1 | O ulozi Centra za ljudska prava u povedbi projekta
1 | O ulozi Centra za ljudska prava u povedbi projekta
1 | O ulozi Centra za ljudska prava u povedbi projekta
- No tags were found...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
1 | O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u <strong>povedbi</strong> <strong>projekta</strong>
Izdavač: UN Tematska skupina <strong>za</strong> HIV/AIDS u suradnji s Centrom <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong><strong>prava</strong>Glavna urednica: Iva JovovićUrednica suradne ustanove: Maja HasanbašićAutori: Tomislav Beganović, Ivana Crnčić, Zoran Dominković, Natko Gereš,Kristijan Grđan, Maja Hasanbašić, Denis Ježdik, Iva Jovović, Mario Krešić,Jagoda Kvito, Danijel Lončar, Marko Miklin, Spomenka Oblak, Silva Rukavina,Nikola Serdarević, Hrvoje Silić, Dalibor Stanić i Danijela Stiplošek.UN Tematska skupina <strong>za</strong> HIV/AIDS, kao glavni instrument koordinacijerada Ujedinjenih naroda na području HIV/AIDS-a u Republici Hrvatskoj,kontinuirano pruža podršku nacionalnim institucijama, razvija sustavkontrole i praćenja te razvija aktivnosti kosponzora UNAIDS-a s glavnimciljem unaprjeđenja borbe protiv HIV/AIDS-a.O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u <strong>povedbi</strong> <strong>projekta</strong> | 2Copyright © 2008.Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP) u Hrvatskoj/ UNTematska skupina <strong>za</strong> HIV/AIDSRadnička cesta 41, 10000 Zagreb, HrvatskaLektura: Vicko KrampusGrafičko oblikovanje i naslovnica: Krešimir KraljevićTisak: Tiskara ZELINAPrvo izdanje: 2008.CIP <strong>za</strong>pis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižniceu Zagrebu pod brojem 684629ISBN 978-953-7429-11-9
SadržajSažetak1. O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u <strong>povedbi</strong> <strong>projekta</strong>2. Ljudska <strong>prava</strong> i HIV/AIDS: sada više nego ikada !3. Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a3.1. MSM- Muškarci koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima3.2. Intravenski korisnici droga3.3. Žene i HIV3.4. Mladi4. Rezultati istraživanja4.1. Testiranje na HIV4.2. Diskriminacija4.3. Hepatitis C4.4. Primjeri i slučajevi diskriminacije4.5. Kolateralna stigmati<strong>za</strong>cija5. Rezultati održane fokus grupe s osobama koje žive s HIV-om6. Priče osoba koje žive s HIV-om7. O nasilju i odrastanju: priča Nine i Ele7.1. O čemu je <strong>za</strong>pravo riječ?7.2. Tko je kriv i tko su žrtve?7.3. Umjesto <strong>za</strong>ključka8. Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV i AIDS8.1. Neki primjeri osviještenog i korektnog izražavanja9. Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu9.1. Opis poslova nacionalnog savjetnika9.2. Uvod9.3. Međunarodni vodič <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> te promjene u hrvatskom<strong>za</strong>konodavstvu i praksi u 2008. godini10. Podrška svjedocima i žrtvama11. Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski12. Prilog12.1. Upitnik12.2. Smjernice <strong>za</strong> provođenje upitnikaPogovor5791111121417192021222326273139404142434547474849717391931021033 | Sadržaj
SažetakPred vama se nalazi tekst Izvještaja o stanju ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om i osobakoje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a. Izvještaj je strukturiranoko nekoliko poglavlja kojima smo pokušali približiti problematiku ljudskih <strong>prava</strong> i osoba koježive s HIV/AIDS-om u Hrvatskoj.Prva su poglavlja uvodna. U njima smo opisali sam tijek <strong>projekta</strong> i suradnike. Osim toga, u uvodusmo pripremili i prijevod 10 razloga <strong>za</strong>što <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> trebaju biti središte globalne borbe protivHIV/AIDS-a, dokumenta koji je pratio Deklaraciju o obve<strong>za</strong>ma u svezi HIV/AIDS-om iz 2001. godine.Prijevod Deklaracije možete pronaći na kraju ovoga izvješća.Nakon uvodnih poglavlja slijedi niz tekstova o skupinama pod povećanim rizikom koje smo obuhvatiliovim projektom. Tako su pripremljeni osvrti o muškarcima koji imaju seksualne odnose sdrugim muškarcima, intravenskim korisnicima droga, ženama i HIV-u te mladima. U tim smo tekstovimadetaljnije objasnili probleme s kojima se pripadnici tih skupina susreću kada se govorio HIV/AIDS-u, kao i o njihovom položaju u Republici Hrvatskoj. Posebno bismo spomenuli kakosmo ovdje priložili i prijevod Plana od osam točaka: izvediva, pozitivna rješenja problema djevojakai žena u krizi, Programa Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj. To je ujedno i prvi objavljeni prijevod ovogadokumenta u regiji.Kako bismo bolje razumjeli stanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om i osoba pripadnikaskupina pod povećanim rizikom, projektom smo predvidjeli i istraživanje na nacionalnoj razini.U suradnji s udrugama koje rade s osobama koje pripadaju nekoj od ciljanih skupina provelismo ankete, rezultati kojih su prika<strong>za</strong>ni u poglavlju Rezultati istraživanja. Ta anali<strong>za</strong> popraćena je ianalizom rezultata fokus grupe održane s osobama koje žive s HIV/AIDS-om. Cilj je te fokus grupebio dublji uvid u probleme s kojima se susreću osobe koje žive s HIV/AIDS-om u Hrvatskoj. Kaokomentar, ali i dopunu rezultata istraživanja htjeli smo ispričati priče osoba koje žive s HIV/AIDS-om.Taj narativni niz donosi iskrene, stvarne situacije HIV pozitivnih osoba, a preuzete su iz biltenaHIV/AIDS info koji izdaje Hrvatska udruga <strong>za</strong> oboljele od HIV/AIDS-a (HUHIV).Esej O nasilju i odrastanju analizira problematiku HIV-a i strukturalnog nasilja na primjeru pričeNine i Ele, djevojčica koje su bile žrtve medija, ali i politike. Da Nina i Ela nisu jedine medijski eksponiraneHIV pozitivne osobe, govori i prilog o medijskom praćenju tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV/AIDS,koji donosi analizu medijskih izvještaja o HIV/AIDS-u. Kako je prika<strong>za</strong>no u tom tekstu, nerijetko jeriječ o sen<strong>za</strong>cionalističkim člancima koji <strong>za</strong>nemaruju osnovna <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i <strong>prava</strong> pojedinaca.U nadi kako će se hrvatski mediji senzibilizirati donosimo i prijedloge o medijskom praćenju iizvještavanju o temama ve<strong>za</strong>nim uz HIV/AIDS.Predstavili smo i projekt Programa <strong>za</strong> razvoj UN-a (UNDP) Pružanje podrške svjedocima i žrtvama.5 | Sažetak
Na samome kraju nalazi se Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong>2008. godinu. Opširno je to, ali važno izvješće koje detaljno prikazuje teme, probleme i situacijes kojima se nacionalni savjetnik susreće u svome radu. Na svojevrstan način, taj je tekst potvrdai nadopuna cijelom projektu, daje mu dubinu, ali i povećava njegovu važnost i potrebu. Osimprika<strong>za</strong> rada nacionalnog savjetnika izvješće o radu nacionalnog savjetnika donosi i promjene ulegislativi koje predstavljaju važan dio u rješavanju pravnih problema, ali i <strong>prava</strong> koje imaju osobekoje žive s HIV/AIDS-om u Hrvatskoj.Odluku o uspješnosti provedenoga <strong>projekta</strong>, kao i ove publikacije ostavljamo vama, čitateljima.Sažetak | 6
1. O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> uprovedbi <strong>projekta</strong>Pripremila: Maja HasanbašićRezultati istraživanja koji se nalaze u ovoj publikaciji konkretni su rezultat jednogodišnjeg procesaedukacije i osnaživanja, u kojem je Centar <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> imao značajnu ulogu. Točnije,Istraživanje o stanju ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om i osoba koje pripadaju skupinamakoje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a, jedan je od rezultata serije trening seminara koje jeCentar <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> počeo provoditi u prosincu 2007. godine, a koji će <strong>za</strong>vršiti objavljivanjemove publikacije i radionicom o <strong>za</strong>govaranju u prosincu 2008. godine. Ideja o potrebi <strong>za</strong> educiranjemorgani<strong>za</strong>cija civilnog društva o ljudskim pravima, te njihovom osnaživanju <strong>za</strong> rad na pitanjima<strong>za</strong>štite i promocije ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om inicirana je od strane UNTematske skupine <strong>za</strong> HIV/AIDS, a <strong>za</strong> stručnu podršku u osmišljavanju i provođenju ovog <strong>projekta</strong>obratili su se Centru <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>.Budući da su aktivnosti <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> kao neprofitne javne ustanove s ciljem neovisnogpromicanja i <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> određene značajnim dijelom obrazovnim aktivnostima o ljudskimpravima i davanjem podrške organi<strong>za</strong>cijama civilnog društva, ovakvoj smo vrsti angažmanas entuzijazmom pristupili.Cjelokupni projekt, tj. serija trening seminara osmišljen je na osnovi potreba i očekivanja potencijalnihsudionika/ca seminara, koje su prethodno iska<strong>za</strong>ne u pisanim upitnicima. Ciljana skupinaobuhvaćala je predstavnike/ice organi<strong>za</strong>cija civilnog društva koje se u svom djelokrugu radaizravno ili neizravno bave <strong>za</strong>štitom i promocijom ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-omna području cijele Hrvatske. U konačnici, u provedbi cjelokupnog <strong>projekta</strong> aktivno su sudjelovalepo dvije osobe iz Hrvatske udruge <strong>za</strong> oboljele od HIV-a (HUHIV), CROMSIC-a, TERRE i LET-a, dokje po jedna osoba sudjelovala u ime Iskoraka, I<strong>za</strong>zova, te Hrvatskog Crvenog križa. Ciljevi kojesmo htjeli postići odnosili su se na stjecanje ili nadopunu znanja o sustavu <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong>na međunarodnoj i nacionalnoj razini, te na stjecanje i nadopunu znanja i vještina u prikupljanjupodataka i njihovom dokumentiranju, praćenju ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om(tzv. monitoring), izvještavanju o stanju ljudskih <strong>prava</strong> tih osoba, izravnom radu s njima, te prenošenjuznanja i vještina iz područja <strong>za</strong>govaranja. Serija trening seminara metodološki je bila<strong>za</strong>mišljena i provedena na interaktivan, tj. participatoran način, što znači da su sudionici/e imaliaktivnu ulogu tijekom sudjelovanja u radionicama, kao i na konzultacijskim sastancima. Održanesu radionice na sljedeće teme: <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> – međunarodni, regionalni i nacionalni mehanizmi<strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong>, uvod u monitoring ljudskih <strong>prava</strong>, HIV/AIDS u <strong>za</strong>konodavstvu RH, principiu izvještavanju o ljudskim pravima i izravna <strong>za</strong>štita ljudskih <strong>prava</strong> s primjerima izvještavanja.Jedan od najvažnijih rezultata ovog <strong>projekta</strong> je osmišljavanje i provedba istraživanja o stanjuljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om i osoba koje pripadaju skupinama koje su pod povećanimrizikom od HIV/AIDS-a. Pritom želim istaknuti važnost cjelokupnog procesa koji je bioparticipatoran i usmjeren potrebama i iskustvima sudionika/ica seminara. Naime, kako bismo bili7 | O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u <strong>povedbi</strong> <strong>projekta</strong>
sigurni da će istraživanje obuhvatiti ona područja diskriminacije, tj.povrede ljudskih <strong>prava</strong> koja sunajučestalija i često najbolnija, ciljevi, i ciljane skupine, te struktura istraživanja dogovoreni su na<strong>za</strong>jedničkoj fokus grupi. Također smo istraživanjem nastojali obuhvatiti i one osobe koje se susrećusa sličnom diskriminacijom i pod povećanim su rizikom od HIV/AIDS-a: intravenski korisnici/edroga, seksualne radnice, muškarci koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima (MSM) imladi (14 –25 godina starosti). Kao najvažnija područja ljudskih <strong>prava</strong> podložna diskriminacijiistaknuli smo: HIV status obzirom na testiranje, pravo na obrazovanje, pravo na zdravlje i pravo narad. Ovime smo željeli dokumentirati stvarne probleme s kojima se susreću ljudi pri ostvarivanjunekih osnovnih ljudskih <strong>prava</strong>, ali i uka<strong>za</strong>ti na osjećaje poniženja, boli, straha, stida i nemoći skojima se svakodnevno susreću.Dugoročno smo ciljali osnažiti i potaknuti organi<strong>za</strong>cije civilnog društva koje su u izravnom kontaktus osobama čija su <strong>prava</strong> prekršena, na dokumentiranje takvih podataka, te pisanje godišnjihizvješća o stanju ljudskih <strong>prava</strong> u budućnosti. Također, neizravno želimo utjecati na djelotvornopoštivanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om, kako na <strong>za</strong>konodavnoj, tako i naprovedbenoj razini u praksi. S tim smo ciljem predvidjeli održavanje <strong>za</strong>dnjeg ciklusa treninga natemu <strong>za</strong>govaranje i odnosi s javnošću, kako bi na konkretnom primjeru u praksi vidjeli najboljenačine diseminacije istraživanja prema institucijama u Hrvatskoj koje su nadležne <strong>za</strong> praćenjestanja ljudskih <strong>prava</strong> u svom djelokrugu rada, te prema medijima.O <strong>ulozi</strong> <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u <strong>povedbi</strong> <strong>projekta</strong> | 8
2. Ljudska <strong>prava</strong> i HIV/AIDS:Sada više nego ikada !10 razloga <strong>za</strong>što <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> trebaju biti središte globalne borbe protivHIV/AIDS-a:1. Univer<strong>za</strong>lni pristup liječenju, skrbi i prevenciji nikada neće biti ostvaren bez ljudskih <strong>prava</strong>!2. Rodna nejednakost čini žene ranjivijima prema HIV-u te sada žene i djevojke predstavljajunajveći broj novooboljelih u teško pogođenim zemljama!3. Prava i potrebe djece i mladih naveliko se ignoriraju u odnosu na HIV, iako su u mnogimdržavama najpogođeniji HIV-om!4. Osobe koje su najteže pogođene HIV-om dobivaju najmanje pažnje pri kreiranju i provedbinacionalnih odgovora na HIV!5. Napadaju se učinkoviti programi liječenja, skrbi i prevencije HIV/AIDS-a!6. Aktivisti u području HIV/AIDS-a riskiraju svoju sigurnost <strong>za</strong>htijevajući od vlada da osigurajubolji pristup HIV/AIDS službama!7. Zaštita ljudskih <strong>prava</strong> način je <strong>za</strong>štite javnog zdravlja!8. HIV/AIDS predstavlja poseban i<strong>za</strong>zov i <strong>za</strong>htijeva izniman odgovor!9. Odgovori na HIV/AIDS koji su utemeljeni na ljudskim pravima su praktični i djeluju!Pozicija ljudskih <strong>prava</strong> ve<strong>za</strong>nih uz HIV solidno je ustanovljena, ali na papiru. Vlade kojesu se uključile u izradu Deklaracije o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om iz 2001. godine, složilesu se da će krenuti u akciju ve<strong>za</strong>nu uz HIV i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, te su ponovno potvrdiletu obvezu pet godina kasnije. Međutim, u praksi nedostaje truda da se <strong>za</strong>ista vrednuju,financiraju i provedu nacionalni programi koji bi osigurali <strong>za</strong>štitu <strong>za</strong>konskih i ljudskih<strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om, kao i ranjivih skupina ili ljudi pogođenih HIV/AIDS-om.Gotovo polovica subsaharskih afričkih zemalja još je 2003. godine trebala tek donijeti osnovnulegislativu koja bi imala naglasak na sprječavanju diskriminacije usmjerene protiv osoba koježive s HIV/AIDS-om. Samo je jedna trećina zemalja u svijetu prilagodila pravne mjere, stavljajućidiskriminaciju usmjerenu protiv skupina posebno ranjivih na HIV/AIDS izvan <strong>za</strong>kona.Usprkos golemom povećanju sredstava <strong>za</strong> globalne programe ve<strong>za</strong>ne uz HIV/AIDS, malo je uloženou inicijative ve<strong>za</strong>ne uz osnovna <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, kao što su:9 | Ljudska <strong>prava</strong> i HIV/AIDS: sada više nego ikada!
- Kampanje poput “know your rights” ( znaj svoja <strong>prava</strong> ) i pravnu pomoć <strong>za</strong> osobe pogođeneHIV/AIDS-om;- provjere nacionalnog <strong>za</strong>konodavstva i provođenja <strong>za</strong>kona, a ve<strong>za</strong>no uz HIV/AIDS;- izobrazba zdravstvenih radnika, policije, sudaca i radnika socijalne skrbi o nediskriminaciji,povjerljivosti i informiranom pristanku;- samo<strong>za</strong>govaranje i sudjelovanje žena, osoba koje žive s HIV-om, seksualnih radnica, muškaracakoji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima, <strong>za</strong>tvorenicima i migrantima u okvirunacionalnih aktivnosti ve<strong>za</strong>nih uz HIV/AIDS, te u radu koordinirajućih tijela i sustavimanadzora i vrjednovanja.Zaključak procjene implementacije Deklaracije o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om, koja je provedenau 14 zemalja 2006. godine, bio je da se neometano nastavljaju kršenja ljudskih <strong>prava</strong>ranjivih populacija, uskraćivanjem pristupa službama i djelotvornim sredstvima prevencije HIVinfekcije, kao i lijekovima <strong>za</strong> terapiju AIDS-a koji bi im spasili život.Generalni tajnik UN-a 2003. godine, Kofi Annan, izjavio je da “<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> ve<strong>za</strong>na uz HIV/AIDSnisu dovoljno visoko među prioritetima nacionalnih vlada, donatora, ili organi<strong>za</strong>cija <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih<strong>prava</strong>”.Ljudska <strong>prava</strong> i HIV/AIDS: sada više nego ikada ! | 10
3. Osobe koje pripadajuskupinama koje su podpovećanim rizikom odHIV/AIDS-a3.1. MSM - Muškarci koji imaju seksualne odnose smuškarcimaPripremili: Dalibor Stanić i Zoran DominkovićPojam MSM odnosi se na seksualno ponašanje, a ne na seksualnu orijentaciju i obuhvaća muškarcekoji imaju seksualne odnose s muškarcima bez obzira na to kako se sami identificirajuprema seksualnoj orijentaciji.Teško je procijeniti koliki dio populacije otpada na MSM populaciju. Prema malobrojnim istraživanjima,udio MSM osoba u ukupnoj populaciji (na području Istočne Europe) kreće se od 3 do 20%.U Hrvatskoj se Zakonom o istospolnoj <strong>za</strong>jednici, Antidiskiminacijskim <strong>za</strong>konom, te antidiskriminacijskimčlancima u drugim <strong>za</strong>konima <strong>za</strong>branjuje diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije,čime su ujedno i seksualni odnosi između muškaraca legalni. Unatoč tome, postoji visokarazina homofobije u društvu, te diskriminacija i stigmati<strong>za</strong>cija MSM osoba, zbog čega je MSMpopulacija teško dostupna.Od prvih slučajeva AIDS-a <strong>za</strong>bilježenih 1981. godine na MSM populaciji u SAD-u, HIV/AIDS sejoš uvijek povezuje s homoseksualnom populacijom i na taj način se MSM populaciju dvostrukostigmatizira u društvu.Prema podacima na svjetskoj razini, 5 – 10% svih prijenosa HIV-a događa se kod seksualnog odnosaizmeđu dva muškarca. No, kada se proučava statistika na razini pojedinačnih zemalja, postotcisu znatno viši u razvijenim zemljama (Europa, Sjeverna Amerika, Australija i Novi Zeland).U Hrvatskoj se u razdoblju između 1985. i 2007. 43,3% prijenosa najvjerojatnije dogodilo tijekomseksualnog odnosa između muškaraca.Glavni čimbenik pri širenju HIV-a je rizično seksualno ponašanje, a ne spol partnera, niti seksualnaorijentacija. Unatoč tome se MSM još uvijek smatra populacijom pod povećanim rizikom od<strong>za</strong>raze HIV-om.11 | Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a
Više je čimbenika <strong>za</strong>što je MSM populacija pod povećanim rizikom:- prakticiranje analnog seksa, kod kojega je vjerojatnost prijenosa HIV-a veća nego kod drugihoblika seksualnih odnosa;- često mijenjanje seksualnih partnera;- neredovita upotreba kondoma pri seksualnim odnosima;- neotkrivene i neliječene spolno prenosive bolesti u analnom području; čime se povećavavjerojatnost prijenosa HIV-a;- neredovito testiranje na HIV i druge spolno prenosive bolesti zbog straha od otkrivanjaseksualnog ponašanja;- nepostojanje sustavne seksualne edukacije o sigurnijem seksu i seksualnim i rodnim manjinama;- depresija, korištenje alkohola i drugih opojnih sredstava povećavaju rizično ponašanja (ne<strong>za</strong>štićeniseksualni odnos, seksualni odnos s partnerom „<strong>za</strong> jednu noć“ i dr.).Intervencije na razini pojedinaca imaju dobar efekt na promjenu ponašanja MSM-a, na primjereduciranjem o korištenju kondoma i faktorima rizika. Individualnim intervencijama dopire sesamo do određenog broja MSM-a koji su lakše dostupni. Također te intervencije ne mijenjanjudruštvene faktore.Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a | 12Aktivnosti koje bi smanjivale homofobiju u društvu, razinu nasilja i diskriminacije prema seksualnimi rodnim manjinama omogućile bi lakši pristup MSM pojedincima i mogućnost preventivnimakcijama. Manje stigmatizirajući društveni pogled prema MSM-u povećao bi njihov odazivna testiranja <strong>za</strong> HIV i druge spolno prenosive bolesti, jer mnogi zbog straha od otkrivanja seksualnogponašanja odgađaju traženje liječničke pomoći.Sustavna seksualna edukacija koja uključuje edukaciju o seksualnim i rodnim manjinama, različitimoblicima seksa i njihovim rizicima (primjerice analnom seksu) te oblicima smanjenja rizikaredovitim korištenjem kondoma, imala bi pozitivan efekt na ponašanje MSM populacije.3.2. Intravenski korisnici drogaPripremila: Iva JovovićInjektiranje droge intravenskim putem najčešći je oblik infekcije (30-90 % infekcija se dobije naovaj način). Kako broj ovisnika <strong>za</strong>raženih HIV-om raste u mnogim državama u razvoju i tranziciji,tako se s novim i sve većim i<strong>za</strong>zovima susreću ne samo programi <strong>za</strong> prevenciju od HIV/AIDS-a itretmani ovisnika o drogama, već i mnoge državne institucije koje daju podršku i skrbe o osobamakoje žive s HIV-om. Iako se do sada smatralo da je intravensko korištenje droga uglavnom
ve<strong>za</strong>no uz veće gradove, sve je prisutnije i u ruralnim područjima, uz mjesta trgovanja drogom, u<strong>za</strong>jednicama lošeg gospodarskog statusa i među marginaliziranim etničkim manjinama.Epidemije HIV/AIDS-a među ovisnicima manifestiraju se različito od epidemije u kojima je prijenosseksualnim putem glavni faktor rizika. Iako se HIV prenosi i seksualnim putem, može ostatipotpuno nevidljiv nekoliko godina dok se teret bolesti ne počne povećavati. Korištenje istogpribora <strong>za</strong> intravensko korištenje učinkovitiji je način prijenosa, pa se epidemije ve<strong>za</strong>ne uz drogušire puno brže. Kada virus jednom uđe u <strong>za</strong>jednicu ovisnika, može se pojaviti na desetke tisućainfekcija. Razine infekcija među korisnicima mogu rasti od 0 do 50-60% <strong>za</strong> 1-2 godine što se desilou različitim gradovima poput Petrograda, Imphaa (Manipur, Indija) ili Ruilia (Yunnan, Kina).Raspon epidemije HIV/AIDS-a među ovisnicima ovisi o:- broju ljudi koji na određenoj lokaciji redovito ili povremeno injektiraju drogu;- o njihovom rizičnom ponašanju.Problemi ve<strong>za</strong>ni uz intravensko korištenje droga ovise o nekoliko čimbenika:- dostupnosti i potražnji droge <strong>za</strong> injektiranje kao što su heroin, amfetamini i kokain;- obrascima i normama korištenja droge među mladim ljudima – ubrizgava li se droga nasuprotpušenju ili ušmrkavanju.Korištenje droge intravenskim putem <strong>za</strong>bilježeno je u 129 država od kojih je 79 prijavilo prijenosHIV-om putem <strong>za</strong>raženih igala, štrcaljki i pomoćnog pribora <strong>za</strong> injektiranje. Oko 13 milijuna ljudiširom svijeta unosi drogu intravenskim putem, a oko 10% od svih HIV infekcija na globalnoj razinirezultat je korištenja <strong>za</strong>raženog pribora <strong>za</strong> injektiranje od strane ovisnika. U mnogim državamau Europi, Aziji, na Bliskom Istoku te na jugu Južne Amerike, korištenje nesterilnog pribora <strong>za</strong>injektiranje od strane ovisnika ostaje najvažniji način prijenosa HIV-a koji je odgovoran <strong>za</strong> 30-80%svih prijavljenih infekcija.Svjedoci smo velikog broja slučajeva <strong>za</strong>strašivanja intravenskih korisnika droga u trenutku kadkoriste usluge <strong>za</strong>mjene igala i šprica.Iz izvještaja koordinatora vanjskog rada M.Miklina iz udruge LET: “Pravi problemi su nastupili tek udrugoj polovici mjeseca! 19. studenoga na punkt u Španskom dolazi policija te gnjavi tamo <strong>za</strong>tečenogkorisnika programa, prisiljavajući ga, između ostalog, da se skine gol do pasa. Vijest o tome, najblažerečeno, nemilom događaju brzo se pronijela među korisnicima programa te sljedećih nekoliko danauopće nisu dolazili. Kad smo ih napokon uspjeli primiriti, uvjeravajući ih da je riječ o <strong>za</strong>buni, da i<strong>za</strong> nasstoji MZSS koji podržava ovakve programe, da se to više neće ponoviti, da nema razloga <strong>za</strong> strah i takodalje, 30.11. ponovno na isti punkt dolazi policija, ali ovaj puta interventna. Posljedice toga moći ćemosagledati tek u prosincu. Prolasci policije <strong>za</strong>redali su i na preostalim punktovima.”Samo jamčenjem pune anonimnosti, povjerenja, <strong>za</strong>štite i ne osuđivanja intravenskih korisnikadroga, program <strong>za</strong>mjene igala i štrcaljki dobiva na vrijednosti. Jer onda intravenski korisnici drogadolaze do udruga, koriste programe izmjene igala i štrcaljke i dolazi do sprječavanja širenjaHIV/AIDS-a i drugih spolno i krvlju prenosivih bolesti. Iskustva država iz Istočne Europe, pogotovo<strong>Centra</strong>lne Azije gdje se intravenski korisnici droga proganjaju, programi smanjenja štete13 | Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a
<strong>za</strong>tvaraju, a <strong>za</strong>jednica ne pokazuje naklonost <strong>za</strong> rješavanje uzroka nastanka ovisnosti već na uklanjanjeintravenskih korisnika droga iz svojih <strong>za</strong>jednica što dalje dovodi do <strong>za</strong>brinjavajućeg širenjaHIV/AIDS-a.3.3. Žene i HIVPripremila: Iva JovovićŽene su ranjive na HIV/AIDS jer u mnogobrojnim zemljama diljem svijeta ne mogu pregovaratisa svojim partnerima o korištenju kondoma pri seksualnim odnosima, djevojke pod prisilomstupaju u brak, <strong>za</strong>stupljeno je genitalno sakaćenje žena, česta su silovanja te iskorištavanje i trgovanježenama. Velik je pritisak na ženu koja njeguje članove obitelji i strahuje da će prenijetiHIV na svoje dijete.Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a | 14Žene čine oko polovice ukupnog broja osoba koje u ovom trenutku žive s HIV-om u svijetu. Pogotovou subsaharaskoj Africi, žene čine već oko 57 % ukupnog broja osoba koje žive s HIV-om.Oko ¾ osoba koje žive s HIV-om su mlade žene, u dobi od 15 do 24 godina. Žena je pod dva putavećim rizikom od muškarca da se <strong>za</strong>razi HIV-om tijekom ne<strong>za</strong>štićenog seksualnog odnosa. Nadalje,osim biološke ranjivosti, žene i djevojke su pogotovo ranjive na HIV s obzirom na uvjete rodneneravnopravnosti. Ekonomska i socijalna ovisnost žena o muškarcima često ograničava snaguženu da pregovara o korištenju kondoma pri seksualnim odnosima. Neravno<strong>prava</strong>n pristup sustavuobrazovanja i radnom mjestu također često prisiljava žene da prodaju seksualne uslugekako bi preživjele. Unutar obitelji, žene, majke i kćeri su najteže pogođene bremenom HIV-a. Odnjih se očekuje da skrbe o bolesnim članovima obitelji makar to <strong>za</strong>htijevalo i napuštanje škole.U mnogim državama svijeta, žene nemaju pravo nasljeđivanja te se nađu u teškoj situaciji kadamuškarac u njihovoj obitelji umre. Majka skrbi i o svom djetetu koje živi s HIV-om te se osjećaodgovornom ako se dijete <strong>za</strong>razi HIV-om <strong>za</strong> vrijeme trudnoće, poroda ili tijekom dojenja.Programi namijenjeni sprječavanju širenja HIV-a među ženama moraju se temeljiti na sljedećem:1. obrazovanju žena2. <strong>za</strong>ustavljanju nasilja prema ženama3. omogućavanjem ekonomske sigurnosti i neovisnosti žena4. povećanju kontrole žena nad sprječavanjem širenja HIV-aKljuč uspjeha leži u razvijanju specifičnih programa koji uključuju edukaciju o načinima prijenosai sprječavanju širenja HIV-a, osnaživanju žena o pregovaranju sa svojim partnerima o upotrebikondoma ili nekoga drugog sredstva <strong>za</strong>štite pri spolnim odnosima te osvještavanje o problemimazlostavljanja žena, pogotovo obiteljskog i seksualnog nasilja te trgovanja ljudima.
Program Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP)Plan od osam točaka: izvediva, pozitivna rješenja problema djevojaka ižena u krizi1. Povećanje sigurnosti žena tijekom krize: <strong>za</strong>ustavimo nasilje nad ženama- Nasilje nad ženama je uvreda temeljnim postavkama ljudskih <strong>prava</strong>, doličnosti i dostojanstva.- Silovanje i seksualno nasilje nisu kolateralna šteta već su to metode ratovanja. Počiniteljiovih ratnih zločina moraju odgovarati svojim <strong>za</strong>jednicama, vladama te međunarodnoj<strong>za</strong>jednici, uključujući i Međunarodni kazneni sud (ICC).- Nasilje nad ženama usporava napredak u borbi protiv siromaštva i HIV/AIDS-a te uizgradnji mira i sigurnosti.- Muškarci i mladići imaju glavnu ulogu u <strong>za</strong>ustavljanju pandemije nasilja nad ženama.2. Promicanje pravičnosti: osigurajmo pravdu i sigurnost ženama- Zakoni koji štite <strong>prava</strong> žena moraju biti uključeni u pravne okvire te se moraju provoditisukladno njima.- Žene moraju poznavati svoja <strong>prava</strong> i moraju imati pristup pravnom sustavu, npr. krozbesplatnu pravnu pomoć.- Običaji, tradicija ili vjerska uvjerenja ne smiju služiti kao isprika ili opravdanje nasiljanad ženama.3. Širenje građanske svijesti žena, njihovo sudjelovanje i vodstvo: unaprjeđivanježena kao donositelja odluka- Ženama su potrebne vještine i samopouzdanje da utječu na odluke koje izravnodjeluju na njihove živote; to uključuje njihovu participaciju u vlasti te u sigurnosnomsektoru.- Ženama je često onemogućen pristup poslovnim procesima te su isključene iz pregovorao dodjeljivanju zemlje. Nužno je promijeniti <strong>za</strong>konodavstvo tako da žene imajupristup poslovnom sektoru i vlasništvu zemlje.- Žene moraju biti prisutne u socijalnim, političkim i ekonomskim krugovima što imomogućuje sudjelovanje u mirovnim procesima i procesima obnove.15 | Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a
4. Izgradnja mira sa i <strong>za</strong> žene: uključivanje žena u sve mirovne procese- Žene moraju biti uključene u sve faze mirovnih procesa i procesa obnove; nerijetko u<strong>ulozi</strong> visokih pregovarača.- Mirovni sporazumi omogućavaju demokratsku reformu, socijalnu uključenost i jednakostspolova. Ove prilike se moraju iskoristiti.- Rodne odredbe moraju biti uključene u mirovne dogovore, te im se mora dati prioritet.5. Promicanje jednakosti spolova prilikom smanjivanja rizika od katastrofa: vrijednostznanja i iskustva žena- Posebne potrebe žena moraju biti uključene u analize rizika i procjene rizika nakonkatastrofa.- Moraju se poduzeti koraci da se spriječi povećana ranjivost žena i djevojaka u trenucimakada se društvene strukture raspadaju i pojavljuju eskalacije nasilja.- Ekonomski potencijal žena je neostvaren jer njihovi interesi nisu uključeni u naporeprilikom sanacije. Npr. programi „gotovina <strong>za</strong> rad“ često ne ciljaju na kućanstva kojimaje na čelu žena.Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a | 16- Privremeni smještaj često lišava žene privatnosti čime se povećava njihova podložnostiskorištavanju i diskriminaciji, te marginalizira udovice. To ima učinak na smanjenjedobrobiti žena i djece.- Iskustvo i znanje žena mora se cijeniti te se mora uključiti u sve planove i politike.6. Osiguravanje rodno osviještenih planova <strong>za</strong> obnovu: poticanje muškaraca ižena na bolji oporavak od krize- Žene trebaju imati jednaka <strong>prava</strong> na sredstva <strong>za</strong> život, uključujući zemlju i kredit. Ponovnaizgradnja ključnih sektora poput prijevo<strong>za</strong>, utočišta i zdravstvene njege trebabiti od posebne koristi ženama.- Oporavak od krize nudi mogućnost bolje ponovne izgradnje, pri čemu se smanjujenepravda i štite <strong>prava</strong> onih koji su najranjiviji.7. Preoblikovanje vlade da <strong>za</strong>dovoljava <strong>prava</strong> žena: uključivanje pitanja koja suvažna <strong>za</strong> žene u nacionalni program- Žene trebaju biti uključene u donošenje odluka o državnom proračunu i upotrebiresursa.- Potrebno je dati poticaje javnim institucijama koje se bave pravima žena.
8. Razvoj mogućnosti <strong>za</strong> poticanje društvenih promjena: <strong>za</strong>jednički rad na preobražajudruštva- Potrebno je ojačati organi<strong>za</strong>cije koje se bave ženama kako bi se osigurala odgovornostu pitanjima ve<strong>za</strong>na uz ravnopravnost spolova.- Muškarce je potrebno educirati da podržavaju ravnopravnost spolova i osnaživanjepoložaja žena u društvu.Ostvarivanje ovog Plana <strong>za</strong>htijeva:1. Poticanje potpune implementacije Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti.2. Uključivanje jednakosti spolova kao prioriteta u <strong>za</strong>govaranju i strateškom planiranju upodručja razvoja, humanitarnog rada, mira i sigurnosti.3. Osnaživanje ljudskih resursa, politika i programa kako bi se osigurala odgovornost <strong>za</strong>rodna pitanja.4. Izgradnja partnerstva kako bi rodni prioriteti dobili najveću važnost.5. Razvoj financijskih mehani<strong>za</strong>ma i strategije iskorištavanja resursa koji će u obzir uzimatirodna pitanja.6. Poticanje prikupljanja podataka koji uključuju žene, uzimaju u obzir što je ženamavažno i daju važnost ženskim pitanjima.7. Unaprjeđenje intelektualnog vodstva, upravljanja znanjem te promatranje i procjenarodnih tako i problema ve<strong>za</strong>nih uz prevenciju kriznih stanja i obnovu.3.4. MladiPripremili: Silva Rukavina i Natko GerešU Hrvatskoj je registrirano oko 584 500 mladih u dobi između 15 i 24 godina starosti, čineći13,16% ukupnog stanovništva. Mladi su kao skupina u nepovoljnom socio-ekonomskom položaju.Suočeni su s problemima koji proizlaze iz činjenica da su ve<strong>za</strong>ni uz obrazovni sustav, ekonomskisu ovisni o svojim roditeljima, nisu u posjedu nekretnina ili pokretnina, te se suočavajus problemima ne<strong>za</strong>poslenosti i financijske nemogućnosti vođenja samostalnog i produktivnogživota – što je dodatno naglašeno problemima društva u tranziciju koje se nosi s poslijeratnimposljedicama, kao i naglašenim osjećajem nesigurnosti. Mladi danas žive u društvu u kojem sunaglašene tradicionalne rodne uloge. Ovaj fenomen je posebice vidljiv kada se progovara o pitanjimave<strong>za</strong>nim uz seksualno i reproduktivno zdravlje te <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>. Nažalost, ne postoji održiv17 | Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a
i sustavan plan kojeg bi provodile struke ve<strong>za</strong>ne uz zdravstvo ili edukaciju kako bi se adekvatnoodgovorilo na potrebe mladih ili adresirale postojeće predrasude, odnosno stereotipi.Zdravstveni problemi ve<strong>za</strong>ni uz rizično ponašanje i nezdrave navike pokazuju trend kontinuiranogporasta iz godine u godinu, što značajno smanjuje ukupno stanje zdravlja u populacijimladih. Ponajviše su <strong>za</strong>stupljeni problemi ve<strong>za</strong>ni uz konzumaciju alkoholnih i duhanskih proizvoda,uživanje droga, prakticiranje seksualnog odnosa bez <strong>za</strong>štite, porast incidencije SPB (spolnoprenosivih bolesti), nedovoljna fizička aktivnost, te konzumacija nutritivno siromašne hrane. Uusporedbi s ostalim europskim zemljama, mladi u Hrvatskoj značajnije rjeđe obolijevaju od infektivnihbolesti zbog sustavnog procjepljivanje, no češće umiru u prometnim nesrećama ilizbog eksplozivnih na<strong>prava</strong> <strong>za</strong>ostalih u ratu, odnosno vatrenog oružja.Statistički gledajući populaciju osoba koje žive s HIV/AIDS-om u Hrvatskoj, moglo bi se krivo<strong>za</strong>ključiti da kako mladi nisu značajno <strong>za</strong>stupljeni stoga nisu posebno ranjivih. Također bi trebalonavesti da se maloljetne osobe ne smiju testirati na HIV ili SPB bez suglasnosti roditelja, kao iproblem nedovoljne dostupnosti zdravstvenih ili savjetovanih servisa <strong>za</strong> mlade (bez obzira štosu mladi u RH zdravstveno osigurani - u RH službeno rade samo 3 zdravstvena servisa, posebnoprilagođena potrebama mladih u Rijeci, Splitu i Zagrebu).Ako povežemo nisku razinu znanja i naglašene stereotipe o kontracepciji s prosječnom starostipri prvom seksualnom odnosu, jasno je da su mladi ranjiviji na HIV/AIDS.Nacionalni program <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a 2005.-2010., koji je na snazi progovara o potrebi<strong>za</strong> primarnom, sekundarnom i tercijarnom prevencijom, no kako je RH zemlja s niskom prevalencijom,naglasak bi trebao biti na podi<strong>za</strong>nje osnovnog znanja u općoj populaciji mladih kao iposebno ranjivih skupina.Osobe koje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a | 18Potrebna je izrada Nacionalnog plana <strong>za</strong> seksualno i reproduktivno zdravlje, visoke kvalitete kojibi uključivao sve dionike, te riješio specifične probleme i potrebe mladih. Mladima imaju pravo inužno je da im se osigura pristup informacijama, da se sustavno inkorporira sveobuhvatni edukativniprogram o zdravlju koji bi bio utemeljen na znanstvenim činjenicama i koji ne bi poticaodiskriminaciju ili nasilje kako bi mladi mogli samostalno donijeti informirane i odgovorne odluke,te da se osigura mladima pristup savjetodavnim i zdravstvenim servisima koji bi specifičnoadresirali probleme mladih bez obzira na bračni status, seksualnu orijentaciju ili HIV status, teprovodili preventivne mjere.
4. Rezultati istraživanjaPripremio: Danijel LončarProjekt Stanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om i onih osoba koje pripadaju skupinamakoje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a proveden je u suradnji s nevladinim i neprofitnimorgani<strong>za</strong>cijama iz nekoliko hrvatskih gradova: Kutina, Rijeka, Split, Zadar i Zagreb. Ispitanici subile osobe koje su iz nekih razloga kontaktirale udruge, dok je u Zagrebu dio ispitanika odabranmetodom slučajnog odabira.Ukupno je prikupljeno 247 dobro ispunjenih anketa. Od ukupnog broja prikupljenih anketa(N=247) 76 je bilo ispitanica, dok je muškaraca bilo 171. Izraženo u postotcima, žena je bilo30,77%, a muškaraca 69,23%.Sama spolna distribucija nije iznenađujuća,ali bi bilo potrebno napraviti ispitivanjeusmjereno na žene jer brojni autori predlažuda su žene ranjivije na HIV/AIDS negomuškarci 1 , neovisno o skupini kojoj pripadaju.Zato bismo predložili da se dio akcijausmjeri prema ženama, posebno ženamalošijeg materijalnog stanja, zlostavljanimženama, kao i seksualnim radnicama.76171Distribucija prema skupinama povećanogrizika nije simetrična. Vjerujemo da je dotoga došlo zbog povećane osjetiljivostiteme. Osim što je projekt usmjeren premapraćenju HIV-a i ljudskih <strong>prava</strong> u Hrvatskoj,projekt je i usmjeren na grupe povećanogrizika koje su nerijetko diskriminirane te stigmatizirane.Spol: MuškarciŽeneTreba napomenuti da smo surađivali s nevladinim i neprofitnim udrugama kojeimaju različit dohvat pa je tako u našem uzorku bilo najviše intravenskih korisnika droga kojičesto potražuju pomoć udruga.1 Farmer, P. (1996.). Social Inequalities and Emerging Infectious Diseases. Emerging Infectious Diseases 2(4):259-6919 | Rezultati istraživanja
A – osobe koje žive s HIV/AIDS-om: 12 (4,86%)B – intravenski korisnici droga: 137 (55,47%)C – seksualne radnice: 11 (4,45%)D – muškarci koji imaju seksualne odnose smuškarcima: 15 (6,07%)E – mladi: 72 (29,15%)Pripadnost skupini:7212ABCDE1511137Prosječna dob ispitanika je 31,75 godina dok je po skupinama sljedeća: osobe koje žive s HIV/AIDS-om (38,4 g.), intravenski korisnici droga (30,37 g.), seksualne radnice (34,27 g.), muškarci kojiimaju seksualne odnose s muškarcima (34,73 g.) i mladi (20,96 g.)4.1. Testiranje na HIVUz sve ostalo, <strong>za</strong>nimalo nas je i koliko se ispitanika testiralo na HIV. Rezultati ovog dijela istraživanjabili su ohrabrujući iako vjerojatno ne mogu biti reprezentativni. Zabrinjavajuće je što je vrloveliki broj mladih ljudi nesvjestan rizika kojem su izloženi što se odražava i u činjenici da od 72osobe koje pripadaju toj skupini, svoj HIV status zna samo 15 ili 20,83%. Iz toga se da <strong>za</strong>ključitikako je potrebno poticati razvoj zdravstvenog odgoja u školama, ali i intenzivnije surađivati sudrugama mladih na edukaciji o HIV/AIDS-u i ostalim spolno prenosivim bolestima (SPB).73174Znate li svoj HIV status?NeDaRezultati istraživanja | 20
Podaci su nam poka<strong>za</strong>li da od ukupnog broja ispitanika, 174 (70,45%) znaju svoj HIV status, tj.obavili su HIV test. Od tog broja većina je test obavila u razdoblju od 2005. do 2008. (91,95%). Takavpodatak je ohrabrujući i ide u prilog projektima usmjerenim na edukaciju i prevenciju HIV/AIDS-a. Notreba uzeti u obzir kako je većina ispitanika testirana samo jedanput. Takav stav ima negativanučinak na njihovo seksualno i zdravstveno ponašanje jer ih negativan rezultat testa ohrabruje danastave s rizičnim ponašanjem. Zbog toga bi se trebali uložiti daljni napori kako bi se populacijaeducirala o potrebama redovitog testiranja na HIV ukoliko su skloni čestom mijenjanju seksualnihpartnera.521 2 1 2 1 225238Godina kada ste se testirali:1989 20031994 20041998 20052000 20062001 20072002 2008584.2. DiskriminacijaCilj je ovoga <strong>projekta</strong> bio ispitati stanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV/AIDS-om, ali i osobakoje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom. Zbog toga je bilo važno istražitistupanj diskriminacije kao jedno od mjerila razine poštivanja ljudskih <strong>prava</strong>. Rezultati su na prvipogled neočekivani; 39,27% ispitanika prijavilo je da je doživjelo neki oblik diskriminacije zbogpripadnosti nekoj od skupina.I dok smo mi očekivali veći broj prijavljenih slučajeva ova se brojka može objasniti. Naime, ljudikoji su svakodnevno izloženi diskriminaciji vrlo često shvaćaju diskriminaciju kao nešto normalno.Taj proces normali<strong>za</strong>cije diskriminacije je jedan od mehani<strong>za</strong>ma obrane od iste i čest je slučajs kojim se susreću mnogi koji rade s osobama izloženim diskriminaciji. Isto tako, naš je uzorakbio neproporcionalan, sudjelovao je veliki broj mladih ljudi koji u pravilu ne prijavljuju diskriminaciju.Je li razlog tome to što diskriminaciji nisu izloženi ili to što je shvaćaju normalno, nemožemo <strong>za</strong>ključiti na temelju podataka koje imamo. No, poražavajuća je činjenica kako mladinemaju percepciju ljudskih <strong>prava</strong> pa i diskriminacije pove<strong>za</strong>ne sa seksualnim i reproduktivnimzdravljem. Ukoliko iz uzorka isključimo mlade, onda je broj slučajeva diskriminacije znatno viši iiznosi 55,43%.21 | Rezultati istraživanja
Ne smijemo biti <strong>za</strong>varani brojkama. Činjenica je da diskriminacija postoji te da broj prijavljenihslučajeva nije bitan, tj. <strong>za</strong>brinjavajuće je da ona postoji. Stoga moramo upozoriti kako je potrebnopoduzeti mjere redukcije diskriminacije jer je vjerojatno da je postotak osoba izloženihdiskriminaciji znatno veći od onoga kojega mi imamo. Takvu pretpostavku podržavaju i drugaistraživanja koja su poka<strong>za</strong>la da pripadnici marginaliziranih skupina rjeđe priznaju diskriminaciju2 . Mjere redukcije diskriminacije i stigmati<strong>za</strong>cije su nužne jer diskriminacija i stigmati<strong>za</strong>cijasmanjuju broj ljudi koji se testira, obeshrabruje osobe koje žive s HIV-om da otkriju svoj status iutječe na ponašanja osoba koje se skrbe <strong>za</strong> osobe koje žive s HIV-om 3 .Kako bismo jasnije shvatili stopu diskriminacije, provjerili smo distribuciju po skupinama. Takoslijedi:Prijavljeni slučajevi diskriminacije:A – osobe koje žive s HIV/AIDS-om: 7/12 (58,33%)B – intravenski korisnici droga: 79/137 (57,66%)gdje je znatno veći postotak žena prijaviodiskriminaciju (72,41%) <strong>za</strong> razliku od muškaraca(52,78%)C – seksualne radnice: 3/11 (27,27%)D – muškarci koji imaju seksualne odnose smuškarcima: 6/15 (40%)E – mladi: 2/72 (2,78%)6050403020100A B C D EU skupini intravenskih korisnika droga možemo primijetiti znatnu razliku između broja slučajevakoji su prijavile žene i onog koji su prijavili muškarci. To je situacija koju su primijetili mnogi istraživači.Muškarci nevoljko i rijetko prijavljuju bilo koje oblike zlostavljanja i/ili diskriminacije.4.3. Hepatitis CIako je istraživanje bilo usmjereno prema HIV/AIDS-u, <strong>za</strong>bilježili smo da je u skupini intravenskihkorisnika droga prijavljeno 37 (27%) slučajeva <strong>za</strong>raze hepatitisom C. Bojimo se da je ova brojkaznatno veća jer anketa nije predvidjela pitanja o hepatitisu C, već je to prepustila ispitivačima.Rezultati istraživanja | 222 Steward, W.T., Herek, G.M., Ramakrishna, J., Bharat, S., Chandy, S., Wrubel, J., Ekstrand, M.L. (2008.). HIV-relatedStigma: Adapting a Theoretical Framework for Use in India. Social Science and Medicine 67: 1225-2353 Ibid.
4.4. Primjeri i slučajevi diskriminacijeIspitanici koji su prijavili diskriminaciju često su to objasnili i konkretnim primjerima. Tako se čestosusrećemo s diskriminacijom intravenskih korisnika droga od strane zdravstvenog osoblja.Ukoliko su i hepatitis C pozitivni, diskriminacija je izraženija. U tom slučaju nije rijetkost da suliječnici ili stomatolozi odbili liječiti takvog pacijenta. Izdvojili smo nekoliko komentara zdravstvenogosoblja koje su nam ispitanici prijavili.“Nema bivših ovisnika.”“Ja sam tebi i bog i šef.”“Sve vas treba poubijati.”“Narkomanima ionako nikad dosta tableta.”Takvo ponašanje od strane zdravstvenog osoblja, osoba kojima ljudi najviše vjeruju te im seokreću kada trebaju pomoć, utječu na psihičko stanje pacijenta, ali i na njihovu percepciju sebe.Nerijetko diskriminacija ostavlja trag i na njihovom fizičkom zdravlju.“Osjećam se nekad k’o manje vrijedan, kao, ja mogu uvijek čekati, k’o da sam manje bitan.”“Svi se drugačije ponašaju prema ovisnicima, ako znaju da si ovisnik, bar ja imam takav osjećaj. Alinavikao sam.”Muškarac, 32 g. Zagreb“Ponaša se bezobrazno [doktorica] i vrlo je odrješita. Ne poštuje odluke mog psihijatra iz Vinogradskenego samoinicijativno donosi odluke ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> moju terapiju i liječenje…”[O postupanju zdravstvenog osoblja u bolnici]: “… kada sam imao prometnu nesreću, nisu meuopće htjeli detaljno pregledati te se desilo da sam imao slomljenu ključnu kost, a oni to uopće nisudijagnosticirali, niti su me htjeli pregledati iako sam ih upozoravao. Nakon 3 dana mog boravka ubolnici, kost je do kraja pukla i tek tada su me počeli liječiti. Ignorirali su me <strong>za</strong>to što sam ovisnik.”Muškarac, 27 g. Zagreb“Radio sam pretrage <strong>za</strong> potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti u domu zdravlja. Svi ostali nalazi su mibilo OK, ali sam psihologici rekao istinu, da sam ovisnik na terapiji i da se kandidiram <strong>za</strong> posao u vrtiću,pa je sama nazvala vrtić i ravnateljici rekla da sam ovisnik. Zbog toga nisam dobio posao.”Muškarac, 34 g. Zagreb23 | Rezultati istraživanja
“[O postupanju stomatologa]: “Ne, uvijek me posebno naručuju <strong>za</strong>dnjeg da bi poslije mene moglidetaljno sterilizirati pribor jer sam HEP C+… Osjećam se glupo.”[O zdravstvu]: “Doktor mi je 2004. rekao da se na ovisnike ne isplati trošiti resurse. Došao sam se raspitati<strong>za</strong> interferon <strong>za</strong> liječenje hepatitisa C. Tada sam došao iz komune i nisam se drogirao.”Muškarac, 34 g. Zagreb[O liječniku opće prakse]: “…namjerno me pušta da čekam, ne izlazi mi u susret, uvijek moram tražitirecepte koje bi mi sama, obzirom na moje stanje (epilepsiju), trebala prepisivati. S njezinom medicinskomsestrom imam odličan odnos.”[O stomatologu]: “…zubar me odbio primiti jer imam hepatitis C. Rekao je da si on ne može priuštitida me primi jer taj dan, kada bi meni popravljao zube, ne bi mogao primiti druge pacijente jer nemože tako brzo sterilizirati ordinaciju.”[O bolnici]: “Imao sam epileptički napad, a kada su me odvezli u bolnicu doktor je rekao mojoj mami(koja je rekla da sam ovisnik) da takve tamo ne liječe, nego je rekao da me hitna vozi u Vrapče.”Muškarac, 37 g. ZagrebOsim diskriminacije od strane zdravstvenog osoblja, česta je i diskriminacija u ostalim državniminstitucijama. Zabilježili smo nekoliko slučajeva kršenja <strong>prava</strong> na anonimnost kod objave rezultatatesta na HIV, ali i nekoliko slučajeva prisilnog testiranja ili testiranja bez znanja pacijenta.“Iako je bilo rečeno da je testiranje na HIV anonimno, objava rezultata u Remetincu nije bila. Čuvar u<strong>za</strong>tvoru je prozivao osobe po prezimenima u sobi i objavljivao rezultate testiranja na glas.”Muškarac, 32 g. ZagrebVrlo <strong>za</strong>brinjavajući bili su komentari mladih o HIV-u te rizicima <strong>za</strong>raze. Njihovi komentari samoukazuju na nepoznavanje osnovnih činjenica o HIV/AIDS-u, kao i na potrebu intenzivnije edukacijeo HIV/AIDS-u. Mladi se nerijetko skrivaju i<strong>za</strong> izra<strong>za</strong> poput rizično seksualno ponašanje, rizičneskupine i sl. a da ne razumiju o čemu je <strong>za</strong>pravo riječ. Ne znajući, pokušavaju opravdati svojeseksualno ponašanje.Rezultati istraživanja | 24“Ako bi se dogodilo da je jedna od kolegica HIV pozitivna išla bih se testirati. Ako se HIV ne prenosislinom, onda ne bih ništa učinila. Svi u obitelji su negativni pa sam sigurno i ja negativna jer se nisamrizično ponašala.”“Znam, negativan. Imao sam jednog partnera i bio sam opran.”Djevojka, 18 g. ZagrebMladić, 19 g. Zagreb
“Negativan, <strong>za</strong>to kaj nitko od mojih ga nema, nemam seks s muškarcima, stoga sam negativan, tesam imao odnose sa samo jednom partnericom.”Mladić, 19 g. Zagreb“Negativna, jer nikad nisam bila u kontaktu s HIV pozitivnom osobom.”Djevojka, 19 g. ZagrebPriča žene koju je <strong>za</strong>razio suprug, nakon otkrića svog statusa zbog psihičkih problema,otišla je na bolovanje. Povjerila se svojoj radnoj kolegici koja je njezin status prijavilašefici. Nakon saznanja njezinoga statusa, dobila je otkaz.Priča majke koja živi s HIV-om i njezinoga djeteta koje je oboljelo od HIV-a, a dijete je sposebnim potrebama. Problemi se javljaju prilikom upisa djeteta u školu. Majka je dijeteupisala u školu koja je počela provoditi program <strong>za</strong> djecu s posebnim potrebama. Problemise počinju javljati nakon mjesec dana zbog teške prilagodbe djeteta novoj okolini.Ravnateljica je majku pozvala u školu na sastanak te dala do znanja kako zna <strong>za</strong> djetetovstatus, iako nije htjela reći od koga je dobila informaciju. Majci je rečeno da dijete volifizički kontakt, zbog čega su se navodno ostala djeca žalila. Prema njihovoj priči dijeteje agresivno. Nakon saznanja o njegovom statusu ravnateljica i pedagog tražili su odmajke da dijete od kuće nosi užinu, te da jede odvojeno od ostale djece. Nadalje, da nenosi oštre predmete uz svoj školski pribor, te da ne dolazi u školu ako ima na sebi kakvune<strong>za</strong>štićenu ranu. Ovo nije bilo potrebno jer je dijete na terapiji. S djetetovim stanjemupoznata je školska doktorica koja je također prisustvovala sastanku.Ravnateljica je izjavila kako će <strong>za</strong>tražiti mišljenje Ministarstva obrazovanja ve<strong>za</strong>no o dužnostimajke da obavijesti školu o djetetovom zdravlju, te da će po mišljenju nadležnogMinistarstva obavijestiti cijelo Nastavničko vijeće.25 | Rezultati istraživanja
4.5. Kolateralna stigmati<strong>za</strong>cijaVeliki problem u daljnjem rješavanju problema marginaliziranih skupina predstavlja i kolateralnastigmati<strong>za</strong>cija osoba koje rade ili surađuju s udrugama i organi<strong>za</strong>cijama koje se bave problemimamarginaliziranih osoba. U našim smo anketama <strong>za</strong>bilježili dva slučaja stigmati<strong>za</strong>cije volonterkiHUHIV-a. Kolateralna stigmati<strong>za</strong>cija najčešće uključuje izjednačavanje njih s pripadnicimamarginaliziranih skupina, u ovom slučaju s osobama koje žive s HIV-om. Na taj su način nerijetkodovedene u konflikt s okolinom te im se nameću dodatni problemi, kao npr. objašnjavanje svogHIV statusa, izolacija, stigmati<strong>za</strong>cija u medicinskim ustanovama i sl. Upravo je, u slučaju osobakoje rade s osobama koje žive s HIV-om, izražena stigmati<strong>za</strong>cija u medicinskim ustanovama.Kao što nam je posvjedočila jedna ispitanica koja radi kao volonterka HUHIV-a: „… u [jednojzdravstvenoj ustanovi] , kada sam mijenjala zubara, vidjeli su da sam osigurana preko HUHIV-a te jereferentica rekla kolegici ‘ova mala ima HIV.”Nažalost, ovakvi slučajevi stigmati<strong>za</strong>cije ne odnose se samo na osobe koje rade s osobama koježive s HIV-om. Stigmatizirane su i osobe koje rade sa seksualnim manjinama, Romima, ženama,ovisnicima, seksualnim radnicama itd. Upravo je ovakav način stigmati<strong>za</strong>cije jedan od razloga<strong>za</strong>što se ljudi teško odlučuju na humanitaran rad s marginaliziranim skupinama i temama.Rezultati istraživanja | 26
5. Rezultati održane fokus grupe sosobama koje žive s HIV-omPripremila: Iva JovovićFokus grupe jedan su od <strong>za</strong>nimljivijih načina istraživanja.Cilj je da se kroz razgovore s ljudima dobiju različita mišljenja o određenoj temi.Ova se metoda koristi kada je potrebno dublje razumijevanje stavova ispitanika. Najčešćeuključuje 5 - 10 ispitanika čiju diskusiju o ciljanoj temi potiče i usmjerava moderator.U diskusiji koja traje 1 - 2 sata cilj je postići interakciju među sudionicima te tako doći doodgovora koje je teško ili nemoguce dobiti u pismenim intervjuima.Hrvatska udruga <strong>za</strong> oboljele od HIV-a (HUHIV) organizira i provodi grupe podrške <strong>za</strong> oboljele odHIV-a, koje se održavaju drugu i četvrtu srijedu u mjesecu.Grupe pohađaju osobe koje žive s HIV-om kako bi pomogli svojim savjetima i iskustvom osobamakoje su nedavno oboljele.Dana 15.10. 2008. godine, održan je sastanak grupe <strong>za</strong> podršku na temu ljudskih <strong>prava</strong>.Organi<strong>za</strong>tori su se odazvali na poziv UN Tematske skupine <strong>za</strong> HIV/AIDS i omogućili nam razgovoru trajanju od 1,5 sata s 5 prisutnih osoba kako bi dobili bolji uvid u probleme s kojima se susrećuosobe koje žive s HIV-om.Zanimalo nas je kakva iskustva imaju osobe koje žive s HIV-om u korištenju usluga iz zdravstvenogsustava.Većina prisutnih je zubaru otkrila svoj seropozitivan status što je dovelo do toga da je zubarodbio pružiti im potrebne usluge. Najčešći razlozi odbijanja su bili izgovori kako zubar nema svupotrebnu opremu da <strong>za</strong>štiti sebe i druge pacijente, kako više ne primaju nove pacijente i sl. Oneosobe koje žive s HIV-om, a nisu svom zubaru otkrile podatke o svojoj bolesti, i dalje primajustomatološku <strong>za</strong>štitu. Bitno je reći da su zubari dužni koristiti <strong>za</strong>štitnu opremu koja uključujerukavice, maske i naočale bez obzira o kojem se pacijentu radi.Osobe koje žive s HIV-om osjećaju moralnu odgovornost da otkriju svoj status zubaru kako biisti poduzeo sve potrebne mjere <strong>za</strong>štite. Udruga već duže vrijeme pomaže osobama koje žive sHIV-om u rješavanju ovog problema te su ostvarili uspješnu suradnju s djelatnicima Stomatološkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu kamo upućuju svoje korisnike. Također, udruga je već i ranijeuspostavila uspješnu suradnju s pojedinim zubarima koji su prihvatili liječenje osoba koje žive sHIV-om, ali bi ih običavali primiti izvan radnog vremena ili su <strong>za</strong>molili da se ova informacija neotkriva njihovim ostalim pacijentima.Osobe koje žive s HIV-om najviše se oslanjaju u rješavanju svojih zdravstvenih poteškoća na dje-27 | Rezultati održane fokus grupe s osobama koje žive s HIV-om
latnike Klinike <strong>za</strong> infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Smatraju da je kvaliteta pruženih usluga<strong>za</strong>dovoljavajuća, ali su istaknuli da sami imaju i dalje puno neodgovorenih nedoumica ve<strong>za</strong>nihuz liječenje i primjenu pojedinih lijekova. Smatraju da ih liječnici dovoljno ne informiraju o negativnimposljedicima uzimanja pojedinih lijekova te ne savjetuju o cijelom spektru lijekova kojise koriste što bi omogućilo pacijentima da u dogovoru s liječnikom promijene svoju trenutnuterapiju ili počnu s uzimanjem lijekova u kasnijoj fazi bolesti.Centar <strong>za</strong> AIDS otvoren 2004. godine pri Klinici je također pridonio kvalitetnijem liječenju jersu od tada <strong>za</strong>posleni socijalni radnik i psiholog. Ti djelatnici imaju vremena <strong>za</strong> pacijente i moguim pružiti puno kvalitetnih informacija o ostvarivanju pojedinih <strong>prava</strong> i podršku u prihvaćanjubolesti.Glavni nedostatak je što Centar postoji samo u Zagrebu pa se predlaže otvaranje novih centarana lokalnoj razini bliže i ostalim pacijentima, bilo kroz suradnju s drugim udrugama ili organiziranjemobilnih timova.Nekoliko osoba koje žive s HIV-om se obratilo HUHIV-u s pritužbom da su ih liječnici ili drugozdravstveno osoblje odbili liječiti nakon što su saznali <strong>za</strong> njihov seropozitivan status. Udruga jeo tim incidentima obavijestila Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, koje je <strong>za</strong>tim uputilo svojuinspekciju na teren. Inspekcija je utvrdila da su pritužbe utemeljene i pacijenti su primljeni natragna liječenje.Nadalje, <strong>za</strong>nimalo je nas kakva je situacija na radnom mjestu. Prisutni članovi su čuli <strong>za</strong> nekolikonegativnih iskustava osoba koje žive s HIV-om. Kada se na radnom mjestu sazna <strong>za</strong> nečiji HIVstatus, onda najčešće počnu kružiti uredske priče, šaputanja, pogledi te izbjegavanja.Spomenuti su i pod<strong>za</strong>konski akti koji reguliraju rad i ograničavaju <strong>za</strong>pošljavanje policijskih službenikate čuvara/<strong>za</strong>štitara u privatnoj <strong>za</strong>štiti kao „elegantan način državne da se riješe osoba koježive s HIV-om“.Rezultati održane fokus grupe s osobama koje žive s HIV-om | 28U jednoj velikoj instituciji kada je ravnatelj saznao da se radi o osobi koja živi s HIV-om, posluživalisu joj hranu iz plastičnih tanjura i pribor, u njihovom restoranu <strong>za</strong> djelatnike, koji su se odmah po<strong>za</strong>vršetku objeda bacali u smeće, osoba je sjedila sama <strong>za</strong> stolom, a naknadno je od nje <strong>za</strong>traženoda dođe u restoran nakon što svi ostali <strong>za</strong>vrše s ručkom. Osoba je nedugo <strong>za</strong>tim dala otkaz.U većini slučajeva kada se pojavi diskriminacija na radnom mjestu, osobe koje žive s HIV-om,obično same daju otkaz. Zaključeno je da su već zbog same bolesti osobe koje žive s HIV-ompod velikim pritiskom te svaki stres može negativno utjecati na stanje njihovog organizma. „Netrebam slušati njihove priče“ ili „ne <strong>za</strong>služujem takvo ponašanje“ su reakcije osoba te žele što brženapustiti takvo negativno okruženje.Naravno, bilo je i pozitivnih iskustava i to kod jedne poduzetnice koja je <strong>za</strong>poslila dvije osobekoje žive s HIV-om koje su se osjećale <strong>za</strong>štićenima u takvom radnom okruženju.U ostvarivanju svojih <strong>prava</strong> preko sudova, osobe koje žive s HIV-om kao najveće prepreke navodedodatan stres, moguće „curenje“ podataka i njihovo objavljivanje te nedostatak novaca <strong>za</strong>pokrivanje odvjetničkih troškova. Jedan sudionik je to najbolje sažmeo: „Nemamo volje, novacai živaca ponovo prolaziti kroz sve to!“. Smatraju da država treba više učiniti na donošenju kvalitetnijih<strong>za</strong>kona i njihovih provedbi, potrebno je osigurati <strong>za</strong>štitu osobnih podataka i spriječiti „curenje“informacija kroz recimo organiziranje <strong>za</strong>tvorenih ras<strong>prava</strong>, aktivno djelovati na provedbi
antidiskriminacijskog <strong>za</strong>kona, omogućiti besplatnu pravnu pomoć, jačati sustav <strong>za</strong>štite žrtava isvjedoka (pogotovo u kontekstu sumnje na namjerno širenje HIV-a) te aktivnije promicati <strong>prava</strong>navedena u Zakonu o <strong>za</strong>štiti <strong>prava</strong> pacijenata koja omogućuju osobi koja živi s HIV-om da samadonese odluku o liječenju nakon što je liječnik kvalitetno informira o svim prednostima i nedostacimapojedinih lijekova i metoda liječenja.Osoba je opisala svoje iskustvo s odvjetnicom suprotne strane i sutkinjom u procesu traženjaodštete zbog automobilske nesreće. Odvjetnica mu je rekla neka prihvati ponuđeni iznos iz nagodbejer „tako ionako neće doživjeti kraj sudskog procesa“, a sutkinja je bacala prema osobidokumente jer nije htjela da se slučajno dotakne s osobom koja živi s HIV-om pri vraćanju pojedinihlistova papira.Osobe koje su prisustvovale ovom sastanku grupe <strong>za</strong> podršku, ne smatraju svojim prioritetompokretanje tužbi protiv osoba na koje sumnjaju da su ih <strong>za</strong>razile pogotovo zbog straha od „curenja“informacija te dodatnog stresa.Da bi se osobe koje žive s HIV-om aktivnije uključile u rad udruge i na pojedinim aktivnostima,potrebno im je <strong>za</strong>jamčiti sigurnost podataka te ih više obaviještavati o uspjesima i projektimaudruge.Osobe koje žive s HIV-om na kraju su <strong>za</strong>ključile da je učinjen veliki pomak u Hrvatskoj i što setiče liječenja i samog testiranja na HIV pogotovo s otvaranjem 10 Centara <strong>za</strong> savjetovanje i testiranje.Na kraju je bitno reći da mnoge osobe koje žive s HIV-om pojedine akte diskriminacije i stigmati<strong>za</strong>cijene prepoznaju kao iste, već ih smatraju očekivanim ponašanjem <strong>za</strong>jednice prema njimasamima. Naučili su se skrivati svoj seropozitivan status te ako ga nekome otkriju bit će ili izvrijeđani,povrijeđeni, šikanirani ili barem gledani ispod oka.29 | Rezultati održane fokus grupe s osobama koje žive s HIV-om
Rezultati održane fokus grupe s osobama koje žive s HIV-om | 30
6. Priče osoba koje žive s HIV-omprenesene iz različitih brojevabiltena „HIV/AIDS INFO“ kojegaizdaje Hrvatska udruga <strong>za</strong>oboljele od HIV-a (HUHIV)PRIČAObolio sam jednog proljeća.Kada se sada osvrnem i<strong>za</strong> sebe, sve mi se čini kao san, ružan san. Odjednom sam iz mirna, bezbrižnaživota bačen u sam pakao. U početku bespomoćan, suočen s bolešću o kojoj do tadanisam znao gotovo ništa, osim šturih podataka iz novina, trebao sam se boriti i to ni manje niviše već <strong>za</strong> život.U sličnoj situaciji našla se i moja liječnica opće prakse. Donijevši joj povijest bolesti na kojoj seisticala <strong>za</strong>strašujuća dijagno<strong>za</strong>, i<strong>za</strong>zvao sam nemir u njenom do tada mirnom radnom vijeku. Kolikosam se ja bojao njene reakcije, toliko se ona „bojala“ mene. Za dugih mjeseci mog bolovanjaučili smo o bolesti <strong>za</strong>jedno. No, unatoč tome što je ona liječnica, a ja „običan“ bolesnik, brže samshvatio što se događa u mom organizmu i što moram učiniti u kontaktu s drugim osobama. Počeosam živjeti sa svojom bolešću i pokušavao se sa što manje problema vratiti u okolinu i svojeradno okruženje. I tu počinju moji problemi.Odjednom sam se našao u apsurdnoj situaciji:želio sam raditi, ali mi doktorica nije željela <strong>za</strong>tvoritibolovanje. Unatoč nalazima koji su poka<strong>za</strong>li dobro zdravstveno stanje, unatoč razgovoru i uvjeravanjuprof. dr. Begovca da se mogu vratiti na posao, njen odgovor je bio NE. Šalje me na komisijukoja donosi odluku da sam sposoban <strong>za</strong> povratak na posao, ali liječnica još uvijek traži nekogaili nešto što će joj s neprijepornom sigurnošću reći da nisam opasan <strong>za</strong> okolinu. A tko to može išto se to danas može s takvom sigurnošću jamčiti? Osjećao sam se poput „rijetke“, progonjeneživotinje, ali ne one koju bi trebalo <strong>za</strong>štititi, već koje bi se svatko htio riješiti.Nakon u<strong>za</strong>stopnog uvjeravanja od strane prof. dr. Begovca, ali i ne mogavši više opravdati komisijii kontroli <strong>za</strong>što sam na bolovanju, došao je i taj dan kad je odgovor bio DA. Siguran sam dai danas, iako se rijetko viđamo jer ja dobro reagiram na terapije, nije 100% sigurna u ispravnostsvoje odluke. Ne <strong>za</strong>mjeram joj. Znam da ona nije samo moja liječnica, već i stotine drugih i da jesvojim odbijanjem da me vrati među kolege, štitila upravo njih.31 | Priče osoba koje žive s HIV-om
A tko je štitio mene? Zar ja nemam pravo na koliko-toliko normalan život? Ako sam napraviokobnu pogrešku, <strong>za</strong>r me i liječnica mora kažnjavati? Nije li upravo ona ta koja bi me trebalasavjetovati i učiti kako da se osjećam kao svaki drugi pripadnik društva? Preostaje mi jedino dase nadam kako su tokom svih ovih godina od kada se bolest pojavila i „obični“ liječnici naučililekciju humanosti.Član HUHIV-aPISMOPoštovani,Već dugo razmišljam o tome da vam napišem ovo pismo. Puno se toga nakupi u čovjeku tijekomgodina, puno problema, nerazumijevanja i štošta drugog.Dakle seropozitivan sam, bolje rečeno, prvi put testiran na HIV u listopadu 1992. godine. Sudioniksam posljednjeg rata, tijekom kojega sam jedan dio proveo u sanitetu. Radio sam i prije, a i poslije, ujednoj <strong>za</strong>grebačkoj bolnici bez poteškoća do početka 1998. Tada sam, sasvim slučajno na radnommjestu, od kolege „pokupio“ virozu te, jer sam se loše osjećao, bio upućen od strane svoje liječniceu Kliničku bolnicu „Dr. Fran Mihaljević“. U bolnici na prijemnom odijelu pregledao me liječnik ipreporučio mi ostanak u bolnici jar sam, kako je rekao, „<strong>za</strong>ražen opasnom bolešću“ ( doktorica jeu uputnici navela šifru bolesti ). Pošto živim sam, morao sam obaviti neke stvari prije nego odemna liječenje, te sam to i rekao dotičnom gospodinu. Dao sam mu broj telefona, a on meni prijamni<strong>za</strong>pisnik. S tim je razgovor bio gotov, a ja sam se uputio doma. Tijekom vikenda moje zdravstvenostanje se jako poboljšalo i nisam više vidio razloga <strong>za</strong> prijem u bolnicu. Ukratko, liječnik koji me jepregledao ( 6. 12. 1997. ) uzeo si je <strong>za</strong> pravo da o mome zdravstvenom stanju obavijesti ustanovu ukojoj sam <strong>za</strong>poslen, moga ravnatelja i glavnu sestru, a uopće se nije udostojio nazvati mene ili prof.dr. Bureka ili prof. dr. Begovca. Ja sam u to vrijeme u svojoj ustanovi obavio potrebite krvne pretragete pošto su rezultati bili više nego dobri, nastavio sam normalno koristiti <strong>za</strong>služeni godišnji odmor.Napominjem da sam od 1992. redovito davao krv na analizu kod prof. dr. Bureka i nalazi su bili dobri.Priče osoba koje žive s HIV-om | 32Kada sam se vratio s godišnjeg odmora, pozvala me moja glavna sestra i rekla mi je da više nemogu raditi te da se odmah javim u <strong>za</strong>raznu bolnicu. Naslutio sam o čemu se moglo raditi, alinisam imao pojma da je liječnik koji me pregledao svima s kojima sam razgovarao otvorenorekao da sam HIV pozitivan. Sljedećeg dana javio sam se prof. dr. Bureku koji od svega toga nijeznao ništa. Ipak mi je dao krv na analizu i savjetovao mi što dalje. Bio sam na bolovanju, ali bezikakve terapije. Psihički sam se počeo osjećati loše jer sam primijetio da se moji prijatelji premameni počinju ponašati blago rečeno čudno. Počeli su me izbjegavati, ignorirati u svakom pogledu,iako to do tada još nije bilo jako izraženo jer sam bio na bolovanju te mnoge nisam baščesto viđao. Negdje u travnju 1998. jedna sestra ( koja radi s prof. dr. Burekom ) obavijestila meda se javim tada prof. dr. Begovcu i da s njim popričam, jer je „dobar čovjek“. Poslušao sam je iupoznao gospodina Begovca. Odmah me je poslao na masu pretraga. Poslije par mjeseci zbogjakih bubrežnih bolova primljen sam na odjel, a u srpnju 1998. sam počeo dobivati trajnu terapiju.Ispočetka je bilo jako teško, ali postupno sam se privikao na terapiju. Po izlasku iz bolnicepočinju moji „stvarni“ problemi!
Kad sam počeo raditi, svi su me gledali s nevjericom, jer su smatrali da ja više nisam niti sposoban<strong>za</strong> posao,. Mnogi nisu sa mnom htjeli razgovarati te je iskrsnuo problem učinkovitog obavljanjaposla. Jednostavno nisam znao što da radim. Ali sasvim nenadano na odjel je u travnju 1999.došao novi šef odjela, jedna jako dobra doktorica i ona mi dosta pomaže u svakodnevnom radui općenito me puno podržava u životu. Također i jedan dio osoblja me podržava i ponaša se fer iljudski, a jedna liječnica koja mi je pravila probleme premještena je na drugi odjel.U <strong>za</strong>dnje vrijeme sam imao par smrtnih slučajeva u obitelji i to me jako potreslo pa sam bio dugoi na bolovanju. Nevjerovatno koliko psihički faktori djeluju na samu bolest ( na tijek bolesti ).Velike mi probleme pravi stanodavac koji je nekako saznao da sam seropozitivan te mi je naredioda se što prije iselim, „da ga ne bi <strong>za</strong>razio ”, kako je rekao. Ovo mi je već treći stan iz kojega semoram iseliti jer su saznali da sam seropozitivan. U stanu u kojem sam stanovao prije ovog, ulazilisu kada me nije bilo te su prekapali po medicinskoj dokumentaciji. Kada su se uvjerili da samHIV+ i da uzimam terapiju, bezobrazno su mi povisili stanarinu jer su mislili da će me na taj načinotjerati, a kada sam pristao na cijeni onda su mi dali otkaz! Sada više ne znam što da radim i kudadalje. Teško mi je ponovo naći adekvatan stan zbog više razloga (blizina radnoga mjesta jer dostateško hodam, poseban sanitarni čvor, itd. ).Vjerojatno sam vas <strong>za</strong>morio ovim pismom i masom mojih problema te se <strong>za</strong>ista duboko ispričavam.S druge strane smatram da biste trebali znati ponešto o osobi koja je potpisala pristupnicuu udrugu, a kako stvari stoje, možda još par osoba potpišu pristupnice u udrugu! U nadi da ćemose i osobno upoznati, puno vas pozdravljam i želim vam svima svako dobro!Srdačan pozdrav,MilanSVIJETLO NA KRAJU TUNELAMoraju li hrvatski HIV i AIDS pacijenti zbog neprofesionalnog pristupa poslu <strong>za</strong>uvijek ostati slijepi?Odgovor je NE.Gospodin Željko S. ima 59 godina i s obitelji živi u malom gradiću u Istri. Da je HIV pozitivan, saznaoje prije 7 godina te je do pojave tzv. trojne terapije ( antiretrovirusnih lijekova ) imao dostazdravstvenih problema. Nažalost, cijelo to vrijeme njemu je citomegalovirus (CMVR ) polako uništavaovid dok na kraju nije oslijepio. Do tada je gospodin Željko, zbog ranije prometne nesreće,vidio samo na jedno oko 20 %.Jedini oftalmolog koji je htio pregledati i pomoći gospodinu Željku bio je dr. Mesarić. Idemoriješiti problem koji imamo, pa to nam je posao da čovjeku pokušamo vratiti vid bez obzira da lion ima jedno ili dva zdrava oka, ka<strong>za</strong>o je dr. Mesarić. Prof. dr. Begovac, naš izvanredni liječnik HIVpozitivnih pacijenata u potpunosti se složio s mišljenjem dr. Mesarića da se jedino vitrektomijommože gospodinu Željku vratiti vid. Ali, nije sve teklo tako glatko…33 | Priče osoba koje žive s HIV-om
U Hrvatskoj se takva operacija radi samo na jednom mjestu u Zagrebu i na nju se čeka jako dugo.Zanimljiv je način na koji je gospodin Željko odbijen. Rečeno mu je da ovdje ne operiraju takvogpacijenta, tj. HIV pozitivnu osobu jer je aparatura jako skupa i nakon operacije više ne bi bilaupotrebljiva. U Njemačkoj obavljaju takve operacije, ali ne bacaju opremu i vode brigu o svakombolesniku, bio on i HIV pozitivan.Zahvaljujući upornosti prof. dr. Begovca i Hrvatske udruge <strong>za</strong> oboljele od HIV-a iznašlo se rješenje.Stupilo se u kontakt s HZZO-om, konkretno s gospođom Rais koja je predložila inoliječenjena teret HZZO-a te nas uputila u <strong>za</strong>mršenu proceduru dobivanja suglasnosti tog <strong>za</strong>voda pa jojovim putem <strong>za</strong>hvaljujem na ljubaznosti i trudu.Ali su se stvari opet <strong>za</strong>komplicirale. Trebalo je obaviti niz pregleda, dobiti mišljenje različitih doktorai skupiti niz potrebnih papira. Procedura se mora poštovati, što je tu je.Gospodin Željko je između ostalog naručen kod najcjenjenijih stručnjaka- oftalmologa. Oni sutrebali dati svoje mišljenje u svezi s operacijom u inozemstvu, točnije u Münchenu koja bi trajala5-8 dana. Priča ide ovako. Nijedan od stručnjaka nije se udostojao pozvati HIV pozitivnogpacijenta u svoju ambulantu, da ga barem na par trenutaka pregleda. Prelistali su nalaze u parsekundi; 59 godina, HIV bolesnik, visina…, težina...,tlak…, i slično i iz toga izvukli mišljenje: Mojeje mišljenje da operacija neće ništa bitno promijeniti, pitanje je hoće li bolesnik uopće moći podnijetitakvu operaciju…uz dodatak cijenjenog profesora: „Pa što hoće, ionako će umrijeti.”Jeste li nakon ove <strong>za</strong>dnje rečenice „cijenjenog profesora” postavili pitanje je li je on možda besmrtan.Zanima me kome je dao Hipokratovu <strong>za</strong>kletvu i kome pomaže - nama ne - jer smo miobični smrtnici.Unatoč silnim mišljenjima i preporukama <strong>za</strong>grebačkih liječnika, prof. dr. Begovac nije odustao tenjemu i dr. Mesariću - velika HVALA! Gospodin Željko je uspješno operiran. Moram <strong>za</strong>hvaliti fraIvanu Križanoviću iz Župnog ureda u Münchenu koji ga je dočekao u jedno rano jutro i s autobusnogkolodvora otpratio u bolnicu.A gospodin Željko će u miru svoga doma moći ovo sam pročitati jer mu je samo to i bila želja.Volonter HUHIV-aDILEMAIstinita priča osobe oboljele od HIV-aPriče osoba koje žive s HIV-om | 34Ovo je moja priča, moja „dilema”, moje razmišljanje: o svijetu u kojem živim, o bolnoj istini, ljudskojhumanosti, liječničkoj etici i njihovoj Hipokratovoj <strong>za</strong>kletvi; o ljudskim strahovima, predrasudama,o needuciranosti i nedostatku osnovne ljudske osobine, suosjećanja i savjesti.Želja mi je da se što manje vas nađe u ovoj priči. Da ne morate okrenuti glavu, pocrvenjeti, ili jednostavnopogledom preskočiti ovaj dio teksta. Volio bih probuditi savjest kod onih koji su neposrednove<strong>za</strong>ni uz ovu priču. Probuditi ono ljudsko u nama, milost i ljubav čovjeka prema čovjeku.
Ovo je moja priča, možda na izgled optužujuća i teška, ali iskrena. Namjera ove priče nije suditidrugima, kao što drugi sude meni. Jer, možda se ova bolest nije trebala zvati AIDS, možda jemogla dobiti drugo ime, npr. „Magdalena”. Magdalena, koju su smatrali grešnicom i željeli je kamenovati.U vašoj je ruci kamen! I imate tri mogućnosti:1. Bacite ga na mene ( što možda nije u redu, jer možda i vi imate svoj „grijeh” ), iako bolest nijegrijeh. Ali ste se barem očitovali!2. Priđite mi i priznajte me kao ljudsko biće.3. Ili jednostavno okrenite glavu i ignorirate me.Od ove tri solucije, treća je najteža. Posebice kada se radi o osnovnom pravu na život, tj. izravnojpomoći u zdravstvenoj njezi. Mnogi su bolni primjeri nas bolesnika, u kojima smo odbijani odzdravstvenih radnika. I to u vrlo teškim slučajevima, kada stomatolog uporno odbijaju primitiHIV bolesnika? Je li to pitanje nedovoljne educiranosti ili se u njihovim ambulantama ne provodiadekvatna <strong>za</strong>štita i sterili<strong>za</strong>cija ( čime je otvoren put i drugim <strong>za</strong>raznim bolestima ) ili imamosimptom guranja glave u pijesak? Zar nije dovoljno etično od mene, napose i humano, da neželim ugroziti zdravlje drugih? Samim priznanjem o vrsti svoje bolesti, ja nemam dilemu! Ali <strong>za</strong>tonemam ni stomatologa, već pet godina!Kaže se da smo svi različiti, kao zrna pijeska, pod kapom nebeskom. Zato bih volio da razmisliteo ovom: Što ako pacijent koji boluje od bilo koje bolesti, a nema takve visoke moralne standarde,dođe u stomatološku ambulantu i <strong>za</strong>taji svoju bolest? Razmišljaju li o tome naše zdravstvo, našiliječnici? I ne radi li se time presedan u poimanju etike! Jer taj bolesnik neće biti doveden u razneneugodne, mučne i ponižavajuće situacije. Za razliku od onoga koji <strong>za</strong>pravo želi <strong>za</strong>štititi kakosebe tako i druge.Ovo je moja priča! Možda vas podsjeća na nešto iz dalekog djetinjstva? Neku bajku koja moždai nije bajka. Mene ona podsjeća na DJEVOJČICU SA ŠIBICAMA. U kojoj ona moli prolaznike dakupe njene šibice, o kojima ovisi nastavak njenoga života. Ali ljudi prolaze i nitko ih ne želi kupiti,zbog čega ona na kraju umire. Ako ste <strong>za</strong>boravili što je poanta ove bajke, možda se sjetite da jeto savjest! I pitanje - je li nam savjest čista? Moja će <strong>za</strong>sigurno biti, a vaša?Član HUHIV-aMALI, VELIKI, NEPREMOSTIVI PROBLEMI HIV- OBOLJELIHVeć oko petnaest godina prisutna je kod nas HIV- infekcija, registrirana i službeno se vrši testiranjebolesti. Postoji i Odjel gdje se liječe oboljeli od HIV infekcije, postoje liječnički timovikoji se njome bave, a neki zdravstveni djelatnici uporno odbijaju svaki kontakt s oboljelima odHIV-infekcije, a kamoli da im pruže pravodobnu liječničku pomoć i skrb, kao da se bolest prenosisocijalnim kontaktom i zrakom. Danas i malo bolje upućen čovjek znade vrlo dobro putoveprijenosa. Ovdje ćemo iska<strong>za</strong>ti osnovne i najčešće primjere problema oboljelih od HIV-infekcije.35 | Priče osoba koje žive s HIV-om
Oboljeli od HIV- infekcije jednostavno ne vjeruju da ne postoji stomatolog koji bi zbrinuo oboljelei pružio im pomoć pri neizdrživoj zubobolji. Nije moguće da se ne može organizirati da jedanstomatolog jednom tjedno po dva tri sata pred <strong>za</strong>vršetak svojega radnog vremena ili jedan danu tjednu prima samo HIV oboljele pacijente, ili pak da dolazi u određenu ordinaciju i prima samooboljele od HIV-infekcije. Vjerujemo da je problem samo u dobroj volji i nesebičnoj pomoći oboljelimaod HIV-infekcije.Ako postoje HIV-oboljeli koji iz moralnih razloga ne žele prešutjeti svoju bolest, <strong>za</strong>r ih treba „nagraditi”<strong>za</strong>to odbijanjem stomatološke pomoći, pa ih prešutno poslati drugom stomatologu ineka se snalaze sami. Premda i stomatolog i oboljeli od HIV-infekcije znaju da se u interesu svihostalih valja ponašati i raditi na način da se <strong>za</strong>štiti i stomatolog i njegovi pacijenti kao da je svakipacijent rizičan, a između ostalog i radi drugih infekcija (naprimjer hepatitis B i C). No, da susamo problem oboljelih ponašanje stomatologa bilo bi lako, ali što činiti kada mladić strada uprometnoj nesreći, a kirurg ne želi operirati? Pacijent se sam izjasnio da je HIV- pozitivan. Mladićje već hendikepiran HIV-infekcijom, pa <strong>za</strong>r ga treba ostaviti invalidom i ne ugraditi šipke da senormalno rehabilitira?Ako se neprimjereno ponašaju zdravstveni djelatnici, kako očekivati od drugih društvenih djelatnikada promijene svoje ponašanje, odnosno kako uvjeriti tetu u dječjem vrtiću da dijete HIVpozitivnemajke može biti potpuno zdravo i da nema prepreke da se dijete uključi u programodgoja u vrtiću? Bilo je slučajeva kada stotine potvrda o zdravlju djeteta nisu pridonijele rušenjupredrasuda koje su bile jače od činjenica o zdravlju djeteta. Kako da HIV-oboljeli rješe potvrdu <strong>za</strong>fizioterapeutom, ili drugom potrebom, kada ne mogu riješiti osnovnu zdravstvenu skrb i nailazena velike prepreke kao da se HIV-infekcija pojavila jučer, ne znamo ništa o bolesti i obavijena jevelom tajne? A potrebno je samo malo, malo nesebične pomoći i razuma <strong>za</strong> problem oboljelihod HIV-infekcije.I pored iska<strong>za</strong>nih problema oboljelih s HIV-infekcijom valja <strong>za</strong>hvaliti izuzetnim liječnicima i drugimzdravstvenim djelatnicima koji, unatoč svim teškoćama u zdravstvu, pružaju liječničku skrbte iskazuju humanost koja je toliko potrebna oboljelima od HIV- infekcije. Hvala ima na stručnoj inesebičnoj skrbi o oboljelima koji se osjećaju građanima drugog reda uslijed još uvijek prisutnihpredrasuda u društvenoj <strong>za</strong>jednici,Pismo jedne majkePriče osoba koje žive s HIV-om | 36Kaže se: djeca su najveće bogatstvo na svijetu. Zašto onda jedno nedužno dijete <strong>za</strong>raženo <strong>za</strong>sada neizlječivim virusom biva najžešće napadano u Hrvatskoj i to javno? Zar se cijeli svijet nebori protiv te bolesti? Zašto su upravo majke i očevi okrenuli leđa dječjoj patnji ? Vjera kojom setoliko ponosimo nalaže nam da otvorimo srca svima. A mi smo jedno dijete <strong>za</strong>tvorili u školskuknjižnicu.Majka sam upravo takvog dijeteta... i nisam jedina ! Nemam se čega sramiti u svom životu i daga mogu vratiti vjerojatno bih isto postupila. Odgojena sam u katoličkoj obitelji i naučila sampoštovati svako živo biće bez predrasuda. A ovo ?... eto desilo se, kako što se moglo i svakomdrugom. I nikoga ne mrzim i ne osuđujem. Naučila sam živjeti s tim. Kada se suočite s nečim što
i moglo predstavljati kraj vašega puta, vaših životnih želja i nedovršenih snova, naučite cijenitiono što imate. Sve nekad bitne stvari u životu postanu beznačajne. Život kakav je - vaš je! I akoveć ne možete (ili ne želite) nekoga usrećiti, nemojte ga ni povrijediti, kao majka pokušat ću toprenijeti svojoj djeci. Oni su mi jedino zbog čega vrijedi živjeti ! Upravo su mi oni poka<strong>za</strong>li najvećerazumijevanje <strong>za</strong> ovu sramotnu sen<strong>za</strong>ciju. To nije opravdanje <strong>za</strong> neznanje !Pravilnim odgojem nećemo djetetu braniti da se druži s ovim ili onim i razmišljati o tome je li mise povjerilo. Možda su baš vaši prijatelji i susjedi, braća ili roditelji poput male Ele - ne znaju da su<strong>za</strong>raženi. Možda baš vaše dijete ima takvog prijatelja ili prijateljicu, a da ni samo ne zna. Moždaste baš vi nositelj tog malenog virusa kojega ne primjećujute i dobili ste ga na „dar“ prije desetakgodina poput mene. Dešava li se to uistinu samo nekom drugom daleko od mene? Koga steljubili i voljeli, da bi ste danas upirali u jedno dijete? Nitko nije nepogrešiv, ali je barem ljudski priznatii oprostiti. Pa pružimo onda barem priliku na dostojanstvenu borbu <strong>za</strong> preživljavanje - biloda je u pitanju rat, glad, poplave, socijalno stanje - ili bolest!Jedna majka37 | Priče osoba koje žive s HIV-om
Priče osoba koje žive s HIV-om | 38
7. O nasilju i odrastanju:priča Nine i ElePripremio: Danijel Lončar“Sva <strong>ljudska</strong> bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumomi sviješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.”Opća deklaracija o ljudskim pravima, čl. 1“Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost,ime i obiteljske odnose priznate <strong>za</strong>konom u što se neće ne<strong>za</strong>konito miješati.”Konvencija o pravima djeteta, čl. 8Iako je Vlada Republike Hrvatske ratificirala navedene međunarodne deklaracije, one su 2000.godine, kada je petogodišnja djevojčica primljena na Odjel pedijatrije jedne <strong>za</strong>grebačke bolnice,bile <strong>za</strong>boravljene. Nina je u bolnicu primljena nakon što je njezin otac hospitaliziran uslijed komplikacijai<strong>za</strong>zvanih naprednim stadijem AIDS-a. Sama, Nina je narednih osam mjeseci provela ubolnici prije no što ju je obitelj Oblak udomila.Tijekom njezina boravka u bolnici, svi su njezini osobni podatci, kao i fotografija, bili objavljeni unacionalnim novinama (Večernji list), čime su joj oduzeta njena osnovna <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> na dostojanstvo,jednakost, privatnost i <strong>za</strong>štitu od svih oblika nasilja.U ovom ćemo tekstu prika<strong>za</strong>ti dva, gotovo istovremena, slučaja (Nine i Ele) te ćemo argumentiratikako su ovo eklatantni primjeri strukturalnog nasilja od strane države, ali i medija.Prije no što krenemo dalje smatramo kako je potrebno definirati pojam nasilja koji ćemo koristiti.Kao što je Johan Galtung (1969.) napisao, „nasilje [kurziv autora] je prisutno kada se na <strong>ljudska</strong>bića utječe tako da su njihova stvarna tjelesna i mentalna ostvarenja ispod njihovih potencijala“ 4 .Drugim riječima nasilje je čin protiv integriteta osobe. No, opasno je tako široko definirati pojampoput nasilja stoga moramo razlučiti između različitih oblika nasilja 5 . Ograničeni temomnećemo se upustiti u pojašnjavanje drugih oblika nasilja, ali bismo posudili Galtungov konceptstrukturalnog nasilja.4 Galtung, Johan (1969.). Violence, Peace, and Peace Research. Journal of Peace Research 6(3): 167-191.5 Ibid.39 | O nasilju i odrastanju: priča Nine i Ele
Definirano kao neizravno i sustavno, komu nedostaje autor, strukturalno je nasilje izraz nejednakostii moći 678 . Upravo je nejednakost dovela do slučaja Nine i Ele.Okrutno prikazujući svu moć današnjih medija, Večernji list je objavio sve osobne podatke HIVpozitivne djevojčice Nine, kršeći time Ninina temeljna <strong>prava</strong>, ali i novinarsku etiku. Slijedila jepoplava medijskih izvještaja, reakcija građana i države. Ubrzo se u istom kaosu našla još jednadjevojčica.7.1. O čemu je <strong>za</strong>pravo riječ?Kao što smo spomenuli, slučaj je počeo objavom novinskog članka u Večernjem listu. Ipak, bilobi nepošteno njima pripisati sve <strong>za</strong>sluge. U razdoblju od 2000. do 2002. godine u cijelu su se pričuuključili i drugi mediji (poput Obiteljskog radija, Jutarnjeg lista, Vjesnika i Nacionala) u potrazi<strong>za</strong> spektaklom, javnim cirkusom koji bi <strong>za</strong>prepastio, šokirao i dirnuo javnost. Tako oni razgovarajus doktorima, socijalnim radnicima, novopronađenim članovima obitelji djevojčica, učiteljima,skrbnicima i građanima u namjeri da objasne nastalu situaciju. Kako bismo vam zornije prika<strong>za</strong>lisituaciju, pripremili smo pregled događaja u navedenom razdoblju.Travanj 2000. Klinika <strong>za</strong> infektivne bolesti u Zagrebu prima novog pacijenta, udovca. Njegova jekćer smještena u Odjel <strong>za</strong> pedijatriju lokalne bolnice. No, nakon što djevojčici u bolnici dijagnosticirajuHIV, premještaju ju u Kliniku. Večernji list u tom razdoblju objavljuje njezino puno ime,seropozitivan status te fotografiju iz obiteljskog albuma, a sve je popraćeno sen<strong>za</strong>cionalističkimtekstom. Tako saznajemo Ninino ime.Kao da to nije bilo dovoljno, nakon prosvjednog pisma prof. dr. Begovca upućenog Večernjemlistu, oni iznova objavljuju spomenutu fotografiju.Ninin otac umire kasnije te godine. Nakon što su je sve socijalne službe odbacile, Nina daneprovodi u Klinici. Živahna i inteligentna djevojčica uskoro postaje miljenica svih u Klinici. Trebaloje proći pet mjeseci prije no što se Ministarstvo rada i socijalne skrbi obratilo medijima kako bipronašli skrbnike <strong>za</strong> malu Ninu. U studenome iste godine udruga Nuevo Futuro organizirala jeudomljenje. 1. prosinca Nina, praćena medijima, napušta Kliniku. U izvještajima koji su slijedili, na<strong>za</strong>htjev ravnatelja udruge Nuevo Futuro, objavljuju se podatci o udomiteljima praćeni Nininomfotografijom.O nasilju i odrastanju: priča Nine i Ele | 402000. godine u Kliniku dolazi još jedna seropozitivna djevojčica, koja je udomljena u istu obiteljkao i Nina. Djevojčica je na jesen 2002. trebala krenuti u prvi razred osnovne škole. Zbog njezinaHIV statusa <strong>za</strong>branjen joj je upis u školu. U nadi kako će imati više sreće u metropoli, obitelj setrebala preseliti u Zagreb. Po dolasku u Zagreb, stanari zgrade u kojoj je obitelj dobila stan fizički6 Galtung, Johan (1969.). Violence, Peace, and Peace Research. Journal of Peace Research 6(3): 167-191.7 Farmer, Paul (2004.). An Anthropology of Structural Violence. Current Anthropology 45(3): 305-325.8 Farmer, Paul (1998.). Infections and Inequalities: The Modern Plagues. Berkeley, Los Angeles and London:University of California Press.
sprječavaju useljenje. Razočarani, vraćaju se te Ela te jeseni kreće u prvi razred. U razredu je sama,izolirana od ostale djece i osoblja u školskoj knjižnici. Kao što je tad jedna <strong>za</strong>brinuta majka rekla:„Radije ću svoje dijete poslati u <strong>za</strong>tvor nego u razred s HIV pozitivnim djetetom.“ Ta izjava ilustriras čim će se Nina i Ela morati boriti, odrastajući u takvoj okolini.Tek pošto su stvari krenule na bolje – formirao se razred od 17 učenika – skrbnici odlučuju preselitiobitelj u drugi grad, Kutinu. Problemi počinju iznova.7.2. Tko je kriv i tko su žrtve?Nemoguće je na to pitanje dati jednostavan odgovor, no sigurno je da je država propustila djelovatikada nisu imali dovoljno odlučnosti osigurati prikladan smještaj <strong>za</strong> Ninu. Iako je RepublikaHrvatska potpisala Konvenciju o pravima djeteta, gdje u članku 20. stoji da „dijete kojemu je privremenoili trajno uskraćena obiteljska sredina, ili koje zbog svoje dobrobiti u njoj ne smije ostati, imapravo na posebnu <strong>za</strong>štitu i pomoć države“, Nina je bila prisiljena provesti više od osam mjeseci uKlinici nakon što su ju sve socijalne i državne institucije odbile. Članak 2. Konvencije kaže: “ Državestranke poštivat će i osigurati svakom djetetu na svom području <strong>prava</strong> navedena u ovoj Konvenciji bezikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili <strong>za</strong>konskim skrbnicima glede njihove rase,boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnoga, etničkoga ili socijalnogpodrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili kakve druge okolnosti.” 9 Ipak, država jeodlučila diskriminirati Ninu zbog njezina pozitivnog HIV statusa. Umjesto da je pružila pomoć,država je biranjem svjesno prekršila Ninina <strong>prava</strong> propisana Konvencijom. Tada je Nina prvi putbila izložena strukturalnom nasilju. Iako nije bilo izravno, ovaj će čin nasilja ostaviti trajan otisak.Moramo se <strong>za</strong>pitati bi li do ovoga slučaja došlo da je država na vrijeme reagirala?Takvu su situaciju iskoristili mediji koji su djelovali protiv <strong>za</strong>kona 10 , ali i vlastite etike. ObjavomNininog identiteta mediji su omogućili kasniju diskriminaciju od strane obrazovnog sustava išire javnosti. No, nakon što su se mediji uključili, država je odlučila djelovati. Skrbničkoj obiteljisu osigurali financijska i materijalna sredstva kojima su mogli djevojčicama osigurati dom. Ipak,osim toga, država nije učinila ništa više. Ponovno su se poka<strong>za</strong>li sporima kada je Elu trebalo upisatiu školu, što je rezultiralo diskriminacijom i stigmati<strong>za</strong>cijom te izolacijom u školskoj knjižnici.Državne su institucije propustile osigurati podršku Elinim skrbnicima i lokalnoj <strong>za</strong>jednici, usprkosčinjenici da će Ela, prije ili kasnije, krenuti u školu. Bez edukacije o HIV-u lokalna <strong>za</strong>jednica je reagiralana jedini način na koji je znala, <strong>za</strong>branom upisa u školu. Ponovno je Ela bila žrtva straha ineznanja. Tek je nakon dugih pregovora i edukacije <strong>za</strong>jednice Ela krenula u školu.Pri kraju ovog teksta jasno je da su Nina i Ela bile žrtve neznanja i privatnih interesa. Isto takomislimo da su žrtve bili i njihovi vršnjaci koji nisu mogli krenuti na vrijeme u prvi razred osnovne9 Konvencija o pravima djeteta, usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 20. studenog1989.10 Mediji su se oglušili o Članak 16 Konvencije koji kaže: „Niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnomili ne<strong>za</strong>konitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti ne<strong>za</strong>konitim napadima na njegovučast i ugled.”41 | O nasilju i odrastanju: priča Nine i Ele
škole. I oni su bili žrtve države, ali i svojih roditelja. U situaciji gdje ne mogu krenuti u školu i gdjeodrastaju u strahu od svojih vršnjaka, djeca ne mogu uživati slobode opisane u Konvenciji. Njihovisu roditelji, ali i šira <strong>za</strong>jednica, <strong>za</strong>sljepljeni neznanjem, propustili djelovati u „duhu bratstva“ 11kako nalaže Opća deklaracija.7.3. Umjesto <strong>za</strong>ključkaNeznanje i nesposobnost bili su glavni razlozi koji su Ninu i Elu spriječili u ostvarenju dijela njihovapotencijala. Imali smo <strong>za</strong>datak <strong>za</strong>štititi ih od diskriminacije, nasilja i stigmati<strong>za</strong>cije, no nismouspjeli.Danas su Nina i Ela kao i sva ostala djeca. Pohađaju školu, imaju prijatelje te su jednakog ponašanjapoput vršnjaka. U medijskoj izolaciji im se pruža prilika da u potpunosti ostvare svoje ciljeve.Na kraju bismo spomenuli i nekoliko pozitivnih ishoda. Lokalna je <strong>za</strong>jednica uložila veliki naporkako bi nadjačala neznanje. Primjetan je napredak u obrazovanju o HIV-u u lokalnoj <strong>za</strong>jednici, noVlada mora raditi na nacionalnom programu obrazovanja o HIV-u, kao i na povećanju svijesti, teborbi protiv diskriminacije i stigmati<strong>za</strong>cije osoba koji žive s HIV/AIDS-om.O nasilju i odrastanju: priča Nine i Ele | 4211 Opća deklaracija o ljudskim pravima, usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10.prosinca 1948. godine (rezolucija br. 217 /III/)
8. Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nihuz HIV/AIDSPripremio: Kristijan GrđanMedijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV/AIDS pretežno se bavi javnim interesom suzbijanja <strong>za</strong>razei onim primjerima gdje se sumnja da bi se HIV unutar određenih, najčešće kakvih inkriminiranihokolnosti, mogao prenijeti na druge. U ovom dijelu navodimo primjere nekih novinskih napisa ukojima se očituju pogreške novinara i urednika u izvještavanju o temama ve<strong>za</strong>nim uz HIV/AIDS.Tako se na strani novinara i urednika, kao pogreške izdvajaju sen<strong>za</strong>cionali<strong>za</strong>m i nepotrebno uplitanjeu privatni život osoba, dok se kod strane službenih osoba nalaze odavanje profesionalnetajne, netočno izvještavanje javnosti i „neslužbeno“ odavanje službenih informacija. Opseg mjerakojima novinari krše pravo osoba na poštivanje njihovog privatnog života, najčešće se sastoji odispitivanja službenih osoba koje anonimno odaju profesionalnu tajnu ili druge službene informacije,ispitivanja rodbine, susjeda, kolega s posla ili poznanika. Međutim, ima i situacija kadasu novinari radi potrage <strong>za</strong> informacijama u vezi HIV statusa i njihovom potvrdom, predlagali iispitivanim osobama testiranje na HIV.Dana 15. studenog 2004. godine u tjedniku Nacional objavljen je članak s naslovom Panika uSplitu: Splićanin D.D. (40) namjerno širi AIDS. Izvor informacija <strong>za</strong> ovaj tekst bili su “neslužbeni, aliprovjereni izvori”. . U samom tekstu se citira preporuka Svjetske zdravstvene organi<strong>za</strong>cije da seimena <strong>za</strong>raženih HIV-om ne objavljuju te u ovom tekstu ime niti nije objavljeno. No to nije biloniti potrebno jer su iznesene informacije više nego dovoljne da se osobu identificira. Osim fotografijena kojoj su samo oči prekrivene crnim kvadratićem, iznesene su i ove informacije o osobi sHIV-om: inicijali, godine, bračni status te da se radi o “poznatom splitskom ugostitelju čiji je iznimnopopularan kafić u samom srcu grada.” Već u prvoj rečenici kaže se i da mu je supruga <strong>za</strong>raženavirusom HIV-a. Objavljivanjem ove informacije o supruzi D.D.-a, ušlo se u njenu privatnost bezdozvole te ju se na taj način stigmatiziralo bez čvrstih doka<strong>za</strong> jer nigdje u tekstu ne postoji čvrstdokaz <strong>za</strong> tvrdnju da je ta žena inficirana. Nadalje se zbog dramatičnosti, o supruzi D.D.-a piše i“...no takvu mu je ljubav do smrti u neugodno doslovnom smislu već ponudila njegova životna družica.”Osim to dvoje ljudi, novinarka je iznijela HIV status i drugih osoba poput navodne ljubavniceD.D-a: “ona je po svemu sudeći medicinske struke, dakle liječnica, medicinska sestra ili farmaceut.” Nadaljeje D.D. opisan kao “živa bomba koja neodgovorno sije opasnu <strong>za</strong>razu,” te da je situacija delikatnazbog njegove obitelji koja “ne bi trebala snositi nove posljedice njegovih kriminalnih postupakazbog kojih već trpi tragediju.” 12Dana 4. svibnja 2005. godine dnevnik 24 sata objavio je članak s naslovom Panika u gay krugovima:Namjerno širi HIV. Već sam naslov ima sen<strong>za</strong>cionalistički ton. Izvor informacije je 30-godišnji12 Grđan K., Pribanić D., Ratković, V., Jovović I. ur., 2007. „Jačanje partnerstva <strong>za</strong> razvoj nacionalne destigmati<strong>za</strong>cijskestrategije – Preporuke <strong>za</strong> postupanje medija prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om u RepubliciHrvatskoj“, UNDP43 | Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV i AIDS
Damir koji tvrdi da ga je ljubavnik namjerno <strong>za</strong>razio te da namjerno širi HIV i dalje. Nadalje ga secitira da se rapidno širi <strong>za</strong>ra<strong>za</strong> HIV-om u gay populaciji jer je “siguran seks u gay populaciji postaorijetkost”. Nadalje opis osobe koja navodno širi HIV je takav da se njime može stigma pripisativelikom broju muškaraca koji tako izgledaju. “Zagrepčanin koji neodgovorno širi HIV ima 20 godina.Plavokos je, kratko ošišan i nižeg rasta.” 13Dana 7. rujna 2006. godine dnevnik Večernji list objavio je članak s naslovom STRAH OD SIDE:nakon priče da direktor tvrtke namjerno širi sidu – ‘Ljubavnica’ odustala od testiranja na HIV. U člankuje navedeno kako je novinarka predložila jednoj ženskoj osobi iz te tvrtke da se testira na HIV iona im je rekla da je spremna otići na testiranje i dati im nalaz da ga objave. „Dogovorile smo se daće javiti koji je dan spremna otići u Kliniku <strong>za</strong> infektivne bolesti ‘Fran Mihaljević’ radi testiranja. Učinitće to, rekla je, anonimno. Međutim, kad smo je, nakon provjere u bolnici, SMS-om obavijestili da se testiranjarade svaki dan u poslijepodnevnim satima, dogodio se preokret. Odgovorila je da u to vrijemene može ići.“ – citat dijela teksta navedenog članka. Novinski napisi s izrazito sen<strong>za</strong>cionalističkimelementima uslijedili su nakon što je anonimna osoba uputila nekoliko anonimnih pisama ukojima navodi da direktor tvrtke svjesno <strong>za</strong>ražava HIV-om <strong>za</strong>poslenice.Dana 30. svibnja 2008. godine dnevnik Večernji list objavio je članak s naslovom Madame pronalazilaklijente preko oglasa, nudeći masažu, a glasnogovornica Policijske uprave osječko-baranjske,gđa. Edita Roterbauer netočno rastumačila, u odnosu na sumnju da je jedna od djevojaka kojaje pružala seksualne usluge bila <strong>za</strong>ražena HIV-om, da „<strong>za</strong>raditi kaznenu prijavu može ako se javimuškarac kojeg je <strong>za</strong>razila, ali ako je prije toga protiv nje poveo građansku parnicu“. Takva je tvrdnjanetočna i dezinformira javnost, jer građanska parnica nije preduvjet <strong>za</strong> podnošenje kazneneprijave, <strong>za</strong>to što je <strong>za</strong> njeno podnošenje sukladno odredbama Kaznenog <strong>za</strong>kona, ovlaštena isključivooštećena osoba i to može izravno pred nadležnim Općinskim državnim odvjetništvompodnijeti a da je prije toga nije pokretala bilo kakve druge pravne radnje ili sporove. Nadalje, uistom članku, istaknuto je kako su novinari neslužbeno doznali da je „u tijeku provođenje istragei je li jedna od prostitutki koja je <strong>za</strong>ražena opasnim virusom, uzročnikom AIDS-a, svjesno dovodila uopasnost život i zdravlje svojih klijenata.“ Ovakav primjer potvrđuje činjenicu i da postoji niz pogrešakakoje čine i službene osobe u radu s medijima na način da plasiraju netočne ili neprovjereneinformacije, ograđujući se kroz anonimnost od službenog karaktera tih informacija.Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV i AIDS | 44U medijskom izvještavanju dešava se i to da se HIV pozitivan status neke osobe propituje i ondakada to nema veze sa <strong>za</strong>danom tematikom o kojom se izvještava. Tako je 11. svibnja 2006. godinednevnik Večernji list objavio članak s naslovom PROFIL UBOJICA – <strong>za</strong>raženi HIV-om ne cijenetuđe živote, nadovezujući se na slučaj razbojništva u kojem su dvojica <strong>za</strong>štitara tvrtke Sokol Marićizgubila život. Jedan od počinitelja, doznalo se, bio je HIV pozitivan. Tako novinar navodi sljedeće„Dvojica osumnjičenih, naime, <strong>za</strong>raženi su virusom HIV-a, a većina njih dugogodišnji su ovisnici onarkoticima. I možda upravo u tim činjenicima treba tražiti odgovore. Jer onaj tko zna da umire i damu nema spasa, uz to ojačan narkoticima, nema potrebe <strong>za</strong> iskazivanjem ljudskosti ni prema drugima.Nema potrebe <strong>za</strong> poštovanjem tuđeg života, jer ako on umire <strong>za</strong>što bi živio netko drugi? Takvimljudima, pogotovo ako su laki na obaraču, oduzeti nečiji život i nije neki problem. U konačnici i kadjednog dana takva osoba i<strong>za</strong>đe pred lice pravde, smrt možda bude brža od pravde.“ Time je, izraža-13 Ibid.
vajući društvenu osodu prema počinitelju kaznenih djela razbojništva i ubojstva, novinar učinionepravednu osudu svih osoba koje žive s HIV/AIDS-om, navevši da takvi ljudi u sebi ne sadrželjudskosti i da su laki na obaraču. Ovakvo neoprezno i stigmatizirajuće izražavanje svakako jetrebalo biti podložno korektivnoj uredničkoj intervenciji, koja je izostala.Tek u povodu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a nalazimo korektnije i afirmativnenovinske članke o HIV/AIDS-u. Tako je 30. studenoga 2007. godine u Večernjem listu objavljenapriča djevojke koju je partner <strong>za</strong>razio HIV-om. Njezina ispovijest prenesena je u cijelosti, bez novinarskeintervencije. Bilo je i drugih informativnih članaka u različitim medijima, ali je tada biloriječ ili o intervjuima s eminentnim medicinskim stručnjacima ili o tome da su medicinski stručnjacisamo pisali članke <strong>za</strong> pojedine medije. Kod stigmatizirajućih i sen<strong>za</strong>cionalističkih medijskihnapisa o HIV/AIDS-u nedostaje kritička reakcija civilnog društva kao i izricanje profesionalne osudespram nekorektnog rada medija i povreda Kodeksa časti hrvatskih novinara.8.1. Neki primjeri osviještenog i korektnog izražavanjaU Hrvatskoj je 2004. godine objavljen pojmovnik HIV/AIDS, stigma i diskriminacija na kojem su radilibrojni stručnjaci, a koji pojašnjava koji je jezik korektno upotrebljavati kod izvještavanja o HIV/AIDS-u. Ovdje, uz neke dodatke, reafirmiramo sadržaj toga pojmovnika. Osim što nosi primjerekorektnog i osviještenog izražavanja, on sadrži i izvor osnovnih informacija o HIV/AIDS-u.U ovoj tablici navodimo primjere korektnog izražavanja koje je preporučio Afrički medijski ženskicentar. 14Neki izrazi Zašto? ZamjenaPrijenosnik HIV/AIDS-aOvo je stigmatizirajući izraz kojiimplicira na jednu osobu kaoprenositelja bolesti. Bolje jenaglasiti da je HIV/AIDS bolests kojom se može živjeti, negose usredotočiti na status bolestiosobe.HIV pozitivna osoba.Osoba/muškarac/žena kojaživi s HIV-om.AIDS siročeŽrtva AIDS-aOvaj izraz stigmatizira dijete i možese isto interpretirati da ono živi sHIV-om. To dijete ne mora uopćebiti pozitivno, nego je moždaostalo bez jednog ili oba roditeljazbog HIV-a.Ova riječ implicira nečiju slabost ilibespomoćnost.14 Slijedi link http://www.awmc.com/pub/p-4680/e-4681/ch-4694Dijete bez roditelja.Dijete bez roditeljskogstaranja.Osoba koja živi s HIV-om.Osoba koja živi s HIV/AIDS-om ili osoba koja živis AIDS-om.45 | Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV i AIDS
Neki izrazi Zašto? ZamjenaAIDS testUhvatiti, pokupiti AIDSUmrijeti od AIDS-aNesreća AIDS-a, AIDS kugaTest pokazuje prisutnost antitijelaHIV-a; dakle testira se prisustvoHIV-a, ne AIDS-a. AIDS je <strong>za</strong>dnjafa<strong>za</strong> bolesti uzrokovane HIV-om.AIDS se ne može uhvatiti ilipokupiti. Ljudi se mogu inficiratiHIV-om.AIDS nije bolest. To je sindrom – iligrupa bolesti – koja je rezultatslabljenja imunosti. To slabljenjeuzrokovano je HIV-om i otvaravrata tijela "oportunističkim" bolestima– tj. onima koje iskorištavajuslabost imuniteta.Ovo implicira da se HIV/AIDSne može kontrolirati. To susen<strong>za</strong>cionalistički izrazi. Mogudovesti do panike, diskriminacije iosjećaja beznađa.Test na HIV. Testovi koji postojeodređuju živi li osobaili ne s HIV-om. Ti testovitraže prisutnost antitijelaHIV-a u krvi osobe.Inficirati se HIV-om.Umrijeti od (specifične)bolesti, kao što je tuberkulo<strong>za</strong>ili rak.Umrijeti od bolesti ve<strong>za</strong>neuz AIDS.Epidemija HIV-a.Pandemija HIV-a.Medijsko praćenje tema ve<strong>za</strong>nih uz HIV i AIDS | 46
9. Izvješće o radu nacionalnogsavjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong><strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinuPripremio: Kristijan Grđan9.1. Opis poslova nacionalnog savjetnikaDana 18. rujna 2007. godine, Kristijan Grđan je počeo vršiti dužnost nacionalnog savjetnika <strong>za</strong><strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i HIV/AIDS pri UN Tematskoj skupini <strong>za</strong> HIV/AIDS.Ta dužnost sastoji se od sljedećeg opsega aktivnosti:- savjetovanje UN Tematske skupine <strong>za</strong> HIV/AIDS kao i drugih nacionalnih provedbenih partnerao pitanjima ve<strong>za</strong>nim uz HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om te osobakoje pripadaju skupinama koje su pod povećanim rizikom (intravenski korisnici droga, seksualneradnice, <strong>za</strong>tvorenici, migranti, mladi, žene i muškarci koji imaju seksualne odnose smuškarcima), <strong>za</strong>tim o <strong>za</strong>konodavstvu i pravosudnim sustavima, izgradnji institucionalnihkapaciteta u području lobiranja i <strong>za</strong>govaranja jednako kao i osnaživanje <strong>za</strong>jednice;- savjetovanje UN Tematske skupine <strong>za</strong> HIV/AIDS o razvoju politika i doprinos kreiranju srateškihinicijativa;- vođenje istraživanja u području ljudskih <strong>prava</strong> i HIV/AIDS-a;- razvoj politika i aktivnosti u vezi s navedenim područjima intervencije;- ocjenjivanje politika, programa i inicijativa nacionalnih partnera ve<strong>za</strong>no uz projektne ciljevei savjetovanje o mogućnostima podrške i razvoja novih projekata;- podupiranje programiranja, provedbe, praćenja i ocjene jednako kao i promocija ljudskih<strong>prava</strong> u području HIV/AIDS-a;- ocjenjivanje svih relevantnih normativnih i pravnih dokumenata;- savjetovanje nacionalnih partnera u formuliranju međunarodnih i nacionalnih <strong>za</strong>kona, pravilnika,vodiča i priručnika;- upoznavanje i treniranje nacionalnih i međunarodnih stručnjaka o najrelevantnijim međunarodnimi nacionalnim pravnim izvorima;- pripremanje nacrta i argumentacija nacionalnih i internacionalnih publikacija, uključujući i<strong>za</strong>konske propise i pravilnike;- transferirati znanja o međunarodnim i nacionalnim kretanjima u vezi HIV/AIDS-a;- asistirati osoblju UN Tematske skupine i njihovoj svakodnevnoj interakciji s nacionalnim imeđunarodnim partnerima tijekom pripreme različitih publikacija i pravnih dokumenata.47 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
9.2. UvodOd trenutka kada je preuzeo dužnost nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> pri UNTematskoj skupini <strong>za</strong> HIV/AIDS pa do trenutka izrade ovog izvješća, g. Kristijan Grđan ukupno jeobavio 20 različitih intervencija (2007. = 7, 2008. = 13). Najviše intervencija učinjeno je u suradnjis Hrvatskom udrugom <strong>za</strong> oboljele od HIV-a (HUHIV) i to ukupno 9, <strong>za</strong>tim na molbu UN Tematskeskupine <strong>za</strong> HIV/AIDS kroz UNDP ukupno 7, na molbu Hrvatskog <strong>za</strong>voda <strong>za</strong> javno zdravstvo ukupno2 te po 2 na molbu <strong>Centra</strong> <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i Vlade Republike Hrvatske. Najviše intervencijaodnosi se na davanje mišljenja o specifičnim situacijama (npr. kriminali<strong>za</strong>cija širenja HIV-a, sudskipostupci, itd.), izradu argumentacija i prijedloga izmjena <strong>za</strong>kona i pod<strong>za</strong>konskih akata.Tablica br. 1 – statistika po tražitelju intervencije109876543210HUHIV UNDP HZJZ CZLJP VRHIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 48Tablica br. 2 – statistika po vrsti intervencije876543210DavanjemišljenjaEdukacijaIzradadokumenataIzradakorespodencijeOstaloRedovito se pratila dinamika rada Vlade RH i usvajanja predloženih <strong>za</strong>konskih akata Hrvatskogsabora te pratila usklađenost novih <strong>za</strong>konskih akata s principima <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osobakoje žive s HIV-om. Pratila su se i kretanja na međunarodnoj pravnoj razini, a napose razvoj prakseEuropskog suda <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong>.Ovaj Izvještaj slijedi Međunarodni vodič o HIV/AIDS-u i ljudskim pravima 15 i njegovih 12 načela.15 International Guideliness on HIV/AIDS and Human Rights – 2006 consolidated version, UN OHCHR/UNA-IDS, 2007.
9.3. Međunarodni vodič <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> tepromjene u hrvatskom <strong>za</strong>konodavstvu i praksi u 2008.godiniVodič br. 1. – djelovanje državeDržave trebaju uspostaviti učinkovit nacionalni okvir radi odgovora na HIV koji osiguravakoordiniran, participatoran, transparentan i vjerodostojan pristup, integrirajući HIV politikei programske obveze kroz sva polja rada vlade.Ovo je mjerilo djelomično <strong>za</strong>dovoljeno uspostavom i radom Nacionalnog povjerenstva <strong>za</strong> HIV/AIDS te donošenjem Nacionalnog programa <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a 2005.-2010. Također, nekidrugi nacionalni programi kao što su to npr. Nacionalni program <strong>za</strong>štite i promicanja ljudskih<strong>prava</strong> 2008.-1011. te Nacionalna politika <strong>za</strong> promicanje ravnopravnosti spolova sadrže pitanjave<strong>za</strong>na uz HIV i prevenciju. Kada je riječ o ljudskim pravima osoba koje žive s HIV-om, Nacionalnopovjerenstvo <strong>za</strong> HIV/AIDS ima ovlasti utjecati na strateške dokumente i pod<strong>za</strong>konske akte. OvlastiNacionalnog povjerenstva su sadržane u čl. 2. Odluke o osnivanju Nacionalnog povjerenstva<strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a 16 : „Zadaća Povjerenstva je da sustavno prati sva zdravstvena, etička,socijalna, pravna i druga pitanja u vezi širenja HIV/AIDS infekcije, izrađuje preporuke, mišljenjai izvješća o zdravstvenim, etičkim, socijalnim, pravnim i drugim pitanjima te daje smjernice <strong>za</strong>donošenje novih ili izmjene važećih propisa na ovom području.“Potrebno je osnažiti položaj Nacionalnog povjerenstva <strong>za</strong> HIV/AIDS, u kontekstu aktivnijeparticipacije pri izradi <strong>za</strong>konskih akata i drugih nacionalnih dokumenata, kada je riječ o <strong>za</strong>štitiljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om te unutar povjerenstva osnovati stručnu radnugrupu koja bi se bavila specifično ljudskim pravima osoba koje žive s HIV-om. Takva radnagrupa trebala bi imati <strong>za</strong> mandat povećanje sudjelovanja civilnog društva u donošenju strateškihodluka i dokumenata.Vodič br. 2. – podrška <strong>za</strong>jedniciDržave trebaju osigurati, kroz političku i financijsku podršku, da se u svim fa<strong>za</strong>ma razvoja,programske implementacije i evaluacije HIV-specifičnih politika uključi <strong>za</strong>jednica te da suorgani<strong>za</strong>cije <strong>za</strong>jednice osnažene <strong>za</strong> provođenje svojih aktivnosti, uključivo u području etike,<strong>za</strong>konodavstva i ljudskih <strong>prava</strong>.16 NN, br. 10/0349 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Zamjećuje se da se pitanje <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om često miješa s preventivnimaktivnostima. Tako je Ured <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Vlade RH raspisao natječaj <strong>za</strong> sufinanciranjeprograma i projekata iz područja <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu u kojem je pozvao da sena natječaj prijave organi<strong>za</strong>cije s programima HIV prevencije.Potrebno je raspisati odgovarajuće natječaje u vezi s <strong>za</strong>štitom <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIVom,razviti kriterije procjene kvalitete programa/projekata te mehanizme njihove evaluacije.Država mora aktivnije poticati programe <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om ivoditi računa da ti programi imaju identitet <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong>, neovisno o programimaprevencije i isključivo zdravstvene podrške.Vodič br. 3. – javnozdravstveno <strong>za</strong>konodavstvoDržave trebaju revidirati i reformirati javnozdravstvene <strong>za</strong>kone kako bi osigurali da isti adekvatnopristupaju javnozdravstvenim pitanjima ve<strong>za</strong>nim uz HIV, da odredbe tih <strong>za</strong>kona kojese odnose na uobičajene <strong>za</strong>razne bolesti ne primjenjuju na neprimjeren način kada je riječ oHIV-u i da su u skladu s međunarodnim obve<strong>za</strong>ma u području ljudskih <strong>prava</strong>.Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 50U 2007. godini revidiran je Zakon o <strong>za</strong>štiti pučanstva od <strong>za</strong>raznih bolesti na način da se prijestupanja u radni odnos više ne obavlja testiranje na HIV. Međutim, i dalje se primjenjuju posebnemjere <strong>za</strong>štite kod osoba koje su umrle od AIDS-a.Vodič br. 4. – kazneno <strong>za</strong>konodavstvo i penalni sustaviDržave trebaju revidirati i reformirati kazneno <strong>za</strong>konodavstvo i penalne sustave da bi osiguralinjihovu konzistentnost s međunarodnim obve<strong>za</strong>ma u području ljudskih <strong>prava</strong> i da se isti nezloupotrebljavaju kada je riječ o HIV-u ili da isti nisu usmjereni prema osjetljivim skupinama.Kriminali<strong>za</strong>cija širenja HIV-aU pogledu hrvatskog kaznenog <strong>za</strong>konodavstva nije došlo do specifičnih promjena u vezi s HIV/AIDS-om. Tako i dalje postoji mogućnost kaznenog sankcioniranja <strong>za</strong> namjerno prenošenje HIV-akao kazneno djelo prenošenja spolne bolesti ili kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Slučajevisumnje na namjerno širenje HIV-a koji su se pojavili u <strong>za</strong>dnjih par godina još nisu došli do razinekaznenog progona. U praksi postoji problem s prijavljivanjem sumnje na namjerno širenjeHIV-a i obve<strong>za</strong>ma zdravstvenih djelatnika, kao i njihovom mogućom kaznenom odgovornošćuradi neprijavljivanja takve sumnje. Ne postoji specifična suradnja između zdravstvenih djelatnika,policijskih službenika i državnih odvjetnika kada je riječ o kaznenom progonu osoba <strong>za</strong> koje sesumnja da namjerno šire HIV.
Valjalo bi uspostaviti <strong>za</strong>jedničke standarde na razini Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi,Državnog odvjetništva RH i Ravnateljstva policije u postupanju prema osobama koje žive sHIV-om, kada je riječ o kaznenom progonu zbog sumnje na namjero širenje HIV-a.17Dana 2. srpnja 2008. godine Hrvatski sabor usvojio je Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenihdjela. 18 Ovaj <strong>za</strong>konski akt proizlazi iz obve<strong>za</strong> Republike Hrvatske prema Europskoj uniji. Riječje o <strong>za</strong>konskom aktu koji se temelji na građanskoj solidarnosti prema žrtvama kaznenih djelanasilja i to onih najtežih, kaznenog djela teške tjelesne ozljede i kaznenog djela ubojstva. Riječje o novčanoj naknadi koju država isplaćuje u <strong>za</strong>konom propisanoj visini neposrednim i posrednimžrtvama kaznenih djela nasilja. 19 Za ostvarenje <strong>prava</strong> dovoljno je da je djelo prijavljeno i<strong>za</strong>vedeno kao takvo pri ustrojbenim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova ili pri Državnomodvjetništvu RH, pri čemu je neodlučno je li počinitelj djela poznat.Ovaj <strong>za</strong>konski akt <strong>za</strong>nimljiv je <strong>za</strong> kontekst HIV/AIDS-a kada je riječ o slučajevima gdje se sumnjana namjerno širenje HIV-a. Naime, s obzirom da hrvatsko <strong>za</strong>konodavstvo daje mogućnost progonazbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, kada je riječ o prenošenju HIV-a, to otvara imogućnost davanja novčane naknade žrtvi takvog djela.Kriminali<strong>za</strong>cija istospolnih odnosa i dob pristankaU Republici Hrvatskoj ne kažnjavaju se seksualni odnosi među osobama istog spola, 20 a dobpristanka jednaka je <strong>za</strong> sve oblike seksualnih odnosa. 21 Kazneno <strong>za</strong>konodavstvo ne primjenjujese na diskriminatoran način kada je riječ o počinjenju kaznenih djela protiv spolne slobode ićudoređa.17 U tom kontekstu također bi trebalo uspostaviti standarde postupanja prema oštećenim osobama i svjedocimakako ne bi došlo do nepotrebnog izlaganja njihove privatnosti.18 NN, br. 80/08.19 Neposrednom žrtvom smatra se osoba koja je kaznenim djelom izravno oštećena, a posrednom žrtvomsmatra se osoba koja je kaznenim djelom neizravno ođtećena (npr. da je <strong>za</strong>konski nasljednik neposrednežrtve).20 Dekriminali<strong>za</strong>cija istospolnih odnosa među odraslim osobama je nastupila još 1977. godine.21 Izjednačavanje dobi pristanka na spolni odnos kada je riječ o osobama istog i različitog spola nastupiloje tek 1998. godine. Tako se pravno relevantnim uzima pristanak osobe starije od četrnaest, a mlađe od osamnaestgodina. Pristanak na spolni odnos od strane osobe mlađe od četrnaest godina nije pravno relevantan,a maloljetna ili punoljetna osoba koja s osobom mlađom od četrnaest godina ima spolne odnose možebiti kazneno gonjena zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom (čl. 192. Kaznenog <strong>za</strong>kona).51 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Kriminali<strong>za</strong>cija seksualnog radaSeksualni rad ili prostitucija se u Republici Hrvatskoj tretira kao prekršaj odavanja prostituciji. 22U 2007. godini <strong>za</strong>bilježeno je 159 prekršaja odavanja prostituciji, 23 dok je u 2008. godini <strong>za</strong>bilježeno162 takva prekršaja. 24 Prekršajno se kažnjava i omogućavanje prostitucije koje se odvijanajčešće na način da neka osoba drugoj omogući vršenje prostitucije u njenom stanu ili kakvojdrugoj prostoriji uz novčanu naknadu (tzv. posteljarstvo). 25 U 2007. godini <strong>za</strong>bilježeno je ukupno51 takav prekršaj. 26 U sudskoj praksi prekršaj odavanja prostituciji tretira se samo onda kada jeriječ o aktivnosti kojom se osoba bavi učestalo radi <strong>za</strong>rade i kojoj takva aktivnost predstavljajedini izvor prihoda, dok je sudska politika kažnjavanja blaga – izriču se novčane kazne, kojeokrivljenice (u praksi je najčešće riječ o ženama) kada se nakupi nekoliko kazni, u dogovoru sasucem mijenjaju <strong>za</strong> izdržavanje <strong>za</strong>tvorske kazne. 27 Kao oblik kaznene sankcije, osobi koja je počinilaprekršaj odavanja prostituciji, ukoliko je <strong>za</strong>ražena HIV-om ili drugom spolno-prenosivombolešću, može se izreći i <strong>za</strong>štitna mjera obveznog liječenja. 28 U praksi se ovakvi slučajevi ne bilježe,jer u prekršajnom postupku nije moguće doka<strong>za</strong>ti postojanje ovakvih <strong>za</strong>raznih bolesti kodokrivljenica zbog izostanka medicinske dokumentacije i drugih potrebnih doka<strong>za</strong>. 29Slijedeći preporuke izražene u publikaciji „HIV/AIDS u <strong>za</strong>konodavstvu RH“ (Turković et al,UNDP 2006.) valjalo bi povesti javnu raspravu o dekriminali<strong>za</strong>ciji „odavanja prostituciji“.Kriminali<strong>za</strong>cija zlouporabe drogaIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 52Korištenje droga 30 kao i promet njima u Republici Hrvatskoj je također kriminaliziran. U 2007.godini <strong>za</strong>bilježeno je ukupno 3.095 kaznenih djela ve<strong>za</strong>nih uz kriminalitet droga dok je <strong>za</strong> prvihpet mjeseci u 2008. godini <strong>za</strong>bilježeno ukupno 2.406 takvih kaznenih djela. 31 Pored kazneneodgovornosti postoji i prekršajna odgovornost zbog zlouporabe droga, pa je tako u 2007. godini22 Sukladno čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.23 Prekršaji iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira 2002.-2007., MUP RH – Kabinet ministra – Odjel<strong>za</strong> analitiku i razvoj, 2008.24 Pregled osnovnih sigurnosnih poka<strong>za</strong>telja I.-V. 2008. godine u Republici Hrvatskoj, MUP RH – Kabinetministra – Odjel <strong>za</strong> analitiku i razvoj, 2008.25 Sukladno čl. 7. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.26 Bilješka br. 25.27 Iz osobne komunikacije sa sutkinjom Jadrankom Pamić, dipl. iur., predsjednicom Dežurne službe Prekršajnogsuda u Zagrebu.28 Sukladno čl. 34. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.29 Iz osobne komunikacije sa sutkinjom Brankom Žigante-Živković, dipl. iur., Visoki prekršajni sud RH.30 Bez obzira na naziv Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, termin „opojne droge“ valja izbjegavati,jer se kriminalitet pove<strong>za</strong>n s korištenjem droga može odnositi i na droge koje nisu opojne.31 Pregled osnovnih sigurnosnih poka<strong>za</strong>telja I.-V. 2008. godine u Republici Hrvatskoj, MUP RH – Kabinetministra – Odjel <strong>za</strong> analitiku i razvoj, 2008.
<strong>za</strong>bilježeno 1.892 prekršaja iz Zakona o sprječavaju zlouporabe opojnih droga dok je <strong>za</strong> prvih petmjeseci u 2008. godini <strong>za</strong>bilježeno ukupno 1.396 takvih prekršaja.Kazneni postupci i HIV/AIDSSukladno postojećoj praksi Vrhovnog suda RH nalazim da se u kaznenim predmetima okrivljenicimapozitivan HIV status uzima kao olakotna okolnost prilikom izricanja kaznene sankcije,odnosno osuđenicima se HIV pozitivan status kao okolnost koja se naknadno dogodila, možeuzeti kao razlog <strong>za</strong> izvanredno ublažavanje kazne, što je u skladu s preporukom br. 21e) Međunarodnogvodiča o HIV/AIDS-u i ljudskim pravima. 32Postupak prema osobama koje žive s HIV-om u <strong>za</strong>tvorskom sustavuCentar <strong>za</strong> savjetovanje i testiranje je otvoren pri Zatvorskoj bolnici, a autoru Izvješća nisu dostupnipodaci o eventualnim diskriminatornim postupcima prema <strong>za</strong>tvorenicima.Pružanje zdravstvene <strong>za</strong>štite u Republici Hrvatskoj je centralizirano pa <strong>za</strong> sada postoji samo jednaZatvorska bolnica, i to u Zagrebu.Valjalo bi poraditi na decentrali<strong>za</strong>ciji pružanja zdravstvenih usluga u <strong>za</strong>tvorskom sustavu RH teusluge savjetovanja i testiranja na HIV i druge spolno prenosive bolesti pružati na više lokacijaunutar <strong>za</strong>tvorskog sustava.Vodič br. 5. – antidiskriminacijsko <strong>za</strong>konodavstvoDržave trebaju uvesti ili ojačati antidiskriminacijske i druge protektivne <strong>za</strong>kone koji štite osjetljivegrupe, osobe koje žive s HIV-om i osobe s invaliditetom u javnom i privatnom sektoru, kojiće osigurati privatnost, povjerljivost i etičnost u istraživanjima koja uključuju ljudske subjekte,imati naglasak na edukaciji i razumijevanju te ostvarenje učinkovite i brze administrativne igrađanske mehanizme pravne <strong>za</strong>štite.Zakon o suzbijanju diskriminacijeU pogledu antidiskriminacije u normativnom smislu Hrvatska je učinila golem pomak donošenjemZakona o suzbijanju diskriminacije.Još je u kolovozu 2007. godine na međunarodnoj konferenciji o ravnopravnosti spolova održanoju Zagrebu, potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor najavila inicijativu Vlade dadonese jedinstven <strong>za</strong>kon o suzbijanju diskriminacije. Ta najava nije bila neočekivana s obziromda je Hrvatska već ranije preuzela obvezu opsežnijeg suzbijanja diskriminacije, a raniji pokušajipronalaska adekvatnog rješenja nisu urodili plodom. Tako je unutar Nacionalnog povjerenstva<strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong> još 2005. godine bila uspostavljena Stručna radna skupina <strong>za</strong> suzbijanje32 Kao u odluci VSRH I Kr 217/2000-3 od 9. siječnja 2001. godine.53 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
svih oblika diskriminacije koja je imala <strong>za</strong>daću donijeti Nacionalnu strategiju <strong>za</strong> suzbijanje svihoblika diskriminacije. Mada je stručna radna skupina izradila nacrt strategije ona nikad nije bilaprihvaćena od strane Koordinacije Vlade. 33 U svojem Izvješću o napretku Hrvatske u pristupu EU,Europska komisija kritizirala je Vladu RH zbog inertne politike prema suzbijanju diskriminacije,navodeći da su do tada poduzete mjere bile nedostatne i da je podrška žrtvama diskriminacijemarginalna te da su tijekom 2007. godine <strong>za</strong>bilježeni i brojni homofobični incidenti. 34Prijedlog Zakona o suzbijanu diskriminacije našao se u javnoj raspravi početkom 2008. godine.Javnu raspravu koordinirao je Ured <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Vlade RH, a izrada nacrta prijedloga <strong>za</strong>konavršena je od strane stručne radne skupine Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijskesolidarnosti. 35 Na molbu Ureda <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Vlade RH dana 13. ožujka 2008. godine, autorIzvješća je sudjelovao u svojstvu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> na radnomsastanku ve<strong>za</strong>nom uz nacrt prijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije te kasnije izdao pisanomišljenje, koje slijedi:„Generalno smatram da valja pozdraviti inicijativu donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ikada smo u 2006. godini predložili paket promjena potrebnih <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žives HIV-om, držali smo se stajališta da nije potrebno donošenje specifičnog <strong>za</strong>konskog akta, već onogkoji bi općenito regulirao <strong>prava</strong> svih vulnerabilnih društvenih skupina, pa u tom pogledu i osoba koježive s HIV-om.U kontekstu HIV/AIDS-a ističem da nema posebne odredbe koja jamči <strong>prava</strong> osoba koja žive s HIVom,ali smatram da je HIV status obuhvaćen osobinom zdravstvenog stanja iz čl. 1. st. 1. nacrta <strong>za</strong>konskogprijedloga te da se na kontekst HIV/AIDS-a mogu primijeniti i na ostale odredbe istog.Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 54U čl. 1. utvrđuje se predmet <strong>za</strong>kona. U stavku 5. toga članka smatra se da propuštanje razumne prilagodbeosobama s invaliditetom predstavlja diskriminaciju u smislu toga <strong>za</strong>konskog propisa, osimako ne predstavlja nerazuman teret. Takva prilagodba može se odnositi na prilagodbu radnog mjesta<strong>za</strong> osobe s invaliditetom ako takva prilagodba ne bi ugrozila gospodarske interese poslodavca. S obziromda je invaliditet generalno percipiran kao status koji se može odrediti u specifičnom postotku(npr. kroz primjenu odredaba Zakona o listi tjelesnih oštećenja), upitno je da li se to u praksi možeprimjenjivati na osobe koje žive s HIV-om ako se njihovo stanje ne može smatrati invaliditetom. Naime,u praksi se može dogoditi da je potrebna privremena prilagodba radnog mjesta osobe koja živi sHIV-om zbog njezinog zdravstvenog stanja, a da to istovremeno ne predstavlja invaliditet. Tome trebanadodati, da pojam invaliditeta nije <strong>za</strong>konski određen pa njegovo tumačenje može biti prepuštenorazvoju prakse.33 Koordinacija Vlade je interno tijelo Vlade RH na kojem se pregledavaju nacionalni dokumenti i drugi pravniakti prije njihovog predstavljanja na sjednici Vlade RH ili upućivanja u parlamentarnu proceduru.34 Mada se brojni homofobični incidenti bilježe i ranijih godina ovo je prvi put da je iste posebno spomenulaEuropska komisija u svojem Izvješću o napretku. To iz razloga što su predstavnici nevladinih organi<strong>za</strong>cija <strong>za</strong><strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> seksualnih i rodnih manjina održali još u ožujku 2007. godine sastanak s Visokim povjerenikomEuropske komisije <strong>za</strong> proširenje, g. Oliem Rehnom i uka<strong>za</strong>li mu na primjere homofobije u hrvatskom društvu,s posebnim osvrtom na izostanak adekvatne podrške žrtvana diskriminacije u radu policije i pravosuđa, v.Izvješće o stanju <strong>prava</strong> seksualnih i rodnih manjina <strong>za</strong> 2007. godinu, Pravni tim Iskoraka i Kontre, 2008.35 Suprotno praksi Vlade, pri izradi nacrta prijedloga <strong>za</strong>konskih akata u izradu nacrta prijedloga Zakona osuzbijanju diskriminacije, kod odabira članova radne grupe prednost je dana akademskoj <strong>za</strong>jednici.
Pohvalno je da se težim oblikom diskriminacije smatra kada je diskriminacija počinjena po više osnova,što je <strong>za</strong> problematiku HIV/AIDS-a posebno značajno. Naime, <strong>za</strong> HIV/AIDS su značajne i one društveneskupine koje su zbog stigme i diskriminacije podložnije transmisiji HIV-a. Pogotovo <strong>za</strong>to što jeodređeno u čl. 6. st. 2. nacrta <strong>za</strong>konskog prijedloga da će sud voditi računa o okolnosti da je riječ ovišestrukoj diskriminaciji pri utvrđivanju visine naknade nematerijalne štete te pri odmjeravanju kazneprema prekršajnim odredbama nacrta <strong>za</strong>konskog prijedloga.U čl. 9. st. 2. alineji 6. nacrta <strong>za</strong>konskog prijedloga ističe se da se diskriminacijom ne može smatrati,inter alia, pogodovanje osoba s invaliditetom u cilju njihove <strong>za</strong>štite. U ovom dijelu vrijedi isti argumentkao i <strong>za</strong> čl. 1. st. 5. nacrta <strong>za</strong>konskog prijedloga.Nemam primjedbi u vezi s odredbama glave IV. koje se tiču postupka pred sudom od čl. 16. do čl. 20.nacrta <strong>za</strong>konskog prijedloga.Treba pohvaliti inicijativu da se organi<strong>za</strong>cije civilnoga društva mogu priključiti parničnom postupkuu svojstvu umješača kada je riječ o diskriminaciji. Odredba iz čl. 21. st. 1. nacrta predloženog <strong>za</strong>konapropisuje da se na strani osobe koja tvrdi da je žrtva diskriminacije može pridružiti kao umješač tijelo,organi<strong>za</strong>cija, ustanova, udruga ili druga osoba koja se u okviru svoje djelatnosti bavi <strong>za</strong>štitom <strong>prava</strong>na jednako postupanje u odnosu na skupine o čijim se pravima odlučuje u postupku. U stavku 3. predloženogačlanka određeno je da umješač ima sva <strong>prava</strong> koja pripadaju umješaču u postupku. Međutim,određuje se u st. 4. toga članka da bez obzira na ishod postupka, umješač sam snosi troškovesvoga sudjelovanja u parnici. Dakle, to će se odnositi i na one situacije kada odluka suda bude u koriststrane kojoj se priklonio umješač. To je protivno odredbi iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku,koja kaže da je stranka koja u cjelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinom umješačunadoknaditi troškove (citat odredbe iz pročišćenog teksta ZPP-a koji je izradio Korekt d.o.o.). Ovakvoprotivljenje odredbama parničnog postupka <strong>za</strong> umješača u položaju suparničara otvara mogućnostpreispitivanja ustavnosti na takvoj odredbi utemeljene sudske odluke, kao i opće ocjene ustavnostisamoga <strong>za</strong>kona.U ostalim segmentima nacrta predloženog <strong>za</strong>kona nemam bitnih primjedbi.“Bez obzira na dostavljene primjedbe, Vlada RH uputila je dana 15. svibnja 2008. godine u parlamentarnuproceduru Zakon o suzbijanju diskriminacije u nepromijenjenom obliku. Tijekomprocedure, sukladno mišljenju o položaju umješača, Odbor <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i <strong>prava</strong> nacionalnihmanjina Hrvatskog sabora postavio je amandman na Zakon o suzbijanju diskriminacije, tražećida se odredba iz st. 4. čl. 21. briše. 36 Slijedom toga, Vlada RH povukla je tu odredbu iz Konačnogprijedloga Zakona o suzbijanju diskriminacije.Nakon burne javne rasprave koja je uslijedila, Zakon je ipak usvojio Hrvatski sabora u prvobitnomobliku.Valja reći da je Zakon o suzbijanju diskriminacije jedan vrlo kvalitetan <strong>za</strong>konski dokument, među<strong>za</strong>konskim dokumentima koje je predlagala Vlada RH bez obzira na političku orijentaciju. U pogleduosoba koje žive s HIV-om on donosi sljedeće mogućnosti:- brani diskriminaciju po osnovi zdravstvenog stanja, dakle pozitivnog HIV statusa per se;36 Mišljenje Odboru <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> i <strong>prava</strong> nacionalnih manjina Hrvatskog sabora, Kristijan Grđan izdao jeu svojstvu predstavnika Pravnog tima Iskoraka i Kontre.55 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
- brani i smatra težim oblikom diskriminacije višestruku diskriminaciju gdje u obzir dolaze HIVpozitivan status i neka druga karakteristika (npr. spolna orijentacija, društveni položaj itd.);- određuje nadležnost Pučkog pravobranitelja <strong>za</strong> postupanje u slučajevima diskriminacije teproširuje njegove ovlasti;- organi<strong>za</strong>cijama civilnog društva otvara mogućnost sudjelovanja u građanskoj parnici usvojstvu umješača na strani žrtve diskriminacije; 37- organi<strong>za</strong>cijama civilnog društva otvara mogućnost podnošenja udružne tužbe protiv pravneili fizičke osobe <strong>za</strong> koju se smatra da je diskriminirala više osoba po istoj diskriminacijskojosnovi. 38Zakon o suzbijanju diskriminacije stupa na snagu 1. siječnja 2009. godine.Organi<strong>za</strong>cije civilnog društva trebaju se aktivno uključiti u provedbu Zakona o suzbijanjudiskriminacije kroz korištenje instituta pritužbe Pučkom pravobranitelju, umješača i udružnetužbe.Zakon o ravnopravnosti spolovaIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 56Nadalje, u 2008. godini usvojen je i novi Zakon o ravnopravnosti spolova kojim je reafirmiranaranija <strong>za</strong>brana diskriminacije po osnovi spola, spolne orijentacije i bračnog statusa.Aktivnosti <strong>za</strong> izmjene pod<strong>za</strong>konskih akata koji reguliraju rad policijskih službenikate čuvara/<strong>za</strong>štitara u privatnoj <strong>za</strong>štitiU 2008. godini Hrvatska udruga <strong>za</strong> oboljele od HIV-a (HUHIV) pokrenula je inicijativu <strong>za</strong> izmjene pod<strong>za</strong>konskihakata koji reguliraju rad policijskih službenika te čuvara/<strong>za</strong>štitara u privatnoj <strong>za</strong>štiti. U tomdjelu, UN Tematska skupina <strong>za</strong> HIV je udruzi pružila svoju podršku kroz davanje mišljenja, sastavljanjepotrebne korespondencije <strong>za</strong> Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstvo unutarnjih poslova,izradu nacrta prijedloga izmjena navedenih propisa te davanje uputa o načinu <strong>za</strong>govaranja <strong>za</strong>te izmjene. Za sada je otvorena komunikacija između udruge i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbite Ministarstva unutarnjih poslova, a očekuje se da će o temi izmjene navedenih pod<strong>za</strong>konskih akataraspraviti i Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> HIV/AIDS na nekom od sljedećih sastanaka.37 Umješač ima sva <strong>prava</strong> koja mu u parničnom postupku pripadaju sukladno odredbama Zakona o parničnompostupku. On može na strani žrtve diskriminacije iznositi dokaze i činjenice <strong>za</strong> koje smatra da su relevatnei da mogu pomoći žrtvi diskriminacije u datom predmetu. Sličan položaj imaju u svojstvu tzv. prijateljasuda međunarodne nevladine organi<strong>za</strong>cije pred Europskim sudom <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong>.38 Ova mogućnost može biti <strong>za</strong>nimljiva kao sredstvo koje se može iskoristiti pri strateškoj litigaciji <strong>za</strong> HIV pozitivnepolicijske službenike ili <strong>za</strong>štitare/čuvare u privatnoj <strong>za</strong>štiti. Naime, organi<strong>za</strong>cija civilnog društva moglabi kroz udružnu tužbu <strong>za</strong>htijevati od suda da oglasi ne<strong>za</strong>konitim postupak Ministarstva unutarnjih poslovakojim uskraćuje dopusnice <strong>za</strong> rad policijskim službenicima ili čuvarima/<strong>za</strong>štitarima u privatnoj <strong>za</strong>štiti na temeljudiskriminatornih pod<strong>za</strong>konskih akata.
Pravilnik o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja azila, azilanata, stranacapod privremenom <strong>za</strong>štitom i stranaca pod supsidijarnom <strong>za</strong>štitomDana 12. travnja 2008. godine stupio je na snagu Pravilnik o sadržaju zdravstvenog pregledatražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom <strong>za</strong>štitom i stranaca pod supsidijarnom <strong>za</strong>štitom(NN, br. 39/08.). U čl. 5. st. 3 propisano je da je kod zdravstvenog pregleda <strong>za</strong> sve osobepotrebno u anamnezi ciljano ispitati jesu li bolovale ili boluju od spolnih bolesti kao što su sifilis,gonoreja, HIV/AIDS te da je također potrebno ponuditi testiranje na HIV ili sifilis. U čl. 4. togaPravilnika propisano je da će tražitelj azila nakon zdravstvenog pregleda dobiti certifikat koji jeobve<strong>za</strong>n priložiti <strong>za</strong>htjevu <strong>za</strong> davanje azila, s time da pozitivan nalaz neke kronične bolesti nemože utjecati na odluku o dobivanju statusa azilanta.Navedene odredbe su dvojbene jer je njihov sadržaj nelogičan. Naime, ako pozitivan nalaz nekekronične bolesti ne može utjecati na odluku o dobivanju statusa azilanta, onda je sasvim nepotrebnoizdavati zdravstveni certifikat koji su tražitelji azila dužni priložiti <strong>za</strong>htjevu <strong>za</strong> odobravanje statusaazilanta. U primjeni to otvara mogućnost <strong>za</strong> zloupotrebe, a posebice kada je riječ o HIV/AIDS-u.Izbjeglice i tražitelji azila ne smiju se podvrgavati posebnim mjerama u vezi HIV infekcije, kaošto nema niti opravdanja <strong>za</strong> testiranjem na HIV na temelju kojeg bi se osobi uskratilo pravo naazil. 39 Mada odredbe ovog pravilnika ne traže mandatorno testiranje na HIV radi izdavanja zdravstvenogcertifikata, ciljano ispitivanje o HIV-u ipak predstavlja specifičnu intervenciju u vezi HIVstatusa. Iako je preporučljivo da se tražiteljima azila omogući testiranje na HIV, takvo testiranjemora se provoditi po principu dostupnosti, dobrovoljnosti i anonimnosti.Navedeni Pravilnik treba revidirati tako da se izostave specifične odredbe ve<strong>za</strong>ne uz spolnoprenosive bolesti.Vodič br. 6 – pristup prevenciji, liječenju, brizi i podršciDržave trebaju putem <strong>za</strong>konodavstva regulirati sva dobra ve<strong>za</strong>na uz HIV, usluge i informacije,kako bi se osigurala široka dostupnost kvalitetnih preventivnih mjera i usluga, adekvatna prevencijaHIV infekcije i informacije o mogućnostima brige i podrške, kao i sigurno i učinkovitoliječenje po prihvatljivoj cijeni.Države također trebaju poduzeti mjere nužne da osiguraju svim osobama, na osnovi održivostii jednakosti, dostupnost kvalitetnih dobara, usluga i informacija o prevenciji HIV/AIDS-a,liječenju, brizi i podršci, uključujući antiretroviralne i druge sigurne i učinkovite lijekove, dijagnostičkei srodne tehnike <strong>za</strong> preventivnu, kurativnu i palijativnu brigu spram HIV-a i ve<strong>za</strong>nihoportunističkih infekcija i stanja.Države trebaju poduzeti takve mjere kako na nacionalnim tako i na međunarodnim razinamas posebnom pozornošću prema osjetljivim pojedincima i populacijama.39 UNHCR Health Policy on AIDS, February 15th, 1988.57 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
U okviru Nacionalnog programa <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a navedene su mjere kojima se nastojiodržati standarde adekvatne zdravstvene <strong>za</strong>štite u kontekstu ove međunarodne preporuke. Nakonprestanka dotoka sredstava iz GFATM-a, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nastavilo jesufinancirati programe prevencije HIV/AIDS-a. Antiretroviralna terapija dostupna je u RepubliciHrvatskoj <strong>za</strong> sve osobe koje žive s HIV-om, a financijska sredstva odobrava Hrvatski <strong>za</strong>vod <strong>za</strong>zdravstveno osiguranje.Vodič br. 7 – usluge pravne podrškeDržave trebaju provoditi i poticati usluge pravne <strong>za</strong>štite kojima će se osobe <strong>za</strong>hvaćene HIVomeducirati o svojim pravima, kojima će se pružiti besplatne pravne usluge radi korištenja tih<strong>prava</strong>, razviti stručna praksa o HIV-specifičnim pravnim pitanjima te poboljšati pravna <strong>za</strong>štitaosim pred sudovima i pred ministarstvima pravosuđa, tijelima pravobranitelja, jedinicamazdravstvene inspekcije i povjerenstvima <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong>.Zakon o besplatnoj pravnoj pomoćiIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 58U 2008. godini nalazim značajan napredak na području <strong>za</strong>konske regulative besplatne pravnepomoći koji je obilježen donošenjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. 40 Njime će se omogućitiorgani<strong>za</strong>cijama civilnog društva koje se bave <strong>za</strong>štitom osoba koje žive s HIV-om da se, uz<strong>za</strong>konski propisane uvjete, registriraju pri Ministarstvu pravosuđa kao organi<strong>za</strong>cije ovlaštene <strong>za</strong>pružanje besplatne pravne pomoći. Iste će moći pružati pravnu <strong>za</strong>štitu pojedincima na temeljuuputnice Ministarstva pravosuđa, koje će se početi izdavati najranije nakon 1. veljače 2009.godine. Organi<strong>za</strong>cije registrirane <strong>za</strong> pružanje pravne pomoći moći će tu pomoć pružati i bezuputnice Ministarstva pravosuđa, ali na teret vlastitih sredstava.Pravna <strong>za</strong>štita od strane Pučkog pravobranitelja RHDonošenjem Zakona o suzbijanju diskriminacije u osobi Pučkog pravobranitelja osnovano jesredišnje tijelo <strong>za</strong> suzbijanje diskriminacije. Danim <strong>za</strong>konskim ovlastima, Pučki pravobranitelj bitće ovlašten pružati pravnu pomoć osobama prije pokretanja sudskog postupka, što otvara mogućnostpružanja pravnog savjetovanja osobama ili organi<strong>za</strong>cijama koje su mu se obratile i uvezi diskriminacije po osnovi HIV statusa.Zaštita <strong>prava</strong> pacijenataOdlukom br U-I/4892/2004 od 12. ožujka 2008. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuoje odredbu iz čl. 35. Zakona o <strong>za</strong>štiti <strong>prava</strong> pacijenata. Time je ukinuta mogućnost da sepacijent može na rad zdravstvenog djelatnika žaliti ravnatelju ustanove u kojoj taj djelatnik radiili Povjerenstvu <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> pacijenata. Odluka suda slijedi Ustavna načela da država mora40 Za detalje pogledati poglavlje ovog izvješća koje se odnosi na <strong>za</strong>konodavne promjene u 2008. godini.
pružiti mehanizme odgovarajuće pravne <strong>za</strong>štite. Kako ravnatelji zdravstvenih ustanova, odnosnoPovjerenstva <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> pacijenata, ne vode vrste postupaka nad kojima se može tražitisudska <strong>za</strong>štita, to je Ustavni sud s pravom ukinuo navedene odredbe. „U reguliranju <strong>za</strong>štite <strong>prava</strong>pacijenata, kad ih je već proklamirao, popisao i propisao, <strong>za</strong>konodavac se mora poslužiti jasnom,preciznom i potpunom regulacijom postupaka odlučivanja o njima, a ne prepustiti ih u cijelosti prostoruneograničene diskrecijske prosudbe odgovornih osoba ili povjerenstava“ – iz odluke Ustavnogsuda. Pacijent čija su <strong>prava</strong> povrijeđena uvijek se može obratiti s pritužbom nadležnoj inspekcijiMinistarstva zdravstva i socijalne skrbi ili Pučkom pravobranitelju, a <strong>za</strong>štitu svojih <strong>prava</strong> tužbom<strong>za</strong>htijevati pred nadležnim sudovima.U smjeru <strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> osoba koji žive s HIV-om, organi<strong>za</strong>cije civilnog društva trebale bi organiziratiedukativne sadržaje <strong>za</strong> osobe koje žive s HIV-om i članove njihovih obitelji.U 2008. godini HUHIV je pokrenuo pravno savjetovalište <strong>za</strong> osobe koje žive s HIV-om koje provodiodvjetnički ured u Zagrebu. U praksi se poka<strong>za</strong>lo da je temeljem ugovora sklopljenog s odvjetničkimuredom, isti bio ovlašten isključivo pružati pravne savjete dok nije postojala mogućnostpravnog <strong>za</strong>stupanja.Organi<strong>za</strong>cije civilnog društva trebaju iskoristiti odredbe Zakona o besplatnoj pravnoj pomoćiporadi osiguravanja besplatnog pravnog <strong>za</strong>stupanja u predmetima gdje je ono potrebno.Vodič br. 8 – žene, djeca i druge osjetljive grupeDržave trebaju, u suradnji i uz pomoć <strong>za</strong>jednice, promovirati suportivno okruženje <strong>za</strong>žene, djecu i druge osjetljive grupe, adresirajući predrasude i nejednakost kroz dijalog<strong>za</strong>jednice, posebno di<strong>za</strong>jnirane socijalne i zdravstvene usluge te podršku grupama <strong>za</strong>jednice.Po pitanju <strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> žena i djece u Republici Hrvatskoj postoje različiti institucionalni mehanizmi,kao što su to Pravobraniteljica <strong>za</strong> ravnopravnost spolova te Ured <strong>za</strong> ravnopravnost spolovaVlade RH. Ured <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> Vlade RH provodi programe suzbijanja trgovine ženama ipodupire javne kampanje. Postoje i brojne, vrlo aktivne organi<strong>za</strong>cije <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> žena, kojese ponajviše bave <strong>za</strong>štitom žena od obiteljskog nasilja, seksualne eksploatacije, trgovine i ropstva.Druge organi<strong>za</strong>cije bave se pružanjem pravne pomoći ženama, pružanjem psihosocijalnepodrške ženama, pravima lezbijki i biseksualnih žena, te istraživanjima i edukacijom. Feminističkeorgani<strong>za</strong>cije u Republici Hrvatskoj djeluju i kroz krovnu organi<strong>za</strong>ciju – Žensku mrežu Hrvatske.Organi<strong>za</strong>cije civilnog društva ne bave se specifično pravima žena koje žive s HIV-om, ali u svojemradu ističu njihovu osjetljivost na HIV kada je riječ o seksualnoj eksploataciji žena ili drugimoblicima seksualnog nasilja.Postoje i brojne, vrlo aktivne organi<strong>za</strong>cije civilnog društva <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> žena i djece, dok seponajviše ističu ženske organi<strong>za</strong>cije koje se bave nasiljem u obitelji i pružanjem <strong>za</strong>štite ženama59 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
žrtvama obiteljskog nasilja. Potonji programi uživaju i značajnu materijalnu podršku države i tona liniji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. U Republici Hrvatskojdjeluje i Ured <strong>za</strong> suzbijanje zloupotrebe opojnih droga, a intravenski korisnici droga primajupodršku putem organi<strong>za</strong>cija civilnog društva čiji programi su također materijalno potpomognutiod strane države. U Republici Hrvatskoj provode se i programi smanjenja štete <strong>za</strong> ulične seksualneradnice koji su sufinancirani od strane države, ali je ipak riječ o sektoru prema kojem jeusmjerena marginalna društvena pozornost.U pogledu prevencije HIV-a u ženskoj populaciji nekoliko odredaba nosi i Nacionalna politikapromicanja ravnopravnosti spolova, međutim, riječ je uglavnom o odredbama koje su prepisaneiz Nacionalnog programa prevencije HIV/AIDS-a.U Republici Hrvatskoj visoko je prevalentno nasilje protiv žena koje se najčešće odvija u obitelji.U 2007. godini <strong>za</strong>bilježeno je ukupno 5.087 prekršaja iz Zakona o <strong>za</strong>štiti od nasilja u obitelji, dok je<strong>za</strong> prvih pet mjeseci 2008. godine <strong>za</strong>bilježeno ukupno 4.964 takva prekršaja. 41 Mada poduzimaopsežne mjere borbe protiv nasilja u obitelji, 42 Republika Hrvatska još uvijek ne uspijeva smanjitivisoku prevalentnost takvog nasilja.U 2008. godini u suradnji države i organi<strong>za</strong>cija civilnog društva pokrenuta je i javna kampanjaprotiv nasilja u obitelji, seksualnog nasilja i eksploatacije žena.Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 60Žene su i žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode i ćudoređa, pa je tako u 2007. godini <strong>za</strong>bilježeno51 kazneno djelo silovanja (od toga 9 pokušaja), a <strong>za</strong> prvih pet mjeseci 2008. ukupno 52takva djela (od toga 14 pokušaja). 43 Nije mi poznato primjenjuju li se u praksi posebne profilaktičkemjere <strong>za</strong> žene žrtve kaznenog djela silovanja. Bilježi se i visoka prevalencija diskriminaciježena u području rada, a o čemu svjedoči i Pravobraniteljica <strong>za</strong> ravnopravnost spolova u svojemizvješću <strong>za</strong> 2007. godinu. Pravobraniteljica navodi brojne primjere diskriminacije, nasilja, spolnoguznemiravanja i drugih vrsta uznemiravanja protiv žena na radnom mjestu. Tako izdvaja ikonkretan primjer žene koju je poslodavac pred kolegama na radnom mjestu upitao „Jel’ te mužsinoć j...?“ 44U pogledu <strong>za</strong>štite zdravlja djece i adolescenata, potrebno je uvesti <strong>za</strong>seban predmet spolnogodgoja u redovan osnovno i srednjoškolski sustav. Kreirana su i odobrena dva programa zdravstvene<strong>za</strong>štite (od udruga GROZD i Forum <strong>za</strong> slobodu odgoja) koji će se provoditi kao dopunskenastavne aktivnosti. Oba programa su trenutno u eksperimentalnoj primjeni u desetak hrvatskihškola, a sadrže informacije o spolno prenosivim bolestima i HIV/AIDS-u. Oba programa sastavljenasu tako da bi se pitanjima spolnosti u jednoj školskoj godini trebalo posvetiti svega dva sata,što naravno nije dovoljno. Zbog nedostatka adekvatnog spolnog odgoja i provedbe neprimje-41 Pregled osnovnih sigurnosnih poka<strong>za</strong>telja <strong>za</strong> I.-V. 2008. godine u Republici Hrvatskoj, MUP RH – Kabinetministra – Odjel <strong>za</strong> analitiku i razvoj, 2008.42 Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je 2006. godine objavilo Protokol o postupanjuu slučajevima nasilja u obitelji koji je obvezujuć <strong>za</strong> državne službe kao što su policija, zdravstveneustanove, socijalne službe i ostale službe koje se susreću sa slučajevima nasilja u obitelji.43 Ibid.44 Izvješće Pravobraniteljice <strong>za</strong> ravnopravnost spolova, 2008.
enih programskih sadržaja, 45 međunarodne organi<strong>za</strong>cije INTERIGHTS i Centar <strong>za</strong> reproduktivna<strong>prava</strong> podnijele su protiv Republike Hrvatske pritužbu Europskom Socijalnom vijeću tvrdeći daje učinila prekršaj u odnosu na Europsku socijalnu povelju.Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> HIV/AIDS trebalo bi evaluirati rezultate provedbe eksperimentalnihprograma udruge GROZD i Foruma <strong>za</strong> slobodu odgoja u kontekstu edukacije o spolnoprenosivim bolestima i HIV/AIDS-u.U izvještajnom razdoblju nije došlo do promjene <strong>za</strong>konodavstva u smislu da bi se maloljetnimosobama dalo pravo pristanka na savjetovanje i testiranje na HIV.Osobe koje pružaju seksualne uslugeValja imati na umu da su žene koje pružaju seksualne usluge često izložene fizičkom i seksualnomnasilju što povećava njihovu osjetljivost na HIV. Tu posebno u obzir dolazi ulična prostitucija,jer zbog stigme koja je ve<strong>za</strong>na uz seksualni rad. žrtve nasilja nisu sklone prijavljivanju i traženjupomoći od nadležnih <strong>za</strong>štitnih službi. Žene su izložene kako izravnom tako i neizravnom nasilju(kao svjedokinje nasilja protiv drugih žena). 46Mada mnogo rjeđe, seksualnim radom bave se i gej i biseksualni muškarci. Osim s rizičnim seksualnimponašanjima i korištenjem droga, osjetljivost na HIV pove<strong>za</strong>na je i s nepovoljnim životnimuvjetima. 47Prekršajni progon osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga, a koje su istovremeno žrtvenasilja, vodi prema sekundarnoj viktimi<strong>za</strong>ciji što povećava osjetljivost na HIV. Nadalje, ima i primjerapolicijskog nasilja i iskorištavanja osoba koje se bave pružanjem seksualnih usluga, a štose ne sankcionira.Osobe koje se bave pružanjem seksualnih usluga treba uzeti u obzir kao visokoosjetljivudruštvenu skupinu, čija osjetljivost je uvjetovana s više različitih osnova. U kontekstu <strong>za</strong>štiteljudskih <strong>prava</strong> nije dovoljno fokusirati se isključivo na programe smanjenja štete, već trebarazvijati programe socijalne <strong>za</strong>štite osoba koje pružaju seksualne usluge i ponuditi izlazneprograme kao alternativu bavljenju seksualnim radom.45 Provedba programa Teen STAR koji je negativno ocijenjen od strane Pravobraniteljice <strong>za</strong> ravnopravnostspolova i Pravobraniteljice <strong>za</strong> djecu, tema o seksualnosti na satovima Katoličkog vjeronauka, te maloj pozornostipitanjima seksualnosti na satovima biologije i etike.46 Romero-Da<strong>za</strong> N. et al., 2005. „Conceptualizing the impact of indirect violence on HIV risk among womeninvolved in street-level prostitution“, Agression and Violent Behaviour, 10:153-17047 Weber E.A. et al., 2001. Sex trade involvement and rates of human immunodeficiency virus positivityamong young gay and bisexual men. International Journal of Epidemiology 2001;30:1449-145461 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Vodič br. 9 – mijenjanje diskriminatornih stavova kroz edukaciju, treniranje imedijeDržave trebaju promovirati široku i stalnu distribuciju kreativnih edukacijskih, treninških i medijskihprograma koji su eksplicitno di<strong>za</strong>jnirani radi promjene stavova diskriminacije i stigmepove<strong>za</strong>ne s HIV-om prema razumijevanju i prihvaćanju.U pogledu informiranja i borbe protiv stigme primjećeno je da se organi<strong>za</strong>cije civilnog društvapretežno bave zdravstvenim aspektima HIV/AIDS-a, dok je manje pozornosti posvećeno borbiprotiv stigme i društvenom prihvaćanju osoba koje žive s HIV-om.Internetska stranica http://www.aids.hr ažurira se češće nego ranije, a <strong>za</strong> istu je putem stranicehttp://www.gay.hr uspostavljeno i on-line savjetovalište. Mada je stranica Aids.hr resurs koji sadrži<strong>za</strong>sad najveću količinu različitih informacija na istom mjestu, njezin sadržaj se bavi pretežnoprevencijom i zdravstvenom problematikom, dok su socijalna pitanja i <strong>za</strong>štita ljudskih <strong>prava</strong> osobakoje žive s HIV-om marginalne teme. Također, čini se kako ta stranica još nije prepoznata uširem društvu kao nacionalni HIV/AIDS portal.Osnaživanje različitih vrsta medija u kontekstu HIV/AIDS-a u skladu je s preporukom 62a) Međunarodnogvodiča o HIV/AIDS-u i ljudskim pravima. Stoga bi valjalo poraditi na promocijiAids.hr stranice kao nacionalnog HIV/AIDS portala i istom pružiti odgovarajuću podršku usmislu financiranja, suradnje i povezivanja s drugim informativnim sadržajima.Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 62HIV/AIDS i medijiDana 30. svibnja 2008. godine u dnevniku Večernji list objavljen je članak s naslovom „Uhićenaprostitutka <strong>za</strong>ražena je HIV-om”. Članak tematizira slučaj ženske osobe koja je u Osijeku uhićenazbog prekršaja odavanja prostituciji i <strong>za</strong> koju se sumnjalo da je HIV pozitivna. U pribavljanju informacijao njenom HIV statusu i životu, novinari su koristili nelegitimna sredstva i to tako što supošli u njezino mjesto prebivališta, raspitivali se kod rodbine i susjeda, kojima su govorili da senjihova rođakinja i susjeda bavila prostitucijom i da bi mogla biti HIV pozitivna. 48 Reakcije susjedai rođaka novinari su zorno prika<strong>za</strong>li u navedenom članku. Slijedi izvadak dijelova navedenogčlanka:„...O, moj Bože, pa kako je to moguće?! Ne mogu vjerovati što je učinila! Pričalo je selo da se ona bavinekim mutnim poslovima, ali nikad nisam pomislila na to – šokirana je bila bivša svekrva S. A., kojojsu u više navrata dok je s nama razgovarala suze dolazile na oči...”“...Ta Tenjanka nije <strong>za</strong>poslena, ima tamnu kosu, srednje je visine i izgleda kao svaka prosječna Hrvatica.Kao i Tenjanka, i Petrovčanka T. F. majka je dvogodišnje djevojčice, nikad nije bila udana i ne zna setko je otac malene...”“...Nisam iznenađen jer je znam otprije, znam kako se ponašala, tako da me ne iznenađuje ta informacija.Djevojka je i prije imala problema sa <strong>za</strong>konom, a odlazila je raditi na more i u Zagreb, ali nikada48 Riječ je ujedno o osobi koja je majka maloljetnog djeteta.
nije imala stalan posao – ka<strong>za</strong>li su stanovnici Petrovaca. Među ostalim, doznali smo da je T. F. bilaodlična učenica u OŠ, krenula je u gimnaziju, ali je odustala i <strong>za</strong>vršila trgovačku školu...”“...Mještani kažu da je ta djevojka oduvijek bila zgodna, atraktivna, ali da je nakon porođaja previšesmršavjela i da u posljednje vrijeme loše izgleda...“U konkretnom slučaju radilo se o grubom i ne<strong>za</strong>konitom uplitanju u privatnost osobe o kojojje bila tema članka. Slučaj medijskog praćenja sličan je onome iz 2004. godine kada su hrvatskimediji objavili da je „...ukrajinska prostitutka...“ Olena Popik „...umrla u bolnici u Mostaru od posljedicaAIDS-a...“, kao i slučaju D.D. iz Splita <strong>za</strong> kojeg se sumnjalo da namjerno širi HIV. U razdoblju od2004. do 2008. godine bilo je različitih stigmatizirajućih medijskih napisa o osobama koje žive sHIV-om, od toga da se pisalo o HIV pozitivnom statusu okrivljenika u kaznenom postupku zbogimovinskog kriminaliteta, raspravljalo o tome smiju li HIV pozitivni liječnici obavljati medicinskupraksu te sen<strong>za</strong>cionalistički pratilo sumnju na namjerno širenje HIV-a. Kod stigmatizirajućih i diskriminatornihmedijskih napisa o HIV/AIDS-u izostaje kritička reakcija civilnog društva. Potrebnoje osnažiti organi<strong>za</strong>cije civilnog društva u reakcijama spram neprofesionalnog rada medija i drugimdruštveno-političkim temama ve<strong>za</strong>nim uz HIV/AIDS.Stigma povećava osjetljivost na HIV, a time je ona veća upravo kod društvenih grupa koje su ponekoj svojoj osnovi (kao što je npr. i seksualni rad) već ranjive na HIV. Izostanak podrške u <strong>za</strong>štitiod stigme prema tim grupama stvara ozračje pogodno <strong>za</strong> ubr<strong>za</strong>no širenje HIV-a i drugih spolnoprenosivih bolesti jer povećava socijalnu marginali<strong>za</strong>ciju čime se znatno otežava primjena javnozdravstvenihmjera.Potrebno je više javne pozornosti i <strong>za</strong>štite posvetiti upravo ovim društvenim skupinama.Organi<strong>za</strong>cije civilnog društva trebaju transparentno, kritički i javno reagirati na socijalnustigmu ve<strong>za</strong>nu uz HIV/AIDS bez obzira na društvenu skupinu koja je tom stigmom <strong>za</strong>hvaćenate propitivati neprofesionalan rad medija.Vodič br. 10 – razvoj standarda u javnom i privatnom sektoru i mehani<strong>za</strong>manjihove provedbeDržave trebaju osigurati da Vlada i privatni sektor razviju kodekse postupanja u vezi s HIVspecifičnimpitanjima koji uvode principe ljudskih <strong>prava</strong> u kodekse profesionalne odgovornostii prakse s mehanizmima provedbe i primjene tih kodeksa.Odredbe općeg i specijalnog <strong>za</strong>konodavstva 49 mogu se primijeniti u <strong>za</strong>štiti od diskriminacijenpr. na radnom mjestu ili u kontekstu pružanja usluga i roba, 50 ali se u pravilu radi o odredbamakoje se primjenjuju post festum. Nema aktivnih mjera prevencije diskriminacije osim kroz retributivnasvojstva općeg i specijalnog <strong>za</strong>konodavstva.49 Zakon o radu, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o suzbijanju diskriminacije.50 Npr. odbijanje usluživanja osobe koja živi s HIV-om u trgovini, turističkoj agenciji, domu socijalne skrbi <strong>za</strong>starije osobe, itd.63 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Još je u 2006. godini Vlada RH donijela Etički kodeks državnih službenika u kojem se navodi da državnislužbenik treba prema svim građanima postupati jednako bez obzira na njihova osobna svojstva, štokroz termin „druge osnove“ obuhvaća i pozitivan HIV status same osobe ili njezinog člana obitelji.Valjalo bi poraditi na razvoju standarda postupanja na razini tijela državne vlasti prema osobamakoje žive s HIV-om, a s poslovnim sektorom ostvariti aktivnu suradnju u pogledu razvojapozitivnih praksi.Vodič br. 11 – državni monitoring i provedba ljudskih <strong>prava</strong>Države trebaju osigurati mehanizme monitoringa i provedbe kako bi osigurali HIV-specifična<strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>, uključujući osoba koje žive s HIV-om, njihovih obitelji i <strong>za</strong>jednica.Nacionalni program <strong>za</strong>štite i promicanja ljudskih <strong>prava</strong> 2008.-2011. (NN, 119/07)Ovaj nacionalni dokument sadrži posebno poglavlje koje razrađuje potrebu <strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> osobakoje žive s HIV-om. Navode se četiri cilja kojima je rok ostvarenja 2009. godina.Cilj 1: Jačanje i isticanje borbe protiv HIV/AIDS-a kroz praćenje provedbe izmjena postojećih<strong>za</strong>kona i pod<strong>za</strong>konskih akata u svrhu sprječavanja diskriminacije HIV pozitivnih osobaIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 64Praćenje provedbe izmjena <strong>za</strong>konskih propisa tako i onako se smatra aktivnošću tijela državnevlasti koje mora biti kontinuirano, jer se <strong>za</strong>konodavni sustav u teoriji i praksi promatra kao životkivo koje se tijekom vremena razvija pa se tako ne može niti postaviti vremenski rok u kojem ćese „praćenje provedbe izmjena“ provoditi.Naravno, promjene se dešavaju i u konktekstu HIV/AIDS-a, ali na žalost je riječ o vrsti promjenakoje imaju negativan učinak na <strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om. Očigledan primjer nalazise u sadržaju ranije spomenutog Pravilnika o sadržaju zdravstvenog pregleda tražitelja azila,azilanata, stranaca pod privremenom <strong>za</strong>štitom i stranaca pod supsidijarnom <strong>za</strong>štitom koji je Ministarstvozdravstva i socijalne skrbi donijelo u travnju 2008. godine.Isključivo „praćenje provedbe izmjena“ <strong>za</strong>konskih i pod<strong>za</strong>konskih akata nije u kontekstu <strong>za</strong>štiteljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om a putem ovog Nacionalnog programa dalo imperativ <strong>za</strong>konodavcuda slijedi standarde i principe <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong>. Dalo je, a očigledno to pokazujei praksa, samo obvezu davanja pozornosti prema HIV/AIDS-u.Cilj 2: Pružati njegu i potporu HIV pozitivnim osobama kroz unaprjeđenje odgovarajućezdravstvene skrbi HIV pozitivnim osobamaOva je mjera već navedena kroz sadržaj Nacionalnog programa <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a. 51 Nacionalniprogram kojemu je svrha <strong>za</strong>štita ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnih sloboda građana ne bi trebaoprepisivati već postojeće mjere iz drugih nacionalnih programa. Prvo, <strong>za</strong>to što je svaki nacionalni51 V. točka 3. – Pružanje optimalne skrbi <strong>za</strong>raženima HIV-om, razvoj preventivne djelatnosti <strong>za</strong> osobe <strong>za</strong>raženeHIV-om te borba protiv stigmatiziranja i diskriminacije.
program nadogradnja ukupnosti mjera društvene odgovornosti prema različitim vrstama problemai mora se specifično ve<strong>za</strong>ti uz kontekst kojim se bavi. Stoga je ovaj Nacionalni programtrebao nadopuniti mjere Nacionalnog programa <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a na način da povećavapozornost prema <strong>za</strong>štiti ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om.Cilj 3. Provoditi obrazovanje u svrhu prevencije i <strong>za</strong>štite od HIV/AIDS-a kroz obrazovne programeputem kojih bi se javnost i stručne osobe upoznalo s antidiskriminacijskim propisimai načinima prenošenja HIV/AIDS-aTakođer je riječ o mjeri koja djelomično kopira sadržaj Nacionalnog programa <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a. Nije potpuno jasno tko su izravni korisnici ove mjere, jer se navodi „javnost i stručne osobe“,pa se može činiti da bi u kontekstu obrazovanja trebalo provoditi više različitih vrsta programakojima bi se educirala kako šira javnost, tako i državni službenici koji se susreću s HIV/AIDS-om. Pohvalnoje da se ističe važnost upoznavanja korisnika ove mjere s antidiskriminacijskim propisima.Cilj 4: Poboljšati položaj HIV pozitivne djece kroz mjere osiguranja <strong>za</strong>štite povjerljivosti podatakao pozitivnom statusu HIV pozitivne djece, promicanje udomljavanja HIV pozitivnedjece ukoliko se radi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, te osigurati školovanje HIVpozitivnoj djeci i njihovu integraciju u školski sustavOvaj je Nacionalni program dao preširok fokus na <strong>prava</strong> djece dok je u ostalim dijelovimasamo ponovio mjere drugih nacionalnih dokumenata. Također, trebalo bi općenito poboljšatipoložaj osoba koje žive s HIV-om kroz mjere osiguranja <strong>za</strong>štite povjerljivosti podataka oHIV pozitivnom statusu. Osiguravanje školovanja djece i njihova integracija u školski sustavnije se u novije vrijeme poka<strong>za</strong>la kao ozbiljan problem. Pohvalno je što je upućena pozornostna promicanje udomljavanja HIV pozitivne djece.U 2009. godini Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> HIV/AIDS trebalo bi raspraviti na svojim redovitimsastancima o načinu na koji su ove mjere iz Nacionalnog programa ostvarene, tim više što jenositelj provedbe tih mjera najčešće Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.Nacionalna politika <strong>za</strong> promicanje ravnopravnosti spolova od 2006. do 2010.godineI ova Nacionalna politika na nekoliko mjesta se referira na HIV/AIDS. Međutim, također se radi omjerama koje prepisuju postojeće mjere Nacionalnog programa <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a.Cilj 1: Smanjiti učestalost spolnoprenosivih bolesti kroz informiranje i sustavno podi<strong>za</strong>njerazine znanja i osvještenosti javnosti o vrstama spolnoprenosivih bolesti te potrebi prevencijei načinima pravodobne i učinkovite <strong>za</strong>štiteOva mjera provodit će se kontinuirano u razdoblju od 2006. do 2010. godine. Kao nositelji navedenisu Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a, Ministarstvo zdravstva i socijalneskrbi, Hrvatski <strong>za</strong>vod <strong>za</strong> javno zdravstvo te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Nije naznačenaposebna uloga Ureda <strong>za</strong> ravnopravnost spolova Vlade RH.65 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Cilj 2: Financijski će se podupirati rad nevladinih udruga koje se bave osnaživanjem žena<strong>za</strong> izla<strong>za</strong>k iz prostitucije te druge nevladine organi<strong>za</strong>cije koje rade na prevenciji i suzbijanjurazličitih oblika nasilja nad ženamaPohvalno je da je ova Nacionalna politika ipak fokusirala neke od svojih mjera na faktore koji,među ostalim, povećavaju i osjetljivost žena prema HIV-u i AIDS-u. Iako je poznato da se iz sredstavadržavnog proračuna financiraju programi suzbijanja trgovine ženama radi seksualne eksploatacije,<strong>za</strong> sada se čini kako nema jedinstvenog programa koji se bavi specifično osnaživanjemžena <strong>za</strong> izla<strong>za</strong>k iz prostitucije. Postojeći programi ponekad obuhvaćaju i podršku ženama<strong>za</strong> izla<strong>za</strong>k iz prostitucije, ali je najčešće riječ o pružanju izravne pravne pomoći.Nacionalni program <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a od 2005. do 2010. godineMada Nacionalni program <strong>za</strong> prevenciju HIV/AIDS-a spominje deklarativno važnost suzbijanjastigme i diskriminacije i kontekst <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om i propisuje nekeaktivne mjere, čini se kako je u praksi odgovornost <strong>za</strong> ovakve aktivnosti primarno prebačena naorgani<strong>za</strong>cije civilnog društva. U tom kontekstu potrebno je reafirmirati ranije izraženo stajališteda Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a treba imati veću ulogu u provođenju mjera<strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om i artikulirati jasnu politiku odgovornosti kakodržavnih tijela tako i organi<strong>za</strong>cija civilnog društva.Monitoring Pučkog pravobraniteljaIzvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 66Sukladno postojećim odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije, Pučki pravobranitelj imat ćejednom godišnje obvezu izdati posebno izvješće Hrvatskom saboru po pitanju diskriminacije. Utom kontekstu naći će se, ovisno o praksi Pučkog pravobranitelja, i pitanja ve<strong>za</strong>na uz HIV/AIDS.Vodič br. 12 – međunarodna suradnjaDržave trebaju surađivati kroz sve relevantne programe i agencije sustava Ujedinjenih Naroda,uključivo i UNAIDS, radi podjele znanja i iskustava u vezi HIV-specifičnih ljudskih <strong>prava</strong> itrebaju osigurati učinkovite mehanizme <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> u kontekstu HIV-a na međunarodnojrazini.Odlukom o osnivanju Nacionanog povjerenstva <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a, Vlada RH je u čl. 4.odredila da je Povjerenstvo sastavljeno i od jednog člana međunarodne organi<strong>za</strong>cije koja sebavi problematikom zdravstva na području RH. Rješenjem o imenovanju predsjednika, <strong>za</strong>mjenikapredsjednika i članova Nacionalnog povjerenstva <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-a od 2004. godine,<strong>za</strong> člana Povjerenstva imenovan je predstavnik UNDP-a Hrvatska, g. Cornelis Klein. Kasnijim izmjenamau 2006. godini na tom je mjestu <strong>za</strong> člana Povjerenstva imenovan g. Yuri Afanasiev.Republika Hrvatska ima tendenciju ostvarivanja dobre suradnje s različitim međunarodnim organi<strong>za</strong>cijama.Takva vanjskopolitička otvorenost rezultat je procesa stabili<strong>za</strong>cije i pridruživanjaEuropskoj uniji.
Praksa europskog suda <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u 2008. godiniN. v. The United Kingdom (27. svibnja 2008.)U ovoj odluci Europski sud <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> utvrdio je da Ujedinjeno Kraljevstvo nije prekršiloKonvenciju <strong>za</strong> <strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnih sloboda prema podnositeljici <strong>za</strong> koju je pokrenulopostupak deportacije u matičnu zemlju, Ugandu, bez obzira što je ona oboljela od AIDS-a.Naime, sud je <strong>za</strong>ključio da su uvjeti liječenja i skrbi <strong>za</strong> HIV i AIDS u Ugandi na <strong>za</strong>dovoljavajućojrazini te da premještanje podnositeljice u takve uvjete ne bi istu izložilo nehumanom i degradirajućempostupanju.I. v. Finland (17. srpnja 2008.)U ovoj odluci Europski sud <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> utvrdio je da je Finska povrijedila pravo podnositeljicena poštivanje privatnog života (članak 8. Konvencije). Naime, podnositeljica je osoba koja živis HIV-om i radila je u državnoj bolnici kao medicinska sestra na poliklinici <strong>za</strong> očne bolesti. U istojbolnici obavljala je liječničke preglede i kontrole u vezi svojega HIV statusa i to na poliklinici <strong>za</strong>infektivne bolesti. Kako su podaci o svim pacijentima bili u to vrijeme dostupni svim djelatnicimabolnice, ubrzo se saznalo da je podnositeljica HIV pozitivna i počele su kružiti razne informacijeo njenom zdravstvenom stanju među djelatnicima bolnice. Europski sud <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> uovom je predmetu <strong>za</strong>ključio da je <strong>za</strong>štita osobnih podataka, pogotovo medicinskih podataka,od fundamentalnog značenja <strong>za</strong> poštivanje čovjekovog <strong>prava</strong> na privatni i obiteljski život kakoje <strong>za</strong>jamčeno u članku 8. Konvencije. Dosuđeno je da je, u pogledu naknade štete i pokrivanjatroškova postupka, Finska dužna isplatiti podnositeljici iznos od 33.771,80 eura.ZaključakStanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om u 2008. godini u Republici Hrvatskoj je ocijenjeno<strong>za</strong>dovoljavajućim. Kao pozitivne pomake ističemo donošenje Zakona o besplatnoj pravnojpomoći i Zakona o suzbijanju diskriminacije kojima se otvaraju novi institucionalni mehanizmi<strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om. Pozitivnim pomakom smatra se pokretanje inicijative <strong>za</strong>izmjene pravilnika koji reguliraju rad policijskih službenika i čuvara/<strong>za</strong>štitara u privatnoj <strong>za</strong>štitikao i osnivanje pravnog savjetovališta od strane Hrvatske udruge <strong>za</strong> oboljele od HIV-a. Tretmanprema osobama koje žive s HIV-om u javnom prostoru je ocijenjen lošim, zbog prevladavajućihnegativnih i osuđujućih izvještaja u medijima o ovoj temi.67 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Tablica s preporukama UN Tematskoj skupini <strong>za</strong> HIV/AIDS1. Djelovanje države Potrebno je osnažiti položaj Nacionalnog povjerenstva <strong>za</strong> HIV/AIDSu kontekstu aktivnije participacije pri izradi <strong>za</strong>konskih akata i drugihnacionalnih dokumenata kada je riječ o <strong>za</strong>štiti ljudskih <strong>prava</strong> osobakoje žive s HIV-om te unutar povjerenstva osnovati stručna radnugrupu koja bi se bavila specifično ljudskim pravima osoba koje žive sHIV-om. Takva radna grupa trebala bi imati i mandat povećati participacijucivilnog društva u donošenju strateških odluka i dokumenata.2. Podrška <strong>za</strong>jednici Potrebno je <strong>za</strong>govarati raspisivanje odgovarajućih natječaja u vezi<strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om, razviti kriterije procjenekvalitete programa/projekata te mehanizme njihove evaluacije.Država mora aktivnije poticati programe <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osobakoje žive s HIV-om i voditi računa da ti programi imaju identitet<strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> neovisno o programima prevencije i isključivozdravstvene podrške.3. Javno-zdravstveno<strong>za</strong>konodavstvoNema posebnih preporuka (iste su već sadržane u publikaciji HIV/AIDS u <strong>za</strong>konodavstu RH).Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 684. Kazneno <strong>za</strong>konodavstvoi penalni sustavi5. Antidiskriminacijsko<strong>za</strong>konodavstvo6. Pristup prevenciji,liječenju, brizi i podršciTreba <strong>za</strong>govarati uspostavu <strong>za</strong>jedničkih standarda na razini Ministarstvazdravstva i socijalne skrbi, Državnog odvjetništva RH i Ravnateljstvapolicije u postupanju prema osobama koje žive s HIV-om kada jeriječ o kaznenom progonu zbog sumnje na namjero širenje HIV-a.Slijedeći preporuke izražene u publikaciji „HIV/AIDS u <strong>za</strong>konodavstvuRH“ treba potaknuti javnu raspravu o dekriminali<strong>za</strong>ciji prostitucije.Treba poticati organi<strong>za</strong>cije civilnog društva u pokretanju takverasprave.Valjalo bi poraditi na decentrali<strong>za</strong>ciji pružanja zdravstvenih uslugau <strong>za</strong>tvorskom sustavu RH i usluge savjetovanja i testiranja na HIV idruge spolno prenosive bolesti pružati na više lokacija.Treba poticati organi<strong>za</strong>cije civilnog društva da se aktivno uključe uprovedbu Zakona o suzbijanju diskriminacije kroz korištenje institutapritužbe Pučkom pravobranitelju, umješača i udružne tužbe.Treba poticati reviziju Pravilnika o sadržaju zdravstvenog pregledatražitelja azila, azilanata, stranaca pod privremenom <strong>za</strong>štitom i stranacapod supsidijarnom <strong>za</strong>štitom na način da se izostave odredbe ospolnoprenosivim bolestima.Nema posebnih preporuka (iste su već sadržane u publikaciji HIV/AIDS u <strong>za</strong>konodavstu RH).7. Usluge pravne podrške U smjeru <strong>za</strong>štite <strong>prava</strong> osoba koji žive s HIV-om, treba poticati organi<strong>za</strong>cijecivilnog društva da organiziraju i provode aktivnosti s ciljempružanja pravne podrške osobama koje žive s HIV-om i članovimanjihovih obitelji.Treba poticati organi<strong>za</strong>cije civilnog društva da iskoriste odredbe Zakonao besplatnoj pravnoj pomoći poradi osiguravanja besplatnogpravnog <strong>za</strong>stupanja u predmetima gdje je ono potrebno.
8. Žene, djeca i drugeosjetljive grupe9. Mijenjanje diskriminatornihstavova krozedukaciju, treniranje imedije10. Razvoj standarda ujavnom i privatnomsektoru i mehani<strong>za</strong>manjihove provedbeNacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> HIV/AIDS trebalo bi evaluirati rezultateprovedbe eksperimentalnih programa udruge GROZD i Foruma <strong>za</strong>slobodu odgoja u kontekstu edukacije o spolno prenosivim bolestimai HIV/AIDS-u.Osobe koje se bave pružanjem seksualnih usluga treba uzeti u obzirkao visokoosjetljivu društvenu skupinu, čija osjetljivost je uvjetovanas više različitih osnova. U kontekstu <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> nije dovoljnofokusirati se isključivo na programe smanjenja štete, već trebarazvijati programe socijalne <strong>za</strong>štite osoba koje pružaju seksualneusluge i ponuditi izlazne programe kao alternativu bavljenju seksualnimradom.Osnaživanje različitih vrsta medija u kontekstu HIV/ AIDS-a u skladuje s preporukom 62a) Međunarodnog vodiča o HIV/AIDS-u i ljudskimpravima. Stoga bi valjalo poraditi na promociji Aids.hr stranice kaonacionalnog HIV/AIDS portala i istom pružiti odgovarajuću podrškuu smislu financiranja, suradnje i povezivanja s drugim informativnimsadržajima.Organi<strong>za</strong>cije civilnog društva trebaju transparentno, kritički i javnoreagirati na socijalnu stigmu ve<strong>za</strong>nu uz HIV i AIDS bez obzira nadruštvenu skupinu koja je tom stigmom <strong>za</strong>hvaćena te propitivatineprofesionalan rad medija.Valjalo bi poraditi na razvoju standarda postupanja na razini tijeladržavne vlasti prema osobama koje žive s HIV-om, a s poslovnim sektoromostvariti aktivnu suradnju u pogledu razvoja pozitivnih praksi.11. Državni monitoringi provedba ljudskih<strong>prava</strong>.12. Međunarodna suradnja Nema posebnih preporuka.Treba potaknuti Nacionalno povjerenstvo <strong>za</strong> suzbijanje HIV/AIDS-ada u 2009. raspravi na redovnim sastancima o načinu na koji su mjereiz Nacionalnog programa <strong>za</strong> promicanje ljudskih <strong>prava</strong> ostvarene, timviše što je nositelj provedbe tih mjera najčešće Ministarstvo zdravstvai socijalne skrbi.69 | Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu
Izvješće o radu nacionalnog savjetnika <strong>za</strong> HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> <strong>za</strong> 2008. godinu | 70
10. PODRŠKA SVJEDOCIMA IŽRTVAMAPripremio: Mario KrešićU razgovoru sa osobama koje žive sa HIV-om saznali smo da je potrebno u društvu stvoriti uvjete<strong>za</strong> pokretanje većeg broja tužbi zbog diskriminacije na osnovi HIV/AIDS-a. Zbog toga smo odlučiliu ovoj publikaciji predstaviti projekt čija uspješna provedba može doprinjeti većem stupnju<strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive sa HIV-om i osoba koje su pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a, a posebice pružanja podrške žrtvama u slučajevima sumnje na namjerno širenje HIV-a.Uredi <strong>za</strong> podršku svjedocima i žrtvama uspostavljeni su kroz <strong>za</strong>jednički projekt Ministarstva pravosuđaRepublike Hrvatske i Programa Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP) u četiri pilot suda uOpćinskom kaznenom sudu u Zagrebu, Županijskom sudu u Zadru, Županijskom sudu u Osijekui Županijskom sudu u Vukovaru. Osam djelatnika, voditelj ureda i službenik <strong>za</strong> podršku u svakomuredu, <strong>za</strong>posleni su u svibnju 2008. godine. Kako bi se omogućila podrška svjedocima i žrtvama,u pripremnoj fazi bilo je potrebno osigurati prostor <strong>za</strong> nove urede, te obučiti djelatnike <strong>za</strong> noviposao. Prostori u sudovima <strong>za</strong> urede i čekaonice su adaptirani, uredi opremljeni namještajem iinformatičkom opremom. Djelatnici ureda su prošli trening iz podrške svjedocima sastavljenomod tri modula (pravni, psihološki i praktični) koji je po prvi put osmišljen i organiziran u Hrvatskoj.Praktična znanja o potrebama svjedoka i organi<strong>za</strong>ciji sudova i postupka, djelatnici su stekli praćenjemras<strong>prava</strong> u svojim sudovima, a <strong>za</strong>tim i pružanjem podrške svjedocima. Već u pripremnojfazi <strong>projekta</strong> u prvih 5 mjeseci, uredi su pružili podršku <strong>za</strong> više od 200 svjedoka među kojima subili svjedoci iz nekoliko „većih“ sudskih slučajeva, što je popraćeno pozitivnim ocjenama nevladinihi međunarodnih organi<strong>za</strong>cija.Uloga ureda osmišljena je na temelju istraživanja UNDP-a Podrška žrtvama i svjedocima kaznenihdjela u Republici Hrvatskoj koje je provedeno 2007. godine, a koje je poka<strong>za</strong>lo da svjedoci imajupotrebu <strong>za</strong> podrškom na sudu, a da suci smatraju kako bi takva podrška bila korisna <strong>za</strong> njihovrad. Zadaća ureda, je prema uzoru na neke druge europske države, organizirati praktičnu i emocionalnupodršku i pružiti potrebne informacije svjedocima i žrtvama. Namjera je promijeniti sadašnjestanje u kojem su svjedoci prepušteni sami sebi prilikom dolaska na sud, bez informaciješto ih čeka i kome se mogu obratiti <strong>za</strong> potrebnu pomoć. Dosadašnja iskustva u nekim sudskimpredmetima su poka<strong>za</strong>la kako upravo ovakva temeljna podrška olakšava svjedocima boravak usudu, oslobađa ih stresa te jača povjerenje u institucije. Uredi <strong>za</strong> podršku svjedocima važni su <strong>za</strong><strong>za</strong>štitu <strong>prava</strong> svjedoka, povezivanje organi<strong>za</strong>cija koje pružaju podršku, te <strong>za</strong> daljnji razvoj suradnjesvih tijela na podršci svjedocima i žrtvama.Cilj <strong>projekta</strong> je da se na temelju iskustva iz rada pilot sudova, uspostave standardi <strong>za</strong> postupanjesa svjedocima i žrtvama u sudovima i provede institucionali<strong>za</strong>cija podrške svjedocima i žrtvamau sudovima. Rezultat <strong>projekta</strong> je izmjena Zakona o sudovima iz listopada 2008. godine, kojom jepo prvi put podrška svjedocima i žrtvama uvedena kao funkcija sudova i stvorena mogućnost <strong>za</strong>njihovo formalno ustrojavanje unutar pravosudne uprave.71 | Podrška svjedocima i žrtvama
Uz institucionali<strong>za</strong>ciju ureda u pilot sudovima, u okviru <strong>projekta</strong> provest će se treninzi <strong>za</strong> suce ipoliciju o pravima i potrebama žrtava i svjedoka, istraživanje i studija o razvoju cjelovitog sustavapodrške svjedocima u Hrvatskoj koja će biti raspravljena kroz okrugle stolove s predstavnicimaministarstava, te osvještavanje javnosti o pravima svjedoka i žrtava.Zajednički projekt Ministarstva pravosuđa i Ureda Programa Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> razvoj (UNDP)u Republici Hrvatskoj Potpora razvoju sustava podrške svjedocima u Republici Hrvatskoj postao jedio Akcijskog plana <strong>za</strong> provedbu Strategije reforme pravosuđa (mjera 142), te dio Nacionalnog programa<strong>za</strong>štite i promicanja ljudskih <strong>prava</strong>.Podrška svjedocima i žrtvama | 72
11. Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi sHIV/AIDS-omGeneralna skupština26. lipnja 2001.Dvadeset šesto izvanredno <strong>za</strong>sjedanjeTočka br. 7 Dnevnoga redaUvid u problem sindroma virusa humane imunodeficijencije/ stečene imunodeficijencije (HIV/AIDS) u svim njegovimaspektimaNacrt rezolucije koju je predložio Predsjednik Generalne skupštine Usvaja Deklaraciju o obve<strong>za</strong>mau svezi HIV/AIDS-om, priloženu ovoj rezoluciji.“Globalna kri<strong>za</strong> – globalna akcija”1. Mi, šefovi država i vlada i predstavnici država i vlada, sakupljeni u Ujedinjenim narodima,od 25. do 27. lipnja 2001., u svrhu održavanja dvadeset šestoga izvanrednog <strong>za</strong>sjedanjaGeneralne skupštine, sazvane u skladu s rezolucijom 55/13, kako bi se hitno izvršio uvid ui razmotrilo rješavanje problema HIV/AIDS-a u svim njegovim aspektima, kao i osiguraloglobalno preuzimanje obveze proširenja suradnje i intenziviranja državnih, regionalnih imeđunarodnih nastojanja rješavanja tog problema na opsežan način;2. Duboko <strong>za</strong>brinuti zbog činjenice da globalna epidemija HIV/AIDS-a, svojim razornim razmjerimai utjecajima, predstavlja globalnu opasnost i jednu od najvećih prijetnji ljudskomživotu i dostojanstvu, kao i efikasnoj provedbi ljudskih <strong>prava</strong>, čime se ugrožava društvenii gospodarski razvitak u svijetu i vrši utjecaj na sve razine društva – države, <strong>za</strong>jednice,obitelji i individualne osobe;3. Imajući na umu i duboko <strong>za</strong>brinuti zbog činjenice da je do kraja 2000. godine, 36,1 milijunaljudi u svijetu živjelo s HIV/AIDS-om, 90 posto u zemljama u razvoju i 75 posto usupsaharskoj Africi;4. Imajući na umu i duboko <strong>za</strong>brinuti zbog činjenice da svi ljudi, bogati i siromašni, bez obzirana dob, spol ili rasu, su <strong>za</strong>hvaćeni epidemijom HIV/AIDS-om; imajući nadalje na umuda su ljudi u zemljama u razvoju najugroženiji, te da su žene, mladi i djeca, a posebicedjevojke, najugroženija grupa;73 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
5. Zabrinuti i zbog činjenice da će daljnje širenje HIV/AIDS-a predstavljati veliku <strong>za</strong>preku ureali<strong>za</strong>ciji ciljeva globalnog razvoja koje smo usvojili na Milenijskom samitu;6. Pozivajući se na i ponovno potvrđujući naše prijašnje obveze glede HIV/AIDS-a, preuzetesljedećim:- Milenijska deklaracija Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.;- Politička deklaracija i daljnje akcije i inicijative ispunjenja obve<strong>za</strong>, sačinjena na Svjetskomsamitu <strong>za</strong> društveni razvoj, 1. srpnja 2000.;- Politička deklaracija i daljnje akcije i inicijative provedbe Deklaracije iz Pekinga i Platforma<strong>za</strong> akciju od 10. lipnja 2000.;- Ključne akcije <strong>za</strong> daljnju provedbu programa djelovanja Međunarodne konferencije ostanovništvu i razvoju od 2. srpnja 1999.;- Regionalni poziv na djelovanje u svrhu suzbijanja HIV/AIDS-a u Aziji i Pacifiku od 25.travnja 2001.;- Deklaracija iz Abujae i okvir djelovanja u okviru borbe protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze isrodnih <strong>za</strong>raznih bolesti u Africi, 27. travnja 2001.;- Deklaracija usvojena na Ibero-Američkom samitu šefova država, održanom u studenome2000. u Panami;- Karipsko partnerstvo u borbi protiv HIV/AIDS-a, 14. veljače 2001.;- Program djelovanja Europske unije: ubr<strong>za</strong>no djelovanje u odnosu na HIV/AIDS, malarijui tuberkulozu u kontekstu smanjenja siromaštva, 14. svibnja 2001.;- Deklaracija s Baltičkog mora o prevenciji HIV/AIDS-a od 4. svibnja 2001.;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 74- Srednjoazijska Deklaracija o HIV/AIDS-u od 18. svibnja 2001.;7. Uvjereni da postoji potreba hitnog, koordiniranog i stalnog djelovanja u svezi s epidemijomHIV/AIDS-a koje će se graditi na iskustvu i svemu naučenom u posljednjih 20 godina;8. Uviđajući uz izuzetnu <strong>za</strong>brinutost da je Afrika, a posebice supsaharska Afrika, sada najugroženijaregija u kojoj se HIV/AIDS smatraju izrazito opasnima, a čime se ugrožava razvoj,društvena kohezija, politička stabilnost, dostatnost hrane i životni vijek, te isti predstavljajurazorno gospodarsko opterećenje, kao i imajući na umu da dramatična situacija natom kontinentu <strong>za</strong>htijeva hitno i izuzetno djelovanje na državnom, regionalnom i međunarodnomplanu;9. Pozdravljajući spremnost afričkih šefova država ili vlada koju su izrazili na Posebnom samituu Abujai u travnju 2001. u svezi s preuzimanjem obve<strong>za</strong>, a posebice preuzimanjeobveze postavljanja <strong>za</strong>datka odvajanja najmanje 15 posto iz njihovih godišnjih državnihproračuna <strong>za</strong> unaprjeđenje zdravstvenog sektora kako bi se <strong>za</strong>počelo s rješavanjem problemaepidemije HIV/AIDS-a; priznajući činjenicu da djelovanje u svrhu ispunjenja togacilja od strane tih zemalja čija su sredstva ograničena, <strong>za</strong>htijeva veću međunarodnu pomoć;
10. Potvrđujući isto tako da su i druge regije značajno pod utjecajem i suočavaju se sa sličnimopasnostima, posebice regija Kariba, s drugom najvišom stopom <strong>za</strong>raženih osoba HIV/AIDS-om nakon supsaharske Afrike, regija Azije i Pacifika u kojoj 7,5 milijuna ljudi već živis HIV/AIDS-om, regija Latinske Amerike s 1,5 milijuna ljudi koji žive s HIV/AIDS-om, teregija srednje i istočne Europe u kojoj stope <strong>za</strong>raženih osoba vrlo brzo rastu; te da postojimogućnost brze eskalacije epidemije i njezinog utjecaja u svijetu ako se ne poduzmuposebne mjere;11. Potvrđujući da su siromaštvo, nerazvijenost i nepismenost među osnovnim čimbenicimakoji doprinose širenju HIV/AIDS-a, te uočavajući s dubokom <strong>za</strong>brinutošću da HIV/AIDSpogoršavaju siromaštvo i sada negativno utječu ili sprječavaju razvoj u mnogim zemljama,te se njima stoga treba baviti na integrirani način;12. Imajući na umu da oružani sukobi i prirodne nepogode isto tako doprinose širenju epidemije;13. Imajući nadalje na umu da negativno označavanje, prešućivanje, diskriminacija i poricanje,kao i izostanak povjerljivosti, štete prevenciji, njezi i liječenju, a povećavaju negativniutjecaj epidemije na individualne osobe, obitelji, <strong>za</strong>jednice i nacije, te se navedeno trebariješiti;14. Uočavajući sa <strong>za</strong>brinutošću da neki gospodarski, društveni, politički, financijski, pravnii kulturni čimbenici koče spoznaju, obrazovanje, prevenciju, njegu, liječenje i pružanjepodrške;15. Naglašavajući da su jednakost spolova i promicanje uloge žena osnovni elementi u smanjenjuizloženosti žena i djevojaka HIV/AIDS-u.16. Potvrđujući činjenicu da pristup lijekovima u kontekstu epidemije u svjetskim razmjerima,kao što je kod HIV/AIDS-a, jedan od osnovnih elemenata u progresivnom dose<strong>za</strong>njupune reali<strong>za</strong>cije <strong>prava</strong> svakoga čovjeka da uživa najviši dostupni standard tjelesnoga imentalnog zdravlja;17. Prepoznajući potrebu <strong>za</strong> punom reali<strong>za</strong>cijom ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnih sloboda <strong>za</strong> sveljude, koja je osnovni element u globalnom rješenju svjetske epidemije HIV/AIDS-a, uključujućipodručja prevencije, <strong>za</strong>štite, podrške i liječenja, te da se istom smanjuje izloženostHIV/AIDS-u i sprječava negativno obilježavanje i s tim u svezi diskriminiranje ljudi kojiboluju ili su u opasnosti od HIV/AIDS-a;18. Potvrđujući da prevencija infekcije HIV-om treba biti glavni oslonac nacionalnog, regionalnogi međunarodnog reagiranja u odnosu na epidemiju; te da su prevencija, <strong>za</strong>štita,podrška i liječenje osoba <strong>za</strong>raženih ili pod utjecajem HIV/AIDS-a značajni elementi efikasnogreagiranja, te se trebaju integrirati u opsežni pristup borbi protiv epidemije;19. Prepoznajući potrebu ispunjenja <strong>za</strong>dataka prevencije, utvrđenih u ovoj Deklaraciji, kakobi se <strong>za</strong>ustavilo širenje epidemije, te potvrđujući da sve zemlje trebaju nastaviti naglašavatiopsežnu i efikasnu prevenciju, uključujući kampanje podi<strong>za</strong>nja svijesti putem obrazovanja,prehrane, informacija i usluga zdravstvene <strong>za</strong>štite;20. Potvrđujući da <strong>za</strong>štita, podrška i liječenje mogu doprinijeti efikasnoj prevenciji putem širegprihvaćanja dobrovoljnog i povjerljivog savjetovanja i testiranja, te održavajući osobe75 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
oboljele od HIV/AIDS-a i izložene grupe u tijesnom kontaktu sa sustavima zdravstvene <strong>za</strong>štitei omogućavajući im pristup informacijama, savjetovanju i preventivnom materijalu;21. Naglašavajući značajnu ulogu kulturnih, obiteljskih, etičkih i religioznih čimbenika u prevencijiepidemije, te u liječenju, <strong>za</strong>štiti i pružanju podrške, uzimajući u obzir svojstvenostisvake zemlje, kao i važnost poštivanja svih ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnih sloboda;22. Prepoznajući važnost utvrđivanja i ojačavanja ljudskih resursa i nacionalnog zdravlja idruštvene infrastrukture u smislu imperativa <strong>za</strong> efikasno pružanje usluga prevencije, liječenja,<strong>za</strong>štite i podrške;23. Prepoznajući činjenicu da će <strong>za</strong> strategije efikasne prevencije, njege i i liječenja biti potrebnomijenjati ponašanje i povećati raspoloživost jednakog pristupa, između ostalog,cjepivima, kondomima, mikrobidima, lubrikantima, sterilnim špricama i iglama, lijekovima,uključujući antiretrovirusnu terapiju, dijagnostici i srodnim tehnologijama, kao i širimistraživanjima i razvoju;24. Potvrđujući isto tako da su prihvatljivost cijena lijekova i srodnih tehnologija značajničimbenici koje treba ispitati i rješavati u svim aspektima, te da postoji potreba smanjenjacijena tih lijekova i tehnologija u tijesnoj suradnji s privatnim sektorom i farmaceutskimkompanijama;25. Potvrđujući da nedostatak po cijeni dostupnih farmaceutskih proizvoda i mogućih nabavnihstruktura i zdravstvenih sustava i dalje sprječava efikasno reagiranje na HIV/AIDS umnogim zemljama, posebice u slučaju najsiromašnijih ljudi i pozivajući se na potrebu dalijekovi budu dostupni po nižim cijenama onima kojima su potrebni;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 7626. Pozdravljajući nastojanja zemlja da promiču inovacije i razvoj domaćih industrija u skladus međunarodnim pravom kako bi se proširio pristup lijekovima i tako <strong>za</strong>štitilo zdravljenjihovog stanovništva; te uočavajući da utjecaj međunarodnih trgovačkih ugovora napristup ili proizvodnju osnovnih lijekova i razvoj novih lijekova treba još ocijeniti;27. Pozdravljajući napredak postignut u nekim zemljama u suzbijanju epidemije, posebiceputem: snažnog političkog angažiranja i vodstva na najvišim razinama, uključujući vodstvou <strong>za</strong>jednici; efikasnog korištenja raspoloživih resursa i tradicionalnih lijekova; uspješnihstrategija prevencije, njege, podrške i liječenja; poticanja obrazovanja i širenja informacija;djelovanja u partnerstvu sa <strong>za</strong>jednicama, građanskim društvom, ljudima oboljelimod HIV/AIDS-a i izloženim grupama; te aktivnim promicanjem i <strong>za</strong>štitom ljudskih <strong>prava</strong>; teprepoznajući važnost razmjenjivanja i oslanjanja na <strong>za</strong>jednička i različita iskustva, putemregionalne i međunarodne suradnje, uključujući suradnju sjever/jug, jug/jug i trokutnusuradnju;28. Potvrđujući da sredstva koja se odvajaju <strong>za</strong> borbu protiv epidemije, kako na nacionalnoj,tako i na međunarodnoj razini, nisu primjerena veličini problema;29. Prepoznajući osnovni značaj ojačanja nacionalnih, regionalnih i podregionalnih kapacitetakojima se pristupa u bori protiv HIV/AIDS-a te da će <strong>za</strong> isto biti potrebni veći i stalniljudski, financijski i tehnički resursi putem jačeg nacionalnog djelovanja i suradnje i većeregionalne, podregionalne i međunarodne suradnje;
30. Potvrđujući da vanjski dug i problemi vraćanja istoga uvelike ograničavaju mogućnostmnogih zemlja u razvoju, kao i zemlja s gospodarstvima u tranziciji, financiranja borbeprotiv HIV/AIDS-a;31. Potvrđujući ključnu ulogu koju ima obitelj u prevenciji, njezi, pružanju podrške i liječenjuosoba <strong>za</strong>raženih HIV/AIDS-om, imajući na umu da u različitim kulturnim, društvenim ipolitičkim sustavima postoje različiti oblici obitelji;32. Potvrđujući da osim ključne uloge koju imaju <strong>za</strong>jednice, važna su i snažna partnerstvameđu vladama, Ujedinjenim narodima, međuvladinim organi<strong>za</strong>cijama, ljudima oboljelimod HIV/AIDS-a i izloženim grupama, zdravstvenim, znanstvenim i obrazovnim ustanovama,nevladinim organi<strong>za</strong>cijama, poslovnim sektorom, uključujući generičke i istraživačkefarmaceutske kompanije, sindikatima, medijima, <strong>za</strong>kladama, organi<strong>za</strong>cijama u <strong>za</strong>jednici,vjerskim organi<strong>za</strong>cijama i tradicionalnim vođama;33. Prepoznajući posebnu ulogu i značajni doprinos ljudi oboljelih od HIV/AIDS-a, mladihljudi i članova građanskog društva u pristupanju problemu HIV/AIDS-a u svim njegovimaspektima, te prepoznajući da je njihovo puno uključenje i sudjelovanje u projektiranje,planiranje, provođenje i evaluaciju programa od neobično velikog značaja <strong>za</strong> razvoj efikasnihreagiranja na epidemiju HIV/AIDS-a;34. Nadalje, potvrđujući nastojanja međunarodnih humanitarnih organi<strong>za</strong>cija u borbi protivepidemije, uključujući među ostalima, dobrovoljce međunarodnog Crvenog križa i društavaCrvenog polumjeseca u najugroženijim područjima u svijetu;35. Pohvaljujući ulogu koordinirajućeg odbora programa UNAIDS-a u vođenju politike i koordinacijeu sustavu Ujedinjenih naroda; prepoznajući njegovu podršku u prosincu 2000.okviru globalne strategije <strong>za</strong> HIV/AIDS koji bi mogao pomoći zemljama članicama i odgovarajućimčlanovima građanskog društva u razvoju strategija HIV/AIDS-a, uzimajući uobzir posebni kontekst epidemije u različitim dijelovima svijeta;36. Svečano potvrđujemo svoju odluku pristupiti rješavanju HIV/AIDS-a krize, poduzimajućisljedeću akciju, uzimajući u obzir različite situacije i okolnosti u različitim regijama i zemljamau cijelom svijetu;77 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
VodstvoSnažno je vodstvo na svim razinama društva neobično važno <strong>za</strong> efikasno reagiranje naepidemijuVodstvo vlada u borbi protiv HIV/AIDS-a je bitno i njihova nastojanja treba upotpuniti potpunim iaktivnim sudjelovanjem građanskog društva, poslovne <strong>za</strong>jednice i privatnog sektoraVodstvo uključuje osobno <strong>za</strong>laganje i konkretne akcijeNa nacionalnoj razini37. Do 2003. godine osigurati razvoj i provedbu multisektorskih nacionalnih strategija i financijskihplanova <strong>za</strong> borbu protiv HIV/AIDS-a, kojima se: pristupa epidemiji na otvoren i brznačin; suprotstavlja negativnom označavanju, prešućivanju i poricanju; pristupa dimenzijamaepidemije u smislu spola i dobi; eliminira diskriminacija i marginali<strong>za</strong>cija; uključujepartnerstvo s građanskim društvom i poslovnim sektorom, te puno sudjelovanje ljudioboljelih od HIV/AIDS-a, onih iz izloženih grupa i ljudi u opasnosti, posebice žena i mladih;koji se financiraju koliko je moguće iz državnih proračuna bez isključenja drugih izvora,između ostaloga, međunarodne suradnje; u potpunosti promiču i štite sva <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> itemeljne slobode, uključujući pravo na najviši mogući standard tjelesnoga i mentalnogazdravlja; integrira perspektiva spola; te se bavi rizikom, izloženosti, prevencijom, <strong>za</strong>štitom,liječenjem i podrškom, te smanjenjem utjecaja epidemije; ojačava zdravlje, obrazovanje ipravni sustav;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 7838. Do 2003. godine integrirati HIV/AIDS prevenciju, <strong>za</strong>štitu, liječenje i podršku, te prioritetesmanjenja utjecaja, u središnjicu planiranja razvoja, uključujući u strategije iskorjenjivanjasiromaštva izdvajanja iz državnih proračuna i razvojne planove po sektorima;Na regionalnoj i podregionalnoj razini39. Potaknuti i pružiti podršku regionalnim organi<strong>za</strong>cijama i partnerima da: budu aktivnouključeni u pristupanje krizi; intenziviraju regionalnu, podregionalnu i međuregionalnusuradnju i koordinaciju; te razviju regionalne strategije i reakcije u smislu podrške širih<strong>za</strong>laganja na razini zemlje;40. Podržati sve regionalne i podregionalne inicijative glede HIV/AIDS-a, uključujući: MEĐU-NARODNO PARTNERSTVO PROTIV AIDS-a u Africi i ECA-AFRIČKI KONSENZUS I PLAN AK-CIJE: VODSTVO DA BI SE PREVLADALI HIV/AIDS; Deklaraciju iz Abujae i okvir <strong>za</strong> akciju usvezi s borbom protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i drugih bolesti; CARICOM Pan-Karipskopartnerstvo protiv HIV/AIDS-a; ESCAP regionalni poziv na akciju u borbi protiv HIV/AIDS-a
u Aziji i Pacifiku; incijativu s Baltičkog mora i plan akcije; grupu <strong>za</strong> horizontalnu tehničkusuradnju glede HIV/AIDS-a u Latinskoj Americi i Karibima; program djelovanja Europskeunije; ubr<strong>za</strong>no djelovanje u svezi s HIV/AIDS-om, malarijom i tuberkulozom u kontekstusmanjenja siromaštva;41. Potaknuti razvoj regionalnih pristupa i planova bavljenja HIV/AIDS-om;42. Poticati i podržavati lokalne i nacionalne organi<strong>za</strong>cije da šire i jačaju regionalna partnerstva,koalicije i mreže;43. Potaknuti Vijeće Ujedinjenih naroda <strong>za</strong> gospodarska i društvena pitanja da <strong>za</strong>traži od regionalnihpovjerenstva u okviru njihovih ovlasti i sredstva da podrže nacionalna nastojanjau svojim regijama u borbi protiv HIV/AIDS-a;Na globalnoj razini44. Podržati širu akciju i koordinaciju svih odgovarajućih organi<strong>za</strong>cija u sustavu Ujedinjenihnaroda, uključujući njihovo puno sudjelovanje u razvoju i provođenju redovno ažuriranogstrateškog plana Ujedinjenih naroda glede HIV/AIDS-a, slijedeći principe sadržane uovoj Deklaraciji;45. Podržati bolju suradnju između odgovarajućih organi<strong>za</strong>cija u sustavu Ujedinjenih narodai međunarodnih organi<strong>za</strong>cija koje se bore protiv HIV/AIDS-a;46. Poticati jaču suradnju i razvoj inovativnih partnerstva između društvenog i privatnog sektora,te do 2003. godine uvesti i ojačati mehanizme koji uključuju privatni sektor, građanskodruštvo, ljude oboljele od HIV/AIDS-a i izložene grupe u borbu protiv HIV/AIDS-a;PrevencijaPrevencija treba biti glavni oslonac naših reakcija47. Do 2003. godine utvrditi vremenski ograničene nacionalne ciljeve u svrhu ispunjenjameđunarodno dogovorenog globalnog <strong>za</strong>datka prevencije da bi se do 2005. godinesmanjila stopa oboljelih od HIV-a među mladim muškarcima i ženama u dobi od 15 do24 godine u najpogođenijim zemljama <strong>za</strong> 25 posto, te <strong>za</strong> 25 posto globalno do 2010.godine, kao i pojačala nastojanja ispunjavanja tih <strong>za</strong>dataka i osporili stereotipi i stavoviprema spolovima, nejednakosti među spolovima, a u odnosu na HIV/AIDS, potičući aktivnouključenje muškaraca i dječaka;48. Do 2003. godine odrediti nacionalne <strong>za</strong>datke prevencije, prepoznajući i baveći se čimbenicimakoji vode do širenja epidemije i veće izloženosti ljudi, da bi se smanjila stopa79 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
učestalosti HIV-a <strong>za</strong> grupe koje se mogu identificirati, u okviru specifičnih lokalnih konteksta,a u kojima su sada visoke ili u porastu stope infekcije HIV-om ili <strong>za</strong> koje raspoloživizdravstveni podaci pokazuju da su visoko rizične glede nove infekcije;49. Do 2005. godine ojačati djelovanje glede HIV/AIDS-a u radnim sredinama, uvođenjem iprovođenjem programa prevencije i <strong>za</strong>štite u društvenim, privatnim i neslužbenim radnimsredinama, te poduzeti mjere osiguranja radnih sredina koje daju podršku ljudimaoboljelim od HIV/AIDS-a;50. Do 2005. godine razviti i početi provoditi nacionalne, regionalne i međunarodne strategijekojima se omogućava pristup programima prevencije od HIV/AIDS-a <strong>za</strong>poslenicimakoji se sele i putuju, uključujući pružanje informacija o zdravstvenim i socijalnim uslugama;51. Do 2003. godine provesti univer<strong>za</strong>lne mjere predostrožnosti u sredinama gdje se pružazdravstvena <strong>za</strong>štita kako bi se spriječilo prenošenje infekcije HIV-om;52. Do 2005. godine osigurati: da široka paleta programa prevencije koji uzimaju u obzir lokalneprilike, etičke i kulturne vrijednosti bude raspoloživa u svim zemljama, posebice unajugroženijim zemljama, uključujući informacije, obrazovanje i komuniciranje, na jezicimakoje <strong>za</strong>jednice razumiju, te poštujući kulture, s ciljem smanjenja rizičnog ponašanja ipoticanja odgovornog spolnog ponašanja, uključujući umjerenost i vjernost; širi pristuposnovnoj robi, uključujući muške i ženske kondome i sterilne šprice i igle; nastojanja smanjenjašteta kod upotrebe lijekova; širi pristup dobrovoljnom i povjerljivom savjetovanjui testiranju; ispravne <strong>za</strong>lihe krvi; te rano i efikasno liječenje spolno prenosivih infekcija;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 8053. Do 2005. godine osigurati da najmanje 90 posto, te do 2010. godine najmanje 95 postomladih muškaraca i žena u dobi od 15 do 24 godine ima pristup informacijama, obrazovanju,uključujući izjednačeno obrazovanje i obrazovanje o HIV-u specifično <strong>za</strong> mlade, teuslugama potrebnim <strong>za</strong> razvoj životnih vještina neophodnih da bi se smanjila izloženostinfekcijama HIV-om, u punom partnerstvu s mladima, roditeljima, obiteljima, nastavnicimai onima koji pružaju zdravstvenu <strong>za</strong>štitu;54. Do 2005. godine smanjiti broj djece <strong>za</strong>ražene HIV-om <strong>za</strong> 20 posto, te <strong>za</strong> 50 posto do 2010.godine, osiguravši da 80 posto trudnica koje se kontroliraju prije poroda, dobivaju informacije,savjete i druge preventivne usluge, povečavši raspoloživost i osiguravajući pristupženama i bebama <strong>za</strong>raženim HIV-om efikasnom liječenju, kako bi se smanjilo prenošenjeHIV-a s majke na dijete, kao i putem efikasnih intervencija <strong>za</strong> žene <strong>za</strong>ražene HIV-om, uključujućidobrovoljno i povjerljivo savjetovanje i testiranje, pristup liječenju, posebice antiretrovirusnojterapiji i kada je to potrebno, <strong>za</strong>mjenskim proizvodima <strong>za</strong> majčino mlijeko ipružanjem kontinuirane <strong>za</strong>štite;
Zaštita, podrška i liječenjeZaštita, podrška i liječenje su temeljni elementi efikasnog reagiranja55. Do 2003. godine osigurati da nacionalne strategije, podržane regionalnim i međunarodnimstrategijama, budu razvijene u tijesnoj suradnji s međunarodnom <strong>za</strong>jednicom, uključujućivlade i odgovarajuće međuvladine organi<strong>za</strong>cije, kao i građansko društvo i poslovnisektor, da bi se ojačali sustavi zdravstvene <strong>za</strong>štite i da bi se pristupilo čimbenicima kojiutječu na osiguranje lijekova ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> HIV, uključujući antiretrovirusne lijekove, izmeđuostaloga, prihvatljivost i određivanje cijena, uključujući različito određivanje cijena, te kapacitettehničkih sustava i sustava zdravstvene <strong>za</strong>štite. Isto tako, hitno nastojati progresivnoosigurati, na održiv način, najviši standard liječenja HIV/AIDS-a, uključujući prevencijui liječenje oportunističkih infekcija, te efikasno korištenje kontrolirane, u smislu kvalitete,antiretrovirusne terapije na pažljiv način koji se prati kako bi se poboljšala ispravnost iefikasnost i smanjio rizik razvijanja otpornosti; surađivati konstruktivno u ojačanju politikei prakse djelovanja u farmaceutskoj industriji, uključujući one primjenjive na generičkelijekove i režime intelektualnog vlasništva da bi se i dalje promicala inovacija i razvoj domaćihindustrija u skladu s međunarodnim pravom;56. Do 2005. godine razviti i učiniti značajni napredak u provedbi opsežnih strategija <strong>za</strong>štiteda bi se ojačala <strong>za</strong>štita temeljena na obitelji i <strong>za</strong>jednici, uključujući i onu koju pruža neslužbenisektor, te da bi sustavi zdravstvene <strong>za</strong>štite pružali i pratili liječenje ljudi oboljelihod HIV/AIDS-a, uključujući <strong>za</strong>raženu djecu, te podržavali individualne osobe, kućanstva,obitelji i <strong>za</strong>jednice <strong>za</strong>ražene HIV/AIDS-om; unaprijediti kapacitete i radne uvjete zdravstvenihdjelatnika, te efikasnost sustava, financijskih planova i referalnih mehani<strong>za</strong>ma potrebnih<strong>za</strong> pristup povoljnim lijekovima, uključujući antiretrovirusne lijekove, dijagnostikui srodne tehnologije, kao i kvalitetnu zdravstvenu, te psihosocijalnu <strong>za</strong>štitu i pomoć;57. Do 2003. godine osigurati da nacionalne strategije budu razvijene tako da se pruža psihosocijalna<strong>za</strong>štita individualnim osobama, obiteljima i <strong>za</strong>jednicama <strong>za</strong>raženim HIV/AIDS-om;81 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
HIV/AIDS i <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong>Reali<strong>za</strong>cija ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnih sloboda <strong>za</strong> sve je od bitne važnosti u smanjenju izloženostiHIV/AIDS-uPoštivanje <strong>prava</strong> ljudi oboljelih od HIV/AIDS-a rezultira efikasnim reagiranjem.58. Do 2003. godine, donijeti, ojačati ili provesti <strong>za</strong>kone, propise i druge mjere kako bi seeliminirali svi oblici diskriminacije i osigurala potpuna reali<strong>za</strong>cija svih ljudskih <strong>prava</strong> i temeljnihsloboda ljudi oboljelih od HIV/AIDS-a i članova izloženih grupa; posebice osiguratiim pristup, između ostaloga, obrazovanju, nasljeđu, <strong>za</strong>poslenju, zdravstvenoj <strong>za</strong>štiti,socijalnim i zdravstvenim uslugama, prevenciji, podršci, liječenju, informacijama i pravnoj<strong>za</strong>štiti, poštujući u isto vrijeme njihovu privatnost i povjerljivost; razviti strategije borbeprotiv negativnog obilježavanja i društvenog isključivanja pove<strong>za</strong>nog s epidemijom;59. Do 2005. godine, imajući na umu kontekst i karakter epidemije, te činjenicu da su globalnožene i djevojke disproporcionalno <strong>za</strong>hvaćene HIV/AIDS-om, razviti i ubr<strong>za</strong>ti provedbunacionalnih strategija kojima se promiče napredovanje žena i njihova reali<strong>za</strong>cija svih ljudskih<strong>prava</strong>; promicati podijeljenu odgovornost muškaraca i žena osigurati siguran spolniodnos; omogućiti ženama da kontroliraju i slobodno i odgovorno odlučuju o pitanjimave<strong>za</strong>nim <strong>za</strong> njihov spolni život, te povećati njihovu sposobnost da se <strong>za</strong>štite od infekcijeHIV-om;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 8260. Do 2005. godine, provesti mjere kojima se povećavaju mogućnosti žena i mladih djevojakada se <strong>za</strong>štite od moguće infekcije HIV-om, u prvom redu pružanjem zdravstvene<strong>za</strong>štite i zdravstvenih usluga, uključujući spolno i reproduktivno zdravlje, te putem obrazovanjao prevenciji kojom se promiče jednakost spolova;61. Do 2005. godine, osigurati razvoj i ubr<strong>za</strong>nu provedbu nacionalnih strategija <strong>za</strong> promicanježena općenito, promicanje i <strong>za</strong>štitu potpune reali<strong>za</strong>cije njihovih ljudskih <strong>prava</strong> i smanjenjenjihove izloženosti HIV/AIDS-u, putem eliminacije svih oblika diskriminacije, kao isvih oblika nasilja nad ženama i djevojkama, uključujući štetne tradicionalne i uobičajeneprakse, <strong>za</strong>postavljanje, silovanje i druge oblike seksualnog nasilja, zlostavljanje i trgovinuženama i djevojkama;
Smanjenje izloženostiIzloženima treba dati prioritet u akcijiPromicanje uloge žena uopće je od osnovne važnosti <strong>za</strong> smanjenje njihove izloženosti62. Do 2003. godine, u svrhu dopune programa prevencije koji se bave aktivnostima kojedovode ljude u opasnost od infekcije HIV-om, kao što su rizično i ne<strong>za</strong>štićeno seksualnoponašanje i upotreba droga injekcijama, u svim zemljama provoditi strategije, načine djelovanjai programe koji određuju i bave se čimbenicima koji čine da su osobe posebiceizložene infekciji HIV-om, uključujući nerazvijenost, gospodarsku nesigurnost, siromaštvo,nedostatak promidžbe uloge žena, nedostatak obrazovanja, socijalno isključivanje,nepismenost, diskriminacija, nedostatak informacija i/ili sredstava <strong>za</strong> samo<strong>za</strong>štitu, sve vrsteseksualnog iskorištavanja žena, djevojaka i dječaka, uključujući i u komercijalne svrhe;takve strategije, načini djelovanja i programi trebaju se baviti spolnom dimenzijom epidemije,te naznačiti akciju koja će se poduzeti kako bi se pristupilo rješavanju problemaizloženosti i postavili <strong>za</strong>daci koje treba ispuniti;63. Do 2003. godine, razviti i/ili ojačati strategije, načine djelovanja i programe koji prepoznajuvažnost obitelji u smanjenju izloženosti, između ostaloga, u obrazovanju djece, te kojivode računa o kulturnim, religioznim i etičkim čimbenicima, u svrhu smanjenja izloženostidjece i mladih ljudi, a putem: osiguranja pristupa djevojkama i dječacima osnovnomi srednjem obrazovanju, uključujući HIV/AIDS u nastavne programe <strong>za</strong> mlade; osiguratisigurnu okolinu, posebice <strong>za</strong> mlade djevojke; širiti kvalitetne informacije <strong>za</strong> mlade, osiguratiobrazovanje o spolnom zdravlju i savjetovanje; ojačati programe u svezi s reproduktivnimi spolnim zdravljem; uključiti obitelji i mlade ljude u planiranje, provedbu iocjenjivanje programa prevencije i <strong>za</strong>štite od HIV/AIDS-a, do najveće moguće mjere;64. Do 2003. godine, razviti i/ili ojačati nacionalne strategije, načine djelovanja i programe,podržane regionalnim i međunarodnim inicijativama, putem <strong>za</strong>jedničkog pristupa, dabi se promicalo i štitilo zdravlje onih grupa koje sada karakteriziraju visoke ili sve većestope infekcije HIV-om ili <strong>za</strong> koje zdravstvene informacije pokazuju da su najrizičnije inajizloženije novoj infekciji, a temeljem čimbenika kao što su lokalna situacija epidemije,siromaštvo, spolne prakse, upotreba droga, način <strong>za</strong>rade, institucionalna lokacija, dezorganiziranesocijalne strukture i prisilna premještanja stanovništva;83 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
Djeca bez roditelja i izložena HIV/AIDS-uDjeci bez roditelja i <strong>za</strong>raženoj HIV/AIDS-om potrebna je posebna pomoć65. Do 2003. godine, razviti, te do 2005. godine, provesti nacionalne politike i strategije da bise: izgradile i ojačale mogućnosti vlade, obitelji i <strong>za</strong>jednice da pruže okoliš pun podrške <strong>za</strong>djecu bez roditelja, te djevojke i dječake <strong>za</strong>ražene i pod utjecajem HIV/AIDS-a, uključujućiodgovarajuće savjetovanje i psihosocijalnu podršku; osigurati njihov upis u škole i pristupsmještaju, dobroj prehrani, zdravstvenim i socijalnim uslugama jednakim onima koje dobivajudruga djeca; <strong>za</strong>štiti djecu bez roditelja i izloženu djecu od svih oblika zlostavljanja,nasilja, iskorištavanja, diskriminacije, trgovine i lišavanja nasljedstva;66. Osigurati ravnopravnost i punu i jednaku reali<strong>za</strong>ciju svih ljudskih <strong>prava</strong>, promicanjem aktivnei vidljive politike kojom će se <strong>za</strong>braniti negativno označavanje djece bez roditelja iizložene HIV/AIDS-u;67. Potaknuti međunarodnu <strong>za</strong>jednicu, posebice zemlje donatore, građansko društvo, kao iprivatni sektor, da efikasno dopune nacionalne programe, podrže programe <strong>za</strong> djecu bezroditelja ili izloženu HIV/AIDS-u u pogođenim regijama, u visoko rizičnim zemljama, tepruže posebnu pomoć supsaharskoj Africi;Smanjenje utjecaja na društvo i gospodarstvoRješavanjem problema HIV/AIDS-a investira se u održivi razvojDeklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 8468. Do 2003. godine, ocijeniti utjecaj epidemije HIV/AIDS-a na gospodarstvo i društvo, terazviti multisektorske strategije kojima se: pristupa rješavanju utjecaja na razinama individualneosobe, obitelji, <strong>za</strong>jednice i nacije; razviti i ubr<strong>za</strong>ti provedbu nacionalnih strategijaiskorjenjivanja siromaštva kako bi se pristupilo rješavanju utjecaja HIV/AIDS-a na prihodedomaćinstva, načine <strong>za</strong>rade, te pristup osnovnim socijalnim uslugama, s posebnim težištemna individualnim osobama, obiteljima i <strong>za</strong>jednicama koje su teže <strong>za</strong>hvaćene epidemijom;izvršiti uvid u utjecaj HIV/AIDS-a na društvo i gospodarstvo na svim razinamadruštva, posebice glede žena i starijih osoba, u prvom redu u njihovoj <strong>ulozi</strong> pružanja <strong>za</strong>štite,te glede obitelji pod utjecajem HIV/AIDS-a, kao i voditi brigu o njihovim posebnimpotrebama; uskladiti i prilagoditi politiku gospodarskog i društvenog razvoja, uključujućipolitiku društvene <strong>za</strong>štite, kako bi se pristupilo rješavanju problema utjecaja HIV/AIDS-ana gospodarski rast, pružanje osnovnih gospodarskih usluga, radnu produktivnost, prihodevlade, te deficitom prouzročene pritiske na društvene resurse;69. Do 2003. godine, razviti nacionalni <strong>za</strong>konski okvir i okvir načina djelovanja koji štite naradnom mjestu <strong>prava</strong> i dostojanstvo osoba oboljelih i pod utjecajem HIV/AIDS-a, te najrizičnijihosoba, u konzultacijama s predstavnicima poslodavaca i <strong>za</strong>poslenika, uzimajući uobzir ustanovljene međunarodne smjernice o HIV/AIDS-a na radnom mjestu;
Istraživanje i razvojS obzirom da lijek protiv HIV/AIDS-a još nije pronađen, daljnja istraživanja i razvoj su odpresudne važnosti70. Povećati investiranje i ubr<strong>za</strong>ti istraživanja na polju cjepiva protiv HIV-a, a u isto vrijemegraditi nacionalne kapacitete istraživanja, posebice u razvijenim <strong>za</strong>mljama, u prvom redu<strong>za</strong> viruse koji prevladavaju u regijama s visokim stopama infekcije; osim toga, podržavatii poticati veće nacionalno i međunarodno investiranje u istraživanja na polju HIV/AIDS-a, uključujući biomedicinska, operativna, društvena, kulturna istraživanja i istraživanjaponašanja, kao i na polju tradicionalne medicine, u svrhu: unaprjeđenja prevencijei terapeutskih pristupa; ubr<strong>za</strong>ti pristup prevenciji, <strong>za</strong>štiti i liječenju, kao i tehnologijama<strong>za</strong>štite u svezi s HIV/AIDS-om (i njihovim srodnim oportunističkim infekcijama, zloćudnimbolestima i spolnoprenosivim bolestima), uključujući metode kontroliranja žena imikrobide, a posebice odgovarajuća, bezopasna i po cijeni prihvatljiva cjepiva, pristupdijagnostici, pretragama, metodama sprječavanja prenošenja virusa s majke na dijete;unaprijediti naše spoznaje o čimbenicima koji utječu na epidemiju i akcije koje trebapoduzeti, između ostaloga, putem šireg financiranja i društvenih/privatnih partnerstva;stvoriti okolinu pogodnu <strong>za</strong> istraživanja i osigurati da se isto temelji na najvišim etičkimstandardima;71. Podržati i potaknuti razvoj nacionalne i međunarodne infrastrukture <strong>za</strong> istraživanja, kapacitetalaboratorija, boljih sustava nadziranja, sakupljanja podataka, njihove obrade i širenja,te obrazovanja osnovnih i kliničkih istraživača, društvenih znanstvenika, zdravstvenihdjelatnika i tehničara, s težištem na zemljama koje su teže <strong>za</strong>hvaćene HIV/AIDS-om,posebice u zemljama u razvoju i onim zemljama u kojim postoji opasnost brzog širenjaepidemije;72. Razviti i ocijeniti odgovarajuće pristupe u svrhu praćenja efikasnosti liječenja, toksičnosti,popratnih pojava, interakcija lijekova, te razvijanja otpornosti na lijekove; razviti metodologijepraćenja utjecaja liječenja na prenošenje HIV-a i kretanje rizika;73. Ojačati međunarodnu i regionalnu suradnju, posebice sjever/jug, jug/jug i trokutnusuradnju ve<strong>za</strong>nu <strong>za</strong> prijenos određenih tehnologija, pogodnih <strong>za</strong> okolinu, u prevenciji i<strong>za</strong>štiti od HIV/AIDS-a, razmjenu iskustava i najpovoljnijih praksi, istraživanja i nala<strong>za</strong>, te ojačatiulogu UNAIDS-a u tom procesu. U tom kontekstu, potaknuti da krajnji rezultati takvihkooperativnih istraživanja i tehnologija budu u vlasništvu svih strana koje su sudjelovaleu istraživanjima, tako odražavajući njihov doprinos, te da iste osiguraju pravnu <strong>za</strong>štitutakvim nalazima; osigurati da sva takva istraživanja budu bez pristranosti i predrasuda;74. Do 2003. godine, osigurati da sve protokole istraživanja <strong>za</strong> ispitivanje liječenja ve<strong>za</strong>nog <strong>za</strong>HIV, uključujući antiretorvirusne terapije i cjepiva temeljena na međunarodnim smjernicamai najboljim praksama, budu ocijenjena od strane ne<strong>za</strong>visnih odbora <strong>za</strong> etiku u kojimaće sudjelovati osobe oboljele od HIV/AIDS-a i one osobe koje pružaju antiretrovirusnuterapiju;85 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
HIV/AIDS u regijama <strong>za</strong>hvaćenim sukobima i katastrofamaSukobi i katastrofe doprinose širenju HIV/AIDS-a75. Do 2003. godine, razviti i <strong>za</strong>početi provedbu nacionalnih strategija koje uvode elementepoznavanja HIV/AIDS-a, prevencije, <strong>za</strong>štite i liječenja u programe ili akcije namijenjenehitnim situacijama, prepoznajući činjenicu da stanovnici destabilizirani oružanim sukobom,humanitarnim hitnim slučajevima i prirodnim katastrofama, uključujući izbjeglice,prognanike i posebice, žene i djecu, prolaze kroz veći rizik izlaganja infekciji HIV-om; teuključiti, po potrebi, komponente čimbenika HIV/AIDS-a u međunarodne programe pružanjapomoći;76. Pozvati agencije Ujedinjenih naroda, regionalne i međunarodne organi<strong>za</strong>cije, kao i nevladineorgani<strong>za</strong>cije, uključene u pružanje međunarodne pomoći zemljama i regijama<strong>za</strong>hvaćenim oružanim sukobima, humanitarnim kri<strong>za</strong>ma ili prirodnim katastrofama, dahitno uključe elemente prevencije, <strong>za</strong>štite i poznavanja HIV/AIDS-a u svoje planove i programe,te upoznaju i obrazuju svoje osoblje u svezi s HIV/AIDS-om;77. Do 2003. godine, raspolagati nacionalnim strategijama koje se bave širenjem HIV-a u oružanimsnagama i civilnoj obrani, te razmotriti načine korištenja njihovog osoblja koje jeobučeno u svezi s poznavanjem i prevencijom HIV/AIDS-a, a koji će pružati pomoć kodaktivnosti upoznavanja i prevencije HIV/AIDS-a, uključujući sudjelovanje u pružanju humanitarnepomoći, u hitnim slučajevima i kod prirodnih katastrofa;Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 8678. Do 2003. godine, osigurati uključenje poznavanja i obrazovanja glede HIV/AIDS-a, uključujućikomponentu spola, u smjernice koje će koristiti osoblje obrambenih snaga i drugoosoblje koje sudjeluje u međunarodnim operacijama održavanja mira; u isto vrijeme nastavitisa stalnim obrazovanjem i preventivnim mjerama, uključujući orijentaciju takvogosoblja prije preuzimanja <strong>za</strong>dataka;SredstvaProblem HIV/AIDS-a se ne može riješiti bez novih, dodatnih i stalnih sredstava79. Osigurati da su sredstva koja su namijenjena globalnoj reakciji na problem HIV/AIDS-aznatna i stalna, te da su usmjerena k posti<strong>za</strong>nju ciljeva;80. Do 2005. godine, poduzimajući niz značajnijih koraka, doseći cjelokupni cilj da se godišnjepotroši na epidemiju između 7 i 10 milijardi američkih dolara u zemljama s niskimili srednjim dohotkom, te u zemljama u kojima se epidemija brzo širi ili u kojima postojiopasnost od brzog širenja epidemije, na prevenciju, <strong>za</strong>štitu, liječenje, podršku i smanjenjeutjecaja HIV/AIDS-a; poduzeti mjere kojima se osigurava da potrebna sredstva budu
namaknuta, posebice od zemlja donatora, kao i iz državnih proračuna, imajući na umu dasu sredstva najugroženijih zemlja uvelike ograničena;81. Apelirati na međunarodnu <strong>za</strong>jednicu, kada i gdje je to moguće, da pruži pomoć <strong>za</strong> prevenciju,<strong>za</strong>štitu i liječenje HIV/AIDS-a u zemljama u razvoju, putem donacija;82. Povećati i dati prioritet odvajanjima iz državnih proračuna <strong>za</strong> programe HIV/AIDS-a, po potrebi,te osigurati da odgovarajuća odvajanja vrše sva ministarstva i drugi <strong>za</strong>interesirani;83. Pozvati razvijene zemlje koje to još nisu učinile, da nastoje ispuniti <strong>za</strong>datak odvajanja 0,7posto od svojeg bruto nacionalnog proizvoda <strong>za</strong> cjelokupnu službenu pomoć <strong>za</strong> razvoj,te <strong>za</strong>datke odvajanja 0,15 posto do 0,20 posto bruto nacionalnog proizvoda u smislusužbene pomoći najnerazvijenijim zemljama, kao što je dogovoreno, što je prije moguće,uzimajući u obzir hitnost i ozbiljnost epidemije HIV/AIDS-a;84. Pozvati međunarodnu <strong>za</strong>jednicu da pomogne u nastojanjima zemlja u razvoju koje troševeća državna sredstva na borbu protiv epidemije HIV/AIDS-a, većom međunarodnompomoći <strong>za</strong> razvoj, posebice onim zemljama koje su najugroženije HIV/AIDS-om, posebiceu Africi, naročito u supsaharskoj Africi, Karibima, zemljama u kojima postoji velikaopasnost od širenja epidemije HIV/AIDS-a, te ostalim ugroženim regijama čija sredstva <strong>za</strong>borbu protiv epidemije su uvelike ograničena;85. Uključiti akcije u svezi s HIV/AIDS-om u programe pružanja pomoći u razvoju i strategijeiskorjenjivanja siromaštva, te poticati najefikasnije i transparentno korištenje svih izdvojenihsredstava;86. Apelirati na međunarodnu <strong>za</strong>jednicu i pozvati građansko društvo i privatni sektor da poduzmuodgovarajuće mjere kojima bi se smanjio utjecaj HIV/AIDS-a na društvo i gospodarstvou najugroženijim zemljama u razvoju;87. Bez daljnjeg odlaganja, provesti proširenu Inicijativu siromašnih zemlja s velikim dugovima,te se usaglasiti o poništenju svih bilateralnih službenih dugova tih zemlja, što je prijemoguće, posebice onih najugroženijih HIV/AIDS-om; iste bi se s druge strane obve<strong>za</strong>lena iskorjenjivanje siromaštva i potaknule koristiti takva sredstva <strong>za</strong> programe iskorjenjivanjasiromaštva, posebice <strong>za</strong> prevenciju, liječenje, podršku i <strong>za</strong>štitu od HIV/AIDS-a i drugihinfekcija;88. Pozvati na brzu i usaglašenu akciju efikasnog rješavanja problema dugova najnerazvijenijihzemlja, zemlja u razvoju s niskim prihodima, te zemlja u razvoju sa srednjim prihodima,posebice onih ugroženih HIV/AIDS-om, na opsežan, pravedan i trajni način orijentiranprema razvoju, pomoću različitih nacionalnih i međunarodnih mjera kojima bi njihov dugbio dugoročno održiv i time bi se poboljšale njihove mogućnosti borbe protiv epidemijeHIV/AIDS-a, uključujući, po potrebi, postojeće mehanizme <strong>za</strong> smanjenje duga, kao što jeprenamjena duga <strong>za</strong> projekte namijenjene prevenciji, <strong>za</strong>štiti i liječenju HIV/AIDS-a;89. Poticati veća ulaganja u istraživanja ve<strong>za</strong>na <strong>za</strong> HIV/AIDS, na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnojrazini, posebice <strong>za</strong> razvoj održivih i po cijeni prihvatljivih preventivnih tehnologija,kao što su cjepiva i mikrobidi, te potaknuti proaktivnu pripremu financijskih i logističkihplanova kojima se omogućava brzi pristup cjepivima kada ona budu raspoloživa;87 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
90. Podržati osnivanje, što je brže moguće, globalnog HIV/AIDS-a i zdravstvenog fonda <strong>za</strong>financiranje hitnog i šireg reagiranja na epidemiju na temelju integriranog pristupa prevenciji,<strong>za</strong>štiti, podršci i liječenju, te pomoći vladama, između ostalog, u njihovim nastojanjimada se bore protiv HIV/AIDS-a, uz dužni prioritet <strong>za</strong> najugroženije zemlje, točnije usupsaharskoj Africi i Karibima, te u visokorizičnim zemljama; mobilizirati doprinose fonduiz društvenih i privatnih izvora, uz posebni apel zemljama donatorima, <strong>za</strong>kladama, poslovnoj<strong>za</strong>jednici, uključujući farmaceutske kompanije, privatni sektor, filantrope i bogateosobe;91. Do 2002. godine, pokrenuti svjetsku kampanju sakupljanja sredstava, namijenjenu širokojjavnosti i privatnom sektoru, koju će voditi UNAIDS uz podršku i u suradnji sa <strong>za</strong>interesiranimpartnerima na svim razinama, u svrhu davanja doprinosa globalnom HIV/AIDS-u izdravstvenom fondu;92. Uputiti veća financijska sredstva nacionalnim, regionalnim i podregionalnim komisijamai organi<strong>za</strong>cijama kako bi iste mogle pomoći vladama, na nacionalnoj, podregionalnoj iregionalnoj razini, u njihovim nastojanjima u rješavanju krize;93. Osigurati agencijama koje <strong>za</strong>jednički sponzoriraju UNAIDS i tajništvu UNAIDS-a sredstvapotrebna <strong>za</strong> rad sa zemljama, u svrhu ispunjenja <strong>za</strong>dataka navedenih u ovoj Deklaraciji;PraćenjeOdržavanje kontinuiteta i praćenje napredovanja su od osnovne važnostiDeklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 88Na nacionalnoj razini94. Vršiti periodično uvide na nacionalnoj razini, uz sudjelovanje građanskog društva, posebiceljudi oboljelih od HIV/AIDS-a i izloženih grupa, u napredak postignut u ispunjavanjuobve<strong>za</strong>, te identificirati probleme i prepreke na koje se nailazi u posti<strong>za</strong>nju napretka, kaoi osigurati obavještavanje o rezultatima tih uvida;95. Razviti odgovarajuće mehanizme praćenja i ocjenjivanja koji će biti od pomoći kod mjerenjai ocjenjivanja napredovanja, razviti odgovarajuće instrumente praćenja i ocjenjivanja,s prikladnim epidemiološkim podacima;96. Do 2003. godine, uvesti ili ojačati efikasne sustave praćenja, po potrebi, <strong>za</strong> promicanje i<strong>za</strong>štitu ljudskih <strong>prava</strong> i ljudi oboljelih od HIV/AIDS-a;
Na regionalnoj razini97. Staviti HIV/AIDS i srodne probleme javnog zdravstva na dnevne redove regionalnih sastanakana razini ministarstava, poglavara država i vlada;98. Podržati sakupljanje podataka i njihovu obradu kako bi se omogućilo vršenje periodičnihuvida od strane regionalnih komisija i/ili regionalnih organi<strong>za</strong>cija u napredovanje u provedbiregionalnih strategija i rješavanju regionalnih prioriteta, te osiguralo obavještavanjeo rezultatima tih uvida;99. Potaknuti da zemlje međusobno razmijenjuju informacije i iskustva nastala provedbommjera i ispunjenjem obve<strong>za</strong> sadržanih u ovoj Deklaraciji, a posebice omogućiti jaču suradnjujug-jug i trokutnu suradnju;Na globalnoj razini100. Odvojiti dovoljno vremena, najmanje jedan cijeli dan godišnjeg <strong>za</strong>sjedanja Generalneskupštine, kako bi se izvršio uvid u i prodiskutirao izvještaj Generalnog tajnika o napretkupostignutom u reali<strong>za</strong>ciji/ispunjenju obve<strong>za</strong> postavljenih u ovoj Deklaraciji, a uodnosu na definiranje problema i ograničenja, te dale preporuke kako dalje djelovati dabi se postigao daljnji napredak;101. Osigurati da se pitanja u svezi s HIV/AIDS-om uključe na dnevne redove svih odgovarajućihkonferencija i sastanaka Ujedinjenih naroda;102. Podržati inicijative da se sazivaju konferencije, te organiziraju seminari, radionice, obrazovniprogrami i tečajevi u kojima bi se obrađivala pitanja pokrenuta u ovoj Deklaraciji,te u svezi s time, potaknuti sudjelovanje na i obavještavanje o <strong>za</strong>ključcima: predstojećeKonferencije u Dakru o pristupu <strong>za</strong>štiti kod infekcije HIV-om; Šestog međunarodnogkongresa o AIDS-u u Aziji i Pacifiku; XII. međunarodne konferencije o AIDS-u i spolnoprenosiviminfekcijama u Africi; XIV. međunarodne konferencije o AIDS-u u Barceloni;X. međunarodne konferencije o ljudima oboljelim od HIV/AIDS-a, Port of Spain; II. forumai III. konferencije latinsko-američke i karipske horizontalne tehničke suradnje o HIV/AIDS-u i spolnoprenosivim infekcijama, Havana; V. međunarodne konferencije o kućnojnjezi i njezi u <strong>za</strong>jednici ljudi oboljelih od HIV/AIDS-a, Changmai, Tailand;103. Ispitati, u odnosu na promicanje jednakog pristupa osnovnim lijekovima, mogućnostrazvoja i provedbe, u suradnji s nevladinim organi<strong>za</strong>cijama i drugim <strong>za</strong>interesiranim partnerima,sustava dobrovoljnog praćenja i izvještavanja o globalnim cijenama lijekova;Pozdravljamo i izražavamo našu <strong>za</strong>hvalnost onima koji se <strong>za</strong>lažu <strong>za</strong> podi<strong>za</strong>nje svijesti o epidemijiHIV/AIDS-a i rješavanje svih složenih problema koje ona predstavlja;89 | Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski
Nadamo se snažnom vodstvu vlada, te usklađenim nastojanjima uz puno i aktivno sudjelovanjeUjedinjenih naroda, cjelokupnog multilateralnog sustava, građanskog društva, poslovne <strong>za</strong>jednicei privatnog sektora;Konačno, pozivamo sve zemlje da poduzmu korake potrebne <strong>za</strong> provedbu ove Deklaracije, usnažnom partnerstvu i suradnji s ostalim multilateralnim i bilateralnim partnerima i građanskimdruštvom.Deklaracija o obve<strong>za</strong>ma u svezi s HIV/AIDS-om; prijevod na hrvatski | 90
91 | Prilog
Istraživanje:“Stanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om i osoba koje pripadaju skupini/ama koje su pod povećanimrizikom od HIV-a”12.1. UPITNIKRegistracijski broj:Podaci o provoditelju/ici upitnika:Provoditelj/ica upitnika (ime i prezime):Datum provođenja upitnika:Mjesto provođenja upitnika:Podaci o ispitaniku/ici:Spol:Godina rođenja:Zanimanje:Pripadnost skupini (može se <strong>za</strong>okružiti više odgovora):a) osoba koja živi s HIV-omb) intravenski/a korisnik/ica drogec) seksualna/i radnica/ikd) muškarac koji ima seksualne odnose s drugim muškarceme) mladi (14 – 25g)Prilog | 92
1) HIV status:(Na sljedeća pitanja odgovaraju svi/e bez obzira na HIV status)Znate li svoj HIV status?Gdje ste se testirali?Kada ste se testirali?Jeste li se testirali dobrovoljno ili pod pritiskom? Ako pod pritiskom, tko je vršio pritisak?(Na sljedeća pitanja odgovaraju osobe koje žive s HIV-om)*Znate li kako ste dobili HIV? Ako da, kako?Tko zna <strong>za</strong> Vaš HIV status? (može se <strong>za</strong>okružiti više odgovora)a) Članovi/ice obiteljib) prijatelji/cec) kolege/ice na radnom mjestud) drugi/e:Kako je ta osoba (ili vise njih) saznala/o <strong>za</strong> Vaš HIV status?Je li se što promijenilo u ponašanju tj. postupanju članova/ica obitelji prema Vam nakonšto su saznali <strong>za</strong> Vaš HIV status? Ako da, molim Vas opišite.Je li se što promijenilo u ponašanju, tj. postupanju prijatelja/ica prema Vama nakon što susaznali <strong>za</strong> Vaš HIV status? Ako da, molim Vas opišite.93 | Prilog
Kako se Vi osjećate s obzirom na to kako se ponašaju tj. postupaju prema Vama?Druge napomene:2) Pravo na obrazovanje:(Na sljedeća pitanja odgovaraju svi/e koji/e trenutno pohađaju neku školu/tečaj/fakultet bez obzirana HIV status, isto tako i oni/e koji/e su pohađali/e neku školu/tečaj/fakultet I <strong>za</strong> to vrijeme znali/e daimaju HIV )*Pohađate li ili ste pohađali neku školu i koju (naziv, adresa i mjesto – ako soba želi reći stavitena <strong>za</strong>dnju stranu upitnika pod drugi izvori informacija)Osnovna škola:Srednja školaFakultet:Drugi tečaj ili sl.:Je li Vas ikad netko upitao <strong>za</strong> Vaš HIV status u školi/na fakultetu/tečaju (bez obzira je li pozitivanili negativan). Ako da, tko?Je li nekome u školi/na fakultetu/tečaju poznat Vaš HIV status (bez obzira je li pozitivan ilinegativan)?Prilog | 94
Kome? (može se <strong>za</strong>okružiti više odgovora)a) <strong>za</strong>poslenicima/cama (profesor/ica, ravnatelj/ica, dekan)b) <strong>za</strong>poslenicima/cama (domar, čistač/ica, kuhar/ica)c) učenicima/cama tj. studentima/camaKako je ta osoba (ili više njih) saznao/la <strong>za</strong> Vaš HIV status?Kako postupaju prema Vama u školi/na fakultetu/tečaju s obzirom na Vaš HIV status ili pripadnostnekoj od navedenih skupina?Kako se Vi osjećate s obzirom na to kako postupaju prema Vama?Jeste li se ikada žalili na loše postupanje?Ako da, kome?Što se poslije dogodilo?Jeste li ikada dobili/e informaciju o HIV/AIDS-u u školi/na fakultetu?Smatrate li te informacije o HIV/AIDS-u koje ste dobili u školi/na fakultetu dostatnima?Druge napomene:95 | Prilog
3) Pravo na zdravlje:(Na sljedeća pitanja odgovaraju svi/e bez obzira na HIV status)*Imate li liječnika/icu opće prakse?Zna li Vaš/a liječnik/ica opće prakse kakav je Vaš HIV status?Kako je saznao/la <strong>za</strong> Vaš status?Ustručavate li se otići k njoj/njemu kada se pojavi potreba?Postupa li s Vama kao sa drugim pacijenitma/cama?Kako se Vi osjećate s obzirom na to kako postupa prema Vama?Jeste li se ikada žalili na njegovo/njezino postupanje prema Vama?Ako da, kome?Što se poslije dogodilo?Jeste li ikada promijenili liječnika/icu opće prakse zbog drukčijeg postupanja prema Vama,a ve<strong>za</strong>no <strong>za</strong> Vaš HIV status ili pripadnost nekoj od navedenih skupina?Druge napomene:Prilog | 96
Imate li svog stomatologa/inju?Zna li on/a <strong>za</strong> Vaš HIV status?Ustručavate li se otići k njoj/njemu kada se pojavi potreba?Postupa li s Vama kao sa drugim pacijentima/cama?Kako se Vi osjećate s obzirom na to kako postupa s Vama?Jeste li se ikada žalili na njegovo/njezino postupanje prema Vama?Ako da, kome?Što se poslije dogodilo?Jeste li ikada promijenili stomatologa/inju zbog drukčijeg postupanja prema Vama ve<strong>za</strong>no<strong>za</strong> Vaš HIV status ili pripadnost nekoj od navedenih skupina?Druge napomene:(Na sljedeća pitanja odgovaraju samo žene bez obzira na HIV status)*Imate li svog ginekologa/inju?97 | Prilog
Zna li on/a <strong>za</strong> Vaš HIV status?Ustručavate li se otići k njoj/njemu kada se pojavi potreba?Postupa li s Vama kao sa drugim pacijentima/cama?Kako se Vi osjećate s obzirom na to kako postupa s Vama?Jeste li se ikada žalili na njegovo/njezino postupanje prema Vama?Ako da, kome?Što se poslije dogodilo?Jeste li ikada promijenili ginekologa/inju zbog drukčijeg postupanja prema Vama ve<strong>za</strong>no<strong>za</strong> Vaš HIV status ili pripadnost nekoj od navedenih skupina?Druge napomene:(Na sljedeća pitanja odgovaraju svi/e bez obzira na HIV status)*Jeste li doživjeli drukčije postupanje prema Vama ve<strong>za</strong>no <strong>za</strong> Vaš HIV status ili pripadnostnekoj od navedenih skupina u nekim drugim institucijama u zdravstvu RH?Ako da, u kojim?Prilog | 98
Jeste li se kome žalili na takvo postupanje?Ako da, kome?Što se poslije dogodilo?Znate li gdje možete dobiti sljedeće informacije (<strong>za</strong>okružiti jedan od odgovora pod a, b i c):a) o HIV/AIDS-u: znam ne znamb) o testiranju na HIV/AIDS znam ne znamc) o kontracepcijskim sredstvima znam ne znamDruge napomene:4) Pravo na rad:(Na sljedeća pitanja odgovaraju svi/e bez obzira na HIV status)*(Provjeriti moguća iskustva iz prethodnih <strong>za</strong>poslenja)Radite li trenutno negdje?Što radite?Gdje radite?99 | Prilog
Kakvu vrstu radnog odnosa imate tamo gdje radite?a) ugovor o radu na neodređenob) ugovor o radu na određenoc) ugovor o djelud) studentski ugovore) nemam nikakav ugovorKome odgovara takav radni odnos:a) Odgovara menib) Odgovara poslodavcuc) Odgovara meni I poslodavcuJe li Vas ikad netko upitao <strong>za</strong> Vaš HIV status u Vašoj radnoj okolini? Ako da tko?Je li Vaš HIV status poznat drugim osobama na mjestu gdje radite? (može se <strong>za</strong>okružiti višeodgovora)a) <strong>za</strong>poslenicima/cama (nadređenima)b) <strong>za</strong>poslenicima/cama – kolegama/icamac) klijentima/camad) drugima/amaKako je/su ta osoba/e saznala/e <strong>za</strong> Vaš HIV status?Kako postupaju prema Vama s obzirom na Vaš HIV status ili pripadnost nekoj od navedenihskupina?Kako se osjećate s obzirom na postupanje drugih prema Vama na radnome mjestu?Jeste li se ikada žalili na loše postupanje?Ako da, kome?Prilog | 100
Što se poslije dogodilo?Jeste li ikada promijenili posao zbog drukčijeg postupanja prema Vama ve<strong>za</strong>no <strong>za</strong> Vaš HIVstatus ili pripadnost nekoj od navedenih skupina?Druge napomene:Drugi mogući izvori informacija:(medicinska dokumentacija, nazivi i adrese institucija iz obrazovnog i zdravstevnog sustava, nazivii adrese poslodavaca, imena drugih osoba koje bi mogle potvrditi ono što je ispitanik/carekao/la, prepiske s državnim tijelima..)101 | Prilog
12.2. Smjernice <strong>za</strong> provođenje upitnika:1 Svaki upitnik treba imati svoj registracijski broj kojega upisuje provoditelj/ica upitnika(primjer: H-1-17: H= HUHIV, 1= reg.broj ispitivača, 17= redni broj upitnika).2 Prije početka provođenja upitnika, ispitanika/icu treba upoznati s ciljem istraživanja, organi<strong>za</strong>torimaistraživanja, te korisnosti njegova/njezinog sudjelovanja u istraživanju.Istraživanje provode UN Tematska skupina <strong>za</strong> HIV/AIDS i Centar <strong>za</strong> <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> u suradnjisa nizom domaćih nevladinih udruga sa ciljem dokumentiranja slučajeva kršenja ljudskih<strong>prava</strong> i stigmati<strong>za</strong>cije osoba koje žive sa HIV-om kao i osoba koje pripadaju skupinama kojesu pod povećanim rizikom od HIV/AIDS-a. Objava i prezentacija samog Izvještaja slijedenakon obrade sakupljenih podataka. Izvještaj će biti dostupan na www.undp.hr, ali i u tiskanomobliku kod udruga koje su provodile istraživanje. Izvještaj treba poslužiti kao osnova<strong>za</strong> provođenje promjena u <strong>za</strong>konodavstvu i upozoravanje na kršenje pojedininih <strong>prava</strong> odstrane institucija s ciljem sankcioniranja takvog ponašanja.3 Provoditelj/ica upitnika mora se prethodno predstaviti ispitaniku/ci.4 Upitnik se provodi isljkučivo dobrovoljnim pristankom ispitanika/ce.5 Prije provođenja upitnika, provoditelj/ica upitnika treba ispitanika/cu informirati o povjerljivostipodataka koje će ispitanik/ca iznijeti, tj. o načinu <strong>za</strong>štite osobnih podataka i principuanonimnosti.6 Napomenuti da su svi podaci TAJNI, upitnici se čuvaju pod ključem, a samo određeneosobe koje provode istraživanje imaju pristup do informacija iz upitnika.7 Pojedinac može i<strong>za</strong>brati da ne odgovori na pojedino pitanje te se takav upitnik takođersmatra valjanim.8 Upitnik provodi jedna ili dvije osobe, i to isključivo osobe iz tima, a koje pohađaju seminar oljudskim pravima osoba koje žive s HIV-om.9 Upitnik se provodi isključivo intervjuom uživo (tzv. polustrukturirani intervju) – provoditelj/icapostavlja pitanje po pitanje, ispitanik/ca odgovara, <strong>za</strong>tim provoditelj/ica piše odgovor.10 Upitnik se provodi u jednoj prostoriji bez prisustva drugih osoba osim provoditelja/icai ispitanika/ice.11 U slučaju da je ispitanik ženska osoba, upitnik provodi ženska osoba, a eventualno je prisutnai muška osoba ako to ispitanici ne smeta (treba je prethodno pitati).12 Pri provedbi upitnika, ne treba ispitanika/icu požurivati, niti navoditi na odgovore, već gapustiti samoga/u da odgovara na pitanja.13 Pri provedbi upitnika ispitanika/cu se ne smije prekidati, osim ako je nužno.Prilog | 10214 Pri <strong>za</strong>vršetku intervjua, provoditelj/ica upitnika treba pitati ispitanika/icu <strong>za</strong> eventualne drugeizvore informacija koji potvrđuju ispitanikove/čine tvrdnje.15 Na kraju provoditelj/ica upitnika treba se <strong>za</strong>hvaliti ispitaniku/ici na vremenu i sudjelovanju.
PogovorPripremio: prof.dr.sc. Josip BegovacZara<strong>za</strong> virusom humane imunodeficijencije (HIV) je prva <strong>za</strong>razna bolest koja se suzbijala u kontekstupoštivanja ljudskih <strong>prava</strong>, a ne provođenjem klasičnih epidemioloških metoda poput izolacije, karanteneili aktivnog traganja <strong>za</strong> kontaktima. Često se postavlja pitanje po čemu je i <strong>za</strong>što HIV iznimka.Dakako, sam virus je osobit, njegov intenzivan način umnožavanja i njegova raznolikost ga čini biološkijedinstvenim. U početku epidemije virus je utvrđen u muškaraca koji su imali seksualne odnose sdrugim muškarcima te u intravenskih korisnika droga. Odgovor većine država na pojavu nove <strong>za</strong>razebio je spor, a gotovo se prešutno odobravala pojava bolesti u tim i inače marginaliziranim skupinama.Pojava <strong>za</strong>raze je bila popraćena strahom, neznanjem i nedoumicama u pogledu putova prijenosašto je dovelo do drastičnih slučajeva kršenja ljudskih <strong>prava</strong>. I u najrazvijenijim državama svijeta bilismo svjedoci kršenja tih <strong>prava</strong> poput izbacivanja djece iz škole, davanja otka<strong>za</strong> na poslu, prisilnogiseljavanja pa čak i paljenja imovine. Da li je to <strong>za</strong>htijevalo iznimni odgovor? Epidemija naravno nijeostala u takozvanim rizičnim skupinama i danas je u pojedinim siromašnim dijelovima svijeta, osobitou subsaharaskoj Africi <strong>za</strong>hvatila opću populaciju. Ona je danas u pojedinim afričkim državama uzrokovaladrastično smanjenje očekivanog trajanja života i pad bruto-nacionalnog proizvoda. Zahtijevali to izniman odgovor? Napretkom znanosti otkrivene su mogućnosti uspješnog liječenja, međutimi dan danas više od 2 milijuna ljudi godišnje umire od <strong>za</strong>raze HIV-om, a procjenjuje se da samo oko30% onih kojima je liječenje potrebno dobiva antiretrovirusne lijekove. Kako liječiti oboljele ako zbogstraha od stigme i diskriminacije u obitelji, na radnom mjestu ili u <strong>za</strong>jednici odbijaju odlaziti u centre<strong>za</strong> liječenje?Pred nama je po prvi puta jedan osvrt na stanje ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om u Hrvatskoj.Osvrt dolazi uglavnom od nevladinih udruga što daje dodatnu vrijednost publikaciji. Nažalost i unas je bilo primjera stigmati<strong>za</strong>cije i diskriminacije osoba koje žive s HIV-om čija svjedočanstva ovdjenalazimo. Zabilježeni su i primjeri neizravne ili izravne diskriminacije zdravstvenih djelatnika. Pojavepoput homofobije, marginali<strong>za</strong>cije i negacije također su nazočne. Što se može učiniti? Stigmati<strong>za</strong>cijai diskriminacija u zdravstvenim ustanovama se najbolje suzbija edukacijom i dosljednijimprovođenjem etičkog kodeksa. U dokumentu su također naznačene promjene u <strong>za</strong>konodavstvukoje je moguće provesti u cilju poboljšanja ljudskih <strong>prava</strong> osoba <strong>za</strong>raženih HIV-om.Za uspješan i sveobuhvatan program prevencije <strong>za</strong>raze HIV-om potrebno je dobro političko vodstvo.To uključuje javni angažman i otvoreni dijalog u društvu o temama kao što su HIV, spolnoprenosive bolesti, seks, seksualni rad i korištenje droga. Za djelotvoran odgovor na HIV potrebanje odgovor mnogih dijelova društva, a ne samo zdravstvene službe. Od velikog je značaja poticanjeosoba koje žive s HIV-om <strong>za</strong> otvorenim iznošenjem vlastitih iskustava i primjera stigmati<strong>za</strong>cijei diskriminacije. Zaštita i promicanje ljudskih <strong>prava</strong> je iznimno važan dio sveobuhvatneprevencije <strong>za</strong>raze HIV-om. To uključuje i <strong>za</strong>konodavstvo koje mora osigurati nediskriminirajućiodnos prema takozvanim marginaliziranim skupinama društva. Želimo li biti uspješni, preventivnaporuka mora biti prilagođena okruženju pojedinca, a ne kreirana kako bi nametnula stavovekoje društvo smatra idealnim.103 | Pogovor
Pripremila: prof. dr. sc. Ksenija TurkovićZaštita i promocija ljudskih <strong>prava</strong> od presudne je važnosti <strong>za</strong> uspješnost borbe protiv HIV/AIDS-a.Diskriminacija i stigmati<strong>za</strong>cija osoba koje žive s HIV-om predstavljaju najznačajnije preprekeuspješnoj prevenciji i tretmanu. Potrebno je raditi na <strong>za</strong>štiti ljudskih <strong>prava</strong> kako ranjivih skupinakoje su posebno izložene <strong>za</strong>razi tako i osoba koje su već <strong>za</strong>ražene. Posebna pažnja mora se posvetiti<strong>za</strong>štiti ljudskih <strong>prava</strong> žena, mladih i djece ukoliko se želi smanjiti njihova izloženost <strong>za</strong>razi.Isto tako da bi borba protiv HIV/AIDS-a bila uspješna moraju se poštivati <strong>ljudska</strong> <strong>prava</strong> marginaliziranihskupina, uključujući i onih koje se smatraju ilegalnima ili nemoralnima. U mnogimdruštvima, pa i našem, stigmati<strong>za</strong>cija i diskriminacija osoba koje žive s HIV-om te drugih ranjivihskupina je sve prisutna. Izloženost <strong>za</strong>razi stoga je često pove<strong>za</strong>na sa socijalnom, ekonomskom irodnom nejednakošću. Posljedica je toga brže širenje <strong>za</strong>raze unutar marginaliziranih skupina.Izvještaj o stanju ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om i osoba koje pripadaju skupinama kojesu pod povećanim rizikom od HIV-a detaljno objašnjava njihov položaj u Republici Hrvatskoj teprobleme s kojima se susreću u hrvatskom društvu. Iz Izvještaja proizlazi da je nužno posvetitiveću pažnju <strong>za</strong>štiti ljudskih <strong>prava</strong> osoba koje žive s HIV-om (pravu na slobodu od diskriminacijeu javnom i privatnom sektoru, rodnoj jednakosti, pravu na informaciju, obrazovanje, zdravlje,privatnost, <strong>za</strong>poslenje, socijalnu pomoć itd.) kako bi ove osobe imale pun pristup obrazovanju,različitim službama, HIV tretmanu te mogle živjeti ispunjen i sretan život. U tom smislu još uvijekima prostora <strong>za</strong> usklađivanje našeg <strong>za</strong>konodavstva (javno zdravstvenog, kaznenog, radnog, antidiskriminacijskogi drugog) sa <strong>za</strong>htjevima ljudskih <strong>prava</strong>. Posebnu pažnju valja posvetiti <strong>za</strong>štitiprivatnosti i povjerljivosti podataka osoba koje žive s HIV-om, razvijanju etičkih načela u svezis provođenjem biomedicinskih istraživanja na ljudima te uvođenju brzih i efikasnih upravnih isudskih mehani<strong>za</strong>ma kontrole i provođenja <strong>za</strong>štite ljudskih <strong>prava</strong> kako općenito tako i posebnoosoba koje žive s HIV-om. I dalje postoji potreba <strong>za</strong> edukacijom javnosti kako bi se promijenilistavovi ljudi i percepcija osoba koje žive s HIV-om, stekla znanja i svijest o potrebi <strong>za</strong>štite njihovihljudskih <strong>prava</strong> i tako smanjila njihova diskriminacija i stigmati<strong>za</strong>cija u društvu. Izvještaj naglašavaveliku ulogu medija u tom smislu. U društvu je nužno razvijati suosjećanje, solidarnost, toleranciju,odgovornost i poštovanje prema osobama koje žive s HIV-om kako bismo poboljšalinjihov položaj i osnažili ih. Izvještaj koji je pred nama snažna je podrška ovakvim nastojanjima uhrvatskom društvu.Pogovor | 104
Change language