31.12.2017 Views

Strip Blog broj 2.

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

STRIP BLOG<br />

Pjongjang<br />

DECEMBAR 2017<br />

MAGAZIN DEVETE UMETNOSTI BROJ <strong>2.</strong><br />

TELO I DUŠA U SLUŽBI REŽIMA


003<br />

004<br />

006<br />

009<br />

011<br />

013<br />

016<br />

018<br />

021<br />

022<br />

WWW.FACEBOOK.COM/STRIPB<br />

LOGGER<br />

006<br />

009<br />

011<br />

013<br />

stripblogger.blogspot.rs<br />

SADRŽAJ<br />

Uvodnik<br />

Filimon<br />

Pjongjang<br />

Odiseje spoznaje<br />

Planeta Mrtvih<br />

Skalpirani<br />

Kapetan Miki<br />

Irmina<br />

Pregled 2017.<br />

Izvodnik<br />

<strong>Strip</strong> <strong>Blog</strong><br />

<strong>Strip</strong> <strong>Blog</strong> je namenjen<br />

ljubiteljima devete umetnosti.<br />

Na njemu će biti prenošeni<br />

tekstovi iz različitih medija<br />

autora Miloša Simića.<br />

Miloš Simić je strudent četvrte<br />

PRATITE NAS NA FACEBOOK<br />

godine na Fakultetu političkih<br />

nauka Univerziteta u Beogradu,<br />

smer novinarstvo i<br />

komunikologija.


UVODNIK<br />

STRIP<br />

NAPOLEON<br />

Negde na granici stvarnosti i iluzija, gde se<br />

spajaju snovi i java, tamo između neba i<br />

kosmosa boravi Napoleon. Hotelijer sa<br />

instinktom policijskog inspekotra, na toj<br />

granici zadovoljava svoju ljubav prema<br />

tvrdokrilcima i istražuje njihove tajne.<br />

Čitanje krimi romana i proučavanje sveta<br />

tvrdokrilaca, naročito jelenaka, fascinira<br />

junaka najnetipičnijeg Bonelijevog strip<br />

serijala. Napoleon je bivši policajac, koji<br />

bežeći od prošlosti nastoji da uživa u svom<br />

hotelijerskom poslu. Oštar um i njegova<br />

znatiželja tokom serijala pomažu inspektoru<br />

Dimi na rešavanju slučajeva. Već u prvoj<br />

epizodi, koja je kod nas objavljena 1998.<br />

godine Napoleon dobija poziv svog<br />

prijatelja inspekotra i polazi na zadatak.<br />

Pravi primer zla, prema rečima tvorca ovog<br />

lika je Kardinal, najveći neprijatelj<br />

Napoleonove stvarnosti. On je neuhvatljiv,<br />

okrutan i nemilosrdan.<br />

Ideja Karla Ambrozinija za stvaranje jednog<br />

ovakvog junaka je prema nekim pričama<br />

toliko odušeila samog Bonelija da mu je on<br />

obećao da će ovaj serijal trajati onoliko<br />

koliko bude bilo ideja za njega. Prva<br />

epizoda “Stakleno oko” objavljena je u<br />

Italiji 1997. godine i svojim pojavljivanjem<br />

je izazvala veliko oduševljenje publike, tako<br />

da su izdavači odmah morali da objave<br />

reprint <strong>broj</strong>a. Dosta godina nakon izdavanja<br />

ove epizode u Jugoslaviji, od strane<br />

kraljevačke izdavačke kuće “Maverick”,<br />

“Veseli četvrtak” povlači, kako oni smatraju<br />

riskantan potez i pridružuju ovog heroja<br />

njihovoj porodici. <strong>Strip</strong> Napoleon, je<br />

predstavljen kao tromesečni serijal u<br />

standardnom formatu sveska stripa.<br />

Junak ove priče živi u iluzijama. Nema<br />

pomoćnike kao ostali strip junaci pravljeni<br />

po starom šablonu. Razmišljanja deli sa<br />

proizvodom svoje podsvesti, i mala<br />

stvorenja imaginarnog sveta Lukrecija,<br />

Miroslav i Vatroslav (u original Kaliendo i<br />

Šintilone) predstavljaju deo njegove duše.<br />

Psihodelična priča se realizuje u<br />

isprepletanom svetu.<br />

Smenjivanje stvarnosti i fantazije dovode do,<br />

često zbunjenosti i nepredviđenosti, ali u<br />

tome jeste specifičnost samog stripa. Navikli<br />

smo da imamo različite junake, ali ovo je<br />

jedan sasvim različit koncep i način<br />

stvaranja priče.<br />

Serijal je trajao 54 epizode od kojih je 44<br />

napisao tvorac lika Karlo Ambrozini, dobro<br />

poznat čitaocima po radu na Kenu Parkeru i<br />

Dilan dogu. Od nedavno se lin Napoleona<br />

pojavio u serijalu “Obojeni program”, a sada<br />

predstavlja drugu po redu ediciju proizišlu iz<br />

njega. Nadajmo se da će Napoleon doživeti<br />

više uspeha i <strong>broj</strong>eva u našoj zemlji nego<br />

što je to bilo pre mnogo godina.


Prikaz stirpa “Filimon- Putovanje nevernika” u izdanju Sirius<br />

Prodakšna i Komika<br />

Kopanje bunara ili bunardžije mogu neretko da<br />

predstavljaju simbole traganja, kopanja i<br />

istrajnosti u pronalaženju onoga što smo u sebi<br />

negde zaturili. Čovek mora da kopa duboko i<br />

dugo, a dete ne mora ni oči da zatvori i već je tu,<br />

u svetu boja, cveća, ptica.<br />

Lik dečaka Filimona nastao je 1965. godine, a<br />

kada je autor Fred ispričao svom uredniku Reneu<br />

Gosiniju (tvorcu Asteriksa) novu priču za svog<br />

junaka on je uzviknuo: “Pa, ovo je fenomenalno!”<br />

Priča se razvijala od 197<strong>2.</strong> do 1987. godine u<br />

petnaest albuma, a pogodilo se da poslednji<br />

šesnaesti po redu bude objavljen na dan autorove<br />

smrti 2013. godine. <strong>Strip</strong>ska javnost u Srbiji nije<br />

ranije imala priliku da se sretne sa ovim junakom,<br />

međutim izdavačka kuća Sirius Production je<br />

2013. godine u saradnji sa Francuskim institutom<br />

objavila prvi albuma “Brodolomnik sa ostrva A”.<br />

Nakon toga usledili su nastavci “Divlji klavir” i<br />

“Viseći zamak”. Ove godine izdavačka kuća Sirius<br />

Production u saradnji sa novosadskim Komikom<br />

objavila je četvrti deo priče “Putovanje<br />

nevernika”. Album je u petak imao promociju u<br />

Francuskom institutu u Beogradu.<br />

“Putovanje nevernika” predstavlja pravi dodir<br />

racionalnog čoveka sa svetom imaginacije svoga<br />

sina.<br />

FILIMONOV APSURD<br />

PUTOVANJA I MAŠTE<br />

Prepušten zakonima apsurda, čitalac, putnik od<br />

ostrva do ostrva, od slova do slova reči<br />

“Atlantski okean” čistotom duha jedri kroz snove<br />

prkoseći stvarnosti. Deca u igri stvaraju svet<br />

mašte, složen svet, istinski svet kojim putuju i<br />

pripremaju se za svet odraslih. Otvarajući<br />

stranice ostvarenja “Filimon”, autora Frederika<br />

Otona Teodora Aristidesa poznatog pod<br />

pseudonimom Fred, uživalac devete umetnosti<br />

poistovećuje se sa istoimenim glavnim junakom.<br />

Prost seoski dečak sa svojim poznanikom<br />

Vartolomejem (bunardžijom), smešten u<br />

neodređen istorijski period, baš kako odgovara<br />

njegovoj ulozi “maštara” vodi nas našim, u<br />

stvarnosti izgubljenim detinjarijama.<br />

Filimon zajedno sa stricem Felicijanom pokušava<br />

da pomogne bunardžiji Vartolomeju da se vrati na<br />

ostrvo A, ali njegov otac upada u nevolje<br />

zamišljenog sveta i pored stvari koje očima gleda<br />

i može da ih dodirne ipak ostaje dosledan svojoj<br />

neverici. Album se završava sa nekoliko kratkih<br />

priča, što je odlika prethodnih nastavaka.<br />

Kritičari strip “Filimon” rangiraju u kateogriju<br />

zajedno sa Asterikstom, Gašom i Taličnim<br />

Tomom. Zaista, dešavanja se prepliću sa<br />

radnjama ovih ostvarenja. Šta više možemo da<br />

napravimo izbor osobina navedenih junaka sa<br />

Filimonom. Filimon živi u realnom svetu, ali je<br />

okružen magičnim i nadrealnim momentima kao<br />

Asteriks. Filimona je nemoguće ukrotiti kao i<br />

Taličnog Toma, a Gaša se sam nameće svojom<br />

nespretnošću kroz Filimonovo upadanje u bunar.<br />

Crtež je gotovo identičan. Jednostavne linije<br />

stvaraju osećaj lakoće kao u dečijoj igri. Detalji<br />

su vidljivi bez naprezana, naglašeni su i lako<br />

shvatljivi.


U jedom prilogu za kanal Frans 3 novinar je<br />

napravio poređenje između Fredovog čitanja i<br />

stvaranja stripa. Novinar ističe da je Fred<br />

uvek želeo da pronađe šta se nalazi između<br />

crteža i oblačića za dijalog, a da se taj<br />

pristup stripu nije promenio ni u procesu<br />

crtanja i stvaranja serijala. Fred je imao<br />

poseban pristup izrade albuma u odnosu na<br />

publiku. On je smatrao da publici ne treba da<br />

se podilazi, “publika će sama doći ako joj se<br />

dolazi, ako dođe dobro, ako ne neka se nose”<br />

govorio je Fred, a najviše su mu u stripu<br />

smetale mange.<br />

Prve crteže objavljuje u francuskim<br />

časopisima, a šesdesetih postaje partner u<br />

osnivanju satiričnog magazine Hara Kiri.<br />

Objavio je mnoštvo strip ostvarenja “Mali<br />

cirkus”, “Oseća se svežina u vazduhu”, “Dođe<br />

pa prođe” i druge.


PJONGJANG-<br />

TELO I DUŠA U<br />

SLUŽBI REŽIMA


Prikaz stripa “Pjongjang” u izdanju kuće Komiko<br />

Sigurno dva puta nedeljno se na vestima čuje ili u<br />

novinama da pročitati nešto o Severnoj Koreji, a kako<br />

li je tek na primer američkoj štampi i televizijskim<br />

stanicama čiji građani strepe od nuklearnog programa<br />

te neukrotive zemlje. Oni mora da slušaju o njoj svaki<br />

dan. Šta tu ima da se ne zna? To je komunistička<br />

zemlja, na Korejskom poluostrvu, graniči se sa<br />

Rusijom, Kinom i Južnom Korejom.<br />

Narod je pretežnooo… jer on je tuuu.. zapravo nije,<br />

oni su samo… ovaj da.<br />

Treba priznati da ne posedujemo zavidno znanje o<br />

Severnoj Koreji. Zapravo, to znanje je daleko od<br />

osnovnog, a kamo li od zavidnog.<br />

Koreja se obrela u nesrećnim okolnostima Drugog<br />

svetskog rata kao japanska kolonija i to joj je donelo<br />

podelu jednom narodu. Sovjeti su nakon kapitulacije<br />

Japana osnovali Demokratsku Narodnu Republiku, a<br />

južni deo poluostrva je pripao SAD-u. Kasniji hladni<br />

rat je samo doprineo tome da se ove dve zemlje od<br />

jednog naroda međusobno ne podnose. Krajem juna<br />

1950. godine izbio je rat kada je severnokorejska<br />

vojska prešla granicu na 38.paraleli i trajao je sve do<br />

1953. Od tada Severna Koreja postaje enigma i za one<br />

najbliže njoj, a tako i za ceo svet.<br />

Mladi poznavalac animacije Gi Delil našao se u<br />

Severnoj Koreji početkom dvehiladitih kako bi, u<br />

jednoj od najsiromašnijih država na svetu zaradio<br />

novac. On nam otkriva malo od uobičajenog života<br />

sverenokorejskog naroda, a to je najviše što je pod<br />

kontrolom mogao da sazna. <strong>Strip</strong> izdanje novosadske<br />

izdavačke kuće Komiko, Pjongjang predstavljeno na<br />

ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu<br />

donosi nam priču o životu u izolaciji pod<br />

propagandnim zidom. Ovaj grafički roman zabeležio je<br />

spomenuti poznavalac animacije Gi Delil i prvi put je<br />

objavljen 2003. godine pod nazivom Pjongjang:<br />

Putovanje u Severnu Koreju. Bilo je i ranije izdanja u<br />

regionu, a sada imamo sopstveno na ćirilici.<br />

Zanimljive scene koje drže pažnju do poslednje korice<br />

počinju prvom tablom, i to ne kada je carinik pronašao<br />

Orvelovu 1984. nego kada je sa aerodrome na kojem<br />

nema struje uz poklonjeno cveće od vozača taksija,<br />

odveden do spomenika ocu nacije Kim Il Sungu da se<br />

pokloni i položi svežanj.


Autor Gi Delil rođen je u Kvebeku<br />

u Kanadi (frankofoni Kanađanin) i<br />

animaciju je studirao na<br />

Univerzitetu u Torontu. Svoj prvi<br />

animirani film objavljuje 1994.<br />

godine pod nazivom “Tri mace”.<br />

Poznati su njegovi autobiografski<br />

grafički romani „Šenžen“,<br />

„Pjongjang“ i „Burmanske<br />

hronike“. Dela su prevođena na<br />

više stranih jezika, prvu knjigu je<br />

napisao 1996. a danas živi sa<br />

porodicom u Francuskoj.d the<br />

reliability of his source.<br />

Svaki stranac, kako objašnjava<br />

autor “stranci ovde dolaze na<br />

kašičicu”, dobija svog tumača i<br />

vodiča, nikud ne ide bez njih, a<br />

oni nisu raspoloženi da otkrivaju<br />

više od propagandnih ustanova<br />

Pjongjanga i okoline.<br />

Noću u gradu nema struje.<br />

Zabranjeno je paliti svetlo.<br />

Osvetljene su samo spomen ploče<br />

velikim vođama i Džuče kule koju<br />

je Kim Džong Il sagradio za 70.<br />

rođendan svome ocu. Kula je<br />

sagrađena sa više od 25.000<br />

ploča granite za svaki dan života<br />

Velikog vođe (365X70).<br />

Autorova duhovitost i poletnost<br />

udružene sa crtežima na skali od<br />

karikaturnih do realističkih sa<br />

jasnim crtama daju dinamičnost i<br />

vedrinu sumornom i tamnom<br />

Pjongjangu, gradu gde su<br />

amerikanci najveći neprijatelji i<br />

čeka se neizbežan napad svakog<br />

časa. Da bi dokazao svoje pitanje<br />

(Koliko je moguće uticanti na<br />

razum ljudi?) i verodostojno<br />

dočarao ulogu režimske<br />

propagande on crta lik običnog<br />

čoveka sa ručicom za navijanje na<br />

leđima, a malo kasnije istu scenu<br />

ponavlja sa rucicom na glavi.<br />

NOĆU U GRADU NEMA<br />

STRUJE. ZABRANJENO<br />

JE PALITI SVETLO.<br />

OSVETLJENE SU SAMO<br />

SPOMEN PLOČE<br />

VELIKIM VOĐAMA.


T R A H O D N E P O Z N A T O G V O D I U<br />

S<br />

E S I G U R N O S T<br />

N<br />

Prikaz stripa italijanskog crtača Milo Manare “Odiseje<br />

spoznaje” u izdanju Darkvuda<br />

Ovogodišnje integralno izdanje “Odiseje spoznaje”<br />

izdavačke kuće Darkvud donosi pored razrade<br />

legend o “odvratnom snežnom čoveku” i priču<br />

smeštenu u zauvek podeljenu Ameriku. Četiri<br />

godine nakon prethodnog albuma, Manara piše<br />

scenario i crta epizodu “Čovek od papira” za<br />

francusko-belgijski časopis Pilot.Strah od<br />

nepoznatog odavno je nadahnuće ljudima, nadasve<br />

neiscrpan izvor inspiracije. Od prvih mitova do<br />

novijeg doba nepozanto nas pretvara u stvaraoce<br />

najrazličitijih priča, bića, događaja, predela, a<br />

nekima od njih trebalo bi odati priznanje na<br />

dovitljivosti i dosetljivosti. Deca slovenskih<br />

naroda plašena su vešticama, baba rogama i<br />

vranama, mada koliko god postojbina snažnog<br />

čoveka bila udaljena od naših prostora i kulture,<br />

filmska i industrija crtanih filmova je približila lik<br />

Jetija prilagođavajući ga svakoj kulturi i<br />

podneblju. Naučnici i istraživači pokušavali su<br />

decenijama da uđu u trag ovom stvorenju, međutim<br />

bezuspešni pokušaji su naveli na zaključak da je<br />

Jeti prevara ili legenda. O njegovom postojanju i<br />

uzrocima nastanka govori Milo Manara 1978.<br />

godine u strip ostvarenju “Snežni čovek”<br />

nacrtanom za Bonelijevu ediciju “Jedan čovek,<br />

jedna avantura”. Na scenario Alfreda Kastelija,<br />

tvorca Martija Misterije razbija se mit od snežnoj<br />

nemani čovekovog naličja. Dinamična radnja<br />

smeštena na “krov sveta” (Himalaji – Mont<br />

Everest) u budistički manastir i njegovu okolinu,<br />

prikazuje vekovnu borbu monaha da planinu<br />

odbrane od dolaska pohlepnih i bahatih.<br />

Crtež i vizuelna predstava događaja i atmosfere<br />

kroz koju se razvija priča podsećaju na ilustraciju<br />

prvog naučno-fantastičnog romana Meri Šeli<br />

“Frankenštajn, moderni prometej” prikazanu korz<br />

pero Bernija Rajtsona. Detaljan opis scena prenosi<br />

himalajski mraz, teško nebo, mračnu svakodnevicu<br />

i potrebe ljudi za sticanjem slave i bogatstva. Sve<br />

to pored poteškoća u osvajanju najveće od svih<br />

planina izgleda izvesno dok se ne pojavi “odvratni<br />

snežni čovek”.<br />

Edicija za koju je pripremljen album “Snežni<br />

čovek”, “Jedan čovek, jedna avantura” doživljava<br />

se kao slavna Bonelijeva skupina stripovskih<br />

velikana. Svoje radove u zbirci “Jedan čovek, jedna<br />

avantura” objavljivali su Hugo Prat, Dani Batalje,<br />

Serđo Topi i drugi.


Da li je u pitanju borba bele i crvene rase ili<br />

bele i crne, ostaje zajedničko borba te<br />

“bele”. Darkvud nam u kratkom period donosi<br />

dve priče, obe sa sopstvenim osobenostima o<br />

borbi bele protiv crvene rase (jedna je u<br />

stripu “Skalpirani”, a druga priča u “Odiseje<br />

spozaje”). Međutim, “Čovek od papira”<br />

donosi i karikaturalni, ostarelu i odveć<br />

otrcanui figuru crvenog mundira kakvu smo<br />

sretali kod Bleka ili komandanta Marka.<br />

Naravno, Manarino pripovedanje donosi nam<br />

mnogo osećajniju priču, naizgled već<br />

ispričanu (kada bi se tako gledalo, malo šta<br />

bi se više moglo reći) i na taj način<br />

obrađenu. Mnoga izdanja su prolazila kroz<br />

štamparsku mašinu izdavačkih kuća, ali<br />

scena sa kraja ovog albuma ipak toliko puta<br />

prikazana u filmovima, zadržava pažnju i lepi<br />

pogled na poslenju tablu stripa minutima (za<br />

one ekstremnije i satima). Ljubav može da<br />

prebrodi teškoće, pregazi puteve i pobedi na<br />

kraju (toliko puta ispričano i prikazano), ali<br />

ne može pobediti one koji ne umeju da ljube.<br />

Ljubav može da prebrodi teškoće,<br />

pregazi puteve i pobedi na kraju ,<br />

ali ne može pobediti one koji ne<br />

umeju da ljube<br />

Italianski autor Milo Manara nakon studija<br />

arhitekture i slikarstva svoje stripovske<br />

početke ima 1969. godine sa seriom džepnih<br />

knjiga izdavača Furia Vania. Napisao je i<br />

nacrtao mnoštvo dela, ali ona objavljena u<br />

integralu “Odiseje spoznaje” su među<br />

najboljim delima ovog, jednog od<br />

najistaknutijih autora stripa.


DRŽAVNI<br />

NEPRIJATELJ<br />

BROJ JEDAN -<br />

VELIKO<br />

FINALE<br />

KSABARASA<br />

I DILANA


Novi nastavak serijala Planeta mrtvih u izdanju Veselog četvrtka<br />

Pre trideset godina serijal Dilan Dog počeo je da se<br />

objavljuje u našoj zemlji sa pogrešnim nazivom prve<br />

epizode "Doktor Ksabaras", a pravi naziv je "Zora živih<br />

mrtvaca". Međutim ovo je dobro poznat podatak domaćoj<br />

publici, koja od početka godine različitim događajima i<br />

izdanjima proslavlja tri decenije od rođenja ovog<br />

stripskog ostvarenja u našoj državi.<br />

Za 6<strong>2.</strong> međunarodni beogradski sajam knjiga izdavačka<br />

kuća Veseli četvrtak pripremila je treći <strong>broj</strong> edicije<br />

"Planeta mrvih" scenariste Alesandra Bilote, kojem je<br />

ovog puta prikaz epizode u slikama uradio Serđo Đerazi.<br />

"Državni neprijatelj <strong>broj</strong> jedan" svakako u uvodnom<br />

pasusu sugeriše na doktora Ksabarasa, ili kako on sebe u<br />

trećem nastavku Dilanove nevesele budućnosti<br />

predstavlja, naučnik, biolog.<br />

Ksabarasovo životno delo se pretvorilo iz seruma za<br />

večni život u napredni virus kojim su zaražene žrtve<br />

britanske prestonice. Večni lik Dilanovog neprijatelja,<br />

njegovog oca prerasta u lik božanstva sa pristalicama,<br />

sektantima koji žele smrt da bi večno živeli. Ovde se<br />

odaje utisak da je Ksabaras zaista pozvao Dilana na "na<br />

veliko finale", obračun sina i oca, uništitelja i tvorca.<br />

Teško je razdvojiti te dve odlike "uništitelja" i "tvorca"<br />

od Dilana i Ksabarasa, iako je izvesno da ni jedan ni<br />

drugi nisu stvorili nešto, niti su uništili nešto. Jedino<br />

što oni stvaraju i u stanju su da održe, a time neminovno<br />

da unište jesu oni sami. Jedan stvara drugoga i jedan<br />

postoji samo dok postoji onaj prekoputa njega. Odnosi<br />

dvojice likova, oba pozitivna i oba negativna, gradi se<br />

kroz tridest godina (trideset i jednu u Italiji) serijala i<br />

edicija poput gradnje Dilanove galije. Koliko god da je<br />

blizu konačnog raspleta i razumevanja, njega istinski<br />

nema. Sličan odnos je sa Morganom, majkom u stotinama<br />

žena prodefilovanih kroz table Dilanovih dogodovština.<br />

Košmarni snovi, reke povratinika i živih mrtvaca, "bobiji<br />

za povratnike" postali su svakodnevica Londona, a<br />

groblje i samovoljno izopštavanje iz društva bivšeg<br />

istraživača noćnih mora, dom. Inspektora Bloka nema,<br />

kao ni Gruča koji se spominje onako usput i svakako<br />

izaziva nezadovoljstvo i bes. Međutim, nema ni Dilana,<br />

možda ga više neće ni biti. Dok se razvija Ksabarasova<br />

priča, Dilana nema i onda se pojavljuje kao slučajna<br />

pozitivna ličnost u neuspešnoj borbi za rešenje svojih<br />

mora.<br />

Kada se počne od kraja, kraj je svuda i radnja se odvija u<br />

kraju i na kraju priče, u poslednjim tablama, pažljivo<br />

odabranim, više nego u svim prethodnim crtežima.


Prikaz stripa “Skalpirani- Indijanska zemlja” u izdanju Darkvuda<br />

Ž I V O T U R E Z E R V A T U<br />

M O D E R N I H I N D A I J A N A C A<br />

Racionalnom čoveku prva asocijacija na<br />

Sjedinjene Države svakako nije novac,<br />

moć, možda sila, te takoreći površne<br />

predstave, već predrasude, poniženje,<br />

večita borba bele i crvene boje (čitaj<br />

rase).<br />

Nisu predrasude nastale u Americi, nije<br />

ih Kolumbo otkrio i preneo u Evropu.<br />

Davno je prvi zapisničar prošlih<br />

događaja zabeležio mnoge predrasude<br />

koje su stari Heleni gajili prema ostatku<br />

antičkog sveta, pa su tako Jonci<br />

smatrali Atinjane lošim Joncima, a Skiti<br />

prezirali Jonce i time stvarali<br />

predrasude. Predrasude stvaramo<br />

međusobno, jedni o drugima i one su<br />

stalni posetilac naših odnosa. Nekada<br />

predrasude mogu biti dobre, onako kako<br />

ih je Berk opisao navodeći primer<br />

zgražavanja kada vidimo da neko pljuje<br />

na ulici. Međutim, u istoriji<br />

kolonijalizma mnogi su stradali, mnoge<br />

su kulture poremećene i nestale, mnoge<br />

istorije razorene.<br />

Kako opisuju strip “Skalpirani-<br />

Indijanska zemlja” to je moderna, krimi<br />

kaubojština, što ovo ostvarenje zaista<br />

jeste u punom značenju navedenih<br />

epiteta. Radnja se odvija u rezervatu<br />

Pustinjska ruža u Južnoj Dakoti, mestu<br />

gde žive “crvenokošci”, mestu punom<br />

tajni i životnih grešaka skupo<br />

naplaćenih potomcima. Crvena vrana<br />

poglavica indijanaca u rezervatu planira<br />

da otvori kazino, najveći u tom delu<br />

države, na prostoru gde su ljudi među<br />

najsioromašnijima u SAD-u, a stopa<br />

prodaje alkohola među najvećom. Ove<br />

planove žele da osujete stanovnici<br />

rezervata, večiti borci za svoju slobodu<br />

i prava. Tu poglavica angažuje čoveka<br />

sa hiljadu ožiljaka, košmarnog Dašijela<br />

Zlog Konja čija je jedina poenta delanja<br />

vraćanje u rezervat Prerijska ruža.<br />

Ogromna količina droge i alkohola čini<br />

rezervatski život podnošljivijim, ali on<br />

ne može da zameni slobodu. Mada, kako<br />

je sve podređeno interesu i uvećanju već<br />

velikog novca, tu ljudi praktično samo<br />

smetaju. Tamna i nerazjašnjena prošlost<br />

Dašijelove majke, Crvene vrane i ostatka<br />

njihovog društva, naravno i EF BI AJ<br />

agenta koji želi da se osveti za davnu<br />

smrt svojih kolega uvode priči<br />

misteriozne momente.<br />

Priča može da se predstavi praktično kao<br />

modernizovani Teks Viler. Kada se<br />

podvuče crta i uporedi Teksovo<br />

(kaubojsko) i Dašijelovo modern doba i<br />

nije se mnogo promenilo. Kauboji su i<br />

dalje kauboji, a indijanci i dalje<br />

crvenokošci. Jedni mrze druge, a drugi<br />

mrze prve.<br />

<strong>Strip</strong> je nakon autorske “neverice”<br />

doživeo veliki uspeh, o tome najbolje<br />

svedoči to što je objavljen u biblioteci<br />

Vertigo izdavačke kuće DC. U biblioteci<br />

Vertigo su štampane najbolje serije DCovih<br />

junaka The Sandman, Preacher, 100<br />

Bullets, Y: The Last Man, Fables, Lucifer<br />

i drugi.


Ogromna količina droge i<br />

alkohola čini rezervatski život<br />

podnošljivijim, ali on ne može da<br />

zameni slobodu. Mada, kako je sve<br />

podređeno interesu i uvećanju<br />

već velikog novca, tu ljudi<br />

praktično samo smetaju. Tamna i<br />

nerazjašnjena prošlost Dašijelove<br />

majke, Crvene vrane i ostatka<br />

njihovog društva, naravno i EF BI<br />

AJ agenta koji želi da se osveti za<br />

davnu smrt svojih kolega uvode<br />

priči misteriozne momente.<br />

Priča može da se predstavi<br />

praktično kao modernizovani Teks<br />

Viler. Kada se podvuče crta i<br />

uporedi Teksovo (kaubojsko) i<br />

Dašijelovo modern doba i nije se<br />

mnogo promenilo. Kauboji su i<br />

dalje kauboji, a indijanci i dalje<br />

crvenokošci. Jedni mrze druge, a<br />

drugi mrze prve.<br />

<strong>Strip</strong> je nakon autorske “neverice”<br />

doživeo veliki uspeh, o tome<br />

najbolje svedoči to što je<br />

objavljen u biblioteci Vertigo<br />

izdavačke kuće DC. U biblioteci<br />

Vertigo su štampane najbolje<br />

serije DC-ovih junaka The<br />

Sandman, Preacher, 100 Bullets,<br />

Y: The Last Man, Fables, Lucifer i<br />

drugi.<br />

Skalp je<br />

koža sa<br />

kosom<br />

odrana sa<br />

glave<br />

neprijatelja<br />

pobeđenog u<br />

boji ili<br />

dvoboju.<br />

Ostvarenje je spoj američke i<br />

srpske škole stripa, spoj autora<br />

koji su radili na Vulverinu, Goust<br />

Rajderu, Betmen Eternal i Đangu<br />

(nisu radili zajedno, prva dva su<br />

Aronova, a druga dva Guera).<br />

Džejson Aron i r. m. Guera tvorici<br />

su ove krimi priče, objavljene ove<br />

godine u izdanju izdavačke kuće<br />

Darkvud. Iza psudonima r. m.<br />

Guera krije se ime srpskog crtača<br />

stripova Rajka Miloševića. Svoje<br />

prve radove objavio je<br />

sedamdesetih godina u časopisu<br />

Tik Tak, a veći uspeh postigao u<br />

YU strip magazinu.<br />

Kosovo u stripu Skalpirani<br />

Kosovo je dobilo mesto u ovom<br />

stripu. Naime prisećajući se u<br />

jednoj preprici gde je sve bio<br />

mladi Dašijel Zli Konj, navodi se<br />

da je 1999. godine bio na Kosovu<br />

kao pripadnik misije. Potresan<br />

crtež mrtve žene sa nekoliko<br />

američkih vojnika i Dašijelom oko<br />

nje je smešten u Uroševac, što se<br />

vidi na tabli. U Uroševcu na<br />

Kosovu i Metohiji se nalazi glavna<br />

vojna baza SAD-a pod kontrlom<br />

KFOR-a, ime joj je kamp Bondstil.


W W W . K O M I K O . R S<br />

Izdavačka delatnost Komiko osnovana je 2009.<br />

godine u Novom Sadu s ciljem objavljivanja i bolje<br />

prezentacije prvenstveno klasika srpskog stripa,<br />

kao i radova naših najboljih savremenih autora. Od<br />

2011. godine Komiko je svoju delatnost proširio i<br />

na licencne naslove, na dela velikana devete<br />

umetnosti poput Roberta Kramba i Harolda Fostera.<br />

Izdavačke<br />

kuće Komiko<br />

i Darkvud<br />

pomažu<br />

tekstove<br />

autora.<br />

D A R K W O O D . C O . R S<br />

Osnovan 2001. godine kao knjižara, Darkwood je prva<br />

specijalizovana prodavnica stripova u regionu. Već duže od<br />

jedne i po decenije, taj ušuškani prostor u srcu Beograda<br />

predstavlja mesto okupljanja ljubitelja devete umetnosti.<br />

Darkwood je u međuvremenu izrastao u najvećeg regionalnog<br />

distributera stripova, a u proleće 2013. godine otvoreni su Južni<br />

Darkwood u Nišu i Severni Darkwood u Novom Sadu.


Kapetan Miki<br />

iSredina dvadesetog veka je period<br />

razvoja različitih vrsta umetnosti.<br />

Godinama, nakon drugog svetskog rata<br />

trebalo je na sve načine odagnati misli<br />

građana izgubljenih nakon ratnih<br />

razaranja u Evropi. Epoha vestern filmova<br />

ispunjavala je deo vremena ljudi.<br />

Bioskopski repertoar je bio prepun priča<br />

sa divljeg zapada. Upravo u to vreme<br />

nastaje naivno, naizgled jednostavno strip<br />

rešenje. Čuveni pseudonim EsseGesse iza<br />

kojeg se kriju imena Sinchetto, Guzzon,<br />

Sartoris stvaraju novog vestern junaka.<br />

Godine 1951. dolazi na čitalačku scenu<br />

“Kapetan Miki”.<br />

Grafička ostvarenja ovog serijala su bila<br />

verna kopija crtanih filmova ili “smešnih<br />

slika”, kako su ih nekoliko decenija ranije<br />

nazivali. Glavni junak stripa je mladić<br />

pegavog, dečijeg lica i nežne kratke kose.<br />

Njegova spoljašnjost oslikava karakter<br />

ličnosti, rendžerska uniforma, čizme,<br />

zvezda i šešir na leđima. Ostali likovi<br />

nose odeću prepoznatljivu za kraj iz kojeg<br />

su se doselili, često veoma izgužvanu,<br />

prljavu, neurednu.<br />

iSmuk i doktora Salaso su pravi uživaoci<br />

ruma, ali to ih ne sprečava da se bore<br />

zajedno sa Mikijem. Porok ove dvojice<br />

vernih pratioca ih ne sputava da budu uz<br />

kapetana, šta više izvukli su ga iz bez<strong>broj</strong><br />

situacija.<br />

Posle osvete bandi ubica Klema, kapetan<br />

Miki se vratio u Fort Coulver kako bi<br />

uspostavio i održao mir. Njegovi<br />

neprijatelji su razbojnici koji puškaraju ili<br />

napadaju kočije i dilizasne. Otimači blaga,<br />

napasnici, revolveraši. Veliki protivnici su<br />

mu i indijanci. Indijanci su predstavljni<br />

kao i u drugim stripovima i filmovima tog<br />

doba, kao propalice, banditi zli i loši<br />

momci. Kao ozbiljniji protivnici kroz<br />

mnoge epizode serijala se provlače<br />

general Kalavera i Čovek sa hiljadu lica.<br />

Kapetan Miki je dečak koji je rano<br />

odrastao. Bez oca i majke, odgajio ga je<br />

čovek po imenu Klem, ali nakon što su<br />

Klema ubili banditi, Miki odlučuje da se<br />

pridruži rendžerima u Nevadi i krene u<br />

potragu za banditima. Nakon osvete Klema<br />

on brzo napreduje. Svojim zaslugama<br />

stiče simpatije komandanta Fort Coulvera.<br />

Hrabrost, neutrašivost i izuzetna<br />

inteligentnost su razlozi zbog kojih ovaj<br />

junak dobija zadatke koje drugi nisu u<br />

stanju da reše.<br />

Kao što smo već govorili u prethodnim<br />

tekstovima, glavna odlika svakog stripa ili<br />

strip junaka jeste njihov pomoćnik.<br />

Pomoćnik je glavna ličnost kao i onaj po<br />

čijem se imenu zove serijal. Oni su<br />

neretko prave šeprtlje, smetenjaci,<br />

šaljivdžije, mnogi su i veoma hrabri, ali<br />

ne razborite osobe. Naš kapetan nije imao<br />

sreće sa pomoćnicima. Negoviljudi su<br />

spremni da u svakom tenutku budu uz<br />

njega. Dva njegova najbolja prijatelja su<br />

alkoholičari, verni posetioci svih usputnih<br />

birtija, galmdžije i polemičari.


Kao jedan od značajnijih likova<br />

jeste Mikijeva verenica Suzi, ćerka<br />

pukovnika Brauna. Više<br />

predstavljena kao pegava<br />

devojčica sa dve pletenice, Suzi je<br />

uvek spremna da prigovori nešto<br />

Mikiju i da ga vešto odbrani od<br />

njene suparnice Elen Gordon.<br />

<strong>Strip</strong> serijal pod nazivom<br />

“Kapetan Miki”, često je smatran<br />

stripom za decu, zbog svojih<br />

grafičkih rešenja, međutim<br />

njegova radnja privlačila je<br />

publiku različitog uzrasta. U našoj<br />

zemlji on je izlazio i stekao<br />

najveću popularnost u “Zlatnoj<br />

seriji”. Nakon ovog izdavaštva<br />

pojaviljivalo se nekoliko loših<br />

izdanja koja nisu zabeležila veliki<br />

uspeh.<br />

KAPETAN MIKI JE<br />

JUNAK KOJI JE UŠAO<br />

U LEGENDU<br />

Svakako Kapetan Miki je junak<br />

koji je ušao u legendu pored<br />

Bleka i Komandanta Marka (ova<br />

dva ostvarenja EsseGEsse kuće su<br />

veoma slična jedna drugom ali i<br />

strip junak o kojem u ovom tekstu<br />

govorimo).


SUKOB<br />

LJUBAVI I RASE<br />

U TREĆEM<br />

RAJHU<br />

IRMINA - BARBARA JELIN


Prikaz stripa “Irmina” Barbare Jelin u izdanju Modesti stripovi i<br />

Komiko.<br />

Zašto je postala osoba koja ne postavlja<br />

pitanja, koja je skretala pogled, kao<br />

jedna od mnogih pasivnih saučesnica iz<br />

tog vremena, pitanje koje je sebi<br />

postavila Barbara Jelin, autorka grafičkog<br />

romana Irmina kada je pronašla među<br />

starim stvarima dnevinik i pisma svoje<br />

bake. Vreme o kojem autorka spominje u<br />

svom pitanju i koje razrađuje tokom priče<br />

jeste doba uspona i pada Trećeg rajha.<br />

Kada se govori o toj tvorevini obično se<br />

pomisli na teror nad nevinim žrtvama, na<br />

nepravdu, na krivdu, misli se na Drugi<br />

svetrski rat, Hitlera i Gebelsa. Međutim,<br />

priča inspirisana starim dnevnikom više<br />

govori o civilima, običnim ljudima,<br />

njihovim uverenjima i razočarenjima.<br />

Pokazuje suprotnu stranu od one<br />

veličine, moći i raskoši u pričama<br />

tvoraca nacističke Nemačke.<br />

Naravno, kako ne može u svetu da postoji<br />

nešto što nema makar dve strane, priča<br />

nas vodi i kroz drugu vrstu terora, dosta<br />

prikrivenu u kraljevskom Londonu.<br />

Prikrivenu zbog toga što istoriju pišu<br />

pobednici, pa oni tako od istorijskog<br />

triumfa naprave još veći i jači.<br />

Mlada Nemica po imenu Irmina 1934.<br />

godine našla se u Londonu kako bi<br />

zaradila pare, a zaradila je ljubav crnca<br />

Hauarda sa Barbadosa, stipendiste na<br />

Univerzitetu u Oksfordu. Svojim<br />

mladalačkim zanosom dvoje zaljubljenih<br />

uspeli su da prebrode teške osude<br />

stranog društva. U Londonu nije lako bilo<br />

biti crnac, a pogotovo pripadnica<br />

najgoreg naroda na svetu (prema<br />

mišljenju Engleza iz stripa) čija je jedina<br />

vrlina disciplina.<br />

Teske istorijske okolnosti primorale<br />

mnoge pa i Hauarda i Irminu da se<br />

razdvoje.<br />

Irmina u Berlinu započinje novi posao u<br />

jednom ministarstvu, a ubrzo i sasvim<br />

novi život pod novim idealima. Nakon što<br />

se udala za mladog arhitektu i pripadnika<br />

SS odreda počinje u potpunosti da menja<br />

svoj pogleda na svet i društvo koje ga<br />

čini.<br />

Uz stalno muževljevo bodrenje i priču o<br />

velikom svetlom carstvu Irmina postaje<br />

prava nacistička žena (objašnjenje sledi)<br />

duboko uverena u viši cilj više rase. To<br />

više nije ona Irmina koja se mladom<br />

Hauardu žalila kako za nju u porodici<br />

pored braće nije bilo sredstava za<br />

školovanje, već je to neka druga Irmina za<br />

koju žena treba da bude temelj nove,<br />

zdrave nacije. Ta nit superiorne nemačke<br />

rase u Irmini se vidi i tokom njenog (za<br />

nju) prelepog boravka u Longonu, kada je<br />

jednom prikom uvredila Hauardovu<br />

drugačiju boju kože.<br />

Žene u nacizmu bile su tretirane kao<br />

majke, stubovi kuće i nacije. Dobijale su<br />

tu veliku funkciju iz prostog razloga što<br />

je nacizam muška ideologija i sve što je<br />

od vitalnog značaja za napredak društva i<br />

države u rukama je muškaraca. Postojao je<br />

još jedan vid afirmacije žene u društvo u<br />

rajhu, one su dobijale poslove proteranih<br />

Jevreja i Jevrejki i tu vršile dužnost<br />

naciji.<br />

Kako Treći rajh nije bio zaista onakav<br />

kakvim se predstavljao, svedoči<br />

razočarenje Irminog muža, mladog<br />

arhitekte koji se divio novim građevinama<br />

i stvaranju velikog carstva.


Sav novac, ubrzo nakon početka rata<br />

sliva se u vojnu mašineriju, rušilačku,<br />

ne graditeljsku. Ljudi u rajhu su bili<br />

siromašni, neretko nisu imali osnovne<br />

potrepštine. Morali su da gase svetlo da<br />

ne troše električnu energiju, štedeli su i<br />

kada više nije moglo ništa da se ušedi,<br />

a u sve te okolnosti smestila se priča<br />

oko zaljubljenih Irmina i Hauarda.<br />

Nemice i crnca.<br />

Potresne scene od morbidnih do<br />

ljubavnih smenjuju se velikom brzinom.<br />

U jednoj knjizi autorka je uspela da<br />

prikaže i opis ubistva jevrejskog deteta<br />

udarcem kundaka puške u glavu i kako<br />

Irmina gubi Hauarda mnogo godina<br />

kasnije na aerodromu na Barbadosu.<br />

Grafički roman “Irmina”objavio je ove<br />

godine u saradnji izdavačke kuće<br />

Modesti stripovi i Komiko.<br />

Autorka stripa Barbara Jelin rođena je<br />

1977. godine u Minhenu. <strong>Strip</strong>ovskoj<br />

publici je poznata po stripovima<br />

“Posetilac” i “Kašnjenje”. Njena prva<br />

knjiga u Nemačkoj bila “Otrov” prema<br />

scenariju Petra Metera, istorijskim<br />

kriminalnim slučajem učinila ju je<br />

poznatom najširoj publici u Nemačkoj.<br />

U jednoj knjizi autorka je uspela da<br />

prikaže i opis ubistva jevrejskog<br />

deteta udarcem kundaka puške u<br />

glavu i kako Irmina gubi Hauarda<br />

mnogo godina kasnije na aerodromu<br />

na Barbadosu.


Vekovnici i Korto Malteze obeležili ovu stripovsku godinu u<br />

Srbiji<br />

Kao najbolja strip izdanja u 2017. godini objavljena u<br />

Srbiji od domaćih izdavačkih kuća ističu se albumi junaka<br />

Korta Maltezea i serijal Vekovnici. Izdavačka kuća Darkvud<br />

pokrenula je projekat objavljivanja epizoda Korta Maltezea<br />

autora Huga Prata na ćirilići. Takođe, ovaj poduhvat je<br />

značajan zbog toga što u Srbiji nikada nisu u potpunosti<br />

objavljene avanture neustrašivog moreplovca Korta<br />

Maltezea.<br />

-Korto Malteze u izdanju Darkvuda je, po mom mišljenju,<br />

strip izdanje godine u Srbiji. U pitanju je jedan kapitalan<br />

izdavački projekat, izveden po najvišim svetskim<br />

standardima, koji jedan svetski strip klasik na pravi način<br />

uvodi u srpski strip - ni trenutak preprano, ističe za Danas<br />

scenarista stripa Vekovnici Marko Stojanović.<br />

Stojanović navodi da <strong>Strip</strong>oteka, ovdašnji najstariji strip<br />

časopis i drugi najstariji strip časopis u Evropi, jedini je<br />

strip časopis koji ne propušta da kupi.<br />

-U poslednjih godinu dana doneo nam je neke od najboljih<br />

stripova francuske škole stripa, što je uvek bio njegov<br />

trejdmark, ali i američkog i italijnaskog stripa, što je jako<br />

prijatna novina koju podržavam. Domaćeg stripa je bilo, ali<br />

na kašičicu, i to je polje na kome postoji prostor za<br />

napredak. Kad smo već kod domaćeg stripa, u protekloj je<br />

godini bitan bio sedmi album "Tarzana" koji između tvrdih<br />

korica sakuplja jednu od najsvetlijih epizoda<br />

jugoslovenskog stripa te izvozni proizvod koji je gotovo<br />

samostalno reprezentovao domaći strip u inostranstvu u<br />

toj deceniji . Ta decenija se, pak, sa svoje strane vodi kao<br />

zlatno doba srpskog stripa, objašnjava Stojanović dodajući<br />

da je takva vrsta reizdanja domaćih stripova izuzetno bitna<br />

za očuvanje baštine domaćeg stripa.<br />

<strong>Strip</strong> serijal Vekovnici ove godine obeležio je deceniju<br />

postojanja albumom “Zemlja čuda” desetim po redu.<br />

Scenarista Marko Stojanović okupio je armiju crtača sa<br />

Balkana i tako održao priču o besmrtnima (besmrtni su<br />

likovi u stripu Vekovnici uglavnom junaci iz književnosti,<br />

priča i bajki) dugi niz godina.<br />

-Istakao bih stripove Marka Stojanovića i grupa<br />

autora “Vekovnici - Zemlja čuda” (samostalno<br />

autorsko izdanje), Barbara Jelin “Irmina” (Komiko i<br />

Modesti stripovi), Vilfrid Lupano i Gregori<br />

Panačone “Okean ljubavi” (Besna kobila), kaže za<br />

Danas Milan Jovanović urednik u izdavačkoj kući<br />

Darkvud.<br />

Za sva tri navedena dela, Jovanović smatra da ih<br />

krase elementi vrhunske stripske literature.<br />

-Dobro su napisani, a njihovi scenariji su u<br />

harmoničnom odnosu sa izuzetnim crtežima. Za naš<br />

strip posebno je važna deseta knjiga<br />

Stojanovićevog serijala Vekovnici. Objavljivanje<br />

čak deset albuma autorskog stripa tokom deset<br />

godina stvaranja u okolnostima u kojima rade<br />

domaći strip-autori, poduhvat je epskih razmera.<br />

Vekovnici su nesumnjivo postali jedan od<br />

najznačajnijih naslova u bogatoj istoriji srpskog<br />

stripa.<br />

Pored Vekovnika svoj jubilej ove godine je<br />

proslavio strip Korto Malteze koji obeležava<br />

pedeset godina od nastanka. Takođe, u našoj<br />

zemlji se proslavilo trideset godina od<br />

objavljivanja prve epizode stripa Dilan Dog u Srbiji.<br />

Važno je istaći i to da je tokom 2017. škola stripa<br />

“Đorđe Lobačev” napunila 25 godina postojanja.<br />

-U godini u kojoj stripovski, ali svakoliki umetnički<br />

svet obeležava pola veka Korta Maltezea, a mi tri<br />

decenije od pojavljivanja Dilana Doga na ovim<br />

prostorima oba ova vanvremenska junaka su u Srbiji<br />

slavljena kako kroz <strong>broj</strong>ne promocije i tribine ali i<br />

kapitalna izdanja kao što su "Majke i očevi"<br />

Veselog Četvrtka, verovatno najbolje Dilan Dog<br />

izdanje ikada, igde, ističe za Danas strip scenarista<br />

Pavle Zelić.<br />

Zelić navodi da je domaci jubilej koji pre svega<br />

ističemo desetogodisnjica serijala Vekovnici<br />

scenariste Marka Stojanovica, koji je pak sa novim<br />

albumom “Zemlja čuda” napravio ultimativni<br />

eksperiment gde svaku stranicu crta drugi crtač,<br />

ukupno 76 njih u albumu.<br />

-Korta Maltezea izdaje Darkvud koji je nagradu za<br />

izdavača godine na Salonu stripa dobio i zbog<br />

reanimacije <strong>Strip</strong>oteke najaktuelnijim, pa čak i vrlo<br />

ekskluzivnim izdanjima, zaslužan je i za konačno<br />

objavljivanje legendarnog serijala Skalpirani<br />

(Scalped) naseg Rajka Miloševića Gere. Nastavilo<br />

se i sa ključnim projektom sećanja o Prvom<br />

svetskom ratu sa čak dva nova albuma Linija fronta<br />

petim i šestim u izdanju Sistem komiksa, zaključio<br />

je Zelić.


Izvodnik<br />

Čiko i Okultis<br />

Staro zvono na biciklama nam ne pomaže da okrećemo pedale. Bicikl<br />

odlično ide i bez zvona, a zvono je ružnog izgleda i zvuka.<br />

Nefunkcionalno, zarđalo, ničemu ne služi! Kada nam se nako nađe na<br />

putu mi mu odbrusimo: “Sklanjaj se idiote!”, ili ukoliko smo malo<br />

kulturniji: “Izvinite, samo malo.” To zvono, iako nosi sve ove kritike,<br />

ipak predstavlja sigurnost.<br />

Iako ne čitamo stripove, znamo za neke od najpoznatijih strip junaka.<br />

“Duh sa sekirom” i “Zlatna kosa” su likovi dobro poznatih strip<br />

serijala. Borac za pravdu iz Darkvuda i borac za slobodnu Ameriku,<br />

mnogi znaju za njih i prilikom čitanja obraćaju pažnju samo na te<br />

likove. Zagor i Blek imaju i verne pomoćnike, one koji u ovim<br />

stripovima predstavljaju zvono na biciklu, sigurnost.<br />

Dve popularne strip debeljuce, Čiko i profesor Okultis nose ove<br />

naslove onoliko koliko ih nose i glavni likovi. Osim toga što se uvek<br />

nađu gde treba, što su neopisivo trapavi i halapljivi, oni ovim<br />

ozbiljnim pričama daju i malo humora. Pored junaštva, ove priče bi<br />

bile dosadne bez dosetki ova dva sporedna lika. Blek i Zagor su tu da<br />

čuvaju druge. Profesor Okultis i Čiko su tu da sačuvaju njih, kako ne<br />

bismo došli u situaciju da ostanemo bez nepobedivih junaka.<br />

Okultis je ugledan čovek, pratilac Bleka uz mladog trapera Rodija koji<br />

je urađen po liku Bleka, samo mnogo mlađeg. Rodi je dečak čiji je<br />

uzor glavni lik serijala. Profesor je tu da vaspta mladića i da se brine<br />

o njemu, mada, ne tako retko i sam Okultis padne pod uticaj Rodijevih<br />

ideja, pa se zajedno nađu u sosu. Profesor se veoma brine za ovu<br />

dvojicu, ali mu je sopstveni život, to jest, stomak ,najbitniji.<br />

Pokušava na sve načine da napuni svoju mešinu i na to jedva čeka.<br />

Kod njega se ništa ne radi na brzinu. Polako i promišljeno. Time, on<br />

usporava Rodijeve nagle pokušaje da izbavi Bleka, ili da mu pomogne<br />

u nekoj akciji. Omiljena uzrečica mu je “Sto mu retorti!”.<br />

Kao mali, Čiko je ostao siroče. Nesrećnim slučajem ostao je u luci<br />

kada je brod sa njegovom višečlanom porodicom otplovio. Kako bi<br />

preživeo morao je da radi mnoge poslove. Čistio je cipele, svirao je<br />

po kafanama, čistio nakon koride. Zbog sitnih rađa često je bio<br />

zatvaran. Kako bi osigurao svoj život, na prvom mestu svoj neutoljivi<br />

stomak, on se zapošljava u vojsci. Pošto njegova nespretnost nema<br />

granice, komanda odlučuje da ga ubije u navodnom napadu i da mu<br />

kasnije podignu spomenik. On se izvlači od podmetnute eksplozije, a<br />

strada jedan oficir.<br />

Tako pod poternicom odlazi u Sjedinjene Američke Države. Nakon<br />

opasnosti koje je preživeo uspeva da dođe i u oblasti radnje ovog<br />

stripa. Ova priča o Don Čiko Filipe Kajetano Lopez Martinez i<br />

Gonzalesu nam pokazuje razvoj ovog sporednog lika, sličan razvoju<br />

Gruča iz serijala Dilan Dog. Kroz mnoge specijale on postaje glavni<br />

junak.<br />

Smatram da je pogrešno zapostaviti ove male ljude. Oni svojim delima<br />

i postojanjem, vernim praćenjem pomažu da naši omiljeni junaci<br />

ostanu u životu. Da budemo iskreni oni su tu da bi strip bio što manje<br />

nerealan.


stripblogger.blogspot.rs

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!