Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
LITURGIJSKI PROSTOR<br />
pozvani na spasenje. Stoga je i razumljivo<br />
da je središnjost jednog i jedinog oltara od<br />
neizmjerne važnosti za današnju kršćansku<br />
teologiju i euharistijsko slavlje. Riječ „oltar“<br />
(lat. altare) neodoljivo podsjeća na kamene<br />
žrtvenike starih poganskih hramova raznih<br />
religija, poput rimskih i grčkih, gdje su se<br />
palili i prinosili razni darovi i spaljivali kao<br />
žrtva bogovima. Prve kršćanske zajednice<br />
ne koriste riječ oltar, nego rabe riječ<br />
„mensa“, u jednostavnom značenju stol, jer<br />
je euharistija, kao lomljenje i blagovanje<br />
kruha, prvenstveno okupljanje zajednice<br />
oko euharistijskog stola. Ipak, poznata je i<br />
riječ „oltar“ pa tako u poslanici Hebrejima<br />
13,10 autor kaže: „Mi imamo žrtvenik. Krist<br />
Krist je središte naše euharistije<br />
jer njegova žrtva na križu<br />
ujedinjuje sve ljude kao Božju<br />
djecu: svi su otkupljeni od grijeha<br />
i pozvani na spasenje.<br />
je središte naše euharistije jer njegova<br />
žrtva na križu ujedinjuje sve ljude kao<br />
Božju djecu: svi su otkupljeni od grijeha<br />
i pozvani na spasenje. od kojega nemaju<br />
prava jesti službenici Šatora“.<br />
Kameni žrtvenik<br />
Ovaj tekst u blagom polemičnom ozračju<br />
protiv hebrejskog načina prinosa žrtve na<br />
hramskom oltaru ipak koristi riječ oltar,<br />
ali ne više u smislu žrtvenika na kojem se<br />
spaljuju razne žrtve, već je kršćanski oltar<br />
mjesto gdje se kao žrtva nebeskom Ocu<br />
prinose molitve. Na taj način neke zajednice<br />
i dalje koriste riječ oltar u govornom<br />
smislu, ali s novim značenjem: žrtve više<br />
nisu krvne, ne spaljuju se životinje, nego<br />
je žrtva sama molitva koja se uzdiže poput<br />
tamjana ili miomirisa u nebesa jer Krist<br />
ukida stare žrtve svojom smrću na križu.<br />
Nakon što kršćanstvo postaje službena<br />
religija u Rimskom carstvu, mnoštvo se<br />
hramova pretvara u kršćanske crkve te i<br />
oltar kao kameni žrtvenik, a ne više stol,<br />
postaje postepeno uobičajena praksa i<br />
pravilo. Kameni oltar postaje dio kršćanske<br />
liturgije i nadasve euharistije, ali sa svojim<br />
novim značenjem koje poprima kroz<br />
stoljeća. Na njemu se više ne prinose žrtve<br />
bogovima, na njemu se slavi jedina žrtva,<br />
ona Kristova na križu, kojom su otkupljeni<br />
svi ljudi. Ako se u euharistiji spominjemo<br />
Kristove žrtve, onda je od presudne<br />
srpanj 20<strong>17</strong>. 5<br />
5