Euharistijsko klanjanje 2

EUHARISTIJSKO
KLANJANJE 2
Pomagalo za osobnu i zajedničku molitvu
ra dost lju ba vi
U mo lit vi za obi telj s po bud ni com pape Fra nje Amo ris lae ti tia

Naslov izvornika:
Adorazioni eucaristiche. Sussidio per la preghiera personale e comunitariao
La gioia dell’amore
In preghiera per la famiglia con l’Amoris lae ti tia di papa Francesco
© 2017 Centro Eucaristico
Via Longari 7, 24010 Ponteranica (BG)
Nakladnik i copyright za hrvatsko izdanje:
© 2017 by SALESIANA d.o.o.
Omiška 8, Zagreb
salesiana@salesiana.hr
www.salesiana.hr
Za nakladnika: Mihovil Kurkut
Prijevod: Anto Stojić
Lektura: Katica Majdandžić-Stupac
Fotografije: www.shutterstock.com
Grafička priprema: Salesiana d.o.o.
Tisak: Denona d.o.o., Zagreb
ISBN 978-953-205-157-5

EUHARISTIJSKO
KLANJANJE
2
Pomagalo za osobnu i zajedničku molitvu
ra dost lju ba vi
U mo lit vi za obi telj
s po bud ni com pape Fra nje Amo ris lae ti tia
Salesiana
Zagreb, 2017.

Knjiga 2
1. Euharstijsko klanjanje: Djela duhovnoga milosrđa
2. Euharstijsko klanjanje: Radost ljubavi

R AD O S T L J UB AV I
Dob­ro obi­te­lji od­lučujuće je za bu­dućnost svi­je­ta
i Cr­kve. Za­to je obi­telj bi­la u sre­dištu raz­mišlja­nja
dvi­ju si­no­da. Pr­va je od­ržana 2014., a dru­ga
2015. go­di­ne. Pa­pa Fra­njo sa­ku­pio je bo­gat­stva razmišlja­nja
iz tih dvi­ju go­di­na, prid­ružio im osob­na
mišlje­nja i po­ti­ca­je u apos­tol­skoj po­bud­ni­ci Amoris
lae ti tia (Ra dost lju ba vi).
Ovih šest eu­ha­ris­tij­skih kla­nja­nja, u mo­lit­ve­nom
oz­račju, preu­zi­ma ne­ke od­lom­ke iz do­ku­men­ta
ko­ji u svom sre­dištu ima obi­telj, ali ne idi­ličnu obitelj
iz pro­mi­džbenih po­ru­ka, ne­go pravu ze­malj­sku
i og­ra­ničenu obi­telj u ko­joj je lju­bav suživ­lje­na sa
sva­kod­nev­nim iza­zo­vi­ma.
Pa­pa Fra­njo uči nas da »ra­dost lju­ba­vi« pos­to­ji, da
je kao dar tre­ba tražiti i čuva­ti sva­kod­nev­no. Ova
knjižica nu­di pri­jed­lo­ge ka­ko u oz­račju mo­lit­ve i
kla­nja­nja Kris­tu pri­sut­nom u euha­ris­ti­ji tražiti načine
da, una­toč kr­hkos­ti­ma broj­nih si­tua­ci­ja, sva­kod­nevno
živimo obi­telj­sku lju­bav u našim do­mo­vi­ma.
5

P R E DS T AVL J AN J E
Ova knjižica nu­di šest eu­ha­ris­tij­skih kla­nja­nja
služeći se izborom tek­sto­va iz apos­tol­ske pobud­ni­ce
Amo ris lae ti tia. Ri­ječ je o mo­lit­ve­noj po­nudi
u ko­joj pred eu­ha­ris­tij­skim Kris­tom mo­li­mo da
se »ra­dost lju­ba­vi živi u obi­te­ljima us­pr­kos broj­nim
zna­ko­vi­ma kri­ze bra­ka«.
Knjižica je pri­la­gođena osob­nom kla­nja­nju i klanjanju
u za­jed­ni­ci. For­mat je prik­la­dan za ko­rište­nje.
Sva­ko se kla­nja­nje sas­to­ji od četi­ri di­je­la:
1. U tvo­joj pri­sut­nos­ti
2. Ne­ka se te­bi vi­ne naša mo­lit­va
3. Os­lušku­jući pa­pu Fra­nju
4. Ide­mo da­lje.
Pri­jed­log je ovo za sus­ret s Kris­tom u eu­ha­ris­ti­ji,
ko­ji je dje­lot­vor­na sna­ga našega živo­ta.
7

Prvo klanjanje
U svjet lu Ri ječi

A
pos tol ska po bud ni ca Amo­ris lae­ti­tia (AL) pa pe
Fra nje po ziv je upućen svim kr­šćan­skim obi te ljima
da ci je ne dar bra ka i po ti caj da ob no ve ra dost lju ba vi
ka ko bi ona ojačala, bi la ve li ko dušna, vjer na i str plji va.
Po bud ni ca se u počet­ku os la nja na Sve to pis mo (prvo
pog lav lje), a u nas tav ku na Isu sov nauk (treće pog lavlje).
Pr vo kla nja nje na dah nju je se svjet lom Božje ri­ječi naviješte
ne u Isu so vu životu i nau ku.
10

1. U tvo joj pri sut nos ti
(Ako se iz­la­že Pres ve ti Ol tar ski Sak ra me nt, iz la ga nje
pra ti prik lad na pjes ma)
U ime Oca i Si na i Du ha Sve to ga. Amen.
Oče ne­bes­ki, mot­ri­mo tvo­ga Si­na pri­sut­nog
u Pres­ve­tom Sak­ra­men­tu,
ko­ji je iz lju­ba­vi pre­ma na­ma da­ro­vao svoj život
i u na­ma dov­ršava tvo­je dje­lo.
Ob­ja­vi nam svo­je li­ce, svo­ju ri­ječ
i svo­ju neiz­mjer­nu lju­bav.
Svr­ni na sve nas svoj bla­got­vor­ni pog­led.
Amen.
Za zo vi mo Du ha Sve to ga
Za zo vi mo Du ha Sve to ga da nas pouči kako mo li ti i živjeti
kao Božja dje ca.
Duh Sve ti vo di nas pu tem mi los ti i po­maže nam da živimo
u svjet lu Ri­ječi, ko ju nam up rav lja po bib lij skim
čita­nji­ma i u život­nim do­gađaji­ma.
Duše Stvo­ri­te­lju,
sja­ju lje­po­te, ko­ji si nam u Isu­su, ut­je­lov­lje­noj Ri­ječi,
pos­re­do­vao dar svo­je mud­ros­ti,
dje­luj i sa­da u sva­ko­me od nas:
obli­kuj nas ma­jčin­skom nježno­šću
i ras­po­loži duše da pri­me Gos­po­di­na.
11

Prvo klanjanje
Pos­je­ti naša sr­ca,
otvo­ri ih i os­po­so­bi za div­lje­nje.
Preob­ra­zi nas svo­jom pri­sut­no­šću.
Pjes­ma: Duše Sve ti, dob ro došao
Po mo li mo se.
Ve­li­ki i mi­los­r­dni Bože, tvo­ja ri­ječ ne­ka bu­de ok­rjepa
našim ne­si­gur­nim ko­ra­ci­ma, sna­ga ka­da malakšemo
i kad smo tužni, me­lem u tre­nutci­ma bo­li,
a svjet­lo i ra­dost u tre­nutci­ma sreće. Glas tvoj ne­ka
nas pra­ti na pu­to­va­nju kri­vu­da­vim sta­za­ma živo­ta.
Amen.
2. Ne ka se te bi vi ne naša mo lit va
Uz po­moć psa la ma pje va mo vje ru u Gos po di na, ko ji nas
pra ti svjet lom svo je pri sut nos ti i svo je ri­ječi. On nas
vo di za ru ku i pos tu pa s na ma str plji vo i s lju bav lju.
Ka­ko li je dra­go­cjena, Bože, dob­ro­ta tvo­ja,
pod sje­nu kri­la tvo­jih lju­di se skla­nja­ju;
si­te se pre­ti­li­nom do­ma tvo­je­ga,
po­to­ci­ma svo­jih slas­ti ti ih na­pa­jaš.
U te­bi je iz­vor život­ni,
tvo­jom svjet­lo­šću mi svjet­lost vi­di­mo (Ps 36,8-10).
U te bi je svjet lo, Bože moj!
12

U svjet lu Ri ječi
Pošalji svjet­lost svo­ju i vjer­no­st: nek’ me vo­de,
nek’ me do­ve­du na tvo­ju sve­tu go­ru, u šato­re tvoje!
I pris­tu­pit ću Božjem žrtve­ni­ku,
Bo­gu, ra­dos­ti svo­joj.
Har­fom ću slavi­ti te­be,
Bože, o Bože moj! (Ps 43, 3-4).
Tvoja svje tlost i tvo ja is ti na ne ka me vo de!
Jer ti si, Gos­po­di­ne,
Sve­višnji – nad svom zem­ljom,
vi­so­ko, vi­so­ko nad bo­zi­ma svi­ma.
Gos­po­din lju­bi one ko­ji mr­ze na zlo,
on čuva duše po­božni­ka svo­jih,
iz­bav­lja ih iz ru­ku opa­kih.
Svjet­lost sviće pra­ved­ni­ku
i ra­dost čes­ti­ti­ma u sr­cu.
Ra­duj­te se, pra­ved­ni­ci, u Gos­po­di­nu,
sla­vi­te sve­to ime nje­go­vo! (Ps 97,9-12).
Ti si, Gos po di ne, Sve višnji – nad svom zem ljom.
Ka­ko su slat­ke nep­cu mom ri­ječi tvo­je,
od me­da su slađe us­ti­ma mo­jim.
Po tvo­jim na­red­ba­ma pos­ta­jem ra­zu­man,
sto­ga mr­zim sve pu­to­ve lažne.
Tvo­ja ri­ječ no­zi je mo­joj svje­tilj­ka
i svjet­lo mo­joj sta­zi (Ps 119,103-105).
Tvo ja ri­ječ, no zi je mo joj svje tilj ka.
13

Prvo klanjanje
Rek­nem li: »Nek’ me ba­rem tmi­ne zak­ri­ju
i nek’ me noć um­jes­to svjet­la ok­ruži!« –
ni tmi­na te­bi neće bi­ti tam­na:
noć sja­ji kao dan
i ta­ma kao svjet­lost.
Jer ti si mo­je stvo­rio bub­re­ge,
sat­kao me u kri­lu ma­jčinu.
Hva­la ti što sam stvo­ren ta­ko čudes­no,
što su dje­la tvo­ja prediv­na.
Dušu mo­ju do dna si poz­na­vao (Ps 139,11-14).
Noć je za te be svi jet la kao dan.
3. Os lušku jući pa pu Fra nju
Pos lušaj mo kra tke od lomke iz apos tol ske po bud ni ce Amoris
lae­ti­tia pa pe Fra nje iz pr vog pog lav lja (U svjet lu
Ri­ječi) i trećeg poglav lja (Pog led up rav ljen k Isu su).
Po ne ki po ti ca ji za raz mišlja nje po­moći će nam da produ
bimo svo je raz mišlja nje i us vo ji mo po ru ku.
»Bib­li­ja obi­lu­je obi­te­lji­ma, po­ko­lje­nji­ma, lju­bav­nim
pričama i obi­telj­skim kri­za­ma, i to od pr­ve stra­ni­ce,
gdje se pojav­lju­je obi­telj Ada­ma i Eve, sa svo­jim
bre­me­nom na­si­lja, ali ta­kođer sna­gom živo­ta ko­ji
da­lje teče (u­sp. Post 4), pa sve do pos­ljed­nje stra­ni­ce,
gdje pro­mat­ra­mo svad­be­nu svečanost Za­ručni­ce i
Ja­ganj­ca (usp. Otk 21,2.9)« (AL 8).
14

U svjet lu Ri ječi
»Isus, ‘go­vo­reći o prais­konskom nau­mu o ljud­skom
pa­ru, pot­vrđuje ne­raz­r­ješivost za­jed­ni­ce iz­među
muškar­ca i žene’ [...].
Ne­raz­r­ješivost ženid­be (‘Što... Bog združi, čov­jek
ne­ka ne ras­tav­lja’, Mt 19,6) ne smi­je se shvaćati prije
sve­ga kao ‘ja­ram’ na­met­nut lju­di­ma, ne­go kao
‘dar’ koji se da­je oso­ba­ma združeni­ma u bračnu
za­jed­ni­cu« (AL 62).
»Uzor je Cr­kvi Isu­sov prim­jer. [...] Jav­ni život, pak,
Isus za­počinje zna­me­njem na svad­be­noj goz­bi u
Ka­ni (u­sp. Iv 2,1-11). [...] Di­je­li časo­ve svag­da­njeg
pri­ja­telj­stva s obi­te­lji La­za­ra i nje­go­vih ses­ta­ra (u­sp.
Lk 10,38) te s Pet­ro­vom obi­te­lji (u­sp. Mt 8,14). Sluša
ro­di­telj­ski plač za dje­com i vraća ih u život (u­sp. Mk
5,41; Lk 7,14-15). očitu­jući ta­ko pra­vi smi­sao milosrđa,
ko­je uk­ljučuje po­nov­nu us­pos­ta­vu Sa­ve­za.
To jas­no po­ka­zu­je sus­ret sa Sa­ma­rijan­kom (u­sp. Iv
4,1-30) i pre­ljub­ni­com (u­sp. Iv 8,1-11), jer u nji­ma Isuso­va
bes­plat­na lju­bav po­buđuje zam­jed­bu grije­ha«
(AL 64).
»Kršćanska je ženid­ba znak ko­ji ne sa­mo po­ka­zu­je
ko­li­ko je Krist lju­bio svo­ju Cr­kvu u sa­ve­zu zapečaćenom
na križu ne­go ta­kođer up­ri­sut­nju­je tu
lju­bav u za­jed­ništvu sup­rugâ. Združujući se u jedno
ti­je­lo, oni pred­stav­lja­ju sje­di­nje­nje Si­na Božje­ga
s ljud­skom na­ra­vi« (AL 73).
15

Prvo klanjanje
Raz­miš­ljanje
Amo ris lae ti tia po­ka­zu­je nam da se i u Bib­li­ji na­la­ze
ve­li­ke obi­telj­ske dra­me, obi­te­lji koje su sve dru­go
sa­mo ne »idila«.
U Sve­tom pis­mo na­la­zi­mo bez­broj­ne prim­je­re nev­je­re,
pri­je­va­ra, uboj­sta­va i u ime lju­ba­vi ili u ime
is­kriv­lje­nog poi­ma­nja lju­ba­vi. Do­volj­no je uočiti da
se pr­vo uboj­stvo u ljud­skoj po­vi­jes­ti do­go­di­lo upravo
u obi­te­lji iz­među dva brata!
Nig­dje u cije­loj Bib­li­ji kr­vno srod­stvo ni­je jam­stvo
za slo­gu, što­više, obi­telj­ske su ve­ze u Sve­tom pis­mu
čes­to u su­ko­bu: od­no­si muža i žene pu­ni su na­petos­ti
i iz­da­ja, ro­di­telji se i dje­ca svađaju, jed­ni druge
ra­zočara­va­ju (do­volj­no je pris­jetiti se zgo­de s
dva­nae­stogo­dišnjim Isu­som u Hra­mu). Od­no­si
među braćom čes­to su pu­ni ne­ra­zu­mi­je­va­nja, razdora,
a pokat­kad i na­si­lja.
Bib­li­ja nam, međutim, uz dra­ma­tične priče kao što
je ona o Kai­nu i Abe­lu, po­ka­zu­je da je mo­guće »bi­ti
obi­telj« una­toč greškama i nes­po­ra­zu­mi­ma te prih­va­ti­ti
dru­go­ga ko­li­ko god bio raz­ličit.
Na­rav­no, ne možemo iza­bi­ra­ti svo­ju braću ili ro­dite­lje:
to su ve­ze o ko­ji­ma mi osob­no ne od­lučuje­mo.
Dje­ca i braća rađaju se i tu ne možemo iza­bi­ra­ti.
Ipak, možemo od­lučiti hoćemo li ili nećemo živ­je­ti
kao braća. Lje­po­ta »pra­vog« i svjes­nog iz­bo­ra bratstva
na­la­zi se u 133. psal­mu: »Gle, ka­ko je dob­ro i
16

U svjet lu Ri ječi
ka­ko je mi­lo kao braća za­jed­no živ­je­ti: [...] On­dje
Gos­po­din da­je svoj bla­gos­lov.«
U No­vom zav­je­tu ne go­vo­ri se čes­to o bio­loškoj
braći. Isus je imao među svo­jim učeni­ci­ma svo­ju
braću po kr­vi, spo­mi­nju se ses­tre Mar­ta i Ma­ri­ja i
nji­hov brat La­zar, ali on u svo­jim go­vo­ri­ma spo­minje
i braću u širem smis­lu. Svi smo međusob­no
braća jer smo dje­ca jed­no­ga Oca na ne­bu.
Isus go­vo­ri i o ženid­bi pot­vrđujući nje­zi­nu ne­razr­ješivo­st:
»Što Bog združi, čov­jek ne­ka ne ras­tav­lja«
(Mt 19,6). Olu­ja ima pos­vu­da – Bib­li­ja to po­ka­zu­je.
Raz­ličiti su, međutim, načini kako se možemo obrani­ti.
Ako smo u si­gur­noj lađi, bit će la­kše boriti se
pro­tiv va­lo­va. Ako je lađa slaba, mo­guće je da će je
va­lo­vi po­to­pi­ti.
Tru­di­mo se, dak­le, i mo­li­mo da nam obi­telj bu­de
dob­ro op­rem­lje­na lađa ka­ko bis­mo se sup­rot­sta­vili
svim život­nim ne­daćama. Ri­ječ Božja ne­ka nam
bu­de pouz­dan »kom­pas« u plo­vid­bi.
4. Ide mo da lje
Obi telj ski do­gađaji opi sa ni u Sve tom pis mu go vo re nam
da iza zo vi bra ku i obi telj skom životu os­jećaji, ra dos ti,
teškoće, ni su sa mo naši. Živ­je­li su ih i pro ro ci, sve ci kao
i obični lju di ko je Bib li ja spo mi nje. Mo li mo Gos po di na
17

Prvo klanjanje
da nas ne os ta vi sa me u našoj kr hkos ti i da svjet lo njego
ve Ri­ječi obas ja naše pu to ve.
Da­ruj nam, Gos­po­di­ne,
sna­ge i str­plji­vos­ti
da čita­mo Bib­li­ju, da raz­mišlja­mo
i se­be pro­nađemo
u onom što smo pročita­li,
u ljud­skim pog­reška­ma
i u teškoćama od ko­jih ne­ke
i sa­mi proživlja­va­mo.
Pra ti nas svo jom riječi, Gos po di ne Isu se.
Da­ruj nam, Gos­po­di­ne,
sna­ge da s os­mi­je­hom pro­mat­ra­mo život,
da pot­ražimo ono li­je­po u sve­mu
i on­da ka­da ga ni­je la­ko naći,
da pos­vu­da širi­mo svjet­lo i dob­ro­tu.
Pra ti nas svo jom ri­ječi, Gos po di ne Isu se.
Da­ruj nam, Gos­po­di­ne, vri­je­me
da u obi­te­lji živi­mo tre­nut­ke vje­re,
da sud­je­lu­je­mo u sve­toj mi­si,
da mo­li­mo za­jed­no sva­kod­nev­no.
Pra ti nas svo jom ri­ječi, Gos po di ne Isu se.
Daj nam, Gos­po­di­ne, na­du
da je sva­kod­nev­no živi­mo.
18

U svjet lu Ri ječi
I kad se nad­viju du­ge večer­nje sje­ne,
ne­ka nas obas­ja tvo­ja svje­tilj­ka.
Pra ti nas svo jom ri­ječi, Gos po di ne Isu se.
Da­ruj nam, Gos­po­di­ne,
mud­rost da u bra­ku
i obi­telj­skom živo­tu
zapa­zi­mo ono naj­lje­pše
što nam je da­ro­va­no.
Pra ti nas svo jom ri­ječi, Gos po di ne Isu se.
(Mo gu se do da ti i dru gi za zi vi.)
Oče naš...
(Za­jed­ničko kla nja nje
može zav ršiti zak­ljučnom pjes mom.)
Po mo li mo se.
Ne­bes­ki Oče, ti si stvo­rio čov­je­ka na svo­ju sli­ku i
dob­ro ti je zna­no što no­si­mo u svo­jim sr­ci­ma. Pri­mi
naše sum­nje i naše stra­ho­ve. Neka nas ras­vi­jet­li
svjet­lo tvo­je ri­ječi. To te mo­li­mo po Isu­su Kris­tu,
tvo­me Si­nu, našem Gos­po­di­nu. Amen.
19