osna i hercegovinaski sektor je izuzetno važan sektor danas bilo gdje u svijetu istrani se investitori rado “lijepe” za sve projekte u ovom sektoru.Zapravo, čak i uprkos globalnoj finansijskoj krizi danaszapravo uopće nije nikakav problem naći investitora za projekteproizvodnje električne energije, a posebno u ovakvimslučajevima kada je proizvodnja locirana, naprimjer, u BiH,a do investitora negdje u Evropi samo “vodi žica”. To je idealza sve evropske investitore – jeftina i prljava proizvodnjaje smještena negdje na rubu Evrope, a čista i izuzetno jeftinastruja stiže žicom do evropskog tržišta.Jeftina strujaNaravno, toga je svjestan i Milorad Dodik koji posljednjihpar godina zdušno i predano traži investitore u zapadnojEvropi za elektroenergetske projekte u BiH i RS-u, pri čemuim, kako saznajemo od dobro obaviještenog diplomatskogizvora, koji je zatražio da ostane anoniman, nudi sve i zauzvratpostavlja samo jedan uvjet – da kasnije, kada zatreba,utiču na svoje vlade dau Evropskoj uniji da podrže“stvar RepublikeSrpske”. Dodik i “stvarRepublike Srpske” većodavno ima bezrezervnupodršku Rusije, alibi im svakako u budućnostidobro došla i podrškaItalije, Njemačke,Britanije, Francuske ilineke druge jake zemljeiz evropske zajednice.A s obzriom da je riječo elektroenergetskomsektoru i jeftinoj proizvodnjielektrične energijedanas u Evropi baši nema puno kompanijakoje neće spremno ilako žrtvovati političkubudućnost BiH kao državeu zamjenu za elektroenergetskeresurse.U svjetlu ove tezetreba, naravno, promatratii sve ostale projekteVlade RS-a. Tu,prije svega, mislimo ina projekat “Dubrovnikdva” kojeg zajednorade Vlada RS-a i RepublikeHrvatske, projektgasovoda “Južni tok” iprojekt “Gornja Drina”.O prva dva projekta seveć dovoljno zna, alidodajmo da su u okviruprojekta “Gornja Drina”Republika Srpska, odnosnoElektroprivredaRS-a Trebinje, potpisalinedavno ugovor sa njemačkomkompanijomStrane investicije i politička podrškaStvar Republike SrpskeRWE Innogy GmbH o strateškom partnerstvu za istraživanje,izgradnju i korištenje hidropotencijala gornjeg toka rijeke Drine,što je također prema sadašnjim zakonima u nadležnostidržave. Potpisani ugovor odnosni se na projekt izgradnje četirihidroelektrane vrijedne 460 miliona eura, ukupne snage210 megatava, a koji će, kako je planirano, proizvoditi 760 gigavat-satielektrične energije. Nijemci bi tri tome imali 60 postovlasništva nad proizvodnim pogonima, a ElektroprivredaRS-a bi bila manjinski dioničar koji kontrolira 40 posto kapitala.Kada je u ovdašnjoj javnosti najavljen ovaj projekt uslijedilesu burne reakcije iz Crne Gore, budući da ova državauopće nije bila upoznata sa aktivnostima koje mogu ugrozitii njenu životnu okolinu. U slučaju ovog dogovora Dodikasa Nijemcima država BiH je prema važećim zakonima trebalaupoznati Crnu Goru s tim projektom, budući da je Drinapogranična rijeka, i da je situacija u ovom slučaju normalnaBiH bi kontaktirala sve države koje su ugrožene po pitanjuvodotoka rijeke Drine.S obzirom da su sve države zapadne neoliberalne ekonomije jakookrenute privatnom biznisu, te da su na izvjestan način i država idržavna diplomatija zapravo samo servisi u službi krupnog privatnogbiznisa, Dodik zapravo djeluje veoma smišljeno po principu “para vrtigdje burgija neće”.Angažirajući velike zapadne kompanije u elektroenergetskom sektoruRS-a Dodik zauzvrat traži od predstavnika te kompanije pritisak nanjihove vlade da kasnije, kada zatreba, podrže “stvar RepublikeSrpske” u EU, na šta će strane kompanije veoma lako pristati. Stogaako mislite da za par godina vlade Hrvatske, Italije ili Njemačke nanagovor svojih kompanija neće stati iza Milorada Dodika i RepublikeSrpske – varate se.Uostalom, BiH je već imala dosta slučajeva takvog ponašanja. Primjer,2000. godine tadašnji ambasador SR Njemačke u BiH Arne Freiherrvon Kittlitz und Ottendorf otvoreno i javno prijetio da će ova zemljaobustaviti sve investicije u BiH ako Elektroprivreda BiH Sarajevoprestane isporučivati njemačkom Debisu struju po cijeni nižoj odtržišne?!?Elektroprivreda BiH je, naime, prije toga najavila da će raskinutiugovor s Debisom na osnovu jednog člana iz tada važećeg ugovorakoji je, uostalom, i propisivao mogućnost raskida ugovora ako ugovorenacijena električne energije bude niža od tržišne. No, bez obzirana to što je EP BiH imala potpuno pravo na raskid takvog ugovora tena činjenicu da je u ovom slučaju bila riječ o obligacionim odnosimadvije kompanije s kojima tadašnje vlade dvije države nisu imale apsolutnonikakve veze, tadašnji njemački ambasador von Kittlitz ipak seosjetio pozvanim da ode u ured ministra civilnih poslova BiH SafetaHalilovića i da zaprijeti prekidom svih budućih njemačkih ulaganja uBiH, što je nevjerovatan diplomatski gaf i politički pritisak bez presedana.Stoga ni njemačka vlada teško da će imati drugačiji stav od VonKittlitza u slučaju zaštite njemačkih privatnih investicija u projekte“Gornje Drine” vrijedne 460 miliona eura.Tu, naravno, spada poredCrne Gore i Srbija,te zbog toga HamedMešanović, predsjednikKomisije za koncesijeBiH, u vezi ovog projektakaže da se zato i govorida je ovdje u pitanjupravni subjektivitetdržave BiH a ne jednognjenog entiteta.Naravno, MiloradDodik je u svom bahatomstilu u ovom slučajuizjavio da su hidroelektraneu nadležnostiRS-a i da “smo mi suverenii da nikakva CrnaGora ni protestnim nitibilo kakvim drugimnotama neće moći to daspriječi”. S druge strane,Dušanka Majkić, delegatSNSD-a u ParlamentuBiH, stalno dovodi upitanje državnu Komisijuza koncesije BiH tvrdećida je treba ukinuti,što, naravno, uopće nijeslučajno. Novim Prijedlogomzakona o postupkuzaključivanja i izvršavanjameđunarodnihobaveza koji je u proceduruuputio dr. ZlatkoLagumdžija SNSD-ovcisu konačno riješili i ovajza njih do sada krupan inesavladiv problem. Sasvimje drugo pitanje dali je cijena koju državaBiH treba u ovom slučajuplatiti previsoka?16 EUROPAJANUAR 2013
osna i hercegovinaJANUAR 2013WWW.EUROPAMAGAZINE.INFO 17