Download (PDF format) - Europa Magazine

komentarPolitičke konotacijeZnamo koliko štete i ljudskih života je odnio rat iagresija na našu državu. Do sad smo valjda, pa i oninajtvrdoglaviji među nama, uvidjeli koliko štete proizvodenacionalne stranke i podjele po etničkim linijama. Najevidentnijidokaz za takvu gubitničku politiku je dijaspora to jest’ miovdje u Americi. Al’ džaba je to sve nama Bošnjacima kad misamo vjerujemo u svoje tabore i svoje ljude. Džaba što je komšija,prva vrata do naših drugevjere ili ateista, mi ti svoje upornoguramo. Vijesti iz Bosne punesu hvale o reizboru SulejmanaTihića za ponovnog predsjednikaSDA (Stranke demokratskeakcije) najjače bošnjačke političkestranke u BiH. Kako to samogordo zvuči. Nekome da. Utakmicukoju SDA i bošnjaci etničkiangažirani protiv SDS i HDZ mine možemo dobiti. Jer i oni drugiimaju svoju liniju i trasu od kojene odstupaju. I gle čuda. Svi mipropadamo i tonemo, naravnoneko manje neko više, ali strategijskinazadujemo bez sumnje. Rezultat etničkih stranaka jenaše putešestvije po svijetu. I nema izgleda da će se to popravitiuskoro. Nepremostiv se jaz stvara. Ali, iako su gubici nenadoknadiviu vidi zemlje i države, maternjeg jezika i drugog,na drugoj strani mi se ovdje organizujemo, ukopavamo i bezbeliširimo. Prošlog vikenda završen je još jedan godišnji KongresBošnjaka Amerike i Kanade. I da ne ulazim u zaključke iuspjehe ovog Kongresa, vidno je da oni jačaju našu bazu ovdje,dakle po onoj narodnoj “ostajte ovdje sunce tuđeg nebagrijati vas neće..” kao da je ovo naš krajnji domet. Da smo sekojim slučajem svi mobilizovali na vraćanju u domovinu, počevod naše Ambasade, kao što se neki trude da se ovdje stobolje ušančimo, rezultati povratka bili bi sigurno značajniji.Ovako mi se čini mi podebljavamo onu poslijeratnu parolu“ko je šta jamijo, jamijo je”, al’ šta fali kontamo mi, ne činećiništa da se tom problem suprotstavimo.Ovdje u Atlanti, strategija ukopavanja i širenja dobijasvoju podlogu u vidu projekta Bošnjaka Georgije. Tu bi, u tajprojekt gradnje centra i džamije, po nekim nezvaničnim podacimatrebali utrošiti oko 2-3 miliona dolara. Naravno poleđima dobrih Bošnjaka bit će i taj račun. Ja svakako razumijemvažnost logistike i infrastrukture i naše potrebe ovdje, alise pitam znači li to da smo se dobrovoljno odrekli povratkau Bosnu? Znači li ova odlukagradnje i ulaganja da smo zauvijekrekli zbogom polovini Bosnei Hercegovine? Ove moje brigei dileme dio su valjda životnogtereta koji svi nosimo svak nasvoj način. Ali jedno je sigurno,političke tribine i javne diskusijekojih ovdje nema, svakako bi bilekorisne pri donošenju teških odluka.Evidentno je da naša svijesto nama samima nije na potrebnojrazini. Uzalud je bio put oko svijeta.Sudeći po našem radu i akcijamanismo dovoljno naučili gledajući kako daleko smo stiglii šta smo sve prošli od rata na ovamo. Navikli smo godinamau bivšem sistemu da se sve organizuje i da nam se servira odvaljda nekakvih vladajućih struktura. Ovdje kao što vidimo,sve je do nas. Naša djeca očekuju da im mi pokažemo kakose gradi bolja budućnost a mi ih učimo da trebaju mijenjatisvoj identitet. Usput, kako im pokažemo tako će oni naučiti iznati. U američkom žargonu kazano fali nam leadership ilitivođstvo. To naravno počinje od kvalitetnog vođstva države,gradova, mjesnih zajednica, i tako redom. Ili je možda ovajminimum napora koji pružamo kao članovi zajednice dovoljan,pa sam ja može bit’ izgubio kontakt s realnošću. Bilokako bilo, mi idemo dalje i to sredinom.Vrijeme je da se zapitamo kud plovi ovaj naš zajedničkibrod?Enes SelimovićPoštovani čitaoci, redakcija Europa Magazina će rado objaviti i Vaš tekst, ako nam ga pošaljetena e-mail adresu redakcija@europamagazine.info. Ne zaboravite - ovo je i Vaša novina!besplatan upis kompanijewww.bosnianyellowpages.us4 EUROPAJUNI 2009