Mihovil Magone

Ge ne ral u mag li
Je sen ska je večer 1857. go di ne. Ne bo je prek rive
no ob la cima, a gus ta mag la pret va ra se u sit ne
kišne ka pi. Don Bos co se vraća iz Som ma ri ve i dola
zi na željez ničku pos ta ju Car mag no la, tri de set
ki lo me ta ra uda lje nu od To ri na. On dje čeka do la zak
vla ka. Na cr kve nom zvo ni ku sat ot ku ca va se dam
sa ti. Dan je na iz ma ku. Na ob zor ju se prim jećuju
pr ve večer nje sje ne. Vid lji vo st je og ra ničena na svega
ne ko li ko me ta ra. Sla bašna svjet lo st ko lod vor ske
svje tilj ke teško se na zi re u ta mi i mag li ko je oba vija
ju stva ri i lju de.
Pred ko lod vor skom zgra dom ne ko li ko put ni ka
čeka do la zak vla ka. Don Bos co ko rača amo-ta mo
po pe ro nu. U tišini ko ja sve oba vi ja čuju se gla so vi
ne ko li ko dječaka što se na tr gu pred ko lod vor skom
zgra dom ig ra ju i trče. U tom oz račju u ko jem prevla
da va tajno vi ta tišina još se jače čuju nji ho vi uz vi ci:
5