Zbor mladih HKM Berlin - Nastupio u programu ... - Berlinski Magazin

Prvi broj Berlinskog magazina tiskan je u lipnju 2000. u Berlinu. XII. godina, Listopad - Oktober 10. - 2011. Broj 121 

Zbor mladih HKM Berlin - Nastupio u programu doĉeka Pape Benedikta XVI. u Berlinu Str.13-17 

Poĉetak nove školske 2011/2012 za mlade koji pohaĊaju Hrvatsku 

dopunsku nastavu u Berlinu. Došle dvije nove uĉiteljice Str. 30-31 

Izloţba slika akademske umjetnice 

Irme Markulin Str. 7

10 GODINA BERLINSKOG MAGAZINA 2000 - 2010 www.berlinskimagazin.com 2 

BM na internetu: www.berlinskimagazin.com 

BERLINSKI MAGAZIN Prvi mjesečnik za Hrvate u Berlinu i najstariji u Njemačkoj www.berlinskimagazin.com 2


Papa Benedikt XVI. svoje 21. meĊunarodno 

apostolsko putovanje, koje je odrţano pod geslom 

"Gdje je Bog, tamo je budućnost", poklonio je 

rodnoj Njemaĉkoj. Intenzivan ĉetverodnevni pohod 

rodnoj Njemaĉkoj 265. Pape u povijesti Crkve bilo 

je njegovo treće putovanja u domovinu, a prvo 

sluţbeno u Njemaĉku, jer je ostvareno na poziv 

njemaĉkoga predsjednika Wulffa. 

Posjet Pape Njemaĉkoj ĉetvrtoj svjetskoj 

gospodarskoj sili, prvoj u Europi, drugoj zemlji u 

svijetu po pomoći siromašnim zemljama, a trećoj 

po prihvatu doseljenika, zabiljeţen je kao izuzetno 

pozitivan posjet. 

Papa je posjetio Njemaĉku koja se nalazi na 

velikom raskriţju. Stopa nataliteta je meĊu 

najniţima na planetu. Njemaĉka bi 2050. godine 

moglo pasti sa sadašnjih 82 milijuna na 69 milijuna 

stanovnika, unatoĉ udjelu doseljenika. Nejmaĉka 

je još uvijek zemlja koja traţi potpuno jedinstvo, 

jer ponovno ujedinjene, ostvareno prije 21 godinu, 

još uvijek nije izbrisalo razlike izmeĊu Zapadne i 

bivše komunistiĉke Njemaĉke. 

Njemaĉka je zemlja u kojoj su katolici i luterani, 

sad već brojĉano podjednaki, ĉine oko dvije trećine 

puĉanstva, nasuprot trećini takozvanih 

"nevjernika". U Njemaĉkoj je i 4 milijuna 

muslimana, većinom Turaka. U Berlinu više od 

60% graĊana ne ispovijedaju nijednu religiju. 

Katolika je samo 10%. 

Papa je primijetio da, unatoĉ tomu što se ĉini da 

Bog sve više nestaje iz javne svijesti, mnogi 

gledaju, pitajući se i nadajući, u kršćansku poruku, 

i od kršćana oĉekuju uvjerljive odgovore. Papa 

Benedikt XVI. je u Njemaĉkoj hrabrio kršćane da 

ojaĉaju misionarski duh i kreativnost. 

Papa je u Berlinu naglasio: Premda je ovo 

putovanje sluţbeni posjet, koji će ojaĉati dobre 

odnose izmeĊu Republike Njemaĉke i Svete 

stolice, nisam došao zbog nekih politiĉkih i 

gospodarskih razloga, kao što to ĉine naravno drugi 

drţavnici, već zato da susretnem ljude i da im 

govorim o Bogu, rekao je Papa tijekom sveĉanosti 

dobrodošlice prireĊene u dvorcu Bellevue, gdje se 

Papa susreo s njemaĉkim predsjednikom 

Christianom Wulffom. 

Papa je u svom prvom govoru tijekom pohoda 

Njemaĉkoj kazao: U ljudskom suţivotu nema 

slobode bez solidarnosti. To što ĉinim na štetu 

drugima nije sloboda, već je ĉin prijestupa koji 

šteti drugima pa i meni samom. Mogu se ostvariti 

doista kao slobodna osoba jedino upotrebljavajući 

svoje snage takoĊer za dobro drugih. To vrijedi ne 

samo za privatno okruţenje već takoĊer za društvo, 

rekao je Papa. 

U njemaĉkome Parlamentu Papa je rekao: Politiĉki 

uspjeh mora biti podloţan pravednosti, 

primjenjivanju i shvaćanju prava. Ako se drţava ne 

temelji na pravu, po ĉemu se onda razlikuje od 

velike skupine razbojnika, pitao se sveti Augustin – 

podsjetio je Sveti Otac. 

Za mene je ĉast i radost govoriti pred Parlamentom 

moje njemaĉke domovine. Obraćam se Vama, 

cijenjena gospoda, kao vaš sunarodnjak koji je 

cijeli ţivot povezan sa svojim korijenima, ali i kao 

Papa, rimski biskup, koji je odgovoran za 

Katoliĉku Crkvu. Vi ste me pozvali da kao Papa 

govorim u Parlamentu, tako ste priznali ulogu 

Svete Stolice u zajednici naroda i drţava. Imajući u 

vidu svoju meĊunarodnu odgovornost ţelim vam 

povjeriti neka svoja viĊenja o pravnim temeljima 

liberalne drţave – rekao je Papa podsjećajući na 

biblijski opis krunjenja mladog kralja Salomona. 

Bog je omogućio Salomonu da mu se obrati s 

jednom ţeljom. Salomon od Boga traţi pronicavo 

srce da moţe suditi narodu i razlikovati dobro od 

zla. Benedikta XVI. se sastao s predstavnicima 

Ţidovske zajednice u Njemaĉkoj. U društvu koje je 

sve više sekularizirano, dijalog izmeĊu Ţidova i 

Kršćana treba ojaĉati zajedniĉku nadu u Boga, bez 

koje društvo gubi svoju ĉovjeĉnost, istaknuo je 

papa Benedikt XVI. na susretu s predstavnicima 

Ţidovske zajednice, odrţanomu u zgradi 

Reichsteiga u Berlinu, u sklopu njegova 

apostolskog pohoda Njemaĉkoj. 

U govoru je Sveti Otac istaknuo zajedniĉku baštinu 

vjere te napomenuo da je ţidovskomu narodu i 

Katoliĉkoj crkvi zajedniĉki znatan dio njihove 

bitne tradicije. Obuhvatno se zajedništvo ima 

razvijati u uzajamnom poštovanju i valja ga 

duboko ukljuĉiti u naviještanje vjere, rekao je Sveti 

Otac. Ţidovi i kršćani imaju zajedniĉku 

odgovornost za razvoj društva, koje uvijek 

posjeduje i vjersku dimenziju, istaknuo je na kraju 

Sveti Otac. 

U Berlinu, drugom gradu u Europi po broju 

muslimana, Papa Benedikt XVI. susreo se s 

islamskim predstavnicima pred kojim iznio ideju 

savezništva vjera. Podsjetio je kako se od 

sedamdesetih godina protekloga stoljeća broj 

muslimanskih obitelji u Njemaĉkoj povećava. 

Potrebno je, prema Papinim rijeĉima, neprestano se 

zauzimati oko boljeg uzajamnog upoznavanja i 

razumijevanja, jer je to vaţno ne samo za mirovni 

suţivot, već i za doprinos koji je svatko sposoban 

dati izgradnji zajedniĉkog dobra unutar iste 

društvene zajednice. 

Veliki susret Pape Benedikta 16. s njemaĉkim 

katoliĉkim vjernicima zbio se na Olimpijskom 

stadionu u Berlinu, gdje je u predveĉer sluţio 

sveĉanu misu. Posjet njemaĉkog Pape njemaĉkom 

glavnom gradu izvanredan je dogaĊaj, istaknuo je 

novi berlinski nadbiskup Rainer Maria Woelki, 

pozdravljajući Svetog Oca i prisjećajući se posjeta 

Ivana Pavla II. 

Osvrćući na EvanĊelje o trsovima i lozama, Papa je 

primijetio kako Crkva nije neka obiĉna društvena 

organizacija. Premda se unutar nje nalaze dobre i 

loše ribe, nije moguće zamisliti da će se probleme 

riješiti reformama. Teško je prema nekim 

stajalištima shvatiti bit Crkve. Ako se tomu doda 

ţalosno iskustvo da u Crkvi ima i loših riba, 

korova, te ako pogled ostaje na vanjštini, onda 

veliko i duboko otajstvo Crkve ostaje zatvoreno, 

kazao je Papa. 

Ljudski grijesi uništavaju ovaj svijet, rekao je Papa 

Benedikt XVI. u govoru što ga je odrţao pred 

Vijećem Evangeliĉke Crkve u Erfurtu, gradu u 

kojem je ţivio i djelovao poĉetkom 16. stoljeća 

utemeljitelj protestantizma Martin Luther. 

Papa se osvrnuo na teške posljedice korupcije 

velikih i malenih, koji misle samo na vlastitu 

korist. Svijet, koji ĉezne za razonodom i novcem, 

prema Papinom mišljenju, uništava s jedne strane 

droga, a druge strane pohlepa za razonodom. 

Moramo paziti da ne izgubimo velike stvari koje 

nas povezuju i po kojima u biti bivamo kršćani. 

Jedino će se tako – prema Papinu uvjerenju – 

kršćani moći suoĉiti sa suvremenim izazovima, a to 

je novi oblik kršćanstva. 

Papa smatra da razvodnjavanje vjere ne pomaţe i 

da kršćane neće spasiti taktike, već produbljena i 

proţivljavana vjera. Kao što su muĉeniĉke ţrtve 

nacizma otvorile put ekumenizmu, tako i danas 

ţiva vjera u sekulariziranom svijetu postaje jaka 

ekumenska snaga, koja nas povezuje i vodi do 

Gospodina Boga, zakljuĉio je Papa svoj govor pred 

predstavnicima Vijeća njemaĉke Evangeliĉke 

Crkve u Erfurtu, gdje je Martin Luther kao ĉlan 

augustinske redovniĉke zajednice studirao 

teologiju i sluţio svoju mladu misu 1507. godine. 

Riječ urednika: Željko Matić 

Papa Benedikt XVI. u Erfurtu se susreo sa ţrtvama 

zlostavljanja. Iz Vatikana je nakon susreta izdano 

priopćeno, a objavila ga je 

Njemaĉka biskupska 

konferencija. Nenajavljeni 

susret odrţan je u zgradi 

sjemeništa. Papa je ţrtvama 

koje su zlostavljali svećenici i 

crkveni djelatnici izrazio 

"svoje duboko suosjećanje i 

ţaljenje". 

Benedikt XVI. bio je "pogoĊen 

i potresen" time što je ţrtvama i njihovim 

obiteljima uĉinjeno, navodi se dalje u priopćenju. 

Ţrtvama je zajamĉio da su nadleţnim crkvenim 

poglavarima predani na obradu svi delikti 

zlostavljanja. Papa je rekao da se nada kako će Bog 

"iscijeliti rane onima koji su zlostavljani i podariti 

im unutarnji mir". 

Na misi u istoĉnonjemaĉkome marijanskom 

svetištu Etzelbach u Eichsfeldu sudjelovalo je 

90.000 vjernika. Papa Benedikt XVI. istaknuo: 

"Gdje dopustimo Boţjoj ljubavi da djeluje na cijeli 

naš ţivot, ondje je nebo otvoreno" 

Marija pod kriţem "prati i štiti ljude na njihovim 

ţivotnim putovima". S tom sigurnošću kroz 

stoljeća su i brojni ljudi od 16. stoljeća sve do 

danas hodoĉastili milosnom liku Gospe s Isusom u 

naruĉju koja se nalazi u Etzelbachu, rekao je 

Benedikt XVI. 

Trećeg dana Papa Benedikt je iz protestantskog 

sjeveroistoĉnog djela Savezne njemaĉke drţave 

Thüringen otputovao u katoliĉkiji jugozapadni dio 

zemlje u Freiburg gdje se susreo s predstavnicima 

Pravoslane Crkve, sjemeništarcima i Središnjim 

odborom njemaĉkih katolika. 

Svi smo uvjereni da je nova sloboda pomogla 

ljudima ţivjeti ţivot s većim dostojanstvom i 

otvorila im nove ţivotne mogućnosti - rekao je 

Papa – i istaknuo kako su se i Crkvi otvorile nove 

mogućnosti pastoralnih, kulturnih i društvenih 

pothvata. 

Papa Benedikt XVI. susreo se s vjerojatno 

posljednjim preţivjelim svećenikom iz 

koncentracijskog logora Dachau. Nakon mise u 

Erfurtu pozdravio je 98-godišnjeg Hermanna 

Scheipersa i kratko s njim razgovarao. 

Sheipers je od 1941. do 1945. bio zatoĉen u logoru 

Dacahuu i nosio broj 24255, na misi je bio u 

invalidskim kolicima. Papa Benedikt XVI. susreo 

se i s nekadašnjim njemaĉkim kancelarom 

Helmutom Kholom vodećim politiĉarem u 

ujedinjenju Njemaĉke. 

Papa Benedikt XVI. svoj je ĉetverodnevni posjet 

domovini Njemaĉkoj završio sveĉanom misom u 

zraĉnoj luci u Freiburgu. U propovijedi Papa je 

uputio njemaĉkim katolicima ţarki poziv da ostanu 

ujedinjeni sa svojim biskupima i s Rimskim 

biskupom. Obnova Crkve moţe se ostvariti samo 

spremnošću na obraćenje i pomoću obnovljene 

vjere. Istaknuo je da će Crkva u Njemaĉkoj 

prevladati teške suvremene i buduće izazove te 

postati sol zemlje, ako svećenici, redovnici, 

redovnice kao i vjernici laici budu vjerni vlastitom 

specifiĉnom pozivu i suraĊuju u jedinstvu. 

Osvrnuvši se na liturgijska ĉitanja Papa je potaknuo 

vjernike da ne budu vjernici samo zbog obiĉaja. 

Primjetio je kako su agnostici, koji su zbog pitanja o 

Bogu nemirni, kao i ljudi koji trpe zbog naših grijeha i 

ţele ĉisto srce, bliţe su Bogu od rutinskih vjernika, 

koji u Crkvi vide samo aparat, a vjera im ne dotiĉe 

srce. 

Benedikt XVI. na kraju posjeta Njemaĉkoj ruĉao je s 

njemaĉkim biskupima, susreo se sa sucima Ustavnoga 

suda, te sa zauzetim vjernicima laicima iz Crkve i 

društva. 



Impressum 

Broj 121 

Listopad -Oktober 

10-2011 

Herausgeber 

Matić & Matić 

Chefredakteur 

Željko Matić 

pressberlin@yahoo.de 

Anschrift der Redaktion 

BERLINSKI MAGAZIN 

Postfach 31 02 34 

D - 10632 Berlin 

Telefon: 0176 637 48935 

Online izdanje: 

www.berlinskimagazin.com 

Einzahlungen und 

Überweisungen an: 

Postbank Berlin: 

Kto.-Nr.: 67658102 

BLZ: 100 100 10 

Namentlich gezeichnete 

Beiträge entsprechen nicht 

unbedingt der Meinung der 

Redaktion. 

Objavljeni prilozi suradnika 

ne moraju se podudarati sa 

mišljenjem uredništva. 

Der Auftraggeber haftet für 

seine Anzeige gegenüber 

Ämter oder Dritte. 

Redaktionsschluß: 

26.09.2011 

Einsendeschluß für die 

nächste Ausgabe hin: 

20. 10. 2010. 

PRVI BROJ 

BERLINSKOG 

MAGAZINA TISKAN JE 

U LIPNJU 2000. GODINE 

BERLINSKI MAGAZIN 

IZLAZI JEDNOM MJESEČNO 

BROJ 121 

2000. – 2011. 

LISTOPAD KROZ POVIJEST 

…Bosanskohercegovaĉki novelist, pisac 

kratkih priĉa, romansijer, esejist, 

pjesnik, ĉlan SANU i dobitnik Nobelove 

nagrade za književnost (1961.) za roman 

Na Drini ćuprija, Ivo Andrić roĊen je 9. 

listopada 1892. u Dolcu u blizini 

Travnika u BiH (tada pod vlašću Austro- 

Ugarske) od oca Antuna Andrića, 

podvornika i majke Katarine Andrić 

roĊene Pejić… 

Berlinski magazin na internetu: Iz sata u sat... 

Nove vijesti, najave, dogaĎaji, reportaže i mali oglasi ! 


Online portal 

Berlinskog Magazina 






Hrvatska na putu u EU naslov je teme 

okruglog stola odrţanog u prostorijama 

predstavništva Europske komisije u Berlinu 

kojemu je nazoĉilo oko 150 posjetitelja iz 

javnog, društvenog i politiĉkog ţivota 

Berlina i Njemaĉke. Hrvatski veleposlanik 

u SR Njemaĉkoj dr. Miro Kovaĉ naglasio 

je kako je Hrvatska uspješno okonĉala 

pristupne pregovore za ĉlanstvo u EU. 

Ulazak Hrvatske u EU i konaĉno 

prikljuĉenje velikoj europskoj obitelji 

drţava planirano je za 

1. srpanj 2013. 

Za nedavnog 

sluţbenog posjeta 

Hrvatskoj kancelarka 

Angela Merkel kazala 

je u Zagrebu kako se 

raduje pristupanju 

Hrvatske EU, te je 

pokazala kako je to 

pozitivan signal i za 

sve ostale zemlje juga 

Europe, naglasio je 

dr. Kovaĉ. 

Moţe li Hrvatska 

uistinu dati reformski 

poticaj i drugim 

zemljama regije, 

kakve će koristi 

Hrvatska imati od ulaska u EU i što znaĉi 

ulazak u EU, te koliko će same reforme u 

Hrvatskoj biti od koristi hrvatskom 

narodu, bila su neka od pitanja sudionika 

okruglog stola u Berlinu. Pitanja su bila 

upućena govornicima tribine - hrvatskom 

veleposlaniku, predstavniku Europske 

komisije te zastupniku Bundestaga. 

Put Hrvatske u EU nije bio lagana šetnja, 

naglasio je hrvatski veleposlanik dr. Miro 

Kovaĉ u svome uvodnom govoru. 

Dr. Kovaĉ vrlo je dojmljivo opisao 

povijesni put Hrvatske od osamostaljenja 

do današnjih dana, put osamostaljenja 

nekadašnje republike u sastavu Jugoslavije 

do suverene RH. Još od poĉetka ´80-ih 

godina ţelja Hrvatske bila je povratak 

Europi. 

Integracija 

Hrvatske u 

EU bila je 

politiĉka 

Agenda, na 

dnevnom 

redu još od 

1990. godine. 

Hrvatska je u 

veljaĉi 2003. 

predala 

zahtjev za 

prijem u 

ĉlanstvo EU. 

Na poĉetku se 

nismo nadali 

da će ti 

pregovori 

potrajati 10 godina. Bio je to teţak put. 

Pregovori su bili kompleksni i mnogo 

stroţi nego s Bugarskom i Rumunjskom, 

zemljama za koje su Hrvati smatrali kako 

će prije njih ući u EU, naglasio je dr. 

Kovaĉ. No, stvarnost je bila takva da su se 

od nas traţili neki novi uvjeti. Danas, na 

pragu ulaska u EU, ta velika unija naroda 

Hrvatskoj jamĉi sigurnost, stabilnost i 

mogući prosperitet za naš narod, ako se 

budemo pridrţavali reformskih programa, 

kazao je dr. Kovaĉ. 

Dirk Lange, struĉnjak Europske komisije i 

jedan od sudionika okruglog stola, zatraţio 

je od Hrvatske daljnje napore na putu u 

EU. Nije još sve završeno, kazao je Lange. 

Mora se dalje raditi. Posebice na poljima 

pravne drţave i trţišne konkurencije koja 

su pod posebnom pozornošću od strane 

Europske komisije. 

Drţavnoj upravi u Hrvatskoj potrebna je 

još veća reforma. Cilj je Europske komisije 

osjetljiva pitanja iznijeti na površinu i 

savjetima pomoći Hrvatskoj u rješavanju 

istih. 12. listopada 2011. Europska će 

komisija objaviti godišnje izvješće, 

izvješće o napretku, a u proljeće 2012. bit 

će objavljeno konaĉno nadzorno izvješće 

“Monitoring-Bericht”. 

Ulazak Hrvatske u EU bit će signal 

pozitivnog uĉinka za druge zemlje Balkana, 

kazala je kako je uvjerena u to Katrin 

Böttger iz Instituta za Europsku politiku, te 

nadodala kako je to predominantan 

pokazatelj i drugim drţavama regije. 

U Njemaĉkom Bundestagu pristanak na 

ulazak Hrvatske u EU primljen je vrlo 

pozitivno, naglasio je Horst Meierhofer, 

predsjednik Njemaĉko-hrvatske 

parlamentarne skupine, takoĊer jedan od 

sudionika okruglog stola. Hrvatska mora 

biti vodeća lokomotiva za susjedne zemlje, 

naglasio je u još jednom odgovoru Dirk 

Lange, struĉnjak Europske komisije. 

Na kraju diskusije veleposlanik RH dr. 

Miro Kovaĉ naglasio je kako bi se 

ĉlanstvom u EU investicijska klima u 

Hrvatskoj znatno poboljšala te gospodarske 

veze s Njemaĉkom još više produbile. 

Nakon Italije, Njemaĉka je naš drugi 

gospodarski partner, zakljuĉio je na kraju 

dr. Kovaĉ. Program je moderirala Dr. 

Marzenna Guz-Vetter iz predstavništva 

Europske komisije u Njemaĉkoj. 



8. berlinski sajam umjetnosti Irma Markulin – Hrvatska umjetnica s berlinskom adresom 

Hrvatska umjetnica Irma Markulin 

nastupila je meĊu 75 umjetnika na 8. 

berlinskom sajmu umjetnosti na adresi 

Humboldt Umspanwer u berlinskoj kultnoj 

općini Prenzlauer Berg. Tu se na 

petodnevnom sajmu predstavilo 75 

svjetskih umjetnika, većinom njemaĉkih. 

Sajam je upriliĉen u impozantnom prostoru 

od 2550 m², visine 5,25 m, gdje je 

umjetniĉke radove vidjelo više od 10 000 

posjetitelja. 08. BERLINER 

KUNSTSALON, 8. berlinski sajam 

umjetnosti odrţan je pod selektorskom 

palicom Edmunda Pipera, a uz potporu 

programa Europskog socijalnog fonda. 

MeĊu umjetnicima emigrantskih korijena 

nastupila je i 28-godišnja hrvatska 

umjetnica Irma Markulin s deset radova. 

Irma Markulin zauzela je renomirano 

mjesto na berlinskoj umjetniĉkoj sceni. 

RoĊena je u Banjaluci, a s 15 godina 

napušta dom i odlazi na školovanje u 

Zagreb. Obišla je nekoliko svjetskih 

metropola i velikih gradova, da bi se 

naposlijetku skrasila u Berlinu gdje je 

uplovila u braĉne vode s njemaĉkim 

arhitektom Peterom Süßenbergerom. 

8. berlinski sajam inovativan je velesajam 

umjetnosti koji etabilira mlade umjetnike iz 

Berlina. Deset radova umjetnice Markulin 

u tehnici ulje na aluminijskim ploĉama bilo 

je nešto novo što je plijenilo pozornost 

publike. 

Ponosna sam što izlaţem s umjetnicima 

koje zastupaju galerije, a ja sam pozvana 

kao samostalna umjetnica direktno od 

selektora izloţbe Edmunda Pipera. Radovi 

su dio mog majstorskog opusa. S novom 

podlogom razvila sam jedan novi koncept, 

kazala je izmeĊu ostalog, hrvatska 

umjetnica Irma Markulin, zagrebaĉka 

studentica koja je umjetniĉku karijeru 

nastavila na diplomskom studiju u Berlinu, 

gdje i danas ţivi s obitelji. 

U bogatom katalogu sajma Irmu Markulin i 

njene radove predstavio je Philipp Koch. 

U bogatom katalogu sajma Irmu Markulin i njene radove predstavio je Philipp Koch. 

(Orginalni tekst na njemaĉkom jeziku) 



Vaterpolo: SC Wedding pobjednici 38. 

Abendroth-Pokala u Berlinu 

Delfini iz Rovinja ĉetvrti u Berlinu 

38. izdanje meĊunarodnog vaterpolo 

turnira uveliĉali su svojom nazoĉnošću i 

hrvatski vaterpolisti kluba VK Delfin iz 

Rovinja. U finalnoj utakmici snage su 

odmjerili vaterpolisti SC Wedding protiv 

OSC Potsdam. Utakmica je u regularnom 

dijelu završila rezultatom 5:5, a nakon 

izvoĊenja kaznenih bacanja slavili su 

domaćini SC Wedding s 13:12. U 

trodnevnom natjecanju organizatori su se 

istaknuli odliĉnom organizacijom. 

Sportski direktor momĉadi s Weddingskog 

plivališta na adresi Kombibad Seestraße, 

Norbert Wudke na 38. turnir pozvao je 

sljedeće momĉadi: Odense SLF (Danska), 

Delfinas Vilnius (Litva), WKS Bytom 

(Poljska), Trieste Pallanuoto (Italija), WC 

Graz (Austrija), VK Rovinj (Hrvatska) i 

OSC Potsdam iz Potsdama. 

Turnir je odigran u dvije skupine, a 

polufinalnih i finalnih ogleda domogle su 

se ĉetiri momĉadi - po dvije prvoplasirane 

u dvije skupine. Utakmica za prvo mjesto 

izmeĊu SC Wedding i OSC Potsdam 

završena je slavljem domaćina 13:12. Za 

treće i ĉetvrto mjesto igrale su momĉadi 

Trieste Pallanuoto (Italija) i VK Rovinj 

(Hrvatska), a rezultat je bio 7:6. Time su 

hrvatski vaterpolisti zauzeli ĉetvrto mjesto 

na 38. izdanju Abendroth-Pokala u Berlinu. 

Vaterpoliste Rovinja predvodio je ĉlan 

Uprave Vladimir Miletić, uz tajnika i 

trenera kluba Zvonka Ţivića koji su na 

turnir u Berlin doveli mladu momĉad koja 

je ponovila prošlogodišnji rezultat te još 

jednom osvojila ĉetvrto mjesto. 

Trener Ţivić bio je zadovoljan 38. 

izdanjem Abendroth-Pokala 2011. u 

organizaciji SC Wedding 1929. Moji su 

igraĉi još jednom stekli nova iskustva i 

pripremili se za Hrvatsku vaterpolo ligu, uz 

naglasak kako smo prezadovoljni odnosom 

domaćina prema nama. 

Unatoĉ nadi da će ovogodišnji turnir 

proteći u dobrim meteorološkim uvjetima, 

kiša i nevrijeme i ove su godine pokvarili 

ovaj lijepi sportski dogaĊaj. MeĊu 

gledateljima zatekli smo i nekoliko Hrvata, 

a za boravka u Berlinu goste iz Domovine i 

ove je godine ugostio i poĉastio hrvatski 

ugostitelj Mirko Kozina, jedan od sponzora 

turnira. Kozina je vaterpoliste VK Delfin iz 

Rovinja ugostio u svome restoranu 

Steakhaus Gaucho u Weddingu na adresi 

Müllerstr. 83, 13349 Berlin. 

Trener VK Delfin iz Rovinja, Zvonko Ţivić 

naglasio je kako je zadovljan s momĉadi 

koja se natjeĉe u 1B HVL, posebice 

disciplinom i spremnošću momĉadi da 

dostojno prezentira ime kluba i grada 

Rovinja, a na ovom turniru i ime Hrvatske. 

Ţivić je već više od ĉetiri desetljeća u 

vaterpolu, a nekadašnji je igraĉ Primorja i 

Delfina. Prvu momĉad VK Delfin trenira 

od 1996. godine. Sanjamo o našoj domaćoj 

dvorani koja će se ubrzo završiti, a to je 

ţelja svih mojih igraĉa i uprave, kazao nam 

je Ţivić, pa da domaće utakmice zaigramo 

u Rovinju. 

Vaterpolistima Delfina u Berlinu je 

pomogla Sonja Hamman, dugogodišnja 

sportska djelatnica koja je jedna od 

najprepoznatljivijih volontera Berlinskog 

vaterpolo saveza. Sonja Hamman velika je 

potpora svim hrvatskim vaterpolo 

klubovima koji dolaze u Berlin. 



Berlin: HĈSP BiH nezadovoljan odazivom Hrvata na prvi prosvjed u Berlinu 

Tadija Ljubiĉić, predsjednik HĈSP BiH 

proĉitao je prosvjedno pismo protiv tiranije 

oliĉene u osobi visokog predstojnika 

Valentina Inzka koji je svojom odlukom 

izbacio iz vlasti legitimne predstavnike 

Hrvata u Federaciji BiH te oktroirao one 

koji su izborni gubitnici, kao i one koji 

pripadaju tzv. multietniĉkim strankama 

(Lijanovići) i kao takvi ne mogu zastupati 

hrvatski narod u Domu naroda. 

Proĉitao je to, izmeĊu ostaloga, Tadija 

Ljubiĉić na prvome prosvjedu koji je 

organizirala stranka HĈSP BiH u Berlinu. 

Hrvatska ĉista stranka prava Bosne i 

Hercegovine (HĈSP BIH) tako je zapoĉela 

s nizom prosvjeda diljem Europe i Sjeverne 

Amerike protiv odluka visokog 

predstavnika u BIH, Valentina Inzka o 

suspenziji odluka Središnjeg izbornog 

povjerenstva (SIP) glede konstituiranja 

Doma naroda FBIH. Ljubiĉić je naglasio 

kako se traţi i odlazak ĉlana Predsjedništva 

BiH Ţeljka Komića, kojega su Hrvatima 

izabrali drugi. Isto tako, HĈSP BIH traţi i 

smjenu svih djelatnika MVP koji su 

izabrani od drugih u ime hrvatske kvote u 

poklisarstvu BIH. Tijekom rujna slijede 

prosvjedi i u ostalim njemaĉkim gradovima 

u kojima su konzulati BIH, u listopadu u 

Švicarskoj te u Austriji u studenome. 

(Tekst prosvjednog govora donosimo u 

cijelosti) uz citat „Nikad sluge ne stvaraju 

povijest. Na mrtvoj straţi voĊa prvi stoji. 

Domoljublje po ţrtvi se mjeri. Drţava se 

samo maĉem kroji“. 



Piše: Ţarko Plevnik "DA SE NE ZABORAVI" Šlep iz Aljmaša Novinarski zapisi iz Domovinskog rata 

1. Kolovoza 1991. 

Ovaj je prilog posvećen pokojnom snimatelju 

HTV-a, gospodinu Ţarku Kaiću, koji je pucnjem 

vojnika agresorske JNA kod Osijeka izgubio 

ţivot 28.kolovoza 1991. godine. 

Hvala mu za profesionalnost, hrabrost i 

Prijateljstvo. 

Tog Prvi kolovoza 1991. godine dobili smo 

poziv u naš TV studio u Osijeku za odlazak 

šlepom do ušća Drave u Dunav, do Aljmaša. 

Javili su na se priprema evakuacija desetak 

ranjenih gardista koji su nastradali kod Dalj i 

Erduta tijekom obrane tih mjesta i istoĉnog 

dijela Slavonije i Baranje. Odmah okupljam 

ekipu u kojoj se nalaze naši kolege iz Zagreba, 

snimatelj Ţarko Kaić, tonac Toni Jurković i 

vozaĉ ĉijeg se imena naţalost ne sjećam (neka 

mi oprosti ). Odlazimo vozilom do 

Vodoprivrednog poduzeća kod kompe gdje nas 

ĉekaju dva ĉeliĉna šlepa i mali remorker 

„Jankovac“. Ovdje je i nekoliko gardista, za 

svaki sluĉaj. Ukrcavamo se i odvezujemo od 

obale. 

Nikada do tada ovih prvih ratnih dana, kao toga 

dana, nisam imao osjećaj da se moţda neću 

vratiti ţiv s ovog izvještavanja. Zato umjesto 

pisanog teksta govorim u direktno u mikrofon i 

kameru mojih kolega. 

Evo tih rijeĉi: 

„Devet sati i ĉetrdeset šest minuta krećemo iz 

Osijeka Dravom sa šlepom prema Aljmašu. 

Idemo sa bolniĉarima, lijeĉnicima po ranjene. 

Što će se dogoditi tijekom puta vidjet ćemo.“ 

Putujemo, nizvodno, Dravom pored Osijeka. 

Gledamo grad okupan u suncu, grad koji je 

sablasno tih. Ranije ovdje na obalama Drave u 

ove ljetne dane okupljali su se i mladi i stari 

traţeći u rijeci „spas“ od vrućine. 

„Deset sati i devetnaest minuta nalazimo se kod 

osjeĉkog Tranzita gdje se oĉekuje prihvat 

ranjenih kod Dalja. Ovdje je sve spremno i njih 

se oĉekuje, a mi nastavljamo dalje Dravom 

prema Aljmašu…. Deset sati i trideset i tri 

munute, na Dravi susrećemo brzi ĉamac koji 

prevozi ranjenike. Kaţu već ih je nekoliko 

dopremio u Osijek…. Deset pedeset osam, 

pribliţavamo se ušću, ulazimo u Dunav. Ovdje 

na našoj desnoj strani nalazi se Aljmaš.“ 

Ovdje u Aljmašu omiljeno je mjesto osjeĉkih 

ribolovaca. Njihove nastambe su tihe i prazne. 

Rijeĉi koje izgovaram miješaju se s bukom 

motora broda koji nas vozi. 

“Ovo je vikend naselje osjeĉkih, daljskih, 

erdutskih ribara i pecaroša. Nekada je ovdje bilo 

ţivo. Danas nikoga nema. Jedanaest nula dva, 

ulazimo iz Drave u Dunav. Nekada su ovim 

Dunavom plovili veliki brodovi. Sada samo tu i 

tamo po koji galeb. Mir i tišina osim brujanja 

motora broda koji nas vozi.“ 

Pored nas prolaze i mali pecaroški ĉamci, 

ĉiklovi, koji prevoze mještane Aljmaša, Dalja, 

Erduta prema Osijeku. Predosjećam da se ipak 

nešto „krupnije“ dogaĊa u Aljmašu jer vidimo s 

našeg broda da su u ĉamcima i ljudi i stvari. 

Javljaju nam da nas oĉekuju dolje na ušću. I 

dolazimo do ušća Drave u Dunav kod Aljmaša. 

Slika koju nikada neću zaboraviti pred mojim je 

oĉima i danas. Jedan razbijeni auto i skupina 

gardista. Još uvijek nemamo potpunu sliku 

tragedije koja nas oĉekuje. 

„Jedanaest i jedanaest, došli smo do Aljmaša. 

Pristat ćemo. Ovdje nas oĉekuju gardisti i 

ranjeni. Jedanaest i trinaest, pristali smo! Prema 

nama se kreću prvi ranjenici! U pripremi su, iza, 

vozila s ranjenicima. Ima i starijih. Ima ţena. 

Ima djece. Ekipa osjeĉke Prve pomoći izlazi sa 

broda da bi pruţili prvu lijeĉniĉku pomoć 

ranjenima. Ovdje na licu mjesta pruţiti će se 

prva pomoć ranjenicima kod Dalja.“ 

I tada bolno saznanje. Ĉujemo upit: „Hoće li 

doći još koji (misli se na šlep)? Odgovor je: „Ne 

samo to je krenulo.“. Nedostatak dobih radio 

ureĊaja i komunikacije izmeĊu Osijeka i 

Aljmaša rezultiralo je time da smo mi, kako bi 

se brţe kretali, još kod osjeĉkog Tranzita 

odvezali jedan šlep raĉunajući da za desetak 

ranjenika ima i u jednom dovoljno mjesta. 

Naţalost stranost je bila drugaĉija. Ĉekalo nas je 

700 – 800 djece i odraslih koji su traţili spas 

bjeţeći pred naletom agresora. 

Ulazimo u Aljmaš. Ulice koje vode prema 

Dunavu prepune su ljudi. Susrećemo neke stare 

poznanike. Ljudi nose sa sobom samo nešto 

malo osobnih stvari u rukama. Moraju se 

evakuirati. Jedna nam ţena veli: „Snimajte nas 

da nas djeca, ak su ţiva!“ A tko će prenijeti 

poruku ako se mi ne vratimo. 

„Prolazimo izmeĊu ljudi koji su ogorĉeni. Nose 

sa sobom samo svoje najosnovnije stvari. 

Iznemogle starice, djeca, stari ljudi.“ 

Moj snimatelj, Ţarko Kaić, biljeţi sve ono što 

sam zamislio. Ne treba nam dogovor. Moj tekst 

u mikrofon i njegova slika govore sami za sebe. 

Kao nikada do tada ponestaje mi daha. UzbuĊen 

sam, tuţan i bijesan. Pa zar se tako nešto moţe 

dogoditi na pragu 21 stoljeća? 

„Dolaze traktori. Dovoze ljude. Svi traţe spas. 

Ljudi plaĉu. Nose samo ono najnuţnije.“ 

Dolazimo do samog središta mjesta, nedaleko 

kriţa. Ovdje susrećemo brojne obitelji s malom 

djecom i stare majke (bake) koji nose samo mali 

zaveţljaj svojih stvari. Tu je i zgrada u kojoj je 

priĉuvna ambulanta s medicinskim osobljem iz 

Osijeka koje je došlo pruţiti prvu pomoć 

stradalima. Ovdje susrećemo i nekoliko gardista 

i sumještana. Upućujemo im naša pitanja što se 

to zapravo dogaĊa? 

„Jedanaest sati i dvadeset i dvije minute. 

Nalazimo se u Aljmašu, gospodine Luburiću 

(mladi gardist) što se upravo dogaĊa? 

Njegov odgovor: „Kao što znate jutros je došlo 

do napada na policijsku stanicu Dalj. Sa svih 

strana teroristi iz Dalja, graĊani Dalja, ĉetnici iz 

Dalja ne graĊani Dalja, potpomognuti Savuljom 

(mjesto nedaleko Dalja) i Borovo Selom su 

krenuli u napad na stanicu. Stanica je bila 

opkoljena. Naši ljudi su krenuli u pomoć. 

Doĉekali su ih sa snajperskom vatrom s 

prigušivaĉima. Za sada imamo jednog mrtvog i 

nekoliko ranjenih. Ranjeni su svi u Osijek 

poslani. Naĉelnik Policijske uprave je zvao 

vojsku da doĊe, da stane u tampon zonu. 

MeĊutim vojska je oko devet sati došla sa 14 

tenkova. Zvalo se dva do tri tenka. A s preke 

strane iz Srbije tamo od onih ĉetnika su poslali 

rezerviste srpske, znaĉi ĉetnici isti. Poslali su ih 

i došlo je 14 tenkova i 5 oklopnih, ovih 

samohotki.“ 

Dalje slijede pitanja i odgovori: 

„Dakle pucaju u policiju?“ 

„Pucaju bez ikakvog razloga. Sada su zauzeli 

Erdut. U ranjenike pucaju,u sve pucaju, u 

Crveni kriţ. Nema za njih nema niti jedne 

MeĊunarodne konvencije, za njih ništa ne 

vrijedi. To su ĉetnici, to su ţivotinje. To nisu 

ljudi.“ 

„Gdje se trenutno nalaze armijske snage?“ 

„Armijske snage su tu na dva kilometra od nas, 

na Ĉvorkovcu.“ 

„Što će te poduzeti?“ 

„Pa sprijeĉit ćemo, makar ćemo ih zadrţati dok 

se naši svi ne povuku odavde. Dok se 

kompletno ljudstvo odavde ne povuĉe. Znaĉi da 

će Aljmaš proći kao Ćelije (spaljeno selo u 

kojem je poubijan i masakriran velik broj 

Hrvata).“ 

Ljudi se kreću prema šlepu koji je privezan uz 

obalu. Ostavljaju stvari koje su ponijeli sa 

sobom. Spoznaja da je stigao samo jedan šlep u 

koji moţe stati petstotinjak ljudi sa stvarima 

nagnala ih je da ostave svoje torbe i kofere. 

Naime, jedan kofer je jedna odrasla osoba, a 

jedna torba teţina jednog djeteta. Treba spasiti 

što više ljudi a ne stvari. Sve ostaje na obali. 

Kofer do kofera. Torba do torbe. Zaveţljaj do 

zaveţljaja. Sa sobom nose samo svoj goli ţivot. 

Ţene plaĉu. Djeca zdvojna stoje uz svoje majke 

koje oĉekuju dolazak svojih muţeva. A njih 

nema. Pred provizornom ambulantnom 

susrećemo jednog od organizatora obrane mjesta 

i evakuacije. 

On govori:“ Sve što moţe da nosi puĉku će 

ostat. Uglavnom muškarci, ali ima i ţena koje su 

se odluĉile ostat.“ Na pitanje da li imaju 

dovoljno oruţja odgovara: „Slabo, slabo. To što 

imamo, borit ćemo se dok imamo. A kad 

nemamo što bog da. Stalno su nam obećavali da 

ćemo dobit, da ćemo dobit. Bolje da nam nikada 

nije trebalo. Već kad se trebalo, kad se trebalo 

dat tim ljudima, svima nama jer ovdje se brani 

Hrvatska na ovim terenima. Ne u Zagrebu i gore 

kod Siska i šta ja znam. Jest brani se svud ali 

najviše vamo. Kad nam ţitnicu budu oduzeli, 

ocepili onda nećemo više ništ imat. Nećemo 

kruva imat. 



Pitamo ga što je s Daljem i Erdutom. Kaţe: „ 

Erdut ĉujem od ovih kolega koji su se vratili i 

koji su vozili ovu djecu iz Erduta koja su bjeţala 

da u Erdutu ima preko 50 tenkova, da ruše kuće 

i pale. Uništavaj sve pred sobom. Navodno su to 

sve rezervisti unutra. Ja sam imao prilike prije 

nekolko dana ići u Novi Sad pa sam vidio kod 

Srpskog Miletića da je bilo puno rezervista, 

puno vojske, teškog naoruţanja i svašta. To je 

vjerovatno bilo spremano i ĉekao se odreĊeni 

momenat samo kad će se kreniti jel na ovu jadnu 

krvavu Hrvatsku. Ljudi teško je!“ 

Naš je sugovornik sudionik ovih strašnih 

trenutaka. Ovdje pred priĉuvnom ambulantom 

vidimo da je krvav pa ga pitamo da li je on 

ranjen. Odgovara: „A nije moja krv nego je krv 

od jednog nesretnog mladog ĉovjeka koji je 

dobio, ne znam, kroz pluća ili negdje, dok sam 

ga nosio.“ Pitamo da li je to bio gardist? On 

kroz suze kaţe:“Jeste gardista. Sve su ti ranjeni 

bili gardisti, koji su tu bili. Sve su to mladi ljudi 

šezdeset osmo, deveto, sedamdeseto godište. 

Cvet Hrvatski, Rosa Hrvatska, koji će svi 

izginut! To će dalje onda vodit Hrvatsku!“ 

Ponovno smo na obali Dunava. Sve je više ljudi. 

Dolaze ne samo iz Aljmaša već i iz Erduta, 

Dalja i okolnim mjesta. Traţe spas. Ţarko Kaić 

snima tragediju jednog naroda. Uplašeni i 

zbunjeni ljudi. Mala djeca. Svi se pripremaju za 

ukrcavanje na šlep. 

Gledajući sve ove ljude zakljuĉujemo da se svi 

ipak neće moći ukrcati u šlep pa mi, ekipa HTVa 

donosimo odluku o tome tko ostaje a tko se od 

nas vraća u Osijek šlepom. Kako sam i ja bio 

snimatelj kaţem da ću ostati s kamerom i 

skopom (magnetoskop-ureĊaja za snimanje) te 

ću snimati do kraja. Netko će moţda jednoga 

dana naći tu našu kazetu i pokazati svijetu istinu 

o tragediji i genocidu. Ţarko Kaić odgovara, 

smiješno, ja sam zaduţio kameru i ostajem s 

tobom. Tonac govori to isto. Dakle ekipa ostaje 

pa vozaĉ moţe na šlep. I on je solidaran, i on 

ostaje s nama. Netko od nas ĉetvorice mora 

preţivjeti i donijeti snimku do Osijeka. 

Zakljuĉili smo da ostajemo dok god se svi ne 

ukrcaju, pa onda ako bude mjesta i mi se 

vraĉamo s njima. 

Fascinantna slika zabiljeţena Ţarkovom 

kamerom kada zapoĉinje ukrcaj pokazuje 

stvarnu strahotu jednog prljavog, agresorskog 

rata, rata koji ne bira ciljeve i ţrtve. Dvije stare 

ţene na klupi ĉekaju da ih ukrcaju. Jedna je 

slijepa, a druga gluhonijema. Ne znaju gdje su 

niti kuga idu. Mala djeca u rukama svojih majki 

nose na sebi zimske stvari, mjesec je Kolovoz. 

Tko zna do kada će to potrajati? Ukrcavaju se 

prvo ţene, djeca, stari i bolesni. Biljeţimo te 

trenutke slikom i rijeĉju. 

„Ovo je slika s Dunava. Petnaest do dvanaest je. 

Ţene, djeca, stari ulaze na šlep koji je stigao iz 

Osijeka. (govorim u kameru) Dvanaest je sati. 

Ovdje smo na obali Dunava kod Aljmaša. 

Nepunih 200-300 metara gore kod crkve ĉuje se 

rafalna paljba. Napadnut je Aljmaš. Ukrcavaju 

se stari, djeca ţene. Oni koji su sa oruţjem otišli 

su braniti svoje mjesto. Imaju li snage?“ 

Sve mi je teţe govoriti gledajući one koji su se 

pozdravili sa svojim najbliţima. One koji su 

uzeli svoje oruţje, uglavnom lovaĉke puške i po 

koji karabin, ispraćaju pogledi iz šlepa. Ţarko 

kamera ih prati dok zamiĉu obalom Dunava. Svi 

koji su ţeljeli ukrcali su se na šlep. Ima mjesta i 

za nas. Gledam one koji ostaju na obali. Gledam 

mjesto koje kao da i ne sanja što mu se sprema. 

Gledam kako se opraštaju oni koji odlaze s 

onima koji ostaju i u grlu mi zastaje „knedla“. 

Teško izgovaram slijedeće rijeĉi koje biljeţi 

video vrpca: 

„Dvanaest je sati i šesnaest minuta. Brod je 

popunjen. Odvezuje se i krećemo prema 

Osijeku. Ovdje na obali ostali su oni koji će 

braniti Aljmaš. Tu su gardisti, stanovnici 

Aljmaša oni koji nisu htjeli napustiti svoja 

ognjišta. MeĊu njima ima i starijih. Kaţu ovdje 

smo roĊeni, ovdje ćemo ostati pa makar 

poginuli…. Ovo je 

moţda…posljednji…pogled…na ovo mjesto.“ 

Ostavljamo one najhrabrije na obali. Mašu 

svojima u ovom limenom i prenatrpanom šlepu. 

Viĉu ima da se sagnu jer putuje se prema 

Osijeka uz okupirano podruĉje iz kojeg je 

moguće dolet neke granate, metka ili rakete iz 

VBR-a. Temperatura na suncu viša je od 45 

stupnjeva. Svaki dodir s ĉelikom šlepa opasan je 

i bolan. No, ljudi mirno zbijeni jedan pored 

drugoga mole za spas. U brodu djeca, stari i 

nemoćni. U nekih molitvenik. Ovdje je i jedna 

trudnica kojoj pruţaju pomoć. Nekom je pozlilo. 

Medicinari priskaĉu i saniraju bol. Putujemo Iz 

Dunava u Dravu prema Osijeku. 

„Dvanaest sati i dvadeset tri minute, plovimo 

Dunavom prema ušću, prema Dravi. Sa desne 

obale Dunava ĉuje se paljba, rafalna. Ne znamo 

tko puca. Da li pucaju na nas? Da li pucaju na 

branioce? 

Dvanaest sati i dvadeset pet minuta, putujemo 

Dunavom. Uzvodno je teţe, sporije. Na drugoj 

obali tamo prema Aljmašu i dalje rafalna paljba, 

pucaju! Ovi ljudi ovdje u brodu su se stisli…. 

jedni pored drugih… mala djeca, stari 

ljudi…ţene…ima i trudnica. Ovdje su u brodu i 

oni koji nikada nisu vidjeli rat i oni koji su 

prošli jedan a neki i Prvi.“ 

Ĉitamo iz jednog molitvenika u rukama 

starice:“… Majko pomozi mi da se uvijek 

spominjem muke Sina tvoga i da po njoj doĊem 

u nebo…“. Ona to ĉita naglas za sve koji su uz 

nju okupljeni. 

„Trinaest sati, dvadeset i osam minuta. Kraj nas 

prolazi brod „Rušĉica“ sa dva šlepa. Ide prema 

Aljmašu. Prema informacijama koje smo upravo 

dobili Aljmaš je sravnjen… 

Ĉetrnaest sati i trideset i jedna minuta. 

Pribliţavamo se Osijeku. Mislio sam ove ljude 

pitati nešto o njima, njihovom mjestu, njihovoj 

sudbini. Nakon saznanja da je u Aljmašu velika 

bitka, da se Aljmaš sravnjuje sa zemljom 

jednostavno nemam snage pitati ih ni kako se 

osjećaju, ni kuda idu, ni kuda će otići poslije, što 

misle jer sigurno im je dosta svega, njihovih 

vlastiti sudbina. S toga… neka ovi 

kadrovi…snimatelja Ţarka Kaića kaţu dovoljno 

o tome kako im je, što im se dogodilo i kuda 

idu?! 

Napokon stiţemo nadomak osjeĉkog „Tranzita“. 

Ovdje treba zapoĉeti nova epizoda u ţivotima 

ovih prognanika. Na šlepu uz nas je i jedan 

lijeĉnik, gardista. Bijes je u njegovim oĉima i 

tuga u srcu. 

„Ĉetrnaest sat i pedeset i šest minuta, 

pribliţavamo se osjeĉkom „Tranzitu“, recite 

nam vaše utiske, bili ste u prvim linijama, 

gledali ste te ljude, što kaţete?“ 

Naš sugovornik odgovara: „ A što reći? 

Ĉetiristo, petsto izbjeglica. Iz ovih stopa, ĉim 

siĊemo sa šlepera vozimo ih u Zagreb, u Sabor. 

Svi dolazimo u Sabor, nek ne idu nikamo nek 

nas ĉekaju!“ 

„Dvije je minute do ĉetrnaest sati. Pribliţavamo 

se kraju, da li kraju ili poĉetku?! Za ovih ĉetiri 

stotine pedeset, pet stotina ljudi poĉinjen nova 

sudbina. Kuda će oni teško je i zamisliti. Istovar 

će poĉeti za svaki ĉas. Ljudi mašu, sretni su da 

su se… ipak … dokopali… nekakve kakve 

takve mirne luke!“ 

Svi su iskrcani. Neke su doĉekali prijatelji i 

rodbina. Neki su otišli za Zagreb i druga mjesta. 

Neki su zbrinuti, privremeno u Osijeku. Nakon 

pregleda snimke zakljuĉio sam da je bilo gotovo 

700 djece i ljudi u ovom jednom šlepu. I 

„Rušĉica“ je spasila one koji su još ostali u 

Aljmašu. Naţalost neki se nikada nisu vratili. 

Ono što ţalosti je spoznaja da ovaj prilog na 

Hrvatskoj televiziji nikada nije prikazan do 

kraja. Vi imate tu prigodu saznati što je bilo 

toga ljetnog dana prije dvadeset godina i 

poĉetka progona i genocida nad hrvatskim 

puĉanstvom od 1991. godina pa sve do kraja 

rata. Moţda će jednom netko i taj film prikazati 

do kraja jer ISTINA nema dvije strane, a ovo što 

sam napisao je ISTINA zapisana krvlju i mog 

snimatelja pokojnog Ţarka Kaića. Hvala njemu i 

ekipi na profesionalnosti, hrabrosti i 

Prijateljstvu. 



Svatko tko je išao u školu zapamtio je priĉu 

o dva ovna koja su se susrela na uskome 

brvnu a zbog inata niti jedan se nije htio 

povući kako bi ovaj drugi prošao na drugi 

kraj.Znamo kako je ta priĉa svršila a 

pouĉna je zbog toga jer nas sve skupa 

upozorava i uĉi da ĉesto puta, u interesu 

općeg dobra, treba popustiti i u sebi 

zatomiti tvrdoglavost,stranaĉku 

pripadnost,inat i prkos.Ova priĉa mogla bi 

posluţiti kao trenutni pokazatelj 

meĊusobnog odnosa dvaju najmoćnijih i 

najodgovornijih politiĉara u 

Hrvatskoj:predsjednika Josipovića i 

premijerke Kosor.Naime,poznato je da će 

se parlamentarni izbori odrţati na blagdan 

sv.Barbare u nedjelju,4.prosinca a 

pobjednik izbora potpuno je 

neizvjestan.Moţe se dogoditi da 

pobjednika odluĉi samo jedno zastupniĉko 

mjesto.U nekim zapadnim zemljama 

politiĉari obilaze svoje biraĉe,ali ne polaţu 

kamene temeljce i ne reţu vrpce kao što je 

to kod nas sluĉaj.Rezanje vrpci ostatak je 

socijalistiĉkoga mentaliteta i ponašanja 

kojega se pojedini politiĉari nikako ne 

mogu osloboditi a obilato ga koriste u 

predizborne i propagandne svrhe.U najviše 

sluĉajeva,kamene temeljce s vremenom 

zaraste korov i grmlje koje stranaĉki 

aktivisti uoĉi novih izbora posijeku i oĉiste 

kako bi se pred tv-kamerama mogla baciti 

koja lopata friškoga betona.U zadnjih 

mjesec dana prerezano je toliko vrpci i 

otvoreno toliko objekata da bi neki 

neupućeni promatraĉ mogao pomisliti da u 

našoj zemlji sve štima a da su 

recesija,nezaposlenost i skupoća daleko iza 

nas.Jasno,slika današnje Hrvatske je sasvim 

drukĉija nego što to vladajući ţele priznati i 

pokazati.Treba ih razumijeti jer kad bi 

otvoreno govorili o vanjskome i 

unutarnjome dugu,o uvozu svega i 

svaĉega,o skorom većinskom vlasništvu 

madţarskoga MOL-a nad INOM,o 

nedostatku sredstava za gradnju Pelješkoga 

mosta ne bi imali nikakve šanse na 

predstojećim,parlamentarnim 

izborima.Stoga je vladajuća koalicija 

aktivirala stari,prokušani naĉin politiĉkoga 

trika:u svakoj prigodi,pogotovo u ruralnim 

podruĉjima,naglašavati opasnost od 

"crvenih"tj.komunista jer ako oni pobijede 

neće biti više vjerskih blagdana i 

vjeronauka a ni Boţića.Jasno,oni 

najglasniji itekako paze da niti jednom 

rjeĉju ne spomenu da su ne tako davno bili 

polaznici zloĉeste Kumroveĉke partijske 

škole u kojoj su,izmeĊu ostaloga uĉili a 

kasnije i prakticirali,da su Crkva i vjera 

otrov za narod i da se protiv toga zla treba 

boriti svim mogućim sredstvima. 

Dozvoljenim i nedozvoljenim. 

Gore smo već spomenuli da se 

bespoštedna,predizborna bitka vodi izmeĊu 

predsjednika Josipovića i premijerke Kosor 

što zbunjuje moţda samo one koji ne prate 

svakodnevni politiĉki ritam jer bi sasvim 

normalno bilo da predizborno 

nadmudrivanje vode pozicija i 

opozicija.Da,tako bi trebalo biti,ali kod nas 

se vodi sasvim druga politiĉka 

raĉunica.Prema svim anketama 

najpopularniji hrvatski politiĉar je 

predsjednik Josipović a nakon njega,s 

dobrim zaostatkom,guverner HNB 

Rohatinski pa tek onda Jadranka 

Kosor,Zoran Milanović itd.Znamo da se 

predsjednik Josipović ni na koji naĉi ne 

smije ukljuĉiti u predizbornu kampanju pa 

se je, optuţbama iz vladajućega Hadezea 

da preferira i pomaţe opoziciju 

tj.Espede,dao navući na tanak led.I ne samo 

to nego je na Kosoriĉine optuţbe 

odgovarao istim jezikom i na taj naĉin 

usmjerio vodu na Hadezeov mlin koji 

unatoĉ i glede nema takvoga mlinara kao 

što je bio veliki manipulator dr.Ivo. Kad 

smo već kod bivšega premijera( koji će 

ovoga puta svoj glasaĉki listić ispuniti u 

Remetineĉkoj "izbornoj"jedinici)ne smije 

se zanemariti ĉinjenica da je on teţak 

kamen oko Hadezeovog vrata,a da će 

mnogi glasaĉi zbog toga kazniti njegovu 

bivšu stranku jasno je 

kao dan.Hadezeova 

izborna strategija više 

nema tajni,ali oporbena 

taktika još je zamotana 

u celofan a hrvatska 

javnost,ali i EU,s 

nestrpljenjem ĉeka dan 

kada će oporba otkriti 

karte i stoposto ući u 

bespoštedni predizborni obraĉun u skladu s 

onom narodnom..."kome opanci a kome 

obojci!" 

Savez za promjene popularno nazvan 

"Kukuriku"koalicija(SDP,HNS,IDS i HSU) 

isto tako nosi teţak kamen oko vrata u 

osobi predsjednika HNS-a Radimira Ĉaĉića 

kojemu uskoro poĉinje suĊenje zbog 

uĉešća u prometnoj nesreći u Madţarskoj u 

kojoj je poginuo jedan braĉni par.SuĊenje 

poĉinje u vrlo nezgodno vrijeme,pred 

izbore,a presuda bi mogla bitno utjecati na 

karijeru politiĉara Ĉaĉića.S druge strane 

predsjednik IDS-a Jakovĉić zbog lokalnih 

interesa nije sasvim pouzdan partner pa ni 

"Kukuriku"koalicija ne stoji ĉvrsto na 

zemlji što moţe znaĉiti gubitak sigurnih 

glasova.Zapravo,prema svim prognozama 

na predstojećim parlamentarnim izborima 

pobijedit će opcija koja uspije dobiti 

glasove 20% neodluĉenih biraĉa a to su 

uglavnom oni socijalno najugroţeniji 

kojima nije vaţno tko je od politiĉara bio u 

berbi jabuka ili otvorio Stoĉarski sajam u 

Gudovcu,već im je najvaţnije kako doći do 

zaposlenja za sebe i za svoju(u mnogim 

sluĉajevima) visokoobrazovanu djecu.I na 

kraju poruka predsjedniku Josipoviću i 

premijerki Kosor...."udruţite sve svoje 

kapacitete kako riješiti problem 

zaduţivanja zemlje,daljnje servisiranje 

duga i kako smanjiti nezaposlenost". Ako 

se navedeni problemi ubrzo ne riješe prijeti 

nam opasnost da svi skupa padnemo s 

brvna u rijeku bez povratka. 



Zbor mladih Hrvatske katoliĉke misije 

Berlin pjevao je u predprogramu mise s 

papom Benediktom XVI. na berlinskom 

Olimpijskom stadionu, gdje je nazoĉilo 

61.000 vjernika. Mladi Hrvati iz Berlina su 

bili odjeveni u majice s natpisom Benedikt 

XVI. kakav su imali mladi u Zagrebu za 

vrijeme Papina posjeta, te s oznakom HKM 

Berlin. Voditeljica zbora je bila Suzana 

Smolković uz svesrdnu pomoć ponovnog 

pokretaĉa zbora Anice Krstanović. S 

mladima je bio i fra Ivan Ante Rozić, dok 

je ţupnik fra Petar Ĉirko sudjelovao u 

liturgiji dijeleći priĉest. Mladi su pjevali 

pjesmu "Jesus Christ you are my life" pred 

sam dolazak Pape, uz pratnju glazbene 

skupine pratio je sastav "Patchwork". 

Nakon nastupa mladih HKM na 

Olimpijskom stadionu moderator 

Benedikt XVI. je ocijenio da je Crkva u Njemaĉkoj, dobro 

organizirana i još uvijek jaka u svojim temeljima, imala 

teškoća u prenošenju snaţne poruke i privlaĉenju vjernika 

u društvu obiljeţenom individualizmom i sekularnošću. 

'Upravo u takvim teškim prilikama izvanjskog pritiska, 

velik broj odluĉnih katoliĉkih vjernika ostao je vjeran 

Kristu i Crkvi. Oni su pristali da budu prikraćeni na 

osobnom planu kako bi ţivjeli svoju vjeru', istaknuo je 

govoreći o diktaturama. 

njemaĉke televizijske postaje ZDF vodio je 

razgovore s pjevaĉicama Mateom Marić, 

Anom Smolković i Marijom Krstanović o 

ţivotu u Hrvatskoj katoliĉkoj misiji, o 

majicama i veliĉanstvenom susretu Pape i 

mladih u Zagrebu, o ţivotu mladog 

katolika u velegradu Berlinu i drugim 

interesantnim temama. Nakon toga na 

poziv moderatora zbor je otpjevao 

"Aleluja" pjesmu koja je pjevana i u 

Zagrebu, koju je takoĊer već i kao kod prve 

pjesme pratila publika. Na misi s Papom 

ministrirale su ĉlanice zbora Ana 

Draganović i Marija Sirić te takoĊer Hrvati 

Marko i Luka Nakić, te Antonia Zeljko. 

Anica Krstanović, koja je organizatorica 

zbora mladih, imala je ĉast biti na oltaru s 

Papom, ĉitajući prvi zaziv molitve vjernika. 

Papa Benedikt XVI. svoj je ĉetverodnevni posjet domovini Njemaĉkoj 

završio sveĉanom misom u zraĉnoj luci u Freiburgu, gdje se okupilo 

stotinjak tisuća vjernika. 

U propovijedi Papa je uputio njemaĉkim katolicima ţarki poziv da ostanu 

ujedinjeni sa svojim biskupima i s Rimskim biskupom. Obnova Crkve 

moţe se ostvariti samo spremnošću na obraćenje i pomoću obnovljene 

vjere. Istaknuo je da će Crkva u Njemaĉkoj prevladati teške suvremene i 

buduće izazove te postati sol zemlje, ako svećenici, redovnici, redovnice 

kao i vjernici laici budu vjerni vlastitom specifiĉnom pozivu i suraĊuju u 

jedinstvu. 

Vrhovni poglava Katoliĉke Crkve prvog 

dana posjeta Njemaĉkoj našao se pred 

velikim izazovom. Prvi sluţbeni posjet 

Njemaĉkoj i metropoli Berlinu u kojoj je 

60 procenata nevjernika a svaki deseti 

graĊanin je je katolik, bio je veliki izazov 

za Papu Benedikta 16, kazao je berlinski 

nadpiskup Woelki. 

Religija je jedan temelja za uspješan 

suţivot, rekao je Papa u svom prvom 

govoru na sveĉanosti dobrodošlice u 

Berlinu. 



Benedikt XVI. ĉovjek koji predstavlja 

instituciju staru 2000 godina koja je u 

korijenima naše civilizacije, vratio iz 

Njemaĉke nakon ĉetverodnevnog posjeta u 

Rim. Katoliĉka crkva je s pravom odvojena 

od drţave ali je paralelni dio društva kazao 

je njemaĉki predsjednik Wulff. Svi su 

susreti prošli u javnosti pozitivno osim 

onoga s protestantima mišljenja je jedan 

dio javnosti. Ţidovi naglašavaju da je Papin 

susret s Ţidovima stvar srca. Papa je odrţao 

17 govora, meĊu kojima i govor u 

Bundestagu (donjem domu parlamenta) u 

Berlinu i predvodio je pet misa tijekom 

ovog 21. putovanja u inozemstvo. 

Papa je citaro rijeĉi reformatorskog biskupa Wilhelma von 

Kettelera, naglasio je „da kao što religija treba slobodu, tako i 

sloboda treba religiju“. 

U ljudskom suţivotu, nema slobode bez solidarnosti. To što ĉinim 

na štetu drugima nije sloboda, već je ĉin prijestupa koji šteti 

drugima pa i meni samom, kazao je Papa Benedikt 16 u Berlinu. 

Papa je sluţio misu na stadionu u Berlinu na kojoj je nazoĉilo 

61.000 vjernika, meĊu kojima je bilo i nekoliko tisuća Hrvata iz 

Berlina, ĉlanova jedne od najvećih katoliĉkih dijaspora u Berlinu. 

U Njemaĉkoj je aktivno 436 228 ministranata izmeĊu 8-18 godina. 

Rimsko katoliĉkoj crkvi u Njemaĉkoj pripada 24,6 milijuna ljudi 

(30,2 prozenta), Evangelista je 24, 1 milijun, Evangelistiĉkoj 

slobodnoj Crkvi pripada 300000 vjernika, Ortodoksnoj Crkvi 1,2 

milijuna vjernika te drugim kršćanskim Crkvama 33.000 vjernika. 

Udio katolika u ukupnom broju stanovnika Njemaĉke iznosi 62 

procenta. Skoro jedna trećina njemaca su nevjernici, ne vjeruje u 

Katoliĉku Crkvu ili su druge vjere. Muslimana je u Njemaĉkoj 4 

milijuna, dok je u Ţidovskoj zajednici 100.000 vjernika. 

Njemaĉka katoliĉka Crkva je podijeljena na 27 Biskupija. Biskupija 

Berlin ima 390997 vjernika katolika. 170 339 Njemaca se krstilo 

2010 godine od kojih je 3033 bilo starijih od 14 godina. 

Sakramenat Svete Krizme u Njemaĉkoj 2010 udjeljen je za 224.932 

krizmanika. Crkveni katoliĉki brak u Njemaĉkoj je prošle godine 

zakljuĉilo 48524 parova. 

Crkvenih pogreba 2010 u Njemaĉkoj je bilo 252965. Ili 30 % od 

broja umrlih u Njemaĉkoj prošle godine. 2010 iz Katoliĉke crkve u 

Njemaĉkoj istupilo je 181193 katolika dok se u Katoliĉku Crkvu 

ukljiĉilo 7403 novih vjernika. 

Anica Krstanović, koja je organizatorica zbora mladih, imala je ĉast biti na 

oltaru s Papom, ĉitajući prvi zaziv molitve vjernika (na slici lijevo). 

Na svjetu je ukupno 1,1 milijarda Katolika 

U Berlinu je Sakrament Krizme 2011. primilo 2154 krizmanika. Crkveni 

brak je zakljuĉilo samo 592 parova. U Crkvu je ušlo 113 vjernika a u 

Berlinu se iz Katoliĉke crkve iskljuĉilo 5907 katolika, dok je obavljeno 

2219 crkvenih ispraćaja pokojnika. 

Od 19.-ti travnja 2005. na ĉelu Katoliĉke Crkve je dotadašnji njemaĉki 

kardinal Papa Benedikt XVI. 

Drugog dana ĉetverodnevnog posjeta Njemaĉkoj, Papa Benedikt 16 je 

boravio u u Thüringenu, njemaĉkoj Saveznu drţavi koja ima 2 milijuna i tri 

stotine tisuća stanovnika, gdje će posjetio grad Erfurt. 

Thüringen ima 7 biskupija i 158 tisuća katolika. 

Papa je u Berlinu proveo 24 sata. Nakon prijema i razgovora s njemačkim predsjednikom Wulffom i 

kancelarkom Merkel, Papa Benedikt 16 je održao povijesni govor u njemačkom Bundestagu. 



Osvrćući na EvanĊelje o trsovima i lozama, Papa je primijetio kako Crkva nije neka obiĉna 

društvena organizacija. Premda se unutar nje nalaze dobre i loše ribe, nije moguće zamisliti da će 

se probleme riješiti reformama. Suoĉavajući se s oštrim raspravama koje se ovih dana vode meĊu 

njemaĉkim vjernicima, posebno o pedofiliji, Papa je primijetio kako mnogi promatraju Crkvu samo 

izvana. Trećina profesora teologije potpisala je memorandum kojim traţe duboke promjene u 

crkvenog prava, poĉevši od ukidanja celibata, pa do jaĉe uloge ţena u Crkvi i njihovoj nazoĉnosti u 

mehanizmima izbora biskupa. Promatrajući tako crkvenu ustanovu, onda ona zadobiva, prema 

Papinim rijeĉima, oblik brojnih demokratskih društvenih organizacija po ĉijim propisima i 

zakonima treba s njom postupati kao s pravnom ustanovom. Teško je prema tim stajalištima pravo 

shvatiti bit Crkve. Ako se tomu doda ţalosno iskustvo da u Crkvi ima i loših riba, korova, te ako 

pogled ostaje na vanjštini onda veliko i duboko otajstvo Crkve ostaje zatvoreno. 

"Gdje dopustimo Boţjoj ljubavi da djeluje na cijeli naš ţivot, 

ondje je nebo otvoreno" 

Anica Krstanović, koja je organizatorica zbora mladih, imala 

je ĉast biti na oltaru s Papom ĉitajući prvi zaziv molitve 

vjernika. Na misi s Papom ministrirale su ĉlanice zbora Ana 

Draganović i Marija Sirić, Marko i Luka Nakić, te Antonia 

Zeljko. 

... Papa je istaknuo da je glavna zadaća svakog politiĉara 

poštivati pravo i boriti se protiv prevlasti nepravde, poglavito 

u ovome povijesnom trenutku kad ĉovjek moţe svojim 

dostignućima uništiti sebe i svijet. A kako moţemo razlikovati 

što je dobro a što je zlo, otkriti razliku izmeĊu istinskog i 

prividnog prava – zapitao je Sveti Otac odgovarajući da je i 

danas za svakog politiĉara i politiku odluĉna Salomonova 

molba. 

…Kad smo saznale da ćemo nastupati 

u predprogramu u Olympiastadionu, 

bilo nam je jako drago: Predivno! 

"Pjevamo pred 70.000 ljudi u glavnom 

gradu Njemačke." Naš nastup bio je 

super. Dok smo pjevale naš strah i sva 

trema su potpuno nestali. Osjećale smo 

se kao da lebdimo. Ali kad je Papa 

stigao na stadion, taj osjećaj u nama ne 

može se rječima opisati. To se treba 

doživjeti! Nezaboravno je! Papa nam je 

bio tako blizu. U tom momentu je i 

sunce izašlo iza oblaka. Te sunčane 

zrake su zajedno sa Papinim pogledom 

i pozdravom u nas smjer, nas grijale. 

Za nas je to bio veliki i nezaboravni 

doživljaj kojega djelimo sa 70 000 ljudi 

koji su s nama bili na stadionu. 

Maria & Magdalena Kasalo 

Mladi ĉlanovi zbora HKM s 

bratom po vjeri iz Brazila. (na 

slici ispod). Dugo je vremena 

trebalo da se glasno naglasi da 

su vjernici braću u jednoj vjeri. 

Crkva u Njemaĉkoj je prije 10tak 

godine glasnije krenula s 

tom tezom. Danas imamo 

brojne ujedinjene Katoliĉke 

misije i misijske svećenike koji 

vode domaće njemaĉke 

katoliĉke misije i u Berlinu... 

Fra Ivan je pozdravio hrvatske vjernik uţivo a putem video linka. Svi su ga vidjeli na velikom ekranu. Nastup zbora mladih ostat će zabiljeţen za sljedeće 

generacije. zalaganjem i angaţmanom Suzane Smolković i Anice Krstanović mladim je pruţena povjesna prilika da nastupe za Papu Benedikta 16 kao strani zbor. 



Zbor mladih Hrvatske katoliĉke misije Berlin pjevao je u predprogramu mise s papom Benediktom XVI. 

na berlinskom Olimpijskom stadionu, gdje je nazoĉilo 61.000 vjernika. Njihova imena donosima 

tabelarno na lijevoj strani. Bili su presretni, puni dojmova, skrušeni i ponosni što kao Hrvati mogu biti 

domaćini Papi Benediktu 16. Benedikt 16. je 265. Papa u povijesti Katoliĉke crkve. 

Kako je tekla priprema za dolazak Pape: 

Više stotina pripadnika berlinskih katolika njemaĉkog i drugih maternjih jezika sudjelovali su na duhovnoj 

pripravi vjernika pod motom "Strane misije pozdravljaju papu Benedikta". "Hier wird die Weltkirche sichtbar“, 

„Ovdje je vidljiva svjetska Crkva“ kazao je Apostolski nuncij u SR Njemaĉkoj nadbiskup Jean-Claude Perisset 

u prepunoj svetoj kući, crkve Sankt-Kamillus-Kirche. 

Na Svetoj misi više govornih katoliĉkih misija u Berlinu sudjelovao je 21 svećenik medu kojima su bili: 

Berlinski nadbiskup Rainer Maria Woelki, pomoćni biskupi Wolfgang Weider i Matthias Heinrich, te veliki 

broj svećenika i ţupnika predstavnika katoliĉkih misija. Iz Hrvatske katoliĉke misije Berlin nazoĉili su svećenici 

Fra Petar Ĉirko i novopridošli svećenik Ante-Ivan Rozic. 

Tijekom Svete mise Evandeljsko ĉitanje ĉitala je Hrvatica Anica Krstanovic iz HKM Berlin, dok je završnu 

crkvenu pjesmu na kraju Svete mise otpjevao zbor mladih pjevaca Hrvatske katoliĉke misije Berlin. Bila je to 

pjesma „Velik si“ koja je otpjevana na hrvatskom i francuskom jeziku u suradnji s stranim zborom te završno na 

njemaĉkom jeziku. 



Antonia Kojundţija:…Atmosfera na stadionu je 

bila jednostavno odliĉna. Nisam mogla 

vjerovati, da je Papa samo nekoliko metara 

udaljen od mene. Dojmilo me je kako 70.000 

ljudi zajedno mole. Naš zbor je bio kao "jedno", 

jedna prava zajednica. Bio mi je veliki uţitak 

biti meĊu svim tim ljudima u Olimpijskom 

stadionu sa Papom. Nekoliko puta mi se najeţila 

koţa, što me je sve to dirnulo, ganulo i što mi je 

bila velika ĉast biti tako blizu Papi, posebno kad 

je prolazio kraj našeg zbora. Bio je to za mene 

neopisiv osjećaj i doţivljaj, kojega ne mogu 

izraziti rijeĉima… 

Matea Marić: Ujutro ĉim sam se probudila moje 

prve misli su bile: Danas je TAJ dan, taj 

VELIKI dan, dolazi nam Papa. I ja sam dio tog 

velikog dogaĊaja, mog prvog susreta sa Svetim 

Ocem. Što je dan više odmicao moje uzbuĊenje 

je sve više raslo i pretvaralo se u radosno 

isĉekivanje. Prije samog nastupa, na trenutak se 

pojavilo sunce kroz tamne oblake, koje nas je 

obasjalo, tako da smo imali osjećaj kao da je to 

bio Boţiji znak i Njegov blagoslov. Kroz 

nastup, kao i pjesmu koju smo pjevali , „‟Jesus 

Christ You are my Life‟‟, ispoljila sam sve ono 

što sam tog dana u srcu nosila. Ulazak Pape na 

stadion, blizina gdje sam se nalazila kad je 

pored mene prošao, jako su me dojmili. Na 

kraju mogu reći samo jedno, za mene je osobno 

cijeli tijek dana bio lijep, veliĉanstven i 

zahvaljujem Bogu što sam imala priliku to 

doţivjeti. 

Josip Jukić: Za mene je Papin posjet bio 

odliĉan, posebno me dojmilo što je Papa od 

mene bio samo tri metra udaljen. Nevjerovatno! 

Papina propovijed o lozi jako me je dirnula i 

dovela do razmisljanja o njegovoj poruci. 

Ivana Kalajica: Bila mi je ĉast pjevati Bogu u to 

vrijeme i na tom mjestu kad je Sveti Otac bio u 

Berlinu. Prije nastupa sam bila jako uzbuĊena 

ali kad sam poĉela pjevati cijelo je uzbuĊenje 

nestalo! Uţivala sam u pjesmama koje smo 

pjevali i zahvalna sam Bogu za sve! 

Josip Stanić: Bilo mi je odliĉno vidjeiti Papu u 

Berlinu. Ponosan sam što sam katolik. Ne moţe 

se sve to rijeĉima opisati kako je bilo prelijepo. 

Elena i Natali Ćaleta: Papin dolazak bio je za 

nas neopisiv, pogotovo što smo i mi bili dio toga 

sveĉanog slavlja. Jako smo ponosne i bila nam 

je svima velika ĉast, da smo imali mogućnost 

pjevati u predprogramu sv. Mise s Papom. Ovu 

vecer i dogaĊaj nikada nećemo zaboraviti…. 

Rocco Penić:Taj dan uopće nisam bio uzbuĊen, 

više sam se veselio što moţemo zastupati našu 

misiju pred toliko puno ljudi, ne samo u 

stadionu već i preko televizije, u cijeloj 

Njemaĉkoj! Zahvalan sam za tu mogućnost! 

Nadam se da će mo i dalje biti tako uspješni. 

Marija Sirić: Ovaj dolazak Pape će mi ostat u 

sjećanju do kraja moga ţivota. Kao ĉlan zbora 

mladih imala sam ĉast prezentirati Hrvate, ne 

samo iz Berlina, nego i iz cijele Hrvatske. I to, 

što je meni najvaţnije, da sam mogla nastupati 

kao "ministrant Hrvatske katoliĉke misije" 

medju 1500 drugih ministranata. Moja 

prijateljica Ana i ja smo već dugo godina 

ministranti u našoj misiji i kad smo u zadnjem 

trenutku ĉule da bismo uz pomoć naše 

„kordinatorice zbora mladih" Anice Krstanović 

mogle ipak ministrirati na Svetoj misi sa Svetim 

ocem Papom, tada sam bila presretna. 

Antonella Milanović:…Najviše me je dirnulo, 

da sam bila tako blizu Svetog Oca, osjećaj koje 

se ne moţe opisati. Dopalo mi se kada je Papa 

ušao u stadion. Toliko ljudi razliĉitih nacija 

postalo je jedno, svi kao jedna nacija.Osjećaj 

koji sam imala na samom nastupu je neopisiv: ta 

radost, zahvala Bogu, da smo za kratko vrijeme 

do ovoga svega došli. Neobiĉno je bilo davati 

izjavu za razliĉite televizijske postaje, ali s 

druge strane je bio osjećaj ponosa, pred 

njemaĉkim medijama reći da se veselimo što je 

Papa došao u Berlin, da zastupamo radosnu 

katoliĉku mladost, pogotovo što je se danima 

ĉulo jako negativnih vijesti. 

Ana Smolković: Neopisiv osjećaj kad smo 

ĉekale na Papu. Sav napor se isplatio! 

Marija Krstanović:…Prije nastupa smo se 

pomolili, odjenom su se kroz oblak pojavile 

zrake sunca, koje su se spustile na nas. Bio je to 

za mene znak, da je Bog uz nas. Zauvijek će mi 

to ostati u sijećanju, kao i osjećaj koji sam 

imala, da nismo samo mi, zbor mladih, nego 

cijeli Olimpijski stadion kao jedna velika 

zajednica koja isto diše i uţiva u prisutnosti i 

rijeĉi namjesnika Kristova… 

Ana Draganović: Bogu dragom sam zahvalna za 

ovaj veliĉanstevni dogaĊaj i za ovu veliku ĉast. 

Nisam samo pjevala sa zborom u bogatom 

programu prije Svete Mise sa Papom 

Benediktom XVI. već sam i ministrirala u 

vrijeme Svete Mise. To je za mene velika ĉast! 

Zauvijek će mi ostati 22. rujan 2011 god. u 

sjećanju. Volim Papu Benedikta XVI. i velika je 

radost u mojem srcu što sam ga mogla vidjeti iz 

bliza i što sam mogla zajedno sa 70.000 vjernika 

slaviti Svetu Misu s njim u velikom Olympiastadionu 

u Berlinu. 

Dragom Bogu se zahvaljujem na svemu! 

DOJMOVI MAMA MLADIH ĈLANOVA ZBORA 

Nevenka Kalajica: Rijeci nisu dovoljne da se 

iskazu svi trenuci koji su me dojmili, ali jedan 

cu izdvojiti: Trenutak kad se tanki kisni oblak 

nadvio nad Olimpijski stadion i nekoliko minuta 

ROSIJO ODOZGOR. Bilo je to kao da nas 

DRAGI BOG BLAGOSLJIVA. 

Branka Mamic: Na dan dolaska Pape u ''naš'' 

grad Berlin, osjećala sam se veoma nemirno i to 

iz dva razloga. Jedan je, sam dolazak Svetog 

Oca i da imam tu ĉast, bolje reći milost da 

osobno sudjelujem na Sv.misi koju je On 

predvodio, a drugi je sudjelovanje nasše 

mladeţi, našeg Zbora HKM, u predprogramu na 

tom slavnom Olympiastadionu, pred tolikom 

publikom i to u ĉast Svetog Oca. Ali moj nemir 

je nestao kad sam vidjela naše mlade, naše 

pjevaĉe, onako radosne, nasmijane kako 

nestrpljivo isĉekuju svoj nastup da svima 

pokaţu što mogu i koliko vole svoga Papu. I 

zaista je bilo tako. S kojim samouvjerenjem, 

ponosom su odgovarali na pitanja voditelja 

programa, a tek pjesme. Lijepo i nezaboravno. 

Moţemo biti ponosni i mi roditelji, naša Misija i 

cijeli Hrvatski narod na cjelokupnom nastupu 

naše mladeţi, našeg zbora skupa sa njihovim 

organizatoricama, Anicom i Suzanom. 

Mira Siric: Najviše od svega mi je drago, da mi 

je kćerka, koja već dugo godina ministrira u 

našoj misiji, imala ĉast ministrirati na Svetoj 

misi sa Ocem Papom kao "ministrant Hrvatske 

katoliĉke misije" u Berlinu. TakoĊer da je 

mogla i pjevat u zboru mladih, koji su svojom 

pjesmom i nastupom pokazali svima, što znaĉi 

"Bog i Hrvati"." 

Damirka Milanović (mama pjevaĉice, bivši ĉlan 

zbora Ivan Lukaĉić) Sam ulazak na stadion, 

budio je u meni osjećaj uzrujanosti, radosti i 

euforije. Naravno moje misli su na poĉetku 

najviše bile kod našeg zbora: da otpjevaju svoju 

pjesmu sa ţarom, ljubavi koju osjećaju da je 

ISUS Krist njihov ţivot, kao što je naslov 

pjesme koju su trebali pjevati. Da oni osjete 

kako je ţarka njegova Ljubav, što je On 

omogućio:da ne pjevaju samo Gospodinu, već 

za toliko ljudi na ovom stadionu... Ganula me je 

masa svijeta, pitala sam se da li svi osjećaju isto 

kao i ja. Je li nam misli kruţe samo o tom 

trenutku....kada ćemo svi vidjeti našeg Svetog 

Oca. Imala sam osjećaj da sam nestrpljivija bila 

ja kao Majka, nego moje djete sa svojim zborom 

koji ubrzo nastupa. Ta lica mladenaĉka, taj 

osmjeh i radost u njihovim srcima i licima nije 

se dao sakriti…Osjecaj, kada je Papa ušao na 

stadion i kroz cjelu misu to je bila tišina 

uzburkanog mora u mojoj duši, pogotovo koju 

sam milost osjećala kad je Sveti Otac primao 

male anĊele (novoroĊenu djecu) u svoje svete 

ruke. PRDIVNO! U sijećanju će mi takoĊer 

zauvijek ostati: kako su se uoĉi samog nastupa 

zbora NEBOM pojavile najljepše sunĉane zrake, 

u kojima je Bog pruţio svoje ruke. Imala sam 

osjećaj, da Gospodin Bog ţeli svima reći: "Ne 

bojte se, jer ja sam s vama", a pogotovo da je ta 

poruka bila za naš zbor mladih. Drago mi je da 

sam Kršćanka i Hrvatica i da sam mogla biti i da 

još jesam kao majka, dio vas i dio naših 

djevojaka... 

Pavka Draganović: Jako sam zahvalna da su 

Ana i Marija mogle ministrirati…Na stadionu je 

bilo veliĉanstveno, zapravo i ne postoje ljudske 

rijeĉi kojima bi se moglo adekvatno sve to 

izreći. "Bog pohodi narod svoj." 

-Papa pozdravlja iz Papamobilu -Dojmovi mladih nakon odlaska Pape -Dolazak na poziv njemaĉkog predsjednika -Hrvati meĊu volonterima 





…Hrvati su jedan od starijih naroda u Europi. MeĊu prvima su ustrojili drţavu, a 

od poĉetka 9. st. imaju i svoju kraljevinu, prvi meĊu Slavenima. Prema jeziku 

pripadaju indoeuropskoj, slavenskoj, toĉnije juţnoslavenskoj skupini naroda, a 

prema kulturnoj i vjerskoj odrednici, zapadnoeuropskom, rimokatoliĉkom 

civilizacijskom krugu… 



Poetski kutak 

DO VIĐENJA, 

DRAGI DO VIĐENJA 

Do viĊenja, dragi, do 

viĊenja. 

Ljubav mili u grudima 

spava. 

Ništa ovaj rastanak ne 

mijenja, 

Moţda novi susret 

obećava. 

Do viĊenja mili, bez 

ruke i bez slova 

neka ti tuga obrve ne 

povije. 

Umrijeti nije ništa 

novog 

niti ţivjeti ništa novije. 

Sergej Jesenjin 

(1895-1925) 

Sastojci: 

8 krumpira srednje veliĉine 

malo masnoće 

12 dag gaude 

5-6 granĉica peršina 

4 ĉena ĉešnjaka 

1,5 dl maslinovog ulja 

papar 

sol 

Priprema: 

Pećnicu zagrijati na 220 st.C. 

Krumpire dobro oprati ĉetkom te posloţiti 

na namašćen lim i peći sat vremena. 

Peršin oprati, ĉešnjak oĉistiti, naribati 

pola koliĉine sira te sve zajedno ubaciti u 

sjeckalicu, dodati maslinovo ulje, papar i 

sol te sve dobro izmiksati (napraviti pire). 

Kad je krumpir peĉen, svaki po vrhu 

kriţno razrezati, napraviti proreze duboke 

oko 1,5 cm i u svaki staviti 2 ţliĉice 

pripremljene smjese od sira i prešina. 

Posuti preostalim sirom, vratiti u pećnicu 

desetak minuta da se sir otopi i posluţiti 

toplo. I još jedna napomena: peĉeni 

krumpir se jede zajedno sa ljuskom. 

Odliĉno je, zato ju i treba temeljito oprati 

prije peĉenja. 





Odlazak svećenika kojega su vjernici voljeli 

Odlukom vodstva 

Franjevaĉke 

provincije 

Presvetoga 

Otkupitelja iz Splita 

kojoj pripadaju 

hrvatski svećenici u 

Misiji Berlin došlo 

je do promjene 

svećenika. Nakon 

tri i pol godine 

HKM Berlin 

napustio je fra Stipe 

Ĉirko, a na njegovo 

mjesto postavljen je 

svećenik Ante Ivan 

Rozić. 

47-godišnji 

svećenik Stipe 

Ĉirko otišao je na 

sluţbu u Köln gdje 

će biti ţupnik. U 

Berlin je došao 26godišnji 

svećenik 

Ante Ivan Rozić 

roĊen u Stuttgartu 

koji je svećeniĉko 

reĊenje imao 26. 

lipnja 2011. 

Oproštaj za jednoga 

i dobrodošlica za 

drugog svećenika 

upriliĉeni su na sve 

tri mise poĉetkom 

rujna u Berlinu, uz 

nazoĉnost velikog 

broja vjernika. 

U Ţupnoj crkvi 

Svetog Sebastiana u 

prigodnoj 

oproštajnoj 

propovijedi fra 

Stipe je na dolasku 

kazao: Ima jedna latinska poslovica za koju 

vjerujem kako je svi znate, a koja glasi 

„Ĉovjek je ĉovjeku vuk“. S druge strane, 

postoji jedna afriĉka poslovica koja kaţe 

kako je „Ĉovjek ĉovjeku lijek-medicina“. 

Vjerujem da je svaki stariji od nas kroz 

svoj ţivot osjetio obje te poslovice. Osjetio 

kako ĉovjek moţe biti ĉovjeku vuk, ali 

kako moţe biti i ĉovjek ĉovjeku brat – 

medicina. Ĉuli smo Sveto EvanĊelje gdje 

nas Gospodin Isus upozorava kako i na koji 

se naĉin odnositi jedni prema drugima, 

odnosno bolje reĉeno - kako imati 

odgovornost jedni za druge. Ovdje se radi o 

kršćanskoj odgovornosti za brata ĉovjeka. 

Jer nikome od nas ne moţe biti svejedno 

kakav je moj brat, kakav je moj susjed, 

kakav je kršćanin. Povezuje nas ista vjera i 

Gospodin Isus, vjerojatno znajući što se sve 

dogaĊalo u prvoj kršćanskoj zajednici i 

Crkvi, ţeli kazati, pouĉiti svoje uĉenike, 

slušatelje, one kojima je propovijedao, 

kako i na koji naĉin treba ĉovjeku pomoći, 

odnosno imati odgovornost prema drugome 

ĉovjeku. Pogriješi li tvoj brat, najprije ga 

opomeni nasamo, u ĉetiri oka. Gospodin 

Isus to kaţe. On ţeli diskreciju, ne ţeli da 

netko sagriješi, a svi smo mi griješni ljudi, 

nitko od nas nije svetac. Svaki ĉovjek 

kršćanin je odgovoran za drugoga. Treba 

biti diskrecije, a ne moţda jedva doĉekati 

da netko pogriješi ili sagriješi i onda na sav 

glas trubiti, govoriti, kazivati ili dalje 

proširivati, a ne postupati kako nas 

Gospodin pouĉava u današnjem EvanĊelju 

- najprije u ĉetiri oka. 

Ako te posluša i ako prihvati tvoj savjet, 

onda braćo i sestre, dobio si brata. I mi isto 

tako kroz svoj ţivot imamo odgovornost 

jedni za druge. Hoćemo li poslušati Isusov 

savjet, hoćemo li jedni 

druge najprije opomenuti 

u ĉetiri oka, ili ćemo se 

moţda skupiti uz kavicu 

pa ćemo i ono što nije i 

ono što jest prišiti i kazati 

onome koji je pogriješio, 

a moţda i nije. Evo, 

braćo i sestre, to su 

poruke EvanĊelja. To su 

poruke Svetoga Pisma. 

Gospodin Isus kaţe kako 

najprije trebamo 

postupati kada 

opominjemo jedni druge: 

ako te ne posluša, onda 

pozovi dva-tri svjedoka, 

a ako ni njih ne posluša, 

onda kaţi Crkvi, idi neka 

Crkva presudi, odnosno 

nadovezujem se odmah 

govoreći o sakramentu 

Svete Ispovijedi - što god 

sveţete na zemlji, bit će 

svezano na nebesima, što 

odriješite na zemlji bit će 

odriješeno na nebesima, 

kazao je fra Stipe Ĉirko u 

nadahnutoj propovijedi. 

U današnjem društvu 

svatko od nas ţeli ţivjeti 

u nekoj individualnosti! 

Današnji ĉovjek kaţe: 

Ţelim u potpunosti imati 

svoju privatnost i ne 

ţelim da me itko 

opominje, ne ţelim da mi 

itko govori, umjesto da 

dobronamjerno shvatimo 

svaku onu opomenu koja 

je u Kristu 

dobronamjerna. To 

moţemo procijeniti, to 

moţemo vidjeti, tko nam govori, što nam 

govori i ţeli li nam doista dobro kada nas 

ţeli opomenuti i kazati kako moţda nije 

dobar put kojim idemo. Budimo odgovorni 

jedni za druge i ne zaboravimo našu 

molitvu, a prvenstveno zajedniĉku molitvu 

koja je odrţala hrvatski narod. 

Danas kada se opraštam od vas ţelio bih da 

budete jedna sloţna zajednica, odana svojoj 

Crkvi, svome narodu, svojim svećenicima 

koje ćete poštivati i podrţavati u njihovom 

radu, da vam uistinu budu jedna vodilja 

koja će to biti do kraja vašega ţivota. 

U ime Ţupskog vijeća fra Stipu Ĉirka na 

kraju svete mise pozdravila je predsjednica 

Ţupskog vijeća Marija Kolak koja je 

proĉitala prigodan govor te se zahvalila u 

ime svih vjernika HKM. Marija Kolak 

pozdravila je i zaţeljela dobrodošlicu 



novom svećeniku fra Anti-Ivanu Roziću, uz 

rijeĉi: Primamo Vas rado u našu sredinu. 

Ţupnik fra Petar Ĉirko naglasio je 

kako su tri i pol godine brzo prošle, 

koliko je fra Stipe bio s nama. 

Koliko je samo dobroga unio u našu 

zajednicu i ljubavi pokazao u 

razgovorima s obiteljima, dijeljenju 

sakramenata i naviještanju Rijeĉi 

Boţje, što je najvaţnije, jer naša je 

Crkva temeljena na Apostolatu od 

samih poĉetaka. Jer Krist šalje svoje 

Apostole: Idite i propovijedajte Mir 

Boţji. Ţivjeli smo zajedno nas 

trojica svećenika, ĉesto smo 

razgovarali i dogovarali se. Fra 

Stipe, ţelim ti puno snage u novoj 

Zajednici i neka te vodi Duh Sveti, 

kazao je fra Petar. 

Fra Stipe na kraju je rekao: Hvala za sve 

braćo i sestre nakon tri godine provedene s 

vama, hvala za sve provedeno s vama u 

ovoj Misiji. Osjećao sam se kao svoj na 

svome i svoj meĊu svojima od poĉetka, i 

evo tako završavam svoju sluţbu u Berlinu. 

Uprava moje Provincije tako je odluĉila, 

naš svećeniĉki ţivot je takav, danas ovdje, 

sutra tamo. Preuzimam sluţbu voditelja 

HKM u Kölnu. To sam i prihvatio, ali ţao 

mi je otići iz Berlina. Jer s vama sam se 

ovdje saţivio i ušli ste mi nekako pod 

koţu. Hvala posebno našima mladima koji 

su mi priredili i oproštajnu veĉer, a svojom 

su pjesmom uveliĉali i ovu misu. Drago mi 

je što će oni predstavljati zajednicu ne 

samo HKM, već ĉitav hrvatski narod pred 

Svetim Ocem Papom kada doĊe kod nas u 

Berlin u Njemaĉku. 

Dragi mladi, ostanite takvi kakvi jeste, 

ostanite vjerni svojoj Crkvi, budite odani 

svojim svećenicima, poštujte i slušajte 

svoje roditelje i onda ste sigurno na 

pravome putu i dragi će Bog sigurno biti s 

vama. Zahvaljujem svima vama! 

Zahvaljujem svojim kolegama svećenicima 

fra Radoslavu i ţupniku fra Petru koji su 

uvijek i svakog trenutka bili spremni 

pomoći mi, posebno na poĉetku kada sam 

se tek snalazio jer ovo je bila moja prva 

sluţba u Njemaĉkoj. U tri godine nikada se 

nismo posvaĊali. Moţete vi reći: Pa vi ste 

svećenici, vi se ne smijete svaĊati! Jesmo 

svećenici, ali smo i ljudi, rekao je slikovito 

fra Stipe Ĉirko. Dolazi vam novi svećenik, 

fra Ivan. Poznajem ga još iz 

gimnazije pa preko daljnjeg 

školovanja. Poznajem ga dok je 

bio bogoslov, da je bio ono što se 

od njega oĉekuje - ĉovjek, 

vjernik, svećenik, na kraju 

krajeva, bio je ono što se od 

njega oĉekuje. Nadam se da će 

biti upravo ono što je odabrao u 

svome geslu na mladoj misi, da 

zna kome je povjerovao i da će 

toga kome je povjerovao iskreno 

i odano slijediti. Vas pozivam da 

ga podrţite, kazao je fra Stipe 

Ĉirko. Berlin je njegova prva 

sluţba u svećeniĉkom ţivotu. 

Vjerujte mi, dobili ste jednog pravog i 

dobrog svećenika. Ja ću moliti za vas, a vi 

molite za me jer na poseban naĉin molitva 

će mi biti potrebna na poĉetku moje nove 

sluţbe voditelja HKM Kölnu. Hvala vam 

svima na svemu. Budite uvijek zajedno i 

nemojte se razjedinjavati. Budite jedna 

sloţna zajednica. Ostanite vjerni svome 

Bogu, svojoj Crkvi, svome narodu i odani 

svojim svećenicima. Amen! Hvala! Ispred 

crkve fra Stipe još jednom je stisnuo ruku 

svima nazoĉnima koji su se oprostili od 

svećenika koji je u Berlinu proveo tri i pol 

godine, svećenika kojega su svi voljeli. 

------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

IVKA HENĆ, bivša vlasnica Pogrebnog instituta MARIĆ odlazi u mirovinu 

Ovim povodom, dragi moji sugraĊani, 

ţelim se oprostiti od vas i od srca vam 

zahvaliti na dugogodišnjoj dobroj suradnji. 

Prošlo je osam godina od osnivanja 

Pogrebnog instituta MARIC. Praksa je 

pokazala opravdanost postojanja jedne 

ovakve kuće u Berlinu. Naši ljudi znali su 

kome se obratiti u sluĉaju smrti ĉlana 

obitelji.U našim bismo prostorijama sjeli, 

porazgovarali o svemu, te u skladu sa 

ţeljama i predodţbama obitelji obavili 

prijevoz pokojnika u domovinu ili pokop u 

Berlinu. Mnogo sam puta naglasila 

osjetljivost i ozbiljnost ovoga posla. Moj 

suprug, sluţbenici i ja trudili smo se 

dostojno obavljati svoje zadaće. Mnogo 

smo puta bili dirnuti zahvalnošću ĉlanova 

obitelji, što nam je davalo snagu da 

nastavimo dalje. Iz tih susreta izrasla su i 

mnoga prijateljstva koja i danas njegujemo. 

Ovih godina moja generacija polako odlazi 

u mirovinu. Poznavajući vaţnost postojanja 

instituta na materinjem jeziku u Berlinu, 

bila mi je ţelja predati ga u ruke naših 

ljudi. Naţalost, nitko od ponuĊenih nije 

pokazao 

interes, pa je tako sada Pogrebni institut 

MARIC u rukama njemaĉkog graĊanina. 

Naziv i lokacija ostali su isti, brojevi 

telefona takoĊer. Posao obavlja njemaĉko 

osoblje. Oproštaj s vama, dragi moji 

sugraĊani, pada mi teško. Zbog toga me i 

dalje, u sluĉaju potrebe, moţete nazvati – 

rado ću vam pomoći svojim savjetom. Ovo 

je prilika da se toplo zahvalim i gospodinu 

Ţeljku Matiću, ĉiji ĉasopis BERLINSKI 

MAGAZIN objavljuje naš oglas od samog 

poĉetka rada instituta. Većina ljudi koja 

nam se obratila saznala je za nas upravo 

preko BERLINSKOG MAGAZINA. 

Ţeljela bih se zahvaliti i našim fratrima koji 

su nas podrţavali u našemu radu, koji su se 

odazvali svakom pozivu i na taj naĉin dali 

svoj doprinos dostojnom ispraćaju 

pokojnika. A ne mogu zaboraviti ni divnu 

suradnju s našim Veleposlanstvom, koje 

nam je izlazilo u susret i izvan redovnog 

radnog vremena. Isto tako, nailazili smo na 

razumijevanje kod konzulata Bosne i 

Hercegovine. Hvala svima. I, ZA KRAJ 

SRDAĈNO VAS SVE POZDRAVLJAM 

UZ NAJLJEPŠE ZELJE ZA 

BUDUĆNOST. Ivka Henc 



Berlin: Futsal SD Croatia poraţena u prvom kolu Futsal Cupa Berlina i okreće se prvenstvu Lige gdje ide na prvo mjesto 

BFC Alemannia 90/Wacker - SD Croatia 

Berlin 8:6. U utakmici drugoga Nike 

BFV/FU-Futsal Pokal Berlina, SD Croatia 

Berlin bila je iznenaĊenje kola. 

Prošlogodišnji pobjednici prvog Cupa 

Berlina namjerili su se u prvom kolu 

drugog Nike BFV/FU-Futsal Pokala na 

velikog favorita, i na kraju bolju momĉad - 

igraĉe BFC Alemannia 90/Wacker. Prvo 

kolo za pehar Berlina odigrano je u trima 

razliĉitim dvoranama u veĉernjim 

terminima. Pred prepunim gledalištem 

nazoĉilo je i dvadesetak hrvatskih navijaĉa, 

a aktualni prvak na ljestvici Verbandslige 

BFC Alemannia 90/Wacker pokazao je 

zube SD Croatia Berlin te su kockasti naišli 

na tvrd orah i polomili zube u prvom kolu. 

SD Croatia igrala je u sastavu: Almir 

Drnda (TW) - Ivan Baćak, Ivica Vukadin 

(K), Sascha Schrödter, Mario Gemeinhardt 

(TW), Ivan Pelivan, Durim Elezi, Robert 

Zeljko, Saidi Rachiri, Tomislav Ţivić, 

Özvaton Özgür, Damir Ćorić, Manuel 

Marschel, s trenerom Mariom Ernestom 

Salvadorom (ARG). 

Momĉad BFC Alemannia 90/Wacker pod 

vodstvom trenera Jorga Mainhardta i 

Sanela Begzadića u sastavu su, meĊu 

ostalima, imali za igraĉe odliĉnog Fuada 

Okanovića, Dejana Kalana i Morisa Fikića. 

SD Croatia u oba je poluvremena ušla u 

standardnoj postavi: Drnda, Marschel, 

Ćorić, Özvaton i Schrödter. 

SD Croatia povela je golom Schrödtera i to 

je bio znak kako je sve krenulo dobrim 

tijekom. No ubrzo je uslijedilo izjednaĉenje 

rezultatata pogotkom Yusufa. 

Ĉitava utakmica imala je ţustar naboj, a 

prvi ţuti karton zaradio je Baćak. Aktualni 

prvaci lige nakon jednog kornera dolaze u 

vodstvo od 2:1 pogotkom Dejana Kalana te 

s tim rezultatom i minimalnim zaostatkom 

kockasti odlaze na odmor. U prvoj minuti 

drugoga poluvremena igraĉ Ben Abdulag 

povećava vodstvo na 3:1. Gosti ubrzo 

postiţu još jedan pogodak, ali srećom 

autogol kada Onur-Serhat loptu dobivenu 

od Schrödtera upućuje u vlastitu mreţu za 

3:2. Onur-Serhat ubrzo se iskupljuje te 

dovodi svoju momĉad u vodstvo od 4:2. 

Najbolji igraĉ utakmice Fuad Okanović 

potom još jednom svladava vratara 

kockastih Almira Drndu i potpisuje rezultat 

s 5:2. SD Croatia paniĉno pokušava 

promijeniti nemoguće. Damir Ćorić iz 

jedne prilike smanjuje na 5:3, a povratnik 

Manuel Marschel potom smanjuje prednost 

gostiju na 5:4. Igra se posljednjih 36 

sekundi igre i ĉudo se dogaĊa kao u 

filmovima: iz silovitih napada kockastih i 

velike guţve u zadnjoj sekundi prije 

sudaĉkog zviţduka, Sacha Schrödter 

izjednaĉuje rezultat na 5:5. Uslijedio je kraj 

utakmice i priprema za izvoĊenje 

sedmeraca. Po tri izvoĊaĉa prijavljena su 

sucima. Gosti prvi pogaĊaju, slijedi 

pogodak Ţivića, a nakon pogotka gostiju, 

promašaj igraĉa SD Croatia Özvatona 

Özgüra, te potom novi pogodak gostiju što 

biva dovoljno za konaĉnih 8:6 i ispadanje 

Futsal SD Croatia Berlin iz daljnjeg 

natjecanja drugog Nike BFV/FU-Futsal 

Pokal Berlina. Trener SD Croatia Mario 

Ernesto Salvador (ARG) na kraju je 

prokomentirao: Ako je ova bitka 

izgubljena, sve ćemo snage usmjeriti na 

aktualno prvenstvo Berlina i postati prvaci 

Lige. No ţivi bili pa vidjeli! Jake momĉadi 

isplivavaju na površinu. SD Croatia Berlin 

više nije nedodirljiva i nepobjediva. BFC 

Alemannia 90/Wacker izbacila je SD 

Croatia Berlin iz Cupa pobjedom 8:6, ali je 

aktualna i na prvom mjestu prvenstvene 

ljestvice. Tako će trener Mario Ernesto 

Salvador morati neke kockice u redovima 

SD Croatia Berlin taktiĉki postaviti na 

pravo mjesto ili doći u kadrovski kut kada 

menadţer Ćesić bude povlaĉio neki novi 

taktiĉki potez. 



Berlin: Ĉujić Cup 2011 – Nastupilo 160 mladih tenisaĉa iz Njemaĉke 

Oko 160 djece i mladih natjecalo se u 11 

dana u pet starosnih kategorija od 10 do 21 

godine (AK V, AK IV, AK III, AK II i U 

21). Tradicionalni Ĉujić Cup 2011 za 

mlade tenisaĉe prijašnjih je godina nosio 

ime Herlitz-Cup, a prije toga Otto- 

Dallwitz-Turnier i jedini je turnir u 

njemaĉkoj metropoli koji nosi ime jednog 

Hrvata. Uspješna tvrtka Mato Ĉujić 

Gebäudereinigung GmbH već 11 godina 

zaredom sponzorira ovaj najveći teniski 

turnir TV Preussen e.V., a ime je turnir 

dobio prema prezimenu vlasnika tvrtke. 

Zadaća je turnira podupirati i promovirati 

tenis kod mladih i nadolazećih nada, kazali 

su nam Horst Leopold, dopredsjednik 

društva i ĉelnik društva Jürgen Schulz. 

Turnir je protekao na visokom nivou bez 

ozljeda igraĉa i igraĉica te uz niz 

zanimljivih meĉeva i kvalitetnih finalnih 

igara u kojima su briljirale neke moţda 

nove nadolazeće teniske nade, kazao je 

voditelj turnira Clemens Danisch. 

Finalnom danu turnira, kao i na nekoliko 

turnirskih dana, nazoĉili su i utemeljitelj i 

vlasnik tvrtke Mato Ĉujić 

Gebäudereinigung GmbH gospodin Mato 

Ĉujić sa suprugom Biserkom te njihova 

djeca Krešimir i Tanja Ĉujić, 

suvlasnici tvrtke. 

Završni dan turnira okonĉan je 

podjelom prigodnih zahvalnica 

i pehara za najbolje u 

kategorijama, kao i uruĉenjem 

prijelaznog pehara za najbolju 

momĉad turnira koja je ove 

godine postala domaćinom 

turnira TV Preussen e.V. Time 

je veliki prijelazni pehar, dar 

tvrtke Ĉujić, zadrţan na 

terenima teniskog društva TV 

Preussen e.V. koji su ujedno bili 

izvrsni organizatori ove velike 

smotre teniske mladosti. 

Predsjednik društva TV 

Preussen e.V. Jürgen Schulz 

zahvalio je sponzoru Mati 

Ĉujiću na ovogodišnjoj 

realizaciji turnira te naglasio 

kako je to velik doprinos 

promociji sporta i podrška 

mladim sportašima na njihovom sportskom 

putu od kojih će se neki sigurno ogledati i u 

profesionalnim vodama, kazao je Jürgen 

Schulz. Finalna veĉer završena je 

zajedniĉkim prijemom te zajedniĉkim 

fotografiranjem sudionika i realizatora 

turnira. Berlinski Magazin bio je medijski 

pokrovitelj ove velike smotre mladih 

tenisaĉa u Berlinu gdje ĉesto nastupe i 

poneki Hrvat ili Hrvatica. Radi se, dakako, 

o mladima s njemaĉkom putovnicom, ali 

hrvatskih korijena. 



Prva momĉad SD Croatia Berlin mora ući u veći rang natjecanja! 

Nova sezona 2011/2012. je u tijeku. Vi 

ste menadţer društva, koje su novosti u 

SD Croatia Berlin? 

Promijenilo se dosta toga. Pokrenuli smo 

Jugend SD Croatia Berlin zahvaljujući 

treneru Jurĉeviću, voditelju pogona mladih 

Darku Penzigeru i drugom treneru mladih. 

Od G-Jugenda do A-Jugenda imamo sedam 

mladih momĉadi, za razliku od 

minule sezone kada smo imali tri 

momĉadi. U sve te momĉadi doveli 

smo i po dva nova trenera, što znaĉi 

da se društvo indirektno i struĉno 

proširuje. Nastojimo u sve momĉadi 

dovesti još više mladih igraĉa i u 

potpunosti popuniti i kompletirati 

svih sedam mladih momĉadi SD 

Croatia Berlin. 

Dosta je novih igraĉa u ovoj sezoni 

došlo od prve momĉadi, preko 

druge, do najmlaĊih momĉadi. 

Veliki dio posla Vi ste osobno 

obavili? 

Ja sam bio, te sam i dalje zaduţen za 

prvu i drugu momĉad. Kako se 

popunjavaju te dvije momĉadi, tako 

automatski seniorske momĉadi 

dobivaju kvalitetne igraĉe. Imamo 

malo starijih igraĉa pa se sve to odliĉno 

kompenzira. Pojaĉanjem prve momĉadi 

pojaĉali smo drugu momĉad SD Croatia, 

Seniore i U-40. U prvu momĉad doveli smo 

16 novih igraĉa od kojih sigurno njih 10-12 

moţe kandidirati za prvu momĉad, a 4-6 

momaka za dugu momĉad. 

SD Croatia Berlin ima lijepu osnovu. 

Sedam mladih momĉadi, ĉetiri momĉadi 

odraslih. Organizirani ste kao jedan 

dobar njemaĉki klub. Odlaskom nekih 

ljudi iz ĉelništva SD Croatia mogao bi se 

brzo narušiti ili minimalizirati ovaj trud. 

To smo vidjeli kroz povijest kluba. Što 

dalje, što je sada zadaća SD Croatia 

Berlin, odnosno ljudi koji vode SD 

Croatia Berlin? 

Na sportskom planu nastojimo što prije 

uigrati prvu momĉad. Osnovni cilj nam je 

pokušati ući iz ove sezone u Landesligu 

Berlina. Sa sportske strane to nam je prvi 

cilj. Ali kao što naglašavate, malo je ljudi 

koji su spremni raditi punim jedrima. Na 

meni je dosta posla i u ovoj sezoni, no 

posebno bih izdvojio predsjednika Franju 

Husajinu i dopredsjednika Josipa Begića. 

Njih se dvojica posljednjih godina zaista 

zalaţu i lome, ja ih pokušavam pratiti. Ima 

i drugih ljudi koji su spremni pomoći, ali 

stvar je u odgovornosti. No, ljudi kada 

nemaju odgovornosti, onda ih mnogo i ne 

pogaĊaju odreĊena pitanja. Mi u Upravi 

imamo vrijedne ljude, ali opet, to je 

maksimalno osmero ljudi u Upravi. 

Premalo! Da nas je još toliko, bilo bi 

moţda puno lakše. 

SD Croatia napravila je dobru 

promidţbu hrvatskog sporta u 

Njemaĉkoj i Europi? Od 2. svjetskog 

nogometnog prvenstva u Splitu do Futsal 

momĉadi dvostrukih prvaka Njemaĉke i 

sudionika pretkola Uefa Cupa u 

Škotskoj. Seniori su prvaci Berlina. Što 

nedostaje, Hrvati nekako kao da nemaju 

interesa za nogomet. Je li to do navijaĉa, 

publike ili Uprave? 

Ja jednostavno mislim da je problem što 

igramo u neatraktivnoj sportskoj ligi! 

Osobno smatram, da igramo u većem rangu 

natjecanja, bilo bi više navijaĉa ako 

gledamo sportski. Ali nije to jedini razlog. 

Ako netko voli svoj klub kao što ima 

nekoliko navijaĉa. Oni će uvijek naš klub 

pratiti i mislim da ako srce kuca za neki 

klub, oni će ga pratiti i u dobrom i u lošem. 

Moram naglasiti kako se i 

financijska situacija promijenila 

i da se to osjeti meĊu našim 

ljudima. Ljudi su više 

zaokupljeni svojim osobnim 

problemima. 

Moţe li se SD Croatia 

usporediti s nekim njemaĉkim 

klubovima. Poštuju li se 

pravila? 

Mislim da se unutar kluba stvari 

konsolidiraju. Što se tiĉe 

ĉlanarina, nemamo problema. 

Igraĉi podmiruju svoje obveze. 

Više bih rekao da je malo 

zastoja s ĉlanarinama nekih 

ĉlanova kluba koje treba 

ponekad podsjetiti. No iz godine 

u godinu sve je bolja situacija i 

imamo sve više novih ĉlanova. 

SD Croatia Berlin u ovoj sezoni 

sponzorski pomaţe tvrtka Ĉujić. Od 1. 

listopada Futsal momĉad ima sponzora 

JOMU na dvije i pol godine. Je li i ovo 

naĉin da se izaĊe iz anonimnosti? 



Ja sam nakon potpisivanja ugovora upoznat 

s detaljima ugovora s novim sponzorom 

JOMOM. Zadovoljan sam i nadam se kako 

će ĉitav klub imati koristi od toga. Lijepo je 

što imamo tako velikog sponzora, nije 

bitno da li nam samo kroz opremu pomaţe. 

JA mislim da je to pozitivna stvar. 

Mladi pogoni su nekako od ove sezone 

još više pokazali interes za SD Croatiju? 

To je zahvaljujući ljudima koji su se 

prihvatili odgovornih obveza. Kod mlaĊih 

uzrasta posao su preuzeli treneri Ante 

Brzović-Cante i Edward Orlović. Tu su još 

trener Mario Jurĉević kod A-B i C Juniora 

te koristim ovu priliku da pohvalim njegov 

rad, kao i kompletnog pogona mladih na 

ĉijem je ĉelu Darko Pencinger. Uz njih je i 

trener Kristijan Šimunić. Posebno mi 

imponira Mario Jurĉević koji posljednje 

dvije-tri godine radi kao primjer drugima. 

Moţda je za dosta ljudi anoniman ili 

nepoznat, ali za nas je na visokom ĉelnom 

mjestu. No ipak, premalo nas je i trebali 

bismo se pojaĉati s još nekim kvalitetnim 

ljudima. 

Tko su sve danas igraĉi SD Croatije. 

Jesu li još uvijek igraĉi samo Hrvati s 

hrvatskom i njemaĉkom putovnicom ili 

ima i stranaca? 

Da, ima dosta stranaca. Samo u ovoj sezoni 

u prvu momĉad došla su nam tri Nijemca, 

jedan Turĉin, imamo Poljake. Volio bih da 

ima što više igraĉa naših Hrvata, ali ako 

ţelimo ići na kvalitetu moramo gledati i 

šire i dovoditi i druge kvalitetne igraĉe. Ne 

gledamo na nacionalnsot, već na karakter i 

spremnost igraĉa da igraju u majicama SD 

Croatia Berlin. Svi strani igraĉi odliĉno su 

se uklopili u SD Croatia Berlin. Nadamo se 

da će neki od tih stranaca uskoro postati i 

okosnica našeg SD Croatia Berlin. 

------------------------------------------------------------------------------------------------------ 

Rezultati odigranih utakmica sezone 

S.D. Croatia-Berlin e.V. IFriedenauer TSC 3:4 

Wartenberger SV IS.D. Croatia-Berlin e.V. 2:2 

S.D. Croatia-Berlin e.V. ITSV Lichtenberg 4:0 

B.W. Hohen Neuendorf IS.D. Croatia-Berlin e.V. 1:0 

Concordia Wilhelmsruh IS.D. Croatia-Berlin e.V. 3:2 

Sljedeće utakmice u mjesecu listopadu 

01.10. 2011. S.D. Croatia-Berlin e.V. ISpVgg Tiergarten15:30 

15.10.2011. SV Berliner VB 49S.D. Croatia-Berlin e.V. I14:00 

22.10.2011. S.D. Croatia-Berlin e.V. ISC Berliner Amateure15:30 

www.sd-croatia.de 

Sportplatz 

Friedrich-Ebert- 

Stadion 

Domaće utakmice: 

Bosestr. 21 

12103 Berlin 

Bezirk: 

Tempelhof- 

Schöneberg 

... Tri poraza jedan remi i jedna pobjeda prve 

momĉadi SD Croatia ne odaju sliku najvaljenog 

optimizma SD Croatia Berlin, na poĉetku sezone 

2011/2012. Imperativ je ulazak u veći rang 

natjecanja, te glede toga najvjerojatnije će Uprava 

posegnuti za nekim mjerama koje će morati 

doprinjeti većem broju bodova još u prvom 

sezonskom poluvremenu... 



Potpisan ugovor: Tvrtka Joma novi sponzor Futsal momĉadi SD Croatia Berlin 

Joma od listopada 2011. sluţbeni opskrbljivaĉ 

opremom i sponzor Futsal momĉadi SD Croatia. 

U prostorijama Magnifica Cocktailbar – 

restauranta na adresi Nachodstr. 1 u Berlinu, u 

vlasništvu jednoga od sponzora momĉadi 

Draška Ljubiĉića, SD Croatia Berlin potpisala je 

sponzorski ugovor s tvrtkom Joma, 

renomiranom svjetskom tvrtkom za sportsku 

odjeću. U ime tvrtke Joma (Rettenmaier & 

Sacré GbR 

Import & Distribution von Sportartikel und 

Textilien) sa sjedištem u Stuttgartu ugovor je 

potpisao David Rettenmaier, jedan od dvojice 

voditelja poslova tvrtke Joma. U ime SD Croatia 

Berlin ugovor su potpisali Almir Drnda, Mile 

Zelenika, te u ime voditelja momĉadi Slobodana 

Ćesića (sprijeĉenog da nazoĉi potpisivanju) kao 

treći predstavnik kluba potpis na ugovor stavio 

je predsjednik SD Croatia Berlin Franjo 

Husajina. Vjerodostojnost potpisa dodatno je s 

tri štambilja potvrdio Almir Drnda. Bio je ovo 

veliki dan za Futsal momĉad SD Croatia Berlin. 

Ugovor je potpisan u nazoĉnosti novinara i 

predstavnika medija iz Berlina, novinara 

Berlinskog magazina, Veĉernjeg lista, 

Hrvatskog Glasa Berlin, sportskih novina 

Fussball Woche, Tagesspiegel-a i TV-postaje 

Sportick. 

Potpisani ugovor sa španjolskim proizvoĊaĉem 

sportske opreme sa sjedištem u španjolskom 

gradu Portillo u pokrajini Toledo, prvi je 

profesionalni ugovor koji je potpisala Futsal 

momĉad SD Croatia Berlin, dvostruki prvaci 

Njemaĉke u Futsalu. Od nekadašnjeg 

proizvoĊaĉa sportskih cipela Joma (tvrtka 

osnovana 1965.) do danas je razvila široki 

asortiman opreme te kvalitetom zadovoljava 

veliki broj svjetskih klubova i sportaša. 

Tvrtka Joma danas 

ima šest filijala sa 

sjedištima u SADu, 

Panami, 

Meksiku, Brazilu, 

Italiji i Kini te 

mnoštvo 

zastupništava i 

predstavništava. 

Klubovi i igraĉi 

koje Joma oprema 

iz dana u dan sve 

su poznatiji i 

respektabilniji. 

Tvrtka Joma od 

sezone 2011/2012. 

potpisala je 

ugovor s SD 

Croatia Berlin te 

tako postala 

sluţbenim 

opskrbljivaĉem 

opremom i 

sponzorom Futsal 

momĉadi SD 

Croatia, momĉadi 

s hrvatskim 

predznakom u 

njemaĉkoj 

metropoli Berlinu. 

Joma sponzorira i 

mnoge momĉadi diljem svijeta kao što su FC 

Sevilla, Racing Santander i FC Getafe, britansku 

momĉad Clubs Cardiff City i Charlton Athletic, 

kolumbijsku momĉad Club Independiente 

Medellín, nekoliko momĉadi u Srbiji, BiH, 

Hrvatskoj, Ĉeškoj i dr. U sezoni 2011/2012. 

Joma je sponzor i njemaĉke momĉadi SG 

Leipzig Leutzsch nastale iz momĉadi FC 

Sachsen Leipzig. 

Konferenciju za novinare otvorio je Almir 

Drnda, igraĉ momĉadi SD Croatia Berlin i 

voditelj marketinga rijeĉima kako se radi o 

vaţnom danu za SD Croatia Berlin. 

SD Croatia Berlin postoji od 1989. i do danas je 

zabiljeţila brojne uspjehe. 2007. osnovali smo 

Futsal momĉad. Ubrzo smo zabiljeţili brojne 

uspjehe, a posljednje dvije godine igrali smo 

UEFA Futsal Cup. Prije godinu dana stupili smo 

u kontakt s predstavnikom tvrtke Joma 

Njemaĉka Davidom Rettenmaierom. Uspjeli 

smo ugovoriti da Joma iduće dvije i pol godine 

bude sluţbeni opskrbljivaĉ opremom i sponzor 

Futsal momĉadi SD Croatia. Nadamo se 

dugogodišnjoj uspješnoj suradnji, kazao je 

Drnda novinarima. 

Drnda je nazoĉnim novinarima predstavio 

Franju Husajina, predsjednika kluba SD Croatia 

Berlin te kazao kako je Husajina 1989. godine 

postavio SD Croatiu na noge te u klub unio 

puno znanja i truda. 

Mile Zelenika takoĊer je u upravi Futsal 

momĉadi, kazao je Drnda, kao i u upravi SD 

Croatia Berlin. Obnašao je u klubu odgovorne 

zadaće od Regionallige pa sve do danas. 

Zahvalni smo mu na njegovom angaţmanu. 

Moja je funkcija igraĉ te osoba zaduţena za 

organizaciju i marketing Futsala, kazao je Drnda 

predstavljajući potpisnike ugovora - 

predstavnike SD Croatia Berlin. 

Mile Zelenika 

zahvalio je na 

ugovoru s Jomom 

i kazao kako je 

on u SD Croatia 

još od 1996., te 

naglasio kako nije 

pretjerano ako 

kaţe kako im je i 

po treći put ţelja 

osvojiti pehar 

prvaka Njemaĉke. 

Predsjednik SD 

Croatia Berlin 

Franjo Husajina, 

potpisnik ugovora 

u ime sprijeĉenog 

voditelja Futsal 

momĉadi 

Slobodana Ćesića, 

govorio je o 

povijesti SD 

Croatia Berlin. 

Zahvalio je 

novinarima i 

predstavnicima 

medija. Husajina 

je naglasio kako 

je u SD Croatia 

Berlin posebno 

ponosan na odjele 

mladih igraĉa, naravno uz naglasak na veliki 

uspjeh Futsal momĉadi. Zahvaljujem 

predstavniku Jome gospodinu Rettenmaieru na 

ugovoru i na povjerenju koje su nam ukazali. 

Husajina je rekao kako mu je ţao što ovome 

danu nije nazoĉan voditelj momĉadi Slobodan 

Ćesić kao najzasluţniji za ovaj ugovor, uz 

Drndu i Zeleniku. Drnda je takoĊer naglasio 

kako mu je ţao što Ćesić ne moţe nazoĉiti, ali i 

da se on posebno raduje ovom sponzorskom 

ugovoru s Jomom. 



Voditelj poslova tvrtke Joma David 

Rettenmaier, koji je za ovu priliku doputovao iz 

Stuttgarta, kazao je kako je sretan što je došlo 

do potpisivanja sponzorskog ugovora. Nadamo 

se kako je ovo put ulaska 

naše tvrtke u glavni grad 

Njemaĉke. Futsal je u 

usponu u Europi i nadamo 

se da je ovaj naš dolazak u 

Berlin veliki iskorak na 

njemaĉko trţište. 

Novinare su zanimali detalji 

ugovora, a na to pitanje u 

nastavku konferencije 

odgovorio je Almir Drnda. 

Ugovor s Jomom potpisali 

smo do sezone 2013. O 

detaljima ugovora na upit 

novinara Drnda je kazao 

kako su se dogovorili da ne 

iznose pojedinosti ugovora, 

ali da je potpisan i na noge 

postavljen uredan ugovor o 

meĊusobnoj suradnji. 

Ugovor stupa na snagu od 

poĉetka uzvratne utakmice 

u mjesecu listopadu 2011., 

kazao je Drnda. Drugim 

rijeĉima, novinari o sadrţaju ugovora nisu 

uspjeli saznati niti jedan konkretan detalj. 

Voditelj poslova tvrtke Joma David Rettenmaier 

kazao je kako mu je ţelja u Berlinu organizirati 

veliki Futsal turnir, te da se o tome takoĊer 

razgovaralo s predstavnicima SD Croatia Berlin. 

Konferenciju za novinare 

otvorio je Almir Drnda, igraĉ 

momĉadi SD Croatia Berlin i 

voditelj marketinga rijeĉima 

kako se radi o vaţnom danu 

za SD Croatia Berlin. 

Na kraju konferencije uz obostrano potpisani 

ugovor u dva primjerka uslijedilo je zajedniĉko 

fotografiranje, a SD Croatia Davidu 

Rettenmaieru uruĉila je svoju sliku i boĉicu s 

grbom SD Croatia za uspomenu na dan kada je 

potpisan ugovor izmeĊu tvrtke Joma i Futsal 

momĉadi SD Croatia Berlin. Time je Joma od 

listopada 2011. postala sluţbeni opskrbljivaĉ 

opremom i sponzor SD Croatia za sljedeće dvije 

i pol godine. 

Futsal momĉad SD Croatia Berlin ima ĉitavu 

plejadu uspjeha potpisanu svojim imenom. 

Ĉetverostruki su prvaci Berlina (2007, 2008, 

2010. i 2011.). Kockasti iz Berlina prvaci su i 

Sjeverno-njemaĉkog 

prvenstva NOFV 

(2008, 2010. i 2011.), 

a aktualni su 

dvostruki te aktualni 

prvaci Njemaĉke u 

Futsalu za 2010. i 

2011. godinu (DFB- 

2010, 2011.). SD 

Croatia Berlin, kao 

najbolja momĉad SR 

Njemaĉke za 2010. i 

2011., predstavljala je 

Njemaĉku u 

predrundi UEFA 

Futsal Cupa 2011. 

Mnogo titula i 

uspjeha trebali bi biti 

motiv za nove 

izazove i potpunu 

profesionalnu 

reorganizaciju Futsal 

momĉadi SD Croatia 

Berlin - dio velikog 

pogona SD Croatia Berlin kojom predsjeda 

Franjo Husajina. Moţda je i ovaj sponzorski 

ugovor s Jomom prva etapa profesionalnog 

puta. Vidjet ćemo! 

Potpisani ugovor sa španjolskim 

proizvoĊaĉem sportske opreme sa 

sjedištem u španjolskom gradu 

Portillo u pokrajini Toledo, prvi je 

profesionalni ugovor koji je potpisala 

Futsal momĉad SD Croatia Berlin, 

dvostruki prvaci Njemaĉke u Futsalu. 



Hrvatsku nastavu u Berlinu od ove školske 

godine predaju tri uĉiteljice: Marina 

Maganić, Rachela Fay i nova kordinatorica 

Suzana Mihaljević. Nova lica uĉiteljica iz 

domovine obradovala su polaznike 

Hrvatske nastave u Berlinu. 

Poĉetkom rada Hrvatske dopunske škole 

(HDŠ) u Berlinu moţe se smatrati 

11.11.1990. godine, dan kada je zapoĉela 

nastava u općini Kreuzberg u Lemgo 

Grundschule, Böskhstr 5. No, mnogo ranije 

poĉele su znaĉajne pripreme za taj izuzetno 

vaţan dogaĊaj. O tim burnim vremenima 

poĉetaka Hrvatske dopunske škole u 

Berlinu profesorica Vlasta Sabljak koja je 

sudjelovala u stvaranju škole u Berlinu i 

vodila je u prvim godinama njezinog 

postojanja, zapisala je sljedeće: Prvi 

znaĉajniji istup berlinskih Hrvata zbio se na 

Sastanku predstavnika Europskih saveza 

Hrvatskih društava 27. i 28. 12. 1989, 

sazvan od Socijalistiĉkog saveza radnog 

naroda Hrvatske i Hrvatske Matice 

iseljenika. Predsjednik tadašnjeg 

Europskog saveza hrvatskih društava i 

predsjednik Hrvatske kulturne i športske 

zajednice u Berlinu g. Ninoslav Mogorović 

zatraţio je osnivanje Hrvatske škole za 

djecu hrvatskih graĊana na radu u 

inozemstvu. U svibnju 1990. u Hrvatskom 

kulturnom i športskom društvu u Berlinu 

osnovan je inicijativni odbor za osnivanje 

HDŠ, a 25. 08. 1990. Ministarstvo 

prosvjete, kulture, fiziĉke i tehniĉke kulture 

Republike Hrvatske odluĉuje da se 

nastavnici upućeni na rad iz Hrvatske ne 

vraćaju u Jugoslavensku dopunsku školu 

(koja još djeluje pod pokroviteljstvom 

Jugoslavenske vojne misije), već da sami, 

uz pomoć Hrvatskog kulturnog društva i 

Katoliĉke misije osnuju samostalnu 

Hrvatsku dopunsku školu u Berlinu. Za 

koordinatoricu Hrvatske dopunske škole 

imenovana je Vlasta Sabljak. 

Broj uĉenika 

na poĉetcima osnivanja Škole 1990. godine je na 

vrhuncu. U oduševljenju stvaranja nove 

samostalne hrvatske drţave mnogi šalju svoju 

djecu na nastavu te Školu polazi 750 uĉenika. U 

školi radi 8 nastavnika u 10 škola i u Katoliĉkoj 

misiji. Broj od oko 600 uĉenika i nastavniĉki 

kadar od 6 uĉitelja ostaje na istom nivou do 2000. 

kad poĉinje stagnirati. Stagnacija u broju uĉenika 

primijećena je i u dopunskim školama ostalih 

nacija zastupljenih u Berlinu. Ipak, zaĉuĊujuće je 

da osnivanjem samostalne drţave slabi interes za 

materinsku rijeĉ i nedovoljno se razumije 

vaţnosti uĉenja materinskog jezika u ţivotu, 

odrastanju i stvaranju pozitivne slike identiteta 

djeteta. Tako je školske godine 2009./2010. 

nastavu polazio i uspješno završio 192 uĉenik, a 

nastavu su provodila 3 uĉitelja. 

Više informacija: 

http://www.hrvatska-nastava-berlin.de 



Škole i prostori: Danas se nastava odrţava 

u 6 škola u Spandau, Charlottenburgu, 

Reinickendorfu, Kreuzbergu, Neuköllnu i 

Steglitzu. Aktivnosti HDŠ su brojne. Svake 

godine odrţava se boţićna predstava u 

Misiji, izloţba uĉeniĉkih radova u 

Veleposlanstvu, priredba za Majĉin dan, 

disko zabave na kraju godine. Godišnje 

izlazi Školski list „Zvonĉić“ koji je poĉeo 

je izlaziti 1993./1994. godine. Uĉenici u 

Hrvatsku nastavu u Berlinu od ove školske godine izvode tri uĉiteljice: Marina 

Maganić, nova kordinatorica Suzana Mihaljević i Rachela Fay. 

Od stvaranja HDŠ proteklo je mnogo 

godina. Škola postoji, nastava se nesmetano 

odvija, a nastavu su od njezinih poĉetaka 

pohaĊali i završili brojni uĉenici. Na 

hrvatskoj dopunskoj nastavi se pouĉava 

hrvatski jezik i kultura. Osim hrvatskog 

jezika i knjiţevnosti u niţim razredima su 

zastupljeni sadrţaji iz prirode i društva, a u 

višim sadrţaji iz hrvatske povijesti i 

zemljopisa. Djeca se upoznaju s hrvatskom 

kulturno-umjetniĉkom baštinom, 

dostignućima i znaĉajnim liĉnostima koje su 

obiljeţile povijest našega naroda. 

ĉasopisu, pod vodstvom svojih uĉitelja, 

objavljuju literarne radove nastale u 

nastavi, radove nadahnute znaĉajnim 

dogaĊajima i priredbama tijekom školske 

godine. 

Uĉenici pohaĊaju HDŠ od 1. do 12. razreda. 

Mnogi roditelji u Berlinu šalju svoju djecu 

na nastavu još u predškoli. Uĉenici se u toj 

pripremnoj godini privikavaju na rad u grupi 

i socijaliziraju. 

Nastava se odvija na tri nastavne razine. 

Grupu djece 1. nastavne razine ĉine djeca od 

1. do 4. razreda. U grupi 2. nastavne razine 

su djeca od 5. do 8. razreda. Grupa 3. 

nastavne razine sastavljena je od djece od 9. 

do 12. razreda. Nastava u kombiniranoj 

grupi uĉenika razliĉite dobi je sloţena, 

zahtijeva veliko znanje i obimne pripreme 

uĉitelja. Takva nastava ima mnoge 

prednosti. MlaĊa djeca uĉe od starije, 

pouĉavajući ih i sami uĉe, a sadrţaji su 

raznoliki i zanimljivi. Berlinski uĉitelji su 

još 1991. godine pod vodstvom profesorice 

Sabljak izradili program rada. Od 2004. 

godine u nastavi se radi po Kurikulumu 

hrvatske nastave u inozemstvu koji je izdalo 

Ministarstvo prosvjete i športa. 





Hrvatski jezik 

Tijekom povijesti ovaj se jezik nije uvijek nazivao hrvatskim. Umjesto toga naziva rabljeni su nazivi ilirski, slovinski, slavonski, 

dalmatinski i horvatski. Hrvatski jezik ima tri narjeĉja: štokavsko, kajkavsko i ĉakavsko. Hrvatski je jedini meĊu europskim jezicima 

zapisivan trima razliĉitim pismima: uglatom glagoljicom (od 9. stoljeća), zapadnom ćirilicom (od 12. stoljeća) i latinicom (od 14. 

stoljeća). S vremenom je najvaţnije pismo postalo latinica, no još u 19. stoljeću nalazimo neke zapise pisane glagoljicom. U 

hrvatskom jeziku osim izvornih hrvatskih rijeĉi ima puno rijeĉi iz ostalih slavenskih jezika te iz grĉkoga, latinskoga, talijanskoga, 

njemaĉkoga, engleskoga, i turskog. Hrvatska abeceda ima 30 slova. Vokali su ovoga jezika izrazito "ĉisti". Bogat naglasni sustav 

(4 naglaska) i ĉistoća vokala daju hrvatskomu melodiĉnost. 

Najstariji hrvatski zapisi potjeĉu iz 11. stoljeca. U to je vrijeme sluţbeni jezik svih Slavena bio staroslavenski (starocrkvenoslavenski), 

jezik koji je ostao zapisan u crkvenim i politiĉkim dokumentima. No s vremenom se taj jezik poĉeo mijenjati unošenjem hrvatskih 

elemenata u podruĉju gdje su ţivjeli Hrvati, ruskih elemenata u Rusiji, ĉeških medu Ĉesima itd. 

Zbog toga vrlo rano nalazimo spomenike pisane narodnim jezicima (hrvatskim, ruskim, makedonskim i sl.). 



Prodaje se -Iznnajmljuje se Restoran 

površine 100 qm s podrumom 44 qm i 

2. parkirna mjesta u Wilmersdorfu. 

Tel. 030/ 873 8567 

Traži se kuhar za restoran i konobarica za 

restoran ili kafić 

0176 637 489 35 (BM) 

Traži se žena za ĉišćenje u domaćinstvu 

0176 637 489 35 (BM) 

PROSTORIJE ZA IZNAJMLJIVANJE 

Sveĉane prostorije za sve vrste sveĉanosti: 

Krštenja, roĊendani, svadbe, zabave i sliĉno 

za 50 -100-150-200 ljudi 

Tel.: 0176 637 489 35 (BM) 

Satelistke antene i resivere povoljno 

ugraĊujemo Tel.: 0176 637 489 35 (BM) 

Kupujem rabljene automobile 

Tel.: Tel.: 0176 637 489 35 (BM) 

DOMAĆI KOLAĈI: 

Sve vrste domaćih kolaĉa i torti za 

sve prigode. 

Vjenĉanja, krštenja ili roĊendani. 

Jednostavno nazovite nas! 

Tel.: 030 263 727 55 

01766 216 4745 

Prodaje se stambeno-poslovni objekt 325 

m2 izgra¡¡en na zemlji¡¡tu povr¡¡ine 2000 

m2 ,25 km od Splita u Dalm.zagori. 

Lokacija izvrsna. Tel. 00 385 98 508 745 

Student fizioterapije nudi usluge 

masiranja! Sa profesionalnim stolom 

kod vas u kući! 

Ako imate bilo kakvih problema i 

pitanja za više informacija javite se 

na broj: 0175 6194056 

Oglašavajte i Vi u Berlinskom 

Magazinu 

Berlinski Magazin 

Tel.: 0176 637 489 35 

e-mail: info@berlinskimagazin.com 


Traži se konobarica za kafić 

Tel.: 0176 637 489 35 (BM) 

Uĉiteljica engleskog, njemaĉkog i hrvatskog jezika 

daje privatne satove. 

Tel.: 0171 36 97 886 

Profesorica njemaĉkog i španjolskog jezika traži 

posao: poduka jezika, prevoĊenje, ĉuvanje djece, rad 

u hotelijerstvu i sl. Tel: 01577 4815 334 

Traži se jednosaoban stan ili dvosoban stan 

0176 637 489 35 

Traži se stomatolog – zubar nasljednik za 

preuzimanje stomatološke ordinacije u stomatološkoj 

praksi. Moguće brzo preuzimanje prakse bez 

financijskog ulaganja i samostalno djelovanje Tel.: 

0176 637 489 35 

FOTOGRAFSKE USLUGE 

KRŠTENJA, VJENĈANJA,ROĐENDANI 

...I DRUGE PRIGODE. 

Tel.: 0176 637 489 35 (BM) 

Preuzimam stare knjige, slike, antikvitete i drugo 

Tel.: 0176 637 489 35 (BM)

Zbor mladih HKM Berlin - Nastupio u programu ... - Berlinski Magazin

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?