pdf (2 MB), Hrvatski, Str. 48

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 11. Uvod: Okolnosti raspada SocijalističkeFederativne Republike JugoslavijeTijekom osamdesetih godina prošlogstoljeća glavno političko pitanje unutar SocijalističkeFederativne Republike Jugoslavije (SFRJ) biloje pitanje (redefinicije) oblika njenog državnoguređenja. Dok je srbijansko partijsko rukovodstvotežilo prema unitarizaciji i centralizaciji Jugoslavije,politička vodstva „nesrpskih“ republika/naroda inzistirala su na očuvanju postojećeg stanjaili na dodatnom jačanju (kon)federalističkihznačajki zajedničke države.Nakon što se u užoj Srbiji 1987. etabliranova vladajuća garnitura sa SlobodanomMiloševićem na čelu, koja otpočinje sa izvaninstitucionalnim,manipulativnim i nasilnim nametanjemvlastitih htijenja te koja uspijeva podreditiVojvodinu, Kosovo i Crnu Goru, problematikadržavnog uređenja Jugoslavije otpočinjeusmjeravati jugoslavensko društvo u pravcukrajnje zaoštrenih političkih odnosa. Taj će serazvoj osobito snažno očitovati poslije raspadaSaveza komunista Jugoslavije u siječnju 1990.,izazvanog pokušajem srbijanskog rukovodstvaza stjecanjem kontrole nad tom institucijomposredstvom koje je htjelo olakšati realizacijuvlastitih ciljeva, odnosno nakon što tijekom istegodine u „nesrpskim“ republikama, poslije demokratskiprovedenih izbora, vlast preuzmunove političke strukture. Za razliku od prethodnih,one su, naročito u Sloveniji i Hrvatskoj zauzeleotvorene konfederalističke pozicije oštro sesuprotstavljajući srbijanskim zahtjevima.U okolnostima određenim radikalnompolitičkom podvojenošću, neravnotežom snagaočitovanom u činjenici da je uz srbijansko rukovodstvopristajala srbizirana Jugoslavenska narodnaarmija (JNA) kao i spremnosti srbijanskog iarmijskog vrha da nasilno ostvare vlastite ciljeve– mogućnosti za kompromisno rješenje temeljneproblematike jugoslavenskog društva gotovo inije bilo. S tim u vezi, nakon procjene kako vlastiteciljeve neće moći ostvariti na miran način,srbijansko i armijsko rukovodstvo otpočinju pripremeza njihovu oružanu realizaciju. Uz ostalo,one su uključivale oduzimanje oružja teritorijalnimobranama „nesrpskih“ republika te temeljitonaoružavanje srpskog stanovništva izvan Srbije.Pored toga, od same uspostave demokratskiizabrane vlasti u Hrvatskoj, konstituirane odstrane Hrvatske demokratske zajednice (HDZ),poticano je teritorijalno izdvajanje dijela srpskogstanovništva unutar te republike, predvođenogSrpskom demokratskom strankom (SDS). Pritome se srpskom življu pružala podrška u lokalnimsukobima s hrvatskom vlašću.Otvorena agresija na Sloveniju, a zatimi na Hrvatsku uslijedit će nakon što početkomljeta 1991. spomenute republike proglase svojuneovisnost. No, dok je napad na Slovenijuneuspješno okončan već kroz nekoliko dana,nakon čega pred tom republikom više nije biloozbiljnijih prepreka na putu k potpunoj državnojsamostalnosti, agresija na Hrvatsku dovodi do izbijanjaizrazito snažnog ratnog sukoba.Izbijanje agresije dolazi i do intenzivnoguključivanja međunarodne zajednice ujugoslavenska politička zbivanja, usmjerenogna obustavljanje ratnih sukoba i na iznalazakpolitičkih rješenja putem kojih bi se uspostavljenimir održao. U interesu ostvarenju tih ciljeva,međunarodna je zajednica početkom rujna 1991.utemeljila i Međunarodnu konferenciju o (bivšoj)Jugoslaviji. Unutar njenih okvira kreirala je te odpočetka listopada do početka studenog nudila naprihvaćanje vlastiti model njenog unutrašnjegpreuređenja po kojem se trebala transformiratiu svojevrsnu južnoslavensku zajednicu neovisnihdržava (Nacrt Konvencije Konferencije o miruu Jugoslaviji / Carringtonov plan). No, nakon štou studenom Srbija i Crna Gora definitivno odbijutakvu mogućnost te nakon što krajem istogmjeseca Arbitražna komisija Konferencije oJugoslaviji zaključi da se Jugoslavija „nalazi uprocesu raspada’’ međunarodna zajednica krajemprosinca iskazuje spremnost za priznanjempune državne neovisnosti onih jugoslavenskihrepublika koje ga zatraže. Time su stvoreni uvjetiza međunarodno priznanje samostalnosti Slovenije,Hrvatske i BiH, do čega dolazi početkom1992. te naknadno i Makedonije.S druge pak strane, međunarodno jeposredovanje imalo svog značaja i za obustavuratnih djelovanja. Prvo u Sloveniji a naknadno iu Hrvatskoj. Naime, uz međunarodnu asistencijupočetkom su siječnja 1992., potpisivanjem,kako će se pokazati relativno stabilnog primirjaprivremeno okončani ratni sukobi u toj republici.No, do tada su agresorske snage uspjeleokupirati četvrtinu hrvatskog teritorija na kojemje formirana tzv. Republika Srpska Krajina. Taj ćeprostor Hrvatska uspjeti povratiti tek tijekom 1995. i1997. (istočna Slavonija). 22 v. više kod: Bilandžić, 1999; Javorović, 1995; Jović, 2003.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr49

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 12. Bosna i Hercegovina izmeđudemokratskih izbora (studeni 1990.) imeđunarodnog priznanja (travanj 1992.)Polarizacija političkih odnosa unutarJugoslavije nije mogla zaobići niti BiH. Tim višešto je u središnjoj jugoslavenskoj republici, odsveukupno 4.377.033 stanovnika (popis 1991.),pored 1.902.956 ili 43,5% Muslimana/Bošnjaka,242.682 ili 5,5% Jugoslavena te 104.439 ili 2,4%ostalih, živjelo 760.852 ili 17,4% Hrvata i 1.366.104ili 31,2% Srba (Gelo i dr. (ur.), 1995: 9). Dakle, uBiH su pripadnici dvaju najbrojnijih, u osnovi političkikonfrontiranih jugoslavenskih naroda zajedno predstavljali48,6% njenog stanovništva. Do otvorenih,još uvijek političkih konfrontacija u BiH doći će nakondemokratski izbora krajem 1990. kada vlastu njoj preuzmu nacionalno-afirmativne stranke tj.muslimanska/bošnjačka Stranka demokratske akcije(SDA) te bosansko-hercegovački HDZ i SDS(Herceg, Tomić, 1998). U vrijeme već odmaklenacionalne homogenizacije na razini cjelokupneJugoslavije, bosansko-hercegovački SDS iHDZ postaju promicatelji onog vida unutrašnjeguređenja zajedničke države koji je već formuliranu nacionalnim centrima srpskog i hrvatskognaroda.Za razliku od susjedne Hrvatske, unutarkoje je politička suprotstavljenost između vladajućegHDZ-a i SDS-a gotovo odmah dovela do beskompromisnogzauzimanja oštrih protivničkihpozicija pa i do oružanih sukoba, u BiH je put dotakvog razvoja događaja bio usporeniji. Prvenstvenostoga što su hrvatsko-srpski odnosi u tojzemlji uvelike bili determinirani političkim pozicijamaMuslimana/Bošnjaka te odnosima s njima. Jeri za Hrvate i za Srbe bilo je izuzetno bitno imatiMuslimane/Bošnjake u vlastitom konfederalističkomili unitarističko- centralističkom bloku. Time bi u BiHjedna od opcija uređenja Jugoslavije stekla dominantnepozicije što bi značajno utjecalo na karaktersamih unutarjugoslavenskih odnosa.No, u danom vremenu sami Muslimani/Bošnjaci nisu bili voljni, izuzev u nedostatkudruge mogućnosti, odlučno se prikloniti kojemod postojećih blokova. Iako su predstavljaligotovo apsolutnu većinu stanovništva unutarBiH, živjeli su u okružju, općenito gledano,brojnijih Hrvata i Srba. Pored toga, po UstavuSocijalističke Republike (SR) BiH sva su tribosansko-hercegovačka naroda, unatoč razlikamau brojčanoj veličini imala statuse konstitutivnih,suverenih i međusobno jednakopravnih naroda. 3 U3 v. uvodni dio Ustava SR BiH (1974.) te članke 1., 2. i 282.kao i amandmane na rečeni Ustav iz 1990. kod: Ustavi,takvim se okolnostima niti muslimanska/bošnjačkabrojčana nadmoćnost unutar BiH nije mogla adekvatnopolitički kapitalizirati. Svjesni kako bi ihpriklanjanje pojedinoj od oštro suprotstavljenihopcija izložilo konfrontaciji s kojim od susjednihnaroda, konfrontaciji koja bi po Muslimane/Bošnjake mogla biti izrazito štetna, oni su svojepolitičko djelovanje primarno usmjerili u pravcujačanja vlastitih pozicija unutar BiH. Konkretno,inzistirajući na očuvanju i jačanju njene državnesamobitnosti i teritorijalne cjelovitosti djelovali suu pravcu njenog uređenja kao unitarne tvorevine(Filandra, 1998; Kasapović, 2005; Valenta, 1991).Uspješnom realizacijom tih ciljeva, Muslimanima/Bošnjacima bi se otvorio daleko širi manevarskiprostor. Jer unitarna BiH, naročito nakon postizanjaiščekivane muslimanske/bošnjačke apsolutnebrojčane nadmoći, faktično bi predstavljala nacionalnudržavu tog naroda na cjelokupnoj bosanskohercegovačkojprostornosti. U takvoj državi, unutarkoje bi u bitnome bila umanjena sposobnostbosansko-hercegovačkih Srba i Hrvata utjecanjana muslimanske/bošnjačke pozicije, stvorile bi se iodgovarajuće pretpostavke za odlučnije muslimansko/bošnjačkoistupanje na jugoslavenskoj razini.U skladu s navedenim zanimljivo je navestisljedeću izjavu akademika Muhameda Filipovića (upredizbornom razdoblju jednog od čelnika SDA):„Mi smo imali elemente (Muslimani/Bošnjaci, S.M.)da izađemo iz cijele te drame balkanskog prostoraizbjegavajući rat. Mi smo imali demografsku, kulturnu,intelektualnu i ekonomsku propulziju, mi smopostali ne samo najbrojnija nego i dominirajuća grupacijau BiH i vrlo značajan faktor u cijelom konteksturegionalne politike, a to su sve elementi koji suu varijanti mirnog razvoja, bez obzira pod kakvim seokolnostima taj razvoj odvijao, bili za nas i radili zanas. Ja sam izračunao da bismo mi do 2001. godine,dakle do danas, bili u BiH 62% ukupnog brojastanovništva, bili bismo ekonomski jaki, pogotovo akobi država donijela neke mjere restitucije imovine…(Dani, 1.3.2002).“U konačnici, naročito svojim izričitim zahtjevomza očuvanjem i jačanjem državnosti BiH,Muslimani/Bošnjaci su morali doći do „konfederalističkihpozicija“. No, do njih su, barem po svojojtadašnjoj političkoj percepciji mogli doći i bez konfrontiranjasa Srbima. Čak i posredstvom eventualne,kratkoročne i taktičke suradnje s njima. 41974.; Amandmani, 1990.4 o pokušaju stvaranja srpsko-muslimanskog/bošnjačkogpolitičkog dogovora vidjeti: Filipović, 2000; Izetbegović, 2001centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr50

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1Iz prikazane se muslimanske/bošnjačke„otvorenosti“ za oba međusobno suprotstavljenabloka u BiH vidi kako se dugo vodilo svojevrsnopolitičko nadmetanje između Srba i Hrvata za pridobivanjaMuslimana/Bošnjaka što je usporavaloizbijanje oštrih međunacionalnih konfrontacija.Međutim, tijek događaja u ostatku Jugoslavijeubrzao je kristalizacije pozicija i u samoj BiH.Nakon što su početkom ljeta 1991. Hrvatska iSlovenija proglasile neovisnost, nakon otvorenevelikosrpske agresije na te dvije republike te direktnoguključivanja međunarodne zajednice u jugoslavenskazbivanja, koje je bilo afirmativno zausmjeravanje BiH prema državnoj neovisnosti –Muslimani/Bošnjaci su dovedeni u poziciju da sejasno i trenutačno opredijele. Konkretno, žele lisvoje djelovanje usmjeriti k državnoj neovisnostiBiH ili u pravcu uklapanju te zemlje u okvir „krnjeJugoslavije“/Velike Srbije. U takvom ozračjuoni se opredjeljuju za prvu opciju. Rečeno jeopredjeljenje omogućilo nastanak neformalnehrvatsko-muslimanske/ bošnjačke koalicije kojaće do početka travnja 1992., kad je uslijedilomeđunarodno priznanje državne neovisnostiBiH, uspješno realizirati cilj zbog kojeg je nastala.Mada je sve do kraja ljeta 1991. glavnopolitičko pitanje u BiH bilo pitanje njenog državnopravnogstatusa, prvenstveno u odnosu na (pre)oblikovanje državnog uređenja Jugoslavije, ono jezarana, još početkom iste godine, potaklo i kalkulacijevezane uz mogućnost (unutrašnje) podjele tezemlje. I kod Srba i kod Hrvata te se kalkulacijeprvo pojavljuju kao alternativa mogućnosti da priodređivanju državno-pravnog statusa BiH njihovaopcija doživi poraz. Tako se kod Srba razvijaspremnost za stjecanjem „samo“ onog dijela BiHkoji doživljavaju kao ekskluzivno srpski i koji jepo njihovim viđenjima zauzimao 64% teritorija terepublike (Vudvord, 1997: 210). Nakon propastimogućnosti pridobivanja Muslimana/Bošnjaka zavlastitu opciju, odnosno nakon što u listopadu 1991.hrvatsko-muslimanska/bošnjačka koalicija usmjeriBiH u pravcu državne neovisnosti, ideja o izdvajanjugotovo dvije trećine bosansko-hercegovačkogprostora i njegovom pripajanju Srbiji postajestrateškim srpskim ciljem. Krajem 1991. ubrzanose osnivaju samoproglašene srpske autonomneoblasti u BiH, koje će u konačnici prerasti u RepublikuSrpsku (RS) te državna tijela buduće srpskejedinice (Begić, 1997). Ujedno, uz intenzivne pripremeza oružani sukob, sa srpske se strane najavljujei agresija na susjedne hrvatske i muslimanske/bošnjačke prostore, koje se jednostrano proglašavasrpskima u slučaju priznanja BiH kao unitarnedržavne tvorevine.Prve naznake hrvatskog kalkuliranja seventualnom (unutrašnjom) podjelom BiH pojavljujuse u proljeće 1991. Inicijalno su vezaneuz nastanak uvjerenja da se Srbe, prvenstvenozbog njihove vojne i demografske snage, nećemoći dovesti u poziciju da žive u BiH kojoj bi državno-pravnistatus i unutrašnje uređenje odrediladruga dva naroda te iz bojazni da posredstvomeventualnog srpsko-muslimanskog/bošnjačkogdogovora bosansko-hercegovački Hrvatine „završe“ u „krnjoj Jugoslaviji“. Nakon nastankahrvatsko-muslimanske/ bošnjačke koalicije konačnose kristalizira hrvatska pozicija nasprami unutar BiH. Sa hrvatske se strane daje podrškasamostalnosti BiH i nepovredivosti njenih državnihgranica no ujedno se insistira na (kon)federativnom uređenju tj. na unutrašnjoj podjelibosansko-hercegovačkog teritorija na etničkomprincipu i uspostavi, uvjetno rečeno triju nacionalnihjedinica. Pri tome se, po inicijalnim zahtjevima,za hrvatsku jedinicu traži gotovo trećina teritorijaBiH. 5 O navedenom političkom opredjeljenjubosansko-hercegovačkog HDZ-a naknadno će vrloupečatljivo posvjedočiti prijedlog referendumskogpitanja o državnoj neovisnosti BiH formuliran nasjednici središnjeg odbora te stranke u Livnu 9.veljače 1992.: „Jeste li za suverenu i nezavisnuBosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnihi suverenih naroda hrvatskog, muslimanskogi srpskog u njihovim nacionalnim područjima(kantonima)? (prema: Čekić, 1994: 312)“.U skladu sa svojim temeljnim opredjeljenjem,koje je uz ostalo uključivalo i zalaganje zacjelovitost BiH, Muslimani/Bošnjaci su snažno idugotrajno odbacivali svaku ideju njene podjele.U tom su smislu bili i protiv unutrašnje podjelena etničkom principu držeći da bi takvo što predstavljalotek etapu na putu razbijanja BiH. Mjestotoga predlagali su decentralizaciju na temeljuneetničkih pretpostavki. Ipak, iz suočenostisa već postojećim „parcelizirajućim alternativama“bosansko-hercegovačkih Srba i Hrvatate u prilikama koje im, barem u datom vremenunisu omogućavale ostvarenje strateškihciljeva i kod Muslimana/Bošnjaka se do ljeta1991. (Bosanski pogledi, 29.8.1991.; Filipović,2000: 57; NIN, veljača 2003.; Slobodna Bosna,18.3.2004.) razvija alternativna opcija po kojoj biu slučaju (unutrašnje) podjele BiH muslimanska/bošnjačka jedinica trebala zauzimati oko 45-50% njenog teritorija. 65 autorov proračun prema karti kod: Ivanović, 2000, prilozi6 autorov proračun prema kartama kod: Valenta, 2000: 46-47; Krmpotić i sur., 1998: 296centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr51

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1Slika 1.: Etnički zemljovid Bosne i Hercegovine (1991.) 77 linije – vanjske granice BiH i granice bosansko-hercegovačkih općina; točke – naselja BiH; žuto – hrvatski etnički prostori;narančasto – srpski etnički prostori; zeleno– bošnjački etnički prostori. Zemljovid izradio dr.sc. Saša Mrduljaš prema podacima:Gelo i sur., 1995.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr52

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1Pristup koji je međunarodna zajednica zauzelakrajem 1991. godine prema rješenju međunacionalnihrelacija na prostoru (bivše) Jugoslavijenije omogućavao nadilaženje dubokih suprotnostiizmeđu triju bosansko-hercegovačkih naroda uodnosu na državno-pravni status i unutrašnjeuređenje BiH. Štoviše, u postojećim je okolnostima(indirektni) međunarodni poticaj procesudržavnog osamostaljenja BiH dodatno pogoršavaomeđunacionalne odnose u toj zemlji. U prvom reduizmeđu Srba s jedne te Bošnjaka i Hrvata s drugestrane. No, utjecao je i na pogoršavanje odnosa izmeđuta dva, oko državne neovisnosti povezananaroda. Naime, intenziviranjem procesa kojije vodio prema osamostaljenju BiH intenziviralose i hrvatsko djelovanje na njenom uređenju kaosložene države. Ono se pak najsnažnije, time iza Bošnjake najiritantnije, manifestiralo posredstvomsamoinicijativnog osnivanja hrvatskih zajednicatj. hrvatskih teritorijalno-samoupravnih jedinica.U svakom slučaju, suočivši se sa krajnjezaoštrenim međunacionalnim odnosima u BiH,međunarodna se zajednica početkom veljače 1992.direktno uključuje u bosansko-hercegovačka zbivanja,s ciljem harmoniziranja međuetničkih relacijaposredstvom adekvatnog razrješenja nacionalnihstatusa i odnosa te otklanjanja mogućnost izbijanjaoružanih sukoba u BiH. Ukratko, djelujući idalje afirmativno na proces njenog osamostaljenja,uz inzistiranje na nepovredivosti bosanskohercegovačkihdržavnih granica, međunarodna jezajednica usredotočila svoje napore na kreacijutakvog unutrašnjeg uređenja BiH koje bi istodobnoosiguravalo i njenu državnu opstojnost ivitalne nacionalne interese svakog od triju bosansko-hercegovačkihnaroda.Angažman međunarodne zajednice ukontekstu BiH, koji se bio odvijao pod vodstvomportugalskog diplomata Joséa Cutileira relativno jebrzo doveo do rezultata. Konkretno, u okviru svogdjelovanja, međunarodna je zajednica kreirala nacrtpolitičko-pravnog modela unutrašnjeg uređenjaBiH, odnosno „Izjavu o principima za novo ustavnouređenje BiH“. Spomenuti dokument, kolokvijalnopoznat kao Cutileirov plan, već su 18. ožujka 1992.neformalno prihvatili predstavnici svih triju bosansko-hercegovačkihnaroda. Trostranim prihvaćanjemCutileirovog plana 8 izgledalo je da je stvorenaosnova za stabilizaciju međunacionalnih odnosa u BiHte izbjegnuta mogućnost izbijanja rata u toj zemlji.Međutim, zbog nezadovoljstva pojedinim njegovimrješenjima te držeći da će nakon najavljivanog,skorog priznanja neovisnosti BiH imati daleko8 o fazama njegova nastanka v. više kod: Begić, 1997:83-100; Ivanović, 2000: 211-221, 282-288; Markešić, 2004:59-61; Tuđman, 2005: 134-163širi manevarski prostor za realizaciju autentičnihnacionalnih ciljeva. Bošnjaci faktički odbijajuCutileirov plan već krajem istog mjeseca(Oslobođenje, 26.3.1992.: 5; Slobodna Dalmacija,26.3.1992.: 4). Bošnjačko odbijanje planate međunarodno priznanje BiH bez da su u njojprethodno regulirani nacionalni statusi i odnosi,Srbi su iskoristili kao povod za otpočinjanje otvoreneagresije na bosansko-hercegovačke Hrvate iBošnjake te na etničke prostore tih dvaju naroda.Time otpočinje četvorogodišnji, izuzetno razornirat u BiH.3. Cutileirov planMeđunarodna je zajednica i nakon izbijanjarata nastavila djelovanje na iznalasku odgovarajućeg,za povratak mira afirmativnog modelaunutrašnjeg uređenja BiH. No, ratni sukobite događaji izazvani tim sukobima izuzetno suusložili međunarodno djelovanje. Naime, u novimokolnostima međunarodna je zajednica prikreaciji ustrojstvenih modela za BiH morala uzimatiu obzir vojno-političko-teritorijalne odnosesnaga u BiH; humanitarnu situaciju u toj zemlji;zatim, uvjetno rečeno globalno javno mnijenje;nacionalne interese vodećih svjetskih država involviranihu rješavanje bosansko-hercegovačke problematike,itd. Uvelike zbog navedenih razloga,međunarodni planovi za BiH koji su nastajali tijekomrata nerijetko su se izrazito razlikovali posvojim ustrojstveno-kartografskim rješenjima. 9Napokon, prilikom kreacije aktualnogwashingtonsko-daytonskog modela unutrašnjegustrojstva BiH, međunarodna je zajednica, kaošto je navedeno, također u bitnome morala uvažitirealitete na čiju su pojavu utjecale ratne prilike.Sukladno okolnostima u kojima je spomenutimodel oblikovan, razumljivo je da njegova rješenjauvelike nisu funkcionalna te ih se u postratnomvremenu pokušava modificirati. No, i taj, modifikacijskivid djelovanja, snažno je determiniraniskustvima i pozicijama koja su unutar BiH i kodrelevantnih čimbenika međunarodne zajednicestvorena tijekom ratnih zbivanja.S obzirom na rečeno, može se zaključitida pristup međunarodne zajednice rješenju bosansko-hercegovačkeproblematike, od „trenutka“kad se njom počela direktno baviti početkom veljače1992. pa do danas, jedino tijekom prva dvamjeseca međunarodnog djelovanja nije bio de-9 Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, Akcijskiplan EU, Washingtonski sporazumi (uspostava hrvatskobošnjačkeFederacije BiH), Plan kontaktne skupine, Daytonskisporazumi (uspostava ''daytonske'' BiH koja se sastoji odRepublike Srpske i Federacije BiH).centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr53

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1terminiran ratom i posljedicama ratnih djelovanja.U tom smislu valja istaknuti poseban značajCutileirovog plana u odnosu na sve ratne planovei postratne prijedloge unutrašnjeg uređenjaBiH. Jedino je taj plan međunarodne zajednice, čijeje prihvaćanje predstavljalo svojevrsni preduvjetmeđunarodnom priznanju BiH (Slobodna Dalmacija,19.3.1992.: 4; 30.3.1992.: 11; 7.4.1992.: 13)nastao u relativno mirnom ozračju, u vremenu ukojem je još uvijek bila u poziciji da pri kreacijimodela unutrašnjeg uređenja BiH prvenstvenopolazi od potrebe podjednakog uvažavanja i zakidanjainteresa sva tri bosansko-hercegovačkanaroda. U svezi s istaknutim značajem Cutileirovogplana u nastavku ćemo rada, nakon njegovecjelovite prezentacije, pokušati utvrditi kakav jeuopće oblik unutrašnjeg uređenja predviđao zaBiH.3.1. Cjeloviti sadržaj Cutleirovog planaIZJAVA O PRINCIPIMA ZA NOVO USTAVNO UREĐENJE BOSNE I HERCEGOVINE 10A) NEZAVISNOST1. Bosna i Hercegovina biti će država sastavljena od tri konstitutivne jedinice zasnovane nanacionalnom principu i uz uvažavanje ekonomskih, zemljopisnih i drugih kriterija.2. Bosna i Hercegovina ostaje u postojećim granicama, a Vlada BiH kao ni vlade konstitutivnihjedinica neće ohrabrivati bilo kakav zahtjev za priključenjem dijela njene teritorije nekoj odsusjednih država.3. Suverenitet počiva na građanima muslimanske, srpske i hrvatske nacionalnosti, kao idrugih nacija i nacionalnosti koje to svoje pravo ostvaruju kroz građansku participaciju u konstitutivnimjedinicama i centralnim organima republike.B) GENERALNI PRINCIPI1. Bosna i Hercegovina i njene konstitutivne jedinice počivati će na sljedećim ustavnimprincipima kako su oni shvaćeni i primijenjeni u demokratskim državama zapadne Europe i kakosu postavljeni u nacrtu Konvencije o kojoj se raspravlja na Konferenciji:a) poštivanje ljudskih prava u najvišim standardima, kako je to predviđeno u nacrtu Konvencije,poštivanje privatnog vlasništva, tržišne ekonomije i slobode ulaganja kapitala;b) opće i jednako pravo glasa, slobodni izbori i tajno glasovanje;c) sloboda političkog i sindikalnog djelovanja;d) sekularni sistem sa punim vjerskim slobodama, uz odvojenost crkve od države,razgraničenjem resora u Vladi, vladavina zakona, uz demokratski i efikasan sistem kontrole izaštite ustavnosti i zakonitosti;e) međunarodna kontrola i jurisdikcija za zaštitu ljudskih prava i sloboda.10 Cutileirov plan, odnosno njegovu zadnju, trostrano prihvaćenu i politički-pravno najrelevantniju verziju, uz prilagodbu hrvatskomjeziku, prenosimo prema: Oslobođenje, 19.3.1992.: 1centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr54

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1C) PARLAMENT I VLADA BOSNE I HERCEGOVINE1. Parlament Bosne i Hercegovine sastoji se od Vijeća građana, koje će biti direktno birano iVijeća konstitutivnih jedinica, u kome će svaka konstitutivna jedinica imati jednak broj predstavnika.2. Parlament koji će djelovati preko Vijeća građana, Vijeća konstitutivnih jedinica i Vladeimati će kompetencije da, u svojstvu zakonodavca, razmatra i usklađuje prijedloge konstitutivnihjedinica u sljedećim oblastima: centralna banka i monetarna politika, vanjski poslovi, obrana, ekonomskapolitika, ekonomski odnosi uključujući sva pitanja koja se tiču više od jedne konstitutivnejedinice, transport, energetika, plinovodi i vodoprivreda kao i druga pitanja. Odluke koje se tičuzastave, grba, visokog obrazovanja, religije kao i one koje se odnose na obranu, makroekonomskupolitiku, opća pitanja ekonomske politike, zatim odluke koje se tiču odnosa BiH i susjednih državabiće u nadležnosti Vijeća konstitutivnih jedinica, a donositi će se većinom od četiri petine ukupnogbroja predstavnika.BILJEŠKA: pitanja koja se tiču budućnosti oružanih snaga BiH biti će definirana u nastavku pregovora.Ovo se ne odnosi na sadašnje vojne formacije, jer će se to pitanje rješavati odvojeno.3. Sastav javne uprave i pravosuđa BiH treba proporcionalno izražavati nacionalni sastavstanovništva BIH.4. S ciljem razrješavanja ustavnih pitanja, vezanih za nadležnost BiH i konstitutivnih jedinica, biti ćeustanovljen poseban sud, koji će u periodu ne kraćem od pet godina uključivati osobe izvan BiH i izvannjoj susjednih država. Ovaj sud imati će po jednog člana iz svake konstitutivne jedinice i isti brojvanjskih članova, uvećan za jedan. On će donositi odluke običnom većinom.D) KONSTITUTIVNE JEDINICE1. U Bosni i Hercegovini ustanoviti će se konstitutivne jedinice definirane u E odjeljku.2. Parlament i Vlada konstitutivnih jedinica imati će nadležnosti usklađene sa zakonodavstvomBosne i Hercegovine u oblastima koje su već navedene i u skladu sa navedenom procedurom, teshodno tome zakonsku i administrativnu nadležnost oko pitanja koja se tiču konstitutivne jedinice,po imenice u upravi i organima konstitutivne jedinice, eksproprijaciju imovine za javne potrebe,katastar, vatrogasne službe, gospodarske komore, nadzor kooperacijskih trgovačkih organizacija,štednih i kreditnih banaka, nadzor dobrotvornih ustanova, socijalnog i zdravstvenog osiguranja,očuvanje kulturno-povijesnog nasljeđa, zatim biblioteke, instituti i muzeji, korištenje zemlje, brigao čovjekovoj okolini, stambena pitanja, tržišta, putovi, servisi za hitne usluge, rudarstvo, lov i ribolov,nacionalni parkovi, vodoprivreda, plinovodni transport unutar konstitutivne jedinice, turizam,poljoprivreda i šumarstvo, socijalna pomoć, obrazovanje, školstvo, policija, trgovina i drugi aspektiekonomske politike, sigurnost javnih skupova, javno zdravstvo, sport i rekreacija i druga pitanja.Svaka konstitutivna jedinica će organizirati svoje vlastite institucije. Konstitutivna jedinica možeostvarivati veze sa drugim republikama i organizacijama u tim republikama, pod uvjetom da su teveze i odnosi u skladu sa nezavisnošću i integritetom BiH.3. Sve institucije (organi, uprave, pravosuđe itd.) unutar jedne konstitutivne jedinice trebajuproporcionalno izražavati nacionalni sastav konstitutivne jedinice.4. Pripadnici nacionalnosti koja će biti u manjini u nekoj konstitutivnoj jedinici uživati ćeprava slična onim iz članka 2 (3) nacrta Konvencije.E) DEFINICIJA KONSTITUTIVNIH JEDINICA1. Biti će formirana radna grupa, s ciljem da definira teritorije konstitutivnih jedinica, zasnovanihna nacionalnom principu i uzimajući u obzir ekonomske, geografske i druge kriterije. Kartacentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr55

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1zasnovana na apsolutnoj ili relativnoj nacionalnoj većini u svakoj općini biti će osnova za rad radnegrupe i biti će predmet modifikacija koje se mogu verificirati gore pomenutim kriterijima. Kopijakarte je priključena Izjavi o principima.F) PRELAZNE ODREDBE1. U cilju definiranja konstitutivnih jedinica u skladu sa budućim uređenjem prema odjeljkuE ove Izjave o principima biti će donesen ustavni zakon, u koji će biti ugrađeni navedeni principii prezentirani Skupštini što je moguće prije, o čemu će se građani izjasniti na referendumu podmeđunarodnom kontrolom.OVAJ JE TEKST OSNOVA BUDUĆIH PREGOVORASarajevo, 18. ožujak 1992.Dogovoreno s čelnicima SDA, SDS i HDZ u petoj rundi razgovora o budućem ustavnomuređenju za Bosnu i Hercegovinu u okviru mirovne Konferencije EZ-a.3.2. Oblik državnog uređenja Bosne iHercegovine po Cutileirovom planuU Cutileirovom planu nigdje nije bilo izričitonavedeno koji oblik državnog uređenja predviđaza BiH. Do saznanja o tome moglo se doći tekposredno, analizom njegovog sadržaja. U tomje smislu treća točka prvog odjeljka („NEZAVIS-NOST“), u kojoj se govorilo o nositeljima suverenosti(najviše vlasti) unutar BiH trebala biti mjerodavni,posredni pokazatelj predviđanog oblika bosanskohercegovačkogunutrašnjeg uređenja. 11 Da ponovimo,u njoj je stajalo sljedeće: „Suverenitet počivana građanima muslimanske, srpske i hrvatske nacionalnosti,kao i drugih nacija i nacionalnosti koje tosvoje pravo ostvaruju kroz građansku participacijuu konstitutivnim jedinicama i centralnimorganima republike.“Nažalost, svojom nedorečenom, dvosmislenomkombinatorikom građanskog i nacionalnogodređenja nositelja suverenosti spomenuta točka,izdvojeno promatrana, nije dopuštala donošenjejasnijih zaključaka o obliku unutrašnjeg uređenjaBiH. Očigledno da je njena nedorečenost proizlazilaiz potrebe usklađivanja, nerijetko krajnjesuprotstavljenih političkih realiteta. Primjerice,činjenice da je BiH po svom Ustavu imala bitidržavom triju suverenih i jednakopravnih naroda tj.Hrvata, Srba i Muslimana/Bošnjaka, ali i da jepraktično funkcionirala kao unitarna tvorevina;potrebe usklađivanja hrvatskih i srpskih zahtjevaza uređenjem BiH kao (kon)federativne tvorevine tebošnjačkih za njenom ustavnom transformacijom uunitarnu državu; opredjeljenja međunarodne za-11 o pojmu suverenosti v. kod: Jovanović, 1990; Perić,1992; Stres, 2001; Trnka, 2000jednice da očuva državni integritet BiH i da je istodobnoučini državom prihvatljivom svim njenimnarodima, itd.U svakom slučaju, do preciznijeg uvidau predviđani oblik unutrašnjeg uređenja BiH,takvog koji bi u konačnici pojasnio i značenjetreće točke prvog odjeljka vodili su drugi, relevantnidijelovi Cutileirova plana. Iz analize njihovasadržaja lako se dalo zaključiti da po njemuBiH nije zamišljana kao unitarna, centraliziranaili decentralizirana država. S druge strane, istomse lakoćom nije moglo ustvrditi je li isti planpredviđao BiH kao konfederativnu tvorevinu ili kaofederativnu državu. Zapravo u planu su pojedinetočke išle u prilog jednom, a pojedine drugomodređenju BiH.Elementi Cutileirovog plana iz kojih jeproizlazilo da bi BiH imala biti svojevrsnom konfederacijomsnažno su se očitovali u prvoj točkiprvog odjeljka u kojoj je stajalo: „Bosna i Hercegovinabiti će država sastavljena od tri konstitutivnejedinice zasnovane na nacionalnom principu i uzuvažavanje ekonomskih, zemljopisnih i drugihkriterija.“ Dakle, navedena je točka govorila oBiH kao „sastavljenoj“ državi, odnosno o državi,podesnije bi bilo reći političko-teritorijalnom entitetu,koju formiraju tri konstitutivne jedinice.Takve koje nisu trebale biti „stvorene“ od stranesredišnje vlasti (slučaj federativne države) već kojesu udružene trebale stvarati entitet koji se nazivadržavom BiH (slučaj konfederativne „države“).O tome da je BiH po Cutileirovom planuimala biti svojevrsnom konfederativnom tvorevinomgovorila je, pored navedene, i druga točkatrećeg odjeljka („VLADA I PARLAMENT BIH“). Unjoj je, pored ostalog, stajalo da će središnje institucijevlasti unutar BiH „imati kompetencije da, u svojstvucentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr56

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1zakonodavca, razmatra(ju) i usklađuje(ju) prijedlogekonstitutivnih jedinica…“ Drugim riječima, izove je točke proizlazilo da bi tek ono što predložekonstitutivne jedinice moglo postati predmetomzakonodavnog razmatranja i usklađivanjasredišnjih tijela BiH. Pri tome je u istoj točki dananaznaka da bi se vitalna pitanja imala rješavatikvalificiranom većinom (4/5 zastupnika) i to uVijeću naroda BiH. U osnovi, da bi se rješavalakonsenzusom postignutim između predstavnikatriju konstitutivnih jedinica. Iz priloženog, jezgrovitoguvida može se zaključiti da je po Cutileirovomplanu bosansko-hercegovačka središnjavlast imala biti izvedena iz vlasti konstitutivnih jedinicakoju bi one svojevoljno „prenijele“ na BiH.S druge pak strane, odgovor na pitanje onositeljima suverenosti unutar konstitutivnih jedinicaindirektno je pružala četvrta točka četvrtogodjeljka („KONSTITUTIVNE JEDINICE“) u kojojje stajalo: „Pripadnici nacionalnosti koja će biti umanjini u nekoj konstitutivnoj jedinici uživati ćeprava slična onim iz članka 2 (3) nacrta Konvencije.“Iz navedene je točke proizlazilo da bi unutarkonstitutivnih jedinica, formiranih na temeljupolitičke odluke po kojoj unutar svake od njihpojedini bosansko-hercegovački narod ima bitibrojčanom većinom – pripadnici brojčano manjinskihetničkih skupina trebali imati zaštićenamanjinska prava. Naime, članak 2 (3) već spomenutognacrta Konvencije govorio je o načinuzaštite takvih zajednica u republikama (bivše)Jugoslavije. 12 Sukladno rečenom, iz citiranetočke Cutileirovog plana slijedi da su brojčanomanjinske etničke skupine unutar konstitutivnihjedinica de facto trebale imati statuse nacionalnihmanjina, odnosno da su same jedinice zamišljanekao unitarne tvorevine zasnovane na suverenostisvojih građana.Sve u svemu, BiH se moglo zvatidržavom, uvelike je mogla funkcionirati i djelovatikao takva, no esencijalno je imala biti savezomtriju država. Sukladno tome, određeni vidsuverenosti državnog saveza BiH nije niti mogaobiti (direktno) izveden iz građanske suverenosti.Zapravo, nje na bosansko-hercegovačkojrazini ne bi niti bilo u okolnostima unutar kojihsuverenost BiH proizlazi iz one koju su na njuprenijele konstitutitivne jedinice.No, formalno gledano, po Cutileirovomplanu, niti nacionalna suverenost nije moglaodređivati karakter političko-pravnog identitetaBiH i konstitutivnih jedinica. Jer dok je bosansko-hercegovačkasuverenost imala proizlazitiiz suverenosti konstitutivnih jedinica njihova se12 v. sadržaj nacrta Konvencije kod: Degan, 2002: 319-329suverenost, kao što je navedeno, imala temeljitina suverenosti građana tih jedinica. Unutar njihovihokvira nikakva etnička grupa, pa niti najbrojnija,nije imala biti formalno određenim nositeljem suverenosti.Ipak, time što je unutar svake jedinicepojedina etnička skupina imala biti brojčanomvećinom, time što je unitarno uređenje konstitutivnihjedinica trebalo omogućiti većinskimskupinama apsolutnu vlast unutar njih – one sufaktično imale biti nacionalnim tvorevinama „svojih“najbrojnijih nacionalnih zajednica. Uzme li se to uobzir, zatim činjenica da se državnost BiH imalazasnivati na državnosti konstitutivnih jedinicakoje bi konsenzualno oblikovale bosansko-hercegovačkipolitičko-pravni identitet – može se reći daje BiH, mada ne formalno, faktično ipak imala bititvorevinom zasnovanom na nacionalnoj suverenostitriju nacija.Unatoč tome što je po Cutileirovomplanu BiH u esencijalnom smislu trebala biti konfederacijom,njene su značajke uvelike imaleodstupati od značajki kakve bi po definiciji konfederacijatrebala imati. Ukratko, po ustaljenojpercepciji konfederacija bi bila savez suverenihdržava na koji je prenesen uzak broj ovlasti tekojim na temelju suglasnosti njenih članica rukovodiodređeno, zajednički formirano tijelo. Upravopo navedenom, stalnom „središnjem“ tijelukonfederacije se razlikuju od običnih savezakakvi su nastajali ili koji nastaju među državama(Perić, 1992: 125). Nasuprot tome, po Cutileirovomplanu BiH je ne samo izričito nazivanadržavom i republikom već je po svojim središnjimorganima (vlada, dvodomni parlament) te poširokom opsegu pitanja koja bi posredstvomnjih konstitutivne jedinice zajednički rješavale(„centralna banka i monetarna politika, vanjskiposlovi, obrana, ekonomska politika i odnosi,transport, energetika, plinovodi i vodoprivreda,zastava, grb, visoko obrazovanje, religijska pitanja,odnosi BiH i susjednih država biće,...“) –uvelike približavala karakteristikama federativnedržave.Napokon, uzimajući u obzir da je po svojimbitnim karakteristikama trebala biti savezomdržava te da je u funkcionalnom smislu imaladjelovati gotovo kao savezna država moglo bise konstatirati da je po Cutileirovom planu BiHzamišljana kao izrazito integrirana konfederacija.Svakako, rečeni je plan predstavljao tek osnovuza kreaciju konkretnog, daleko opsežnijegmodela unutrašnjeg uređenja BiH. Taj, finaliziranimodel, zasigurno bi se po regulaciji pojedinihpitanja značajno razlikovao od te osnove.Štoviše, do bitnih udaljavanja od inicijalnihrješenja Cutileirovog plana došlo je već krajemcentar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr57

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1ožujka 1992. Tada je primjerice odlučeno da sepri definiciji teritorija svake od triju konstitutivnihjedinica, ne daje, kako je prvotno zamišljenoprevladavajući značaj samo relativnim ili apsolutnimvećinama pojedinih naroda po općinamaBiH (1991.) već da se podjednaka važnost da,kako je izjavljivao predsjednik HDZ-a BiH dr.Milenko Brkić, „gospodarskim, demografskim,prirodnim, kulturnim, sakralnim, prometnim i ostalimnačelima“ (Slobodna Dalmacija, 2.4.1992.:13; 23.8.1992.: 8-9). U skladu s prikazanim,moglo se očekivati daljnje, bitne promjene naCutileirevom planu. Zbog protivljenja brojčanomanjinskih naroda te promjene vjerojatno nebi dovele u pitanje određenje BiH kao konfederacijetriju konstitutivnih jedinica. No, sukladnočvrstom međunarodnom opredjeljenju za opstojnosti funkcionalnost BiH više je nego izvjesnoda bi bile afirmativne za daljnje jačanje federativnihznačajki njenog ustrojstva.4. Zaključno razmatranjeNesumnjivo je kako su političke prilikekoje su tijekom veljače i ožujka 1992. vladaleu BiH i njenom neposrednom susjedstvuimale utjecaja na međunarodni pristuprješenju bosansko-hercegovačke problematike iunutrašnjem uređenju BiH. S time u vezi, na nastanaki karakter Cutileirovog plana svakako trebagledati i u kontekstu činjenice da su tadašnjimeđunacionalni odnosi u BiH bili izrazito naelektrizirani;da je srpska vojno-tehnička nadmoć,uzrokovana srbizacijom JNA, u okolnostima nepostojanjaravnoteže snaga, lako mogla dovestido otpočinjanja velikosrpske agresije i u tojzemlji; da je u Hrvatskoj intenzivna velikosrpskaoružana agresija zaustavljena početkom 1992.(Sarajevsko primirje); da je za rezultat imala okupacijučetvrtine njenog teritorija, itd.Međutim, uzimajući u obzir sve dimenzijepolitičkih pritisaka s kojima se praktički svipokušaji iznalaska rješenja za BiH suočavajunakon izbijanja, trajanja i okončanja rata unjoj – može se reći da se upravo početkom1992. međunarodno djelovanje na apsolviranjubosansko-hercegovačke problematike odvijalou najpovoljnijem ozračju. Primjerice, to što jemeđunarodna zajednica posredstvom kreacije iponude Cutileirovog plana dala podršku formiranjuBiH kao izrazito integrirane konfederativnetvorevine nije izazivalo niti značajnije odobravanjeniti značajnije negodovanje na međunarodnojsceni. Nasuprot tome, svi kasniji međunarodniplanovi i pristupi bili su ekstremno opterećenikritičkim, najčešće političko-interesnim ili idejno-trendovskimdeterminiranim stavovima (pojedinihsegmenata) međunarodne zajednice i uvjetnorečeno međunarodne javnosti. Činjenica datakvog čeg prilikom nastanka Cutileirovog plana uosnovi nije bilo uvelike je omogućila da taj plan,za razliku od drugih u daleko većoj mjeri budezasnovan na ustavnom određenju BiH kao državetriju konstitutivnih, suverenih i jednakopravnih narodate na balansiranom, etički utemeljenom pristupu.Onom koji je pri kreaciji rješenja za bosanskohercegovačkuproblematiku polazio od podjednakoguvažavanja i zakidanja pozicija svihtriju bosansko-hercegovačkih naroda. Ujedno,uzimajući u obzir tadašnje okolnosti te načelakojima se rukovodila prilikom kreacije Cutileirovogplana može se reći da je međunarodna zajednicatijekom svog djelovanja u relativno normalnom,predratnom ozračju, držala da bi uređenjeBiH kao izrazito integrirane konfederativne tvorevinenajadekvatnije utjecalo na harmonizacijumeđunacionalnih odnosa u BiH, a time i na očuvanjemultietničkog karaktera bosansko-hercegovačkogdruštva.centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr58

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1LiteraturaAmandmani LIX – LXXX na Ustav Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (1990.), Sarajevo:Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine,Begić, K.I. (1997.): Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma 1991.-1996.,Sarajevo: Bosanska knjigaBilandžić, D. (1999.): Hrvatska moderna povijest, Zagreb: Golden marketingČekić, S. (1994.): Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima 1991-1993., Sarajevo:LjiljanDegan, V. Đ. (2002.): Hrvatska država u međunarodnoj zajednici, Zagreb: Globus.Filandra, Š. (1998.): Bošnjačka politika u XX. Stoljeću, Sarajevo: SejtarijaFilipović, M. (2000.): Bio sam Alijin diplomata, knjiga 1., Bihać: DeltaGelo, J.,Grizelj, M., Akrap, A. (priredili) (1995.): Stanovništvo Bosne i Hercegovine – narodnosni sastavpo naseljima, Zagreb: Republika Hrvatska – Državni zavod za statistikuHerceg, N., Tomić, Z. (1998.): Izbori u Bosni i Hercegovini, Mostar: Sveučilište u Mostaru, Centar zastudije novinarstvaIvanović, V. (2000.): Raspad Jugoslavije i stvaranje BiH 1990. – 1995. (doktorska disertacija), Zagreb:Fakultet političkih znanostiIzetbegović, A. (2001.): Sjećanja, Sarajevo: TDK ŠahinpašićJavorović, B. (1995.): Velikosrpska najezda i obrana Hrvatske, Zagreb: DEFIMIJovanović, S. (1990.): Država, knjiga 1., Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavodJović, D. (2003.): Jugoslavija – država koja je odumrla, Zagreb: PrometejKasapović, M. (2005.): Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država, Zagreb: PolitičkakulturaKrmpotić, M., Tomljanović, I., Makovička, E. (istražili i pripremili) (1998.): Kronologija rata – Hrvatska iBosna i Hercegovina 1989.-1998., Zagreb: Hrvatski informativni centarMarkešić, I. (2004.): Kako smo sačuvali Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, Sarajevo: Hrvatsko narodnovijećePerić, B. (1992.): Država i pravni sustav, Zagreb: Narodne novineStres, A. (2001.): Sloboda i pravednost, Zagreb: Kršćanska sadašnjostTrnka, K. (2000.): Konstitutivnost naroda, Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualacaTuđman, M. (priredio) (2005.): Istina o Bosni i Hercegovini (dokumenti), Zagreb: Slovo MUstavi i ustavni zakoni (1974.): Zagreb: InformatorValenta, A. (1991.): Podjela Bosne i borba za cjelovitost, Vitez: HKD „Napredak“Vudvord, S. (1997.): Balkanska tragedija, Beograd: Filip VišnjićDnevne novine i tjednici:Bosanski pogledi (Sarajevo)NIN (Beograd)Oslobođenje (Sarajevo)Slobodna Bosna (Sarajevo)Slobodna Dalmacija (Split)centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr59

Saša Mrduljaš: Oblik državnog uređenja BiH po Cutileirovom planusuvremene TEME, (2009.) God. 2, Br. 1CONTEMPORARY issues, (2009) Vol. 2, No. 1International Community Polity Proposal forBosnia and Herzegovina according to Cutileiro’sPlan (March 18, 1992) 13∗SAŠA MRDULJAŠInstitute of Social Sciences Ivo Pilar - Centre SplitDuring the final phase of the breakup of Yugoslavia, in circumstanceswhich have led to independence of its republics and were largelycharacterised by Serbian hegemonic aggression towards Croatia, a finalchrystallisation of political goals of the three Bosnian-Herzegovinian ethnicites.By the end of 1991, Serbs agree to the creation of a Serbian politicalentity on two thirds of Bosnian-Herzegovinian territory with a possibilityof merging with Serbia. On the contrary, the two other ethnicities optedfo an independent BaH. However, while the Croats saw the future stateas a complex (con)federal republic of three national-territorial entities, withthe Croatian entity comprising one third of state territory, Bosnian Muslims/Bosniaks seeked a unitary state, which would, considering the conditionsof the soon-to-be-reached Bosnian Muslim/Bosniak absolute demographicdominance, function as a de facto Bosnian Muslim/Bosniak national state.In order to coordinate the political goals of the three Bosnian-Herzegovinianethnicites and to harmonise their mutual relations, the international communitystarted its direct involvement in BaH beginning of 1992, part of whichwas the drafting of the international/Cutileiro’s plan for Bosnian-Herzegovinianpolity. This is the only plan of the international community which wasnot created in an atmosphere determined by the state of war (April 1992 –November 1995) and the traumatic experiences which impact the post-warpolitical reality of Bosnia and Herzegovina. Due to this fact, the internationalcommunity and Cutileiro’s plan could take into account the Constitution ofthe Socialist Republic of BaH which defined the state as a polity governedby three constituent, sovereign and equal ethnicites (Croats, Serbs andBosnian Muslims/Bosniaks) to a much greater extent. In doing so, the internationalcommunity could pay equal respect to the needs and whishesof all three ethnicities. The analysis of this plan shows that the internationalcommunity, wishing to harmonise and stabilise interethnic relations in BaHenvisaged a highly integrated confederal state.Key words: Bosnia and Herzegovina, Croats, Serbs, Bosnian Muslims/Bosniaks,international community, Cutileiro’s Plan, confederation13 This paper was written as part of the research project "Croatian Identity and Mediterranean multiculturalism in the Age of Globalisation“- code: 194-1941560-1546centar za politološka istraživanjathe political science research centrewww.cpi.hr60