Bruno Ferrero - Anđeo čuvar

Zagreb, 2020.

Naslov izvornika:
Bruno Ferrero
L’angelo custode raccontato ai bambini
© 2017 by Edit ri ce ELLEDICI, Torino
www.elledici.org
Nakladnik i copyright za hrvatsko izdanje:
© 2020 by SALESIANA d.o.o.
Omiška 8, Zagreb
salesiana@salesiana.hr
www.salesiana.hr
Za nakladnika: Mihovil Kurkut
Dizajn i ilustracije: Vittorio Pavesio
Prijevod: Mato Balić
Lektura: Viktorija Lijović
Grafička priprema: Salesiana d.o.o.
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
ISBN 978-953-205-187-2
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001074746.
Tiskano u Hrvatskoj, rujan 2020.
1 2 3 4 5 • 24 23 22 21 20
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati,
fotokopirati, reproducirati niti prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički,
mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Ima jedna molitva jednostavna i kratka, lako ju je naučiti i zapamtiti.
Mame uče svoju djecu toj molitvi.
Ta je molitva lagana poput leptira, miriše na mlijeko i na nešto dobro.
U BIBLIJI
Tragovi anđela
Anđele Božji,
čuvaru moj,
prosvjetljuj me i čuvaj,
vodi me i upravljaj mnome
jer tebi me dala milost nebeska.
Amen.
Svaka osoba ima svojega anđela. Isus to jasno kaže. U evanđelju po Mateju (18, 10), Isus govori
svojim učenicima: »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli
njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«
Anđeo je stvarno biće koje nikada ne napušta čovjeka, nego stoji uz njega da ga brani i čuva.
Suviše toga zaokuplja našu pozornost da bismo tražili tragove anđela u svojemu životu, ali oni
nam uvijek pomažu da ostanemo povezani s Bogom.
3

Anđele Božji ...
Priča
Ružičasta haljina
Ugledah djevojčicu kako sjedi posve sama u parku.
Svi su prolazili uza nju, ali nisu zastajali da doznaju
zašto izgleda tako tužno. Odjevena u trošnu ružiča
stu haljinu, bosa i prljava, sjedila je i promatrala
ljude koji prolaze.
Nije ni pokušala govoriti. Nije prozborila ni riječi.
Mnogi su prošli sasvim blizu nje, ali nitko se nije
zaustavio.
Sljedećega dana, odlučila sam da ću se vratiti u
park znatiželjna da vidim je li djevojčica još uvijek
ondje.
Da, bila je ondje, na istome mjestu na kojemu je
bila i dan prije, s istim žalosnim pogledom u očima.
Toga sam dana odlučila da ću nešto učiniti i da ću
prići djevojčici.
A4

Svi znaju, park pun nepoznatih ljudi nije pravo mjesto gdje bi se djeca
mogla igrati sama.
Dok sam prilazila djevojčici, primijetila sam leđni dio njezine haljine. Imao
je čudan neprirodan oblik.
Pomislih da su zato ljudi prolazili ne potrudivši se progovoriti s njom. Tjelesni
nedostaci bolna su točka u našemu društvu, a i nebo kao da brani da se pristupi i
pomogne onomu tko je drugačiji.
Dok sam joj se približavala, djevojčica je spuštala svoj pogled da izbjegne moj.
Izbliza sam mogla jasnije vidjeti njezina leđa. Izgledala su strašno, kao da
ima neuobičajeno veliku grbu. Nasmiješila sam se ne bi li shvatila da je sve u
redu. Da sam ovdje da joj pomognem, da razgovaramo. Sjela sam pokraj nje
i započela jednostavnim »Ćao«.
Činilo se da je djevojčica dirnuta pa je, nakon što me dugo gledala ravno
u oči, promucala jedan zdravo. Nasmiješih se, a i ona se stidljivo osmjeh nu.
Razgovarale smo sve dok se nije spustila večer, a park potpuno opustio.
Upitah djevojčicu zašto je tako tužna. Pogleda me i s tugom mi reče: »Zato
što sam drugačija.«
Bez oklijevanja uzvratih: »Da, jesi!« i nasmiješih se.
Učinilo mi se da je djevojčica postala još tužnija te reče: »Znam.«
»Draga,« rekoh joj »meni izgledaš poput anđela, mila i nevina.«
Pogledala me je i nasmiješila se, a zatim je polako ustala i rekla: »Zaista?«
»Da, ti si poput malenoga anđela čuvara poslana da se brine o ljudima
koji prolaze.«
Kimnu glavom i nasmiješi se.
Smiješeći se i dalje, rastvori leđni dio svoje ružičaste haljine i pusti da se
pojave njezina krila.
A5

Blistavih očiju zatim reče: »Jesam. Ja sam tvoj anđeo čuvar.«
Ostadoh bez riječi. To sigurno bijaše neko priviđenje. Nastavi: »Jedanput si mislila na nekoga
drugoga osim na sebe samu. Ovdje je moj posao dovršen.«
Rekoh joj ustajući: »Čekaj, zašto se nitko nije zaustao da pomogne anđelu?« Pogleda me, nasmiješi
se i reče: »Ti si jedina koja me može vidjeti.« I ode.
Anđeli su još uvijek među nama, pokraj nas.
Ali odveć su naše oči koječim zaokupljene da bismo ih uspjeli vidjeti.
I ja se molim
Anđeliću moj,
Isus dragi mi te poslao
svu noć da budeš čuvar moj.
Anđeliću moj,
Isus dragi mi te poslao,
sav dan da budeš čuvar moj.
6

U Bibliji
Mihael, anđeo koji vojuje za nas
U Bibliji, prorok Daniel ugleda u viđenju
jednu osobu koja ga je hrabrila govoreći
mu: Ne boj se, uz mene će se boriti anđeoski
knez Mihael.
U tom se viđenju zatim kaže: »U ono će
vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti
sinove tvog naroda« (Dn 12, 1).
Mihael znači: Tko je kao Bog? Mihael je
anđeo koji se bori za nas. On pobjeđuje
zmajeve. Neustrašivi je Božji vojnik. Prikazuju
ga na konju, kao anđela s kacigom,
štitom i plamenim mačem.
U Ivanovu Otkrivenju Mihael se kao vojskovođa
anđela bori protiv zmaja i baca ga
na zemlju: »I nasta rat na nebu: Mihael i
nje govi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj
uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada.
I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen
je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao,
Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na
zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi«
(Otk 12, 7–9).
7

... čuvaru moj ...
Priča
Sveta Zita
i njezini pomagači
Sveta Zita bijaše mila i dobra djevojka žive
vjere. Živjela je u Đenovi, a bila je u službi jednoga
gradskoga uglednika.
Kada bi mogla, rano ujutro pohitala bi da
se pomoli u tihu polumraku crkve. No, sveta je
Zita uvijek morala obavljati mnogo poslova jer
je kuća bila velika; morala je pospremati, čistiti
sobe, brinuti se da smočnica i podrum budu dobro
opskrbljeni te pripravljati jela. Unatoč tomu, sve je
stizala. Bilo joj je dovoljno da se, prije svih poslova,
može malo pomoliti u crkvi.
Jednoga dana u kući njezina gospodara bijaše veliko
slavlje. Već od jutra sveta je Zita bila u pokretu, išla je na
8

tržnicu i donosila košaru za košarom: ribu, divljač, grožđe, smokve, ananas, artičoke,
boce svakovrsna vina. Namjeravala je staviti posude na peći, kada se sjetila da toga
dana nije bila u crkvi ni da se nakratko pomoli.
S uskoga kuhinjskog prozora vidjela se velika katedrala u kojoj je blistalo stotine
svjetala i odjekivale pjesme i zvona. Sveta Zita pusti sve iz ruku i, obećavajući samoj
sebi da će se brzo vratiti, uze mali šal i pohita u crkvu.
Ali, zbilo se nešto neobično, Zita nikada nije toliko uronila u molitvu kao toga
dana; nikada ta drevna crkva ne bijaše tako ugodna, sa starim freskama koje izgledahu
kao da su netom naslikane, s glazbom, pjesmama, zvonima koja ju nježno
uspavljivahu dok je tonula u san; sa svecima pod lukovima, na stupovima, na
oltaru koji kao da su gledali samo nju pozivajući ju da ostane. Klečeći u polusjeni
lađe, u dnu crkve, Zita je snivala zaboravljajući na svijet i namirnice koje je kupila,
na glad uzvanika i na gospodarevu srdžbu.
A kad je zazvonilo podne, kao munjom pogođena, Zita se uspravi sva smetena:
»Jadna ja, što sad?« Načini tek znak križa i odjuri prema kući.
Na vratima njezina gospodara bijaše mnogo kočija i slugu; sveta se Zita iznova
uplaši: »Jadna ja! Brzo, brzo, u kuhinju!«
Ali sasvim neočekivano u hodniku ju iznenadi neobično ugodan miris; iz
kuhinje je dopirao dim i čulo se cvrčanje masti, ključanje, pištanje, zveket noževa
i zveckanje tanjura, a rumeni odsjaj vatre s ognjišta odsijevao je sve do
kraja dugačkoga hodnika.
»Zar su mi već našli zamjenu? Zar već imaju drugu kuharicu?« pomisli, zbunjena,
svetica. Nemoguće je u tako malo vremena pripremiti dobar ručak!
Pohita pogledati i problijedivši osta sva u čudu: mnoštvo nagih, debeljuška stih
i krilatih anđelića naveliko radi u kuhinji, jedan loži vatru, drugi okreće ražanj, jedan
razrezuje zlatnu dinju, drugi stavlja debele odreske na srebrne pladnjeve slažući
9

različito povrće oko njih. Ondje je i jedan što od jabuka i grožđa gradi golem stožac, jedan koji
reže, jedan koji sjecka, jedan koji tučkom udara tako jako da mu krupne kapi znoja kaplju s čela.
Tu je još i jedan siromašak koji se, režući tjesteninu, porezao po malom prstu i sada u njega puše
i pravi grimase ne znajući koliko je dražestan. Sve je veća užurbanost, metež i napetost: sve je
već zgotovljeno – dvanaest sljedova jela, od stošca zlatnih smokava do pladnja na kojemu velika
riba s limunom u ustima pliva u moru hladetine. A zatim boce vina i stotine drugih poslastica.
Sve je bilo spremno, samo je čekalo da se odnese na stol.
Kakav miris, kakva ljepota!
I ja se molim
Anđeliću
Anđeliću Gospodn ji
svaki sat ti nad’ mnom bdij.
Dobrog Boga anđeliću,
pobožan i dobar bit ću,
čuvaj svaki korak moj,
anđeliću Isusov.
10
.
Plačući od ganuća, Zita zađe tamo
gdje anđeli rade. Ne može učiniti
ništa do li zaplakati od radosti;
ali dočim je ugledaju, svi anđelići
ne stanu u trenu: samo lepršanje
stotinu krila titra pod stropom,
zatim prestaje, ali u peći, u gustu
dimu, ostaju lica plavih dječaka.
Tada s vrata Zitu trgnu glas
njezina gospodara: »Podne je, donesi
to na stol!« Ne znam što se
dogodilo poslije, ali debeljuškasti
anđelić koji mi je ovo ispričao reče
mi da se njezin gospodar, zajedno
sa svojim uzvanicima, tada po gostio
bolje nego ikada. Ugledni mu
gosti nuđahu mnogo novca da im
prepusti svoju kuharicu. Ali njezin
gospodar ne htjede ni čuti za to.

U Bibliji
Anđeo koji nas čuva na svim putovima
U devedeset i prvomu psalmu kaže nam
se: »Jer anđelima svojim zapovjedi da te
čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama
će te nositi da se ne spotakneš o kamen.«
Te su riječi uvijek duboko dirale ljude.
Anđeo nas čuva i nosi nas na svojim
rukama.
Riječ čuvati izriče da anđeo bdije nad
nama i zbog nas, da pazi na nas kada mi
ne pazimo na sebe i kada smo neoprezni
na svojemu putu.
Riječ čuvati znači da anđeo sklapa svoja
krila oko nas i štiti nas.
Može se reći da nas on zaštićuje svojom
blagotvornom prisutnošću da nas ne pogode
neprijateljske strijele opakih ljudi
te da nam ne može naškoditi otrov zlih
ljudi.
11

Sadržaj
Ima jedna molitva jednostavna i kratka ............................................................................................................................... 3
Anđele Božji...
Ružičasta haljina ............................................................................................................................................................................. 4
...čuvaru moj...
Sveta Zita i njezini pomagači .................................................................................................................................................. 8
...prosvjetljuj me...
Dar maloga anđela ......................................................................................................................................................................... 12
...i čuvaj...
Anđeo s četiri noge ........................................................................................................................................................................ 18
...vodi me...
Tobijin anđeo .................................................................................................................................................................................... 24
...i upravljaj mnome...
Bileamova magarica ...................................................................................................................................................................... 30
...jer tebi me dala milost nebeska
Poseban anđeo ................................................................................................................................................................................... 36
40