šumskimpovršinama, hidrocentrale s akumulacijama terazni infrastrukturni objekti. Uslijedila suisušivanja ili zamočvarivanja kako lokalnogznačenja tako i čitavih šumskih bazena.Posljedice po šume kao dugoživuće biljnezajednice osjetljive na velike hidrološkepromjene antropogenog podrijetla, ali iklimatska kolebanja, izrazile su se u smanjenjuprirasta, destabilizaciji šumskih ekosustava isušenju šuma. Zbog svega toga uspostavatrajnog motrenja (monitoringa) kolebanjapodzemnih i površinskih voda postala jeiznimno značajna u sklopu zaštite šuma, jer seotvaraju mogućnosti donošenja mjera zapoboljšanje vodnog režima nizinskih šuma.Šumarska znanost istraživala je ovu problematikus raznih aspekata u potrazi zaodgovarajućim rješenjima. Osobiti je doprinoshidrološkoj problematici nizinskih šumasjeverne Hrvatske dao prof. Vajda. Prof. I.Dekanič osnovao je prve vodomjcrnc postajedubokim cijevima polubunarskog tipa uLipovljanskim šumama krajempedesetih godina, a praćenje vodostajaproširio je u mnogekulture euroameričkih topola uPosavini i Slavoniji.Na tragu rezultata tihznanstvenih istraživanja započelose 1974. godine u Šumarskominstitutu u Jastrebarskom sasustavnim motrenjem podzemnihvoda u nizmskim šumamaPokupskog bazena (voditeljprojekta dr. se. Branimir Mayer) koja su 1980./1981. godine prerasla (u suradnji sa šumarskomoperativom i vodoprivredom te prof.Branimirom Prpićem sa Šumarskog fakulteta uZagrebu) u trajno motrenje (monitoring) navodomjernim postajama sa setovimapiezometarskih cijevi ugrađenih po dubiniekološkog profila i ispod njega. Rezultati suobjavljeni u više periodičnih studija,monografija i drugih radova.Kako bi se što bolje izvodila motrenjapodzemnih voda i prikupljali podaci visokevjerodostojnosti za naše nizinske šume,koordinaciju i organizacijski nadzor preuzeli su1997. godine Služba i Odjel za ekologiju»I Irvatskih šuma«, a stručni nadzor, održavanjeseminara s motriteljima, obradbu podataka i interpretacijurezultata obavljaju suradniciŠumarskog instituta Jastrebarsko.Sljedeća faza dogradnje Hidropedološkog informativnogsustava »Hrvatskih šuma« bit ćeusmjerena na uključivanje GlS-tchnologije zakartografske prikaze različitih stanja podzemnih1 površinskih voda, što će ubrzati donošenjekvalitetnijih smjernica zaštite voda u našimnizinskim šumama. •TABLICA 1Pregled hidropedoloških piezometarskih postaja po Upravama »Hrvatskih šuma« p.o. - stanje 1997. godineUprava šumaGosp. jedinicaiti šumski bazenKARLOVAC:Pokupski bazenKupčinaBJELOVARVaroŠki lugČesmaBolčanski lugZAGREBTuropoljski lugSISAKPosavske suiijskešumeNAŠICEBazen nizinskihŠumaVINKOVCIZapadni slivBid-BosutaVINKOVCISpaČvanske Šume(Osnivanje u suradnjioperative i Šumarskogfakulteta u Zagrebu)ŠumarijaJastrebarskoDraganićiKarlovacPisarovinaVrbovecVelika GoricaSuajaKoskaD. iVliholjacĐurdenovacSlatinaVinkovciOtokŽupanjaCernaStrizivojnaStari MikanovciStrošinciLipovacŽupanjaOtokSunja, .^ _^, Vrbanja , ^Motre sevodostajiod godine1981.1988.1989.1989.1995.1996.1997.Brojpostaja153274221716Broj cijeviDubina600.5,1,2,7 m1060.5,1,2,4,7 m260.5,1,7 m160.5,1,2,7 m880.5,1,2.5,7m680.5,1,2.5,7-18 m610.5,1,2.5,7 mBrojbunara411Brojkanala4922116 / Časopis Hrvatske šume


PRIRODNA BOGATSTVAJačati svijest o značenju šumaPiše: Ivan Rebac, dipl. inž. šumarstvaPogled na Cvrsnku, najveći vrh Ploćno 2226 m.Zbog općekorisnih funkcijašume za život ljudskog društvai život uopće, šumsko tlo senajbolje koristi kada se na njemuuzgaja i održava šuma jer, obično, nijepogodno za korištenje u bilo koje drugesvrhe. Sumama se stoga mora gospodaritidomaćinski, racionalno istručno, jer se samo tako moguosigurati trajnost i njene opće korisnefunkcije. To dalje zahtijeva razumnorealiziranje obveza i sudjelovanjecijelog društva u cilju unapređenjašumske prirode, uvijek uz maksimalnoangažiranje šumarskih stručnjaka.Općekorisne funkcije šumaU suvremenom svijetu sve višeprevladava spoznaja da su općekorisnefunkcije šuma bar jednako važančimbenik kao i neposredna gospodarskakorist od sječe iiskorišćivanja drveta. One su mnogostruke,a posebno treba istaknutizaštitno djelovanje u sprječavanjuerozija i poplava, zadržavanju vlage teulogu u stvaranju ekoloških učinaka,jer nam zelena šumska »medicina«poboljšava vid, rad pluća, raspoloženje,opće stanje organizma, tepruža tišinu i mir.I pored činjenice da je šuma odizuzetnog značaja i koristi za čitavodruštvo, dosad smo gotovo sve snage istručnost usmjeravali, uglavnom, nagospodarske potrebe i koristi od šuma,odnosno na proizvodnju drveta ikorištenje sporednih šumskihproizvoda, dok je šetača kroz šumubilo malo. U posljednjih nekolikogodina naše društvo sve višepozornosti posvećuje rekreaciji,odmoru i razonodi radnih ljudi,mladeži i svih građana, te se o timproblemima sve češće raspravlja.Međutim, na sprovođenje zaključakase čeka a ne prilazi se njihovomrealiziranju. To je nužnost koja moraprerasti u praksu, jer suvremenegradove i tvorničke prostorekarakteriziraju industrijalizacija, ekonomskaagresija, smog, asfalt,zagađenost zraka, tala i voda odotpadnih tvari, automobilskih plinova,čađe, dima i svega onoga što zagađujeČasopis Hrvatske šume / 17


prirodnu sredinu i životni prostor, ido deset puta više od snošljive razineKako sačuvati priroduZbog ilustracije, potrebno jenavesti činjenicu da čovjek dnevnopotroši oko kilogram kisika, dokautomobil koji prijeđe oko stokilometara apsorbira dnevno oko 35kg kisika. Nasuprot tome, šuma ništane zagađuje, jer proizvodi obilje kisika,uz istovremeno prcradivanještetnog ugljičnog dioksida. U šumi sezadrži od 10 do 10000 puta manječestica nečistoće od industrijskihStoga se divljač čuva i prihranjuje jerdivljač, kako je dokazano, daleko višekoristi šumi nego što joj donosi štetu.Poboljšanje i korištenješumske prirodeKorisnike odmora, sve odraslegrađane, djecu i mladež, posebno političare,ekonomiste i urbaniste, trebaupoznati s prednostima te životnim izdravstvenim potrebama boravka ušumi, čistoj prirodi i na čistom zraku,jer u gradovima nemamo i nemožemo imati onoliko čistog zraka ikisika koliko nam treba. Prilikomposebnim naglaskom o vrijednostišumske prirode. Državni upravni izakonodavni organi morali bi šumskuprirodu u svezi s općekorisnimfunkcijama, proglasiti ekonomskomkategorijom. Vlastitim akcijama izaštitnim mjerama unaprijeđujcmolovno i ribolovno gospodarstvo te takopodižemo etiku sportskih lovaca iribolovaca. Na najbolji i najposrednijinačin treba upoznati sve korisnikeodmora, izletnike, planinare teljubitelje prirode, s najbližim mjestimau kojima se može provesti ugodanodmor i slobodno vrijeme.U podnožju Čvrsnice nalazi se divno BHdinjsko jezeroizrade urbanističkih rješenja obveznogradova i tvorničkih prostora.bi trebalo izraditi dugoročni programSudjelovao sam na mnogimsanitetsko-higijenskih potreba, koji bistručnim savjetovanjima u Austriji,sadržavao planove i projekte u svezi saŠvicarskoj, Švedskoj i u drugimzdravstvenim korištenjem šumskezemljama, održavanima u šumi, a naprirode te podizanjem zelenila upojedinim primjerima uočljiva je brigagradovima i njihovom okolišu.o šumi, koja mora biti i ostati čista iDolazak u šumu znači zdravlje inezagađena. Nakon jednog savjetovanjaodržan je domjenak u šumi, avraćanje izvorima života a o tome pučanstvomora biti upoznato. Potrebnoodmah poslije ručka šumski radnici suje stvoriti što više vegetacije i zelenihu veće žičane korpe pokupili i odnijelipovršina u gradovima, pokraj cesta, ui najmanje otpatke ili slučajne opuške,tvorničkim krugovima i na svimtako daje šuma ostala čista i netaknuta,mjestima gdje se može posaditi drvokao što je bila prije savjetovanja ite tako načiniti prirodne prečistačedomjenka. Za vrijeme boravka u šumizraka. Stvaranjem namjenskih resursa,i tijekom savjetovanja neočekivano serezervata i rekreacijskih središta riješitmože uočiti srneća i jelenska divljač,ćemo velik dio problema okošto ostavlja ugodan dojam i djeluje kaoukras šume. U svakoj šumi se vidi daje narod prihvatio stvarnost da šuma ikorištenja godišnjih odmora i slobodnogvremena, a već u osnovno školskoobrazovanje trebalo bi, kao obvezandivljač čine neraskidivu biocenozu.školski predmet, uvesti bioekologiju, sUmjesto zaključkaPoznato je da područja Bosne iHercegovine, a osobito Hrvatske,imaju nezagađene šume i obilujuprekrasnim mjestima sa čistom šumskomprirodom, kao stvorenom zaopće poboljšanje ljudskog zdravlja,tišinu, mir i odmor te predjelima zalov i ribolov. Međutim, sve to dosadnismo dovoljno koristili. Tako u neposrednojblizini Mostara, izmeđuprekrasnih šumovitih planina Čvrsnicei Vrana, s puno crnog bora ijedinstvene munjike, nalazi seBlidinjsko jezero koje, uz neopisiveprirodne ljepote, pruža i nudi svestraneudobnosti te može zadovoljiti svakizahtjev i svaku želju. No, unatoč svemutome, navedeno jezero posjetio jetek mali broj građana Mostara.S obzirom na specifičnostposlovanja i prostora na kojem djeluje,upravlja i gospodari šumarstvo, prirodaje pružila sve preduvjete dašumarski stručnjaci provode irekreacijsko iskorišćivanje šumske prirode,prvenstveno lova i sportskogribolova, ali i da budu nositelji isudionici akcija na pošumljavanju kršai goleti te podizanju zelenih površinana bilo kojim lokacijama u naseljima ioko gradova. Umjesto zaključka ovrijednosti šumske prirode postavljase pitanje bi li se naš Jadran mogaonazivati najljepšim morem na svijetuda mu obale u Cavtatu, Trstenom,Brelima, Makarskoj, Šibeniku, pa svedo Brijuna i na otocima, nisupokrivene šumom-zelenom medicinomza oči, dušu i tijelo. •18 / Časopis Hrvatske šume


Gospodarenje niskim šumama na Istarskom poluotokuPostupno do sjemenjačaIstarske panjačekarakteriziraju različitidegradacijski stadiji sprekinutim sklopom imalom drvnom masom pohektaruPiše: Radenko MarušićPovršina niskih šuma (panjača)kojima gospodare »Hrvatske šume«p.o. Zagreb na području istarskogpoluotoka je 29.500 ha, što je polovicadržavnih šuma Istre ili nešto više odčetvrtine državnih šuma na kršu. Osimtoga, na istarskom području nalazi se i78.000 ha privatnih šuma, koje su pretežitopanjače. Navedene niske šumedijelom su očuvane, a prevladavaju različitidegradacijski stadiji s prekinutimsklopom i malim brojem stabala po hektaru.Nerijetko su ove šume s vrlo gustompodstojnom etažom i gotovo suneprohodne te predstavljaju potencijalnuopasnost za izbijanje požara.Pretvorba u visoki uzgojnioblikS obzirom na značajan udio panjačau Istri, potrebno ih je pravodobnim uzgojnimzahvatima postupno prevoditi uviši uzgojni oblik, dajući pritom prioritetnajugroženijim sastojinama. Na nedavnomsavjetovanju o gospodarenju panjačamaMediterana, na području šumarijePoreč, uz sudjelovanje 48 šumarskihstručnjaka iz direkcije »Hrvatskih šuma«,Šumarskog instituta Jastrebarsko, sazagrebačkog Šumarskog fakulteta te izbuzetske, dclničke, senjske, gospićke isplitske Uprave šuma, istaknuto je daistarske panjače karakterizira velika raz-Nfl području Istre znatan je udio degradiranih panjača, s drvnom masom tek 25-30 m^/haFoto: R. MarušićDalja dinamika godišnjih prirasta većnolikost s obzirom na drvnu zalihu pohektaru. Znatan je udio degradiranihpanjača, s tek 25-30 m^/ha, premda u predjelimanešto udaljenijim od naselja ima iočuvanih šuma s većom temeljnomdrvnom zalihom i znatnijim udjelom stabalaiz sjemena.Postavlja se pitanje kako u ovim degradiranimprirodnim šumama unaprijeditigospodarenje te ih u što kraćemvremenu prevesti u šume visokog uzgojnogoblika. Na osnovi istraživanja višeautora prihvaćeno je da se panjače njegujuproredama i obnavljaju prirodnim putem,oplodnim sječama, uz unošenje sjemena, apo potrebi i sadnica autohtonih vrstadrveća. Optimalno vrijeme za izvođenjeovih radova je za najvećeg prirasta, kada sestabla vrlo brzo izlučuju u visinske idebljinske razrede. Vrijeme kulminacijedebljinskog prirasta za hrast medunac jeveć uli. godini, kada mu je prsni promjertek nešto ispod 4 cm a širina goda 2 mm.Kulminacija visinskog godišnjeg prirastadolazi još ranije, tečajnog u drugoj godini(visina stabala 0,8 m), a poprečnog u petojgodini, s visinom stabla 2 m. Nasavjetovanju je naglašeno da je nakondovršnog sijeka i njege mladika potrebnosklopljeni guštik odmah očistiti iprorjeđivati, da bi se za buduću sastojinuosigurao dovoljan broj stabala iz sjemena.ispod stote godine osjetno niža, pa semože pretpostaviti da će za medunčevesjemenjače biti dovoljna ophodnja 80-100godina.Manjak novca za uzgojneradovečinjenica je da se rijetke prorede nakršu mogu pokriti realizacijom prorednogsortimcnta, za razliku od proreda ukontinentalnim šumama. Stoga je nužnoza ove uzgojne radove osigurati novac izbiološke reprodukcije šuma i iz korištenjaopćekorisnih funkcija šuma. Za hrastmedunac potrebno je odmah izraditijednoulazne i dvoulazne drvnogromadnetablice, a za medunčeve i crnikine panjačeprirasno-prihodne tablice, koje će vrlokorisno poslužiti u pretvorbi ovih šuma.Bez obzira na uzgojni oblik, u prirodnimistarskim sastojinama treba zabraniti čistesječe. Još i danas, na žalost, pri revizijiuredajriih elaborata, znatan dio šumskihpovršina u Istri ostaje izvan planiranoggospodarenja, budući da nedostajusredstva za biološku reprodukcijuodnosno zaštitu šuma. Stoga su čuvanje,zaštita i osiguranje novca za proširenjeareala, ne samo istarskih šuma već i šumau Hrvatskom primorju i Dalmaciji, obvezasvih gospodarskih činitelja i turizma. •jeČasopis Hrvatske šume / 19


ŠUMARIJA RIJEKADobro organizirana protupožarna zaštita šumaNa površnii od 17.800 ha, od čega 16.800ha uređenih šuma i 1000 ha neuređenihprigradskih šuma (državnih i privatnih) gospodari.šumarija čije se sjedište nalazi unajvećem lučkom gradu - Rijeci. Posebnostšumarije je u tome da gospodari šumamakrša i visokim šumama te da na malomprostoru objedinjuje raznolikosti ispecifičnosti primorskog i goranskog krajolika.Posebnost područja uvjetuje prije svegamikroklima koja prevladava na ovimprostorima, tako da nije teško naći terenegdje zajedno rastu sastojine bukve i hrastamedunca na 180 m nadmorske visine.»Područje Šumarije Rijeka prostire se napovršinama od obale mora pa sve do 1400m nadmorske visine«, govori upraviteljŠumarije dipl. inž. šum. Dejan Švob. Ponekadje zbog prirodnih i klimatskih raznolikostiteško raditi, a posebice se to odnosina teške, kamenite i škrapovite terene krša.Na kršu, koji zauzima oko 7500 hapovršine, uglavnom se obavljaju uzgojni radovi,dok se u visokim šumama na oko4800 ha obavlja sječa.Šumarija Rijeka gospodari sa 4500 ha privatnih,uređenih šuma. Podijeljena je učetiri revira - tri državna i jedan revir privatnihšuma. Gospodari na šest gospodarskihjedinica. Dvije gospodarske jedinice.Jelenje Velo A i B i Platak, obuhvaćaju visokešume. Četiri gospodarske jedinice, ato su Lužina, Oštrovica, Podplanina i Jarki,nalaze se na kršu. U g. j. Jarki nalazi sevodozaštitno područje za opskrbu vodomgrada Rijeke te se tu provode samo uzgojniradovi.Tijekom ove godine planirano je 7654norma dana uzgojnih radova, od čega nakršu 5534, a u visokim šumama 2111 normadana.Godišnji etat, koji iznosi 17.000 m\siječe se uglavnom u visokim šumama.Gospodarska jedinica »Platak« s pretežito borovom kulturom. Foto: V. PlešeTijekom ove godine posjeći će se 11.800 m^^bukve i 400 m^ jele. U šumama na kršusiječe se samo oko 1200 m' drva.S obzirom na to da glavnina površinaŠumarije pripada primorskom pojasu, ovoje i područje visokog rizika od izbijanjapožara. Zato je bilo potrebno organiziratislužbu motrenja i opažanja. Pored vlastitogosoblja, uglavnom čuvara šuma kojitijekom ljeta dežuraju cijeli dan, dobra suradnjana protupožarnoj zaštiti uspostavljenaje sa MUP-om, jedinicom za gašenjepožara, te Acro klubom »Krila Kvarnera«.U slučaju dojave o požaru, vatrogasne jedinicezahvaljujući dobrim i ažurnim podacimapohranjenima u računalu nadležneslužbe MUP-a o lokaciji, sastojini i komunikacijamana području koje pokriva ŠumarijaRijeka u stanju su brzo izići na teren iučinkovito pogasiti požar.U g. j. Podplanina vrh Borovice naalzi seautohtona sastojina crnog bora. U slučajuizbijanja požara jedino je na tom područjupredviđeno gašenje zrakoplovom.Uz dobro organiziranu zaštitu šuma odpožara u Šumariji Rijeka velika se pozornostpridaje i zaštiti šuma od nametnika, au tu svrhu obavljaju se redovita ekološkamotrenja. Na području Šumarije Rijekanalaze se 4 plohe za fenološka motrenja tepo tri plohe za praćenje populacije borovogčetnjaka i populacije gubara.»Dobru suradnju na planu ekologijeŠumarija razvija i s osnovnim školama napodručju grada Rijeke te s društvom »Našadjeca«, ističe upravitelj.No sve ove aktivnosti i uspjesi u poslubili bi nezamislivi bez potpunog zalaganjasvih zaposlenih u Šumariji. Trenutno ih jezaposleno tridesetak, od čega devetero uizravnoj proizvodnji. (V. P.)GORANSKA KIPARSKA RADIONICADvadeset godina uspješnog radaVeć dvadesetak godina u najšumovitijcmkraju Lijepe naše. Gorskom kotaru, djelujeGoranska kiparska radionica. Osnovana 1978.godine, zahvaljujući nekolicini entuzijastakoje je podržalo Turističko društvo Lokve teprema idejnom elaboratu akademske slikariceMilene Lah, Goranska kiparska radionica»proradila« je u pravom smislu riječi tek godinudana kasnije. Zadaća je bila okupiti u štovećem broju umjetnike kipare koji će tijekomljetnih mjeseci boraveći u Gorskom kotaruraditi skulpture od drva.Od tada je prošlo gotovo dvadeset godina iu tom je razdoblju kiparska radionica okupilapedesetak kipara i umjetnika iz Hrvatske iinozemstva koji su stvorili pedesetak skulpturaod drva. Skulpture su izložene na područjucijelog Gorskog kotara, a kao izložbeni prostorposlužili su trgovi, ulice, parkovi svihvećih goranskih mjesta - Mrkoplja, Delnica,Fužina, Lokava... Prelijepe skulpture od drvakrase i krajobraz uz Lokvarsko i Fužinsko jezerote Nacionalnog parka Risnjak.Svoj doprinos u nastajanju skulptura daju išumari osiguravajući potrebnu sirovinu zanjihovu izradu. »Za izradu jedne skulpturepotrebno je oko 2 m-' drva, a koristi se uglavnomdrvo hrasta i kestena jer je trajnije iotpornije na vanjske vremenske utjecaje. Materijalnabavljamo u šumariji Skrad«, ističevoditelj Goranske kiparske radionice i njezinutemeljitelj prof. Nikola Lcpinski iz Lokava.Postupak nastajanja skulpture iz drva vrloje zanimljiv. Valja se pomučiti da bi odobičnog trupca nastalo umjetničko djelo.Prvo treba »iskrojiti« trupac na željenu duljinute ga grubo oblikovati alatima kao što sumotorna pila, sjekira i si. U radu se koristerazni alati. Ponekad je za izradu skulpturepotrebna i pomoć iskusnih šumskih radnika,npr. u poslovima rezanja trupaca, grubooblikovanje drva i si.»Taj posao ne može raditi bilo tko odšumskih radnika nego samo odabrani kojiimaju sklonosti prema umjetničkom izražajui talent za taj rad«, ističe gospodin Lepinski.Početnu inspiraciju za izradu skulptura kiparisu dobivali iz bogate etnografske baštine Gorskogkotara, pa su prvih godina skulpture bilenalik na stara goranska oruđa. Taj umjetničkiizražaj odavno je napušten, a kiparima je20 / Časopis Hrvatske šume


Skulptura »Ljuljačka« rad akademske slikariceVlaste ŽarićFoto: V. Plešedopuštena sloboda odabira motiva za nekuskulpturu.»Uz potporu šire zajednice a tu prvenstvenomislim na nadležne institucije u Primorsko-goranskojžupaniji, želja nam je da Goranskakiparska radionica preraste ne samogranice Gorskog kotara nego i Lijepe naše tepostane školom kiparstva za mlade talentiraneljude. Očekujemo da će nam »Hrvatskešume« p.o. Zagreb ustupiti staru lugarnicu uLascu lokvarskom i nadamo se da ćemo ondjeurediti stalni prostor Goranske kiparskeradionice, gdje bi naši umjetnici mogli radititijekom cijele godine.Zelja nam je stalno surađivati sPedagoškim fakultetom u Rijeci, odsjekomza Likovni odgoj, i Likovnom akademijom uZagrebu te omogućiti studentima tih fakultetaorganizaciju programa u obradi drva unašoj radionici.Planova ima mnogo, a koji ćemo od njihostvariti ne ovisi samo o nama nego i o širojpotpori te priljevu financijskih sredstava«,završio je prof Lcpinski. (V. P.)Skulptura »Relikvario« rad kipara BrunePaladinaFoto: V. PlešeUPRAVA SUMA POŽEGAPožeški zaposlenici na ispomoći VinodolčanimaUprava šuma Požega u posljednjevrijeme čini usluge na sječi drugimupravama diljem Hrvatske. Potkraj kolovozaiz Novog Vinodolskog vratila sesedmočlana sjekačka grupa u sastavukoje su bili četvorica iz požeške i trojicaiz veličke šumarije. U razgovoru spomoćnikom revirnika MarijanomMatićein doznali smo da se radilo napodručju šumarije Novi Vinodolski, ugospodarskim jedinicama Smolnik iTrojbuke, na radilištu Breze, oko 15 kmsjevernije od Novog Vinodolskog.Budući da ta šumarija, u sastavu Upravešuma Senj, nema dovoljanbroj izvršitelja zaostvarenje planova sječe,za pomoć se obratilapožeškim šumarima. Usjekačkoj brigadi šumarijePožega bili su ZlatkoOvad, Zvonko Markanjević,Mladen Markatyemći Slauko Markanjević,a šumarija Velikaposlala je Zvonka Puškarića,Ivana Ciganovića iIvana Dogolovića.Prema riječima po-moćnika revirnika, radilo se na oko 1300m nadmorske visine, a posječeno je poludebalnommetodom oko 1400 m^bukve i jele. Jelova stabla prikrajana suna dužine četiri, osam i dvanaest metara,a LKT-traktorima sortimenti suizvučeni na pomoćno stovarište. Uodjelu 41 pretežit dio drvne mase činibukva (80 posto), a ostalo je jela. Na primanjudrvnih sortimenata radili supomoćnici rcvirnika Ivica Buturac i MarijanMatić. Sortimenti bukve otpremajuse najviše u Italiju, a jelove sortimenteotkupljuju privatne pilane.- Naši sjekači su radne zadatkeizvršavali disciplinirano, premašujućidnevnu normu i za 30 posto, a domaćinisu se dobrom organizacijom smještaja iprehrane pobrinuli da se ugodnoosjećamo. Posao na sječi nastavlja drugasjekačka brigada sa sjekačima iz šumarijePožega i Pleternica - ističe MarijanMatić te napominje da su požeški sjekačidosad priskočili u pomoć šumarijamaPerušić, Vrhovine i Karlobag, napodručju gospićke uprave šuma, te posjeklioko 8000 m' drvne mase.I. TomićZaposknici šumarijaPožega i Velika ispredobjekta »Breze« ŠumarijeNovi VinodolskiFoto: I. TomićČasopis Hrvatske šume / 21


UPRAVA SUMA BJELOVARUklopiti se u zadane okvireBrojka oko koje se vrte sve želje i uzgojniradovi iznosi - 27 milijuna kuna.To je okvir u koji se do kraja godinemoraju uklopiti svi uzgojni zahvati uUpravi šuma Bjelovar, ma koliko oni unekim šumarijama bili veliki i koUko impredviđena sredstva bila nedostatna. Uprvih osam mjeseci od spomenutog jeiznosa utrošeno oko 20 milijuna, a dokraja godine bez sumnje će se potrošiti ipreostalih 7 milijuna. Probijanja ovoginternog »proračuna« uzgoja sigurnoneće biti, ako, dakako, ne dodc do revizijeplana.S naturalnim izvršenjima u prvih osammjeseci u Bjelovaru mogu biti zadovoljni,iako ne i presretni, ljeto je bilo, kao iuvijek, vrijeme žetve korova (izvršeno je35 posto plana), njege pod zastorom(80 posto), njege pomlatka (69 posto) tenjege mladika, koja je realizirana 84 posto.Za neke radove do kraja će godinebiti kasno, no ostali će se, kažu upraviteljišumarija bjelovarske uprave, obavitipo planu.Mogući problem zove se - žir. Ako gabude, premada je malo izgleda za većiurod, trebat će novca, kojeg već sadanema. No, novac bi se i našao kad semora pronaći, jer zna se da je u šumarstvunajskuplji žir. Ali, nema žira. Akoga pak ne bude u potrebnimkoličinama, a po šumarijama morajunajhitnije utvrditi konačno stanje, problemje daljnja obnova šuma. Uproširenoj biološkoj reprodukciji pripremniradovi na obnovi šuma obavljenisu na 52 ha (61 posto plana), sadnja sjemenai sadnog materijala na 61 ha, anjega na oko 900 ha. I sječa i izrada uskladu su s planiranom dinamikom iupitne su tek u dvije šumarije. Za osammjeseci posječeno je i izrađeno oko330.000 kubika, što iznosi 63 posto plana.Zabrinjava udio vlastite režije jer jeprema lanjskoj godini vlastitom radnomsnagom posječeno 22.000 kubika manje.To je nadoknađeno većim udjelom samoizrade.Inače, u vlastitoj je režiji realizirano59 posto planiranog, u samoizradičak 87 posto te s vanjskim uslugama30 posto plana.Privlačenje sortimenata realizirano je58 posto, od čega vlastitom mehanizacijom71 posto. Naglašavaju se posljedi?:ce prošlogodišnjih ledoloma. Podsjetimo,bjelovarska uprava pretrpjela jeprošle zime veliku štetu od snijega i leda(oko 80.000 kubika). U tijeku je sanacijašuma pogođenih ledolomom, ovisnoo mogućnostima pojedinih šumarijačije su šume stradale.Dodatni moment koji ne ulijevapreviše optimizma, a ne tiče se ni šumarijaniti šumara, jest pitanje što s drvomiz takvih oštećenih sastojina. Njegovaizrada košta, a teško se ili nikako ne prodaje.To je problem s kojim će se ubjelovarskoj upravi morati pozabaviti.(m)UPRAVA SUMA DELNICEOdmor u vlastitim objektimaSezona godišnjih odmora za zaposlenike»Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb i oveje godine uspješno okončana. Većina zaposlenihzajedno s članovima obiteljiovoga ljeta ljetovala je u objektima uvlasništvu poduzeća - odmaralištima,apartmanima, kamp-kućicama od Istredo Dalmacije.Zaposleni delničke uprave šuma provelisu godišnje odmore u objektima uvlasništvu poduzeća, a posebno je zanimanjeiskazano za odmaralište u MalomLošinju i apartmanima u Njivicama.Od 20. lipnja do 8. rujna uodmaralištu u Malom Lošinju boraviloje oko 552 zaposlenih s članovima obitelji,a u apartmanima u Njivicama oko166. Kapaciteti odmarališta u MalomLošinju su 18 soba sa 66 kreveta, a uNjivicama pet apartmana sa 15 postelja.Pored navedenih objekata, zaposlenicidelničke uprave šuma najveće su zanimanjeiskazali za provođenje godišnjihodmora u hotelu u Drveniku krajMakarske, odmaralištu u Selcima teapartmanima u Dugoj uvali, Dramalj. Iove godme zaposleni su ljetovanje mogliplatiti u nekoliko mjesečnih obroka.(V.P.)UPRAVA SUMA BJELOVARNova prometnicau šumariji Grubišno Polje bjelovarskeuprave puštena je u promet nova šumskaprometnica dužine 2000 m koju je izgradiloGrađevinarstvo Bjelovar.Nova prometnica, »Trivnica«, otvara ugospodarskoj jedinici Bilogora nekolikoodjela s ukupnom drvnom zalihom40.000 kubika. Riječ je o srednjodobnimsastojinama bukve i hrasta bez glavnogprihoda.U prometnicu je ugrađeno 3200 kubikakamena iz vlastitog kamenoloma,čime je ubrzana izgradnja. Premda jekišno vrijeme u srpnju ometalo izvođače,nova je prometnica ipak dovršena navrijeme, (m)UPRAVA SUMA DELNICEDinamika proizvodnje prema planuu prvih sedam mjeseci ove godine Upravašuma Delnice bilježi dobre rezultate u poslovanju,a ako vremenske prilike budu išle narukudelničkim šumarima ne bi trebalo bitinikakvih problema s daljnjim izvršavanjem planiranihzadataka u proizvodnji, istaknuto je nastručnom kolegiju održanom 8. kolovoza 1997.godine.Tijekom prvih sedam mjeseci obavljeno je57 posto godišnjeg plana sječe i izrade, od čegaje kod crnogorice ostvareno 69 posto, a kodbjelogorice 44 posto godišnjeg plana. Kod vučei iznosa obavljeno je 56 posto, a u otpremi 56posto godišnjeg plana.Vlastitim kapacitetima obavljeno je 64 postoradova na sječi i 50 posto vuče i otpreme, aza 50 posto radova korištene su usluge trećihlica. U odnosu na godišnju proizvodnju zalihesu iznosile 11 posto.Za sedam mjeseci ove godine ostvarena jerealizacija, odnosno prodano je 205.000 m' drvnihsortimenata putem licitacija ili ugovora poprosječnoj cijeni 324 kn/m^ Najveća realizacijabilježi se u srpnju kada je prodano 42.397 m^drvnih sortimenata te postignuta prosječnacijena 314,79 kn/m'.U jednostavnoj biološkoj reprodukciji zasedam mjeseci ove godine izvršeno je 50 postogodišnjeg plana radova na uzgoju, ili 16.436norma dana, a u proširenoj biološkoj reprodukciji34 posto godišnjeg plana, ili 2225 normadana.Za ostvarene dobre poslovne rezultate uprvih šest mjeseci ove godine dipl. inž. šum.Damir Moćan, zamjenik direktora »Hrvatskihšuma« p.o. Zagreb, pohvalio je šumarijeFužine, Prezid, Klanu i Lokve. (V. P.)22 / Časopis Hrvatske šume


SURADNJA ŠUMARA, POVJESNIČARA I PLANINARASpomen ploča u okrilju bukove šume"•*- iiiiir-Požeški šumari, povjesničari i planinari na starom Dolaćkom gradu, postavili su spomen-pločuFoto: I. FliszarU posljednje dvije godine članovipožeškog Društva za hrvatsku povjesnicu.Uprava šuma Požega, i planinari s togpodručja provode akciju obilježavanja starihutvrda na gorama koje okružuju zlatnuPožešku kotlinu (Vallis aurca). Potkrajdruge dekade srpnja na ostacima stare turskeutvrde iz XIV. stoljeća - Dolačkomgradu, najednom od grebena južne Babjegore otkrili su spomen-ploču s osnovnimpodacima o starom gradu i njegovu nastanku.Ovaj zanimljivi povijesni objekt napodručju Šumarije Požega, iznad sela Dolaci Brestovac, nalazi se na 450 m nadmorskevisine, a okružuje ga šuma bukve s lazarkinjom(Asperulo-Fagetum). Ova lijepasrednjodobna sastojina nalazi se, inače, nasvim ekspozicijama i nagibima reljefnorazvedene Babje gore, a u sloju drveća dominantnaje bukva dok su pojedinačnoprimiješani hrast kitnjak, grab, gorski javor,klen, brekinja, divlja kruška, pitomi kesten,breza, trepetljika i vrba.Uoči otkrivanja spomcn-ploče nazočnimasu se u ime domaćina obratili upraviteljpožeške šumarije ing. Ivica Fliszar, potpredsjednikDruštva za hrvatsku povjesnicuprof Bozo Milanović, članovi Upravnogodbora Ivan Jakovina i prof. dr. FilipPotrebica, čelnik općinskog PoglavarstvaBrestovac Dragutin Blažević, a u ime planinaragovorio je Drago Franić.Spomen-ploču otkrio je upraviteljUprave šuma Požega ing. Stjepan Blažević, apožeški pjesnik Milan Kaučić, pročitao jesvoju pjesmu »Stari dvori«, nadahnutu starimutvrdama razmještenim po planinamaHrvatske. Nazočnima je podijeljena za tuprigodu tiskana publikacija »Dolački grad,ljudi i šume brestovačkog kraja«, koju jepripremio mr. Juraj Zelić, djelatnikpožeške uprave šuma.Spomen-ploče dosad su povjesničari išumari Požeštine u suradnji s planinarimapostavili na Viškovačkom, Vrhovačkom,Veličkom i Kaptolačkom starom gradu, aosim prve, sve ploče izradio je i pokloniopoznati požeški klesarski majstor DragutinBlažanin.I. TomićŠUMARIJA GEROVOOsnove gospodarenja za gospodarsku jedinicu SušicaKrajem kolovoza u Upravi šuma Delnicestručno je pregledan elaborat Osnovegospodarenja za gospodarsku jedinicuSušica Šumarije Gerovo. Površina g. j.Sušica iznosi 860,36 ha. Posao je obavilakomisija, koju je imenovalo Ministarstvopoljoprivrede i šumarstva, u kojoj su bilipredsjednik dr. se. Karlo Bezak, dipl. inž.šum. te članovi Predrag Trope, dipl. inž.šum., i Slavica Delač, dipl. inž. šum.Zadatak komisije bio je utvrditi je lielaborat Osnove gospodarenja za gj.Sušica izrađen sukladno odredbama Zakonao šumama. Pravilnika o uređivanjušuma, odredbama šumskogospodarskeosnove područja te pratećih podzakonskihakata.Valjanost stare Osnove gospodarenjaistekla je 31. prosinca 1996. godine. RevizijuOsnove gospodarenja izradio jedelnički odjel za uređivanje šuma. Redovnarevizija Osnove gospodarenja vrijedi zarazdoblje 1. siječnja 1997. do 31, prosinca2006. godine. Nakon pregleda elaboratakomisija je dala svoje primjedbe i prijedloge.Ministarstvu poljoprivrede i šumarstvaupućen je prijedlog da izda suglasnost napredloženi elaborat Osnove gospodarenjaza gj. Sušica. (V. P.)Časopis Hrvatske šume 123


Kad ima novca, ima i sirovinePožeška tvornica namještaja, uspijeva riješiti većinu problenna s l


ŠUMARSTVO U SVIJETU: NOVI ZELANDGospodarenje prirodnim šumamaIz prirodnih šuma Novog Zelanda dolazi manje od 2 posto ukupne šumske proizvodnjete zemlje, a korištenje i izvoz prirodnih vrsta danas su strogo regulirani zakonimaPrirodne šume Novog Zelandaprostiru se na 6,2 milijuna hektarai zauzimaju 23 postopovršine te zemlje. Komplekse ovihšuma čini prirodno drveće kao što sukauri (Agathis australis), rimu (Dactjdiumcuppresinum, vrsta čempresa),totara (Podocarpus totara, vrsta graba) ibeech (Nothofagus species, vrsta bukve).One su sada najvećim dijelomsačuvane kao nacionalni parkovi, rezervatiili kao druga od Ministarstvazaštite administrativno zaštićenapodručja. Široka djelotvorna zaštitaAmandman o šumarstvu iz 1991. godine(Šumarski amandman). Drugavažna zakonska odredba je Zakon oupravljanju prirodnim bogatstvima.Vlada, također, želi vratiti u prijašnjestanje degradirane domaće šumepresađivanjem domaćih vrsta na pogodnojzemlji.Najednom šumskomradilištu u NovomZelanduCilj donošenja Amandmana ošumarstvu je unapređenje trajnog gospodarenjadomaćim prirodnimšumama Novog Zelanda. Privatnizemljoposjednici žele samo što višedrva, koliko god ga je šuma iznovasposobna dati, no njihove šume će pozakonu morati ostati netaknute i moprirodnihšuma olakšana je time što sena Novom Zelandu za upotrebu koristedrvni resursi s velikih šumskihplantaža. Trenutno se manje od 2 postoukupne šumske proizvodnje naNovom Zelandu podmiruje iz prirodnihšuma.Korištenje i izvoz prirodnih vrstadanas su strogo regulirani zakonima.Glavni dio zakonodavstva koji regulirasječu, prijevoz i preradu ovih šuma iizvoz domaćih šumskih proizvoda jeIstruli ostaci posječenešume korisno seupotrebljavaju kaozaštita i hranjiva tvarza sljedeću sadnju.Iskusan radnik možeposaditi 1000 i višesadnica dnevno -jedando dva hektara šume -premda na kosinamakao što je ova površinau sjevernom Canterhuryudnevni učinak jemanji.Časopis Hrvatske šume I 25


at će izgledati kao prirodne šume, sasvim postojećim različitim vrstama.Radi unapređenja trajnog gospodarenjaŠumarski amandman uvažavazahtjev šumoposjednika da im se odobreplanovi trajnog gospodarenja, alinalaže kontrolu prerade i izvoza drvnihprerađevina.Ostale vrste šumaPoljoprivredne šume - Cilj stvaranjai gospodarenja poljoprivrednimšumama je korištenje dijela zemlje zaPošumljene i nepošumljene površine: šumske plantaže 4,8 posto, prirodnešume 23 posto, ostalo zemljište 20,8 posto, pašnjaci i oranice 51,4 posto.Šumsku proizvodnju i za ispašu. UNovom Zelandu u poljoprivrednimšumama proizvodnja trupaca kombinirase s uzgojem i ispašom stoke.Stoka, obično ovce i goveda, pasu ušumi ili oko nje.Šumske farmerske parcele -uključuju male dijelove plantaža(obično manje od 20 ha) na farmamas mnogostrukom namjenom. Takvešumske parcele na farmama obično sepodižu u krajevima koji su siromašnimogućnostima ispaše.Zaštitne šume - Stvaranje zaštitnogpojasa sastavni je dio gospodarenja unajvećem dijelu Novog Zelanda. Uzkorist od hladovine, zaštite i stabilizacijetla, zaštitni pojas omogućujedohodak od stoke koja se hrani plodovimadrva.Šume za razonodu - Upravljanješumama za razonodu obuhvaća gospodarenjedijelom šuma i drugog raslinjau svrhu očuvanja okoliša i stvaranjaatraktivnih šumskih predjela zasve vrste zabave (razonoda, rekreacija).Jedan aspekt toga je urbanošumarstvo, koje obuhvaća planiranje iodržavanje parkova, rezervata, nasadauz prometnice, kao i nasada za potrebegrađana.(The Forestry Sector in New Zeland,preveo M. Mrkobrad)Piše; Vesna PlešePoznati goranski preparator Zeljl


PREPARIRANJE LOVNIH TROFEJAZahtjevan i stručanutnietntckt radSamo tijekom ove godine Željko će preparirati čak osammedvjeđih krznaFoto: V. PlešeŽeljko Podobnik s ponosom pokazuje prepariranu kunu zlaticuFoto: A. FrkovićDva mjeseca za medvjeda»Postupak prepariranja medvjeđeg krzna traje neštoviše od dva mjeseca i obuhvaća cijeli niz radnji. Započinjese guljenjem kože i skidanjem mesine. Taj posao je najtežii ponekad zna potrajati po dvadesetak sati, ovisno o veličinimedvjeda. Pri skidanju mesa treba paziti da se ne prerezekorijen dlake kako se ne bi oštetilo krzno. Nakon toga slijedipranje i odmašćivanje krzna. Štavljenje krzna traje petnaestakdana, zatim slijede poslovi cijeđenja, sušenja ibrušenja krzna. Lubanja se rekonstruira uz pomoć gipsa, aumjetno zubalo se radi od posebnih materijala i ručni surad preparatora«, priča Željko.»Cesto se ljudi pitaju koliki je vijek trajanja preparira-nog krzna ili dermoplasta (preparirane ptice), a i na to pitanje«,kaže Željko, »odmah se može dati odgovor. Trajeonoliko koliko je kvalitetno obavljeno prepariranje i kolikose preparator pridržavao ispravnih postupaka prepariranja.Trajnost prepariranog krzna ovisi i o načinu na koji ga ljudičuvaju. Svako preparirano krzno ili dermoplast treba čuvatiod prašine, treba ga redovito čistiti, a po mogućnosti iprozračiti na svježem zraku. Nekih drugih preventivnihmjera zaštite zasad nema. Da bi preparirane ptice zaštitiliod prašine, preparatori ih stavljaju u staklo«, objasnio namje Željko Podobnik.Željku smo zaželjeli još mnogo uspjeha u daljnjemradu na prepariranju životinja i ptica iz goranskih šuma. •Časopis Hrvatske šume / 27


Hrvatska prirodna baštinaZvjezdače - gljive koje hodajuRod gljiva zvjezdača nemaju prehrambenu vrijednost za čovjeka, odlikuju se nizombioloških i ekoloških zanimljivosti i svojom osebujnošću i biološkom zadaćom pridonoseukupnom bogatstvu i ljepotama prirodi HrvatskePiše: Dr. Radovan Kranjčev, prof.Uvelikoj skupini gljiva stapčara {Basidiomycetes) značajno mjestopo broju vrsta zauzima i red utrobnjača ili trbušarki(Gđiterafei).Unutar ovog reda u porodici puhara{Lycoperdaceae) nalazi se u našim krajevima velik broj poznatih iraširenih vrsta. Međutim, tu se uvrštava i zaseban rod gljivazvjezdača {Geastrutn) čije vrste nisu toliko brojne i raširene aodlikuju se nizom bioloških i ekoloških zanimljivosti. Nerijetkozbog njihovih malih dimenzija kao i zbog kriptične obojenostiplodišta ove gljive ostaju nezapažene, čak i na staništima gdje im populacijei nisu tako malobrojne.U mladosti su plodišta gljiva zvjezdača skoro okrugla, a u prirodiih samo iznimno otkrivamo jer su najčešće skrivena u površinskomsloju humusa i listinca. Samo ako od ranije poznamo odgovarajućenalazište možemo ih susresti i više godina zaredom.Prilikom sazrijevanja okruglo plodište se zvjezdoliko raspuca nasvom gornjem dijelu i vanjska ovojnica u obliku krakova odvaja seod središnje okrugle i najčešće sivosmede ovojnice. Kraci se sve višemeđusobno razmiču i povijaju prema tlu a središnji okrugli dio punspora postaje dobro vidljiv. Na njegovom vrhu nastaje otvor iz kojegse isprašuje mnoštvo spora, slično kao i iz mnogih drugih plodnihtijela gljiva puhara. Kako se kraci sve više povijaju prema tlu anerijetko i djelomično podvijaju ispod središnjeg dijela plodišta,upiranje o tlo uzrokuje odvajanje plodišta od micelija. Gljiva tada»iskoči« iz mjesta gdje je izrasla i nađe se posve na površini tla.Vanjski dio plodišta koji građi krakove zvijezde građen je odUpojna zvjezdačarazličitih slojeva tkiva. Svaki od njih ima drugačije raspoređenavlakna i drugačiju sposobnost upijanja vode, odnosno vlage iz zraka.Osobito su higroskopni, tj. jače bubre, oni unutrašnji slojevivanjskog omotača pa za vlažna vremena upijaju više vlage od onihvanjskih. To je razlog što se kod većine vrsta, kad su plodišta jošsvježa, mesnata, za vlažna vremena kraci ovih gljiva otvaraju,odnosno savijaju prema van pa i podvijaju ispod plodišta. Obratno sezbiva kad je zrak suh: kraci se uzdižu i skupljaju te zatvaraju središnjimješinasti dio. Na taj način ovim higroskopnim gibanjima -higrohazijom — ove gljive se ponašaju kao neobični prirodnibarometri i predskazivači vremena. Kako se vlaga u zraku mijenjatako se i plodišta ovih gljiva neprestano gibaju jer im ta vanjskazvjezdoliko građena ovojnica neprestano izvodi pokrete otvaranja izatvaranja. To može imati za posljedicu i veće ili manje udaljavanjeod mjesta gdje su plodišta izrasla pa se stječe dojam kako ove gljivehodaju. Možda najizraženije ovakvo gibanje iskazuje plodište upojnezvjezdače {Astraeus hygrometricus) koje je veoma osjetljivo napromjenu vlage u zraku. Gljiva je česta u našim krajevima uzJadransko more.Plodišta gljiva zvjezdača dozrijevaju krajem ljeta i u jesen, amožemo ih naći, sasušena, i slijedećeg proljeća medu lišćem. Rastunajčešće na šumskim nešto sušnijim staništima ah u vlažnijimhumoznim površinskim slojevima tla. Naseljavaju rado šikare sastarijim stablima vrba i topola gdje se pojave oko pridanaka starihstabala. Nerijetko zvjezdače nalazimo i na pjeskovitim staništima.


ez obzira da li su ona pošumljena ili posve otvorena, travnata. Nekevrste češće su u listopadnim a druge u crnogoričnim šumama ilišikarama.Jedna od najčeščih je troslojna zvjezdača (Geastrum tripkx) sakrakovima i do 15 cm promjera. Uz vanjsku ovojnicu koja sezvjezdoliko raspuca postoji i »ovratnik«, a kad nastupi suho vrijemekraci se ne podižu već se podvijaju ispod plodišta. Ovu našu najvećuzvjezdaču, često i s nekoliko desetaka primjeraka najednom staništu,nalazimo uz vlažne šumske jarke i starija vrbova stabla.Mnogo je rjeđa crvenkasta zvjezdača {Geastrum rufescens) čijemeso ima crvenkastu boju. Raste u šikarama nizinskih krajeva.U šumi borovca, ali i smreke, populacije trepavičavc zvjezdačenisu rijetkost {Geastrum fimbriatum). Manjih je dimenzija i plodištakad im se posuše mesnati dijelovi, poprimaju svijetlu boju spodvinutim kracima.Medu rijetkosti naših gljiva zvjezdača ubrajaju se dvije vrsteprisutne na staništima naših podravskih Pijesaka. Jedan jedincatiprimjerak dosad je otkriven u mladom bagremiku kod Đurđevca.Riječ je o vrsti grebenaste zvjezdače {Geastrum pectinatum) čijasredišnja mješinica sa sporama raste na malenom dršku. Druga vrstapripada našim najmanjim vrstama. To je patuljasta zvjezdača{Geastrum nanum) koja raste u maloj populaciji na travnatimpovršinama Pijesaka kod Kloštra Podravskog.Razumljivo je da gljive zvjezdače nemaju prehrambenuvrijednost za čovjeka. Svojom oscbujnošću kao i svojom biološkomzadaćom pridružuju se ukupnom bogatstvu i ljepotama prirode.Troslojna zvjezdača prije otvaranjakrakovaPrimjerci troslojnih zvjezdačau različitim fazama razvitkaplodištaSvježa plodišta troslojne zvjezdače,——^^^-m Časopis Hrvatske šume / 29


BLAGDAN S UME UPIŠE; Milan Krmpotić, dipl. inž. šumarstvaNa početku svih početaka Gospodin je odlučio udahnutisveopćem sivilu i obdariti glasom skamenjenu nijemost. Stvorio jepredivne rijeke, sanjiva jezera i otajstvena mora, ali boje nije bilo.Potom je stvorio trave, ali su i trave bile nijeme, premda su strujalebojama svojih cvjetova i opojnošću svojih mirisa.- Moram stvoriti oči koje će vidjeti i uši koje će slušati -zaključio je Svemoćni - i stvorio čovjeka. Povioje djetešce travamai ogrnuo nebom, ali je mali čovjek plakao i drhtao, danju zbogžege, noću zbog studeni. Osim toga, dijete je bilo gladno.Shvatio je Višnji daje čovjek biljka nedorečena i da joj trebapomoći. Zato je stvorio drvo, da mu bude i kolijevka, i krov, ihrana, i skrovište, i vjekovječni badnjak na Božjem ognjištu domanjegova.I reče Bog šumi i čovjeku:w7 JL ML A. JL. SL Jk~dV3JLJ»Stvoritelj je, očito, drvom dorekao čovjeka, a drvu odredio temeljnismisao. Tako je stablo omogućilo čovjeka, upućivalo ga umnoge tajne života i življenja tijekom tisućljeća njegova razvoja,učilo ga i očovječivalo.Stvoritelj je prvi prošetao šumom i u njezino tlo utisnuo neizbrisivtrag božanske stope. Na posljetku, Bog još hoda šumom, ačovjek tek slijedi njegov trag. Nažalost, počesto zaboravlja dajedrvo njemu ravnopravan Božji otisak, da je i on sam tek tragBožji u tragu Božjem, da mu je glas ravnopravan huku šume ipjevu ptice, da i ptica i šuma, baš kao i on sam, čovjek, imajupravo na vlastiti san.Zato, čovječe, poštuj onu koja ti je ravnopravna i koja te krozčas sumorna, a čas slavna stoljeća tvoje povijesti, nikada nije iznevjerila!Hrvatski čovječe, ti koji si Kaj, ti koji si Ča, ti koji si Sto, jesili svjestan da ne možeš pjevati o sebi a da ne pjevaš o zemlji kojate je iznjedrila, da ne pjevaš o šumi koja ti je oduvijek bila kolijevka,krov tvojega doma, ralo tvoje njive i glavnja tvojegaognjišta?!Pogledaj odraslo stablo, dijete i ono će ti pričati o putu koji tečeka! Pogledaj rascvjetanu granu, mladi čovječe, jer ćeš u njojspoznati tajnu svojega ploda! Pogledaj tek poniklu mladicu,starce, i sjetit ćeš se djetinjstva!Kao što ne postoji rezervna domovina, ne postoji ni rezervnapriroda. To sveto trojstvo - domovina, priroda, čovjek - možeopstati samo ako su sve tri sastavnice zdrave, jake i snažne. Akosjekira nema oči da bi vidjela što siječe, ako nema razum da bispoznala zašto siječe, što će ostati od Trojstva? Tko voli Domovinu,tko, na posljetku, voli sebe, dobro će odvagnuti prije negolizamahne.Nosi u sebi čovjek svoju goru, da bi njegove ptice imale gdjesvijati svoja gnijezda, da bi njegove srne imale pouzdan zaklon ida bi bajke njegova djetinjstva sačuvale svoje dobre vile.Čovjek i stablo kroz duga stoljeća evolucije naučiše živjeti usimbiozi. Mnoga djeca, posebno ženska, nose imena drveća: Breza,Jasenka, Lovorka, Višnja, Dunja, Mirta... To jenajočitiji izraz čovjekove ljubavi prema drvetu i svemu što ono


LJUDSKOM SRCUznači ljudskome rodu. To je najjasniji izraz ljudske prisnosti ipovjerenja u stablo.Kao što crnika voli svoj plavi otok, i na njemu, usprkos burii valovlju krvareći opstoji, i Hrvat se krvlju izborio i još uvijekhori za svoj komadić univerzalne modrine i svevremenog zelenila.Onoga koji je ukorijenjen u svoju zemlju i zasađen u svoju šumu,nijedan val i nijedan vjetar ne može iz njih iščupati. Zato čovjek,baš kao i stablo, mora biti ukorijenjen u svoju zemlju. On je željesvojega obiteljskog i nacionalnog stabla, a to je i šuma. U dubinisvojega smisla ljudski se korijen jedva razlikuje od korijena stablakoje je izniklo u istom dvorištu.Zaželiš li se, prijatelju, topline rodnoga ognjišta, pogledajdrvo i u njemu ćeš vidjeti božanski odsjaj plamena obiteljske vatre!Zaželiš li se vratiti u svoju mladost i opet pomilovati lice kojesi tada milovao, ti pomiluj tek poniklo stabalce i osjetit ćeš kakojoš uvijek titra od ljubavi. Želiš li se prepustiti zaboravu, prošetajšušnjevitim šumskim stazama pa ćeš osjetiti neodoljiv čar prolaznosti.Kada umoran od rada sjedneš na stolac, zahvali stablu izkojega je stolac nastao i pobrini se da na njegovo mjesto novostablo posadiš. Kada se, tučen nevremenom, zaželiš krova svojekuće, stani pod krošnju i ona će ti biti krov. Zaželiš li se vlastitekolijevke, zaljuljaj mladu granu sa gnijezdom iz kojega su ptićiupravo poletjeli i shvatit ćeš da se tvoja kolijevka još uvijek ljulja.Izgovoriš li riječ »čovjek«, izgovorio si riječ »stablo«. Kada izgovoriš»stablo«, izgovorio si riječ »šuma«, jer i čovjek i stablo o šumisvjedoče.Kolijevke, krevete, rala, kipove, oltare - podarila nam ješuma! I prvi su nam bogovi u šumi živjeli! Zar je onda čudno štoljudi i svoja svojstva izražavaju simbolima drveta? - Snažan kaohrast, vitak i visok kao jela, nježan kao breza!Suma je dijete, šuma je djevojka, šuma je domovina. Otkudaonda sve te kisele kiše, otkuda zagađenja, otkud haračenja?Čovječe, zaboga!, pazi kako ideš ispod zvijezda! I nikako nezaboravi: - Kao svako živo biće, i šuma može umrijeti!Posebnu ljubav za šumu, i prirodu općenito, goje oni koji odšume žive. To su oni u kojih se cvrkut ptice, urlik vuka i tresakoborena stabla zbivaju i u njihovu srcu, zelenu poput krošanjavoljene šume, bijelu poput osnježenih planinskih vrhunaca i modrupoput neba kojemu svaka krošnja i svaka nada teži. I kadaumiru, glasi šume u srcu im odjekuju.Ecce homo! - reci će Gospod tek kada dokažemo da sve činimokako bismo zaštitili ono što je On stvorio, jer - nestane lišume, što će ostati od čovjeka?! Zato - uzvrati joj čovječe, uzvratijoj i ti, šumare, na njezinu molitvu! Ti prvi moraš razumjeti štoona govori!Samo onome tko ih voli, šume vječno pjevaju! Sumu trebavoljeti kao svoje ognjište, svoj grad. Ona je neprolazna briga iglavobolja, baš zato što je dio ognjišta, zavičaja i domovine.Nema stabla koje nije rodilo pticu, nema šume koja nije odgojilasvoju srnu, svojega vuka, svojega šumara. Svojega čovjeka!Suma je zbiljska učiteljica. Od jauka do pjesme, odjave do sna,ona tješi, liječi i čelici.Zato neka se druži stablo sa stablom, čovjek sa čovjekom; jelas hrastom, smreka s jasenom i lužnjak sa crnikom. Kada je srca idobre volje, sve je moguće!


IN MEMORIAMProf. dr. se. Đuro Rauš (1930. - 1997.)Ritske šume na otoku Tanji kod Dalja (Foto: Đ. Rauš)Prof. dr. se. Đuro Rauš, poznati šumar i fitocenolog, redoviti profesor na Šumarskome fakultetuSveučilišta u Zagrebu, redoviti član Akademije šumarskih znanosti napustio nas je zauvijek 9.rujna 1991. godine. Opaka bolest snašla gaje kad je započeo koristiti zasluženu mirovinu. Dugojoj se odupirao svojom snažnom i energičnom naravi, ali nažalost bez uspjeha.Profesor Đuro Rauš rođen je u Sotinu kraj Vukovara 31. ožujka 1930. godine. Poslijezavršene srednje šumarske škole zapošljava se u Šumariji Vukovar gdje radi od 1956. do 1963.godine. U međuvremenu upisao je Šumarski fakultet i diplomirao 1965. godine kao jedan odnajboljih studenata svoje generacije.Iste godine izabran je za asistenta u Katedri za uzgajanje šuma na Šumarskome fakultetu napredmetu Šumarska fttocenologija. Doktorirao je 1913. i habilitirao 1914. godine. Od 1981.redoviti je profesor iz predmeta Šumarska fttocenologija.Prvi je predsjednik Hrvatskoga ekološkog društva, glavni urednik fakultetskoga znanstvenogglasila »Glasnik za šumske pokuse«, prodekan te predstojnik Zavoda za istraživanja u šumarstvuŠumarskoga fakulteta u Zagrebu.Glavni je urednik monografije »Šume u Hrvatskoj« i vrlo cijenjene fotomonografije »šilvaenostrae Croatiae«, član uredničkog vijeća monografije o hrastu lužnjaku - »Hrast lužnjak uHrvatskoj«. Na Šumarskome fakultetu predavao je predmete Šumarska fttocenologija i Zaštitaprirode, a na poslijediplomskome studiju istoga fakulteta vodio je područje Tipologija šuma ipredavao svoje predmete na šumarskim područjima toga studija.Opisao je više šumskih zajednica, napisao preko 100 znanstvenih i stručnih radova izdaoknjigu »Parkovi Slavonije i Baranje«, napisao više skripata iz svojih predmeta, organizirao višeznanstvenih skupova, a najpoznatiji je kongres ekologa u Zadru gdje je i urednik dvije opsežneknjige i knjige zaključaka. Zahvaljujući prof. Raušu u Hrvatskoj je u okviru djelatnosti UNE-SCO-a osnovano preko 100 trajnih istraživačkih ploha po načelima projekta »Čovjek i biosfera«(M.A.B.).Godine 1991. izabran je za redovitoga člana Akademije šumarskih znanosti, a primanjeodluke 0 izboru je njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti. Prof. dr. se. Đuro Rauš pripadamedu šumarske velikane koji je svoj čitav život posvetio šumama i šumarstvu. Neka mu je lakahrvatska zemljica.R. Prpić32 / Časopis Hrvatske šume


VIČE IVANČEVIĆU povodu 30. obljetnice osnutka Velebitskog botaničkog vrtadr. Viče Ivančević, vrstan poznavatelj Velebita i samozatajanšumarski stručnjak iz Senja, objavio je brošuru »Velebitski botanički vrt«.Izdavač je »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Uprava šuma Senj,tiskano u A. G. Matoš-Samobor u nakladi od 1.000 primjeraka.U knjižici je dr. Ivančević ukratko opisao nastanak ideje o botaničkomvrtu na Velebitu, razvoj i djelovanje kroz ova tri desetljeća, te buduće pravcei zadatke aktivnosti u idućem stoljeću.

More magazines by this user
Similar magazines