HaKol_br122_studeni-prosinac 2011.pdf - Židovska općina Zagreb

Glasilo židovske zajednice u Hrvatskojבטאון קהילת יהודי קרואטיהha-kolbr. 122studeni/prosinac 2011.הקול 5772. hešvan/kislev/tevetMELBOURNEPOVIJESNI SASTANAKAUSTRALSKIH HRVATAI ŽIDOVA

REVIJA NOVIHKNJIGASADRŽAJIMPRESSUMVječitipovratakfašizmaStr. 14.Mijenjaju li semuškarciStr. 15.0405060710111213141516171819242629333436374043444546Međuvjerski dijalog – preduvjet miraSusret australskih Hrvata i ŽidovaŽidovski Zagreb predstavljen u IzraeluZlatne plakete Schlesingeru i RomahuIzvrsnom završnicom do visoke ocjeneZanimljiva predavanja i poticajne raspraveOd apstrakcije do lirskih tema pejzažaMoje sjećanje na Vesnu VinskiVraćena slika prodana za 40 milijuna dolaraVječiti povratak fašizmaMijenjaju li se muškarci?Arhitektonski vodič Zagreb 1898.- 2010.Papa s izraelskim vjerskim čelnicimaŠtetan propust u inače dobrom tekstuČovjek iz Krležine mape- Život i smrt dr. ĐureVranešićaVrlo mlada postala sam zvijezdomČari plesnog podijaDoba hramaTko je izgradio Zid plača?Saša Strmac – žustri šuter i čudesni trenerJesu li Argentinci antisemiti?Spasili su nas – NijemciOd diskriminacije prema genociduNagrada židovskog muzeja Angeli MerkelNova sinagoga – simbol renesanse židovske zajedniceu NjemačkojMladi otkrivaju židovsku povijestUmjetnina koju su oteli nacisti izložena na FloridiHa-Kol 122studeni/prosinac 2011.hešvan/kislev/tevet 5772.Glavni i odgovorni urednikŽivko GrudenUrednički savjetNataša Barac, Zora Dirnbach, Tamara Indik- Mali,Damir Lajoš, Vera Dajht KraljOblikovanje i priprema za tisakStudio HendrihHa-Kolglasilo židovske zajednice u HrvatskojIzdavačŽidovska općina ZagrebPalmotićeva 16, 10000 Zagreb p.p. 986tel: 385 1 49 22 692fax: 385 1 49 22 694e-mail: jcz@zg.t-com.hruredništvo: hakol@net.hrZa izdavačadr. Ognjen KrausISSN 1332-5892Izlaženje Ha-Kola financijski potpomažeSavjet za nacionalne manjine Republike HrvatskePretplata100 kuna godišnje, za inozemstvo 200 kunaŽiro račun kod Zagrebačke banke broj:2360000-1101504155Židovska općina ZagrebDevizni račun:Account owner: Židovska općina ZagrebBank: Zagrebačka banka d.d.Account number: 1500260173IBAN: HR4923600001500260173Swift: ZABAHR2XTisakOffset tisak NP GTO d.o.o.47Sve arapske monarhije će propasti50Rafael Israeli u Hrvatskoj515253Barenboim – direktor milanske ScaleOskvrnuto židovsko groblje u PrištiniAboridžinski Židovi ili židovski Aboridžini?Oživljena zaboravljena glazba žrtava HolokaustaStranica 1.: Povijesni sastanak australskih Hrvata i ŽidovaStranica 2.: Revija novih knjigaStranica 63.: S izložbe Vesne VinskiStranica 64.: Vesna Vinski: Radost, 1972.Svi su napustili Libiju54Lav Trocki, ortak u revolucijiArhitektonskivodič - ZagrebStr. 16.565758606162Posljednji Židov u ZagareuLjekovito Mrtvo moreVelikan izopćenog pjesništvaGlas ženeObavijest Odbora za zimovanje u OpatijiDobrovoljni priloziU realizaciji ovog broja svojim su prilozima sudjelovali:Nataša Barac, Ivan Bauer, Zoran Bošnjak,Dean Friedrich, Damir Grubiša, Siniša Jurica,Dora Kinert-Bučan, Snješka Knežević,Ozren Kobsa, Julija Koš, Fredi Kramer,Karlo Polančec, Nenad Polimac, Melita ŠvobToda raba!

4 ha·kol ha·kol 5הקולהקולPredsjednikJosipovićodlikovao rabinaSchneieraMeđuvjerskidijalog –preduvjetmiraRabin Arthur Schneier,predsjednik Zaklade Apelsavjesti, dobio je visokohrvatsko odličje za svojezasluge u promicanjutolerancije i dijalogameđu vjeramaPredsjednik Josipović i rabin SchneierMelbourneMelbourneHrvatski predsjednik Ivo Josipovićodlikovao je američkog rabina ArthuraSchneiera Veleredom kralja DmitraZvonimira s lentom i Danicom zaosobite i iznimne zasluge u promicanjumeđuvjerske i međunacionalnetolerancije i pomirenja kao zaloga trajnogmira na području raspale jugoslavenskedržavne zajednice.“Zločin počinjen u ime vjere najgorije zločin protiv vjere”, rekao je u prigodnomgovoru na svečanosti dodjeleodlikovanja Josipović, citiravši tezuzaklade Apel savjesti (Appeal of ConscienceFoundation) iz tzv. “Bernskedeklaracije za mir u BiH” iz 1992. godine.Rabin Schneier predsjednik je te Zaklade,koju je osnovao 1965., kaomeđureligijsku udrugu poslovnih ivjerskih čelnika za promicanje mira,tolerancije i razrješenja konflikta.Smatrajući slobodu, demokraciju iljudska prava temeljnim vrijednostimakoje narodima svijeta daju najboljunadu za mir, sigurnost i prosperitet,Zaklada poziva vjerske čelnikediljem svijeta da se odreknu terorizma,pomognu u zaustavljanju nasiljai promicanju tolerancije.“Ništa nije jednostavnije od toga dase preživjeli (nakon nekog zločina),kad obnove svoje snage, posvete osveti.No osveta nije pravda, ona je zlo.Zlo ne oslobađa, oslobađa pravda, dijalogoslobađa, susret s onima koje sidržao neprijateljima oslobađa”, istaknuoje Josipović. “Iz vlastitog djelovanjaznam koliko su teški izazovi pomirenjanakon rastrojenog povjerenjameđu narodima i vjerama i tim višecijenim vaše djelovanje u našoj regiji”,dodao je Josipović. Imajući to naumu, ustvrdio je hrvatski predsjednik,postaje jasnija temeljitost rabina Schneierai postaje važniji njegov primjer.“U doba globalizacije, kad se svijet naokosmanjuje, a sukobi među vjeramapostaju učestaliji, vaša misija dobivajoš jači smisao - dijalog među vjeramapostaje esencijalna potreba i preduvjetmira”, poručio je Josipović rabinuSchneieru na kraju svojeg govora.Rabin Schneier rekao je kako mu jegolema čast i privilegij dobiti tako visokohrvatsko odlikovanje, dodavši daZagreb nikad nije bio daleko od njegovogživota, jer je rođen u Beču, aHolokaust i Drugi svjetski rat preživiou Budimpešti.“Kad sam doživio i preživio takvu nečovječnostčovjeka prema čovjeku, zavjetovaosam se da ću svoj život posvetitipoticanju čovjekove ljudskostiprema drugom čovjeku”, rekao je rabin,dodavši kako je njegov osobnimoto bio “Živi i daj drugima da žive”,“što bi se današnjim političkim rječnikomreklo - suživot”. “Zato sam ibio na čelu međuvjerskog izaslanstvazaklade Apel savjesti u vrlo teškim trenucima90-ih godina prošlog stoljećau bivšoj Jugoslaviji te sam 1992. okupiona jednom mjestu u Švicarskoj različitevjerske vođe koji su tad prvi putmeđusobno razgovarali, nakon čegasmo izdali Bernsku deklaraciju”. rekaoje Schneier, ocijenivši kako će odlikovanjenjemu biti “izvor daljnjeg poticajaza rad na postizanju mira, suživotai uzajamnog razumijevanja u ovojregiji”.Rabina Schneiera primila je i predsjednicavlade Jadranka Kosor te muzahvalila na svemu što čini u potporiHrvatskoj te u uklanjanju predrasudai širenju tolerancije i dijaloga međunarodima.Također je naglasila kako hrvatskiobrazovni sustav podučava o Holokaustu,što je od izuzetne važnosti za demokratskubudućnost zemlje.Rabin Schneier istaknuo je da je jedanod razloga ustrajnog rada Zaklade tajda se povijest ne zaboravi i ne ponovi.Tijekom svog boravka u Zagrebu, rabinSchneier sastao se i sa zagrebačkimnadbiskupom, kardinalom JosipomBozanićem. Nataša BaracSusret australskih Hrvata i ŽidovaPrvi sastanak predstavnika hrvatske i židovske zajednice u Australiji, koji je polovicomstudenoga održan u Melbourneu, inicijator tog susreta, hrvatski generalni konzul uMelbourneu Antun Babić, ocijenio je povijesnimNa inicijativu generalnog konzula Republike Hrvatske uMelbourneu Antuna Babića, u Centru židovske zajedniceu Melbourneu sastali su se 13. studenoga predstavnicinekoliko društava hrvatske zajednice iz Melbournea iGeelonga s predstavnicima Vijeća Židovske zajednice usaveznoj državi Viktoriji. Generalni konzulat RepublikeHrvatske izdao je 15. studenoga o tom susretu priopćenje,koje prenosimo u cijelosti.„Na inicijativu generalnog konzula RH u Melbourneu,mr.sc. Antuna Babića, u nedjelju 13. studenoga 2011. godineu Melbourneu je održan povijesni sastanak predstavnikanekoliko društava hrvatske zajednice iz Melbournea iGeelonga i Vijeća Židovske zajednice u Viktoriji.U posebno srdačnom i prijateljskom ozračju, uz večeru, sastanakje održan u Centru židovske zajednice u Melbourneu.Treba napomenuti da je, zbog događaja u Drugomsvjetskom ratu, u Australiji više od pedeset godina trajaloznačajno nepovjerenje između dvije zajednice.Pripreme za taj povijesni sastanak, prvi takve vrste u Australiji,trajale su, uz pomoć Komisije za multikulturu uViktoriji, više od godinu i pol dana, a počele su nakonpoznatog incidenta na teniskom turniru u Melbourneu usiječnju 2010. godine. Na sastanku je bilo nazočno četrdesetakistaknutih predstavnika velikog dijela hrvatske ižidovske zajednice u Viktoriji. Nazočno je bilo i nekolikovrlo istaknutih intelektualaca druge generacije hrvatskihiseljenika.Uvodnim govorima nazočnima su se obratili domaćin,predsjednik Vijeća Židovske zajednice u Viktoriji, predsjedateljKomisije za ravnopravnost i ljudska prava u Viktorijii poznati odvjetnik John Searle i generalni konzul AntunBabić. Obojica su naglasili važnost suradnje u širenju suživotai multietničke tolerancije u multikulturnom društvu uViktoriji i Australiji. Posebno su istaknuli da sastanak nijesazvan kako bi se razgovaralo o prošlosti, koju se ne smijezaboraviti, nego o suradnji u današnjem vremenu i budućnostiu Australiji kao zajedničkoj zemlji, neovisno o događajimau Hrvatskoj, Izraelu ili drugim dijelovima svijeta.Generalni konzul Babić dodao je kako je jedan od važnihpoticaja za ovu inicijativu bila i činjenica da Republika Hrvatskai Izrael danas imaju odlične bilateralne odnose, kojise poboljšavaju iz godine u godinu. Babić je također rekaokako je, nakon njezinog velikog udjela u stvaranju, obranii međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, sada došlovrijeme da hrvatska zajednica u Viktoriji, osim njegovanjahrvatske kulture, jezika i običaja, postane aktivnija i u širemaustralskom društvu, kojem po rođenju i odabiru i pripada.Prihvaćanjem takvog načina djelovanja zajednica može bitine samo još djelotvornija u uspješnoj integraciji u australskodruštvo, nego i u pomaganju Hrvatskoj kroz osnaženjesvojeg pložaja i utjecaja u Australiji.John Searle pozvao je hrvatsku zajednicu i sve njezine predstavnikena suradnju i ponudio svekoliku pomoć hrvatskojzajednici u prenošenju znanja i iskustava židovske zajedniceu Viktoriji, koja organizirano djeluje još od prije Drugognastavak na sljedećoj strani

8 ha·kol ha·kol 9הקולהקולIntimna gramatika: Aharon (Roee Elsberg) strahujeda je potpuno prestao rastiPet sati do Pariza: Lina (Helena Yarovala) pomažeYigalu da savlada strah od letenjaGei Oni – Dolina snage: Udovac Yehiel (Zion Ashkenazi)respektira želje svoje nove supruge Fanye (Tamar Alkan)vokativnost projekata. Najuspješniji recentni izraelski filmoviotkrivali su neugodne istine o sudjelovanju u libanonskom ratu(animirani film „Valcer s Bashirom“ Arija Folmana dobitnik jeZlatnog globusa i nominacije za Oscara, „Libanon“ SamuelaMaoza pobijedio je u Veneciji), bavili se židovsko-arapskimsuživotom iz potpuno neuobičajene perspektive („Posjet orkestra“Erana Kolirina nagrađivan je od Cannesa do Montreala,a Palestinac Scandar Copti i Yaron Shani zajednički su potpisalioporu mozaičku dramu „Ajami“, nominiranu za Oscara),ukazivali na gay probleme u vojsci („Yossi & Yagger“ EytanaFoxa) i među ortodoksnim Židovima („Širom otvorene oči“Haima Tabakmana). Bilo je prigovora da filmaši namjerno prikazujusvoju sredinu u što neugodnijem svjetlu kako bi privuklimeđunarodnu pozornost (u nekadašnjoj Jugoslaviji naisti se način optuživalo reprezentante filmskog crnog vala), noIzraelski filmski fond uspješno je balansirao između filmaša injihovih kritičara: granica je, čini se, prijeđena prošle godine,kada je Fond morao povući podršku filmu „Ruž“, jer je redateljJonathan Sagall (inače zvijezda serijala „Sladoled od limuna“)ustvrdio da se odnos izraelske države prema Palestincima možeusporediti s holokaustom. Poslije je ipak postignut kompromis,film je snimljen, ove je godine uvršten u program berlinskogi jeruzalemskog filmskog festivala (na potonjem su dvijeglavne glumice nagrađene), a dobio je i jednu nominaciju Izraelskefilmske akademije.Razumljivo je da manifestacije poput Tjedna izraelskog filma,koji organizira izraelsko veleposlanstvo, izbjegavaju izrazitokontroverzne naslove, no tako je posvuda u svijetu i kada sudruge kinematografije u pitanju. Ugodno je, međutim, iznenađenješto nam u Zagrebu nisu predstavljeni blijedi „restlovi“,nego posve korektna, pa i izvrsna ostvarenja koja su na domaćefilmoljupce ostavila vrlo dobar dojam: neku kinematografijune čine samo vrhunci, ponekad je zadovoljavajuća „zlatna sredina“bolji dokaz njezine vitalnosti negoli povremeni proplamsaji.Već spomenuta „Intimna gramatika“ može opstati u takvoj„zlatnoj sredini“, uostalom kao i „Pet dana do Pariza“, još jedanod slabijih priloga u Tjednu izraelskog filma. Humornamelodrama o razvedenom taksi vozaču, pokloniku Joea Dassinai francuskih šlagera iz šezdesetih, koji se zaljubljuje u učiteljicuglazbe svoga sina, rusku imigranticu čiji je suprug u Kanadi,lako se gleda, ali još brže zaboravlja, međutim, kolikogodnepolitična (iako u filmu štošta možete doznati o kanadskimimigrantskim vizama), ipak je stradala zbog vanjske politike: uParizu su je prošlog ljeta skinuli s programa tamošnjih art kinazbog izraelskog napada na flotilu Gaze.„Gei Oni – Dolina snage“ već je puno intrigantniji film. VeteranDan Wolman (prvijenac „Sanjar“ iz 1970. bio mu je prikazanu službenom programu canneskog festivala) sa skromnimje budžetom ekranizirao knjigu Shulamit Lapid o ruskim imigrantimas kraja 19. stoljeća koji stižu u Izrael i snalaze se u nemogućimuvjetima, uz uglavnom neljubazne arapske susjede inimalo susretljivu tursku vlast. Junakinja filma je mlada Fanyakoja je stigla iz Rusije s djetetom, duševno oboljelim bratom itraumom o kojoj nešto zna jedino njezin postariji ujak: prekoDobro jutro, gospodine Fidelman: Fidelmanu (SassonGarai) se ne sviđa što Anton (Henry David) koketira strudnom suprugom njegova sinaŽenidbeni posrednik: Ekstrovertni Yankele Bride (AdirMiller) postao je životni uzor detektivu početniku Ariku(Tuval Shafir)volje udaje se za udovca Yehiela (on ima dvoje djece), ali ne želis njim održavati seksualne odnose, sve dok nije spremna priznatimu svoju prošlost. Film se povremeno doima kao dokumentarac,a posebnu mu sugestivnost daje glumačka izvedbadebitantice Tamar Alkan. Wolman je imao problema s distribucijomu izraelskim kinima, no naposljetku ih je riješio, a umeđunarodnom plasmanu pomoglo mu je ranije bogato festivalskoiskustvo: već sama mreža Jewish Film Festivala dovoljnamu je da obiđe čitav svijet.„Ženidbeni posrednik“ Avija Neshera, danas jednog od najuglednijihizraelskih filmaša, kao i „Intimna gramatika“ odigravase krajem šezdesetih, redatelj je također posegnuo za literarnimpredloškom („Kad junaci lete“ Amira Gutfreunda) iuzeo tinejdžera za protagonista, ali neusporedivo intrigantnijeuranja u razdoblje i izlaže poticajniju priču. Naslovni junak jetip neodređenog zanimanja, on možda uistinu živi od milodaraparova koje je spojio, međutim, vjerojatnije je da se bavi švercom,a posve je sigurno da je zaljubljen u otmjenu Claru, kojaje poput njega preživjela holokaust, a sada u Haifi, uz njegovupomoć, vodi ilegalnu kartašnicu. „Posrednik“ postaje nehotičniuzor adolescentu, koji se kod njega zapošljava kao „detektiv“i istražuje jesu li potencijalni mladenci uistinu stvoreni jednoza drugo.„Ženidbeni posrednik“ također nije osobito skup film, ali jeepoha evocirana s puno duha, odličnom scenografijom, originalnimplakatima filmova koji su tada igrali i knjiga koje sutada bile u opticaju. O holokaustu se izbjegava razgovarati, alisu njegove posljedice neprestano prisutne: tragičan kraj jednogod glavnih likova tek je podsjetnik na tu činjenicu.Najbolje ostvarenje u Tjednu izraelskog filma bez dvojbe jedrama „Dobro jutro, gospodine Fidelman“, koja je stigla u Zagrebs reputacijom dobitnika nagrade za scenarij u svjetskomprogramu Sundance film festivala, Kristalnog globusa u KarlovymVaryma i tri nagrade na Jeruzaelm film festivalu, uključujućii onu za najbolji film. Gospodin Fidelman iz naslovapostariji je restaurator (odlično ga igra Sasson Garai, kogapamtimo kao egipatskog glazbenika iz filma „Posjet orkestra“),kojem je upravo umro partner i svoj dio zaviještao Fidelmanovomsinu Noahu. Pokojnik je vodio sve poslove, no kako njegasada nema, ustanovljava se da se radnja održavala kreditima ipozajmicama, koje Fidelman nije u stanju pribaviti, jer je introvertnispecijalist koji po čitav dan glača i polira zapuštene dragocjenosti.Njegovom sinu ne pada na pamet uzeti hipoteku,jer bi najradije da se radnja sruši te se na tom mjestu sagradistambeni ili poslovni kompleks, a Fidelman jedini oslonac nalaziu novom pomoćniku Antonu, koji se odrekao vlastite, vrlobogate obitelji, kako bi potražio osobno čistunstvo. Da stvarbude gora, Anton koketira s Noahovom trudnom suprugomHavom, što pak iznervira Fidelmana, koji, istina, prezire sinai sve više respektira Antona, ali mu se takva vrsta preljuba činiodbojnom.Film je sav u nijansama i zapravo je vrlo teško odrediti kolikoje za to zaslužna režija, a koliko scenarij, budući da je redateljYossi Madmoni godinu i pol blisko surađivao sa scenaristomErezom Kav-Elom, svojim kolegom iz televizijske serije „Drugiživot“. U završnici nema poante, glavni se likovi ili opredjeljujuza nešto što su dotad izbjegavali ili nastavljaju iznova,međutim, suština je u tome da to nije standardno zaokruženoostvarenje, nego sočno dočaran životni ulomak koji podliježevišeznačnim interpretacijama.S ovakvom završnicom Tjedan izraelskog filma zavrjeđuje visokuocjenu, a ohrabruje i vrlo dobar posjet u kinu Europa.To sada već postaje tradicionalna manifestacija (prošle godineodržana je u kinu Tuškanac), a za kvalitetu programa ne trebase plašiti: nismo vidjeli još bar petnaestak značajnih izraelskihfilmova iz proteklog desetljeća, dok novi uspjesi izraelske kinematografije– poput „Fusnote“, koja je ove godine dobilanagradu za scenarij u Cannesu i koju je dosad u tamošnjimkinima vidjelo 250 tisuća gledatelja – bez problema će ispunitiprograme narednih godina.

10 ha·kol ha·kol 11הקולהקולBerlin: Forum mladih B’nai B’ritha EuropeZanimljiva predavanjai poticajne raspraveU organizaciji B’nai B’ritha Europeod 11. do 13. studenog u Berlinuje održan 5. po redu forum mladih.Pokrovitelj foruma bio je gradonačelnikBerlina Klaus Wowereit. Centralnatema i okosnica svih rasprava biloje “Kreiranje budućnosti u promjenjivomsvijetu“. Prisustvovalo je oko170 sudionika iz 27 zemalja.Kako se mnogi poznaju s prijašnjihforuma, bila im je to idealna prilikaza obnavljanje prijateljstava.Druženje je započelo Šabatnom službom,nakon čega je slijedila svečanaKabalat Šabat večera kojoj su prisustvovalimnogi visoki gosti, pa i RolfSchuette; predsjednik Berlinskogokruga, Lala Suesskind; predsjednicaberlinske židovske zajednice, JosephDomberger; Grand Senior i doživotnipočasni predsjednik B’nai B’ritha Europe,Dr. András Kain; predsjednikRaoul Wallenberg Lože sa suprugom,predstavnici Hapoalim banke, AllanJacobs; predsjednik B’nai B’rith Internationali Ralph Hofmann; domaćini predsjednik B’nai B’rith Europe.Dojmljiv pozdravni govor održala jeEva Vadasz pod motom “ Kol Yisraelarevim ze laze“. Radi se o znamenitomžidovskom konceptu po kojemje svaki pojedinac izraelskog narodaodgovoran za drugoga, pa tako i zacijeli Izrael.Tijekom večere Dr.Kain je govorioo odluci UNESCA da prihvati Palestinuu članstvo, Ralph Hofmann opuštanju na slobodu Gilada Shalita,a Rolf Schuette o povijesti Židova uBerlinu. Drugog dana susreta, nakonjutarnje molitve i slobodne šetnje, naprogramu je bilo predavanje o djelatnostiB’nai B’ritha općenito, te o nekimrecentnim projektima, a potomsu slijedile panel diskusije o ciljevimaforuma mladih.Paralelno su se odvijala tri panela. Jedan,pod zajedničkim nazivom „Tra-Berlindicionalne vrijednosti u modernomsvijetu“, predvodili su rabini. Sljedećipanel, s temom o ekonomskim aspektimai perspektivama Izraela, podnazivom „Business Culture“, predvodilaje Hannah Pri-Zvi, članica vijećamenadžera Hapoalim Banke, dokje treći panel bio o medicinskoj eticiu židovstvu. Na tom, trećem panelugovorilo je troje uvaženih liječnika izŽidovske bolnice u Berlinu. Osobitosam bio počašćen što sam pritom, odstrane organizatora, bio izabran da,kao jedini liječnik među sudionicima,budem pozvan da sjedim u krugupredavača i odgovaram na pitanjasudionika.Od ostalih predavanja koja su uslijedilaizdvojio bih ono pod nazivom„Globalni glas židovskih općina“,koje nas je trebalo potaknuti da se zapitamoznamo li prepoznati zadaćuvodstva izvan B’nai B’ritha. Naglasakje bio na tome kako postati lideri kako se što efikasnije povezati međusobno.Nakon zanimljivih predavanja i poticajnihdiskusija, približila se večer ivrijeme za Havdala, koju je predvo-dio John Reeves, predsjednik organizacijemladih, a kada je, nakon toga,Roman Kuperschmidt iz Frankfurtauzeo klarinet, nitko nije ostao na mjestu.Spontano se formirao krug, krenulaje pjesma, a zaplesala se i hora.Hvala Romanu i Johnu za tako ugodnui prijateljsku atmosferu, koja jepostepeno prerasla u veselo druženjedo večere, pa i mnogo duže.Ipak, svi su u nedjeljno jutro bili ponovnona okupu kako bi prisustvovalizadnjem dijelu programa, kojise sastojao od kraćeg razgledavanjagrada nakon čega je slijedila posjetaGrunewaldu, gdje se nalazi takozvani„track 17“, odakle je u logore smrti,između 1942. i 1945. godine odvedenooko 55.000 Židova. Kratki prigodnigovor u spomen na žrtve održaoje Ralph Hofmann, a John Reevesizmolio je Kadiš.Zaključak je trodnevnog druženjaizražen željom da mladi budu inspiracijai primjer ostalima, a uvjeren samda smo svi mi spremni ta očekivanja iostvariti. Dr. Karlo PolančecGalerija Milan i Ivo Steiner: Izložba vesne vinskiOd apstrakcijedo lirskih tema pejzažaU Galeriji „Milan i Ivo Steiner“ Židovske općine Zagreb23. studenoga otvorena je izložba slika Vesne Vinski(1944.- 1995.), umjetnice koja je na likovnoj sceni bilaprisutna još od 1968., a posljednju je samostalnu izložbuimala 1995. godine upravo u Galeriji „Milan i Ivo Steiner“.U prisutnosti velikog broja poštovatelja njezine umjetnosti,izložbu je otvorila potpredsjednica Židovske općineZagreb Sanja Zoričić Tabaković, uvodnom se riječi oVesni Vinski prisutnima obratila članica Savjeta Galerije iupraviteljica Gliptoteke HAZU Ariana Kralj, a o izloženimslikama i djelu Vesne Vinski uopće govorila je autoricaizložbe Jasenka Ferber Bogdan, stručna suradnica Arhivaza likovne umjetnosti HAZU. Među prisutnima bili su iglavni rabin Hrvatske Luciano Moše Prelević i predsjednicaOdbora Židovske općine Zagreb za židovsku kulturnubaštinu Mira Wolf.U svojoj uvodnoj riječi Ariana Kralj je ponajprije istaklada je Vesna Vinski umjetnica koja je razinom svoga stvaralaštvasastavni dio kulturnog identiteta hrvatske i židovskelikovne umjetnosti 20. stoljeća. Prema njezinim riječima,Vesna Vinski bila je „otvorena prema svima i svemu, u znatiželjii želji da s poštovanjem priđe svakome, nastojeći daodgonetne slikarstvo drugoga, a ne samo svoje“.Govoreći o počecima likovnog stvaralaštva Vesne Vinski,autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti Jasenka FerberBogdan osvrnula se na njezinu prvu samostalnu izložbu,1972. godine, naglasivši da je nastupila „iznenađujućezrelo“ i da je već tada iza nje bilo „nekoliko godina intenzivnogpromišljanja i traganja za vlastitim izričajem“.„Krenuvši od crteža kao pravog uvoda u polje slikarstva“,nastavila je Jasenka Ferber Bogdan „ počela je graditi svojstil posezanjem u svijet Dalekog istoka, ali isto tako i Zapada,usvojivši finoću kaligrafije i jezika znakovlja, a s drugestrane snagu akcionog slikarstva, tašizma i enformela“.Autorica izložbe je zatim istakla da je Vesna Vinski međuprvim umjetnicima unijela neke nove materijale u našeslikarstvo te da se, u ranijem razdoblju svog stvaralaštva,uglavnom zadržavala u polju apstraktnog, a da početkomosamdesetih „otvara lirsku temu pejzaža koja ostaje najvažnijapreokupacija do kraja njezinog stvaralaštva“. Podsjetilaje također da je Vesna Vinski izlagala na mnogim skupnimizložbama i da je od svoje prve samostalne izložbe, 1972.godine, imala još 17 samostalnih likovnih nastupa.Vesna Vinski rođena je 1944. godine u Zagrebu. Potječeiz poznatih zagrebačkih židovskih obitelji Weiss i Alexander.Pradjed joj je bio Oton Weiss iz Osijeka, a prabakaŠtefanija Alexander. Godine 1918. obitelj je promijenilaprezime u Vinski. Vesnin otac, akademik Ivo Vinski, bio jeekonomist svjetskog glasa, zahvaljujući ponajprije tome štoSanja Zoričić Tabaković, Ariana Kralj i Jasenka FerberBogdan prilikom otvaranja izložbeVesna Vinski,1973.je prvi napravio računice o kretanju društvenog proizvodazemalja svijeta od početka prošlog stoljeća do 1975. godine.Vesna je nakon završene gimnazije upisala Akademijulikovnih umjetnosti i diplomirala 1967. u klasi OtonaPostružnika. Trajnu inspiraciju nalazila je u mnogim studijskimputovanjima u SAD, Francusku Italiju, Austriju iNjemačku. V.D.

12 ha·kol ha·kol 13הקולהקולDora Kinert Bučan:Moje sjećanje na Vesnu VinskiIz četvrtog razreda osnovne škole u Harambašićevojulici, školske godine 1954./55.: Vesna Vinski (doljelijevo) s prijateljicama Magdalenom Volarević(do Vesne) i sestrama Kinert, Nadom i DoromRijetko se koga sjećam iz prvog razreda osnovne škole, nisebe same se ne sjećam, ali ono što mi je zauvijek ostalo upamćenju jest da smo cijelog tog monotonog djetinjstva umračnim učionicama škole u Harambašićevoj, kasnije u gimnazijiu Križanićevoj, i još kasnije u vrijeme studija, bilezapravo uvijek tri, dvije sestre plus treća - iz iste priče, izistog filma: Nada, Dora i Vesna.Što nas je tada vezivalo teško je reći, bile smo ipak maledjevojčice, ali da smo od početka bile prijateljice i da smose držale zajedno nepobitna je istina. Možda je jedan odrazloga bio taj što smo sve tri voljele crtati, ali i što smoposjedovale onu vrstu zaigranosti koja neku djecu odvodidirektno u sfere čistih privida. Jedna od takovih maštarijabila je da ćemo jednom živjeti „umjetnički“, to jest slobodno,nekonvencionalno, boemski, poput mojih roditelja,koji su, u prizemnom stanu, odmah iza školske zgrade,dakle u neposrednom susjedstvu, svakodnevno razglabali oRembrandtovim namazima, a noću u oblacima dima recitiraliJesenjina. Moja sestra i ja zapravo i nismo imale gdjeodlutati; bile smo djeca slikara, na što se u razredu baš i nijegledalo kao na nešto društveno poželjno. Ali mala Vesna(dijete uglednih profesora), iz sasvim drugog, građanskogmiljea, tada već u našoj sredini socijalno devastiranog aliukorijenjenog u neke tradicije, instinktivno se vezivala uznas, djecu boema, kao da je već tada naslućivala svoj putu umjetnički fatum. Taj predestinirani, sudbinski put, nimalolak, od početka je tinjao u njoj, da bi se već pri krajuosnovne škole pretvorio u tvrdoglavu odluku da se posvetislikarstvu, idealistički neopozivu odluku kakvu donose mladedjevojke kad nešto tvrdoglavo žele.A njezinom maštanju da postane slikarica mnogo se toga ustvarnosti suprotstavljalo. Ponajprije - njezini talenti i sposobnostikoji su bili mnogostruki. Vesna, ti bi mogla biti štogod poželiš, govorile smo joj ne samo sestra i ja, nagovarajućije da se upiše na neki „pravi“ studij. I roditelji su očekivaliod nje da ih naslijedi u prestižnim zvanjima. Ali njojdo toga uopće nije bilo stalo, ona je samo bila inteligentna,talentirana i sposobna.Bila je najbolja učenica i već time predestinirana za neštobolje od karijere slikarice, jer je svako gradivo svladavala bezikakvog napora i posebnog zalaganja. Sjećam se da je izlazilana ploču, u nevjerici i nelagodi, ponekad hineći hrabrost,ponekad spotičući se, kao i većina đaka kad očekuju da ćebiti uhvaćeni u neznanju, ali, koliko se ja sjećam, to se nikadnije dogodio. Uvijek bi je spasila nevjerojatna snalažljivost,iza koje su stajala naslijeđena znanja kojih ni sama nije bilasvjesna. Kad bi se na kraju izvukla, i to s dobrom ocjenom,cijeli bi razred doživio nešto kao trijumf onih koji o tomemogu samo sanjati. Vesna je bila ostvarenje svih naših (nerealnih)snova: da je moguće izvući se čak i bez učenja. I nitkojoj nije zamjerao na toj lakoći improviziranja; naprotiv,bila je razredna heroina, i njene uspjehe spominjali smo kadgod bismo se sreli na ulici godinama nakon što smo završiliškole i fakultete.O čemu bismo uopće razgovarali da nije bilo nje, neusporediveVesne.Ali moja sestra i ja, kao što sam već rekla, bile smo povezanes Vesnom nekim dubljim vezama.Da, slikarstvo je bilo milje u kojemu smo sestra i ja odrasle,i ono je, kao i sve s tim u svezi, za nas bilo nešto što se podrazumijeva.Nasuprot tome, Vesna je morala napraviti vrtoglaviskok u svijet slikarstva, tim prije što nije imala nekeod podrazumijevajućih se pretpostavki za to. Primjerice nijeimala talenta za crtanje, što se smatra važnim za prolaz naprijemnom ispitu na Akademiji, poput sluha za glazbenika.Ali ni to za nju nije značilo prepreku, pa čak ni psihološku.Kad se upisivala na Akademiju računala je na snagu svoježelje i argument koji je sama odredila bitnim, a prozvala gaje „kolorizmom“. Tako je definirala ono što ju je začaralokad je prvi put vidjela Turnera, a njega otpočetka smatralaslikarom kakvim bi sama željela biti. Pod tim je mislila dase nikad neće zamarati figuracijom, ma što to značilo, da ćese boriti na prijemnom da je prime unatoč tom svom nedostatku,što se pokazalo točnom procjenom.Njezino je slikarstvo još u najranijoj mladosti, mnogo prijenego što se ozbiljno prihvatila posla, bilo unaprijed određenoželjom da slikarica ne postane postupnim crtačkim sazrijevanjem,već ekstatičkom eksplozijom emocija - mrljom,kišom Pollockovih kapljica, snažnim koloritom.Istina je „da se tih godina tako slikalo“, kako je na njenojizložbi u Židovskoj općini primijetio jedan posjetitelj. AliVesnino slikarstvo dovoljno je osobno da bi se moglo reći daposjeduje svojstva koja potvrđuju njen neukrotivi vitalizam,čineći ga istovremeno već na prvi pogled prepoznatljivim.Jean Baudrillard kaže da „slika sama po sebi nije povezanani s istinom ni sa stvarnošću; ona je privid i povezana je sprividom“. To treba imati na umu kad se zateknemo predVesninim slikama. „Smatram da nas se slika dotiče neposredno,upravo s ovu stranu prikazivanja: na ravnini intuicije,opažaja.... Na toj razini slika je uvijek apsolutno iznenađenje,barem bi trebala biti“, dodaje Baudrillard. Mislimda bi se i Vesna s tim složila. Ona se uostalom uvijek svojskitrudila ne samo da njene slike progovore bojom, nego dabudu izvorne, da opstoje po sebi samima.Tu ću se ponovo vratiti njenim mladenačkom fascinacijamakoje su - tako se barem meni čini - utjecale na njezinslikarski put, točnije rečeno na njenu ljubav prema slikarstvu,iako se to na karakteru tog istog slikarstva uopće nevidi. Jedna od tih fascinacija odnosi se na bizantsko slikarstvo.Vesna je njime bila doslovno opčinjena. Imala je jednuvrlo vrijednu, luksuzno opremljenu monografiju koju smobezbroj puta zajedno prelistavale. Još vidim njen prst kojimupire u neke detalje na reprodukciji i pokušava mi objasnitizašto su je se bizantske freske toliko dojmile.Moram priznati da u to vrijeme nisam dijelila njeno mišljenje,ali mnogo godina kasnije, u Mistrasu na Peloponezu iVraćena slika prodanaza 40 milijuna dolaraSlika Gustava Klimta “Litzlberg on the Attersee”, pejsaž naslikan 1915. godine,koji su nacisti oteli za vrijeme Drugog svjetskog rata, nedavno je vraćena unukuvlasnice i prodana na aukciji u New Yorku. Aukcijska kuća Sotheby’s procijenilaje vrijednost slike na 25 milijuna dolara, međutim, ona je prodana za vrtoglavucijenu od 40,4 milijuna dolara. Nije poznato tko ju je kupio.Salzburški muzej je u srpnju ove godine Klimtovu sliku vratio Georgesu Jorischu(83)“Litzlberg on the Attersee”, slika šumovitih brda koja se nad jezerom dižu premanebu, oteta je židovskim vlasnicima nakon što je Njemačka anektirala Austriju1938. godine.Georges Jorisch, koji sada živi u Kanadi, nasljednik je austrijskog magnata ViktoraZukerkandla, koji je bio veliki ljubitelj i kolekcionar Klimtovih pejzaža. Zukerkandlaje nakon smrti 1927. godine naslijedila njegova sestra Amalie Redlich.Amalie Redlich deportirana je 1941. godine u Poljsku i za njom se gubi svakitrag. Njezinu kolekciju umjetnina nacisti su oteli i prodali. Meteorama sjetila sam se Vesninog Bizanta i došla do jednog,pomalo smiješnog zaključka - da je Vesna, u svojimmladenačkom danima, čak i šminkom i frizurom, možda inesvjesno imitirala ženske likove s bizantskih fresaka. Dirljivoje do koje je mjere, makar i nehotično, bila posvećenasvojim uvjerenjima da se umjetnost može živjeti i da se čakmože izgledati kao slika.A slikarstvo se kasnije, od studija nadalje, doslovno upetljalou njezin život. Možda njen opus i nije bio velik, moždaje njen život bio prekratak - upravo iz tog razloga.Vesna je mnogo putovala. Imala je daleko više spoznaja ovelikom svijetu, vidjela je mnogo više na svojim studijskimputovanjima od većine mladih slikara svoje generacije. Paipak, ona je uvijek bila prisutna među njima kao da se nikadnije makla iz Zagreba, na svoj skroman način. Uvijekuz njih na grupnim izložbama, u svom atelieru koji je svimabio otvoren, nikad ni po čemu elitist, nikad snob. Karijerajoj zapravo i nije bila važna, što je također pokazatelj njeneosobnosti i dokaz njene karakternosti: ona je svoje slikarstvojednostavno živjela.Živjeti slikarstvo za Vesnu je značilo - za Vesnu je bilo - dosljednoi bezostatno slijediti ono što je u to vrijeme još bilopreostalo od romantičke ideje umjetnika, od Pariza i recidivanjegovog egzistencijalističkog stila života. Za Vesnu jeslikati značilo slikati spontano, a živjeti značilo živjeti spontano;jedno i drugo bilo je isto. U osnovi njezine sposobnostida tako slika i da tako živi kao da je ležao dvojak ‘višak’koji ju je obilježavao - ‘višak’ osjetilnosti i višak osjetljivosti.A to dvoje troši biće, od toga dvojakog ‘viška’ biće „gori soba kraja“. Vesna je prerano otišla, kao da je sagorjela. I dokmi koji smo je poznavali trag toga „sagorijevanja“ nalazimou svojim sjećanjima, izložba u Židovskoj općini čini taj tragprepoznatljivim i svima ostalima. Slika od 40 milijuna dolara

16 ha·kol ha·kol 17הקולהקולIzdavačkoj kući „Znanje“ ovo je većtreća objavljena knjiga Žuži Jelinek.Ivanka Vranković, urednica knjige,na promociji je, među ostalim, govorilao strogim zahtjevima koje Žužipostavlja kao autorica, popravcimakoje je tražila od urednice, kao i ovelikim ljudskim vrlinama i osebujnostimaŽuži Jelinek. Dubravka Tomeković,glavna urednica časopisaNove knjigeArhitektonski vodičZagreb 1898.-2010.Publikacija “Arhitektonski vodič Zagreb1898. - 2010.” autora AleksanderaLasla, predstavljena je 29. studenogna tribini Kulturnog društva „MiroslavŠalom Freiberger“ u Židovskoj općiniZagreb. O vodiču na hrvatskom i engleskomjeziku, u izdanju nakladničkekuće Arhitekst i Društva arhitekata Zagreba,govorili su, uz autora, suizdavačAndrija Rusan i grafički dizajner publikacije,akademski kipar Ante Rašić.“Glorija”, naglasila je da Žuži Jelinekvrijedno i bez minute zakašnjenjaveć 880 tjedana piše svoju kolumnui da je raditi s njom velika čast i zadovoljstvo.Dugogodišnji istraživački rad arhitekt Aleksander Laslo okrunio jearhitektonskim vodičem kroz Zagreb, u kojem je, među ostalimpotanko opisano dvjestotinjak građevina koje su bitne za arhitektonskiidentitet i cjelokupno kulturno-povijesno nasljeđe grada ZagrebaAnte Rašić, Aleksander Laslo i Andrija RusanPrisutnima se na kraju obratila isama autorica, ispričavši im priču odprije više tisuća godina koja, kako jeistakla, također potvrđuje da su muškarciuvijek isti. Obožavaju seks ivažno im je da primaju komplimentekako su najbolji ljubavnici. Zatoje savjetovala ženama: kad god treba– lažite! Vitalna i vedra, Žuži Jelinekveć priprema izlazak i svoje deseteknjige, i to pod naslovom „Živjelimuškarci!“. Ozren KobsaPosrijedi je prvi gradski arhitektonskivodič koji obuhvaća dvjestotinjak najvažnijihobjekata, a namijenjen je stručnoji široj javnosti. Sastoji se od velikogbroja kataloških jedinica pojedinih građevinau gradu Zagrebu, koje su bitneza arhitektonski identitet i kulturno-povijesnonasljeđe cijeloga grada. Svi odabranireprezentativni primjeri zgrada,njih dvjestotinjak, nastali su u zadnjih111 godina. Pojedine kataloške jediniceprezentirane su i opisane formativnimnacrtom, aktualnom ili arhivskomfotografijom, kratkim tekstom koji pojašnjavapo čemu je pojedina građevinaili građevinski sklop značajna te njezinimbitnim podacima. Kao prilog građevinamatu je i kartografija koja olakšavalociranje samih znamenitosti.Odmah na početku promocije arhitektAleksander Laslo, koji je i koautor nedavnoobjavljenog kulturno-povijesnog vodiča „Židovski Zagreb“, rekao je da poneštood onog što je dosad rečeno i napisano o arhitektonskom vodiču, ne stoji. Naime,mnogi su vodič prozvali enciklopedijskim pregledom arhitekture grada Zagreba20. stoljeća, međutim, on to i jest i nije, istakao je Laslo. Uzori vodiča, rekao je autor,bili su mnogi dosadašnji legendarni vodiči, aktualni i povijesni, poput uvijek popularnogcrvenog i zelenog Michelina ili Baedekera, koji je sinonim za turistički vodič,Guide Bleu-a i njima sličnih. Primjer kojim su se autor i izdavač najčešće služili jestpoznati vodič grada Beča – sa 300 kuća najvrjednijih posjeta, dok su se za metodologijuvodiča poslužili primjerom vodiča grada Praga. Aleksander Laslo sjetio se i prvogvodiča za grad Zagreb pod naslovom „Kažiputom za urođenike i strance“, izdanogdaleke 1892. godine, te prve publikacije namijenjene turizmu (tzv. prometu stranaca,njem. Fremden Verkehr) iz 1912. godine.Zamisao o stvaranju arhitektonskog vodiča već je desetljećima kolala Društvom arhitekatagrada Zagreba, a u posljednjih trideset godina Aleksander Laslo je inzistiraona tome da ga treba napisati. Još prije nekoliko desetljeća arhitektonski su časopisi usvijetu krenuli tiskati tzv. map guides tj. vodiče u formi plana grada. Tako je i Laslos kolegom. Mikcem 1982. godine objavio zagrebački arhitektonski vodič u formiplana grada u časopisu „Čovjek i prostor“. To je bio prvi takav vodič s popisom najzanimljivijihgrađevina u Zagrebu.Nakon izlaganja autora, riječ je uzeo izdavač, arhitekt Andrija Rusan, podsjetivšiprisutne da je njegova izdavačka kuća, Arhitekst, prije 13 godina okupila grupu intelektualacai počela izdavati časopis ORIS – časopis za arhitekturu i kulturu. Prvibroj časopisa ORIS-a ugledao je svjetlo dana početkom 1999. godine. Andrija Rusanponovio je da se o ideji izdavanja arhitektonskog vodiča grada Zagreba počelointenzivnije razgovarati još početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, a da je2001. godine, uz poticaje i potporu Arhiteksta, sklopljen sporazum o stvaranju vodiča.Na vodiču se radilo punih deset godina i u cijelom tom razdoblju osobito senastojalo da se napravi što kvalitetniji detaljan pregled najznačajnijih građevina uZagrebu. Rusan je naglasio kako se u odabiru građevina nastojalo dosljedno primjenjivatičvrste kriterije, kako bi se dobila objektivna, nepristrana slika kvalitetne arhitekturegrada Zagreba. Na kraju svog izlaganja Andrija Rusan izrazio je nadu da ćeu Zagrebu u godinma koje su pred nama biti izgrađeno toliko dobre arhitekture daće se nametnuti potreba da se stvara novi arhitektonski vodič. Međutim,, zaključioje, ovim je vodičem stvorena dobra baza za daljnji rad, što znači da su otvorena vratada se napravi još i bolje.Uzimajući riječ, grafički dizajner Ante Rašić objasnio je da je njegova uloga bila„samo oblikovati i dizajnirati vodič“, ali da je pritom bio veliki izazov uskladiti prezentacijudvije stotine objekata, koristeći se njihovim fotografijama, nacrtima i tekstovimai staviti sve to u primjeren međusobni odnos i u funkciju samog vodiča. Ciljgrafičkog oblikovanja, kako je napomenuo, bio je usmjeren da se postigne ozbiljnost,jednostavnost i čitkost. Rašić je izrazio osobno zadovoljstvo vodičem, ističućida su suradnja i sugestije bili iznimno konstruktivni. Složio se s Andrijom Rusanomkako ovaj vodič može poslužiti kao dobro iskustvo za buduće vodiče.Nakon završetka izlaganja uslijedila su pitanja iz publike. Na pitanje može li se naosnovi izbora građevina koje su uvrštene u ovaj vodič izvesti zaključak o tome kojasu desetljeća u razvoju zagrebačke arhitekture bila najvrednija, najplodnija ili najatraktivnija,Aleksander Laslo je odgovorio da ovaj vodič predstavlja 111 godina zagrebačkogmodernizma, koji je bio kontinuirani proces te da je izborom materijalakoji je uvršten u ovaj vodič dokazano da je, s malim oscilacijama, modernizam bio ustalnom usponu. Napomenuo je da se običava veličati međuratno razdoblje, ali akose bolje pogleda, može se zapaziti da su i u razdoblju od 1900. godine pa do Prvogsvjetskog rata, a podjednako tako i nakon Drugog svjetskog rata pojedina ostvarenjabila zapravo podjednako fascinantna. Ozren KobsaVatikanPapa sizraelskimvjerskimčelnicimaPapa Benedikt XVI. sastao se 14.studenoga u Vatikanu s glavnimizraelskim rabinom, glavnim imamomi latinskim patrijarhom teod njih zatražio da svojim vjernicima“unesu duboko razumijevanje”za članove drugih religija. PoglavarKatoličke crkve zatražio je od čelnikavjerskih zajednica u Izraelu dase založe za međureligijski dijalog,ističući da odnos s bogom mora biti“snaga za mir”.Glavni izraelski rabin Yona Metzger,latinski patrijarh JeruzalemaFouad Twal, glavni imam IzraelaMohammed Kiwan te čelnik zajedniceDruza Moufak Rat zajedno susudjelovali na sastanku, koji je nastavakmeđureligijskog dijaloga izAssisija.“Na nama je teška odgovornost daobrazujemo članove naših vjerskihzajednica, s ciljem razvijanja boljegmeđusobnog razumijevanja iotvaranja za suradnju s narodimarazličitih tradicija”, rekao je Papačelnicima vjerskih zajednica Izraela.“Odnos između čovjeka i bogaje snaga za mir”, dodao je ističućikako treba odbaciti “nasilje u imevjere”.Rabin Yona Metzger ovaj je sastanaknazvao povijesnim te istaknuoda se poklopio s godišnjicom Kristalnenoći. “Mi, vjerski čelniciSvete zemlje, došli smo da bismo jošjednom i zauvijek pokazali da možemoživjeti u miru”, rekao je Metzgerpapi Benediktu XVI. “Nekabog sasluša molitve svih muškaracai svih žena koji traže mir za Jeruzalem”,rekao je Benedikt XVI.

18 ha·kol ha·kol 19הקולהקולReagiranjaŠtetan propustu inače dobrom tekstuNove knjigeČovjek iz Krležine mape - život ismrt dr. Đure VranešićaPiše Damir GrubišaU doista dobro argumentiranoj kritičkoj ocjeni filma Branke Ivande“Lea i Darija”, objavljenoj u prošlom broju Ha-Kola, filmskom kritičaruNenadu Polimcu omakla se jedna nespretna formulacija koja neupućenomčitatelju sugerira da je u Holokaustu stradala približno tek polovicazagrebačkih ŽidovaKnjiga Milana Gavrovića “Čovjek iz Krležine mape” vrijedan je doprinos ne samorazumijevanju osobne tragedije dr. Vranešića, Krležine duševne traume i fizičketraume Vranešićevog sina Kreše, već i cijelog jednog razdoblja naše nedavneprošlosti u kojem se osjećaj olakšanja nad nestankom nacizma, fašizma i ustaštva,pomiješao s osjećajem strepnje od novog kafkijanskog terora neposrednog poraćaOčito nenamjernim propustom, zbog izostanka dubljegrazmišljanja o temi, Nenad Polimac je učinio grublju pogreškuu inače vrlo opravdanom kritičkom tekstu “Površnai iskrivljena slika povijesnih zbivanja”, objavljenomena stranici 19 u Ha-kolu br. 121 (rujan/listopad 2011.).Tu on kaže da su u Holokaustu “neki Židovi preživjelirat, zadržali stanove, pa čak bili i javni djelatnici, a pritomih ustaška vlast nije dirala, dok su drugi nemilosrdnopobijeni ili su završili u logorima”. Ova rečenica ostavljadojam na neupućenog čitatelja - a takvih je prirodno sveviše - da je manje-više podjednak ili sličan omjer Židova(“neki”) ostao u svojim stanovima, na svojim poslovima,pa i javnim službama, kao što je onih (“drugi”) kojisu ubijeni i umrli u logorima i drugdje, i to samo stogašto su bili Židovi. Međutim, istina je da je Holokaustpreživjelo samo oko 25 posto hrvatskih Židova, ali i onipraktično svi isključivo bijegom iz NDH na talijanskopodručje ili priključenjem partizanima. Na razne načinepovlaštenih, koji međutim najčešće nisu dobili “počasnoarijstvo” (ne arijevstvo, kako piše Polimac), koliko mi jepoznato, nije bilo (povlaštenima se jednostavno “gledalokroz prste”). Takva nekolicina Židova doista je na različitenačine surađivala s ustašama (ipak, ne znam da jebilo javnih djelatnika Židova), ali omjer njih prema progonjenimaje u promilima: nekoliko osoba od 24 tisućehrvatskih Židova (35 tisuća u ondašnjoj NDH). To nijezanemariv omjer.Ipak, na tu nenamjernu pogrešku nastavlja se i svojevrsnapodtekstualna bešćutnost autora teksta prema “malim”ljudima, anonimnim Židovima bez osobite karijere,koji su činili golemu većinu žrtava Holokausta uNDH i drugdje, jer su zapravo činili većinu židovskogstanovništva. To već daje jedan profil autorovog načinamišljenja. Jer, zamjera Polimac, Zagrepčani se nisu založiliza spašavanje svoje male kazališne zvijezde. Dakakoda bi bilo bolje da jesu, odnosno da se barem Lea uspjelaspasiti, ali sramotno uništenje njezina života nije ništaviše grozno od uništenja života njezina brata i majke, oduništenja bilo koje židovske djevojčice i dječaka, žene imuškarca, u NDH ili bilo gdje drugdje na području Holokausta.Kada toliko žalimo zbog tragične sudbine jedneosobe, glumačke zvijezde, nekako guramo u drugi plan(pa i treći) sve ostale, jednake žrtve nepravednog progona.I oni su imali svoje sudbine i pravo na svoje živote.Usput, Nenadu Polimcu se “zalomilo” da Leina oca, spominjućiga dva puta, jednom (pogrešno) nazove “Stevan”,drugi put (točno) Stjepan - toliko o činjenicama.Što se pak tiče samoga filmskog uratka, koji je u tom općenitodoista dobrom tekstu Polimac ocijenio, bila samvrlo zabrinuta već tijekom pripreme materijala za film(u koju sam po službenoj dužnosti bila neoduševljenouključena kao voditeljica knjižnice Židovske općine). Ibila sam u pravu (film nisam gledala, niti namjeravam),predmnijevajući ishod na temelju iskustava s današnjimopćim naporima mnogih u Hrvatskoj i u “velikome” svijetu.Među njima ima i Židova i nežidova, svih s namjeromda utrže nešto od teme Holokausta, a da se pritomne udube u stvarnost, jer stvarnost je mnogima neugodnai nije baš isplatna. Stoga se “lakiranje” i zaglađivanječupave povijesne stvarnosti događa na mnogim mjestima,ne samo na filmu, pa tako se javlja i u jasenovačkommuzeju (to strahovitije jer je taj muzej javna i edukativnaustanova), u književnosti (razmjerno nedavno objavljeninazovi roman “Presvijetli i rabin” i još nekoliko novijihuradaka) i kojekuda po masovno omiljenim tv-sapunicama...Eklatantan primjer u nas je profesionalni proizvođačtakvih uradaka Jakov Sedlar - ovoj tvrdnji ne trebaobjašnjenja.Upravo stoga potrebno je da dobri ljudi dobrih namjera,kakva jest bila Polimčeva, više promisle o ovoj temi kadao njoj pišu. Julija KošKlara Naka i Zrinka Cvitešić kao Lea Deutsch i njenamajka IvkaDa i Hrvatska ima svog OskaraSchindlera, nacista koji je spasiobrojne Židove od smrti, pobrinuo seobjaviti hrvatskoj javnosti vrsni novinari publicist Milan Gavrović u svojojknjizi „Čovjek iz Krležine mape –život i smrt dr. Đure Vranešića“. Jošza života Miroslava Krleže šaputalo seu zagrebačkim kuloarima o tragedijiKrležinog spasitelja, zagrebačkog liječnikaĐure Vranešića, u čijem se sanatorijuza psihičke bolesti u ZelengajuKrleža prikrivao za vrijeme Drugogsvjetskog rata. Da nije bilo Vranešića,poznatog zagrebačkog liječnika koji jeu prijeratnom i ratnom Zagrebu primjenjivaoFreudove metode liječenjapsihičkih bolesnika, Krleža bi zacijelobio likvidiran od ustaškog režima.No Krleža se u Vranešićevom sanatorijunije skrivao, već je prije boraviou nekakvoj poluilegali, pod zaštitomprimarijusa koji je bio ne samo liječnik,već i pouzdanik ustaškog režima.Gavrović nam otkriva fascinantnu pozadinuKrležinog poznanstva s Vranešićem,koji je još 1933. sa skupinomod tridesetak uglednih intelektualacabranio Krležu od napada katoličkog inacionalističkog tiska. Nedvojbeno jeVranešić, uspješni i pomodni liječnik,po uvjerenju bio hrvatski nacionalist,u početku blizak Hrvatskoj seljačkojstranci, a zatim se, pomažući političkimzatvorenicima - i komunistima ihrvatskim nacionalistima - približioekstremnim nacionalistima, pa je uprvim danima ustaškog režima bioimenovan ministrom u ustaškoj vladi.No njegovo ministriranje trajalo jevrlo kratko, ni nepunih mjesec dana,ali je Vranešić ostao čovjek od najvišegpovjerenja baš zbog svojih prijašnjihzasluga za ustaški pokret, kada jemnoge zatvorenike i robijaše pomagaoi izvlačio iz jugoslavenskog kraljevskogzatvora.Za vrijeme rata Vranešić je, poputOskara Schindlera, vodeći svoj liječničkibiznis, razvio i bliske odnose snjemačkim oficirima i sa samim vrhomnjemačke komande u Hrvatskoj.Poput Schindlera organiziraoje gozbe za njemačke oficire u svomsanatoriju koji je ubrzo postao centarmondenog života njemačkih oficirau Zagrebu. Slovio je kao njemačkiagent i baš zbog toga je i među ustašamaimao reputaciju njemačkog čovjeka,što mu je omogućilo da u svomsanatoriju, uz Krležu i ljevičare kojisu bili izloženi ustaškom progonu,prikriva i brojne Židove koji su se tusklonili u pripremanju ili očekivanjuspasonosnog bijega iz Hrvatske.Vranešić je po prirodi bio - kako gaopisuje Gavrović, koji je proveo velikoistraživanje o „čovjeku iz Krležinemape“ - ekstrovertan, druželjubiv, žovijalan,duhovit kozer koji je volio bitiu centru pažnje i kojemu je, očito,godio ovakav status uglednog liječnika,njemačkog pouzdanika, spasiteljaustaša iz jugoslavenskih kazamata, a udoba rata zaštitnika progonjenih intelektualaca-ljevičarai uglednih Židova.Ustaške su vlasti bile nezadovoljneovom Vranešićevom travestijom, jerga nisu mogli uhvatiti ni za glavu niza rep, a izgleda da je i on sam uživaou ovakvom statusu nedodirljivoga.Nijemce je podmićivao gozbama, pićem,ugodnim društvom (začudo, nespominje se u knjizi i žensko društvo,ali je očito i to moralo biti sastavnidio privlačnosti mondenih večerinkiu zelengajskom sanatoriju) i bogatimpoklonima, baš kao što je to činioi Oskar Schindler. No takav život„prema vani“ istovremeno je pokrivaoi drugu stranu Vranešićeve ličnosti– njegovu benignost i spremnostda pomogne onima koji su u nevolji,kako to opisuje Gavrović, navodećine samo Krležine zapise i njegova prisjećanjaizrečena mnogim suvremenicima.Vranešić je pred kraj rata, kada je većbilo svima jasno da će Hitler i njegovisaveznici doživjeti poraz, pobjegaou Švicarsku kako bi se spasio odustaških prijetnji, ali se vratio i skloniou Samobor, iščekujući neizbježniporaz ustaša u naivnom uvjerenju daće mu, unatoč njegovoj kolaboraciji,druga strana, pobjednički partizani,honorirati zasluge u spašavanju Krleže,Židova i brojnih ljevičara iz kandžiustaškog režima.No to se nije dogodilo. Nakon oslobođenjaVranešić je uhićen i izvedenpred sud pod optužbom za kolaboraciju.Posebno je teška inkriminacijabilo njegovo sudjelovanje u pisanjurasnih zakona Pavelićevog režima, kojimaje dat pravni privid holokaustau Hrvatskoj nad Židovima i drugimnepoćudnim rasama i narodima.Na prvom suđenju Vranešić je oslobođenkrivnje, ali je to suđenje poništeno,a sam sudac je dospio u zatvor.Na ponovljenom suđenju Vranešić jedobio 20 godina zatvora, ali se tužiteljžalio i kazna je preinačena u najtežu,smrtnu kaznu. Miroslav Krleža jepohitao u Beograd da izmoli pomilovanjeod samoga Tita, koji se složio sKrležnim argumentima da je Vranešićzaslužan za spašavanje mnogih ljudiod ustaškog terora, ali je pomilovanjenastavak na sljedećoj strani

20 ha·kol ha·kol 21הקולהקולstiglo kasno, pola sata nakon Vranešićevogpogubljenja.Ova je okrutna i nezaslužena smrt nanijelaKrleži traumu koju neće izliječitiza života. Krleža se osjećao krivimza smrt Vranešića ne zato što ga nijepokušao na vrijeme spasiti i ishoditiod Tita pomilovanje, već zato štoje bio uvjeren da je sudsko ubojstvoVranešića bio svojevrsni, perverznioblik kažnjavanja samoga Krleže zbognjegovih nekadašnjih sukoba na ljevici,zbog čega Krleža i nije htio otićiu partizane kao što je to učinio mnogostariji pjesnik Vladimir Nazor, zakoga se nikada prije njegova odlaskanije moglo reći da je pripadao lijevojinteligenciji. Krleža, žestok kritičar istaljinizma prije rata, objašnjavao jeto dilemom: ovdje Dido (Kvaternik,ustaški krvnik i psihopat), a u šumi– Đido (Milovan Đilas, partijski dogmatiki žestok ideološki Krležin protivniku prijeratnim polemikama „naljevici“).Vranešićevu smrt Krleža je doživio nesamo kao veliku tragediju, već i kaosimbolički obračun s njim samim, jerse staljinistički dogmatici ipak nisuusudili dirati Krležu, ali su Vranešićevimpogubljenjem poslali Krleži jakisignal o njegovoj nepoćudnosti i takoga – za njega simbolički, ali tragičnoza Vranešića - kaznili posrednim putem.S vremenom je to postala Krležinafiksacija, ideja koja ga je progonilado smrti. Zato je u pokušaju da seoduži Vranešiću makar i posthumno,skrbio i svoju ostavštinu predao u nasljeđesinu dr. Vranešića, Kreši, koji jepostao i testamentarni izvršitelj Krležineostavštine. Trauma koju je doživiomaloljetni Vranešićev sin Krešobila je fizički nesrazmjerno bolnija odKrležine, i ta je činjenica pekla Krležinusavjest do kraja života. Sam je sebipredbacivao da nije na vrijeme interveniraoda spasi Vranešića, a građanskiZagreb je poslije rata brujao o Krležinojpreplašenosti i oportunizmu,slično kao što ga je i komunističkavrhuška prezirala zbog ratnog oportunizma.Naravno, to spada u Krležinutragiku, o kojoj bi tek vrijedilonapisati roman ili psihoanalitičkustudiju. Kako to da je tako ekspresivani impresivan pisac, jasan i oštar usvakoj svojoj kritičkoj rečenici, bio upraktičnom životu preplašeni mekušackoji nije umio raspoznati, na kraju,zlo i, ako već ne dobro na drugojstrani, onda bar manje nužno zlo i,konačno, povijesni tok kretanja u kojemunema druge alternative nacizmunego boriti se protiv njega, pa makar iu redovima u kojima se nalaze brojnistaljinisti i dogmatičari?To je tragična dilema Krležina životai mnogih života na ovim „bespućimapovijesne zbiljnosti“, kako ih je nazvaoFranjo Tuđman, još jedna tragičnaali i odiozna figura koja je, uostalom,i izašla iz staljinističkog šinjela,pokazujući da dogmatizam ostaje uvijekisti, bez obzira na njegov ideološkipredznak.Sve bi to bio tek predložak za jednuantičku tragediju koja se stalno ponavljaod Sofokla, Euripida i Homeranaovamo, da nije u ovu materijuintervenirala vješta spisateljska rukaMilana Gavrovića. Kao briljantannovinar, Gavrović je osjetio svu proturječnostVranešićeve tragedije, Krležinemuke, ali i neizbrisive traumekoju je ta tragična povijesna mizanscenaodigrala na Vranešićevog sinaKrešu, s kojim Gavrović prijateljujeiz školskih dana. I Gavrović je osjetiostigmu nepoćudnoga, iz nacionalnihi ideoloških razloga (rođen je u prijeratnomBeogradu i kao malo dijetesklonio se s roditeljima u Zagreb predprogonom karađorđevićevskog režima)i osjetio potrebu da ispriča ovupriču bez ikakvog moraliziranja, osudeili definitivne presude, već istražujučidetektivskom minucioznošću štose to moglo dogoditi i što se stvarnodogađalo i iza zidova zelengajskog sanatorijai u poslijeratnim partijskopolicijskimegzekutorskim nadleštvima.Poput Agathe Christie, Gavrovićslijedi tragove na koje ga upućuju suvremenici,njihovi nasljednici, samnjegov prijatelj Krešo Vranešić, koji jepostao ugledni liječnik, otorinolaringologi izvršitelj Krležina testamenta,i uspijeva postavljanjem pitanja bardjelomično razgrnuti veo pred tom,jednom od mnogih, mučnih epizodaposlijeratne pobjedničke euforije,koju je zagadila staljinistička inkvizitorskapsihopatologija.Slijedeći i trag tajanstvene zelene mape- fascikle u koju je Krleža odložio svesvoje spise o Vranešiću, kao i kopijesvojih brojnih pisama kojima se obraćasvim mogućim razinama komunističkevlasti da bi spasio Vranešićaod egzekucije, a koju je dao zapečatitina vrijeme od dvadeset godina zajednosa svim svojim spisima - Gavrovićmalo pomalo uspijeva pronaći tragkoji ga vodi do dvije tada najmoćnijepolitičke glavešine u Hrvatskoj: Ivana-Steve Krajačića i Vladimira Bakarića.No ne mogavši ih direktno okriviti zanamjernu Vranešićevu smrt kao oblikodmazde Krleži, Gavrović ostavljačitatelju dovoljno indicija da bi onmogao sam o tome odlučiti. I tu jeGavrovićeva misija i završila, s onimklasičnim kriminalističkim „suspenseom“koji resi ne samo najbolja djelakriminalističke klasike, već i suvremenukurentnu literaturu iz domene teorijezavjera. Očito je kazna Vranešićubila dosuđena u sklopu velike zavjereprotiv Krleže, lijeve antistaljinističkeinteligencije, građanske klase koju jetrebalo zastrašiti u žaru klasne borbe,egzemplarno kazniti kolaboracionistebez ikakve olakotne okolnosti i stvoritinovu klimu u društvu koja će bezpogovora prihvatiti jednopartijskudiktaturu pobjednika, koji su u tojpobjedi i fizičkim obračunima neposrednonakon rata iz razloga „klasneborbe“ pronašli opravdanje za svoj„revolucionarni legitimitet“ koji bipotrajao i duže da nije došlo do dramatičnograskida Tita sa Staljinom.Jaku poruku Gavrovićevog investigativnognapora osjetio je i Stanko Lasić,čije je pismo i objavljeno uz pogovorSlavka Goldsteina, izdavača u imeNovog libera, nakladnika koji je većdao ogroman doprinos rasvjetljavanjuholokausta u Hrvatskoj i brojnihproturječnosti našeg doba. No ostajedilema, koju je iznio i Gavrović u svojojknjizi: je li Vranešić bio naša inačicaOskara Schindlera, ili je njegovanedvojbena spasiteljska akcija imala ineke druge, pekunijarne i lukrativnemotive? To je upravo optužba koja jeiznijeta na suđenju, u pokušaju umanjenjaVranešićevog doprinosa spašavanjuŽidova u njegovu sanatoriju.Svjedoci, poput, primjerice, poznatogglazbenika Milana Sachsa, u odgovoruna sugestivno tužuiteljevo pitanje,odgovaraju da je Vranešić pomagaoŽidovima, ali ne više od drugihliječnika u takvim prilikama, što sudacuzima kao iskaz činjenice da Vranešićzapravo i nije pomagao Židoveda im spasi život, već da od njih naplatisvoje usluge spašavanja. No takvateza stoji na staklenim nogama, anažalost nema više živih svjedoka kojibi o tome mogli posvjedočiti, ovogaputa bez straha od policije i represiv-Iz “Čovjeka iz Krležine mape” Milana GavrovićaVranešićeva listaŽidove kao zdrave bolesnike u Vranešićevomsanatoriju spominjao je ibračni par Zmazek. Franjo je čak tvrdioda su u pojedinim razdobljimaoni sačinjavali više od polovice pacijenata.Posebno se sjeća obitelji Aleksander,koja je bila vlasnik Pivovare.Aleksander je umro, kaže Zmazek, anjegova je žena s djecom pobjegla jeu Italiju. Sjeća se i dirigenta MilanaSachsa, a misli da je s njim bila i njegovažena. Gospođa Pavica se takođersjeća obitelji Aleksander, pa kažeda su se u sanatoriju sakrili stari gospodini gospođa, dok su dvije kćerkepobjegle u Italiju. Jednoj je muž biodomobranski avijatički oficir, a vidjelaga je kad je dolazio u sanatorijženinim roditeljima. Gospodin Aleksanderje u sanatoriju umro, a ĐuroVranešić je njegovoj supruzi isposlovaodokumente s kojima je otputovalakćerima u Italiju.Kao što sam već rekao, sanatorij ĐureVranešića, kao azil za neke Židove,spominje i povjesničar dr. Ivo Goldsteinu knjizi Holokaust u Zagrebu,objavljenoj godine, 2001., a za kojuje nekoliko poglavlja napisao i njegovotac Slavko. Tu stoji: „Tijekom mjese-ca travnja 1943., nacističke i ustaškepolicijske službe dobile su informacijuda se u Sanatoriju za duševne bolestiVranešić, na Zelengaju 37, uz nekeistaknute intelektualce lijeve orijentacije(Miroslav Krleža i drugi), skrivai priličan broj Židova. (...) Policija jedobila popis štićenika sanatorija. Baškao i neki drugi, i taj je popis pun polovičnihi neprovjerljivih informacija,poput ing. Hirschl i ing. Stern, zadrugadrž. činovnika, Zagreb. Na krajupopisa nacističke su službe dodale14 imena, od toga 11 iz Zagreba, ‘pravihŽidova, kod kojih se nije mogloustanoviti da li su u miješanom braku’.Budući da su podaci u popisu bilimanjkavi, za većinu spomenutih nijese mogao utvrditi točan identitet. Usanatoriju je početkom 1942. boravilaRuža Rotsteihn rođ. Schwabenitz,koja je u travnju iste godine s krivotovorenimdokumentima pobjegla izgrada.Kod Vranešića su neko vrijeme bilesklonjene i Vanja i Šarlota Deutsch-Maceljski te Vera Rosenberg. Zna seda je neko vrijeme u sanatoriju biosklonjen i dirigent Milan Sachs, alinjega na tom popisu nema. Usprkosnog aparata koji je stajao kao Damoklovmač tijekom suđenja pred revolucionarnimtribunalom. Gavrović neamnestira Vranešića, već drži da je onmorao svakako biti kažnjen kao kolaborant,unatoč tome što je mnogimapomagao za vrijeme rata. Ali ta kaznabi, da je danas izrečena, vodila računao brojnim olakotnim okolnostimai Vranešić bi dobio možda simboličkuosudu, a ovako je tragično zaglavio ioko njega se uzdigao zid šutnje. Zatoje ova knjiga vrijedan doprinos nesamo razumijevanju osobne tragedijedoktora Vranešića, Krležine duševnetraume i fizičke traume Vranešićevogsina Kreše, već i cijelog jednog razdobljanaše nedavne prošlosti u kojem seosjećaj olakšanja zbog nestanka nacizma,fašizma i ustaštva ubrzo pomiješaos osjećajem strepnje od novog kafkijanskogterora neposrednog poraća.Treba odati priznanje Milanu Gavrovićuza njegovu majstorsku prozu, nenametljivui nemoralizatorsku naracijujedne tragedije koja daje povodaza duboko razmišljanje o našoj prošlosti,ali i o sadašnjosti i njezinimmnogim proturječjima. *(U nastavku prenosimo iz Gavrovićeveknjige poglavlje „Vranešićevalista“, koje sadrži imena stotinjakosoba koje su u razdoblju od 1941.do 1945. stanovito vrijeme provele uVranešićevom sanatoriju)svim manjkavostima popisa, iz sanatorijasu u početku sljedećeg mjesecaneki Židovi – Slavko Neumann, VilimPick, Greta Spitzer (1905), ing.Rudolf Steiner – bili deportirani.Čini se da su otuda odvedeni i ing.Ivan Hermann i Marko Schlesinger,‘krijumčar valute’. Od četrnaestoricedodanih na popis, stradali su ŠandorFuerst i Julio Gross.“Mnogo više židovskih imena nalazise na dva spiska zelengajskih pacijenata,koji su sačuvani u državnom arhivu.Oba su iz travnja godine 1943.,a posebno je zanimljivo da su dostavljeninjemačkoj policiji tek godinu ipol poslije, u rujnu 1944., na rukeSS Sturmbanfuerera Korndoerfera -Einsatzkommando Agram, Der Polizeiattache.Te su Vranešićeve liste tolikoimpresivne, da ih treba donijetiu cijelosti, bez ikakvih pravopisnih idrugih ispravaka.Na prvom je spisku ukupno 36 imena,ali zadnja stranica je ispunjena dokraja, pa je pitanje je li spisak potpunili još neka stranica nedostaje.Izvještaj br. 20. Zagreb, 15.IV. 1943.Predmet: Spisak pacijenata sanatorijaVranešić. nastavak na sljedećoj strani

22 ha·kol ha·kol 23הקולהקולDostavlja se spisak pacijenata sanatorija Vranešić a izmeđukojih su i ‘Pacijenti’ koji se nalaze tamo već 2 godine i kojimaništa ne fali, primaju posjete, napuštaju sanatorij i izlazeu grad a drugi koji tvrde da nemaju nikakvih sredstava,a međutim redovito plaćaju troškove.* Rosa Akselrad, rodj. 1879 u Bulincu, domaćica, kčer Josipai Sofije rodj. Singer* Ema Aleksander, rodj. 1865 u Varaždinu, domaćica, kčerVuka i Amalije rodj. Mesinger* Ema Abeles, rodj. 1887 u Sisku, činov. kčer Sigmunda iJosefine* Berta Belsak, rodj. 1908 u Celju, činov, kčer Andrije iAne rodj. Slatnik* Erika Drezina, rodj. 1898 u Zagrebu, činov. kčer Josipai Antonije Laheta* Nikola Car, rodj. 1906 u Pilatovici, trgovac, sin Mitra iAndjele rodj. Jurić* Ivan Čelan, rodj. 1890 u Livnu, doglavnik, sin Jakoba iMarije rodj. Jureta* Vanja Deutsch, rodj. 1924 u Zagrebu, domaćica, kčerRoberta* Zlata Fichs, rodj. 1899 u Zagrebu, činov. kčer Aleksandrai Amelije rodj. Schön* Marija Habel, rodj. 1887 u Damstat /Češka/, domaćica,kčer Ignaca i Ane rodj. Tagel* Šarlota Deutsch, rodj. U Lupoglavu, domaćica, kčerMarka i Pauline rodj. Hardman* Guro Jokić, rodj. 1893 u Hrskovu, Brijač, sin Lazara iJane rodj. Radanović* Marija Jakomini, rodj. 1906 u Požegi, domaćica, kčer Jakimai Vicence rodj. Bes* Rozalija Jesenski, rodj. 1910 u Sekešfehervari, domaćica,kčer Josipa i Ane rodj. Varga* Josip Konić, rodj. 1885. U Zagrebu, činovnik kod Hromos,sin Dragutina i Valentine* Ivan Kolasić, rodj. 1915 u Markuševcu, seljak, sin (nečitko,op. M.G.)* Marija Knytek, rodj. 1909 u Daruvaru, činov. kčer Franjei Paule rodj. Palovšek* Andrija Krbavac, rodj. 1883 u Djakovu, industrijalac, sinMarka i Franke rodj. Vukovac* Milutin Manec, rodj. 1909 u Vrbovskom, trgovac, sinRodoljuba i Olge rodj. Bruneta* Muhamed Mujičić, rodj. 1911 u Tešnju, trgovac, sin Selimai Sildžiji* Dr. Herman Njemirovski rodj. 1886 u Sologubovki, zubar,sin Abrahama i Fane rodj. Spira* Flora Njemirovski, rodj. 1886 u Kaptolu, domaćica /podatakanema/* Zdenka Novosel, rodj. 1902 u Varaždinu, domaćica, kčerDragutina i Marijane rodj. Tino* Jozija Pulić, rodj. 1889 u Tovarniku, domaćica, kčer Andrijei Marije rodj. Šijohović* Marija Petrijevčanin, rodj. 1913 u Modriću, domaćica,kčerMarka i Slavke rodj. Martinović* Vilim Pick, rodj. 1889 u Bedenici, trgovac, sin Josipa iTerezije rodj. Rosenfeld* Zora Peškov, rodj. 1915 u Dežanovcu, domaćica, kčerLjubomira i Tereze rodj. Varga* Vera Rosenberg, rodj. 1896 u Zagrebu, domaćica, kčerMarka i Terezije rodj. Frisch* Ana Reinhofer, rodj. 1915 u Vinkovcima, kčer Sebastijanai Katarine rodj. Veinz* Cecilija Sušić, rodj. 1912 u Iloku, domaćica, kčer Julija iKatice rodj. Reinhart* Marko Sander, rodj. 1905 u Mihaljevcima, sin Franje iAlojzije rodj. Kacijan* Milan Sachs, rodj. 1884. U Lišovu, dirigent drž. opere uZagrebu, sin Aloiza i Jelisave Fante* Katica Štimac, rodj. 1899 u Brodu na Kupi, domaćica,kčer Rikarda i Marije* Jana Švager, rodj. 1899 u Finčevcu, domaćica, kčer Jankai Kate rodj. Ipšak* Minka Sepšić, rodj. 1922 u Sušaku, student, kčer Josipai Mire* Vinko Tucibad, rodj. 1934 u Karlovcu, sin Nikole i Jelenerodj. Smolnikar, djakDrugi je spisak potpun, na njemu su 63 imena, a pisan jenjemački.Verzeichnis der im Sanatorium Vranešić befindenlich Patientgten.* Dr Atarac, Donji Vakuf* Bierman Isak, Sisak* Bűchler Julius, Orahovica* Dr. Band Arzt im Spital, Semlin* Doritsch Aleksander, Sisak* Deutsch Vanja v. Maceljsky, Agram* Dr. Eisner Bertold, Universitatprofesor, Agram* Friedmann Bela, (z.Zt im Lager fruerer), Agram* Furtinger Zvonko geb. 11.I.1912., in Agram wh., Agram* Furtinger Regina geb. Neumann* Frau d. Zvonko/ Buličeva 5* Dr. Goranić Arzt im Spital,* Mischehe /?/, Semlin* Hilde Robert, Ingenieur, Agram* Ing. Hierschl, Zadruga državnih činovnika, Agram* Heller Ladislav, Čačinci* Hahn Srećko, Zadruga državnih činovnika, Agram,Krešimirova 9* Heinrich Ivo Ustaschaleutnant, Slav. Brod* Horetzki Otto Arzt Mischehe /?/, Agram Martićeva 37/II* Hermann, Radiospezialist, Agram* Hacker Kaufmann, Slav. Brod* Kovač dr. Iso, Esseg* Dr. Kraus, /z.Zt im Lager/ frührer, Esseg* Dr. Kohlbach Otto, Agram* Komidar Bela, Agram, Klaičeva 54/I* Inagefelder Ignatz, /z.Zt im Lager/ frűhrer, EssegDubrovačka* Klein Aleksander geb. 5.5.1898. in Bekeševa* Jabanović Fini, Agram, Karadjiča 5/IV* Mismer, Agram Prilaz 14* Meisl Edith, Agram* Metsche Hertsch, Bosanski Novi* Dr. Kolar Pauk U. Frau Anica, /z.Zt. im lager/ frührer,Esseg* Dr. Neumann Ljuba Ärtzin, Bugojno* Neumann Slavko geb. 27.III.1903., AgramKutscherina 6* Neumann Josephine geb. 1.2.1880., in Vrapče bei ihremSohn* Rosenber frűhrer Radovan, Industriueller, Agram* Perdes dr. Sigmund Rechtanwalt, Agram Hrvojeva 10* Schorsch Julie, Čačinci* Schulhof geb- 8.9.1893. wohnhaft gewesen, AgramMartićeva 31 c* Ing. Stern, Zadruga državnih činovnika, Agram* Schuteis Frau, Zadruga državnih činovnika, Agram* Schillingen Trafikant, /z.Zt im Lager/ frührer, Esseg* Sternberg Julius, /z.Zt im Lager/ frührer, Esseg* Spitzer Vjekoslav, /z.Zt im Lager/ frührer, Esseg* Dr. Schön im Spita, Semlin* Steiner Milan, Agram Preradovičeva 16/I* Stern Grossgrundbesitzer auf der, Pusta Zlebina beiVirovitica* Rubinstein ing Bertold Bauingeieur, Esseg* Spitzer Grete geb. 1905 in Agram, Agram Preradovičeva16/I* Schelinger Marko, Valuta Schmuggler, Agram* Strauss Leon geb. 22.2.1902. in Sarajevo /?/, Agram* Steiner ing. Rudolf, Agram Deželičeva 10* Schwartz Vera geb. 21.XII.1902., Bjelovar* Dr. Weis Arabela 35 Jahre alt., Ärtzin, Bosanski Novi* Wiltschek Robert, Direktor dem ZEMPRO, Agram* Weiss Richter in, Esseg* Weiss Adolf, Filiale des ZEMPRO, Lukaš* Ing. Weitz, Firma Pliva, Agram* Winter dr. Miroslav, Bugojno* Weissmann dr. Herman, /z.Zt im Lager/ frührer wh.,Esseg* Weiss Eugen, In Filiale des ZEMPRO in, Gradina beiVirovitica* Wohlmut Žiga, Orahovica* Tanenhauser Israel Artur, Geb. 5.2.1893 in Fürt /Nürnberg/,Agram /?/Kako su, uz čiju pomoć i kakvim vezama svi ti ljudi dolaziliu Vranešićev sanatorij? I što se poslije s njima dogodilo?Nevjerojatno je da o tome nije ostalo zabilježeno ništa.Ali isto su tako nestali i svi drugi podaci o događajimau Vranešićevom sanatoriju. Vjerojatno zato Goldsteini uknjizi Holokaust u Zagrebu spominju samo neka od tihimena, uz napomenu da je popis pun polovičnih i neprovjerljivihinformacija. Dio odgovora našao sam, ipak,u jednom tekstu, koji je Krleža napisao u zimu 1945.,nakon drugog suđenja Vranešiću i onda ga spremio usvoju mapu Zelengaj, u kojoj je ostao nepročitan sve dosada. On tu kaže: u Vranešićevom sanatoriju, koliko jemeni poznato, na temelju moje lične intervencije provelisu mnogi moji znanci, građani izraelitske vjeroispovijestičitave tjedne i mjesece, pod dramatskim okolnostima,a mnogima je uspjelo da baš preko Žumberka pređu uLjubljanu, koja se u onim danima pričinjala iz naše perspektive,hrvatske, idiličnim plavim otokom. Nemirovskii supruga, S.D. Alexander i supruga, Haim, E. Deutch,Rose Axelrod. Vjerojatno su i drugi dolazili u sanatorijna sličan način. Preporukom, vezom, preko nekog tko seveć tu sakrio... Nesretni i uplašeni ljudi sigurno su se međusobnoinformirali o svakoj slamci spasa.

24 ha·kol ha·kol 25הקולהקולIntervju: Seka SablićVrlo mlada postalasam zvijezdomViše od četrdeset godina ja istimtempom radim svoj posao: svakodnevnoglumim po nekoliko sati, što mi donosizadovoljstvo i sigurnostŠećući Zagrebom uz Seku Sablić, ubrzo sam shvatio da seradi o istinskoj zvijezdi. Prepoznaju je sve generacije, diskretnojoj se smiješeći ili pozdravljajući je, a ona uzvraćasmiješkom ili odzdravlja.Koji je to bio prijelomni trenutak vaše karijere kojivas je iz poznate glumice prometnuo u mega-zvijezdubivše Jugoslavije?Ja sam u stvari veoma mlada bila zvijezda, sa 20 i neštogodina igrala sam ozbiljan repertoar u kazalištu i na televiziji,računalo se na mene. Tada je naš kulturni prostorbio ozbiljniji, priznavao je prave vrijednosti, koristila seprava teatarska literatura, sve je išlo naprijed i mi smo sebavili ozbiljnim poslom. Tada sam ja, pod znacima navoda,postala zvijezda, iako ne znam je li to prava definicija.Zvijezde su nedodirljive, a ja sam dodirljiva. Svi me moguvidjeti, prići mi i priupitati me… Može me se sresti u svakidašnjimsituacijama, baš poput ostalih građana, na primjer,kako „vučem“ s tržnice. Mom psihološkom profiluodgovara takav način života, možda ne bih ni voljela bitizvijezdom, ukoliko to podrazumijeva poseban komfor,poslugu, vozača… Moj je život čak dospio ispod mojihstvarnih materijalnih mogućnosti. Samostalna sam i nisamnavikla da mi itko u bilo čemu pomaže, ne računamni na koga, nisam navikla ni na jedan atribut. U tome imadosta moje osobnosti, a i realnosti. Zapravo, nitko od nasnije zvijezda, barem ne u poslu kojim se ja bavim. Možetebiti popularni, ali popularnost nije sinonim za zvijezdu.Glumili ste u mnogim predstavama i filmovima. Možeteli izdvojiti neku od vaših uloga ili događaja za vrijemerealizacije uloge, koji su vam ostali u posebnodragom sjećanju?Ne, ja imam jedan ozbiljan i profesionalan stav, tako samod prvog dana radila na isti način. U mom poslu ne postojini mladost niti starost, naravno, sad sam potpunomirna, sigurna, iskusna, imam zanat, to su velike stvari.Više od 40 godina ja istim tempom radim taj posao. Svakodnevnoglumim po nekoliko sati, i to donosi neku sigurnosti zadovoljstvo u poslu, oslobađa od svih provjerai misli o tome što će netko za mene reći. No uvijek sumnjašje li predstava dobra, kako je prošla… Moj je živottekao od sezone do sezone, i ponekad pomislim jesmo limi normalni ljudi? Sve se kretalo oko proba i sve je ovisiloo njihovom rasporedu, rasporedu predstava, a sve drugopadalo je u drugi plan.Prošle smo vas godine gledali u Arseniku i starim čipkama,ove u Dobrom ujkici, a na TV-u ide serija Lud,zbunjen, normalan. Što još radite ili pripremate?Ne radim puno, dosta uloga odbijam, nisam motivirana,radila sam dvije-tri serije, nekoliko manjih uloga u filmovima,radim kad nešto „uleti“. Općenito sam mišljenja danema razloga po svaku cijenu ulaziti u projekte. Krajemove sezone ušla sam u novi projekt, krasan tekst, odigralismo ga na Brijunima i ostvarili velik uspjeh. Novinarisu me pitali je li to početak nove suradnje. Mislim danije, bio je to samo dio procesa. Rade Šerbedžija ima idejeizvan službenog stava hrvatske kulture, ali mi se projektsvidio. Općenito, takvi mi se projekti sviđaju. Običnopamtim uvijek posljednje što sam radila, ako je bilo dobro.Mišljenja sam da u mom poslu treba probati raznestvari. Čak i ono što se naziva šundom, neki je put manjišund od kazališnog života, koji je često pretenciozan, uzmnogo potrošenog novca i laži, a na kraju se svodi na onu..“carevo novo ruho.“Profesionalna suradnja s redateljem Stefanom Sablićemočigledno daje dobre rezultate. Kakva je ta suradnjaprivatno, s obzirom da je Stefan vaš sin?Nikada nisam imala predrasuda prema tome i nisam smatralada mu mogu pomoći samo ukoliko sama nisam utom svijetu i ne predstavljam autoritet. Nemam utjecajada nekom kazalištu kažem dajte Stefanu režiju, to su drugikanali. Kao i u slučaju drugih redatelja, mislim da jepuno preuzeo od mojih stavova prema projektima i ulogamai slično razmišljamo. Možda se više povlači kad samja u projektu, ne znam, bolje bi bilo da on odgovori nato, ja s njim radim kao sa svakim redateljem, slušam štokaže, ali dosta radim i po svome. U poslu zauzimam pozicijuglumice, ne miješam se u redateljski posao i mislimda je greška to činiti. Glumački i redateljski posao dva suzanata - jedno je kad sjediš dolje, a drugo kad si na sceni.Nikada niste bili politički i nacionalno eksponirani imnogi ne znaju da ste zapravo Židovka. Stefanov interesza židovstvo i njegov angažman u židovskoj zajednicipokazuje da ste privatno dio obiteljske tradicijeprenijeli na njega. Recite nešto o svojoj obitelj i okruženjuu kojem ste odrastali.Moja je majka Židovka. Iako je Židovka, nikada se nijedeklarirala, dugo godina, do moje desete, nisam to niznala, sve dok nije moja teta Selma predložila da idemona ljetovanje s Jevrejskom općinom. Čitala sam ovog ljetaOza, veličanstvenog pisca koji pripovijeda kako su njihu obitelji odgajali da budu pristojni, da ono što drugimogu oni ne mogu, da ne bi nitko mogao reći nešto lošeza Židove; upravo je te rečenice govorila moja majka. Ito je u meni stvaralo neki revolt. „Zašto ja ne mogu, aoni mogu?“ Tako da sam se sve više okretala židovstvu iprihvaćala ga. Iako smatram da je ta vrsta opredjeljenjaisključivo privatna stvar. Danas mi je sve sasvim jasno isretna sam da mogu reći da sam Jevrejka.Blizak mi je židovski duhovni prostor iako imam nesistematičnožidovsko obrazovanje. Volim Jevrejsku općinu iodlazim tamo od svoje 15. godine. Jedno sam vrijeme bilajako angažirana, i u kulturi, zabavljala sam tamo i na Purimu,ali sada već odavno nisam. Ne znam tko je tu kriv,mene to više i ne zanima. U moje vrijeme smo u Općinibili dosta aktivni. Bila je tamo Tamara Steiner, koja jevodila kulturu, malo „opasna“, ali koja je odlično radila,organizirala fantastične večernje programe. Sad to više nefunkcionira, svatko vuče na svoju stranu….Proveli ste zadnja četiri dana u Hrvatskoj. Kakve suimpresije u Hrvatskoj, što ste vidjeli, što se promijenilo?Nema velikih razlika, hotel je božanstven, vrijeme je lijepo,opušteno je, jedino se nešto mora učiniti s prostoromu kojem igramo, s tom klimom, iako nama glumcimanije vruće i kad sve curi i kaplje sa nas. Samo osjećamkrivicu prema publici koja pati i ne može se usredotočitina predstavu. U Beogradu se bunim često da su dvoranehladne zimi, prevruće ljeti, smatram da je jednostavnodio kulture da gledatelj koji plati kartu ima ugodnomjesto, da se može lijepo obući, i da sve to za njega budepravi doživljaj, neka vrsta praznika. Inače sve drugo je fenomenalno,zaista fenomenalno, publika dobiva od svihnas, ne samo od mene, desetku, što smo već primijetiliprošle godine kad smo ovdje igrali Čipku. To sam pričalau svojim intervjuima, ovdje je publika navikla slušati,možda zato što je „istrenirana“ na tom verbalnom repertoaru,i zahvalna, jer čuje, snimi i reagira… Za nas nemaljepšeg poklona i nakon toga sve postaje nevažno, i kakavje hotel, i kakva je dvorana. Bitna je samo predstava. Alivama hvala na ovom divnom komforu, jer smo se već odvikliod takvih nekih udobnosti.Cijeli ste svoj profesionalni vijek posvetili dramskojumjetnosti. Što volite u drugim granama, književnosti,glazbi, likovnoj umjetnosti?Ja sam očarana, stvarno očarana Ozom. Odrasla sam naČehovu i pripadam općenito generaciji koja je odrasla nadobroj literaturi. Što se glazbe tiče, iako sam to dugo skrivala,okrenuta sam isključivo klasičnoj glazbi, možda i naštetu nečega, propustila sam čak i svoje vrijeme s nekimdivnim Beatlesima, slušala sam ih pored uha. Nisam naučilaslušati drugu glazbu, što je šteta, nekada mislim da jeto jedan hendikep. Neobrazovana sam u likovnoj umjetnosti,ne znam sliku ni pogledati, muzeji i galerije su miužasno dosadni, teško se tu snalazim. I danas se ponekadprisilim na odlazak na izložbe, ali naučila sam jedan trik.Kad mi je dosadno onda zamislim da je ta slika moja, akad pomislim da je moja, dobro je vidim i jako mi se dopada.Zadnje sam u Beču gledala Klimta i Schielea, kojisu stvarno vrhunski slikari, a istovremeno sam čitala jednuknjigu koja ih analizira. Kad tako nešto pročitaš dođeti potreba da se vratiš i pogledaš slike. Vidjela sam u Židovskojopćini Zagreb Abela Panna, i divan je.Imali ste u poslu puno uspjeha, postigli gotovo sve štose na ovim prostorima može postići. Ima li još nešto uvašem životu ili poslu što biste željeli ostvariti?Ne, nemam posebne želje, željela bi biti zdrava i živa, voljelabih da ovaj period mog života potraje. Ovo mi je dobarperiod, iako su to neke ozbiljne godine, da ne kažemkoje su, ništa me sada ne muči, sve je dobro, dobro se bavimovim poslom, materijalno sam OK, iako znam da todugo trajati ne može. Nikad nisam imala posebnih željau poslu, osim kad sam bila sasvim mlada i željela imatitu šansu da glumim. To mi se ostvarilo, prema tome, svisu moji dobro, zdravi i živi, nitko ne pati, voljela bih dazemlje na ovim prostorima budu OK, voljela bih to i zaIzrael. Iako sam jako daleko, sve pratim, i sve što se događau Izraelu svaki put teško mi pada, uvijek brinem zasvoje, i zovem ih, a oni govore „ma nije to baš tako“ , itješe me. Razgovarao Dean Friedrich

26 ha·kol ha·kol 27הקולהקולMoj je ciklus Od Gershwina do Dylanai dosadašnjih sedam predavanja uokviru toga ciklusa posvećeno glazbi,pa stoga i osmu glazbenu večer, kojusam nazvao Čari plesnog podija, nisamposvetio opisivanju raznih plesnihoblika i plesnih koraka već glazbikoja je takve korake inspirirala.U povijesti američke zabavne glazbenijedno razdoblje nije u toj mjeri poticaloljude na ples kao što je to bioslučaj s tzv. Big Band Erom. Jazz orkestri,najčešće s nekih 16 do 18 glazbenika- saksofonista i klarinetista,trubača i trombonista, bubnjara, kontrabasista,gitarista i klavirista - nudilisu čarobne, sinkopirane ritmove u stiluswinga. A swing je stil jazza izrazitoplesnog karaktera, pa je glazba kojusu izvodili veliki orkestri bila najčešćei plesna glazba. I to za ples u paru, zarazliku od, na primjer, većine plesovadanašnjih generacija koji su u modi uplesnim dvoranama, disko klubovimai drugim mjestima plesne zabaveširom svijeta. Swing je više od tri desetljeća,od „zlatnih“ godina Big BandEre, tridesetih i četrdesetih, pa sve došezdesetih, privlačio mlade, ali i onesrednje i starije dobi, na plesne podijediljem Sjedinjenih Država.Upravo je taj širok raspon godina poklonikaplesa – od mlađahnih do onihu poznijim godinama – ono po čemuje razdoblje swinga bez premca u odnosuna ostale muzičke i plesne trendovekoji su dominirali u SjedinjenimDržavama tijekom 20. stoljeća. Ljudisu hrpimice punili plesne hale. Sjetimose samo da je uz glazbu Goodmanovaorkestra u dvorani Palomar u LosAngelesu plesalo gotovo 4.000 parova.Uz pojam swinga kao plesa vezano jeviše plesnih oblika od kojih se gotovoIvan Bauer:Od Gershwina do Dylana (8)Čari plesnog podijaOsmu glazbenu večer ciklusa o židovskim glazbenicima u američkomjazzu i popularnoj glazbi, koja je, u organizaciji Kulturnog društvaMiroslav Šalom Freiberger, 8. studenoga održana u auditorijuŽidovske općine Zagreb, posvetio sam glazbi koja je inspirirala razneplesne oblike i korakesvaki odlikovao specifičnimritmičnim pokretimatijela i koracima, primjerice– Lindy-hop, flea-hop,swing step, jitterbug, boogie-woogie.Svakako jenajpopularniji među njimabio ples nazvan jitterbug,prema engleskompridjevu jittery, nemiran,nestrpljiv, i bug, entuzijast,zanesenjak. Parovisu u ritmu swinga čestoizvodili prave plesne bravure,oni mlađi i hrabrijii s akrobatskim skokovima.Moram dodati da setermin boogie-woogie uprvo vrijeme, dvadesetihgodina prošlog stoljeća,odnosio samo na specifičan način klavirskog izvođenja bluesa: sviranje basova lijevomrukom, a desnom improviziranje varijacija na glazbenu temu. Tek se kasnijetermin boogie-woogie počeo rabiti i za ples, i to češće u Europi nego u Americi.Tako je bilo i u Zagrebu. Kad se krajem četrdesetih mladež masovno pozivala naradne akcije izgradnje željezničkih pruga Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo, starijidečki iz moje ulice bi ponekad uvečer, njišući se u ritmu, skladno zapjevušili: „Bolječagat bugi-vugi nego krampati na prugi.“ A pjevušili su to na melodiju uvodnihtaktova poznatog standarda orkestra koji je vodio Count Basie - Jumping’ atthe Woodside. Moji američki prijatelji, međutim, boogie-woogie kao plesni oblikuglavnom su poistovjećivali s jitterbugom.U znaku swingaKad sam već spomenuo velikana kakav je bio Count Basie, ponudio bih jednomoje osobno iskustvo koje svjedoči o dugovječnosti swinga kao glazbe i plesnogoblika. U ožujku 1968. bio sam na koncertu njegova orkestra u gradu Lewisburgu,u Pennsylvaniji. Velika športska dvorana Sveučilišta Bucknell bila je prepunastudentarije. Pjevao je čuveni Joe Williams, a koncert je na mahove prekidanpravim ovacijama. U drugom dijelu koncerta jedan je dio publike, na prostoruispred pozornice, zaplesao uz zvuke swinga, a nekoliko nam je parova čak ponudilojitterbug. Tih je kasnih šezdesetih mlađa publika očito još uvijek uživala uswingu unatoč popularnosti novijih muzičkih trendova, posebno rock’n’rolla iglazbe koju su izvodili Chuck Berry, Elvis Presley, Little Richard, Jerry Lee Lewisi usprkos britanskom prodoru Beatlesa i Rolling Stonesa. Danas to, nažalost, višenije slučaj.Osma je glazbena večer stoga bila uznaku swinga, uz svirku velikih orkestarate uz pokoji manji instrumentalnisastav. U skladu s osnovnom temommoga ciklusa u svakoj su skladbibili prisutni glazbenici židovskih korijena,ili kao skladatelji ili kao izvođači– voditelji orkestara, vokalni solistiili članovi vokalnih grupa. Budućida sam o nekima od tih glazbenika unekoliko navrata vrlo iscrpno govoriou dosadašnjim predavanjima, na njihsam podsjetio tek najosnovnijim podacima.To su nezaboravni bandleaderii instrumentalni virtuozi – „kraljswinga“ Benny Goodman i „kralj klarineta“Artie Shaw - te nadahnuti autorinebrojenih songova i kazališnei filmske glazbe, svak od njih baremjednom dobitnik ugledne filmske nagradeOscar: Jerome Kern, skladateljkoga smatraju sponom između europskeoperetne tradicije i brodvejskogglazbenog stila, Irving Berlin, kompozitornesumnjivo najsnažnijeg utjecajana razvoj američkog songa, RichardRodgers, daleko najplodniji autorameričkog mjuzikla, Harold Arlen,poput Kerna i Rodgersa izvrstan pijanisti autor najpopularnijeg hita zabavneglazbe 20. stoljeća Over the Rainbow,te Sammy Fain, tvorac skladbiposebno omiljenih na filmskom platnu.Kompozicije te petorice uvijek subile vrlo popularne i među jazz muzičarima,pa bi bez njih moja tema posvećenaswingu bila nezamisliva.Kitty KallenUz orkestre Goodmana i Shawa te jevečeri slušateljstvo, a među njima - sudećipo reakcijama - i odani ljubiteljii poklonici swinga, imalo priliku uživatii u svirci drugih legendarnih bendovaiz Big Band Ere, i to onih kojesu vodili Count Basie, Tommy Dorseyi Harry James. Od vokalnih solistai sastava židovskih korijena predstaviosam pjevačice Kitty Kallen iBette Midler te vokalni kvartet TheManhattan Transfer, glazbenike kojisu u mojim dosadašnjim predavanjimatek uzgred spomenuti ili o njimanije uopće bilo riječi.Kitty Kallen (Philadelphia, Pennsylvania,1922.), rođena u židovskojobitelji, bila je, vele, pravo čudo od djeteta. Osvajala je nagrade na amaterskimglazbenim natjecanjima, oponašajući tadašnje pjevačke zvijezde, a pjevala je i udječjim radijskim emisijama. Već je tridesetih, kao tinejdžer, počela nastupati uzvelike orkestre. Otkrio ju je bandleader Jan Savitt, a zatim je neko vrijeme pjevalauz orkestar Artija Shawa. Privlačna izgleda, najavljivali su je kao Pretty KittyKallen. Početkom četrdesetih nastupa s bendovima koje su vodili Jack Teagardeni Jimmy Dorsey. U Dorseyevu orkestru često je pjevala u duetu s pjevačem BobomEberlyjem. Jedan je od njenih tadašnjih hitova i poznati Bésame Mucho izpera Consuela Velázqueza. Vrhunac njene karijere, međutim, bio je u orkestrujednog od najboljih jazz trubača svih vremena. To je, dakako, Harry James. Iztog je vremena i njena vrlo zapažena izvedba jazz standarda I’m Beginning to Seethe Light, čiji su autori Duke Ellingtoni Johnny Hodges. Početkom pedesetihsnimila je još jedan hit, Little ThingsMean a Lot autora Carla Stutza, a zatimse okušala i u rock’n’rollu. Njena jeposljednja uspješnica, početkom šezdesetih,bila My Coloring Book, kompozicijaJohna Kandera.Bette MidlerBette Midler (Honolulu, Hawaii,1945.), pjevačica i kazališna i filmskaglumica židovskih korijena, poznata jepo svojem umjetničkom imenu TheDivine Miss M (Božanstvena gospođicaM). Njeni su roditelji bili veliki pokloniciumijeća filmske glumice BetteDavis, pa su tako nazvali i svoju kćer.Diplomirala je dramsku umjetnost naHavajskom sveučilištu, a zatim se seliu New York. Svoju kazališnu i pjevačkukarijeru započela je tijekom šezdesetih.Pročula se nastupom u mjuzikluGuslač na krovu židovskog skladateljaJerry Bocka, u kojem je igrala jednuod glavnih rola. U njenoj je pjevačkojkarijeri dugogodišnji i vrlo važansuradnik bio Barry Manilow, glazbeniktakođer židovskog podrijetla, kojiju je i kao pijanist i kao pjevač prationa mnogim koncertnim nastupima.O Manilowu je već bilo riječi u mojimpredavanjima. Bette Midler je desetljećimaprisutna na filmu i televiziji,na koncertnom podiju i na kazališnimdaskama, a glavna je atrakcija i mnogihkabaretskih pozornica. Dvaput je nominiranaza Oskara, a osvojila je nekolikonagrada Grammy, za glazbena postignuća,i Emmy, za televizijske uloge,te posebnu nagradu Tony za brodvejskenastupe. Izvanredna je komičarka,a naša je publika pamti i po nezaboravnojulozi u filmu Klub prvih žena, ukojem glumi zajedno s Diane Keatonnastavak na sljedećoj strani

28 ha·kol ha·kol 29הקולהקולManhattanTransfer,kvartetčudesnihglasovnihmogućnostiDr. Snješka Knežević:Traganje za prošlimDoba hramaMeđu ličnostima koje su u drugoj polovici devetnaestogstoljeća ponajviše pridonijele napretku židovskezajednice Zagreba, a i ekonomskom i kulturnomrazvoju grada uopće, osobito su zapažene uloge imaliEmanuel Prister, Vilim Schwarz, Ignjat Granitz i JosipSiebenscheini Goldie Hawn. Dodao bih da su u Sjedinjenim Državamavrlo cijenjeni njeni albumi u kojima pjeva skladbe iz repertoarapjevačica Rosemary Clooney i Peggy Lee. Od pjesamaiz repertoara Peggy Lee u interpretaciji Bette Midlerposebno bih istaknuo Alright, Okay, You Win, hit koji suskladali Sid Wyche i Mayme Watts, a učinio ga vječnim JoeWilliams, zatim He’s a Tramp, iz izvrsnog Disneyeva crtićaThe Lady and a Tramp, autori su Peggy Lee i Sonny Burke,te I Love Being Here With You Franka Loessera, song kojipjevaju u duetu Bette Midler i Barry Manilow.Manhattan TransferVokalni sastav The Manhattan Transfer osnovan je 1969.godine. Ime su posudili od Johna Dos Pasosa i njegova poznatogromana Manhattan Transfer, upućujući tako na svojenjujorške korijene. Prvotni sastav, međutim, nije dugotrajao - razišli su se zbog nesuglasica oko stilskih odrednicasvoga repertoara. Glavni je razlog tome bio, prema riječimajednog od osnivača, Tima Hausera, njegov sve to većiinteres za jazz i posebno swing. Hauser je 1973. oformionovi The Manhattan Transfer, s troje novih članova: to subile pjevačice Janis Siegel i Laurel Massé i pjevač Alan Paul.Tako je nastao kvartet iznimne muzikalnosti i osjećaja za ritami čudesnih glasovnih mogućnosti. Članovi kvarteta sužidovskog podrijetla. Prvi veći uspjesi vezani su uz nastupena televizijskoj mreži CBS. Svojim albumima, među kojimase ističe The Manhattan Transfer Live, stječu sve veću popularnostu Sjedinjenim Državama, ali i u Velikoj Britanijii Australiji. Tih je godina vrlo zapažena i njihova izvedbastandarda orkestra Glenna Millera Tuxedo Junction, skladateljaErskina Hawkinsa i Billa Johnsona. Laurel Masséje 1978. teže ozlijeđena u prometnoj nesreći. Oporavivši se,posvetila se samostalnoj pjevačkoj karijeri, a u kvartetu ju jezamijenila Cheryl Bentyne. Otada kvartet nastupa u nepromijenjenomsastavu.Tim Hauser i Janis Siegel pišu vrlo uspjele aranžmane, a AlanPaul povremeno sklada. Osamdesetih i devedesetih dobitnicisu desetak nagrada Grammy, za glazbena postignuća i u kategorijipopularne glazbe i u kategoriji jazza. Kad je riječ o njihovimizvedbama jazz skladbi iz razdoblja swinga, valja svakakospomenuti četiri standarda iz čuvene Big Band Ere. To suA-Tisket, A-Tasket, A Brown and Yellow Basket, tzv. nurseryrhyme, dječja pjesmica, koju su u glazbenoj obradi Elle Fitzgeraldi Ala Feldmana ovjekovječili Ella Fitzgerald i Chick Webbsa svojim orkestrom, zatim Sing Moten’s Swing, skladba čiji suautori Benny i Buster Moten, a proslavio ju je Count Basie sasvojim izvanrednim muzičarima, pa legendarni Down SouthCamp Meetin’ Fletchera Hendersona, u izvedbi Goodmanovaorkestra i, naposljetku, I Know Why (And So Do You),čiji je kompozitor Harry Warren, a melodija nekad bila neizostavnidio repertoara vokalnog kvinteta The Modernaires i orkestraGlenna Millera. Kvartet The Manhattan Transfer uvrštenje 1998. u prestižni američki Vocal Group Hall of Fame.U posljednjem desetljeću osobito su zapaženi njihovi albumiThe Spirit of St. Louis, inspiriran glazbom Louisa Armstronga,i The Chick Corea Songbook, posvećen čuvenom jazz pijanistui skladatelju. Ubrzo poslije konsolidacije Izraelitske općine 1850-ih -pomirenja ortodoksnog korpusa iz Vlaške ulice s maticomi odluke o gradnji novog hrama (1855.) kao simbolateško stečenog jedinstva - u Zagrebu u prvi plan izbijanekoliko ličnosti. Napretku židovske zajednice Zagreba,koja je od 1850. od 400 pripadnika do 1857. narasla na757 njih, oni će dati novi zamah, a stilu života novi duh.Svi su oni došljaci, pridošli kasnih 1840-ih i 1850-ih, i sviće se aktivno uključiti u rad Općine i uglavnom biti njezinipredstojnici. Nakon dr. Moritza/Mavra Sachsa (1855.- 1860.), uglednog liječnika koji se unatoč razgranatojprofesionalnoj i društvenoj djelatnosti kao predstojnikusrdno posvetio zajednici, uredio i vodio matične knjige,bio mohel, a nadasve se zalagao za jedinstvo, za predstojnikaje izabran Emanuel Prister (Gradisca 1814. - Zgb1882.), impozantni lik utemeljiteljne kulture (Gründerzeit)i židovskog života u Zagrebu. Funkciju je obnašaood 1860. do 1861., a u pripremama i samoj gradnji hramaimao dominantnu ulogu.Uloga Emanuela PristeraU Zagreb je prvi put došao kao 22-godišnjak nakon školovanjau Trstu, a definitivno se naselio 1848., godinudana pošto je u Gradisci oženio Karolinu Prister s kojomje imao dvoje djece rođene u Zagrebu, Elviru (rođ.1853.) i Eduarda (rođ. 1854.). Poput svojih talijanskihrođaka i on se bavio trgovinom stoke. Kao veletrgovacod 1853. izvozio je za Krimski rat iz Hrvatske volove, izDalmacije i Crne Gore konje i mazge, a od 1859. bio jemeđu najjačim opskrbljivačima austrijske vojske u Italijistokom. U doba proboja Sueskog kanala, 1864., dobavljaoje stoku za njegove graditelje i postao građaninomgrada Zagreba, a otada do smrti gradskim zastupnikom.Obrt je napustio 1866. i postao porezni zakupnik u Trstu,Grazu, Pragu, Ljubljani i Gorici, kasnije i Zagrebu.Svojim kapitalom pomagao je u prvim godinama rada zagrebačkomParomlinu i Tvornici koža, bio među glavnimdioničarima Hrvatske eskomptne banke, osnovane1868. uglavnom židovskim kapitalom, nadalje Plinare(u pogonu od 1863.), član uprave tih poduzeća i gotovosvih zagrebačkih društava. Gradu Zagrebu darovao jetroškovnike i nacrte vodovoda koje je dao izraditi za sebe,jer je sam htio izgraditi vodovod i kao gradski zastupnikpoticao Gradsko poglavarstvo da u vlastitoj režiji izgradivodovod (otvoren 1878.) Napokon, oporučno je graduostavio velike legate za dvije stipendije, nadalje legat Jugoslavenskojakademiji znanosti, Vatrogasnom društvu iIzraelitskoj općini. U govoru na komemoraciji u gradskojskupštini 4. ožujka 1882. gradonačelnik Josip Hofmanističe: «Ako se samo malo razgledamo po Zagrebu, vidimoda ima mnogo toga, što nas mora sjetiti na ime EmanuelaPristera, vidimo ‘Marija Valerija’ ulicu; vidimo unjoj liepu izraelitsku bogomolju i blizu nje jednu liepukuću; vidimo dvie elegantne kuće u Ilici; vidimo na daljeparomlin, kožarnicu, plinaru, hrvatsku eskomptnu banku,vodovod – i mnoge druge liepe i za grad Zagreb koristnestvari.»U doba kada je bio izabran za predstojnika Emanuel Pristerbio je jedan od najimućnijih građana Zagreba, a zacijelonajbogatiji pripadnik Izraelitske općine. Njegovdruštveni ugled nesumnjivo je bilo moćno jamstvo zauspjeh velikog projekta i dotad najveće investicije Općine.U doba njegova mandata osnovan je odbor od dvanaestčlanova za gradnju hrama , kojem je bio na čelu idonesena financijska konstrukcija, oslonjena na Općinui njezine članove. Prema tom projektu, izgradnja bi sefinancirala pretplatom za 200 mjesta razvrstanih u četirirazreda, koja bi se imala isplatiti za 20 mjeseci. Predbilježbebi se zaključile potkraj 1861. godine, kada bi se isplatilo5% utvrđene svote. Nakon dovršenja hrama mjestabi se prodala licitacijom u kojoj svaki preplatnik možesudjelovati samo u svom razredu i samo za toliko mjestana koliko se pretplatio. Mjesto postaje vlasništvom kadase isplati. Kad se predbilježbe zaključe Odbor će odreditilokaciju, izraditi građevinske planove i troškovnik te ihpredložiti općinskoj skupštini na zaključak. Hram bi sepočeo graditi početkom 1863. godine, dok bi se do kolovozaiste godine ostvarila pretplata. Preciznost i ujednojednostavnost koncepta nesumnjivo se može povezati sPristerovim umješnošću, talentom i iskustvom, ali i drugihčlanova o kojim će biti riječi.U podnesku Gradskom poglavarsvu 1862. o namjeri dasagradi hram Općina navodi lokaciju u ulici planiranojda poveže Jelačićev i Novi trg/N. Š Zrinskoga, tada jošstočno sajmište i daje na znanje da će joj Emanuel Pristerustupiti dio vrta svoje kuće na Jelačićevu trgu – uzuvjet da se ulica otvori i pita „hoće li da se ovom sgodomnastavak na sljedećoj strani

30 ha·kol ha·kol 31הקולהקולLijevo:Vilim SchwarzDesno:Emanuel PristerGrobnicaobitelji Pristeru mirogojskimarkadama; umedaljonuEmanuel Pristerposluži i ovako za grad velevažnopoljepšanje i neopisivu korist odluči”.Zbog financijskih razloga Gradtek 1865. najavljuje uređenje upitneulice, a Općina se, pošto je prijedvije godine kupila zemljište na samomJelačićevu trgu, nanovo vraćavraća lokaciji u Pristerovu vrtu. Ulicakojom se Jelačićev trg izravno spajas razvojnim područjem budućegsredišta Donjega grada ostvarena jezahvaljujući Izraelitskoj općini i njezimčlanovima: Emanuel Prister i trivlasnika zemljišta darovali su gradupotrebne dijelove svojih parcela zaulicu, a Prister i Općina oveće svote.Za hram Prister je darovao zemljište iznatnu svotu, pa je izgradnja započelau proljeće 1866., ulica uređena uljeto 1867., a hram posvećen 27. rujna1867. godine. U predvorju mu jeOpćina u znak zahvalnosti postavilaspomen ploču s natpisom na hebrejskomi hrvatskom jeziku: «Spomenu slavu Manojla Pristera koji je svojimznamenitim darom ovom hramutemelj postavio» i proglasila ga doživotnimpočasnim predstojnikom.Vilim Schwarz i Ignjat GranitzU samoj realizaciji tog golemogpothvata važnu su ulogu imali njegovinasljednici, Samuel Moses (Varaždin1823. - Zagreb 1912.) i VilimSchwarz (Velika Kaniža 1832.- Zagreb 1905.) koji su do 1873. zajedničkiobnašali funkciju predsjednikazbog nagomilanih poslova, nesamo zbog hrama nego i u pripremizakona o emapcipaciji koji je u hrvatskomsaboru donesen 1873. godine.Iako je Moses bio uspješni iistaknuti privrednik, o njemu se zasada zna relativno malo. U Zagreb sedoselio 1851. zajedno s LeopoldomPulzerom (Polna 1820. - Zagreb1886.), osnovao s njim manju bankui tvornicu žigica u „predgradu Sava“,predviđenom za industriju i radničkanaselja (Savska 141). Od 1865.bio je suvlasnik rudnika sumpora uRadoboju, kraj Krapine, te Tvorniceobuvala u Zagrebu, koja je u pogonuod 1873. Sa suprugom EmilijomSimonsfeld (1835.) imao je sinoveIgnaca i Belu te kćerke Emu, Cecilijui Reginu.Za razliku od njega, o VilimuSchwarzu poznato je mnogo više.Potječe iz ugledne velikokanižkeobitelji: otac Horam bio je bilježnikizraelitske općine, a ujak Meir Lebkantor u hramu. Njihovi sinovi odabralisu Zagreb kao boravište i novidom. Prvi se vrlo rano u Zagreb doselioSalomon (Velika Kaniža 1806.?- Zagreb, 1849.), sin Meira Leba. Urodnom gradu izučio je tapetarski zanat,u Zagrebu se kasnije bavio trgovinom,a poput oca bio je čitav svojvijek kantor. Čim je stigao oženio jeKatarinu Löbl s time da se brine zanjezina starog i nemoćnog oca, što jebio uvjet dozvole naseljenja, a nakonnjezine smrti uzeo je za ženu njezinusestričnu Johannu Schlesinger s kojomje imao šestoro djece: najstarijisin Leopold postao je najvećim dobrotvoromOpćine do danas i osnivačemDoma za nemoćne i stare. Neštoposlije Salomona u Zagreb je došaonjegov brat Beer, izuzetno obrazovan,autor knjige „Likve Isahar“, dokje njehov sin, Antun/Naftali (Zagreb1823. - Zagreb 1891.) očito naslijediodjedov muzički talent i postaosvestranim glazbenikom: violinistom,dirigentom, pedagogom i skladateljem,u staroj sinagogi u Petrinjskoj7 nadkantorom, a u Izraelitskojosnovnoj školi učiteljem. Kasnije jebio ravnatelj kazališnog orkestra i nastavnikvioline u muzičkoj školi Hrvatskogglazbenog zavoda.K caruaustrijskom uIlici, kraj njegahotel Ugarskojkruni, u prvomplanu konjskitramvajVilim, mnogo mlađi od svojih bratića,došao je u Zagreb 1850-ih, nakonšto je neko vrijeme radio u Varaždinu.Iz Velike Kaniže doveo učiteljaLavoslava Hartmanna (1812.- 1881.), sina svoje sestrične Elizabete.Čini se da se brzo integrirao,čak naučio hrvatski, jer je već 1856.upravitelj tiskare Ljudevita Gaja,pa urednik „Danice“, a piše i beletrističketekstove. Pod Hartmannovimutjecajem okrenuo se tiskarstvui knjižarstvu: zajednički su kupili tiskaruBokan u Mesničkoj ulici, kojaće postati najveća hrvatska knjižara.Preko Hartmanna doći će u doticaj sIgnatzom/Ignjatom Granitzom (NemeszMagasy, županija Vacs 1845.- Zagreb 1908.), koji je bio upraviteljHartmannove knjižare i tiskare.Schwarz će se tiskarstvom ipak bavitipovremeno, uz druge poslove:tako će 1868. osnovati špediterskopoduzeće, da bi godinu dana nakonHartmannove smrti (1882.) s Granitzomosnovao tiskaru „Ignjat Granitz& Comp“. Granitz je čitavo tovrijeme poslovao s Hartmannom: još1878. osnovao je s njim veletrgovinupapira „Hartman & Granitz“, kojanastavak na sljedećoj strani

32 ha·kol ha·kol 33הקולהקולArheologijaTko jeizgradioZid plača?Izraelski arheolozi objavili su da jenedavnim pronalaskom drevnihnovčića dovedeno u pitanje uvriježenomišljenje o tome kada je izgrađenZapadni zid, poznatiji kaoZid plača, u Jeruzalemu.Stoljećima se, naime, vjeruje da jeZid plača izgradio kralj Herod.Međutim, arheolozi sada kažuda su ispod temelja Zida pronašlinovčiće iskovane 20 godina nakonsmrti kralja Heroda, u 4. stoljećuprije naše ere, što bi značilo da suZid izgradili njegovi nasljednici.Kralj Herod bio je veliki graditeljte je potaknuo, ali i dovršio, gradnjumnogih velikih objekata, primjerice,glasovite tvrđave Masadei još nekoliko palača i utvrda. Zidplača bio je dio potpornja i popločjana kojem se nalazio Hram.Hram je prvotno izgradio izraelskikralj Salomon, sin velikog kraljaDavida, no do sada se vjerovaloda današnji Zapadni zid potječe izdoba obnove Hrama u doba HerodaVelikog. Taj je Hram srušen70. godine, u doba rimskog osvajanjaJeruzalema, a ostalo je samopopločje sa svim potpornjim zidovima.Ipak, kroz povijest su se Židovipočeli okupljati na molitvu uzovaj Zid. Pogrešnim tumačenjemnačina židovske molitve, Europljanisu mislili da Židovi dolaze predZid plakati, što je dovelo do današnjeguobičajenog naziva za taj zid- Zid plača.Zid je i meta turista iz svih krajevasvijeta, dijelom i zbog predaje ivjerovanja da će svaka želja biti ispunjenaako se papirić na kojem jenapisana utakne u Zid. Josip Siebenscheinće od 1879. tiskati zagrebačke njemačkenovine Agramer Zeitung. Nodok Granitz gradi svoju karijeru dabi napokon postao najvećim nakladnikomsvog doba, Schwarz se okrećenovom izazovu: 1886. uzima koncesijuza izgradnju telefonske mreže uZagrebu, uspostavlja telefonsku centraluu svojoj kući na uglu Krvavogmosta i Duge/Radićeve ulice koja jebila tu sve do 1894. kad je mreža podržavljena.Sa suprugom Klementinom Deutsch(Zagreb 1839.), kćerkom Ignata/Iciga/MenahemaDeutscha, trgovca kolonijalnomrobom i špecerajom nauglu Bregovite/Tomićeve ulice i Ilice,imao je 7 sinova i 7 kćeri, od koji sunajpoznatiji bili dr. Ljudevit, odvjetnik,prvi Židov zastupnik u Hrvatskomsaboru (1885. - 1906.) i gradskizastupnik (1892. - 1904.) i dr.Žiga, liječnik i prvi ravnatelj Dječjegambulantorija. Vilimov unuk iLjudevitov sin Rikard Schwarz bioje istaknuti kritičar, glazbeni pisac(više od 800 članaka) te skladatelj,sljedbenik A. Schönberga, A. Bergai G. Mahlera, a 1941. ubijen je u Jasenovcu.Palača Siebenschein na južnom rubu budućegPreradovićeva trga, 1874.Kao predstojnik Izraelitske općineVilim Schwarz bio je izuzetno aktivan:u njegovu mandatu izgrađenaje sinagoga i riješeno pitanje rabinaizborom dr. Hosee Jacobija. Kasnijeje kao odbornik još trideset godinabio aktivan u radu Općine.Josip Siebenschein - graditeljprometnicaKako svjedoče izneseni podaci, sve teličnosti, važne za razvoj zagrebačkeizraelitske općine smjesta su se uključileu život zajednice i grada, uspješnodjelovale, stekle imutak i ugled, anjihova djeca i potomci postali Zagrepčani.Kao za Pristera, Schwarzato se može reći i za Josefa/JosipaSiebenscheina (Hranice, Moravska1836. - Zagreb 1908.), koji je od1873. do 1881. i od 1891. do 1907.bio predstojnik Općine. U Zagreb jedošao kao inženjer društva Južne željeznice1860., kamo je premještenzbog izgradnje pruge Zagreb - Sisak.Za vrijeme gradnje istupio je iz službei postao poduzetnik, no kasnije jesudjelovao je u gradnji pruga Zagreb- Karlovac, Velika Kaniža - Sopron,Vilány - Osijek, Žakanj - Dombovár,a kao glavni inženjer u gradnji prugeZenica - Sarajevo. Gradio je i ceste uSlavoniji, veliki elevator u Rijeci, domobranskuvojarnu u Osijeku i željezničkustrojarsku radionicu u Zagrebu.Čim se smjestio postao je članomOpćine, a 1864. članom predstojništva,da bi iduće, 1865. godineimenovan pročelnikom odbora zaizgradnju hrama, koju je nadzirao.Nedugo nakon posvećenja hramakao tajnik delegacije izraelitskih općinau Hrvatskoj i Slavoniji uručio jecaru Franjo Josipu I. prigodom njegovaposjeta Zagrebu 1869. zahtjevza emancipaciju Židova. Na poznatojlitografiji koja prikazuje carev posjethramu drugom prigodom, 1895.godine, Siebenschein je u prvom planu,uz cara kojem predstavlja okupljenepripadnike židovske zajedniceZagreba.Još 1874., godinu dana nakon donošenjazakona o ravnopravnostiŽidova, Siebenschein je izabran zagradskog zastupnika i ostao na tojfunkciji do smrti. Njegov rad za svihtih godina može se pratiti iz gradskihPalača Siebenschein nakon purifikacijaili modernizacije 1932.dokumenata, novina i niza publikacija.Nakon velikog potresa koji jeZagreb pogodio 9. studenog 1880.imenovan je kao stručnjak za komunalno-financijske i prometno-tehničkeposlove za predsjednika tehničko-egzekutivnogodbora. Osimintezivnog i angažiranog rada u gradskojskupštini i njezinim tijelima bioje član mnogih upravnih odbora industrijskihi novčarskih zavoda. Zasvoj društveni rad i profesionalnezasluge odlikovan je ordenom vitezaReda Franje Josipa I. Prigodom njegovasedamdesetog rođendana u Općinije osnovana zaklada s njegovimimenom kojoj je sam odredio svrhu:stipendiranje siromašnih studenatatehnike iz Hrvatske, osobito iz Zagreba.U središtu grada - palače FranjeKleinaSva trojica, Emanuel Prister, VilimSchwarz i Josip Siebeschen ostavilisu i materijalni trag u samom centrugrada svojim zgradama. Sve osimSchwarzove kuće projektirao je FranjoKlein koji očito zadobio njihovopovjerenje kao graditelj hrama.To su: Pristerov hotel „K caru austrijanskom“na početku Ilice, tadanaugledniji hotel i omiljeno mjestodruštvenih zbivanja (adaptiran 1915.i 1928. za austrijsku robnu kuću Kastner& Öhler, kasnije Narodni magazin,NaMa) i palača Ilica 12 u stiluvenecijanske renesanse koja postoji.Za Siebenscheina izveo je 1874. reprezentativnupalaču na današnjemPreradovićevu trgu, koja također postoji,iako je preuređenjem pročelja1932. potpuno izgubila svoj stilskiidentitet. Ta je palača u tada još neformiraniprostor na spoju Svilarske/Preradovićeve i Samostanske/Varšavskeulice unijela novo, veliko gradskomjerilo, a Siebenschein je biozaslužan da je tu napokon formirantrg. Kuća Vilima Schwarza na ugluRadićeve ulice i Krvavog mosta postojiu izvornom obliku, iako ništane podsjeća da je tu bila prva telefonskacentrala u Zagrebu.

34 ha·kol ha·kol 35הקולהקולZvjezdarnica Fredija KrameraSaša Strmac - žustri šuteri čudesni trenerZanimljivu životnu priču poznatih zagrebačkih športaša Saše i Mikija Strmca, rođenih u Zagrebu sprezimenom Klein, započet ću s poznatim, u svoje doba vrlo popularnim glumcem i pjevačem ZvonimiromStrmcem, izuzetno aktivnim početkom prošloga stoljeća na daskama Hrvatskog narodnog kazalištau Zagrebu. Bio je operetni i operni tenor, koga su u ondašnjem tisku, zbog provlačnog izlgeda,nazivali „hrvatskim Adonisom“. Kazališnu karijeru započeo je kao dramski glumac 1908. u Zagrebu,a iste je godine debitirao i u opereti „Vesela udovica“ FranzaLehara. Godine 1915. postao je solist operetnog kazalištau Dresdenu, ali ne zadugo: nakon nekoliko predstava iznenadaje umro. U svojoj kratkoj, ali izuzetno bogatoj karijerikreirao je stotinjak različitih operetnih tenorskih uloga, auspješno je nastupao i u nekim operama.Iza sebe je ostavio suprugu Veroniku Augustu i dvogodišnjegsina Borisa.Zagrebački trgovac Antun Klein, vlasnik dućana ANTUNKLEIN u Jurišićevoj ulici preko puta pošte, u kojem su seprodavali kvalitetni tepisi i ukrasni namještaj, bio je zagrebačkiŽidov, udovac sa dva sina, Sašom, rođenim 1919. idvije godine mlađim Antunom, zvanim Miki. Sudbina jeKleina vezala uz udovicu Veroniku August. Godine 1924.obitelj je promijenila prezime Klein u Strmac. Saša i Mikipohađali su školu u Zagrebu. Obojica su bili vaterpolisti,članovi zagrebačke „Mladosti“. Saša je nakon briljantnešportske karijere reprezentativca u vaterpolu, 1950. otišaou Kanadu, a deset godina kasnije za njim je u Toronto otišaoMiki. Saša je cijeloga života bio uspješni privatni poduzetnik,a Miki je napravio briljantnu karijeru u kanadskomMinistarstvu transporta i komunikacija. Njihov polubratBoris u Kanadu je došao još ranije, 1948. godine.Da bih što bolje predstavio braću Klein, pardon, Strmac,poslužio sam se kazivanjima vaterpolista Zdravka Ćire Kovačićai Joze Šuste, plivačkog rekordera ing.arh. Mire Bajsai veslača Nikice Turkovića.Danas 86-godišnji Zdravko Ćiro Kovačić, diplomirani ekonomist,vaterpolist sa 82 nastupa za državnu reprezentaciju,vratar svjetskog ugleda, sudjelovao je, među ostalim, na triOlimpijade – 1948. u Londonu, 1952. u Helsinkiju i 1956.u Melbournu – osvojivši dvije srebrne medalje. Evo što onkaže o svom velikom prijatelju Saši: „Još kao 14-godišnjakbio sam, 1939. godine, na juniorskom prvenstvu Jugoslavijeu Hercegnovom. Ali za vrijeme rata nisam igrao jer je talijanskiokupator zabranio aktivnost naše sušačke Viktorije.Godine 1946. došao sam na studij u Zagreb i priključio sešportašima Mladosti i Zagrebačkog plivačkog kluba na bazenuMladosti i Marathona na Savi. Tada sam se upoznao is braćom Stramac, Sašom i Mikijem, a i njihovim polubratomBorisom. Dok je Boris, kao atletičar, uglavnom bio uKarlovcu, sa Sašom i Mikijem postao sam veliki prijatelj.Vežu nas mnogi nezaboravni zajednički nastupi i doživljaji.Saša je i nakon odlaska u Kanadu često dolazio u Zagreb.Dobro se sjećam jednog našeg susreta u hotelu Bonavia uRijeci, susretu starih prijatelja na kojem su se evocirale uspomeneiz naše bogate športske prošlosti, a na kojem ste, uznas dvojicu, bili nazočni i vi, Fredi, i Zmaj Defilipis i ĐokoRužić.“„Inače“, nastavio je Ćiro Kovačić „Saša je bio drukčiji odbrata Mikija, bio je, grubo rečeno, ‘agresivniji’, dok mi jeMiki bio bliži po svojim razmišljanjima i svojom blagošću.Saša je bio rođeni vođa, ne samo kao vrhunski športaš negoi kasnije kao vrstan trener i uopće istaknuta osoba. U svojeigračko doba slovio je kao jedan od najboljih ‘sidraša’. Nesamo zato što se, koristeći se snagom, uspješno nosio s bekovima,nego i zato što je bio svestrani i žustri šuter s jakimi raznovrsnim udarcima iz okreta, takozvanim ‘šraubama’.S obzirom na to imao sam sreću što smo često bili zajednona treninzima kandidata za reprezentaciju. Njegovo mije pucanje, naime, jako koristilo u mojem razvoju kao vratara.Uvijek sam isticao da je Saša rođeni napadač i u pravomsmislu riječi ‘eksplozivni strijelac’. Njegov me ispravani pošten pogled na šport i život, na fair-play, kao i na odnosprema drugima, uvijek privlačio. Bio mi je drag i vrlo blizak.Za vrijeme zajedničkih priprema znao nam je davativrijedne životne pouke. Istodobno, bio je vragoljast i sklonšalama i zafrkavanju.“„Kao poslijeratna generacija vaterpolskih reprezentativaca“,prisjeća se Kovačić „imali smo privilegij čestih putovanja uinozemstvo. Istina, bili smo ‘sirotinja’ – džeparac nam je biojedan dolar na dan! Međutim, Saša je imao poslovnog duha,pa nam je savjetovao da na put ponesemo nešto cigareta iliflašu šljivovice... Uz to, Saša je jedini od nas govorio engleski,pa nam je na tim putovanjima služio kao vodič i tumač.Ukratko, sviđao mi se i kao športaš i kao čovjek. Igralismo zajedno na prvoj poslijeratnoj Olimpijadi, u Londonu,1948. Od te momčadi, nažalost, danas sam jedino ja živ.Uvijek se rado sjećam te momčadi koja je pod vodstvomsjajnog trenera Mire Mihovilovića, igrala u sastavu: JuraAmšel i ja kao vratari, Bakašun, Giovanelli, Curtini, Grkinić,Saša Strmac i Ciganović. Saša je bio i vrstan plivački trener.Odgojio je izvanredne plivače – Branka Vidovića, braćuMarijana i Mislava Stipetića i Andreja Quinza. Kasnije sunjegovi učenici bili Miro Bajs, Boris Volčanšek, vaterpolistHrvoje Somogy, moj dragi nezaboravni prijatelj ZdravkoPusko Ježić, Milan Čarli Jeger, pa moje drago ‘kumče’ JuraAmšel, Zdravko Hebel i mnogi drugi.“Završavajući svoja sjećanja Ćiro Kovačić je rekao: „Osobnome je posebno ganulo i rasveselilo kada mi se Saša, 1998.,telefonom javio u Houstonu, gdje su mi u bolnici ugradiličetiri srčana bajpasa. Bilo je to zadnji put što sam ga čuo irazgovarao s njime. Nažalost, iz momčadi koja je 1956. naOlimpijadi izborila srebro, uz mene su živi još samo HrvojeKačić i Ivica ‘Johan’ Cipci. A kada je riječ o mom dragomprijatelju Saši, mogu reći samo: bio je samo jedan Saša, biloje časno igrati i godinama se družiti s njime.“Jozo Šuste, nekadašnji vaterpolist Mladosti svoja sjećanjazapočinje napomenom da je imao priliku odigrati samojednu utakmicu za Mladost u momčadi u kojoj je standardniigrač bio Saša Strmac. „Priliku sam dobio“, kaže Šuste„jer zbog disciplinskih kazni nisu mogli igrati Zdravko Ježići Hrvoje Somogy. Bio sam jako impresioniran. U bazenusam mogao najbolje osjetiti kako je Saša Strmac klasni igrač,brz u sprintu prema protivničkim vratima, uvijek spremanna udarac.Kao trener plivača stvarao je čuda. Sjetimo se samo njegoveklupske štafete 4 x 200 metara slobodnim stilom u sastavuBranko Vidović, Marijan i Mislav Stipetić i Andrej Quinz.Momčad“Mladosti”potkrajčetrdesetih- stoje: HaryKumar, SašaStrmac, FilipBonačić, JuraAmšel i MikiStrmac; čuče:Petković i ĐanTomićBila je to naša klupska štafeta koja je za Jugoslaviju izborilabrončanu medalju na prvenstvu Europe 1947. godine.“I Miro Bajs, plivački rekorder, trener i izbornik ponajprijenaglašava da je Saša Strmac bio trener koji je najviše unaprijediozagrebačko plivanje. „Bio je jako ponosan“, prisjećase Bajs „na nastup Marijana Stipetića na Olimpijskim igrama1948. u Londonu, kada je na 1500 metara u izuzetnojakoj konkurenciji, u velikom finalu, osvojio peto mjesto.Bilo mu je drago kada je komentator BBC-a rekao da jenajljepšim stilom plivao Stipetić. Saša je nabavljao stručnulitaraturu na engleskom jeziku, koju je kasnije ostavio meni.Živio je za naš klub, Mladost, kao malo tko drugi. Prvi jeuveo trening u dvorani. Kako nismo imali zatvoreni bazen,odlazili smo do malog bazena u zgradi Zdravstvenog zavodau Mihanovićevoj ulici. Volio je raditi s izuzetnim talentima.Jedno vrijeme bili su to Branko Vidović, braća Stipetići Quinz, kasnije Mira i Vlado Korpes, a posebnu je briguposvetio Borisu Volčanšeku i meni. Nažalost, prerano je otišao.Mogao je još puno dati zagrebačkom plivanju, koje mumnogo duguje. Bio je jako vezan uz Zagreb i kad god je mogaoiskoristio bi priliku da se nađe s nama. Svi smo ga jakovoljeli i cijenili. Bio je stručnjak nad stručnjacima.Nikica Turković kaže da ga s braćom Strmac veže dugogodišnjeprijateljstvo u Zagrebu i u Kanadi. „Kao izrazi-nastavak na sljedećoj strani

36 ha·kol ha·kol 37הקולהקולto društvena narav“, ističe Turković„Saša je privlačio i okupljao prijatelje.Iz njega je zračila dobrota i plemenitost.Dok sam živio u Kanadi, bio sambar 15 puta na njegovom rođendanu,27. rujna. A uz mene uvijek AndrejQuinz, Željko Štigler i Joža Maras. Svesami športaši i ljubitelji športa, iznadsvega fair-playa i uspješni poslovni ljudi.Bili su to nezaboravni dani našedruge mladosti. Bili smo sjajna klapai najbolji primjer kako se u stranomesvijetu nalaze i okupljaju ljudi koji sevole i poštuju. I Miki i Saša umrli su uTorontu: Miki 8. travnja 2002., Saša31. siječnja 2006. Izuzetno mi je dragošto će na stranicama Ha-Kola izaćiprilog o velikim zagrebačkim športašimai što će mladi ljudi imati prilikepročitati priču o ljudima koji nikadane bi trebali pasti u zaborav.“Braća Strmac – Saša, Boris iMiki – potkraj devedesetihEva Benedik: Kakosmo preživjeliHolokaustSpasili sunas - NijemciMoja majka, sestrai ja otputile smo sepočetkom 1942. godines krivotvorenimpropusnicama iz Zagrebaprema Primorju, kojeje bilo u tzv. talijanskojzoni, u kojoj su mnogiŽidovi iz tadašnje NDHtražili i nalazili spasod ustaških i njemačkihlogora smrti, ali doPrimorja ne bismo nikadastigle da se u vlaku, utrenutku policijskekontrole, posve slučajnonismo našle u društvunjemačkih vojnikaIz partizanskih danaBuenos AiresJesu li Argentinciantisemiti?Sveučilište u Buenos Airesu nedavnoje provelo istraživanje rezultatikojeg su pokazali da trećina stanovnikaglavnog argentinskog gradane bi rado živjela u kvartu s većomprisutnošću Židova. Takvi rezultatiizazvali su veliku prašinu i niz reakcija,što je i razumljivo, pogotovuzato što je Argentina latinoameričkadržava s najvećim brojem Židova:prema procjenama u njoj ih živi oko250.000.U istraživanju je ispitano 1.500 punoljetnihgrađana. Velik broj njihsmatra da Židovi “previše” pričaju oHolokaustu, 53 posto ispitanika mislida su argentinski Židovi lojalnijiIzraelu nego Argentini, a dvije trećineih smatra da Židovi imaju velikumoć na financijskim tržištima,odnosno da ih “zanima samo gomilanjenovca”.Sociolozi smatraju da je ksenofobijau Argentini prisutna i u odnosu nadruge etničke grupacije. Primjerice,rasprostranjena je mržnja prema potomcimaindijanskih plemena iz Argentineili susjednih zemalja, naročitoČilea, Bolivije i Paragvaja. VictorRamos, jedan od osnivača Nacionalnoginstituta za borbu protiv rasizmai ksenofobije u Argentini, tvrdida Židovi nisu diskriminirani više odpripadnika drugih etniciteta, ali priznajeda je antisemitizam u porastu.To potvrđuju i rezultati spomenutogistraživanja: naime, većina ispitanikaje izjavila da bi ipak radije živjelipored Židova nego pored - kakosu redom naveli - Čileanaca, Bolivijaca,Arapa, Paragvajaca, Korejacai Kineza.Povijest Židova u Argentini počinjeu doba španjolske i portugalske inkvizicije,kada su Židovi, bježećiiz Španjolske i Portugala, stigli naprostore današnje Argentine. Organiziranežidovske zajednice razvijajuse nakon što je Argentina steklanezavisnost od Španjolske 1810.godine. Argentina ima najveću židovskuzajednicu u Latinskoj Americi;80 posto nje su Aškenazi. Židovskazajednica u Buenos Airesuosnovana je 1862. godine, a prvotradicionalno židovsko vjenčanjeodržano je šest godina kasnije. Prvasinagoga u Buenos Airesu otvorenaje 1875. godine. Sudbina doista često plete nepredvidivei čudne, lijepe, ali i strašne životneputove. Takva je i priča Eve Benedik,rođene Heinrich, danas još uvijek lijepe,svježe i energične 86-godišnjakinje.Eva je djetinjstvo provela u Zagrebu,u stanu u današnjoj Ulici kneza Višeslava,u koji se vratila nakon progonaza Drugog svjetskog rata, pa tu i danasživi, sa sinom, snahom i unučadi.Odrasla u sređenoj i imućnoj obitelji- otac Josip Heinrich bio je suvlasniktvornice u Celju - Eva je, uz sestruTrudu, bila pažena i mažena djevojčica.Uz to što je bila dobra učenica ugimnaziji, bila je i izvrsna sportašica,atletičarka. Nikada neće zaboraviti početaktravnja 1941., kada je, sa 15 ipol godina, na Srednjoškolskom igralištudobila pokal Grada Zagreba kaoprvakinja na natjecanju srednjih školau lakoj atletici. Bio je to do tada njennajsretniji dan u životu.Međutim, dan-dva kasnije bombardiranje Beograd, što je označilo početakDrugog svjetskog rata i na tlu tadašnjeJugoslavije. Bio je to strašan preokretkoji je otvorio vrata najtežeg i najtužnijegrazdoblja u životu mlade Eve injene obitelji.Iz iskustva Evina ujaka, koji je živiou Austriji, znali su što ih, kao Židove,čeka.Uz obvezno nošenje oznake Ž i zabranuulaska u javne prostore (na kojimaje stajao natpis „Zabranjeno za Židovei pse“) i mnoge drugi oblike ponižavanjai ugnjetavanja, Eva je bila izbačenai iz škole. Iako je imala prijateljekoji su se trudili da što manje osjetiponiženja i progone - među njimamnoge koji nisu bili Židovi - Evi i njenojobitelji bilo je vrlo teško.Premda svjestan opasnosti i unatočženinim molbama i nagovaranjima,Evin je otac iz dana u dan odgađaoodlazak iz Zagreba. Ujutro 11. rujna1941. po njega je došla ustaška policija.Tog jutra ustaška je policija u širokojakciji uhitila na stotine zagrebačkihŽidova. Žene tada još nisu hapsili.Eva je, u pidžami prekrivenoj nekimogrtačem, slijedila policajce koji sujoj odvodili oca, međutim, ubrzo suje upozorili da se gubi, jer će inače isama biti uhapšena. Ona ih je ipak idalje slijedila, krijući se po haustorimai tako je vidjela da joj je otac odvedenu policijsku stanicu u Novoj vesi. Otome je odmah htjela obavijestiti očevogbrata, međutim, saznala je da je ion, zajedno sa svojim sinom, bio odveden.Susjed obitelji Heinrich, prezimenomRadoš, sažalio se nad njihovom sudbinomi angažirao se kod svog rođaka,ustaškog ministra unutarnjih poslovaAndrije Artukovića, kako bi izvukaoEvina oca iz zatvora u Zagrebu prijenego što ga odvedu u logor Jasenovac.Navodno je bilo dogovoreno da se,kad se na prozivci oglasi ime Josip Heinrich,otac javi kako bi bio izdvojeniz grupe za Jasenovac, ali mu to nijebilo dojavljeno na vrijeme, pa se on naprozivku nije javio, strahujući da će gaodvesti na strijeljanje. Evin je otac odvedenu logor Jasenovac, gdje je ubrzo,još prije kraja 1941., bio ubijen. IEvin stric i njegov sin također su ubijeniod ustaša.Ubrzo nakon hapšenja oca, u stan obiteljiHeinrich useljena je ustaška obinastavakna sljedećoj strani

38 ha·kol ha·kol 39הקולהקולtelj, bračni par s dvoje djece. Oni suu stanu ostali cijelo vrijeme rata, dokje Evi, njenoj majci i sestri, bio namijenjendrugačiji životni put. One sutri puta pokušale pobjeći iz Zagreba.Prvi put platile su veliki novac nekimVolksdeutscherima koji su im, zajednos grupom od još dvadesetak ljudi,obećali omogućiti bijeg, ali su ih sveprevarili, odnijevši novac. Drugi putsu pokušale otići u Mađarsku, majčinojbraći, ali – na sreću - nisu uspjeleprijeći Dravu, jer rijeka nije bila dovoljnozaleđena. Kažemo na sreću,jer su kasnije saznale da su Nijemciu Budimpešti ubili jednog od maminebraće, a drugi njen brat, inače ljekarnik,svjestan što će mu se dogoditi,otrovao je svoju djecu, ženu i sebe.Odlazak obitelji Heinrich iz Zagrebauspio je tek u trećem pokušaju. Zahvaljujućitadašnjem upravitelju zagrebačkihbolnica, dr. Sassu, dobilesu lažne propusnice. Ta je veza uspostavljenazahvaljujći tome što se sindr. Sassa udvarao Evinoj sestri, pa i zaručiose s njom. Ti su im ljudi spasiliživot. Eva, majka i sestra namjeravalesu se probiti do primorskog područjaHrvatske, koje je tada bilo pod talijanskomokupacijom, a talijanski suokupatori internirali, ali ne i ubijaliŽidove.Još prije odlaska iz grada, bile su izbačeneiz svog stana, u skladu s tada većdonesenom ustaškom naredbom daŽidovi u Zagrebu ne mogu stanovatiu središnjem i sjevernom dijelu grada.Na sam Pokladni utorak 1942. godine.,dok je snijeg bio do koljena, njihtri stajale su, svaka sa svojom vrećicomna tramvajskoj stanici u Zvonimirovojulici, ne znajući što da učine.. U tajčas prolazila je onuda jedna žena kojuje Evina mama samo površno poznavalai pitala ih što rade vani po takvomvremenu. „Čekamo prvi tramvaj da sebacimo pod njega“, odgovorila je Evinamama. Sažalivši se, ta ih je žena odvelak sebi. Mama je ostala kod nje, asestra i Eva su već drugog dana moralepronaći za sebe novi smještaj. Eva jetako završila kod prijateljice čiji je otacbio talijanski fašist, a sestra se uspjelasmjestiti kod svoje znanice s posla.Eva Benedik još uvijek dobro pamtidatum 2. ožujka 1942. kada su dobilepropusnice. Sestrin zaručnik ih jeodveo na zagrebački Glavni kolodvor,tada pun njemačke i ustaške vojske.Bez mogućnosti izbora, njih tri ušle suu prvi vagon, pun Nijemaca. Gruboim se obratio neki njemački oficir upitavšiih što „glupi Hrvati, koji ne znajuni jedan strani jezik, rade u njihovomprostoru“. Mama je stupila u razgovors njim na njemačkom i to je bila „propusnica“da se sve tri žene smjeste ukupe. Sama činjenica da su u društvuNijemaca, kasnije će ih spasiti jer ihtijekom puta nitko nije tražio službenepropusnice. Propusnice su, naime,bile krivotvorene. Bila je to nevjerojatnasreća, a igrom sudbine spasili su ihupravo Nijemci. To se, nažalost, nijedogodilo s Evinom prijateljicom i njenimroditeljima, koji su također putovaliistim vlakom, ali je kontrola otkrilanjihove lažne propusnice i odvelaih. Cijela obitelj odvedena je u koncentracijskilogor Auschwitz, gdje jojse izgubio svaki trag.Stigavši u Plase, Eva, mama i sestrapresjele su na autobus i došle do Crikvenice,koja je tada bila u tzv. talijanskojzoni. Odmah su se javile talijanskojkomandi, gdje su trebale dokazatida se mogu same uzdržavati. Na temeljutoga dobile su dozvolu boravka itako ostale u Crikvenici sve do 2. studenoga1942. godine. Tog dana saznalesu da će biti internirane u talijanskilogor Porto Re u Kraljevici, gdje suzadržane sve do lipnja 1943. godine.U tom logoru, tada već sedamnaestogodišnjaEva, upoznaje svog budućegsupruga i šogoricu. Iako se vrlo teškoživjelo, u lošim higijenskim uvjetimai u sobama u kojima je bilo čak dostotinu ljudi, Talijani su s njima, kažeEva Benedik, ljudski postupali. U logoruPorto Re bilo je više od tisućuljudi, uključujući i djecu, s područjacijele nekadašnje Jugoslavije, i to nesamo Židova, premda su oni činili većinu.Logoraši su se ubrzo dobro organizirali.Imali su svoje škole za djecu,bolnicu, liječničku i stomatološkuambulantu, kulturne sekcije te glazbenei pjevačke grupe koje su čak povremenoorganizirale koncerte. Pomagalisu u kuhinji i ponekad mogli utjecatina bolju organizaciju distribucije hrane.U logoru je postojao čak i malidućan, a Talijani su „žmirili“ kada sešvercala hrana. Domaće stanovništvoKraljevice dobro je prihvatilo logorašei pomagalo im koliko su god to dozvoljavalemogućnosti. U ozračju skorašnjekapitulacije, talijanske vlasti susvjesno gradile dobar odnos sa Židovima,računajući da će im to pomoći ukasnijim pregovorima s pobjednicimau ratu.Uvjeti života naglo su se pogoršalipremještanjem u logor u Kamporu,na Rabu, krajem lipnja 1943. godine,nastavlja svoju priču Eva Benedik.Bila je to tada pješčana pustinjau kojoj su bile barake s milijunimastjenica. Hrana je bila vrlo loša, dobivaose samo komadić kruha na dan.U logoru na Rabu ostale su svega trimjeseca, do kapitulacije Italije 8. rujna1943. Logor u Kamporu tada jeraspušten. U novonastalim okolnostimalogoraši su bili prepušteni vlastitomsnalaženju. Netko je pronašaoneki smještaj za sebe, a neki suspavali na ulici. Evu, majku i sestruzbrinuo je u svojoj kući Josip Bende,bogati Rabljanin, s čijom obitelji onajoš i danas održava kontakt. Tamo suostale oko dva mjeseca, jer je Eva umeđuvremenu oboljela od malarije,pa do njenog ozdravljenja obitelj nijenapuštala Rab.Srećom, među logorašima su bila idvojica - jedan od njih bio je ViktorHajon - koji su održavali vezu s partizanima.Oni koji su mogli, među kojimai budući suprug Eve Heinrich,ubrzo su organizirano napustili Rabbrodom i kao židovska brigada priključilise 7. banijskoj partizanskojdiviziji.Prebacivanje logoraša s Raba bilo jevrlo teško i neizvjesno, jer su Nijemciotvarali paljbu na sve što je plovilo.Neki su se odlučili za ostanak naRabu zato što se zbog bolesti ili starostinisu mogli kretati. Bilo je tu ičlanova njihovih obitelji koji ih nisuhtjeli napustiti. U konačnici Nijemcisu ih sve deportirali u Auschwitz,odakle se nisu vratili.Nakon Evina ozdravljenja, tri ženeobitelji Heinrich su se zajedno, s grupomod oko 50 ljudi, uspjele prebacitina kopno te iz Senja, pješicepreko Velebita, stići do oslobođenogpartizanskog područja, u Otočac.Tamo su ih rasporedili i smjestili poseoskim obiteljima. Eva, majka i sestranašle su se na Kordunu, u seluKordunsko Zagorje, ali su na vrijemespoznale da njihovi domaćini bolujuod pjegavog tifusa. Stoga su samepronašle novi smještaj, kod ljudi kojisu ih vrlo lijepo prihvatili, kao svojenajbliže. Međutim, na Kordunu sutada vladali nezamislivo primitivniuvjeti života. Živjelo se bez ikakvihhigijenskih uvjeta. Iako na slobodi,zimu 1943./44 na Kordunu zapamtilesu po izuzetno teškim životnimuvjetima.Evina sestra Truda u međuvremenuje otišla u partizane, na Petrovugoru, dok je Eva s majkom ostala naKordunu. Radila je u krojačkoj radioniciu kojoj su se, između ostaloga,od poderanih američkih i engleskihpadobrana šivale košulje za partizane.Eva i majka kasnije su otišle uoslobođenu Glinu, gdje su dočekalekraj rata. Upoznale su tamo i VećeslavaHoljevca koji im je u mnogomepomogao i ostao u lijepoj uspomeni.Eva je u Glini radila u ljekarni, dokjoj je sestra prebačena na rad u ZAV-NOH, u Topusko. Radila je najprijekao prevoditeljica engleskog, a zatimse počela baviti novinarstvom.Evina iskaznica iz talijanskog logoraPorto Re u KraljeviciEvina partizanska propusnicaU međuvremenu je Evin zaručnikVlado Benedik, koji je od 1943. godinebio u partizanima, prolazio svojuživotnu kalvariju. Kao novinarmorao je odnijeti neke važne dokumenteu Centralni komitet. Išao ješumom, po noći i po snijegu, u bliziniBrinja. Zalutao je, ali je otkriojedino moguću stazu do ceste. Zakopaoje dokumente u snijeg, spustiose do ceste i ubrzo pao Nijemcimau ruke. Iako im na ispitivanjunije htio otkriti svoj identitet, nakonnekoliko dana Nijemci su saznali okome je riječ. Prebacili su ga u SlavonskiBrod, odakle je vraćen u Zagreb.Odveden je u samicu, u tadašnjemzatvoru na Savskoj cesti. Nakonpribližno dva mjeseca prebačen je uPisarovinu i tamo zamijenjen za jednognjemačkog generala. Tako mu jespašen život. „Ironijom sudbine i nassu u vlaku za Crikvenicu, kao i mogmuža kasnije u zarobljeništvu, zapravospasili Nijemci“, kaže danas EvaBenedik.Unatoč raznim drugim mogućnostima,obitelj Heinrich se nakon oslobođenjai povratka u Zagreb, željelavratiti jedino u vlastiti stan, u današnjojUlici kneza Višeslava. Prva odobitelji stigla je sestra Truda, izborilase za stan i iselila ustašku obitelj. Evase vratila mjesec i pol dana kasnije,dok je majka još neko vrijeme ostalau Glini.Tako im je, bez oca, u posve ispražnjenomstanu započeo poslijeratniživot u Zagrebu. Obitelj Sasso im jevratila sve što su kod njih ranije pohranili,ali to nisu učinili i svi njihovinekadašnji prijatelji. Sestra Truda je idalje radila u ZAVNOH-u, a Eva sezaposlila u jednoj zagrebačkoj ljekarni.Kasnije je postala tajnik Sindikataljekarnika, a zatim prešla u Ministarstvozdravstva. Eva se 1946. udala zasvog ratnog zaručnika, Vladu Benedika,kasnije poznatog novinara i dopisnikaiz inozemstva te ubrzo dobilakćer. Sestra Truda je nastavila raditi uprevodilaštvu i novinarstvu, a 1951.godine otišla je u diplomaciju. Ozren Kobsa

40 ha·kol ha·kol 41הקולהקולUz obljetnicu Kriistalne noćiOd diskriminacije prema genociduMasovne deportacije Židova u logore smrti uvježbane su još uKristalnoj noći, koja je bila jedna od najvažnijih stepenica doHolokaustaUnutrašnjost velike berlinske sinagogenakon Kristalne noćiIzlozi židovskih trgovina razbijeni su ucijeloj NjemačkojU noći od 9. na 10. studenog 1938. u cijeloj su Njemačkojgorjele sinagoge, pripadnici SA i SS-a razbijali su izlogežidovskih trgovina, demolirali židovske stanove i zlostavljalinjihove vlasnike ili stanare. Prema „oficijelnoj“bilanci terora ubijena je 91 osoba, razoreno je 267 hramova,općinskih zgrada i groblja, opustošeno 7.500 trgovina.No istina je da je u izgredima ubijeno oko 1.300 osoba,teško oštećeno ili potpuno razoreno 1.400 sinagoga ilibogomolja, dok je 10. studenog u koncentracijske logoreodvedeno više od 30.000 muškaraca, od kojih su mnogismjesta umoreni ili umrli od posljedica zatvora. Upute zapogrom došle su iz Münchena, gdje se vodstvo nacionalsocijalističkepartije okupilo na komemorijalnom skupu o15-oj obljetnici puča Hitler-Ludendorff (8. i 9. 1923.).Povod za teror bio je atentat na namještenika njemačkeambasade u Parizu Ernsta vom Ratha koji je poslije dvadana podlegao ozljedama. Atentat je počinio sedamnaestogodišnjiHerschel Feibel Grynszpan (Hannover 1921.- ? 1942.) kako bi upozorio na progon 18.000 poljskih Židovaiz Njemačke u Poljsku, među njima i svojih roditelja.Nacistički režim proglasio je pogrom spontanim činom„narodnog gnjeva“, „opravdanim i razumljivim protestomnjemačkog naroda“, dok je to uistinu bila organizirana represivnamjera protiv Židova u čitavom Njemačkom rajhu,koju su koordinirano i planski provele paravojne jedinice„Zaštitnog odjela“ – SA i „Jurišnog odreda“ – SS.Kristalna noć obilježava prijelaz od diskriminacije njemačkihŽidova, započete 1933., do sistematskih progona kojiće za nepune tri godine završiti genocidom nad evropskimŽidovima unutar granica područja nacističke vojne moći.U funkciji “arizacije”Pogrom je zapravo trebao pospješiti „arizaciju“, zakonskiutvrđenu u proljeće 1938. – prisilno razvlaštenje židovskihposjednika i poduzeća, čime se namjeravalo financiratinjemačko naoružanje. U siječnju 1937. HeinrichHimmler prvi je put javno postavio zahtjev za „dejudaizacijomNjemačke“. Pospješiti se mogla mobilizacijom „narodnoggnjeva“ i izgredima. U listopadu je glasilo SS-a„Crni odred“ upozorilo da Židovi i dalje dominiraju u trgovinii industriji, što se više ne smije više trpjeti: „Danasviše ne trebamo židovska poduzeća“. Potom je organiziranbožićni bojkot židovskih trgovina, a Göring će ministarstvoprivrede pretvoriti u izvršni organ za provođenje četverogodišnjegprograma naoružanja.Početkom 1938. oficijelni deficit državnog budžeta bioje dvije milijarde maraka, zaduživanje je prešlo sve granicei postojala je opravdana bojazan da će Rajh postatinelikvidan, što bi osujetilo pojačane pripreme za rat. Nakon“pripojenja“ (Anschlussa) Austrije „velikonjemačkomrajhu“, u njemu se uz 350.000 njemačkih Židova našlo i192.000 austrijskih, ukupno, 540.000 Židova. Dana 26.ožujka donio je Göring zakon prema kojem svi Židovi do30. lipnja, najkasnije 31. srpnja, moraju detaljno iskazatisvoj imutak kod financijskih vlasti, ako prelazi 5.000 maraka.Ukupni imutak procjenjivalo se na 8,5 milijardi, audio u likvidnim vrijednosnicama na 4,8 milijardi, kojebi se prisilno konvertirale u njemački državni zajam, a onpotom prodao u inozemstvu za devize. Time bi se smanjiobudžetski deficit i financirao progon opljačkanih uinozemstvo.No evropske zemlje izjasnile su se na međunarodnoj konferencijiu Évianu u lipnju 1938. da nisu spremne primitiugrožene Židove, a Švicarska je u strahu od „judaizacije“zaprijetila da će za sve uvesti vize. Na to je nacistički režimnjemačkim Židovima oduzeo putovnice i izdao iskaznicesa židovskim žigom. Po Heydrichovoj uputi Adolf Eichmannu kolovozu 1938. osnovao je u Beču Središnji uredza židovske iseljenike, koji su ubrzano odlazili iz Njemačku:do jeseni te godine napustilo ju je 54.000 židovskihgrađana. Istodobno je Göring najavio golem progam naoružanja,a i to, da je otežan državnim deficitom i ograničenimproizvodnim kapacitetima, pa će se morati uključitiprivreda u privatnim rukama, ali i prijeći na državnu planskuekonomiju. Stoga je neophodno provesti „arizaciju“.Uvođenje“Židovske kartoteke”Pogrom i masovna hapšenja pripremali su se sistematskiod 1935., kad je prema uputama Gestapo-a uvedena „Židovskakartoteka“ s ciljem da obuhvati sve Židove i olakšakontrolu nad njima. U veljači 1938. pisao je Georg Landauer,voditelj Središnjeg ureda za useljenje Židova iz Njemačkeu Jeruzalemu, cionističkom funkcionaru MartinuRosenbluthu, da je od „vrlo pouzdanog privatnog izvora“iz vrha SS-a dobio informaciju o planovima skorašnjegdramatičnog pogroma u Njemačkoj. Već u lipnju nekisu u Njemačkoj znali da će ubrzo velik broj Židova bitiupućen u koncentracijske logore, dok su financijski uredimorali vlastima podnijeti popise imućnih Židova i zatoprisilili rabine da predaju popise imena i adrese članovabogoštovnih općina. Sva židovska poduzeća morala su senaredbom od 14. lipnja registrirati, u Berlinu i posebnoobilježiti, a trgovci su bijelim slovima morali na izlozimaistaknuti svoje ime, što je olakšalo pljačku i razaranja uKristalnoj noći. Židovskoj općini Münchena naređeno je8. srpnja da isprazni sinagogu i općinsku zgrada u roku od24 sata, a sutradan je počelo rušenje. U kolovozu su porušenesinagoge u Nürnbergu i Dortmundu. Od 23. srpnja1938. Židovi su morali nositi legitimacije u kojima se od17. kolovoza muškarcima moralo pridodati „Israel“, a ženama„Sara“, od 5. listopada isprave su morale imati žigsa slovom „J“ (Jude). Te su oznake omogućile brzo hapšenjei deportaciju, razvlaštenje i izgon Židova. Do listopadaznatno su proširena tri dotad najveća njemačka logora:Dachau, Buchenwald i Sachsenhausen. Upravi potonjeglogora naređeno je da se do 25. listopada na 5.000 komadazatvoreničke odjeće našije židovska zvijezda.Izgon poljskih Židova iz NjemačkeU listopadu je iz Njemačke izagnano više tisuća uglavnomosiromašenih poljskih Židova. Povod je bila odredba poljskihvlasti kojom se poništavaju putovnice Poljacima kojiviše od pet godina žive u inozemstvu i uvode posebne vize,što je uglavnom pogodilo oko 18.000 Židova. Pošto supoljske vlasti odbile njemački ultimatum kojim se zahtijevaloda se osobama bez državljanstva omogući povratakili će biti smjesta izagnane, 29. listopada u svim su njemačkimgradovima poljski Židovi izbačeni iz svojih stanovai teretnim vlakovima odvedeni do njemačko-poljskegranice. Poljski graničari priječili su im ulazak u Poljsku, aNijemci uskraćivali povratak, tako da su danima bez hranečekali u prepunim kolodvorima ili na ničijoj zemlji svedok ih poljske vlasti nisu pustile.Tako je i Herschel Grynszpan 3. studenog saznao je da muje čitava obitelj protjerana, nabavio revolver i 7. studenogpucao na Ernsta Eduarda vom Ratha, člana nacionalsocijalističkepartije, koji je 9. studenog podlegao ozljedama.Na preslušavanju u pariškoj policiji izjavio je da ga je naatentat navela „osveta“ za patnju roditelja, da je zapravohtio ubiti ambasadora, ali je pogodio vom Ratha. U njemačkomzatvoru 1942. izjavio je da je vom Ratha upoznaou pariškom homoseksualnom ambijentu, na što jeGoebbels odložio godinama planiran spektakularni proceskoji je trebao dokazati da je Grynszpana angažiralo „svjetskožidovstvo“. Hitler je obustavio proces zbog bojazni dauzorni činovnik i partijac ne bude ukaljan, a Grynszpan jenavodno ubijen u Sachsenhausenu.Početak pogromaVodstvo NS-a iskoristilo je atentat kao dobrodošli povodda nezadovoljnoj partijskoj bazi omogući da se okomi nažidovski imutak i ujedno potpuno isključi Živode iz njemačkeekonomije i privrede. Vijest o atentatu došla je donjemačke javnosti 8. studenog. Novine su dobile uputu dao atentatu izvijeste na naslovnicama, i to najvećim slovinastavakna sljedećoj strani

42 ha·kol ha·kol 43הקולהקולHerschel Feibel Grynszpanma, a posebno upozore da će Židoviu Njemačkoj snositi najteže posljedice.Za Rathovu smrt Hitler je saznao 9.studenog u Münchenu, nakon maršau spomen na pale u puču Hitler-Ludenforff 1923., kad su nacisti htjelipreuzeti vlast, a dolaskom na vlastsvečano ga obilježavali kao „herojskiporaz“, dok je večerao s partijskimveteranima u Staroj vijećnici. Smjestase obratio ministru propagandeGoebbelsu, koji je oko 22 sata, poštoje Hitler napustio skup, sabrao prisutnefukcionare i prikazao atentatkao čin „židovske svjetske zavjere“.Pohvalio je dosadašnje „spontane“protužidovske akcije, izjavio da partijaneće nastupiti kao organizator, alida ih neće ni priječiti. Prisutni su toshvatili kao poziv na organiziran oružanijuriš na židovske kuće, trgovinei sinagoge i telefonski počeli izdavatidaljnje naredbe lokalnim uredima,dok je Goebbels telegramima davaoministarstvima upute kako postupati;među ostalim, da se u razaranjesmjesta uključe uniformirani SS-ovci,da se uključi štampa, ne pozivajuvatrogasci, a štite kuće arijevaca,razoružaju svi Židovi i puca smjestaako se usprotive i da se na razorenetrgovine, sinagoge itd. postave pločes parolama: “Osveta za umorstvovom Ratha. Smrt međunarodnom židovstvu.“U 23.55 sati šef Odjela zaprotivnike režima Gestapoa, HeinrichMüller, dao je upute: „Pripremitihapšenje 20-30.000 Židova u državi.Izabrati prije svega imućne. Daljnjenaredbe tokom noći.“Pogromi su počeli poslije 23 sata sciljem da se uhiti što više imućnihŽidova. Vodstvo i koordinacija povjerenisu lokalnim partijskim propagandnimuredima, koji su pozvalijedince SA. U čitavoj Njemačkoj naŽidove i sve njihovo okomile su sehorde oboružane toljagama i motkama,revolverima, mačevima i noževima,sjekirama i čekićima, ali i s vrećicamaza nakit, novac, fotografije ivrijedne predmete. Kako je dan prijeŽidovima zakonski zabranjeno danose oružje, navodno se tražilo oružje,provaljivalo u kuće i stanove, razbijalostaklena vrata, ogledala i slike,mačevima rezalo slike, krevete, garderobui cipele, tako da sutradan obiteljinisu imale ni žlice ni noža ni šalice –ništa. Novac je zaplijenjen, opljačkanisu vrijednosni papiri i štedne kasice.Žene i muškarci podjednako su zlostavljani,a potonji odvodeni u policijskizatvor i oko 4 sata ujutro svi ispod60 godina odvedeni u Dachau.Teror je 10. studenog zahvatio i Austriju,i to još žešće.Deseci tisućadeportiranihDanas se ocjenjuje da je u toku pogromaubijeno najmanje 400 osoba.Od otprilike 30.000 uhapšenihi deportiranih u Dachau je dospjelo10.911, uključujući 4.600 Bečana, uBuchenwald 9.845 i u Sachsenhausenviše od 6.000, vjerojatno i 10.000.Mnogi su ustrijeljeni na ulasku u logore,stotine su skončale u pokušajimabijega ili od prisilnog rada, tisućesu teško fizički i duševno oštećene, azabilježeno je i 600 amputacija smrznitihudova. Većina preživjelih otpuštenaje nakon kolovoza 1939. poduvjetom da trenutačno napuste Njemačkui prepuste državi sve što imaju.Od 9. studenog 1938. do početkarata Rajh je napustilo je 200.000,više nego od 1933. do 1938. Izraelskiistraživač antisemitizma AvrahamBarkai, rođen u Berlinu, ustvrdio je1988. da su gotovo sve sinagoge porušene,što potvrđuju novija istraživanjaSynagogue Memoria.Očistiti Rajhod ŽidovaPrema Göringu, Hitler je 10. studenog1938. prenio njemu i Goebbelsunaredbu da se Židovi potpuno isključeiz njemačke privrede, razvlaste, izbaceiz kulturnog života, uklone odočiju javnosti i prisile na emigraciju:njemački Rajh treba očistiti od Židova.Na to je Göring 12. studenogsazvao koferenciju na koju je pozvaoviše od stotinu osoba. Utvrđene suštete: samo za stakla tri milijuna maraka,za ostalo čak 225 milijuna. Göringje predložio da Židovi u ime „odštete“predaju državi milijardu maraka, dokbi joj osiguravajuća društva odšteteisporučivala direktno. Židovima, dakako,ništa. Prijedlog je prihvaćen, aŽidovi su tim kolektivnim kaznenimporezom bilo dvostruko razvlašteni iopljačkani. U bilješci od 18. studenogGöring utvrđuje da je stanje državnihfinancija „vrlo kritično“, pa će se ispomoćižidovskom milijardom i prihodimaod arizacije židovskih poduzeća.Tako su preživjeli Židovi neizravnofinancirali početak Drugog svjetskograta, kojeg je najvažniji cilj bilo njihovopotpuno uništenje: Endlösung.Na Göringovoj konferenciji Heydrichje postavio pitanje što učiniti s razvlaštenimŽidovima. Prvi put pojavili suse planovi o getoizaciji, koja će uslijeditipočetkom rata, a 24. siječnja1939. Göring je naložio Heydrichuda „židovsko pitanje“ riješi „iseljenjemili evakuacijom“. U međuvremenusu Židovi morali prodati iliugasiti sve privredne pogone, prodatinekretnine, a vrijednosnice deponiratiu deviznim bankama; nisu smjeliprodavati dragulje, plemenite metalei umjetnine, a potom su sve preciznijei radikalnije mjere oduzele njemačkimŽidovima svaki egzistencijalni temelj.Od početka rata iseljenje se sveviše otežavalo i počela su prisilna preseljenja,najprije u „židovske kuće“.Getoiziranima se na sve načine ograničavaloizlaske. Naprije su im zaplijenjenikamioni i automobili, pa bicikli,električni aparati i vunena odjeća,zabranjen im je ulazak u bolnice, kupovanjenovina, knjiga, cvijeća, određenihživežnih namirnica, a od 1. rujna1941. obvezatno su morali nositi„židovsku zvijezdu“. Nakon 9. studenog1941. tisuće Židova u gradovimamoralo je isprazniti stanove i okupitise na sabirnim mjestima i kolodvorimaza deportaciju. Ta masovna „evakuacija“u logore uvježbana je 1938.u Kristalnoj noći, koja je bila jednaod najvažnijih stepenica do Holokausta.Projekt univerzalnoguništenjaNagrada Židovskogmuzeja Angeli MerkelDesetgodišnjicu svoga rada berlinskiŽidovski muzej obilježio jedodjeljivanjem nagrade za razumijevanjei toleranciju njemačkojkancelarki Angeli Merkel. Unazočnosti direktora muzeja W.Michaela Blumenthala i istaknutihgostiju, uključujući američkogveleposlanika u Njemačkoj PhilipaMurphya, kancelarka Merkel izrazilaje zahvalnost i pritom istakla:“Židovi su uvijek bili i uvijek ćebiti dio Njemačke. Dužnost je našegnaroda da to i pokažemo”.Direktor muzeja Blumenthal rekaoje da se kancelarka Merkel“uvijek iznova zalagala za razvojnjemačko-židovske zajednice u današnjojNjemačkoj i pokazala kolikojoj je važna integracija svih stanovnikakoji su imigranti”. Bivšiprofesor sa sveučilišta Princeton,W. Michael Blumenthal, rođen jeu blizini Berlina, a u svojoj karijeribio je ministar financija američkogpredsjednika Jimmya Cartera.Židovski muzej u Berlinu, koji jeod njegova otvorenja, 2001. godine,posjetilo više od sedam milijunaosoba, dodjeljuje nagradu zarazumijevanje i toleranciju ličnostimakoje su dale osobit doprinoskritičkim analizama i istraživanjimaantisemitizma i rasizma, kao ičovječanstvo.“Snješka KneževićOvu skicu završavamo definicijomHolokausta uglednog izraelskog povjesničarapoljskog porijekla, YehudeBauera.„Ono zbog čega je Šoa bez premca, toje totalitet, težnja nacista do dohvatesvakog čovjeka koji se definira kaoŽidov; da ga registriraju, obilježe, ponize,razvlaste, koncentriraju, transportiraju,umore. Drugo je globalitet,naime da se genocid ne provedesamo u Njemačkoj, Poljskoj, Francuskoj,sovjetskoj Rusiji i na Balkanu,nego na cijelom svijetu. Ta volja zauniverzalnim uništenjem –– to je bezpremca.Nacionalsocijalizam je bila fundamentalističkaideologija... obećavao(je) Nijemcima i ostalim Germanimanarodno zajedništvo... a konsenzuso toj utopiji postignut je u njemačkomdruštvu već 1938. i 1939. godine...Univerzalne su utopije ubilačke.Radikalne univerzalne utopije radikalnosu ubilačke, opasne po ljude iBerlinnacističkih zločina za vrijeme Holokausta.Angela Merkeli MichaelBlumenthalAngela Merkel dobila je nagradu zasvoj doprinos projektima namijenjenimmladim naraštajima. Uz AngeluMerkel, nagradu Židovskog muzejau Berlinu do sada su, između ostalih,dobili i bivši njemački kancelarHelmut Kohl i izraelsko-argentinskidirigent Daniel Barenboim.Židovski muzej u Berlinu svoju je 10.obljetnicu obilježio cijelim nizomdogađaja. Jedan od značajnijih bio jei koncert u berlinskoj Filharmonijskojdvorani. Ansambl Staatskapelleapod dirigentskom palicom DanielaBarenboima izveo je 7. simfonijuAntona Brucknera. Daniel Barenboimi Staatskapelle Berlin spadajumeđu najveće interprete ove moćne iduboko ekspresivne muzike. DanielBarenboim odavno je povezan sa Židovskimmuzejem u Berlinu. Godine2006. dobio je nagradu za razumijevanjei toleranciju, a prije deset godinadirigirao je na koncertu povodomsvečanog otvaranja Muzeja.Židovski muzej u Berlinu pokriva dvamilenija povijesti Židova u Njemačkoj.Jedna od njegovih dviju zgradajest stara zgrada suda Kollegienhaus,sagrađena u 18. stoljeću, a druga jenova, izgrađena za Muzej. Projektiraoju je arhitekt svjetskog glasa DanielLiebeskind. Izvanredan dizajnovog memorijala židovskom životuu Berlinu temeljen je na razmrskanojDavidovoj zvijezdi. T.R.

44 ha·kol ha·kol 45הקולהקולObilježavanje 73. godišnjice Kristalne noćiNova sinagoga - simbol renesansežidovske zajednice u NjemačkojOtvarajući novoizgrađenu sinagogu u gradu Speyeru, njemački predsjednik ChristianWulff je rekao da su njemački građani ponosni što židovske zajednice u njihovojzemlji žive, rastu i napredujuPoljskaMladi otkrivajužidovsku povijestZahvaljujući aktivistima Foruma za dijalog među narodima, udrugekojoj je cilj približiti Poljake i Židove, mladi poljski naraštaji otkrivajuzaboravljenu židovsku prošlost u svojim gradovimaU Speyeru, na zapadu Njemačke, njemački predsjednik ChristianWulff otvorio je sinagogu Bet Shalom (“kuća mira”)koja simbolizira renesansu židovske zajednice u toj zemlji.“Ponosni smo i zahvalni zbog toga što u Njemačkoj postoji židovskiživot i zajednice žive, rastu i napreduju”, rekao je Wulff,koji je tom prigodom odlikovao Margot Friedlander (90), čijaje obitelj ubijena u koncentracijskom logoru Auschwitz, a onase skrivanjem spasila.Nova sinagoga u Speyeru izgrađena je na mjestu stare, uništenetijekom Kristalne noći, prije točno 73 godine. Ceremonijiotvaranja nove sinagoge prisustvovale su stotine njemačkih Židovai predstavnici Konferencije europskih rabina.Židovska zajednica Speyera pretrpjela je tijekom svoje dugogodišnjepovijesti mnoge antisemitske ispade. Prva sinagogau gradu bila je izgrađena 1104. godine, osam godina nakonšto su križari ubili deset Židova. Danas na tom području živišestotinjak Židova, većinom s područja bivšeg Sovjetskog Saveza.Nova sinagoga Bet Shalom ima 110 mjesta za molitvu, te diou kojem se mogu sastajati članovi zajednice. Izgradnja je stajalaoko 3,5 milijuna eura. Dvije trećine sredstava za njezinu izgradnjudali su grad Speyer i savezna država Rheinland-Pfalz.Grad Speyer je povodom otvaranja nove sinagoge organiziraoniz događaja nazvanih “Židovski dani kulture u Speyeru”.Na otvaranje sinagoge stigao je iz SAD-a i osamdesetgodišnjiJack Mayer. Mayer je 1930. godine rođen u Speyeru, au proljeće 1938. je zajedno s majkom i starijim bratom predrastućim antisemitizmom pobjegao u SAD. Njegova posebnaživotna želja bila je da prisustvuje ponovnom procvatu životažidovske zajednice u svom rodnome gradu.Kristalna noć – sramotni dan za NjemačkuNjemačkipredsjednikChristianWulff govoriotvarajućisinagoguNovoizgrađenasinagoga uSpeyeruNacistička vlast iskoristila je 9. studenoga 1938. godine činjenicuda je poljski Židov njemačkog podrijetla HerschelGrynszpan ubio tajnika njemačkog veleposlanstva u Parizu,da bi u cijeloj zemlji organizirala antisemitsko nasilje. Nacističkastranka Gryszpanov je čin proglasila dijelom svjetske židovskeurote i u noći sa 9. na 10. studenoga 1938. organizirani su“spontani” protužidovski izgredi, koji su zbog razbijanja izlogai prozora kasnije nazvani “Kristalnom noći”. Bilo je uništenoi opljačkano najmanje 7.000 trgovina, oskvrnuta su židovskagroblja, spaljeno 177 sinagoga i ubijen 91 Židov. Oko 30.000Židova uhićeno je i odvedeno u koncentracijske logore.Osim toga, nacistička je država njemačkim Židovima, kao kaznuza atentat, odredila novčanu kaznu od milijardu maraka.Istodobno je izdana naredba da se svi židovski dućani i poduzeća,koja su još postojala, predaju u “arijske” ruke. PreostaliŽidovi ostali su tako bez većine svog kapitala i praktički biliisključeni iz njemačkoga ekonomskog života.Taj je datum “sramotni dan” za Njemačku i “katastrofa”, reklaje njemačka kancelarka. “Ta je ludost kulminirala zločinombez presedana koji je poharao kontinent i stajao života milijuneljudi u svijetu. Kad danas ovdje pričamo o budućnosti,to činimo s mislima na žrtve te ludosti koja je počela u našojzemlji, Njemačkoj”, istakla je Angela Merkel. T.R.Židovi u Konskieu početkom njemačke okupacije PoljskeU malom gradu Konskieu, koji broji oko 20.000 stanovnikai nalazi se 130 kilometara južno od Varšave, sinagogu suuništili nacisti, a na mjestu gdje je ona nekada stajala danasse nalazi parkiralište i supermarket. Židovsko groblje je napušteno,a ostaci židovskog života gotovo da i nisu vidljivi.Prije Drugog svjetskog rata, polovica stanovnika grada Konskieabili su Židovi. Danas je jedini vidljivi trag nekada dubokoukorijenjene židovske zajednice, čija povijest seže u 16.stoljeće, spomen-ploča u znak sjećanja na 22 Židova ubijenau rujnu 1939. godine.U Holokaustu nacisti su uništavali i židovsku kulturu. Poljacisu ju zaboravili, ali ona se danas ipak pojavljuje, zahvaljujućimladim poljskim naraštajima koji tragaju za ostacimažidovskoga života kakav je nekoć ovdje postojao.“Nismo znali ništa o židovskoj povijesti našega grada. Nismoznali da su Židovi bili ključni za njegov rast i razvoj”, pričaAgnieszka Maszczyk, petnaestgodišnja učenica. “Ja osobnonikada nisam srela ni jednog Židova”, dodaje. Sa dvadesetsvojih kolega, Agnieszka je odlučila uroniti u zaboravljenužidovsku prošlost grada, a za to su dobili i potporu Forumaza dijalog među narodima, udruge čiji je cilj približiti Poljakei Židove.“Želimo ih zainteresirati za židovsku povijest”, kaže aktivisticaForuma Anna Desponds. Forum je već proveo sličneprojekte u više od 60 gimnazija diljem Poljske, od čega višeod 20 u zajednicama u kojima su prije Holokausta postojalištetli, tj. mali židovski gradovi.Židovi u Poljskoj žive od 10. stoljeća, a prije Drugog svjetskograta činili su 10 posto poljskog stanovništva, te takoMaketa nekadašnje sinagoge u Konskieutvorili najveću židovsku zajednicu u Europi. Od šest milijunaPoljaka koji su nestali ili ubijeni tijekom okupacije od1939. do 1945. godine, polovica su bili Židovi. Procjenjujese da danas u Poljskoj živi između 40 i 50 tisuća Židova.Poljska, koja je 2004. postala članicom Europske unije, ima38 milijuna stanovnika.Za četverodnevnog tečaja u organizaciji Foruma gimnazijalcisu puni entuzijazma organizirali upoznavanje grada Konskiea,slijedeći tragove nestale židovske zajednice. Put ih jevodio kroz nekadašnji geto, iz kojeg je 9.000 Židova deportiranou logor smrti Treblinka. Ušli su i u zgradu u kojoj senekada nalazio dućan s cipelama židovskog trgovca, a razgledavanjesu završili na mjestu gdje je nekada stajala sinagoga.Vrativši se u školu, učenici su pokušali rekonstruirati dan uživotu Davida, imaginarnog židovskog dječaka, koji, poputnjih samih, živi u Konskieu.Za ove tinejdžere, to je bila i prilika da prekinu s antisemitskimstereotipima koji djelomično još uvijek žive u poljskomedruštvu. “Židove se smatralo škrtim ljudima s dugimbradama i grbama“, rekla je Agnieszka. “Živjeli smo u svijetustereotipa. Danas, otvaramo vrata drugome svijetu. Otkrilismo knjige koje su bile skrivene od nas”, napomenula jeučenica Karolina Kubis. “Sljedeća generacija je naša velikanada”, istakao je Krzysztof Woznik, povjesničar-amater, kojije sakupio veliki broj dokumenanta i fotografija o povijestiKonskog. Woznik je i sam sudjelovao u ovome projektu, amladi povjesničari planiraju nastaviti sa svojim istraživanjemžidovske povijesti. “Oni koji ne poznaju povijest, nemajuidentiteta”, zaključila je šesnaestogodišnja Karolina Kubis. N.B.

46 ha·kol ha·kol 47הקולהקולOtkriće na izložbiAmeričke vlasti u studenome su zaplijenile više od četiristoljeća staro ulje na platnu talijanskoga renesansnogslikara Girolama Romana, koje je nekoliko mjeseci biloizloženo u floridskom muzeju umjetnosti i znanosti MaryBrogan u Tallahasseeju, uz objašnjenje da su sliku tijekomDrugoga svjetskog rata jednoj pariškoj židovskoj obiteljioteli nacisti te da je treba vratiti nasljednicima.Američka državna tužiteljica Pamela Marsh kazala je daće savezna vlada zadržati sliku dok savezni sudac ne izvijestio konačnoj sudskoj odluci.Riječ je o ulju na platnu iz 1538. godine, talijanskogarenesansnog slikara Girolama Romana, koje je zajednos još 50 umjetničkih djela prije nekoliko mjeseci stiglona izložbu u floridski muzej iz milanske Pinakoteke palačeBrera. Prikazuje Krista okrunjenog krunom od trnjaJoš se traga za otetimumjetninamaZa vrijeme nacionalsocijalizma naglo je porasla prodajaumjetničkih djela - i to zbog masovnog oduzimanjažidovske imovine u kojoj su se često nalazile ivrijedne umjetnine, a čiji su vlasnici bili prisiljeni otićiu emigraciju ili su bili deportirani u koncentracijskelogore. Saveznici su nakon rata našli stotine tisućaumjetnina, ali mnoge nisu vraćeni vlasnicima. Problematikudodatno produbljuje činjenica da su pojedineslike preprodane te su u rukama novih vlasnika.Američki Nacionalni arhiv nedavno se udružio s europskimarhivskim institucijama radi osnivanja onlinebaze podataka o umjetninama koje su zaplijenilinacisti . Cilj je baze podataka olakšati stručnjacima ivlasnicima otetih umjetničkih djela da im uđu u trag.kako nosi križ preko desnog ramena, dok ga konopcemvuče vojnik.Slika je osigurana na 2,5 milijuna američkih dolara. Pretpostavljase da ju je 1914. godine na aukciji u Parizu kupiotalijanski Židov Gentili di Giuseppe. On je umro jeprirodnom smrću 1940. godine, samo mjesec dana prijeUmjetnina kojusu oteli nacistiizložena na FloridiOdlukom američkog suda zaplijenjena ječetiri stoljeća stara slika, osigurana na 2,5milijuna dolara, koju su nacisti oteli jednojpariškoj židovskoj obitelji, a na izložbu naFloridi stigla je iz Milananacističke okupacije Francuske. Vjeruje se da je slika jednood 155 djela koje je na aukciji ponudila vichyjevskafrancuska vlada 1941. godine kako bi otplatila dugove.No članovi Giuseppeove obitelji, koji su pobjegli iz zemljepred nacističkom okupacijom, tvrde da je prodajabila protuzakonita.Unuci Gentilija di Giuseppea sudu su kazali da je slikajedno od 70 umjetničkih djela koje im je prije rata konfisciralai prodala francuska vichyjevska vlada. Godine1997. obitelj je uložila tužbu, nastojeći dobiti barem dioumjetničkih djela.Ured američke državne tužiteljice odredio je da se slikazadrži prije povrata u Italiju, a zatim je njezin ured dobiodopuštenje suca da se slika zaplijeni. Slika je uklonjena sazida američkog muzeja te spremljena na posebno mjesto,gdje će se čuvati dok sud ne donese konačnu odluku onjezinu povratu Giuseppeovim nasljednicima.Ovo nije prvi puta da se nasljednici Gentilija di Giuseppeabore za svoje nasljedstvo. Prije deset godina onisu postigli dogovor s Umjetničkim muzejem sveučilištaPrinceton o slici renesansnog umjetnika Bernardina Pinturicchia.Postignuti dogovor podrazumijevao je da ćeMuzej zadržati sliku i izlagati ju, a nasljednici su dobiliodređeni novčani iznos.Godine 1998. nasljednici su pokrenuli spor protiv muzejaLouvre i države Francuske, tražeći da se aukcija iz1941. proglasi ništavnom. Prizivni sud u Parizu proglasioje godinu dana kasnije prodaju pet slika na toj aukcijiništavnom.Federico Gentili di Giuseppe bio je kolekcionar i vrlo aktivanna tržištu umjetnina početkom 20. stoljeća. TalijanskiŽidov zbog posla se preselio u Pariz, a u svom pariškomestanu u Aveniiji Foch sakupio je fascinantnu kolekcijuslika talijanskih i francuskih autora, ali i knjige, rukopise,skulpture i druge umjetničke predmete. Preminuo je1940. godine, a godinu dana kasnije njegova je kolekcijaprodana na aukciji u palači Drouot, kako bi se na taj načinotplatili dugovi vichyjevske vlade. S. T.Iz domaćih medijaRafael IsraeliSve arapske monarhijeće propastiProfesor islamske, bliskoistočne i kineske povijesti govorio legitimnosti islamskih režima, promjeni turskog modela islamizma,vojnom usponu Kine i solidarnosti u izraelskom društvuRafael Israeli, profesor islamske, bliskoistočne i kineskepovijesti na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, znanstvenikkoji se usavršavao na četiri kontinenta (uključujućiprestižna američka sveučilišta Berkeley i Stanford), boravioje proteklih dana u Hrvatskoj, gdje je u državnomarhivu proučavao dokumente za svoja nova istraživanja,te održao predavanja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu,u Ministarstvu vanjskih poslova te Interuniverzitetskomcentru u Dubrovniku. Živahni i znatiželjni 76-godišnjiautor 15 knjiga i golemog broja kraćih tekstova, neskriva da prosudbe donosi iz perspektive izraelskog domoljublja,ali i na temelju znanstvenih spoznaja, susreta iputovanja svijetom u proteklih šest desetljeća.Rođeni ste u Maroku i tamo ste proveli prvih 14 godinaživota. Očekujete li da ta monarhija bude uzdrmanau mogućem drugom valu arapskog proljeća?Neovisno o arapskom proljeću, koje za mene znači duguislamističku zimu, mislim da su sve monarhije, osim akosu ustavne kao Britanija ili Danska, osuđene na propast,a arapske monarhije nemaju takvo uporište. Britanci volekraljicu iako znaju da i njen krunski govor, jednom godišnje,piše premijer. To znači da je ona simbol, ali monarsiu Saudijskoj Arabiji, Maroku, Jordanu ili Kuvajtu to nisu– oni mogu raspustiti ili ukinuti parlament, a parlamentne može njih opozvati. A jedan od kriterija legitimitetajest prema vrhu krivulje moći – ako je u parlamentu, kojipredstavlja narod, onda je vlast legitimna, a ako je u nekojosobi ili grupici – diktatoru, vojnoj hunti, monarhu... –onda ta vlast nema legitimnost. A kada nije legitimna, nemože ni potrajati, nije mogla ni u Sovjetskom Savezu gdjesu se pozivali na stabilnost, na sedam desetljeća režima,ali sve to, zato što nije bilo legitimno, bilo je osuđeno naprolaznost, i prošlo je.29. studeni, 2011.Razgovarao Ahmed SalihbegovićMuslimansko bratstvo u usponu je u Egiptu – akodođu na vlast i iznenađujuće se odluče za mir i kompromiss Izraelom, može li to njihovu palestinsku podružnicu,Hamas, pogurati za pregovarački stol i naodustajanje od nasilja?Bilo bi divno da se to dogodi, ali ne čini mi se da će takobiti. Svi islamistički pokreti temelje se na oslanjanju jednihna druge, svi pripadaju istoj globalnoj mreži islamskognovog buđenja. Oni sebe ne doživljavaju kao razbacaneorganizacije, nego kao udove istog organizma. Gdjegod udarite, cijelo tijelo osjeća bol.Vjerujete, dakle, da bi egipatske islamiste smatrali izdajnicimakada bi odabrali mekši pristup?Naravno, izdajnicima ummeta, zajednice svih muslimana,jer ummet je jedan. Izdajnicima u smislu da su nasrnulina Riječ božju, jer bog je vrhunski zakonodavac,suveren svega na nebu i zemlji, itd. To je razlog zašto susvi ti pokreti povezani. Prevlast Muslimanske braće vrloje vjerojatna u Egiptu, a već su dobili izbore u Tunisu. Nevidim kako bi neki od njih zato postali umjereniji. Prijeće se dogoditi da postanu ekstremniji.Kruže glasine da će Palestinska samouprava samusebe raspustiti i vratiti izraelskoj vojsci svakodnevnoupravljanje Zapadnom obalom. Bi li to značilo novekomplikacije i jačanje Hamasa?Palestinci, naravno, žele biti pod vlastitom vlašću, a nepod upravom onoga što smatraju okupacijom. KadaPLO/Fatah najavljuje to što spominjete, iznose to kaoprijetnju Izraelu, koji ne bi htio na upravljanje dobiti joštri milijuna ljudi. A znaju i da ako bi abdicirali, jer onisu sklopili mir s Izraelom a Hamas ga je odbacio, da binastavak na sljedećoj strani

48 ha·kol הקול הקול ha·kol 49to bila poruka Hamasu: „Mi smo pokušali, nismo uspjeli,sada je vaš red.“ Siguran sam da to ne žele učiniti.Režim stranke Baas u Damasku neprijateljski je premaIzraelu, podupire Hezbolah u Libanonu i raznepalestinske radikale, ali kakvi su mirovni izgledi akoumjesto Asada vlast u Siriji preuzmu npr. salafiti?Sirija predstavlja, na još dramatičniji način od drugiharapskih zemalja, taj problem legitimnosti režima. U Sirijirežim čine alaviti koji nisu muslimani, iako javno tvrdeda jesu.Odnosno, mnogi ih muslimani ne smatraju muslimanima...Da, i stoga oni imaju veći problem legitimiteta nego npr.jordanski kralj koji barem može tvrditi da je potomakproroka Muhameda. Čak i sirijski ustav kaže da predsjednikdržave mora biti musliman. Oni kažu „I mi smo muslimani“,ali velika većina od oko 80 posto sunitskih muslimanau Siriji ne misli tako. Stoga alaviti kao da jašu naleđima tigra. Ili će se čvrsto držati, kao što pokušavaju uovih sada već osam mjeseci nemira, ili gube sve.Kad je u pitanju jedna obitelj, ona može pobjeći iz zemlje.Da, kao Ben Ali iz Tunisa. A u Siriji je to 12 posto stanovništvakoji strepe od pokolja ako izgube svevlast. To je sveili ništa za njih. A kao i drugdje, i za Siriju se procjenjujeda je Muslimansko bratstvo ne samo jedino koje možepružiti ideološku alternativu, nego su i jedina dobro organiziranaskupina uzrasla pod tom diktaturom u proteklihpola stoljeća. Jedini su u položaju da prigrabe vlast.Tunis, Egipat, Libija, Sirija, Jordan, Jemen, sve su torazličita podneblja, ali imaju i sličnosti – koliko se razlikujunjihovi umjerenjaci i radikali, islamisti i ostali,kad su u pitanju ljudska prava, prava žena, odnosi saZapadom?Sve ih objedinjuje to pitanje legitimiteta vlasti. Marokanskogkralja nitko nije izabrao, ni njegova oca, a on nijeustavni monarh kao što tvrdi. I u Jordanu govore „mismo ustavna monarhija“, njihov predstavnik isticao je tona konferenciji o islamu i demokraciji u Kopenhagenu,koju je organizirala danska vlada, pa sam ga pitao: „Kogazavaravate? Kraljica Danske, ove zemlje, ne može koraknapraviti bez odobrenja vlade – je li tako u Jordanu?“.Tamo je kralj suspendirao parlament na 20 godina! Je li toustavna monarhija? Ma dajte! Arapski monarsi tvrde dasu obljubljeni, pa apeliram: „Stavite to na provjeru, abdicirajtesa prijestolja, natječite se za predsjednički položajpa ako ste tako omiljeni, izabrat će vas“.Kao što se dogodilo u Bugarskoj...Točno. Postoje razlike u nijansama između pojediniharapskih režima, neki su monarhije, a drugi ono što nazivammonarhijskim republikama, republike koje se ponašajukao monarhije. Ali sve ih ujedinjuje taj nedostataklegitimiteta vlasti i ne vidim da je to riješeno ovim tzv.arapskim proljećem. Činjenica je da od devet zemalja, ilideset ako im pribrojimo Kuvajt u kojem su ovih dana počelinemiri, od tih 10 zemalja u proteklih 10 mjeseci problemnije riješen ni u jednoj. Jedina u kojoj su dosad održaniizbori je Tunis, a tamo je na taj način većinu stekloMuslimansko bratstvo. Može sada njihov vođa Rašid Ganušinabacivati osmijeh na lice i govoriti „nećemo nikogana ništa prisiljavati“, ali dobro znamo njegov svjetonazor.Koliko su realistične nade da se još može izbjeći ratAmerike i(li) Izraela protiv Irana?Sve do pojave ovoga režima u Iranu bio sam uvjeren, kaoi mnogi, da islam nije suicidalan. Islam je, od svojih početaka,pragmatičan, ako pogledate fetve iz raznih naraštaja,kada bi državnici došli velikim muftijama i pitali„trebamo li ići u rat protiv ovih“, odgovor je bivao „iditeu taj rat samo ako postoje dobri izgledi da ga dobijete“.Upozorili bi ih: „Ne smijete izazvati poniženje za islam, aako se upustite u to i budete poraženi, upravo ćete to napraviti“.Mislim da taj pragmatizam sprječava muslimaneod upuštanja u rat protiv SAD-a, jer znaju da bih Amerikamogla bombardiranjem vratiti u kameno doba, a to,jasno, ne žele. I tako je bilo do ove iranske vlasti, koja imatu doktrinu skrivenog imama...Odnosno armagedonski tip te doktrine...Tako je, dakle što se više nevolja i kaosa izazove, bliži jenjegov dolazak. Pred dolazak u Hrvatsku napisao samčlanak u kojem sam podsjetio na sustav M.A.D. (engleskariječ za „lud“, ali ovdje kratica za Mutually AssuredDestruction = Uzajamno zajamčeno uništenje), koji je uhladnoratovskoj eri spriječio nuklearni sraz. Znali ste dame možete zbrisati, ali i da ću ja imati još vremena zauzvratni udar kojim ću zbrisati vas, pa stoga ne vrijediu to se upuštati. Ali sada, umjesto M.A.D. sustava, imamo„mad“ (lude) lidere, utjelovljene u Ahmedinedžadu.U govoru u UN-u pohvalio se da osjeća auru skrivenogimama. Kada je bio gradonačelnik Teherana, dao je proširitiglavnu aveniju tako da ona može primiti mase kojeće doći pozdraviti imama Mahdija po njegovu povratkumeđu ljude. Za Ahmedinedžada to nije apokaliptična vizijaili vjerski koncept za budućnost, nego operativni planza danas i ovdje.Treba li na pogoršanje tursko-izraelskih odnosa gledatikao na lošu kemiju između sadašnjih premijera, Erdoganai Netanjahua, ili kao na trajniji trend?U politici ništa nije trajno. Turska je bila u najboljim odnosimas Izraelom, i to se preokrenulo preko noći. Ministarvanjskih poslova Ahmet Davutoglu je, mislim,osmislio novu strategiju, on ima ogroman utjecaj na Erdogana,koji kao političar jest genijalan, zna mobiliziratiljude. On je musliman u stilu Muslimanske braće, iakose predstavlja kao model islama i za drugdje, a Amerikaglupo nastavlja podupirati taj model iako je on doživioneuspjeh. Taj su model Amerikanci htjeli i za područjebivše Jugoslavije, podržavajućiBosnu i Kosovo, kako bi se ojačaoturski, umjereni tip islama u Europii šire, ali to je bilo prije usponaErdogana na vlast, kada su Turskomvladali Bülent Ecevit, Tansu Çiller,Turgut Özal i ostali istinski zapadnidemokrati. Sada je neo-otomanizam(novoosmanlijstvo) ime koje zaživljavau Turskoj.Mislite, dakle, da turski model demokratskogislama nije ono što jebio do prije nekoliko godina?Uistinu nije. To je pomak kao kodostale Muslimanske braće, i Ganušisada igra sličnu igru u Tunisu, najprijeidu polako, dok preuzimaju administracijuustrojavanu ranije. Sjećatese kako je Erdogan, kada je prviput dobio izbore, 2002., bio obziran.Kada je pobijedio i drugi put zaredom,2006., i dalje je bio oprezan,ali tada je njegova stranka ojačalasvoju većinu u parlamentu, počeli sumijenjati ustanove i ustavni ustroj.Kada su pobijedili treći put zaredom,odlučili su da je došao trenutak i izokrenulistvari. Sada islamsko sveučilištedobiva iste subvencije i ima ististatus kao i ostala. Za čuvanje poretkaAtatürk je bio ovlastio vojsku, aliErdogan je i tome doskočio, uhitivši300 visokih časnika, optuživši ihza urotu i postavivši u vrh oružanihsnaga svoje ljude – i revolucija je dovršena.Je li porast islamskog i drugih fundamentalizamaodraz potrage zaidentitetom u sve globaliziranijemi sve materijaliziranijem svijetu ilinovi ideološki obrazac nakon kolapsakomunizma i kraja hladnoratovskebipolarnosti?Kada je u pitanju islam, znalci islamskepovijesti znaju da je to ciklično.U islamskoj tradiciji to zovu tadžid,obnova, i za svako stoljeće imaju jednogmudžadida, velikog obnovitelja.Naprimjer, za 20. stoljeće to je Homeini.Ta ideja obnove u islamu nijenova, primjerice, u 14. stoljeću bioje mudžadid čije pristaše su, u mamlučkomrazdoblju Egipta i Sirije,činile ono što danas rade salafiti.Kinu i njenu povijest proučavaliste na sveučilištu i institutima uKaliforniji, Australiji i na Tajvanu.Treba li ostatak svijeta strepiti oduspona Kine?Kina nikad nije bila klasična kolonijalnasila. Mnogi ne znaju da je Kinau 14. stoljeću poslala ekspediciju uistočnu Afriku, koja je istraživala područje,ali se nisu zadržavali nego suuzeli nekoliko žirafa, koje su im neobičnoizgledale, te ih doveli caru kojije bio zadivljen.Kina je bila velika i moćna najvećidio svoga dugog postojanja, alisvijet nije bio ni blizu toliko uvezankao sada – je li era u koju ulazimostoga posve novo i riskantnoiskustvo ili će kineska racionalnosti usmjerenost na trgovinu ublažititaj izazov?Tisućama godina Kina je bila vrloautarkična, samodovoljna, nije htjelaimati nikakav vanjski dug, nije sepuno petljala s drugima. Sada postojedva nova razvoja događaja koje valjapomno motriti. Prvo, Kina kao nikaddosad postaje globalna ekonomskasila. Već su drugo gospodarstvosvijeta, ali uskoro, za 20-ak godina,vjerojatno će nadmašiti i Amerikui postati velesila broj jedan. Drugavažna nova pojava je to što su Kinezidosad uvijek kritizirali velesile za miješanjeu poslove drugih zemalja, alisada, uz nagomilani ogromni novac iuz položaj jedne od pet članica Vijećasigurnosti UN-a, znaju da imajunastavak na sljedećoj strani

50 ha·kol ha·kol 51הקולהקולsilnu moć kojom mogu rukovati. No znaju i da je moćšuplja, da ste tigar od papira ako nemate jaku vojsku, izato počinju proizvoditi golemu količinu ratnih aviona,a jačaju i svemirski program, njihovi zrakoplovi nisu joškao američki F15 ili F16, ali se približavaju tome. Kinaima odnedavno i sporazum s Pakistanom o gradnji vojnebaze na obali Arapskog mora, Pakistanci su ih pozvali jerse osjećaju ugroženima od Indije. Tako je vojno jačanjeKine privlačno Pekingu, ali i njegovim saveznicima. A tudolazimo do točke koje se bojim – jednom kada izgraditevojnu silu, na kraju to dovede do toga da je i koristite.Studirali ste, predavali, istraživali u Izraelu, SAD-u,Kanadi, Belgiji, Italiji, Japanu, Tajvanu, Australiji...Koliko su različiti instituti i sveučilišta na ta četirikontinenta i koliko se obrazovanje mijenja?Imamo sreće u Izraelu da imamo kvalitetno obrazovanje,Nobelove nagrade za znanost u proteklih 10-ak godinauglavnom su dijeljene između Amerike, koja ih dobivadaleko najviše, i Izraela koji je dobio nekoliko. Zadivljujućeje da se Izrael time ravnopravno nosi sa cijelomEuropom i nadmašuje zemlje poput Njemačke. U prilognam govori i činjenica da su tri ili četiri naša sveučilištastalno među stotinu najboljih u svijetu. Iz mnogih regijasvijeta nijednog sveučilišta nema na tim top-listama.Unatoč činjenici golemog širenja općeg obrazovanja, jošje elitno obrazovanje ono koje donosi prednost.Hrvatska bi sredinom 2013. trebala pristupiti Europskojuniji, može li se u budućnosti očekivati da i Izraelkrene tim smjerom?Izrael je uvijek bio više u američkoj, nego u europskoj orbiti.Nama je tako i korisnije jer u situacijama kada smoRafael Israeli uHrvatskojProfesor islamske, bliskoistočnei kineske povijest s Hebrejskogsveučilišta u Jeruzalemu, RafaelIsraeli nedavno je boraviou Hrvatskoj gdje je održao nizpredavanja: na Filozofskom fakultetuu Zagrebu govorio je onovim realnostima na Bliskomistoku, u Državnom je arhivuproučavao dokumente za svojanova istraživanja, a govorio je iu Ministarstvu vanjskih poslovai u Interuniverzitetskom centru uDubrovniku.Profesor Rafael Israeli rođen je1935. godine u Fezu, u Maroku. Sa14 godina emigrirao je u Izrael. Godine1964. diplomirao je iz arapskogi povijesti na Hebrejskom sveučilištuu Jeruzalemu, magistrirao 1970.na sveučilištu Berkley iz područjaistočnoazijske povijesti, a doktorirao1970. iz područja islamske i kineskepovijesti. Od 1974. godine predajekinesku povijest i islamsku civilizacijuna Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemute kao gostujući profesorna američkim i drugim sveučilištimaizloženi nekoj prijetnji, kao sada od Irana, barem znamoda ako SAD kaže da će nas zaštititi – oni imaju i sredstva imogućnosti to učiniti. Iranska vojska bi danas mogla porazitiBritaniju i Francusku zajedno.Hrvatska prolazi kroz gospodarsku, političku i ukupnukrizu, dok je Izrael uspio izbjeći planetarni financijskipad i sada ima ekonomski uzlet, ali je ukidanjenekih socijalnih prava izazvalo velike ulične prosvjede.Kako postići oporavak ili procvat, a da se siromašnene zakine za državnu skrb?Izrael je tako mali da se ne može nadmetati s velikima,uvijek će ostati u orbiti i imati samo poneku nišu u kojojmože nešto iznimno sam razviti i time se istaknuti.Kao u biotehnologiji, gdje Izrael ostvari neki bolji iskorakod drugih. I naravno da ima problema, ali kod nas to nerazdire zemlju i ne razara sustav. Ponajprije zato što imamosigurnosnih briga. Postoji osjećaj odgovornosti, kojije ojačan nedavnim oslobađanjem Gilada Šalita iz zarobljeništva.Vidjeli ste kako je cijela zemlja izvan sebe zbogjednog vojnika, nitko vani nije mogao shvatiti kako Izraelmože pristati osloboditi tisuću zatvorenika za njega. Postojita solidarnost, pa i kada mladi demonstriraju tražećijeftiniji smještaj, vlada reagira. Uložili su sada 30 milijardinovih šekela u to, uz obećanje da će unutar pet godinagraditi koliko stanova bude trebalo da im se snizi cijena.Dakle, vlada je responzivna, ne prave se da ih se to netiče. A i mladi su razboriti, vide da se nešto čini, sutra ćese odazvati kad ih se pozove zbog neke opasnosti. Društvose tako održava na okupu, jako je teško rascijepati ga. širom svijeta. Govori hebrejski,arapski, engleski i kineski.Živahni i znatiželjni 76-godišnjiautor 15 knjiga i golemog brojakraćih tekstova, ne skriva da prosudbedonosi iz perspektive izraelskogdomoljublja, ali i na temeljuznanstvenih spoznaja, susretai putovanja svijetom u proteklihšest desetljeća. S glazbene sceneBarenboim - direktormilanske ScaleDirigent i pijanist svjetskoga glasa Daniel Barenboim,čiji su preci ruski Židovi, odnedavna je glazbenidirektor milanske operne kuće ScaleSlavni izraelsko-argentinski dirigentDaniel Barenboim (68)od 1. prosinca ove godine pasve do kraja 2016. godine bitće glazbeni direktor milanskeoperne kuće Scale. Barenboimse obvezao da će godišnjeu opernoj kući Scala provesti15 tjedana, pripremajućiopere, koncerte i turneje. Velikidirigent otvorit će sezonu2011./2012. Mozartovomoperom “Don Giovanni” u režijiRoberta Carsena.Scala je 2005. godine izgubila umjetničkog direktora Riccarda Muttija, nakon gotovo20 godina suradnje, i od tada je to mjesto upražnjeno. Barenboimu je već 2005.godine orkestar Scale ponudio mjesto glazbenog direktora, što je on odbio.Čudo od djeteta, talentirani pijanist Daniel Barenboim, dirigirao je najvećim orkestrimasvijeta.Daniel Barenboim rođen je 1942. godine u Buenos Airesu. Njegovi su roditelji bilipotomci ruskih Židova. U dobi od pet godina majka ga je počela učiti svirati klavir,a učenje je nastavio s ocem, koji je bio njegov jedini “drugi” učitelj. U kolovozu1950., kada je ima samo sedam godina, Daniel je održao svoj prvi službeni koncertu Buenos Airesu.Veliki utjecaj na Barenboimov glazbeni put imali su ugledni muzičari, poput ArturaRubinsteina i Adolfa Buscha.Obitelj Barenboim preselila se u Izrael 1952. godine, a dvije godine kasnije, u ljeto1954. roditelji su svog sina odveli u Salzburg i upisali ga u dirigentsku klasu IgoraMarkevicha.Barenboim je debitirao kao pijanist u Beču i Rimu1952., u Parizu 1955., te uLondonu i New Yorku 1956. i 1957. Uskoro je stekao svjetsku slavu kao jedan odnajboljih pijanista svoje generacije, a u tom se razdoblju počeo sve više baviti dirigiranjem.Nakon dirigentskog debuta s Filharmonijskim orkestrom iz New Yorka uLondonu 1967. godine, Barenboim je dirigiro svim vodećim simfonijskim orkestrimaEurope i SAD-a.Barenboim se stalno zalagao za mirovne i humanitarne akcije, te je koristio muziku ute svrhe. Tako je u veljači 1999. održao svoj prvi koncert na Zapadnoj obali, te pokrenuoradionice za mlade muzičare s Bliskog istoka u Weimaru. Osnovao je i niz zakladas ciljem približavanja mladih muzici, kao i muzičkoj edukaciji na palestinskimpodručjima. On je 28. ožujka 2008. održao u Jeruzalemu poseban koncert s mladimizraelskim i palestinskim muzičarima povodom 60. rođendana Države Izrael.Za svoj muzički i humanitarni rad, dobio je niz priznanja i nagrada diljem svijeta. T.R.KosovoOskvrnutožidovskogroblje uPrištiniKosovska policija istražuje tko je devastiraostaro židovsko groblje u glavnomgradu Prištini, groblje koje je, nakonniza godina, ovoga ljeta bilo uređeno.Nepoznate osobe su na desetak židovskihgrobova ispisali “Juden Raus” i nacrtalikukaste križeve.Kosovski premijer Hashim Thaci oovom je incidentu izvijestio rabina YoelaKaplana, glavnog rabina Albanije ipredstavnika Chabada za regiju. Premijeri predsjednica Atifete Jahjaga osudilisu ovaj čin. “Rekoše mi da kosovskevlasti rade na tome da pronađu počinitelje,”izjavio je Kaplan.Na starom židovskom groblju u Prištininalazi se 70-ak grobova, koji su godinamabili neuređeni. “Mladi su grobljekoristili kao nogometno igralište,grobovi su služili kao golovi”, rekao jerabin Kaplan. Nakon što je skupinaameričkih i kosovskih studenata u lipnjuuredila groblje, Kaplan je saznao dasu neke skupine prigovarale kosovskojvladi zbog toga što je pomogla u obnovigroblja. “Primijetili smo da neke organizacijei skupine ne žele obnovu židovskogživota u regiji”, ističe Kaplan.“Oskrvnuće groblja je čin koji je u potpunojsuprotnosti s tradicijom i vrijednostimanaroda Kosova, koje se temeljena toleranciji i poštovanju mrtvih”, istaklaje kosovska predsjednica Jahjaga usvom priopćenju za javnost.Svoje zgražanje objavilo je i američkoveleposlanstvo u Prištini, koje je u priopćenjuistaklo da se radi o “aktu mržnje,koji je ujedno i uvreda ne samo zaobitelji onih koji su pokopani na tomgroblju, nego i uvreda židovskoj zajednicina Kosovu, kao i cijelom Kosovukao multietničkoj državi i društvu”.Na Kosovu danas živi samo pedesetakŽidova. T.R.

52 ha·kol ha·kol 53הקולהקולAustralijaAboridžinskiŽidovi ili židovskiAboridžini?Među oko 120 tisuća Židova koji danasžive na australskom kontinentu,ima i onih koji se, kao potomcižidovskih doseljenika i ausatralskihstarosjedilaca, smatraju i Židovima iAboridžinimaLisa Jackson Pulver ne uklapa se u našu općenitu sliku oaustralskim Židovima. Ona jest, doduše, jedna od stotinjaktisuća „članova plemena“, tj. Židova, ali ona je uzto i članica jednog drugog plemena: aboridžinskog klanazvanog Wiradjuri (Aboridžini su starosjedioci Auistralije).Lisa kaže da ona nipošto nije jedina aboridžinskaŽidovka u Australiji. „Prvi Židovi stigli su u Australiju1788. godine i od tog vremena oni se žene Aboridžinkamajer se bijele žene za njih nisu htjele udavati“, objašnjavaLisa i dodaje: „Ovdje u Australiji imamo veliki brojcrnih Cohena, a oni su svi židovskog podrijetla“.Ali Lisa Jackson Pulver ima niz značajki kojima se razlikujeod „crnih Cohena“. Ona je prva Aboridžinka koja jepostigla doktorat iz medicine na sveučilištu u Sydneyu,nedavno je primila Red Australije, jedno od najviših odličjau zemlji, a prošle je godine izabrana za predsjednicusvoje ortodoksne sinagoge u Sydneyu i postala prvaAboridžinka na takvom položaju.Zajednička mukotrpna povijestGodine 2004. završila je ortodoksnu konverziju na judaizam.Ona smatra da Židovi i Aboridžini imaju mnogozajedničkog. „Postoji prirodna veza između moje aboridžinskeduhovnosti i moje židovske religije“, objašnjavaLisa, čije je hebrejsko ime Elisheva bat Sarah. „Ono štoveže Aboridžine i Židove“, napominje Lisa, „naša je mukotrpnapovijest, duboki osjećaj za obitelj i zajednicu tenaglašeni smisao za razlikovanje dobrog od lošeg“. „Održavamkošer i svakoga petka pečem halu. Ali održavam ikulturne i duhovne tradicije aboridžinske kulture mojihpredaka“, priča Lisa.Ova mlada žena jedna je od onih koji već godinama grademostove između židovske i aboridžinske zajednice u Australiji.William Cooper, starješina starog australskog narodaYorta Yorta, tražio je 1938. od njemačkog konzulatau Melbourneu da se zaustave nacistički progoni Židova.Memorijalni centar Holokausta Yad Vashem nedavno jeCoopera posmrtno odlikovao za njegov trud i zalaganjeza spas Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Šezdesetihgodina prošloga stoljeća, James Spigelman, Židov, sudacLisa Jackson Pulveru New South Walesu, pokrenuo je borbu za prava Aboridžina,koji su se suočavali s nejednakošću i diskriminacijom.Židovski odvjetnik Ron Castan dobio je krajem20. stoljeća povijesni slučaj kojim je oborio tadašnji koncept„ničije zemlje“ ili „terra nullius“, kojim se koristilaaustralska vlada tvrdeći da Aboridžini nemaju pravo nazemlju.Uspješni programi obrazovanjaLisu Jackson Pulver vole i u židovskoj i u aboridžinskojzajednici. Ona sama od svih svojih postignuća najvišecijeni osnivanje školskog programa Shalom Gamarada,kojim se skuplja novac za Aboridžine koji se žele bavitimedicinom. Lisa je taj program osnovala 2004, a do sadaje, zahvaljujući tom programu, medicinu diplomiralo 37Aboridžina „Ipak smo u nečemu uspjeli. Danas više neumire toliko aboridžinske novorođenčadi kao nekada. Iimamo oko 150 liječnika Aboridžina, dok smo prije dvadesetgodina imali samo jednog“, ponosno ističe Lisa.Povijest Židova u Australiji seže do 1788. godine, kada jejedan broj Židova, zajedno s prvim osuđenicima, doploviou Australiju i na prostoru današnjeg Sydneya osnovaoprvo europsko naselje na kontinentu. Danas u Australjiživi oko 120.000 Židova. Većinom su to Aškenazi, međukojima je velik broj izbjeglica i preživjelih žrtava Holokausta,koji su u Australiju stigli tijekom i poslije Drugogsvjetskog rata. B. I.VaršavaOživljenazaboravljena glazbažrtava HolokaustaKameralna, komorna opera u Varšavi, oživila je, u prigodi50. obljetnice svog postojanja, glazbu zaboravljenihskladatelja, žrtava Holokausta, što je novi izazov za tajteatar, jedini u svijetu koji već 21 godinu zaredom izvodisva Mozartova scenska djela.Direktor Opere Kameralna, koja ima samo 159 sjedala,Stefan Sutkowski, posvetio se potrazi za izgubljenimili nepravedno zaboravljenim glazbenim djelima. Uspioje u svojoj nakani i ovom prilikom od zaborava spasiooperu “Car Atlantisa ili odbijanje umiranja” (Der Kaiservon Atlantis oder Die Todverweigerung), koju je 1943.skladao skladao Čeh Viktor Ullman, učenik ArnoldaSchönberga. Djelo “Car Atlantis ili odbijanje umiranja”,Židovi u svijetuSvi su napustili LibijuU vrijeme osnivanja Države Izrael u Libiji je živjelo četrdesetak tisućaŽidova, a danas ih u toj zemlji više uopće nemaTragovi židovskog života u Libiji datiraju još iz 3. stoljećaprije naše ere. Od tog doba pa sve do 12. stoljeća, velikopodručje danas poznato kao Libija činile su pokrajine Cirenaika,Tripolitanija i Fezan. Židovski je život osobitocvjetao u Cirenaiki, u koju se vekik broj Židova naselioiz Egipta. U to doba postojali su i veliki trgovinski putevikoji su se prostirali od Magreba do Jeruzalema. Jake poslovneveze omogućavale su Židovima iz Sjeverne Afrikeda održavaju veze s Jeruzalemom.A onda je, 73. godine naše ere, u Libiji došlo do pobuneprotiv rimskih vlasti. Pobunu je vodio Jonathan, zelotkoji je stigao iz Judeje. Pobuna je kratko trajala, jer jemoćna rimska vojska slomila revoluciju i ubila Jonathanai veliki broj Židova, koji su mu se pridružili.Libija je 1911. godine postala talijanska kolonija, a dotridesetih godina prošlog stoljeća u Libiji je živjelo oko21.000 Židova. Kada je sjeverna Afrika u Drugom svjetskomratu okupirana od Njemačke, više od dvije tisućeŽidova poslano je u radne logore koji su se nalazili dubokou pustinji. Velik broj Židova preminuo je od posljedicateškog rada i ekstremnih uvjeta života.Nakon Drugog svjetskog rata situacija se za Židove nijepoboljšala. Godine 1945. došlo je do pogroma u Tripo-simbol istrjebljenja više naraštaja židovskih umjetnika tijekomHolokausta, pronađeno je u Londonu, a prvi putje izvedeno tek 1975. godine u Amsterdamu. Viktor Ullmanubijen je u Auschwitzu 1944. godine.Krajem veljače Opera Kameralna oživit će još jedno rijetkodjelo, “Matrimonio con variazioni” (izvorni naslovje “Alles durch M.O.W.”), jedino scensko djelo JozefaKofflera, poljskog Židova i skladatelja koji je također žrtvaHolokausta . I taj je balet-oratorij, nastao 1932. godine,dugo bio zaboravljen, a pronađen je u Berlinu 1993.godine. “To djelo još nikada nije izvedeno”, istakao jeSutkowski. liju. Velik broj Židova je ubijen, sve sinagoge u Tripolijusu ili opljačkane ili uništene, a metom napada bile sui židovske kuće i poslovni objekti. Drugi veliki pogromdogodio se tri godine kasnije, ali tada su Židovi bili pripremljenii odgovorili su na napade.Osnivanje Države Izrael i velika nesigurnost u Libiji dovelisu do toga da se 31.000 Židova odlučila preseliti unovoosnovanu židovsku državu u razdoblju od 1948. do1951. godine, a iseljavanje se nastavilo i pedesetih i šezdesetihgodina. Do 1967. godine u Libiji je ostalo samo7.000 Židova, koji su često bili metom antisemitskih napada.Situacija je postala tako nepodnošljiva da su Židovizamolili za dozvolu da privremeno napuste zemlju. Dozvolusu dobili i u roku od mjesec dana, 6.000 Židovapreseljeno je u Rim.U trenutku kada je Muamer Gadafi preuzeo vlast u Libiji,1969. godine, u zemlji je živjelo samo stotinjak Židova.Pod Gadafijevim režimom sva je židovska imovina bilakonfiscirana, a njihov odlazak iz zemlje smatrao se ilegalnim.Židovi su ipak pronašli načina da napuste Libiju ido početka sedamdesetih u zemlji je ostalo još samo njihdvadesetak. Danas u Libiji nema Židova. T.R.

54 ha·kol הקול הקול ha·kol 55Iz stranih medijaLav Trocki,ortak u revolucijiTrocki je uvijekbio svjetovniji iskloniji promišljanjimaod Lenjina,i već je rano počeoupozoravati da suboljševici krenuliu diktaturu. No,sve do svoje smrti,1940. godine, nijemogao prihvatiti ipriznati temeljninedostatak i greškurevolucije kojaje uvelike bila injegovo djelo„Ništa se veličanstveno u povijesti nije postiglo bez fanatizma“,vjerovao je Trocki. Odabirući ovu njegovu izjavu zaepigraf svoje knjige, Joshua Rubenstein, autor niza radovao sovjetskoj povijesti, kao i direktor Amnesty InternationalUSA zadužen za Sjeveroistok, smjesta određuje temu što dominiraovom sažetom, podacima i idejama gusto nabijenompolitičkom biografijom Lava Trockog. Objavljena u izdanjuYale University Pressa, odnosno biblioteke „Jewish Lives“(Židovske životne priče), Rubensteinova studija usredotočujese na tragični paradoks u životu Trockog: čak ni kombinacijaoštroumnog i dubokog razumijevanja politike i kulture,katoličanstvu bliskih interesa i ukusa te suosjećajnosti za proganjanei ugnjetene, nije uspjela ovog antibirokratskog idealistaobuzdati da i sam ne sudjeluje u uspostavi despotskogrežima i ne postane postojani apologet represije u službi dogme.Premda smo od početka svjesno pratili primicanje ovesage njenom tragičnom kraju, dok čitamo ovo Rubensteinovokazivanje o lomovima, promjenama i mukama, teško gaje ne doživjeti i kao moralnu priču s poukom primjenjivomi u ovim našim nemirnim i teškim vremenima.Rođen u Ukrajini listopadu 1879. godine kao Lev DavidovichBronstein u obitelji bogatog i uspješnog židovskog poljodjelca,koji se proglasio ateistom (i jedno i drugo rijetkostkada je riječ o Židovu iz dijela carske Rusije izvan kojeg seŽidovi nisu smjeli naseljavati; tzv. Pale), Trocki je prvo obrazovanjestekao u hederu, osnovnoj židovskoj školi (premdanije govorio jidiš) kad je navršio devet godina. Bilo je to u8. studenoga 2011.Piše Ina FriedmanOdessi, pod starateljstvom rođaka, „koji su sirovog dječakapretvorili u uglađenog i dobro obrazovanog mladića“. Premdasu u to doba trećinu stanovnika Odesse činili Židovi, kojisu kao zajednica vodili vrlo uspješan i kulturno bogat život,Lava je privukla šira i u tom gradu mnogo prisutnija ruskakultura. U završnim godinama školovanja u obližnjem graduNikolajevu, navršivši šesnaest godina, prigrlio je socijalističkauvjerenja. Zbog organiziranja tamošnjeg radništva,dvije je godine kasnije uhićen i prognan u jedno malo selo uSibiru, gdje se posvetio čitanju europske literature i pisanjuknjiževnih kritika.Nakon što je 1902. naišao na primjerak marksističkog lista„Iskra“ – koji je u Zürichu izdavala skupina ruskih socijaldemokrata,uključujući Vladimira Iljiča Lenjina – odlučio jepobjeći iz svog sibirskog izgnanstva i pridružiti se Lenjinovukrugu. Ostavljajući suprugu i dvije kćeri u tom zabačenomsibirskom selu, Bronstein je u svoju krivotvorenu putovnicuupisao prezime Trotsky (inače prezime jednog od njegovihtamničara). Uz pomoć mreže ispletene oko Iskre, probiose iz Rusije preko Beča, Züricha, i Pariza do Londona, gdjekonačno sreće Lenjina. Tako je započeo jedan dugotrajni,često vrlo buran i tegoban odnos, koji je naposljetku imaopresudne posljedice po njihovu domovinu. Nakon što seTrocki pridružio ruskim socijaldemokratima, govori su mupostali vatreni i ostrašćeni, te toliko urasli u Lenjinov načinrazmišljanja da je dobio nadimak „Lenjinova toljaga.“ No,ubrzo, u iznenadnom zaokretu (ne posljednjem u karijeri),raskinuo je s Lenjinom u prijeporu o tome kome dopustitistupanje u Partiju. Na čelu boljševičke („većinske“) frakcije,Lenjin je pozivao na stvaranje partije koju će činiti jezgraodanih revolucionarnih zavjerenika. Menjševička („manjinska“)frakcija zamišljala je pak da će se partija graditi na širojosnovi i, ništa manje važno prema Rubensteinu, da će jojjedno od obilježja biti „daleko veće poštivanje demokratskihprocedura i građanskih sloboda“.Trocki se ne samo ogradio od Lenjinova uskogrudnog pristupai posve ga odbacio, nego se prometnuo u otvorenog ižestokog kritičara svog donedavnog saveznika, odlazeći čaki tako daleko da je Lenjina uspoređivao s Robespierreom.„Lenjinove su metode dovele do toga“ - pisao je kolovozu1904. godine, mračno raspoložen i predosjećajući budućnostu pamfletu pod naslovom „Naša politička zadaća“ - „daje partijska organizacija prvo zamijenila partiju u cjelini, apotom je Centralni komitet zamijenio organizaciju i, na kraju,jedan je ‘diktator’ sam sebe postavio na mjesto Centralnogkomiteta“.„Teško je bilo zamisliti kako su ta dva čovjeka mogla prevladatitakav raskol,“ primjećuje Rubenstein. I zaista, raskol jepotrajao 14 godina tijekom kojih se Trocki vratio u Rusiju,sudjelovao u revoluciji 1905. godine i proslavio se kao zamjenikpredsjednika znamenitog, ali na propast osuđenogSovjeta St. Petersburga – koji je predstavljao 200.000 radnikatog grada – dok je Lenjin „u strahu za svoju sigurnosti zdvojan kako postupiti,“ kako ocjenjuje Rubenstein, ostaoizvan Rusije. Kad je petersburški sovjet konačno pao podnaletima carske vojske, Trocki je opet poslan u izgnanstvo uSibir, ali još mu je jednom uspjelo umaknuti u zapadnu Europu.Tamo se zadržao i djelovao, po Rubensteinovoj ocjeni,kao „neovisni marksist“, nastojeći premostiti jaz izmeđuboljševika i menjševika.Trockog i Lenjina razdvajale su i razlike u karakterima i u načinuživota: asketski nastrojen i sklon jednoumlju, Lenjin jebio u oštroj opreci s intelektualno mekšim i prilagodljivijimTrockim, koji je čitao što god bi mu došlo pod ruku na četirijezika kojima je govorio, uživao u glazbi, umjetnosti, lovu iribolovu, a jednako je tako bio i darovit govornik, polemičar,novinar i kritičar. Pa ipak, u razmišljanjima su se ponovo približilinakon što se privremena vlada stvorena poslije revolucijeiz veljače 1917. pokazala nesposobnom smiriti meteži zbrku što su i dalje potresali Rusiju. Trocki se više udaljiood svojih ideologijskih polazišta, tvrdi Rubenstein, zato štoje shvatio „korist što može uslijediti od udruživanja snaga sLenjinom u trenutku kad jedna odlučna stranka može uspostavitikontrolu nad zemljom što posrće pod neredima ivrenjem“. S Trockim u prvom planu, koji je svojom retorkombudio i poticao nezadovoljne radnike i vojnike, dok jeLenjin ostajao podosta u sjenci i „pogleda usmjerenog naunutarnje djelovanje partije, dva su čovjeka postala „ortaciu revoluciji, a njihove su se ideje i osobnosti uzajamno nadopunjavale“.Herzl kao „besramni avanturist“Nakon što su boljševici došli na vlast, Trocki je odbio Lenjinovuponudu da stane na čelo partije i umjesto toga odabraopoložaj narodnog komesara za vanjske poslove i potomkomesara Crvene armije, kojom je željeznom šakom zapovijedaoza građanskog rata što je uslijedio. Boljševici su, međutim,gotovo smjesta započeli s progonom disidenata. Pritomje Trocki prihvatio – i potom još dugo branio – stajališteda su u obrani revolucije (što je, zapravo, značilo boljševičkejednostranačke vladavine) dopuštena sva sredstva, uključujućimasovna smaknuća i stravična progonstva kojima sekanilo ustrašiti disidente svih vrsta. Nakon što se Trocki preobratioi prišao boljševičkoj pravovjernosti, Rubenstein primjećujegotovo ljutito, „zemlja se našla u rukama upornih itvrdokornih marksista koji neće prezati ni od ničega kako biopstali na vlasti i nametali svoja ideologijska stajališta“.Smjerajući možda na uvrštavanje knjige o Trockom u biblioteku„Židovski životi,“ koju je pokrenulo Sveučilište Yale,Rubenstein posvećuje veliki prostor istraživanju neodređenostii neopredjeljenosti Trockog kada je riječ o njegovužidovskom identitetu, napominjući da je ta neodređenostutjecala na odnos Trockoga spram Židova kao njegovih sunarodnjaka.Kao oštar protivnik cionizma, mladi je Trockinapadao Theodora Herzla kao „besramnog avanturista“, anjegov ideal o uspostavi židovske države kao „tragični privid.“Jednako je kritičan bio i prema Bundu, židovskom socijalističkomsavezu koji je izvorno bio priznat kao predstavnikžidovskog radništva u sklopu Ruske socijaldemokratskestranke, ismijavajući ga kao inačicu židovskog parohijalnognacionalizma.No, za Trockog se nikako ne bi moglo reći da je bio ravnodušanprema stradanjima europskih Židova. Rubensteinposebice ističe da se Trocki cijelog života zgražao nadtim kako su i carski i staljinistički režim zloporabili, i zapravosmišljeno poticali, antisemitska raspoloženja međuljudima kako bi ojačali svoju vlast. Autor također tvrdi dasu 1913. - kad je Trocki već kao uvjereni internacionalist“pisao o stradanjima rumunjskih Židova (nakon štoje oba balkanska rata pokrivao kao vojni dopisnik), a i ozloglasnom procesu Beilis (klasičan slučaj krvne klevete)u Ukrajini - bijedni i tužni životi ljudi o kojima je pisaotoliko duboko pogodili Trockog da se pokazao „Židovomusprkos samom sebi.“Mađutim, nakon završetka boljševičke (oktobarske) revolucije,Trocki je očito svoje židovske korijene držao hendikepom.Kad ga je Lenjin, primjerice, nagovarao da prihvatipoložaj narodnog komesara za unutarnje poslove,Trocki je to odbio zbog straha da bi imenovanje Židova napoložaj „glavnog režimskog istjerivača,“ po Rubensteinovimrječima, neprijateljima revolucije dali „korisnu alatku.“A za građanskog rata gunđao je - za pretpostaviti jepotaknut istim razlozima - zbog razmjerno velikog brojaŽidova u Čeki (tajnoj policiji). Trocki je jednako tako vrlopomno izbjegavao ili odbijao izaslanstva židovskih prvakakoji su pretpostavljali, ili se nadali, da bi sunarodnjak,Židov, mogao udovoljiti njihovim zahtjevima. Jednomtakvom molitelju, moskovskom rabinu Jacobu Maseu,ljutito je uzvratio: „Ja nisam Židov. Ja sam marksist internacionalistkoji nema ništa zajedničkog sa židovskim poslimai ne želi ništa znati o židovskim poslima“.Točno je da je potkraj svog života, ponovo se našavši uizgnanstvu, Trocki i dalje tvrdoglavo naglašavao antisemitskuprirodu moskovskih procesa tijekom Staljinovihvelikih čistki – što je strahovito smetalo različitim apologetimasovjetskog režima u redovima američkih Židova. Au svjetlu odbijanja zapadnih demokracija da, po dolaskunjemačkih nacista na vlast, primaju židovske izbjeglice, svelikim je uznemirenjem predviđao „fizičko istrebljenjeŽidova“. Pa ipak, nakon što je odbacio ideju o osnivanjuautonomne židovske države u Birobidžanu kao „birokratskunoćnu moru“, Trocki nije ponudio ništa do „tupavihideologijskih recepata o tome što bi Židovi imali činiti“,te potom ustvrdio kako je opstanak Židova „nerazdvojnonastavak na sljedećoj strani

56 ha·kol ha·kol 57הקולהקולpovezan s borbom za emancipaciju međunarodnog proletarijata“,piše Rubenstein.Taština i arogancijaNakon što je 1921. godine završio ruski građanski rat,popularnost Trockog unutar Partije je izblijedjela, djelomice,ističe Rubenstein, i zbog sve većeg nezadovoljstvanjegovim „autoritarnim metodama, osobnoj taštini (i) čestonaglim, arogantnim ponašanjem“. Premda je čak i Lenjin,koji je polako postajao žrtvom niza moždanih udara1923. godine, jasno obznanio svoju preporuku da se neomogući Josifu Visarionoviču Staljinu, generalnom sekretaruSovjetske partije, da ga naslijedi, Trocki je ostajaočudno pasivan dok je Staljin jačao svoju moć u redovimaKPSS. Rubenstein to stajalište pripisuje drugoj strani silništvaTrockog, tj. njegovoj „pretpostavci“ da će mu mjestoi ugled koji uživa zajamčiti priznanje prava da postaneLenjinov nasljednik. „Bio je spreman prihvatiti vlast“, ali„ne i povesti kampanju kako bi se je domogao“.I tako je do jeseni 1927. godine Staljin, „majstor političkeintrige,“ uspio Trockoga izbaciti iz Politbiroa, potomiz Partije, pa ga osuditi na unutarnje progonstvo uAlma Ati i, naposljetku, prognati ga iz Sovjetskog Saveza.Rubenstein sa suosjećanjem piše o potucanjima progonjenogTrockog u narednom desetljeću od Turske, prekoFrancuske i Norveške sve do Meksika – uvijek kaočovjeka kojeg su te države nevoljko trpile – sve dok ga ukolovozu 1940. nije ubio staljinistički agent. U mnogimčlancima, pamfletima i tri knjige koje je neumorno pisaou konačnom izgnanstvu – memoarima, povijesti revolucijei (nezavršenoj) biografiji Staljina – Trocki se trudiouvjeriti svijet da režim što ga je osobno uspostavio zajednos Lenjinom nikad nije bio zamišljen tako da se izrodiu mono-manijakalnu diktaturu kakvu je uveo Staljin.Nasilje što ga je sam pokrenuo uime obrane revolucije,tvrdio je, bez obzira kako to neuvjerljivo zvučalo, nikakose nije moglo izjednačavati sa Staljinovim divljačkim postupcimašto su služili njegovim pokvarenim i isključivosebičnim ciljevima.No, unatoč svemu tome, još 1938. godine Trocki i daljedogmatski ponavlja (primjerice u pamfletu pod naslovom„Njihov i naš moral“) postavku da su u promicanjuuspjeha klasne borbe sva sredstva dopuštena. „Moja vjerau komunističku budućnost čovječanstva nije ništa manjevatrena, zapravo je još čvršća danas nego u danima mojemladosti,“ zaklinjao se nekoliko mjeseci prije smrti. Tusućut Rubenstein snuždeno komentira: „Nakon svih tihmilijuna ljudskih života uništenih u revoluciji koju je poveoi zagovarao, Trocki ostaje odlučni branitelj dolaskaboljševika na vlast i protivnik sređene, parlamentarne demokracijeutemeljene na poštivanju građanskih slobodai manjinskih prava.“ Zato što „nije mogao osuditi sebesamoga“, zaključuje u svojoj studiji Rubenstein, „Trockiodlučno i postojano odbija osuditi revoluciju koja ga je„prvo izdala, a potom uništila“. Iz stranih medijaPosljednji Židovu Zagareu7. studenoga 2011.Piše Roger CohenZAGARE, Litva – Posljednji Židov u Zagareu, malom litvanskomgradiću poznatom po svojim trešnjama, umro jeu rujnu ove godine. Ime mu je bilo Aizikas Mendelsonas,a rođen je još 1922. godine. Nije sahranjen na jednom odpostojeća dva židovska groblja, na kojima stoje nakrivljeninadgrobni spomenici obrasli u lišajeve i izblijedjelih natpisa.Nikoga ga se više ne sahranjuje na tim grobljima, čakni Židove.Kad se rodio, Mendelsonas je bio jedan od gotovo dvijetisuće Židova što su živjeli u Zagareu, gradu sa sedamsinagoga, školom na hebrejskom i Židovskom narodnombankom. Židovi su činili oko 40 posto stanovništva grada.A potom, jedno za drugim, ubrzo su uslijedile sovjetskaaneksija, za koju su mnogi optuživali „židovske boljševike“i nacistička okupacija, kojoj je jedan od glavnih ciljeva bilouništenje Židova.Nakon što su ušli u Litvu, u lipnju 1941., nacisti nisu gubilivrijeme. Židove u Zagareu satjerali su u geto. Gotovo tisućuŽidova iz okolnih gradova, uključujući i Siauliai, primoranisu da im se pridruže. Na dan 2. listopada 1941. naređenoim je da se okupe na glavnom trgu, odakle su odvođeni uobližnje šume, gdje su ih pogubili nacistički SS ubojice injihovi litvanski pomagači.SS Standartenführer Karl Jäger zapisao je u zvještaju da jetog dana u Zagareu ubijeno 2236 Židova. Nakon što su seu ratnim operacijama 1944. godine ponovno vratili u tajdio zemlje, Sovjeti su istražili masovnu grobnicu i pronašli2402 leša (530 muškaraca, 1233 žene, 625 djece i 23 novorođenčeta).Danas posjetitelje Zagarea – a nema ih bašpuno – pozdravlja znak koji pokazuje prema šumama obraslimbrezama i borovima: „Grobovi žrtava genocida nad Židovima.“Tih se događaja prisjećam zbog dva razloga. Prvi je činjenicada je moja baka Pauline („Polly“) Solovejčik podrijetlomiz Zagarea, dok moj djed Morris Cohen potječe iz Siauliaija,pa je stoga razumljivo moje zanimanje da saznam štobi im se moglo desiti da su ostali u tom dijelu Baltika. Hipotetski,bila im je namijenjena sudbina da kao bezimeniskončaju u bezimenoj jami.nastavak na sljedećoj straniČak i pred kraj njezina života, Polly jejorgovan mogao natjerati suze na oči,podsjećajući ju na Zagare; i tada je svojojpapigi još govorila na ruskom. Uspomenesu je vraćale u te šume kojimaje lutala.Drugi su razlog moja razmišljanja o povezanostiZagarea i cionizma. Neprestanoobnavljanje, odnosno prisutnostizraelsko-palestinskog sukoba – osobinatog sukoba da traje i preživi Hladni rat,hladnoratovsko poraće, digitalnu revoluciju,uspon Kine, arapsko proljeće– djelomice je uzrokovano i gotovo savršenomjednakošću kad je riječ o polaganjumoralnog prava na istu zemlju.Na Holokaustu – tragediji svakog malogZagarea – temelji se uspjeh cionizma.Benny Morris, izraelski povjesničar,napisao je: „Kao što su pogromi uRusiji osamdesetih godina devetnaestogstoljeća lansirali suvremeni cionizam,tako je i najveći pogrom u povijesti tajpokret, gotovo smjesta, gurnuo na stazeuspostave državnosti.“Glasovanjem 29. studenoga 1947. zarezoluciju kojom se poziva na uspostavudviju država u Svetoj zemlji – jednežidovske i druge države palestinskihArapa – Ujedinjeni su narodi nastojaliokajati nacističke zločine, dajući Židovimaono što je Morris nazvao „međunarodnomtjeralicom za malim komadomZemlje.“No, problem je bio u tome što taj komadićZemlje, rodno mjesto židovskognaroda, nije bio pust i prazan. U trenutkukad su Ujedinjeni narodi pristupiliglasovanju, u Svetoj zemlji biloje 630.000 Židova, nasuprot oko 1,3milijuna palestinskih Arapa. Palestincinisu vidjeli zašto bi oni morali platiti zaHolokaust. Prizivajući Saladinov uspjehi pobjedu nad križarima, te doživljavajućiIzrael kao još jedan izraz europskogkolonijalizma, arapske su države krenuleu rat suprotno volji Ujedinjenih narodai – pretrpjele poraz.Zagovarajući Izrael, Einstein je pisaokako „u veličanstvenim razmjerimau kojima djeluje pravda, važući jednupotrebu u odnosu na drugu, nemadvojbe koja potreba ima veću težinu“.Arapska je liga tvrdila upravo suprotno:„Ne može biti veće nepravde i agresijenego problem europskih Židova rješavatijednom drugom nepravdom“ –odnosno, nanoseći nepravdu palestinskimArapima.Rješavanje izraelsko-palestinskog sukobapočinje prihvaćanjem postavkei mirenjem kako nema, ali baš nemanijednog pravednog rješenja. Dovoljnoje i Židova i Arapa poginulo pokušavajućidokazati ispravnost vlastitognastojanja. Nesavršen kompromis jedinije način da s prekine ova spirala.Noseći Zagare u vlastitoj krvi, svjestanšto su učinila stoljeća neizvjesnosti ukojoj su Židovi živjeli, vjerujem kakosu prava Izraela bila i ostala nadmoćna,ali Izrael koji osuđuje neki druginarod na stalno progonstvo nije državakakvu su zamišljali njegovi osnivači.Izraelska država, palestinska država,gospodarska unija između njih, međunarodninadzor nad svetim mjestimau Jeruzalemu i Betlehemu: idejaUjedinjenih naroda iz 1947. godine,nije milijunima kilometara daleko odsvega što trajni mir ima uključivati.Druga je faza rješenja sukoba prihvaćanječinjenice da više nema novihideja, nema ni jedne. Jedina je opcijaprikupiti dovoljno volje kako bi se postiglaveć poznata nagodba.Otišao sam na grob Mendelsonasa –posljednjeg Židova u Zagareu. I takoje, pomislio sam, Zagare napokon Judenrein.Na neki način nacisti su pobijedili.A onda, u blizini, ugledao sam zastavuEuropske unije i pomislio: ne, nijetako.Mendelsonas je u 89 godina svogaživota proživio pet Litvi – neovisnu,sovjetsku, nacističku, sovjetsku i neovisnu.Ova posljednja bila mu je i najbolja– mala država, sigurna, u NA-TO-u, povezana u ekonomski savez sasvojim susjedima, u miru čak i s Rusijom.Zapanjujuće je što se može postićistavljanjem budućnosti iznad prošlosti,radnih mjesta iznad nedokučivepravde. IstraživanjaLjekovitoMrtvo moreNa Mrtvo more, jezerokojem je površina 400metara ispod razinemora, danas dolazeturisti iz svih dijelovasvijeta da bi se kupali uvodi bogatoj ljekovitimmineralima i solimaRazina Mrtvog mora proteklih se godinaspušta za oko metar godišnje. Za razlikuod povijesnih razdoblja, glavni jerazlog tome činjenica da se voda, koja jenekada utjecala u Mrtvo more, uglavnomiz rijeke Jordan, danas koristi zanavodnjavanje u Izraelu, Siriji, Libanonui Jordanu. Svjetska banka razmatraprojekt kojim bi se voda trebala dovestiiz Eilata preko Jordana u Mrtvo morete bi se na taj način spriječilo njegovoisušivanje.Mrtvo more je slano jezero iz kojegvoda ne istječe. Prostire se na 600 četvornihkilometara i leži u depresiji.Površina mu je, kako se najčešće navodi,396 metara ispod razine mora, ali ustvarnosti je već nekoliko godina, zbogznačajnog isušivanja, na više od minus400 metara. Mrtvo more je najnižesmješteno jezero na Zemlji, ali nije inajdublje. Dno jezera je na minus 794metara nadmorske visine. Iako se zoveMrtvo more, ono nije biološki mrtvo.Ali život u njemu je ograničen na različitemikroorganizme, posebice bakterije.Soli i minerali iz tajnovitih vodaMrtvog mora od davnina su poznati posvojim ljekovitim svojstvima. Kleopatraje u ljekovitom blatu Mrtvog moratražila tajne vječne ljepote, a cijenili suga i legendarni biblijski kraljevi, poputDavida, Herodota i Solomona. Danasje Mrtvo more poznati centar prirodnogzdravlja i ljepote. Ljudi iz svih krajevasvijeta posjećuju Mrtvo more da bise kupali u mineralima i solima bogatojvodi i mazali ljekovitim blatom. Jedinstvenisastav prirodnih soli i minerala rezultatje prirodnih fenomena koji su sestvarali tisućljećima. B.R.

60 ha·kol ha·kol 61הקולהקולIz stranih medijaObavijest Odboraza zimovanje u OpatijiGlas ženeTEL AVIV – Devet pripadnika Izraelskih obrambenih snagakoji su pohađali obuku u školi za časnike, svaki od njih inačeortodoksni Židov, 5. rujna 2011. napustilo je službeno obilježavanjeoperacije Lijevano olovo. Skupina vojnika-pjevačastupila je na pozornicu, ali, kad je žena započela svoju solo dionicu,devet je kadeta odjurilo. Četvorica su odbila vratiti seu dvoranu, unatoč upozorenju da krše zapovijed, a dva danakasnije su i izbačeni iz škole.Njihova zamjerka? Ortodoksno židovstvo zabranjuje muškarcuda sluša ženu kako pjeva. Spomenuti vojnici drže sestriktnog tumačenja izraza Kol B’Isha Erva. To bi se mogloprevesti kao „ženski je glas poput nagosti“. Ili kao „glas je ženepoput njezine vagine“.Neslaganja među rabinima o značenju tog talmudskog izrazastara su i složena, a s vremenom su iskrsavale mnoge varijacijena tu temu. Za neke ortodoksne Židove, međutim, riječ je ojasnoj zapovijedi: ne slušaj ženu dok pjeva.No, manje je jasno koliko bi daleko izraelska vojska trebalaići omogućavajući takvim vjernicima da se pridržavaju božanskihzapovijedi. U Izraelu je služenje vojnog roka obvezatno.Svaki osamnaestgodišnjak, mladić ili djevojka, obvezanje služiti vojsku (uz neke iznimke, odveć složene da bi se uovakvom tekstu objašnjavale). Nastojeći olakšati i vjernicimai osobama bez naglašene vjerske pripadnosti službu u oružanimsnagama, izraelska se vojska pokušala prilagoditi ponekadzakučastim i hirovitim zahtjevima židovske religioznosti.Vojska se pridržava svih pravila ishrane po kashrutu (košer).Zapovjednici moraju vojnicima-vjernicima dati vrijeme zamolitvu. Židovski sabat je dan odmora: operacije povezanesa sigurnošću pritom se ne obustavljaju, ali se vojne vježbe imanevri prekidaju.Jedno su se vrijeme takve mjere činile dostatnim, ali tri novatrenda počela su taj sustav dovoditi u pitanje.Prvi je - pomak među ortodoksnima. Ortodoksni Izraelci tradicionalnosu bili podijeljeni u dvije glavne skupine: takozvaniultraortodoksni, koji su pobožniji i ne žele imati previšeposla ni s cionizmom, niti s državom, i ortodoksni-cionisti,zeloti (radikalni) cionisti, koji pokušavaju uravnotežiti vjerui suvremeni život, miješajući se s običnim ljudima i pridržavajućise istodobno vjerskih pravila. No, posljednjih godinavjerski cionisti više nisu toliko povodljivi i spremni na kompromiseuime održavanja mira sa svjetovnim dijelom društva.Sada su više nalik na one ultraortodoksne.18. studenoga 2011.Piše Samuel RosnerU međuvremenu, oružane snage postaju sve ovisnije o vojnicima-vjernicima.Po jednoj analizi broj vjerski nastrojenih časnikau kopnenim snagama porastao je sa 2,5 posto 1990. naviše od 31 posto 2007. godine. Danas je taj postotak vjerojatnojoš veći. Po drugom pak istraživanju postotak svršenihpolaznika vjerskih škola koji služe u borbenim postrojbamaporastao je od 1994. do 2009. godine sa 6,9 na 20 posto. Izbog političkih i zbog vjerskih razloga ortodoksni cionistimotiviraniji su služiti na prvoj crti bojišnice nego bilo kojadruga skupina. Vojska ih treba, pa želi kod njih stvoriti osjećajda su potrebni, prihvaćeni i cijenjeni.No, tome valja dodati beskompromisan (i, naravno, opravdan)zahtjev žena da ih se tretira kao jednakopravne. Od1995., nakon što je izraelski Vrhovni sud odlučio da se dvadesettrogodišnjojčasnici Alice Miller mora dopustiti da pristupitestiranju na temelju kojeg bi se mogla priključiti letačkojobuci u vojnom zrakoplovstvu, povećalo se učešće žena usvim rodovima i granama izraelske vojske.Stoga se i javlja „taj problem“ – shirat nashima: primoravanjeortodoksnih muškaraca da slušaju žene kako pjevaju. A tajsu problem brojni izvjestitelji, uvodničari i kolumnisti suvišeolako otpisivali. Neki su ortodoksne muškarce koji se uzvrpoljekad žena pjeva – ili, kad je već o tome riječ, uzvrpoljese na samu pomisao da bi mogli u pretrpanom tenku biti saženom – osudili kao isključive. Neki su opet osuđivali liberalezbog toga što pravu na pjevanje daju prioritet u odnosu nasnagu izraelske vojske. Neki su, pak, osuđivali rabine zbogtoga što odbijaju prilagoditi se ostalom društvu. Neki osuđujui vojsku zato što vojnike, ortodoksne vjernike, nije smjestasvela na pravu mjeru. I, naposljetku, neki osuđuju one kojese uvijek ima zašto osuđivati, a to su političari, koji su ortodoksnimadopustili da steknu preveliku moć u izraelskomživotu uopće.No, činjenica je da ne postoji jednostavan način da se uravnotežesva ta suprotstavljena prava. Vojnike-vjernike ne možese primorati da krše postavke i pravila vlastite vjere. Vojskuse ne može primorati da se odrekne skupine najmotiviranijihvojnika. A ja ne mogu odgojem privoljeti vlastitu kćer da služiu vojnim snagama koje isključuju žene iz javne sfere kakobi se prilagodile radikalnim zahtjevima krajnje pobožnih.I tako, zasad je jedini mogući kompromis onaj koji bi zahtijevaonapuštanje načela koje su svi Izraelci, odrastajući, naučilicijeniti: vrijednosti zajedništva. ZIMOVANJE U OPATIJI - kulturne manifestacijeOD 14. DO 21. SIJEČNJA 2012.Od 14. do 21. siječnja 2012.Odbor: Melita Švob, Polak-Babić Jelica, Steiner-Ozmo Sida, Kardun Kyra, Kriesbacher Lea, Hodalić BojanaVrijeme Aktivnost Mjesto PrimjedbaSubota , 14. siječanj 2012.10 h Polazak za Opatiju Autobusni kolodvor Peron 50214 h Dolazak u Opatiju Hotel Ambasador Smještaj u sobama19 h Večera Restoran Samoposluga20.30 h Dobrodošlica, informacije KavanaNedjelja 15. siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern, dogovor9-10 h Doručak Restoran SamoposlugaSlobodno prije podne, po želji film11 h Sastanak odbora Salon ili dvorana Predsjed.sekcija17 h Predavanje Rina Brumini Dvorana Uz projekcije19 h Večera Restoran Samoposluga20.30 h Koncert Dvorana OrkestarPonedjeljak 16.siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern9-10 h Doručak Restoran SamoposlugaSlobodno prije podne, po želji film17 h Predavanje Narcisa Potežica Dvorana “Nove knjige”, interliber19 h Večera Restoran Samoposluga20.30 h Koncert Dvorana OrkestarUtorak, 17. siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern9-10 h Doručak Restoran Samoposluga11 h Izlet u Rijeku ŽO Rijeka, sinagoga Autobus12-13 h Ručak RijekaTura po Rijeci uz vodiča19 h Večera Restoran20 h Koncert Dvorana Sefardske pjesmeSrijeda 18. siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern9-10 h Doručak Restoran Samoposluga11 h Izlet Labin- umjetnička Uz vodičaAutobuskolonija I freske13 h Ručak Na izletu18 h Film: Kultura u Izraelu Dvorana Hotel Ambasador19 h Večera Restoran Samoposluga20 h Koncert Dvorana Izraelske pjesmenastavak na sljedećoj strani

62 ha·kolהקולVrijeme Aktivnost Mjesto PrimjedbaČetvrtak 19. siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern, dogovor9-10 h Doručak Restoran Samoposluga11 h Razgledavanje “židovske Uz vodičaOpatije”17 h Predavannje Vlasta Kovač Dvorana Uz projekcije19 h Večera Restoran Samoposluga20.30 h Koncert Dvorana OrkestarPetak 20.siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern9-10 h Doručak Restoran SamoposlugaSlobodno prije podne, po želji film17 h Predavanje HE Josef DvoranaUz prijevodAmrani, ambasador20 h Svečana večera Šabat sa Posebna dvorana Košerrabinom i ekipom iz ZagrebaSubota 21.siječanj 2012.8-9 h Gimnastika Bazen Mira Kern9-10 h Doručak Restoran SamoposlugaPakiranje i napuštanje sobe13 h Povratak u ZagrebS izložbe Vesne Vinski, Galerija “Milan i Ivo Steiner”23. studeni 2011. - 2. siječanj 2012.Pejzaž,1990.Dobrovoljni priloziZA SOCIJALNE POTREBEŽIDOVSKE OPĆINE ZAGREBDaniel i Ilan Štern10.000,00 knu znak sjećanja na tatu Dragana ŠternaJelena Polak Babić500,00 knu spomen na drage roditelje dr Artura iElzu Polak i seku Miru Polak PopovićMila Ajzenštajn Stojić200,00 knu spomen na drage roditelje Elziku iMilčeka i supruga dr. Jeronima StojićaZa vjersku sekcijuDaniel i Ilan Štern2.000,00 knu znak sjećanja na tatu Dragana ŠternaJulija Koš500,00 knu spomen na majku Jelku Koš, rođ. ŠprungZA DOM ZAKLADELAVOSLAVA SCHWARZAZagorka Vrtikapa2.000,00 knu spomen na Mirjam FereruKsanta Nakarada100,00 Eurou spomen na Mirjam Fereru“Globtour”1.000,00 knu spomen na Mirjam FereruDjelatnici “Globtoura”1.300,00 knu spomen na Mirjam FereruObitelj Horović1.000,00 knu spomen na Mirjam FereruRichard Goldstein500,00 knVIP DATA15.000,00 knA.i I.Singer200,00 knu spomen na gđu Paulu NovakČlanovi Ženske sekcije iGery kluba ŽOZ-a1.690,00 knumjesto cvijeća na posljednjem ispraćajugđe Paule NovakBroadway,1975.

Vesna Vinski:Radost, 1972.