Glasnik MBV 4-17 A

Sretan Božić 

i blagoslovljena 2018. godina! 

BOŽIĆ 

Rodio se Spasitelj 

- radijska emisija 

s mons. Ivanom 

Špoljarom 

INTERVJU 

s. M. Emila Barberić, 

predstojnica Družbe Kćeri 

milosrđa, provincije Krista 

Kralja - Hrvatska 

ADVENT NA 

VINAGORI 

Dječji recital 

Nastupi KUD-ova 

i zborova

Crkva Majke Božje Vinagorske u božićno vrijeme

RIJEČ UREDNIKA 

SADRŽAJ 

Dragi čitatelji! 

Dok se polako približavamo kraju ove 

kalendarske godine, naše su misli zasigurno 

usmjerene na sve ono što je obilježilo 

proteklih 365 dana – i dobro i loše. I naš 

„Glasnik Majke Božje Vinagorske“ trajni je 

zapis jednog vremena, list koji iz godine u 

godinu bilježi najvažnije događaje iz naše 

Župe i Svetišta Majke Božje Vinagorske. 

U ovom božićnom broju pišemo o božićnoj 

osmini i svecima koje slavimo unutar 

božićne osmine. Donosimo i razmišljanja 

o Božiću i blagdanu Nevine dječice, koja 

je prilikom gostovanja u radijskoj emisiji 

„Duhovna traženja“ 2008. godine iznio 

mons. Ivan Špoljar, naš domaći sin. 

U rubrici „Naše hodočašće“ moći ćete 

pročitati intervju sa s. M. Emilom Barbarić, 

predstojnicom Družbe Kćeri Milosrđa 

TSR. sv. Franje provincije Krista Kralja – 

Hrvatska. Jedan dio naših župljana imao 

ju je prilike upoznati tijekom hodočašća 

u Blato na otoku Korčuli u lipnju ove 

godine, a u intervjuu za „Glasnik Majke 

Božje Vinagorske“ otkrila nam je kako je 

izgledala proslava Božića u samostanu u 

vrijeme bl. Marije Propetog Isusa Petković, 

a progovara i o značenju kipa djeteta Isusa 

koji krasi našu naslovnicu, a fotografiran je 

tijekom hodočašća na Korčulu. 

U rubrici „Uzori vjere“ imat ćete priliku 

upoznati svetu Giannu Berettu Mollu, 

prvu liječnicu sveticu. Kao i uvijek, 

dotičemo se najvažnijih događaja koji su 

obilježili razdoblje od proteklog broja 

„Glasnika Majke Božje Vinagorske“. Ovog 

puta to je naš listopadski hod kapelama, 

tradicionalne zafaljenke i manifestacija 

„Advent na Vinagori“, jedinstveni oblik 

priprave za nadolazeći najradosniji 

blagdan kršćanskog puka, Božić. 

Na kraju ovog uvodnika, u ime uredništva 

i suradnika, svima vama, dragi čitatelji, 

vašim obiteljima i svima koji su vam srcu 

mili i dragi, želim sretan Božić - rođenje 

Isusovo, te sretnu i blagoslovljenu novu 

2018. godinu. 

AKTUALNO 

Ni bilo cajta ........................................................4 

LITURGIJSKO VRIJEME 

Sveci božićne osmine. .......................................6 

Rodio se Spasitelj .............................................10 

Nevina dječica .................................................14 

NAŠE HODOČAŠĆE 

Intervju: s. M. Emila Barbarić .......................16 

VRIJEDNO SPOMENA 

Božićna čestitka vlč. Ivana Vukine....................22 

UZORI VJERE 

Sv. Gianna Beretta Molla...................................24 

NADOLAZEĆE SVETKOVINE 

Bogojavljenje - Tri kralja...................................30 

Blagdan krštenja Gospodnjeg..........................32 

MARIJANSKA POBOŽNOST 

Kraljice krunice, moli za nas...........................34 

ŽIVOT ŽUPE I SVETIŠTA 

Zafaljenka - misa zahvalnica ............................36 

Advent na Vinagori..........................................40 

Propovjednici kroz 2017.................................46 

SUSJEDNE ŽUPE 

Duhovna obnova u Marincima.......................48 

Zahvalnica u Marincima....... ...........................49 

Zahvalnica u kapeli sv. Donata.........................50 

Zahvalnica u kapeli sv. Lenarta.........................51 

KRONIKA SVETIŠTA ...................................52 

SJEĆANJE.........................................................57

AKTUALNO 

Jelena Jazbec 

Ni bilo cajta. 

Zde pa je kesno. 

Dok uživate u proslavi blagdana Kristova rođenja, okupljeni oko 

stola, uz blještavilo lampica s bora, miris kolača i toplinu vatre s 

ognjišta (točnije, radijatora, ali gdje je tu romantika?), postavite 

li si pitanje kako je protekla moja priprema za ovaj blagdan 

kroz proteklo razdoblje došašća? Najvjerojatnije „Ni bilo cajt“. 

Niti za jutarnje susrete s Majkom 

Božjom na zornicama, niti za 

redovitu obiteljsku molitvu oko 

stola, niti za odlazak na neki od milijuna 

kulturnih događaja koje su pojedini 

vrijedni ljudi s puno ljubavi pripremali za 

nas, da bi u našem srcu na poseban način 

probudili radost zbog rođenja Kristova, ali 

jednostavno ni bilo cajt… 

Ni bilo cajt niti za pomoći bližnjemu, 

a kamoli se uključiti u neku od akciju 

Caritasa… „Nek to mladi“. Jer kao možeš 

biti prestar za dobra djela. 

Za puno toga u našem životu ni cajt. I svi 

u dubini duše pate za minulim vremena, 

opuštenim druženjima, prijateljstvom, 

pjesmom i zajedništvom, i žale se kako smo 

upali u neku krizu i kako su naši stari znali 

živjeti bolje. Pa kako je to moguće? Imamo 

sva čuda moderne tehnologije, svijet nije 

nikada bio razvijen kao sada, a nikada nije 

na svijetu bilo više depresije i propalih, 

nesretnih duša? Jeste li se ikada usudili 

pomisliti da je problem možda u nama? 

U onih tisuću virtualnih prijateljstava, 

u ispijanju kave u društvu mobitela, u 

suludoj potrebi da uvijek budemo „in“, 

ukorak s ljudima 21. stoljeća koji znaju 

kako istinski živjeti punim plućima. Tu i 

Glasnik MBV 

44

AKTUALNO 

Za puno toga u našem životu 

tamo im ponestane zraka kada se zapitaju 

koja je svrha njihova života, ali onda kupe 

novi mobitel pa zaborave da su se ikada i 

na trenutak osjetili loše. 

Jeste li se ikada kao vjernici zapitali 

osjećate li se istinskim pripadnicima župne 

zajednice, ili je definicija zajednice odlazak 

na nedjeljnu misu i toleriranje ljudi oko 

vas, o kojima biste svašta imali za reći, ali 

šutite jer ste katolici? 

Jeste li ikada osjetili potrebu bolje upoznati 

čovjeka koji sjedi do vas u crkvi? 

Osjećate li u svakom trenutku da niste sami 

jer ste pripadnici jedne velike zajednice 

vjernika i svaka je osoba vaš brat i vaša 

sestra? 

Na kojem je mjestu u vašem životu župna 

zajednica? Ima li ona uopće mjesto? 

A jeste li možda ikad razmišljali koliko u 

životu znamo biti oholi, sve dok nam se ta 

oholost ne obije o glavu? Zavedu nas raskoš 

i sjaj, pa prevalimo duge pute da bismo 

vidjeli nešto što je bilo na televiziji, a ono 

ni cajt. I svi u dubini duše 

pate za minulim vremena, 

opuštenim druženjima, 

prijateljstvom, pjesmom i 

zajedništvom ... 

domaće, što nam je pri ruci, nikada nam 

nije dovoljno dobro. 

A onda se dogode svjetske krize pa nas u 

borbi za opstanak put odvede miljama 

daleko, i znate što? U tuđini ne razmišljamo 

o raskoši i blještavilu. Tada bismo dali sve 

na svijetu za miris kuhanog vina, domaću 

riječ i svoje ljude, ali je kesno. 

Znate kako brzo dođe bolest? Kao ljetna 

oluja prohuja našim životom i odvede nas 

na put bez povratka, a u takvim trenucima 

poniznost gotovo uvijek pobijedi oholost. 

U takvim trenucima shvatite vrijednost 

malih stvari. Shvatite da sad zbilja ni već 

cajt. Ali je kesno. 

No, Bog je velik. Promatra nas očima 

milosrdnog Oca i nikada u njemu ne 

prestaje tinjati nada da će svako njegovo 

dijete shvatiti smisao života. 

Nikada u njemu ne prestaje gorjeti žar 

neopisive ljubavi prema svakom ljudskom 

biću i neutaživa želja da svaka njegova ovca 

bude pronađena. 

Zato je i poslao svoga Sina u liku 

betlehemskog djetešca rođenog u trošnoj 

štalici, kako bi svemu svijetu pokazao da se 

veličina čovjeka krije u njegovoj poniznosti. 

Zato nam daje novu priliku, neumorno, iz 

dana u dan. Ako ovo čitate, imate još cajta. 

Zemite si ga dok ne bu prekesno. 

prosinac 2017. 2016. 5 

5


BOŽIĆ I BOŽIĆNA OSMINA 

Milan Dančuo 

Sveci božićne osmine 

Proslava blagdana Kristova rođenja stvara ozračje iznimne radosti. 

Kulminacija je starozavjetnih iščekivanja i nadanja izraelskog naroda. Svijest 

da je Gospodin prisutan, da vodi svoj narod i da će ispuniti svoja obećanja u 

izabranom Mesiji, polazište je radosti za cijeli narod i kasnije za kršćansku 

zajednicu koja u Kristu promatra ostvarenje drevnih proročanstava. 

Baštineći cjelokupnu starozavjetnu 

tradiciju radosti i iščekivanja 

naviještenu u prorocima, cijeli Novi 

zavjet obilježen je radošću povezanom s 

Kristom i sa spasenjem koje je u njemu 

darovano. Evanđelja nam ukazuje na 

posebnu poruku radosti u otajstvu Kristova 

utjelovljenja i rođenja. Pučka pobožnost 

naziva te događaje radosnim otajstvima. 

Evanđelje po Luki predstavlja osobe i 

događaje, ali i duhovno ozračje u kojem 

su se odvijali ti spasenjski događaji. Jedan 

od najvažnijih elemenata ovih događaja je 

upravo radost. 

Božićna osmina nastavlja taj osjećaj 

radosti. Prema kalendaru, božićno vrijeme 

seže od 25. prosinca do nedjelje nakon 

svetkovine Bogojavljenja, kada se slavi 

blagdan krštenja Gospodnjega. Kao jedina 

svetkovina uz Uskrs, Božić je zadržao 

vlastiti tjedan slavlja posebne radosti 

koji se naziva božićna osmina. Osmi dan 

je 1. siječnja, ujedno svetkovina Svete 

Marije Bogorodice, čime se naglašava 

povezanost Kristova otajstva s Marijom i 

njezinom ulogom u događajima Kristova 

utjelovljenja i rođenja. Sveci čiji se blagdani 

slave neposredno poslije Božića su blagdan 

sv. Stjepana, 26. prosinca, zatim apostola i 

evanđelista sv. Ivana, 27. prosinca, te Nevine 

dječice 28. prosinca. Ti sveci nazivaju se i 

comites Christi, drevni izraz koji označava 

da su oni pratitelji djeteta Krista. U nedjelju 

koja pada u božićnu osminu, slavi se i 

blagdan Svete obitelji, 30. prosinca, ako 

Božić i Nova godina padaju na nedjelju. 

Tri svetačka blagdana 

odmah nakon blagdana Božića 

ne dopuštaju da smisao 

Božjeg dolaska na svijet 

ostane samo unutar granica 

betlehemske štalice. 

6 Glasnik MBV 

6


Kao jedina svetkovina uz 

Uskrs, Božić je zadržao vlastiti 

tjedan slavlja posebne radosti 

koji se naziva božićna osmina. 

Osmi dan je 1. siječnja, 

ujedno svetkovina 

Svete Marije Bogorodice, 

čime se naglašava povezanost 

Kristova otajstva s Marijom. 

Apostol i evanđelist Ivan smatra se autorom 

Ivanova evanđelja, Ivanovih poslanica i 

Knjige Otkrivenja. Poistovjećuje ga se sa 

sinom Zebedejevim i bratom Jakovljevim, 

kako nam donose evanđeoski zapisi. Prema 

Prema Djelima apostolskim, Stjepan 

je uvršten u grupu sedmorice đakona 

koja su se trebala skrbiti za udovice u 

jeruzalemskoj zajednici. Zbog progonstva 

prvih kršćana, Stjepan je uhićen i pred 

Velikim vijećem javno se priznaje Kristovim 

učenikom te su ga njegovi tužitelji 

kamenovali. Njegov blagdan posvjedočen 

je na istoku već u 4. stoljeću, a na zapadu 

u 5. stoljeću, kada mu se u čast počinju 

graditi mnoge bazilike i crkve. U misnim 

molitvama Stjepan se pokazuje kao uzor 

ljubavi prema neprijateljima, a njegovo 

mučeništvo se promatra kao najsavršeniji 

način prihvaćanja spasenja koje Krist 

donosi svojim rođenjem. 

prosinac 2017. 7 

7


predaji, Ivan je poslije Kristova uzašašća 

djelovao u Efezu, a kasnije je prognan na 

otok Patmos, gdje je napisao Otkrivenje. 

U Efezu se već početkom 3. stoljeća častilo 

mjesto njegova ukopa. Ovaj blagdan drugi 

dan nakon Božića seže na Istok u 4. stoljeću. 

Čitanja toga dana predstavljaju Ivana kao 

svjedoka koji je slušao i gledao Isusovu 

povijest i došao na njegov grob. U misnim 

molitvama odražava se teologija Ivanova 

evanđelja, koja progovara o otajstvu vječne 

Riječi koja se utjelovila i tako uspostavlja 

vezu s Božićem. 

Liturgijski kalendar od 

najranijih vremena smještao 

je ta slavlja u ozračje Kristova 

otajstva utjelovljenja. Dapače, 

ti blagdani ne zasjenjuju 

ljepotu Kristova utjelovljenja 

i rođenja, već upravo samo 

Kristovo otajstvo rasvjetljuje 

smisao trpljenja i mučeništva. 

Blagdan Nevine dječice proslavlja se 

28. prosinca. Evanđelje po Mateju 

sačuvalo nam je vijest da je kralj Herod u 

novorođenom Isusu u Betlehemu, o kojem 

su ga izvijestili mudraci s Istoka, naslućivao 

opasnog neprijatelja za svoje prijestolje. Iz 

tog razloga je zapovjedio da se u Betlehemu 

poubijaju svi dječaci do dvije godine 

starosti. Ovaj blagdan spominje sve nevine 

žrtve tog pokolja, a spominje se prvi puta 

u jednom kalendaru s početka 6. stoljeća 

na sjeveru Afrike. Na ovaj dan u nekim 

sredinama sačuvao se običaj blagoslova 

djece. 

U blagdane božićne osmine može se ubrojiti 

i noviji blagdan Svete obitelji, koji pripada 

skupini tzv. idejnih slavlja. Štovanje Svete 

obitelji počelo se širiti u posljednja dva 

stoljeća, a u središtu je Isusova obitelj koja 

postaje uzor svim kršćanskim obiteljima. 

Možemo se postaviti pitanje kako ta da 

se ovi blagdani koji nisu izravno povezani 

s proslavom i uz događaje oko Kristova 

rođenja nalaze u božićnoj osmini. 

Liturgijski kalendar od najranijih vremena 

smještao je ta slavlja u ozračje Kristova 

otajstva utjelovljenja. Dapače, ti blagdani 

ne zasjenjuju ljepotu Kristova utjelovljenja 

i rođenja, već upravo samo Kristovo 

otajstvo rasvjetljuje smisao trpljenja i 

mučeništva. Tri svetačka blagdana odmah 

nakon blagdana Božića ne dopuštaju da 

smisao Božjeg dolaska na svijet ostane 

samo unutar granica betlehemske štalice. 

Bog dolazi na svijet i ulazi u povijest 

Kristovim rođenjem, ali dolazi uvijek 


8


iznova u svijet: u iskustvo siromaštva i 

izgnanstva, u svakodnevnicu rada i životnih 

briga, u razna poniženja i tjelesna trpljenja 

pa sve do predanosti u smrt i silaska u grob. 

Upravo u svim tim iskustvima dovršava se 

otajstvo Božjeg utjelovljenja. Ono zahvaća 

svaki ljudski život, daje mu smisao i 

usmjeruje prema Kristovoj muci, smrti i 

uskrsnuću. Tako blagdan Božića započinje 

ono što blagdan Uskrsa dovršava. 

Slavlja svetih Stjepana, svetog Ivana i 

Nevine dječice mogu nas približiti otajstvu 

Kristova utjelovljenja, odnosnu blagdanu 

Božića. Stavljaju nas pred izazov kako mi 

živimo i svjedočimo naš kršćanski život: za 

što smo spremni umrijeti i što zbore naše 

riječi. Uvijek iznova imamo priliku darovati 

naš život konkretnim služenjem, a riječi koje 

izgovaramo pokazuju koliko smo uronjeni 

vjerom i nadom u otajstvo Kristova dolaska 

na svijet u blagdanu Božića. Živjeti radosno, 

prihvaćajući sve poteškoće i križeve te 

svjedočeći našim riječima i djelima iskreni 

susret s Gospodinom, jest smisao Božića i 

primanja Svjetla koje obasjava cijeli naš 

život. 


9


Valerija Kovačić Žlabur 

MONS. IVAN ŠPOLJAR: OTAJSTVO BOŽIĆA 

Rodio se Spasitelj! 

Domaći sin, mons. Ivan Špoljar, dok je župnikovao u Gornjoj Stubici, rado 

je bio sugovornikom u mojoj radio emisiji „Duhovna traženja“. Ovim 

putem mu se zahvaljujem na njegovoj zauzetosti i spremnosti na suradnju. 

Želja mi je otrgnuti zaboravu, a čitatelje „Glasnika“ oplemeniti njegovim 

promišljanjima u emisiji koju smo emitirali 28. prosinca 2009. godine. 

U 

zemaljskom raju, nakon 

katastrofalnog pada čovjeka, Bog je 

obećao spasitelja koji će satrti zmiji 

glavu. Tako su prolazila stoljeća i izabranje 

naroda židovskoga kao naroda koji će 

pomoći ostvarenju Božjeg obećanja dolazi 

do raznih nevolja: tako 700 godina prije 

Isusovog rođenja, dio stanovnika Palestine 

osvojili su Asirci i odveli su mnoštvo 

židovskog naroda u roblje; 200 godina 

nakon te katastrofe za taj narod dođoše 

Babilonci koji su preostali dio Židova 

također odveli u ropstvo gdje su ostali duge 

godine. Tako su Židovi, nosioci te Božje 

nade i obećanja o spasenju čovjekovu došli 

među poganske narode koji nisu poznavali 

ni objave Božje niti tog Božjeg obećanja, ali 

su u dubini svoje podsvijesti bili potomci 

iste sudbine čovjekove i naslućivali su 

svoga Stvoritelja i uzročnika postojanja 

jer svaki je čovjek zapravo došao po Božjoj 

volji. Tako su ti primitivni narodi Asirije 

i Babilona, preko zarobljenika Židova, 

doznali o Mesiji, o Spasitelju, o tom Božjem 

obećanju. Tako su pogani doznali za Svete 

zapise i da će jednom doći jedan veliki kralj 

koji će popraviti katastrofu čovječanstva i 

spasiti ga. 

Zvijezda: znak s Neba 

Njegov dolazak će navijestiti neki znak 

s neba. Mezopotamac Balak dao je 

proročanstvo u kojem kaže da će izići 

zvijezda od Jakova i ustati žezlo iz Izraela. 

Nisu oni znali kakav bi to znak mogao 

biti, ali su po proroštvu o izlasku zvijezde 

svratili pozornost na zvjezdano nebo. 400 

godina nakon toga jednog su dana opazili 

čudnu zvijezdu, kakve do sada nikad nisu 

vidjeli, a dobro su poznavali zvijezde. Zvali 

su se zvjezdoznanci. Zaključili su da bi to 

mogla biti Spasiteljeva zvijezda ili je to znak 

po kojemu će se ostvariti Božje obećanje. 

Zanimljivo je da je dolazak Spasitelja Bog 


10


drugačije objavio Židovima nego poganima. 

Židovima je objavio po anđelu: „Idite, danas 

vam se rodio Spasitelj!“ Anđeli javljaju 

pastirima, a tim narodima koji ne znaju 

za Božju objavu, ni za anđele, objavljuje 

po toj čudesnoj zvijezdi. Poslušni Božjoj 

milosti, tri istaknuta čovjeka, mi ih zovemo 

mudraci ili kraljevi, krenuli su na daleki 

put. Oni su prirodno težili za jednim novim 

i drugim životom. Doista su bili mudraci 

jer su očekivali jedan bolji i drugačiji 

svijet. Nisu bili zadovoljni s postojećim i 

idu tražiti Spasitelja. Kažu da su se zvali 

Melkior, Baltazar i Gašpar. Općenito se drži 

da su došli iz kaldejskih zemalja istoka ili 

iz Arabije. Put je morao trajati najmanje 

dva mjeseca. Te ljude još kasnije je Crkva 

nazvala Sveta tri kralja. Njihov blagdan 

slavimo 13 dana poslije Isusovog rođenja, 

ali to sigurno nije bilo tako. Crkva u godinu 

dana želi obilježiti najznačajnije iz isusova 

života, to je tzv. liturgijska godina. Oni su 

morali to na svoj način tako završiti jer je 

kraljevima trebalo barem dva mjeseca da 

bi mogli doći iz onih krajeva u Betlehem. 

Mudraci kod Heroda 

Po proroštvima, Spasitelj se imao roditi 

iz židovskog naroda. Najvjerojatnije je 

da su mudraci razmišljali da će ga naći u 

glavnom gradu tog naroda, Jeruzalemu. I, 

tako oni dolaze u taj grad. Pitaju za kralja: 

„Gdje je taj novi židovski kralj?“ – ali oni 

nisu mislili na nekog zemaljskog kralja, 

nego na onoga kojeg oni upoznaše preko 

židovskog naroda i preko proročanstava. 

Na onog obećanog od davnine, koji će 

spasiti svijet. Ali Jeruzalem nije ništa 

znao za toga kralja jer je bio opsjednut 

strahom samo pred jednim kraljem. To je 

bio Herod I. – strašan vladar koji je stvorio 

veliku državu na najbezobrazniji način: 

ubijajući i uništavajući svakog koji se 


11


imalo suprotstavio. Herod je radi čuvanja 

svog kraljevstva i svog sebičnog života 

utopio svekra Aristobula; ubio Hirkana, 

djeda svoje žene; smaknuo svoju zakonitu 

ženu Marijanu, umorio svoju svekrvu 

Aleksandru, pogubio svoju rođenu djecu 

Aleksandra i Arestobula i šest dana prije 

smrti, svog najstarijeg sina Antipatra. 

Poklon triju kraljeva 

No, evo, unatoč svih tih njegovih opreza, 

nova nevolja. Mislio je da je riješio sve koji 

ga ugrožavaju. Dolaze kraljevi, mudraci i 

pitaju gdje je novi židovski kralj? – Ja sam 

kralj!- reče Herod. Možete si misliti kako je 

on reagirao, ako poznajete kakvi su takvi 

tipovi vladari, kojima nije stalo do naroda 

niti do reda nego di njihovih bogatstava i do 

njihovih želja. Herod je odmah sazvao Veliko 

židovsko vijeće i tražio od njih da mu kažu 

što govore proroci i stara tradicija: Gdje će 

se roditi Spasitelj svijeta? Članovi vijeća, 

dobri poznavatelji prošlosti, odmah su mu 

odgovorili da je prorok Miheja napisao 

ovako: „I ti, Betleheme, zemljo Judina, ni 

po čemu nisi najmanji među kneževstvima 

i gradovima Judinim, jer iz tebe će izaći 

knez koji će vladati nad narodom mojim 

Izraelom.“ Herod sa savjetnicima dolazi 

do zaključka da taj novorođeni kralj može 

biti najstariji godinu i pol. Neće Herod 

lukavi ići istraživati po Betlehemu, nego 

neka to učine mudraci, da bude manje 

primjetljivo, pa im kaže: „Radosna vijest. 

Idite u Betlehem, ako nađete novorođenog 

kralja obavezno se vratite jer i ja želim 

učiniti poklon novom vladaru.“ Mudraci 

su poslušali kralja, ne sluteći ni najmanje 

njegovu lukavu namjeru. Kad su izašli iz 

Herodovih dvora, najedanput opet opaze 

čudnu zvijezdu koja ih je pratila cijelim 

putem i išla ispred njih prema Betlehemu. 

Tamo se na jednom mjestu zaustavila i kao 

da čuju: „Tu je onaj koga vi tražite.“ 

Mudraci dolaze u siromašni kućerak, gdje 

vidješe dijete, Mariju i Josipa. Mislili su 

si „pa kak’ to može biti?“ Novi obnovitelj 

čovječanstva se nije imao ni gdje roditi, već 

u takvom siromaštvu! Zanimljivo da su ti 

kraljevi, koji su nama danas silno poticajni, 

imali duboku vjeru. Nisu nimalo sumnjali 

da je to ono što im je dragi Bog htio poručiti 

pojavom zvijezde kao znakom i prinijeli su 

mu darove koje su već prije smislili. To je 


12


U zemaljskom raju, nakon 

katastrofalnog pada čovjeka, 

Bog je obećao spasitelja 

koji će satrti zmiji glavu. 

najprije zlato, koje je znak vlasti i bogatstva 

i tako ga priznali vladarom cijelog svijeta. 

Zatim tamjan, koji širi blagi miris i kojim su 

željeli reći ga Ga priznaju Bogom svojim, jer 

su Bogu palili tamjan. No, malo je zanimljiv 

treći dar, to je smirna – miomirisna mast 

kojom su mazali mrtvace prije pokopa. 

Tako da niti ne znajući za put Isusov i za 

čin njegova djela spasenja i njegove vlastite 

žrtve, kojom će pobijediti smrt i tragediju 

smrti svih onih koji budu htjeli prihvatiti 

tu njegovu žrtvu i prihvatiti da ih povede 

do konačnog cilja. Kako mudraci nisu 

razumjeli Heroda, oni se žele vratiti i reći 

mu što su vidjeli, ali u isti tren, kao kad mi 

razmišljamo, najedanput padne na misao 

nešto i mi to slijedimo, tako su oni odjednom 

shvatili da ne smiju ići u Jeruzalem pa su 

krenuli suprotnim putem prema Mrtvom 

moru, prešli su rijeku Jordan, ušli u pustinju 

i nastavili dalje. 

Bijeg u Egipat 

U isto vrijeme Josip – hranitelj Isusov, u 

noći čuje riječi: „Josipe, ustani odmah! Uzmi 

dijete i majku njegovu!“ Oni spreme brzo 

ono nešto sirotinje i već za nekoliko sati 

mogli su stići do egipatske granice, teritorija 

gdje im Herod više ništa nije mogao. Išli su 

barem šest dana kroz pustinju. Kakve su 

sve strahote i nevolje tu mogli očekivati. 

Nije to bilo jednostavno i tako su stigli u 

Egipat. Govori se da je sveta obitelj boravila 

u selu Matarija, koje je blizu prastarog 

grada Heliopola.“ 

Narodi nam se Kralj nebeski 

Narodi nam se Kralj nebeski 

od Marije, čiste Djevice. 

Na tom mladom ljetu veselimo se, 

mladoga Kralja mi molimo. 

Po njemu slijedi sveti Stjepan, 

prvi mučenik Gospoda Boga. 

Sveti Ivan preljubljeni 

međ’ apostoli preodabrani. 

Malu dječicu pomoriše 

za ime Božje kao ovčice. 

Toma biskup, skupa mučenik, 

Tomino ime to je blaženo. 

Silvestar papa k njima se pridruži, 

koga na nebesih okruniše. 

Obrezovanje što se govori, 

nama za spasenje imenuje se. 

Sveta tri kralja dare nose: 

tamjan i zlato, plemenitu mast. 

O mi svi Božji krštenici, 

mladome Kralju dare nosimo. 

Hvaljeno budi, sveto Trojstvo, 

hvalu svi dajmo Gospodu Bogu. 

Daj nam Bog zdravlje, 

k tomu veselje, 

na tom mladom ljetu svega obilja! 


13

DA SE NE ZABORAVI 


HERODOŠOVO: SPOMEN NA DJEČAKE KOJI SU DAROVALI SVOJ ŽIVOT DA BI BIO 

SPAŠEN ŽIVOT ISUSOV 

“Malu dječicu pomoriše 

za ime Božje kao ovčice” 

Profesor iz kolegija starovjekovne povijesti često bi nam govorio: „Ništa nova 

pod suncem!“ - želeći istaknuti kako, na žalost, ljudi ne nauče puno iz loših odluka 

onih prethodnih. Ta mi rečenica odzvanja mislima u spomen na Nevinu dječicu. 

Žalosti činjenica kako i dalje traje 

pokolj nevine dječice: od Kine preko 

Sirije, naše moderne Hrvatske, ostatka 

Europe i svijeta. Postoje i oni koji se pitaju 

je li taj događaj uopće povijesno utemeljen 

(sjetimo se i faraonove naredbe da se pobiju 

novorođena hebrejska djeca), sumnju 

vjerojatno izaziva jezovit čin ubijanja tolike 

djece. Herodova okrutnost očito se duboko 

urezala u svijest ljudi i održala kontinuitet 

do danas. Tomu svjedoče pjesme kojima se 

puk Božji trudio ostaviti u nasljeđe istinu o 

onima čiji smo spomen dužni poštivati i iz 

te istine donositi odluke koje vode u Život. 

Tako u pjesmi „Narodi nam se“ stoji stih:“ 

Malu dječicu pomoriše za ime Božje kao 

ovčice.“ Ovaj strašan događaj inspirirao je 

mnoge velike umjetnike, poput značajnog 

baroknog slikara Petera Paula Rubensa, 

koji je naslikao dvije slike s motivom 

Pokolja nevine dječice 1611. i 1638. godine. 


1414

DA SE NE ZABORAVI 

“Tada se Herod, vidjevši da su 

ga magi izigrali, vrlo rasrdi, 

te naredi da se poubijaju u 

Betlehemu i njegovoj okolici sva 

muška djeca od dvije godine pa 

na niže, prema vremenu za koje 

se pomno raspitao u maga.“ 

(Mt 2,16) 

Pokolj Nevine dječice 

Prije sedam godina, za potrebe radijske 

emisije koju sam uređivala, o Nevinoj 

dječici razgovarala sam sa prečasnim 

Ivanom Špoljarom koji je tada rekao: 

“Herod je shvatio da su ga mudraci izigrali. 

Još više jer je poslao doušnike koji su mu 

javili da mudraca više nema u Betlehemu. 

Takav bahat, egoističan i razoreni čovjek, 

možete si misliti kako je reagirao. Podivljao 

je. Odmah zove jednu jedinicu vojnika koje 

je imao, a koji su bili posebno spremni 

klati, uživali su u tome kao i Herod. Njih 

šalje u Betlehem i okolicu. Koliko je 

dječaka u tom vremenu poginulo, teško se 

može znati i povijest nije istražila. Nego se 

prema tadašnjem vremenu može misliti da 

ih je mnogo poginulo. Tu dječicu koja su 

svjedočila svojom krvlju jer su zbog Isusa 

morali pasti, zovemo nevina i nedužna 

dječica, koja su darovala svoj život da 

spase Isusu život. Na vječnu uspomenu tog 

događaja, Crkva je u kalendar 28. prosinca 

stavila blagdan Svete nevine dječice, kako i 

mi danas znamo. 

Današnja nevina dječica 

Ne možemo i ne smijemo se susresti s 

takvim događajem, a da se ne pitamo kako 

okarakterizirati, označiti, opisati, razumjeti 

da se danas, kako nam neki podaci govore, 

u Hrvatskoj svakog dana ubija mnogo 

nevine dječice. Kako to razumjeti nakon 

svih tih povijesnih zbivanja i djelovanja 

Crkve i djelovanja Božje prisutnosti. Mi 

znamo kako to sjedne na savjest. Vjerovao 

ti savjesti i Bogu ili ne, to psihički pomalo 

dotuče osobu. I što je starija, to joj je 

strašnije. Kako će pred Bogom odgovarati, 

to si možemo misliti. Bog je sada milosrdan, 

a kad završi knjiga našeg življenja, onda se 

donosi plod tvojeg življenja. Ako si izabrao 

tamu, zna se. Ako si izabrao svjetlo, ako si 

izabrao Božji put, zna se. 

Blagdan Nevine dječice u Hrvatskoj 

Taj događaj, iako prije dvije tisuće godina, 

živo je prisutan i danas. Zapravo, među 

narodima koji su prihvatili Isusa, a hrvatski 

narod je to od početka učinio, pa imaju neke 

običaje po kojima žele označiti i sačuvati 

taj događaj ili ga nekako doživjeti. Tako 

ima jedan običaj kojeg zovemo šibanje, 

koji je prisutan u gotovo svim krajevima 

Hrvatske. To je običaj kad se uzme šiba 

bekovine ili vrbova ili se splete. Nema se tu 

namjere nanositi patnju, već se malo udari 

dijete kako bi se označio taj zločin ubijanja 

i nevolje koje smo spomenuli. Taj običaj 

nije samo roditelji - djeca, nego i među 

mladima međusobno i među odraslima, 

pa se onda to jednostavno naziva šibanje. 

Naziv Nevine dječice u Hrvatskoj se skoro 

redovito nazivalo“mladenci“. 

Ovaj blagdan se nekada u kajkavskim 

krajevima Hrvatske zvao “herodošovo“. 

Iz samog naziva se zna što se hoće reći. U 

nekim regijama Hrvatske, južne osobito, 

na taj se dan peku tzv. kolačići koje zovu 

“mladenčići“ i daju onima koji su šibani bili 

da na taj način ublaže i podsjete da će za 

sve pretrpljeno, nevino, primiti nagradu.“ 

prosinac 2017. 2016. 15 

15


S. M. EMILA BARBARIĆ, PREDSTOJNICA DRUŽBE KĆERI MILOSRĐA 

TSR. SV. FRANJE PROVINCIJE KRISTA KRALJA - HRVATSKA 

Jelena Jazbec 

“Neka Isus trajno bude 

središte vaših obitelji” 

Kao što smo već pisali u prethodnim brojevima, župljani Župa Marinci i 

Vinagora u lipnju ove godine hodočastili su u Blato na otoku Korčuli, mjesto 

rođenja utemeljiteljice Družbe Kćeri Milosrđa, blažene Marije Propetog 

Isusa Petković, a na tom ih je putu vodila s. Emila Barbarić, predstojnica 

Družbe Kćeri Milosrđa TSR. sv. Franje provincije Krista Kralja – Hrvatska. 

Blato i Korčulu naziva svojim drugim 

domom, a ne skriva posebne emocije 

koje je obuzimaju svaki puta kada 

korača stazama kojima je koračala njezina 

prethodnica i najveći životni uzor, bl. Marija 

Propetog Isusa Petkovića. Za božićno 

izdanje „Glasnika Majke Božje Vinagorske“, 

s. Emila nam je otkrila kako je izgledala 

proslava Božića u samostanu u vrijeme 

bl. Marije, a kako ona izgleda sada, sjeća li 

se kada je osjetila duhovni poziv, dolazi li 

često Zagorje, te kako joj je bilo šest godina 

obavljati službu vrhovne predstojnice 

Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje. 

S. Emila rođena je u Blatnici, u općina 

Čitluk, župi Čerin, 2. ožujka 1956. Bila je 

drugo od četvero djece roditelja Žarka i 

Anđe r. Lovrić. Tata je na krštenju za nju 

zatražio ime Vesna. Roditelji su joj bili 

praktični vjernici i u njezinoj se obitelji, 

kako sama kaže, molilo svako jutro, večer 

i prije svakog jela. Osnovnu školu od prvog 

do četvrtog razreda polazila je u Blatnici, 

zatim peti i šesti razred u Čitluku, te sedmi 

i osmi razred, kao i srednju školu, u Blatu 

na Korčuli. 

Sjećate li se kada ste i kako osjetili 

duhovni poziv? 

Da, sjećam se vrlo dobro, još u prvom ili 

drugom razredu osnovne škole, znala 

bih reći svojima da u mojoj sobi neće biti 

nikakvih ukrasa, nego samo će visjeti habit 

i pojas. Ni sama ne znam od kuda mi je 

došla ta ideja, jer u mjestu nije bilo časnih 

sestara. Jednom sam vidjela jednu mladu 

časnu sestru kojoj sam zapamtila samo 

bijele sklopljene ruke. U šestom razredu 

osnovne škole bilo mi je jasno da ću biti 

časna, ali nisam imala nikakvu predodžbu 

o tome, samo sam znala da ću moliti Boga 

i činiti svima dobro. Htjela sam u svome 


16


iznenadili, jer sam bila odlična učenica i 

veoma živahna, pa to nisu mogli spojiti sa 

životom jedne redovnice. To su najprije 

shvatili kao šalu, ali poslije, kada su vidjeli 

da je ozbiljno, bili su veoma iznenađeni. 

Međutim, kako je vrijeme odmicalo, kada 

sam se vraćala doma na praznike i odmor, 

sve su više dolazili do uvjerenja da je to moj 

odgovoran izbor, odnosno, odaziv Bogu na 

njegov poziv, jer su vidjeli da sam sretna, 

radosna i „normalna.“ 

životu činiti dobro drugima ne gledajući 

hoće li me netko za to nagraditi, zahvaliti 

ili pohvaliti. Sjećam se da mi je uvijek bilo 

drago slušati evanđelje Mt 25, poglavlje 

gdje Isus govori „bijah gladan i dadoste mi 

jesti, žedan i napojiste me“… Zapravo mi se 

jako sviđalo to što su moji roditelji svakoga 

primali i svima pomagali, a ja sam željela 

još i više. 

Kako su na Vašu odluku reagirali 

Vaši roditelji/obitelj/prijatelji? 

Moji roditelji nisu bili baš sretni radi te 

moje odluke. Prvi razlog za to bio je taj što 

sam bila jako mala i smatrali su da u toj 

dobi ne mogu znati što hoću, a pogotovo 

donijeti tako važnu odluku za život; drugo 

zato što su se bojali da me je možda tkogod 

nagovorio, iako u mome mjestu nije bilo 

redovnica. Susjedi, prijatelji, kolegice 

i kolege iz škole i nastavnici su se jako 

Zašto ste odabrali upravo Družbu 

Kćeri Milosrđa? 

Najprije nisam poznavala ni jednu družbu. 

Nisam znala da ima više redovničkih 

zajednica, nego samo da su časne časne i to 

je to. Međutim, kada sam svoju želju otkrila 

jednom fratru, mome bližem rođaku, on mi 

je postavio pitanje u koji samostan želim. 

I na odgovor da ne razumijem njegovo 

pitanje, rekao mi je da ime više redovničkih 

družbi. Kada mi je počeo nabrajati imena 

zajednica, na spomen Družbe Kćeri 

Milosrđa, osjetila sam neku izuzetnu radost 

koja mi je obuzela srce. Taj osjećaj do danas 

me nije napuštao. 

Gdje ste službovali i koje ste 

"funkcije" do sada obavljali? 

Diplomirala sam na Katehetskom 

institutu, a potom studirala teologiju i 

diplomirala na Katoličkom bogoslovnom 

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila 

sam kao katehistica i orguljašica u župama 

Stablina - Ploče, Smokvica i Preko, a kao 

vjeroučiteljica u Školi za medicinske sestre 

u Zagrebu u dva navrata, i Osnovnim 

školama “Tin Ujević” i “Grigor Vitez” u 

Osijeku. Tijekom devet godina bila sam 

odgojiteljica kandidatica, postulantica i 

juniorki, dvanaest godina provincijalna 

savjetnica, tri godine provincijalna 

prosinac 2017. 17 

17


zamjenica i tajnica Provincije Krista Kralja 

- Hrvatska i šest godina provincijalna 

predstojnica iste Provincije. Od 2003. 

do 2006. godine bila sam predsjednica 

Hrvatske Unije viših redovničkih 

poglavarica i dvije godine predsjednica 

“Zaklade Blažena Marija Petković”. Od 

2006. do 2009. bila sam promicateljica 

kauze Blažene Marije Propetog Isusa 

Petković - vice postulatorica te urednica 

glasila Svetišta majke utemeljiteljice “Tebi 

Majko”. 

Od kada do kada ste bili vrhovna 

predstojnica Družbe Kćeri Milosrđa? 

Opišite nam ukratko to iskustvo i što 

je ono značilo za Vas? 

Na XIV. Kapitulu Družbe u Rimu, 21. 

kolovoza 2009. izabrana sam za vrhovnu 

predstojnicu Družbe Kćeri Milosrđa TSR 

sv. Franje, kao šesta nasljednica na toj 

službi blažene Marije Propetog Isusa 

Petković. Na službi vrhovne predstojnice 

bila sam do 7. kolovoza 2015. To mi je 

bilo jedno veliko iznenađenje, koje nisam 

očekivala, ali sam izbor sestara prihvatila 

Na XIV. Kapitulu Družbe u Rimu, 

21. kolovoza 2009. izabrana sam 

za vrhovnu predstojnicu Družbe 

Kćeri Milosrđa TSR sv. Franje, 

kao šesta nasljednica na toj 

službi blažene Marije Propetog 

Isusa Petković. 

kao volju Božju. Imala sam poteškoća jer 

nisam poznavala jezike Družbe, ali malo 

po malo i tu sam poteškoću nadvladala. 

Iako je služba opsežna i zahtjevna, u 

njoj sam pronašla i zadovoljstvo. Imala 

sam prigodu talente umnažati, upoznati 

sestre, Družbu, susresti se sa stvarnošću 

koju sestre Kćeri Milosrđa žive i prolaze. 

Družba je rasprostranjena i djeluje na tri 

kontinenta. Upoznala sam različite kulture 

i tako mi je bilo lakše razumjeti stvarnost. 

Našla sam se pred izazovom otvaranja 

novih zajednica i zatvaranja onih koje su na 

1818 

Glasnik MBV


određene načine dotrajale. U toj potrazi za 

novošću bila sam u Tanzaniji, Kongu i Kubi, 

gdje smo bile pozvane otvoriti zajednice. 

Zbog nedovoljnog broja sestara, odlučile 

smo se samo za Kubu, koja prolazi sličnu 

situaciju kao mi u vrijeme komunizma. U 

Argentini, Paragvaju, Čileu i Peruu susrela 

sam se s velikim brojem djece, mladih 

i nastavnika koji pohađaju naše škole i 

rade u njima. Posebno mi je bilo drago 

susresti se s djevojčicama i djevojkama 

u našim sirotištima u Paragvaju, Peruu i 

Rumunjskoj i vidjeti koliko je toj djeci teško, 

ali ujedno i lijepo, jer su našle dom, istina, 

bez roditelja, ali su im sestre Kćeri Milosrđa 

i otac i majka. U našoj provinciji Krista 

Kralja sestre također puno rade i zalažu se 

za djecu, mlade i starije i nemoćne osobe. 

Meni je cjelokupno iskustvo pomoglo da još 

više zavolim svoj poziv redovnice i osjetim 

veliku zahvalnost prema Bogu za dar zvanja 

i svega onog dobrog što Bog po nama čini 

za potrebite. Potom sam se vratila u Blato 

na odmor i pomagala sestrama, a 2016. 

godine ponovno sam izabrana na službu 

provincijalne predstojnice provincije Krista 

Kralja – Hrvatska, a mandat mi traje do 6. 

siječnja 2019. 

Jeste li ikada bili u Zagorju, u posjetu 

Vašim sestrama u Marincima ili na 

Vinagori? Kakvi su Vaši dojmovi? 

Često sam dolazila i dolazim u Zagorje. 

Uvijek se osjećam doma. Posebno mi je 

drago doći u Marince, u obiteljsko ozračje 

koje vlada u toj našoj zajednici. Starice 

koje sestre s ljubavlju njeguju, osjećaju se 

kao u svome domu, a i ja s njima. Dolazila 

sam često i na Vinagoru i bilo mi je drago 

tamo biti. Nažalost, tu smo zajednicu 

morali zatvoriti radi nedostatka sestara, a 

kuća je već bila u trošnom stanju, a kako 

Iz Kronike Družbe 

1920.-1939. 

„Točno u pola noći opet su sve 

u kapelici. Njihovo iznenađenje 

bilo je veliko kad su ugledale 

na oltaru rasvjetljenoga malog 

Isusa u naravnoj veličini 

gdje leži na slamici, ovijen u 

pelenice i raširenih ruku nas 

gleda svojim nebesko plavim 

očicama i kao da nam govori: 

‘Evo, došao sam, čekam te, 

dođi!’ 

Nakon dubokog poklona, 

odmah smo zapjevale ‘Isuse 

mileni, Bože moj, srce ti 

dajem da sam tvoj’. Zatim 

smo nastavile moliti oficij, pa 

razmatranje i opet pošle sve na 

počinak. (…) Za ovu svetkovinu 

sestre su naučile pjevati novu 

sv. misu i oduševljeno su je 

pjevale na trećoj sv. misi, a 

preko prvih dviju pjevale su 

božićne pjesme. Kapelica je 

preko svih misa bila dupkom 

puna i narod je bio veoma 

razdragan i oduševljen lijepim 

kipom maloga Isusa. 

Nakon dovršene pobožnosti, 

na zajedničkoj kavi sve je 

zanimalo odakle nam taj lijepi 

kip. Tada je Majka glavarica 

ispričala kako ga je nabavila u 

prosinac 2017. 

19


nije vlasništvo Družbe, nismo u nju mogle 

ulagati. Staricama u takvim uvjetima nismo 

mogle pružati adekvatnu pomoć, pa smo 

ih radije povukli u Marince i smjestili u 

druge naše domove, a Vinagoru zatvorile. 

Posljednji puta sam na Vinagori bila uoči 

Svih Svetih ove godine, na grobu naše 

pokojne s. M. Edvine Matulović. 

S našim ste hodočasnicima proveli 

nekoliko dana na Korčuli. Kako se 

osjećate kada boravite u rodnom 

mjestu Vaše utemeljiteljice, na otoku 

na kojem je sve zapravo počelo? 

U Blatu se osjećam kao doma. Vjerujem 

da ste to mogli zamijetiti. Tamo sam 

provela četiri godine početnog odgoja, 

dovršila osnovnu i srednju školu, radila 

šest godina u Smokvici, pripremala doček 

prijenosa zemnih ostataka, gradnju 

svetišta i beatifikaciju blažene Marije 

Propetog Petković. Upravo u to vrijeme 

sam bila na službi provincijalne zamjenice 

i provincijalne predstojnice te me je mnogo 

toga dopalo u svemu. Upoznala sam mnoge 

Blaćane koje nisam poznavala, s kojima 

sam surađivala i nastavljam surađivati. 

Kada me netko pita odakle sam, onda 

kažem da sam po rođenju iz Blatnice, a po 

Družbi iz Blata. U Blatu doista provodim 

mnogo vremena, za sve prigode vezane 

uz našu blaženu utemeljiteljicu, radi naših 

pripravnica i radi drugih obveza. Prižba mi 

je posebno osvježenje u svako doba godine. 

Tijekom posjeta Korčuli pokazali 

ste nam lutku djeteta Isusa i pričali 

o proslavi Božića u samostanu za 

vrijeme bl. Marije Propetog Isusa 

Petković. Zašto je važna ta lutka, 

kako je tada izgledala proslava 

Božića u samostanu i kako ona 

izgleda danas? 

Da, kip djeteta Isusa kojeg sam vam pokazala 

ima svoju posebnu povijest i značaj za 

Kuću maticu Družbe Kćeri Milosrđa TSR sv. 

Franje. Upravo to je razlog zašto ga čuvamo 

na posebnom mjestu, u spomen sobi naše 

blaženice. Naime, kip djeteta Isusa kojeg 

ste vidjeli Majka utemeljiteljica je kupila u 

Zagrebu, uz pomoć dobre gospođe koja joj 

ga je prodala po simboličnoj cijeni. Njezina 

želja je bila da obraduje djecu i sestre u 

Blatu za Božić. To se i dogodilo za Božić 

1935., kako je zapisano u Kronici Družbe. 

Taj kip na oltaru je stajao 40 dana, sve do 

Svijećnice. Na Svijećnicu sestre bi došle u 

kapelicu i nakon Povečerja, sve bi pratile 

Majku utemeljiteljicu, koja je nosila djetića 

Isusa ispred njih, u procesiji do njezine 

sobe. Prije nego bi ga stavila u komodu u 

kojoj će do sljedećeg Božića biti pohranjen, 

sve bi ga sestre poljubile, a Majka bi ih 

2020 



blagoslovila tim kipom. One bi mu pjevale 

„Sklopi blage očice“ i ostale božićne pjesme, 

što je bilo svečano i dirljivo. Ovaj običaj se 

njegovao sve dok se nije Kuća matica počela 

preuređivati, a rekonstrukcija je trajala 

više godina. Po izgradnji Svetišta, običaj 

smo obnovile i sestre kip djeteta Isusa za 

Božić postavljaju u Svetište, a kada završi 

božićno vrijeme, na isti način ga prate iz 

Svetišta u procesiji do spomen sobe bl. 

Marije Propetog Petković. Predstojnica 

kuće ili provincijalna predstojnica, ako se 

nađe u Kući matici, nosi ga u procesiji sa 

sestrama i pohranjuje na mjesto koje ste 

vidjeli. 

Što za Vas znači rođenje Isusovo? 

Rođenje Isusovo mi predočuje ljubav Božju 

za čovjeka. Darovao nam je svoga Sina u 

liku djeteta Isusa. Svakog Božića srce mi se 

ispunja radošću i zahvalnošću. 

Što biste željeli poručiti našim 

čitateljima uoči proslave Božića, 

odnosno, koje biste im najvažnije 

poruke, Vas i Vaše utemeljiteljice, 

željeli prenijeti? 

„Na sveti dan Božića, moja duša ne samo 

da vam čestita, nego vas sve stavlja u ruke 

utjelovljene Riječi, da vas one čvrsto drže 

kroz čitavu vječnost. Moja je jedina želja da 

ostanete uvijek vjerni Isusu, Sinu Božjem, 

Kralju neba i zemlje i da u njemu budete 

sretni kroz svu vječnost.“ 

Ovim željama bl. Marije Propetog Petković 

svakom čitatelju želim da Božić proslavi 

u miru, radosti i blagostanju sa svojom 

obitelji te da Isus trajno bude središte vaših 

obitelji, središte vaših srdaca, opravdanost 

koja će uvijek držati povezanim naš 

hrvatski narod, da u jedinstvu proslavimo 

Božić i provedemo u blagodatima Božje 

ljubavi i brižnosti novu 2018. godinu. 

Zagrebu, uz vrlo nisku cijenu. 

Zato je Majka željela posebno 

obradovati za njegov dolazak 

kuću Maticu. Odlučila je da 

u njegovo Ime utješi što više 

jadnih siromaha u mjestu, 

pa je naredila sestrama da 

kroje i šivaju za njih robu. Na 

Badnji dan sve je bilo gotovo 

i sašiveno; oko 43 komada 

odjeće za žensku i mušku 

djecu, a nešto i za odrasle. 

Pozvalo ih se u samostan, 

okrijepilo toplom hranom, dao 

im se sapun, a neke i okupalo. 

Muškima se dao novac da 

ošišaju kose. Kad su bili čisti, 

dala im se nova odjeća i skoro 

svakome hrana za Božić. 

O, kako su utješeni, razdragani 

i veseli ostavljali naš samostan 

i hrlili svojim kućama. A koliko 

utjehe i zadovoljstva osjetile 

smo mi, a posebno naša 

plemenita Majka glavarica 

kad je vidjela, barem časovito 

utješene, zapuštene putnike 

ove suzne doline. Vjerujemo 

da je bilo utješeno i radosno i 

Srce Božanskog djetića Isusa, 

koji toliko ljubi siromahe da je i 

sam u svom zemaljskom životu 

htio biti siromah i živjeti od 

milostinje.“ 


21


Ivana Lazički 

BOŽIĆNA ČESTITKA VLČ. IVANA VUKINE 1934. 

Sretan Božić! 

Božić je svakome najmiliji blagdan! Božiću veseli se staro i mlado. 

Božićni su blagdani puni svetog i mirnog veselja. Na Božić najlakše 

osjećamo onaj sveti mir, kojega je Isus na svijet donio. Duša nam se 

puni svetom radošću. Božićni blagdani diraju svako pa i najtvrđe 

srce. Tko ne osjeća u svom srcu Božić, taj nije kršćanin, nije katolik. 

K 

Božiću sjećamo se onih dana, kad 

smo kao djeca uživali svu radost i 

veselje božićne svete noći i božićnih 

blagdana u roditeljskoj kući slavili i 

svetkovali sveti Božić. Gde su oni blaženi 

časovi, gde je ono veselje svete noći, gde su 

one naše mile i drage jaslice? Gde je sad naš 

Betlehem, kojeg smo svojom rukom pravili, 

sami ga lijepili i u kutiću sobe, domaće naše 

hiže, slagali? Sve je prošlo i sve prolazi. I evo 

sada u tuđini, nekoji i preko mora, slavite 

Božić. Jedni u veselju svoje drage dječice, a 

drugi sami kao pustinjaci. Ali i jedni i drugi 

slavite Božić i želite i molite, da Vam dobro 

Božje dijete dade svetog mira i sreće. 

Siromašnima neka bude Božić utjeha, 

ohrabrenje, primjer i poticaj, da za volju 

siromašnom Božjem djetetu, podnašate 

i do kraja podnesete križ siromaštva i 

drugih nevolja. Imućnome da bude Božić 

poticaj, da se sjeti bližnjega svoga, da mu 

barem za Božić učini jedno veselje i dade 

nevoljnome bilo kakav dar. Da imućni ne 

budu tvrda srca kao ljudi iz Betlehema, već 

dobrog srca kao betlehemski pastiri. 

Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, 

koji su dobre volje, pjevali su anđeli 

nad štalicom kod Betlehema. Anđeli su 

naviještali mir ljudima. Taj mir donio je 

Isus. Ali to nije mir što ga ljudi dijele, već 

mir kojeg svijet ne može dati, jer ga nema. 

Mir Božji, pravi mir, donio je na zemlju 

tek Isus. On jedini daje mir. Ali ga ne daje 

svima, već samo onima, koji su dobre 

volje. A dobre volje to su oni ljudi, koji žele 

dobro, koji idu za dobrim, koji čine dobro, 

koji su i sami dobri. Dobri ne samo pred 

ljudima, nego i pred Bogom! Pred Bogom 

je pak onaj dobar, koji se čuva grijeha, a 

čini dobro. Hoćemo li dakle dobiti mira 

Božjeg, moramo se čuvati duševnog zla, 

a činiti dobro. Duševno zlo, to je grijeh. I 

svi znamo, da se moramo grijeha čuvati, a 

zaboravljamo da treba i dobro činiti. Svaki 

od nas mora da čini i dobro, jer tko ne čini 

dobro, on je kao jalova voćka, koju gospodar 

siječe i baca u peć. Jer svako drvo, koje ne 

rodi dobra roda, posjeći će se i u peć baciti. 

Tako veli sam dragi Spasitelj. Budimo dakle 

rodno drveće. Rodimo svaki svojim rodom, 


2222


t. j. svaki neka čini dobro prema svojim 

prilikama i svojoj sposobnosti. Dragi Bog 

tražit će od nas roda, i to onakvog roda, 

kakvim smo mi mogli uroditi. Od šljive 

traži gospodar šljiva, od jabuke jabuka 

itd. Od nas će Bog tražiti ono dobro djelo, 

koje smo mogli učiniti i prema svojim 

sposobnostima i prema svojim prilikama. 

To pak znači, tko više imade, treba da i više 

dade i za sirotinju i za crkvu. Ili, tko više 

znade, više treba da druge pouči i uputi. 

Tko imade veću vlast, više dobra treba da 

učini podložnoj zajednici. Bio učen ili neuk, 

bogat ili siromašan, star ili mlad, svećenik 

ili svjetovnjak, radnik ili gospodar, svaki 

može činiti dobro. A u svemu neka budu 

pravilo Isusove riječi: Što ne ćeš da drugi 

čine tebi, ne čini ni ti drugome. Dakle, što 

želiš da drugi želi, veli, ili čini tebi, to moraš 

i ti drugome željeti, reći ili činiti. 

Činimo dobro i čuvajmo se zla, pa ćemo i 

mi brzo postati ljudi dobre volje. Čineći 

dobro osobito u današnja preteška 

vremena, postići ćemo milost dobre volje, 

postići ćemo mir, kojeg dragi Isus na svijet 

donese. Mir Isusov, mir je duše, to je mir sa 

samim sobom, mir s ljudima i mir s dragim 

Bogom. A što nam je danas više potrebno, 

nego mira Božjeg? Zato neka drago dijete 

Božje dade obilje mira Božjeg svima vama 

u svijetu i svima nama kod kuće! Ovaj Božić 

neka donese mira Božjeg u naše kuće, 

naše obitelji, u naša sela, u naše gradove 

i u domovinu našu! Mira nam treba! Mira 

svi želimo i mira svima trebamo! Zato: 

Jaganjče Božji, koji si donio mir, podaj 

nam mir! Daj nam svoj mir! Ne mira, kojeg 

svijet daje, mir pod topovima, mir pod 

bajunetama, već mira ljubavi, mira Božjeg! 

Zato i ovaj vinagorski glas želi svima u 

svijetu i Vinagorčanima i prijateljima: 

MIR VAM! 

SRETAN BOŽIĆ! SRETNU NOVU GODINU! 

Glas Vinagore, god. III., 

16. prosinca 1934., br. 5 

prosinac 2016. 2017. 

23 

23

UZORI VJERE 

SV. GIANNA (IVANKA) BERETTA MOLLA: ZAŠTITNICA TRUDNICA, 

DJECE I PROMICATELJA KULTURE ŽIVOTA 

Valerija Kovačić 

Žlabur 

Djetešce nam se rodilo 

Katolička obitelj, gdje se redovito, 

ispred kipa Majke Božje, molila 

krunica, a otac i majka svakodnevno 

s djecom sudjelovali na svetoj misi, 

okružje je u kojem je svoju svetost 

gradila Gianna Beretta Molla - 

prva liječnica koja je proglašena 

svetom. Zaštitnica je trudnica, 

djece i promicatelja kulture života. 

Spomendan joj je 28. travnja. 

Rođenje našeg Spasitelja bilo je sve samo 

ne idilično. Njegova je majka, puna vjere i 

pouzdanja, strpljivo podnosila sve nedaće 

kako bi na svijet donijela Život. U spomen na 

taj događaj, puk je spjevao pjesme kojima 

stoljećima nastoji izraziti ljubav djetetu 

Isusu. I ovih se dana u našim crkvama pjeva: 

„Djetešce nam se rodilo, u jasle se položilo, 

Isuse mileni, Bože moj, srce ti dajem da sam 

Tvoj.“ Stihovi su to kojima volimo tepati 

malenom Božiću. S koliko smo radosti 

iščekivali Njegovo rođenje! Hvala Bogu 

da i danas postoje obitelji koje s takvom 

radošću dočekuju novi život, a sve teškoće 

koje prate trudnoću stavljaju u Božje ruke. 

Hrabre majke koje umjesto svojeg života 

biraju djetetov, dobile su u jednoj ženi 

svoju zagovornicu, ali i priznanje koje je, 

proglasivši je svetom, udijelio Sveti Otac. 

Gianna Beretta rođena je 4. listopada 1922. 

u Magenti kod Milana. Bila je deseto od 

trinaestero djece, od kojih je petero umrlo 

u ranoj dobi. Njezino troje braće izabralo 

je duhovno zvanje: Enrico o. Albert postaje 

kapucin i misionar u Brazilu; Josip, svećenik 

u Bergamu te Virginija, redovnica u Indiji. I 

Gianna je razmišljala o takvom pozivu, ali 

život je otišao u drugom smjeru. S dvanaest 

godina Gianna je upisana u Katoličku akciju, 

čiji program možemo sažeti u tri riječi: 

djelovanje, molitva i žrtva. Te riječi opisuju 

i sv. Giannu, čiji je moto bio: „Nasmiješiti 

se Bogu od kojega dolazi svako dobro.“ Uz 

svakodnevnu svetu pričest, ispovijedala 

se svakog tjedna kod istog svećenika, te 

redovito pohađala duhovne vježbe. Za 

vrijeme vježbi u ožujku 1938. je zapisala: 

„Želim se bojati smrtnog grijeha kao da 

je zmija; radije tisuću puta umrijeti nego 

uvrijediti Gospodina.“ Medicinski fakultet 

završava u Paviji te specijalizira pedijatriju. 

Iako je razmišljala o misijskom radu u 

Brazilu, shvatila je da je brak njezin životni 

put. 


24

UZORI VJERE 

„Spasite dijete!“ 

U rujnu 1955. udaje se za ing. Petra Molla, 

angažiranog laika s kojim planira puno 

djece. Gianna je rodila troje: Pierluigija, 

Mariju Zitu i Lauru. Redovito se u ovoj 

obitelji molila krunica i čitala Biblija. 

Gianna je s 39 godina bila trudna s četvrtim 

djetetom. Liječnici su joj za vrijeme 

trudnoće dijagnosticirali cistu na jajniku 

i predlagali joj da pobaci, kako bi je mogli 

operirati. Prof. Vitali tom joj je prilikom 

rekao: „Ako želimo sačuvati tvoj život, 

trebamo prekinuti trudnoću!“ Gianna je 

odlučno odgovorila: „Profesore, to nikako 

ne dopuštam. Ako morate odlučiti između 

mene i djeteta, nemojte oklijevati: spasite 

dijete!“ Suprugu Petru je to isto naložila. 

On je cijelo vrijeme bio uz nju. Gianna je 

zdravu djevojčicu Ivanu Emanuelu rodila 

na Veliku subotu 1962. u bolnici u Monzi. 

Poslije tjedan dana teških bolova, zbog 

upale rane i sepse koja se proširila, Gianna 

je nekoliko sati prije smrti, prema izričitoj 


25

UZORI VJERE 

„Ako bi se dogodilo da zbog 

ostvarenja našega poziva 

moramo i umrijeti, onda bi 

to morao biti najljepši dan 

u našem životu.“ 

G. B. Molla 

želji, prebačena u svoju kuću u Ponte 

Nuovo, gdje je umrla 28. travnja 1962. 

godine. Do posljednjeg trenutka ponavljala 

je riječi: “Isuse, ja Te ljubim!“ 

Vrlo brzo počela su hodočašća na njezin 

grob u Miseru. Brojna su svjedočanstva 

žena koje su u teškim trenucima poroda 

zazivale Giannu da ih zagovara. U Grajau 

i Sao Paolu u Brazilu dogodila su se dva 

čuda po njezinu zagovoru, što je dovelo do 

proglašenja blaženom 24. travnja 1994. 

a papa Ivan Pavao II. je 16. svibnja 2004. 

proglašava svetom uz prisustvo njenog 

tada 92-godišnjeg supruga i djece. 

Prigodom proglašenja svetom, papa je 

rekao: „Ta je sveta majka obitelji herojski 

ostala vjerna zadaći koju je preuzela 

na dan vjenčanja. Krajnja žrtva koja je 

zapečatila njezin život svjedoči kako samo 

onaj koji ima hrabrosti posve se posvetiti 

Bogu i braći ostvaruje samog sebe. Naša 

epoha može otkriti preko primjera Gianne 

Beretta Molla čistu ljepotu, neporočnu i 

plodnu bračnu ljubav, življenu kao odgovor 

na božanski poziv!“ 

„Spremna sam na sve što Bog od 

mene traži“ 

Sveci današnjeg vremena vapaj su 

trenutka u vječnosti koji treba ispravno 

proživjeti. Sv. Gianna za mene je dvostruki 

uzor vjere jer je način života ove svete 

žene plod vjere njezinih roditelja, koji 

su molitvom i životom u biće svoje djece 

usadili kako je jedino važan Gospodin. 

Svakodnevnu obiteljsku molitvu nastavila 

je sa suprugom i djecom. Kad roditelji 

postave čvrste temelje vjere, tada djeca 

donose teške, ali ispravne odluke. Karika je 

to koja u današnjici visi o niti, a u mnogim 

obiteljima je davno pukla. Da, mnogi su 

zastranili. No, pitamo li se kakav su temelj 

dobili kod kuće? Ovo blagoslovljeno 

vrijeme nade koju nam donosi rođenje 

Spasiteljevo, iskoristimo za rast u vjeri, 

kako bismo mogli odgajati društvo za 

kulturu života. Ulazeći u rađaonu, svjesna 

da se možda neće vratiti kući, Gianna je 

izrekla ovu rečenicu: „Spremna sam na sve 

što Bog od mene traži.“ Neka nam svima 

bude poticaj sv. Gianna Beretta Molla, 

koja je izgubila ovozemni život kako bi ga 

njezino dijete imalo. Štovanje sv. Gianne 

(Ivanke) prisutno je i u Hrvatskoj. U župnoj 

crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vrbovskom u 

Gorskom Kotaru i u kapelici Uzvišenja sv. 

Križa u Markuševečkom Popovcu, nalaze se 

posvećene slike svetice. Znak je to da puk 

Božji prepoznaje tko im treba biti uzorom 

vjere jer željeti biti majkom, birati život, 

suvremeni svijet obezvređuje. Posljednja 

dva mjeseca svima su puna usta Božića: 

blagdanski stol, dekoracije, pokloni, 

savjetuju nas nutricionisti, dizajneri, 

kuhari… No nitko ne spominje Isusa! Slavi 

se Božić bez Božića! Dijete Isus je postao 

nebitan. Najveći poklon koji nam je Bog 

dao čovjek današnjice odbacuje. Zato 

ovaj članak posvećujem svim majkama i 

očevima, koji su unatoč mnogim teškoćama, 

baš poput sv. Gianne, rekli DA životu! Ima 

li što ljepše nego reći: „Djetešce nam se 

rodilo!“ 


26

DJETEŠCE NAM SE RODILO 

Djetešce nam se rodilo 

U jasle se položilo 

Isuse mileni, Bože moj 

Srce ti dajem da sam tvoj. 

Sin Boga Oca i Bog sam 

S neba na zemlju siđe k nam 



Čista ga Djeva rodila, 

I svojim mlijekom dojila 



Isus mu ime Otac da, 

Da nas otkupi, posla ga 



Hrvatski crkveni kantual

Molitva 

pri polnočke 

Cirkva kak luč 

v noči svietli, 

a ja stiha 

vrata otpiram. 

Pred raspelom 

kleknem, potiho se 

prekrižim, 

Z prsti malo 

čislo prebiram. 

Kmica je, zima, 

spušča se snieg. 

Same svieče 

stiha goriju. 

Dok pred oltarom 

koleno prigibam, 

drveni anđeli 

same mučiju. 

Molitvu v sebi 

stiha slažem: 

Te prosim 

da nas i ove 

lete pohodiš. 

I dok se Mariji 

v krilu ziblješ, 

da z jaslic nas 

se još jemput 

blagosloviš. 

Valentina Babić


PRED NAMA SU DVA VAŽNA DOGAĐAJA POKLONSTVO KRALJEVA I 

KRŠTENJE GOSPODINOVO KOJIM ZAVRŠAVA BOŽIĆNO VRIJEME 

Mario Kralj 

Bogojavljenje - Tri kralja 

Prema kalendaru, ove godine slavit ćemo susljedno svetkovinu 

Bogojavljanja te potom blagdan krštenja Gospodinova. Te dane 

bismo mogli nazvati i konkretizacijom Božjeg utjelovljenja – upućuju 

nas, naime, na svrhu utjelovljenja, a to je da smo svi djeca Božja 

(Krštenje Gospodinovo), te nas usmjeravaju na nastavak našeg 

života u svakodnevici kroz traganje za Gospodinom (Bogojavljenje). 

Evanđelje Bogojavljenja donosi 

nam događaj poklona trojice 

maga novorođenom Isusu. Oni su 

ugledali na nebu zvijezdu, u kojoj su 

prepoznali znak rođenja novorođenog 

kralja židovskog. To putovanje trajalo je 

otprilike mjesec ili dva. Put ih je doveo do 

Jeruzalema, te preko Heroda trebaju ići u 

Betlehem. Herod je postao nemiran te je 

savjetovao magima da mu jave gdje se to 

nalazi taj novorođeni kralj. On je, naime, u 

djetetu prepoznao opasnost za svoju vlast i 

moć. Mazi su se uputili prema Betlehemu, 

a zvijezda je išla pred njima, te su dospjeli 

pred štalicu i predali svoje darove – zlato za 

kralja, tamjan za Boga, smirnu za smrtnog 

čovjeka. Potom su se vratili u svoju zemlju. 

S jedne strane susrećemo Heroda, čiji 

dvor biva uznemirem pojavom nekog 

novorođenog kralja. I to još u Betlehemu. 

Pojavila se živa opasnost za njegovu moć, 

vlast. On kuje spletke, igra zakulisne igre, 

nastoji prikriti svoje namjere pred magima 

te mu se misli okreću prema tome da ubije 

to dijete. Dolazi do nakupljanja mržnje koja 

je eruptirala u pokolju kojeg se prisjećamo 

kada slavimo spomendan Nevine Dječice. 

Herod nam pokazuje kako čovjek kada 

promatra svoje vlastite sebične interese 

biva zaslijepljen za istinu. 

S druge strane nalaze se mazi. Bavili su se 

astronomijom te su prema tome bili upućeni 

u kretanje nebeskih tijela. Prema poklonima 

koje su donijeli Isusu, zaključujemo da su 

bili bogati. No, silno bogatstvo i moć nije 

ih spriječilo u traganju za istinom. Njihove 

oči nisu ostale prikovane za ovozemaljsko, 

za materijalno, već su usmjerili svoj pogled 

prema traganju za istinom. Opazivši 

zvijezdu na nebu, u njoj su prepoznali 

znak novorođenog kralja. I otisnuli su se 

na traganje za tim kraljem. Vjeruju da će 

ih zvijezda odvesti do novorođenog kralja. 

Svjetlost je obasjala njihova srca, i oni su se 

uputili u nepoznato. To je vjera – prelazak 

iz poznatog u nepoznato. Odluka da svoje 


3030

srce usmjerim prema Svjetlosti, a Svjetlost 

jest Krist sam, utjelovljeni Sin Božji koji je 

postao čovjekom da otkupi palog čovjeka. U 

srži se nalazi pogled – oči koje su usmjerene 

prema Istini. Mazi su gledali svijet očima 

usmjerenima prema Istini, oni su tragali za 

Onim tko je put, istina i život. I našli su ga. 

Vidimo da se radi o našem pogledu. To je 

najljepše istaknuo sam naš Gospodin kada 

je rekao: „Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti 

je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti 

svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve 

će tijelo tvoje biti tamno. Ukoliko imamo 

negativan pogled na svijet, na svoje bližnje, 

zavidimo, oholi smo, prezauzeti svojim 

planovima i ostvarivanjem svoje karijere, 

poslovnih uspjeha, a ne vidimo brata pored 

sebe u potrebi, kakvi smo mi kršćani? A 

Božić nam je još tu. Jaslice su nam još u 

kući. Isus je tu s nama. Zapitajmo se, kakve 

su naše oči nakon susreta s Gospodinom na 

polnoćki? Jesmo li poput Heroda koji gleda 

samo na svoj interes ili smo sličniji mazima 

koji izlaze iz svoje sigurnosti te dolaze 

u susret Gospodinu? Budimo pozorni 

dakle, da i mi nastavimo u našem životu 

tražiti Gospodina. Naš život jest traganje 

za Njime, hodanje u vjeri prema susretu 

s Gospodinom u vječnosti. Na početku 

došašća smo iščekivali Njegov dolazak, o 

Božiću smo se radovali susretu s njime, a 

sada je na nama da pronađemo mjesto za 

Gospodina u našem životu. 

SLIKA S POKRAJNJEG OLTARA SVETIH TRIJU KRALJEVA


Blagdan krštenja 

Gospodnjeg 

Ima li ljepšeg načina da završi Božićno vrijeme od blagdana 

Krštenja Gospodnjeg? Njime nam doista biva dana ne samo 

slika, niti uzor, već pravi pralik, prototip onoga što si svaki 

dan trebamo posvješćivati u našem hodu kroz ovaj život. 

Evanđelje po Marku stavlja Isusovo 

krštenje kao svojevrsni uvod u 

Isusovo javno djelovanje koje je 

obilježeno navještajem blizine kraljevstva 

Božjega te potrebe obraćenja. Gospodnje 

krštenje jest u svojoj biti afirmacija Isusa 

kao Sina Božjega. On je izabranik, Mesija, 

onaj koji će ponijeti grijeh svijeta na svojim 

ramenima te otvoriti nebo svakom čovjeku. 

Otac ga oslovljava riječima „Ti si Sin moj, 

Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Milina 

znači da ga netko miluje, zamilovati nekoga 

znači nositi ga u svojem srcu, imati posebno 

mjesto za njega, osjećati s njime, ukratko – 

biti jedno s njime. Duh Sveti je onaj koji je 

zamilovao Isusa sišavši na njega. Otac ga 

ljubi! To je poruka ovog blagdana. 

Gospodin nije mislio samo na Isusa kada je 

rekao ove riječi. One se odnose na svakog 

krštenika. Pitaš sada, kako je to moguće, 

a ja ti kažem, moguće je jer svi smo mi 

krštenjem pritjelovljeni Kristu. Postali smo 

i jesmo Kristovi. Njegovi smo. Svakome od 

nas Otac govori: „Ti si sin moj/kćer moj/a 

ljubljeni/a. Ljubim te! Nisi sam u ovom 

svijetu. Nisi bez razloga ovdje. Ja sam te 

htio da budeš ovdje, htio sam da postojiš. 

Tvoje ime urezano je u dlan moje ruke.“ 

No, nemojmo se zavarati. To ne znači 

da ćemo automatski, jer smo kršteni 

zavrijediti da gledamo lice Gospodnje. 

Krštenje je zadatak, ono je novo rođenje, 

rođenje za nebo. A put do neba vodi preko 

ove zemlje, preko naše svakodnevice. 

Svakodnevice koja zna biti surova, tamna 

i često puta jadna. To je onaj dio o kojem 

ne govorimo tako često. Mi ne možemo 

dospjeti do neba bez križa. Križ je put do 

neba. Nebo je zapisano u našem srcu, Otac 

nas ljubi neizmjernom ljubavi. Isus nam je 

pokazao put – put svakodnevnog života u 

potpunoj usmjerenosti prema Gospodinu. 

Naime, on je na križu dao svoj život da bi 

odnio grijeh svijeta, a uskrsnućem nam 

je pokazao smjer našeg života. Mi smo 

stvoreni za vječnost. To je ona milina o 

kojoj sam ranije govorio. Biti dijete Božje u 

tolikoj mjeri da živim vječno. 

Posvjestimo si svakog dana činjenicu 

da smo djeca Božja, da nas Otac ljubi. I 

djelujmo u skladu s tom činjenicom. To 

znači živjeti svoj život po zapovjedi ljubavi 


3232 

32


U ono vrijeme 

Ivan je propovijedao: »Nakon 

mene dolazi jači od mene. 

Ja nisam dostojan sagnuti se 

i odriješiti mu remenje na obući. 

Ja vas krstih vodom, 

a on će vas krstiti Duhom Svetim.« 

Onih dana dođe Isus iz Nazareta 

galilejskoga i primi u Jordanu 

krštenje od Ivana. 

I odmah, čim izađe iz vode, 

ugleda otvorena nebesa 

i Duha poput goluba 

gdje silazi na nj, 

a glas se zaori s nebesa: 

Ti si Sin moj, Ljubljeni! 

U tebi mi sva milina! 

Mk 1,7-11 

– ljubiti Gospodina i ljubiti bližnjega svoga. 

To je srž krštenja. Srasti s Kristom toliko da 

postajemo kakav je On. 

To je naš zadatak u ovoj nadolazećoj 

godini – biti što sličniji Njemu. Činimo 

dobro, budimo otvoreni poticajima Božjim, 

nemojmo se dati svladati zlom, već dobrim 

svladavajmo zlo. Nemojmo dopustiti da 

tama naše svakodnevice oduzme vjeru, 

nadu i ljubav koju smo primili u krštenju. 

Imamo zadatak, a to je da živimo dostojno 

poziva djece Božje. A to ćemo najbolje 

ostvariti ako budemo svojim bližnjima 

čovjek. Danas je najteže biti čovjek. Stoga 

budi Ti onaj koji će drugima pokazati 

ljepotu Božje blizine kroz osmjeh, susret, 

darovano vrijeme, kupnju kruha ili mlijeka, 

odricanjem nečega što mi ne treba (košulja, 

hlače...). Mogućnosti su bezbrojne. U svemu 

neka ti uzor bude Isus te živi svoje krštenje 

kroz susret s bližnjima. Ti si onaj/ona koja 

nosi ljudima Krista, jer si kršten/a u Njega. 

Ne zaboravi to! I ne zaboravi da si ti Očev 

sin/kćer, i da te ljubi! 

33 

listopad prosinac 2017. 2016. 

33


Jelena Jazbec 

LISTOPADSKI HOD MARIJINIM MJESECOM LISTOPADOM 

Kraljice krunice, moli za nas! 

Marijin mjesec listopad u našim smo 

župama obilježili svakodnevnom 

molitvom krunice i svetim misama u 

kapelicama, koje se prigodno koriste, 

kroz četiri subote. Nazvali smo to hod 

s Marijom kroz mjesec listopad. Svaku 

subotu promišljali smo o jednom 

otajstvu i konkretizirali ga za naš 

svakodnevni život i molitvenu praksu. 

Prvom svetom misom 7. listopada, 

proslavili smo spomendan Blažene 

Djevice Marije od Krunice u Donjem 

Zbilju, kod „poklonca“ koji je ove godine 

dobio i novi vanjski izgled, a obnovljen 

je darovima i radom mještana te Općine 

Desinić. Tu prvu subotu razmišljali smo 

o radosnim otajstvima svete krunice i 

pokušali ih prepoznavati u svome životu. 

Tjedan dana kasnije, 14. listopada, bili smo 

u Gabrovcu, gdje je 2008. godine podignuta 

špilja Gospe Lurdske, na inicijativu sinova 

Josipe Vnučec, koja je bila njezina velika 

štovateljica. Razmatrali smo slavna 

otajstva krunice i obilježili stotu obljetnicu 

od posljednjih ukazanja Marije u Lurdu te 

cijeli svijet preporučili Mariji u zagovor i 

zaštitu. Dana 21. listopada put nas je odveo 

u Gorjakovo, u kapelicu Srca Isusova. 

- Isus na se očitovao kao dobri Bog u naravi 

i liku najsavršenijega i najboljeg čovjeka, 

tako da nas u njemu zanosi i slika Božja 

i slika čovjeka. Isus je za nas, koji smo 

ga već vjerom upoznali, onaj najdivniji 

čovjek u koga naš pogled stalno upire. U 

njemu nalazimo onaj najveći mogući uzor. I 

upravo kroz molitvu krunica promatramo i 

razmatramo taj uzor za svoj život, osobito 

u žalosnim otajstvima koje na razne načine 

i mi proživljavamo u svome životu - rekao 

je velečasni u svojoj propovijedi. 

Svoj listopadski hod završili smo u 

kapelici Srca Marijina u Pavlovcu, čime je 

obilježena četrnaesta obljetnica izgradnje 

ove kapelice. Razmatrali smo otajstva 

svjetla, koja nam je u baštinu ostavio veliki 

prijatelj Hrvata, sada sveti Ivan Pavao II., a 

na svetoj misi sudjelovali su i mladi koji su 

tog vikenda bili na dvodnevnoj duhovnoj 

obnovi u Marincima i Vinagori. Kroz sve 

subote ponavljali smo i 15 Obećanja koja je 

Blažena Djevica Marija dala sv. Dominiku 

i bl. Alanu. Mještani Zbilja, Gabrovca, 

Gorjakova i Pavlovca nakon svete mise 

pripremili su prigodni domjenak i 

druženje za sve sudionike. Kako je ovakav 

način slavljenja Marijina mjeseca lijepo 

prihvaćen od vjernika, želimo nastaviti i 

naredne godine. Marija je naša nebeska 

majka i nikada je nećemo moći dovoljno 

slaviti i hvaliti za njezin moćni zagovor 

kod njezinog Sina Isusa Krista, kome 

posvećujemo i svoj život. 


34


Obećanja BDM svima koji mole krunicu 

1. Svima koji budu odano molili krunicu, 

obećajem svoju posebnu zaštitu i obilje 

milosti. 

2. Oni koji budu ustrajali u molitvi krunice, 

primit će neku osobitu milost. 

3. Krunica će biti moćno oružje protiv pakla, 

uništit će grijehe i izgnati herezu. 

4. Krunica će pomoći rast kreposti i dobrih 

djela, donijeti obilje Božjih darova za dušu, 

preokrenut će ljubav prema svijetu u ljubav 

prema Bogu, uzdići srca da žele božanska 

i vječna dobra. Na taj način će se te duše 

posvetiti. 

5. Koji mi se povjere preko krunice, neće biti 

izgubljeni. 

6. Koji budu pobožno molili moju krunicu, 

razmišljajući o otajstvima spasenja, neće biti 

satrveni nedaćama niti će umrijeti lošom 

smrću. Grešnici će se obratiti, pravedno će 

rasti u milosti i postati vrijedni vječnoga 

života. 

7. Oni koji su iskreno odani molitvi moje 

krunice, neće umrijeti bez utjehe Crkve ili 

bez milosti. 

8. Oni koji budu molili krunicu, naći će za 

života i na smrti svjetlost Božju, puninu 

njegove milosti i bit će ubrojeni među 

blažene. 

9. Brzo ću osloboditi iz čistilišta duše odane 

molitvi krunice. 

10. Prava djeca moje krunice uživat će 

veliku slavu na nebesima. 

11. Ono što preko krunice tražite, dobit ćete. 

12. Koji šire moju krunicu, dobit će preko 

mene pomoć u svim svojim potrebama. 

13. Postigla sam od svog Sina da će svi 

prijatelji krunice imati svece nebeske za 

svoju braću u životu i smrti. 

14. Koji vjerno mole krunicu, moja su draga 

djeca, braća i sestre Isusa Krista. 

15. Odanost mojoj krunici posebni je znak 

predodređenja. 


35


Jelena Jazbec 

TRADICIONALNA ZAFALJENKA: MISA ZAHVALNICA ZA BOŽJA DOBROČINSTVA 

„Zahvalnost omogućuje da 

primijetimo ljepotu života“ 

U nedjelju, 29. listopada, u našoj smo župi proslavili nedjelju zahvale za 

Božja dobročinstva. U koncelebraciji s vlč. Franjom Mezakom, župnikom 

iz Desinića, te domaćim župnikom, svečano misno slavlje predvodio je 

preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. 

Na početku misnog slavlja, 

predvoditelj je izrazio veliku radost 

što je dionik ovog susreta te je 

pozvao okupljene vjernike na promišljanje 

o Evanđelju, koje je progovaralo o dvije 

zapovijedi ljubavi. Posebno je istaknuo kako 

vjernici moraju moliti Gospodina za milost 

da u tom susretu s euharistijskim Isusom 

dopuste Božjoj ljubavi da ih dotakne, kako 

bi postali prijenosnici i širitelji ljubavi koja 

spašava čovjeka i sav svijet. Aktualizirajući 

nedjeljna misna čitanja u povezanosti s 

nedjeljom zahvale za Božja dobročinstva, 

u svojoj homiliji, između ostaloga, preč. 

Matija je rekao kako zapovijed ljubavi 

prema čovjeku konkretno ostvaruje ljubav 

prema Bogu. 

Čovjekovo prvenstvo 

– I Božje se prvenstvo čini vidljivim 

u priznavanju čovjekovog prvenstva. 

Sv. Augustin ovo tumači na sljedeći 

36 



način: „Ljubav prema Bogu je prva po 

zapovijedanju, dok je ljubav prema čovjeku 

prva po izvršavanju.“ Danas u ovom 

Svetištu zahvaljujemo za plodove zemlje 

i hodočasničku godinu, netom završenu. 

Posvješćujemo si da po mnogim darovima 

koje mi primamo od Božjeg stvaranja i 

donosimo na oltar, kako smo svi obdareni. 

Temeljna jednakost povezuje snažno naše 

ljudsko biće, jer smo stvoreni na sliku Božju. 

Zemlja nam je zajednički povjerena da je 

izgrađujemo i štitimo. Plodovi i darovi zemlje 

su izraz božanske dobrote. Bogu darovatelju 

svih darova vrijedi naša hvala i slava! „Jer, 

tko tebi daje prednost? Što li imaš što nisi 

primio? A ako si zbilja primio, što se ponosiš 

kao da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Zahvalnost 

je jedan sveopći životni stav koji nam daje 

da zamijetimo to lijepo i dobro u svijetu i 

u našem životu. Tko je stalno nezadovoljan 

i svemu i svakomu prigovara, otežava i 

sebi i drugome život. On otima samom sebi 

radost koja mu dnevno pripada. Kako je to 

s ispitima i patnjama, s teškoćama života? 

Pogled na Isusov križ i uskrsnuće pokazuje 

nam da posljednja riječ u Božjem stvaranju 

nije određena kroz negativno. Naš Gospodin 

i Otkupitelj baš je došao u ovaj svijet da bi nas 

otkupio od moći grijeha i darovao nam svako 

dobro u punini – ovdje na zemlji, na način 

onih darova za koje mi danas zahvaljujemo 

i jednom na neprolazan način u vječnom 

Božjem kraljevstvu, u nebu. Mi danas ne 

želimo zahvaliti samo za to što pred sobom 

vidimo – za plodove zemlje i ljudskog rada, 

nego također za mnoga dobra koja dnevno 

doživljavamo, koja nam iskazuju dobri ljudi 

i Bog. Zdravlje, tijelo i život, dobri prijatelji, 

obitelj, rođaci, zvanje, hrana, odjeća i stan, 

duhovna i kulturna dobra, blago vjere, 

sakramenti – to i još puno više uključeni 

su u našu hvalu, kada slavimo svetu misu,


koja je označena kao “euharistija”, a što 

doslovno znači “zahvaljivanje”. Osobiti izraz 

zahvalnosti je molitva kod stola. Možda je 

možemo ponovno uvesti u našim obiteljima 

gdje je zaboravljena. I ne treba tu puno 

razmišljati, jer konačno svi mi, sve što 

imamo, primili smo od Gospodina, našega 

Stvoritelja – rekao je preč. Pavlaković. 

Preč. Pavlaković je na kraju zahvalio 

vinagorskom župniku na pozivu te mu 

udijelio prigodni dar te promidžbene 

materijale o Sjemeništu, istaknuvši želju da 

ova euharistija potakne mlade vinagorskog 

kraja, po zagovoru Majke Božje Vinagorske, 

na još veću molitvu za sveta duhovna 

zvanja, kojih u ovom našem kraju nikad nije 

nedostajalo. 

č. s. M. Jelena Krilić, 

Družba Kćeri milosrđa 

Rođena sam u Busovači, malom gradu u 

srednjoj Bosni. U samostan sam došlo skoro 

prije 20 godina, iza osmog razreda osnovne 

škole. Bila sam nježno, plačljivo dijete, koje 

je jelo samo jednu hranu i nigdje nije htjelo 

prespavati, osim kod kuće. No, voljela 

sam jako boraviti u crkvi, međutim, nisam 

nikad razmišljala o tome da budem časna, 

jer časna je svirala, pjevala, no nije nikada 

govorila o tome kako se može postati časna, 

što danas nije slučaj. Naši mladi, naša djeca 

se druže s časnama, svećenicima. A ja, ja 

sam vjerojatno mislila da se časne rađaju 

kao časne. Kada mi je fratar u šestom 

eazredu rekao da se dvije godine mogu 

odlučiti i postati časna, ja sam mislila “Pa 

kako to?” Od šestog do osmog razreda to mi 

pitanje nije dalo mira. I u osmom razredu, 

zahvaljujući molitvi i svojoj baki, odlučila 

da ću biti časna. Roditelji su me pustili uz 

razmišljanje:”Neka ide, vidjet će Zagreb i 

vratiti se za dva dana”. Nisam se vratila do 

Plodovi i darovi zemlje su 

izraz božanske dobrote. Bogu 

darovatelju svih darova vrijedi 

naša hvala i slava! 

Na kraju misnog slavlja, svjedočanstva 

o svom duhovnom pozivu iznijeli su 

sjemeništarci, Aron Čeke iz Đakovačko – 

osječke nadbiskupije te Antonio Ljevar iz 

Sisačke biskupije, obojica učenici trećega 

razreda, kao i č.s. Jelena Krilić iz Družbe 

Kćeri milosrđa, koja je tog vikenda vodila 

dvodnevnu duhovnu obnovu za mlade u 

župama Marinci i Vinagora. 

današnjeg dana. Sretna sam što sam u našoj 

hrvatskoj Družbi bl. Marije Propetog Isusa 

Petković i zahvaljujem Bogu na daru poziva. 

38 



Aron Čeke, Osijek 

Moj svećenički poziv javlja 

se u trećem razredu, 

kada sam bio na misi 

s mamom. Dolazim iz 

religiozne obitelji i bila 

je tradicija da svake 

nedjelje budem na misi. 

Dok sam promatrao 

ministrante za oltarom, 

okrenuo sam se prema 

mami i rekao: “Htio bih i 

ja”. Čula me sestra Evica, koja 

me upisala u red Slugu Božjih, 

kako bih i ja kasnije mogao pomagati 

svećeniku. Nekoliko mjeseci kasnije dogodio 

se jedan odjek u mojoj duši, jedan Božji 

poziv koji, naravno, ne osjete svi, i, kao i 

sa svakim drugim pozivom, bilo je na meni 

da ga prihvatim ili odbijem. Podsvjesno 

sam tada sam sebi rekao: ”Tko sam ja da 

Bogu kažem ne?” Zato sam odlučio da ću 

u budućnosti krenuti za svećenika. Kada je 

došlo vrijeme da se upišem u srednju školu, 

Antonio Ljevar, Kutina 

Evo kako izgleda dan u 

sjemeništu: budimo se 

u 6.45. Nakon toga 

imamo pola sata da se 

spremimo za jutarnju 

molitvu i za školu. 

Knjige se, naravno, 

spremaju navečer jer 

ujutro se ne stigne. 

Molitva je u 7.15, 

nakon toga doručak, a 

u 8 počinje škola. Nakon 

škole imamo ručak u 14.05, a 

nakon toga slobodno vrijeme do 

čuo sam od župnika za Sjemenište u 

Zagrebu, no mama je smatrala 

da sam još premlad, stoga 

sam upisao ekonomsku 

školu u Osijeku. Tamo 

sam završio prvu 

godinu, no Bog nije 

to želio. On je želio 

mene za svećenika 

i želio je da budem 

u Sjemeništu, i tako 

je poslao svog slugu, 

točnije, svoju sluškinju 

pod imenom Petra Radin. 

Ona je glumica koja radi s 

našim sjemeništarcima u Zagrebu. 

Bila je poslana da u Osijeku okupi ekipu za 

jednu predstavu, a dobila je upravo moj 

grad, moj kvart, moju školu i moj razred. 

Čula je za moj poziv i rekla: “Arone, ti trebaš 

ići u Sjemenište”. Tako sam otišao na vikend 

sa sjemeništarcima, svidjelo mi se i odlučio 

sam: “Da, to je za mene”. Osjeća li netko od 

vas Božji poziv, ali možda misli da je kasno, 

zapamtite ovo: “Za Boga nikad nije kasno”. 

16 sati, kada počinje vrijeme za 

učenje. koje traje do 18.15. U 

18.30 je sveta misa, večera, 

a u 20 sati opet vrijeme 

za učenje. Uvečer je 

još molitva i spavanje 

u 22.15. Sjemenište 

nudi dosta prilika, 

primjerice, da se 

bavimo sportom 

ili sviranjem. Svim 

mladima preporučam 

da dođu na “Vikend u 

sjemenište”, da vide kako 

je to, jer tko ne vidi, neće 

nikada ni znati. 


39 

39


Otvorenje manifestacije 

“Advent na Vinagori” 

U baroknoj crkvi Majke Božje Vinagorske u subotu, 2. prosinca, 

otvorena je tradicionalna, četvrta po redu manifestacija „Advent na 

Vinagori“. Bila je to prilika da se svake subote okupimo na našem 

bregu i zajednički se pripremamo za dolazak Spasitelja, koji će u liku 

malenog betlehemskog djeteta u božićnoj noći biti rođen u štalici. 

Pripremu za Božić i ove smo godine 

započeli umanifestacijom “Advent na 

vinagori”. Svetu misu predvodio je 

vlč. Zlatko Pavetić, župnik župe Uzvišenja 

Svetog Križa iz Svetog Križa Začretja, a 

pjevanje animirao je zbor mladih, također 

iz Začretja. Na početku misnog slavlja vlč. 

Zlatko zapalio je i prvu adventski svijeću 

te u svojoj propovijedi sve nas pozvao na 

budnost ovoga došašća: „Bdijte jer ne znate 

kada je čas … Biti budan znači osjetiti ovaj 

trenutak, osjetiti ovaj čas, osjetiti svaki čas 

jer ne znamo kada je čas, a svaki trenutak 

je trenutak koji na Bog daje. Budnost znači 

osjetiti Boga sada i ovdje, u ovom trenutku, 

ako spavamo nismo svjesni Božje prisutnosti 

i ne možemo surađivati s njime… Molimo 

Gospodina i Majku Božju Vinagorsku da nas 

drži budnima u ovim trenucima“ 

Kako je običaj na prvu subotu „Adventa na 

Vinagori“ koncert, prigodnih adventskih 

i narodnih pjesama, održao je KUD „Sveta 

Ana – Vučjak“ iz Karlovca. Članovi Društva 

okupljaju se i djeluju u četiri sekcije: 

folklornoj, dječjoj, tamburaškoj i izvornovokalnoj, 

a postigli su zapažene rezultate 

na Županijskoj smotri folklora te su 

predstavljali Karlovačku županiju i svoj 

kraj na vodećim hrvatskim smotrama. 

Na adventskom sajmu posjetitelji su mogli 

nabaviti adventske vijence, a prva subota 

„Adventa na Vinagori“ završila je ugodnim 

druženjem na terasi samostana, uz kuhano 

vino i čaj. 

40 




41 

41


Dječji recital i nastup 

Bogoslovskog Ben(d)a Sirah 

Darivanje, dječja radost, pjesma i veselje obilježili su drugu subotu 

manifestacije “Advent na Vinagori”, koja je bila posvećena omiljenom dječjem 

svecu, svetom Nikoli. 

Darivanje, dječja radost, pjesma i 

veselje obilježili su drugu subotu 

manifestacije “Advent na Vinagori”, 

koja je bila posvećena omiljenom dječjem 

svecu, svetom Nikoli. 

Kao i svake subote, već od 15 sati posjetitelji 

su u cinktoru crkve mogli razgledati bogatu 

ponudu na Adventskom sajmu i nabaviti 

prigodne adventske ukrase i poklone, 

kalendare, ali i domaće proizvode – med i 

zimnicu. 

Na svetoj misi pjevao je “Bogoslovski 

Ben(d) Sirah”. Petorica članova bogoslovi 

su iz Nadbiskupskog bogoslovnog 

sjemeništa u Zagrebu, a jedan od njih, 

Tomislav Varela, s vjernicima je podijelio i 

svoje svjedočanstvo duhovnog poziva. 

U nastavku programa održan je 

tradicionalni, treći po redu Dječji recital 

“Nikoli na dar”, u sklopu kojeg je pročitano 

15-ak najboljih pjesama posvećenih 

omiljenom dječjem svecu, pristiglih na 

ovogodišnji natječaj. Po prvi puta, u 

konkurenciji su se našle i dvije pjesme iz 

susjedne Bosne i Hercegovine. Radi se o 

pjesmama učenika iz hrvatske Osnovne 

škole Franice Dall’era iz općine Vir. 

Prigodni igrokaz pripremili su ovogodišnji 

vinagorski prvopričesnici, a na samom 

kraju djecu je svojim dolaskom obradovao 

sveti Nikola, koji im je podijelio poklone. 

Poklone je kao i svake godine osigurao 

Grad Pregrada, a prisutne je pozdravio i 

gradonačelnik Marko Vešligaj. 

Druženje se potom nastavilo u cinktoru 

crkve, uz kuhano vino i čaj. 

42 




43 

43


KUD „Zlatko Baloković“ 

oduševio vinagorsku publiku 

Treće subote manifestacije „Advent 

na Vinagori“, ugostili smo zbor 

mladih iz Velikog Trgovišća i mješoviti 

pjevački zbor KUD-a „Zlatko 

Baloković“ iz Krapinskih Toplica. 

Misno slavlje uoči treće nedjelje 

došašća predvodio je župnik Župe 

Blažene Djevice Marije od Sedam 

Žalosti iz Velikog Trgovišća vlč. Josip Čulig, 

a zbor mladih istoimene župe animirao 

liturgijsko pjevanje. Inače, članovi zbora 

svake nedjelje pjevaju na misi u župnoj 

crkvi, a rado se odazivaju na misna slavlja 

diljem Zagorja. 

Nakon svete mise, na kojoj je upaljena treća 

adventska svijeća, prigodnim pjesmama 

počastili su nas mješoviti pjevački zbor 

i tamburaši KUD-a „Zlatko Baloković“ iz 

Krapinskih Toplica. Svojim izvedbama 

adventskih, božićnih, ali i drugih prigodnih 

pjesama, oduševili su vinagorsku publiku, 

a pročitana je i božićna priča Snježane 

Šoštarko, pjesnikinje i predsjednice KUD-a. 

Kao i svake subote, posjetitelji su na sajmu 

u cinktoru crkve mogli kupiti nabaviti 

božićne suvenire i poklone, domaće 

proizvode i kalendare. Nakon koncerta, 

posjetitelji i izvođači su se zadržali na 

druženju uz kuhano vino i čaj. 

44 




45 

45


Propovjednici kroz 2017. 

Našu Župu i Svetište Majke Božje 

Vinagorske kroz ovu godinu 

posjetili su, s nama slavili svetu 

misu i propovijedali biskupi i 

svećenici. 

Osobito se zahvaljujemo uzoritom 

gospodinu kardinalu i nadbiskupu 

našemu Josipu Bozaniću, te 

sisačkom biskupu Vladi Košiću na 

riječima ohrabrenja. 

Također zahvalu upućujemo braći 

svećenicima koji su spremno 

prihvatili biti predvoditelji naših 

misnih slavlja. 

Bog vas poživi! 

kardinal Josip Bozanić 

nadbiskup i metropolit zagrebački 

podijelio je sakrament Svete Potvrde 

na Vinagori, 6. svibnja 2017. 

mons. Vlado Košić 

biskup sisački 

predvodio je misno slavlje na III. 

Zavjetnom hodočašću kuburaša 

MBV, 17. travnja 2017. 

mons. Dragutin Komorčec 

svećenik u mirovini 

predvodio je misno slavlje na 

proslavi župnog titulara, 2. srpnja 

2017. 

46 



preč. Matija Pavlaković 

rektor Međubiskupijskog sjemeništa 


zahvalnicu, 28. listopada 2017. 

vlč. Ivan Mikec 

župnik u Pregradi 

predvodio je misno slavlje na sv. 

Valentina i godišnji spomen posvete 

crkve, 12. rujna 2017. 

vlč. Zlatko Pavetić 

župnik u Svetom Križu Začretju 


manifestaciji “Advent na Vinagori”, 

2. prosinca 2017. 

vlč. Josip Čulig 

upravitelj župe u Velikom Trgovišću 


manifestaciji “Advent na Vinagori”, 

16. prosinca 2017. 


47 

47


Mihaela Andrijević 

DUHOVNA OBNOVA U ŽUPI MARINCI – 28. I 29. LISTOPADA 

Druženje, zajedništvo i molitva 

Od 28. do 29. listopada u Župi Marinci se održavala duhovna obnova pod 

vodstvom č. s. M. Jelene Krilić iz Družbe Kćeri milosrđa, koja trenutno 

službuje u Novskoj. Mladi iz Župa Marinci, Vinagora i Desinić tijekom cijelog 

su vikenda uživali u druženju i razmatranju Božje riječi, a zajedno sa 

župljanima proslavili su i dvije svete mise. 

Na duhovnoj obnovi sudjelovala je i 

Mihaela Andrijević, učenica drugog 

razreda Gimnazije Požega, koja je s 

nama podijelila svoje iskustvo boravka u 

našem kraju. 

„Putujući do Marinaca, znatiželjno sam 

promatrala sve te bregove, raštrkane kuće, 

zavoje, vinograde. Tamo sam išla prvi put. 

Budući da živim u Slavoniji, u ravnicama, za 

mene je to jedan prekrasan doživljaj. Bilo 

nas je 10-ak mladih. Uz s. M. Jelenu Krilić, 

razmatrali smo naše životne kušnje i izvore 

vjere. Velečasni Dragutin nas je lijepo 

ugostio te nam omogućio toplu dvoranu 

i hranu. Upoznali smo se međusobno, a 

kasnije smo išli na misu u Pavlovec. Tamo 

su nas okrijepili domaćini. Navečer smo 

gledali film „Uskrsnuće“. Smijeha i zabave 

nije nedostajalo. Sutradan smo išli na 

misu zahvalnicu na Vinagoru. Ondje mi 

je godio svježi, čisti zrak. Osobito mi se 

svidjela unutrašnjost crkve Pohoda BDM 

na Vinagori. Pogled s brežuljka na kojem 

je crkva je očaravajući. Mi mladi smo 

predvodili krunicu i pjevanje. 

Drago mi je što sam imala priliku 

upoznati nove ljude, mlade koji 

teže istom cilju - otkriti Isusa 

u svom srcu. Mladi su otvoreni, 

društveni, zabavni, što mi se 

jako svidjelo, a i brzo sam se 

sprijateljila s njima. Velečasni 

Dragutin me je uz svoju 

duhovitost i vedrinu oduševio, 

kao i zajedništvo koje sam 

doživjela u tako kratko vrijeme, 

uz nove prekrasne ljude. Hvala 

im od srca! Voljela bih ponovno 

posjetiti taj kraj te se nadam da 

ćemo se još sresti.“ 


48


MISA ZAHVALNICA U ŽUPI MARINCI 

Bogu pripada hvala 

i slava 

U 

nedjelju, 5. studenoga, proslavljena 

je misa zahvalnica u Župi Marinci. 

Časne sestre i župljani pobrinuli 

su se za uređenje crkve BDM Kraljice 

Mira, pa je tako ispred oltara postavljeno 

mnoštvo jesenskih plodova. Misno slavlje 

predvodio je upravitelj Župe, koji je u 

svojoj propovijedi pozvao vjernike da 

uvijek u životu budu zahvalni, a najvažnije 

je da naviku zahvaljivanja Bogu prenose 

na mlade naraštaje. I mi znamo kako je 

važno dijete učiti reći “hvala”. Na taj način 

pokazuje da cijeni dar ili poklon i da nije 

sve razumljivo samo po sebi. Riječ “hvala” 

ili “Bog plati”, koje koju koriste stariji, 

ne smijemo zaboraviti, jako su važne 

jer nas podsjećaju na našu ovisnost o 

Bogu i drugim ljudima, podsjećaju nas na 

povezanost u davanju i primanju. Današnji 

dan zahvalnosti za plodove zemlje 

posvješćuje nam po mnogim darovima 

koje mi primamo od Božjeg stvaranja i 

donosimo na oltar, kako smo svi obdareni. 

Temeljna jednakost povezuje snažno naše 

ljudsko biće, jer smo stvoreni na sliku Božju. 

Bogu darovatelju svih darova vrijedi naša 

hvala i slava! “Jer, tko tebi daje prednost? 

Što li imaš što nisi primio? A ako si zbilja 

primio, što se ponosiš kao da nisi primio?” 

- rekao je vlč. Gereci. Dodao je i da se, kada 

doživimo nezahvalnost od strane naših 

bližnjih, zapitamo jesmo li mi Bogu uvijek 

zahvalni. - Budući je Bog preko svake mjere 

prema nama dobar, smijemo i mi jedni 

drugima iskazati dobrotu i ljubav. Marija, 

naša Kraljica Mira, pratit će nas svojim 

zagovorom, svojom majčinskom ljubavlju, 

da svaki dan posvećujemo Gospodinu 

Bogu u zahvalnosti, dok on jednog dana ne 

ispuni naš život u svojoj ljubavi – zaključio 

je velečasni. 

Nakon svete mise, vjernici su tradicionalno 

obišli oltar BDM Kraljice Mira, a zatim su 

se zadržali na prigodnom druženju uz jelo 

i piće koje su pripremile časne sestre i 

mještani. 


49


MISA ZAHVALNICA U KAPELI SV. LENARTA 

Blagoslov jabuka kao znak 

dobročinstva 

Župljani Župe Pregrade tradicionalno slave svoju misu zahvalnicu u kapeli sv. 

Lenarta, a ujedno je to i prva zahvalnica u Pregradsko-tuheljskom dekanatu. 

Ove godine misu zahvalnicu u sv. 

Lenartu proslavili smo u nedjelju, 15. 

listopada i tako započeli ovogodišnji 

hod po crkvama našeg dekanata. Lijepi 

je to običaj, našega kraja, kojim vjernici 

zahvaljuju Bogu za sva dobročinstva i 

milosti koje svakodnevno primaju od 

Njega. Svete mise koje je predvodio župnik 

Ivan Mikec slavljene su u 9 i 11 sati. 

Misno slavlje u 11 sati uveličao je svojim 

skladnim i milozvučnim pjevanjem Zbor 

mladih „Kyrie“. 

Nakon svete mise vjernici su imali priliku 

zagovoriti se u ophodu oko oltara sv. 

Leonarda i tako moliti zaštitu ovog dragog 

sveca, kako je već to običaj od davnina jer 

sv. Lenarta vjernici ovoga kraja štuju kao 

zaštitnika blaga i gospodarstva. 

Već tradicionalno župnik je blagoslovio 

jabuke koje su vjernici ponijeli svojim 

kućama kao mali znak Božjega dobročinstva 

koja svakodnevno primamo. 

Zahvalnice su vrijedna, ne samo tradicijska, 

nego i duhovna prepoznatljivost naših 

vjernika. Prilika je to doista zahvaliti 

Bogu za svo dobro koje primamo u životu 

osobito za plodove zemlje i rada naših ruku 

kroz mjesec dana koliko će se slaviti mise 

zahvalnice u župama našeg dekanata. 


50


MISA ZAHVALNICA U KAPELI SV. DONATA 

Mudri kršćanin zahvaljuje 

Bogu svakog dana 

Svetom misom u kapeli sv. Donata u Pavlovcu završili smo proslavu zahvalnica 

u našem Pregradsko – tuheljskom dekanatu. 

Misu zahvalnicu kod sv. Donata 

organiziralo je Kuburaško društvo 

„Stara kubura“ iz Stipernice, a 

svirala je Vinagorska limena glazba. 

U svojoj propovijedi, velečasni je govorio o 

prispodobi o deset djevica iz Evanđelja. 

- Ovu prispodobu možemo malo i 

preformulirati za naš današnji trenutak. 

Možemo reći da ima mudrih i ludih 

vjernika, mudrih i ludih kršćana. Mudri 

kršćani, kakvi smo i mi sada okupljeni ovdje 

u kapelici sv. Donata, slave euharistiju, koja 

doslovno znači zahvaljivanje, spominjući 

se Božje dobrote za sve ono što su od 

njega primili, osobito za jesenske plodove 

– ne plodove jeseni, jer nisu to plodovi 

od jeseni, nego plodovi naših ruku, našeg 

rada i Božje dobrote. Ludi kršćani slave 

„zahvalu jeseni“ i misle da su od jeseni 

primili plodove. Mudri kršćani zahvaljuju 

za darove proljeća, sjećajući se Božje riječi: 

„Ti, Gospodine, pohodi zemlju i ti je natopi, 

obogati nju veoma…”. Zahvaljujemo za 

plodove ljeta, zajedno sa sv. Pavlom kada 

piše: „A koji daje sjeme sijaču, dat će i kruh 

za jelo i umnožit će sjeme vaše i dat će da 

uzrastu plodovi pravde vaše,...“ I na kraju 

u jeseni molimo s Psalmistom: „Ti okruni 

godinu dobrotom svojom, plodnost niče za 

stopama tvojim. “ Mudri kršćanin zahvaljuje 

Bogu svakoga dana, za dar života, zdravlja, 

za dar obitelji i prijatelja, muža i žene, 

djece i unučadi, za svaki trenutak života s 

Bogom i onda na poseban način za plodove 

zemlje koje je primio po radu svojih ruku – 

zaključio je velečasni. 

Nakon svete mise, upriličen je domjenak u 

Vatrogasnom domu u Stipernici.

KRONIKA 

14.10.2017. 

Sveta misa u Gabrovcu 

Kao i svake godine na drugu subotu 

listopada, slavljena je sveta misa kod špilje 

Gospe Lurdske. 


Dani kruha u PŠ Sopot 


Zahvalnica na Vinagori 

Tradicionalna zahvalnica zadnju nedjelju u 

mjesecu listopadu. 


Početak “Adventa na Vinagori” 

KUD “Sv. Ana” - Vučjak / Karlovac 


Dani kruha u PŠ Vinagora 



Dječji recital “Nikoli na dar” 


Sveta misa u Pavlovcu 

Zadnju subotu u mjesecu slavljena je sveta 

misa kod kapelice srca Marijina. 



KUD “Zlatko Baloković” 


52

SJEĆANJE 

+ Josip Stanjko 

U ponedjeljak, 6. studenoga, prestalo je kucati veliko 

srce Sopotljanca Josipa Stanjka, supruga i oca troje djece, 

te poznatog zagorskog darivatelja krvi, koji je na akciji 

darivanja krvi 9. listopada ove godine, krv darovao 158. 

puta. 

Josip Stanjko rođen je 17. prosinca 1958., a u veliku obitelj 

dobrovoljnih davatelja stupio je s 18 godina starosti, od kada 

je kontinuirano i redovito pristupao akcijama dobrovoljnog 

davanja krvi, koje organizira Hrvatski crveni križ. 

Za svoju humanost i nesebičnost, kao i značajni doprinos razvoju i animaciji dobrovoljnog 

davalaštva krvi u gradu Pregradi, Josipu su dodijeljena sva priznanja predviđena 

Pravilnikom o priznanjima Hrvatskog Crvenog križa – priznanje i značka za 10, 20, 30, 

40, 50, 75 i 100 puta darovanu krv. Josip je dobitnik i državnog priznanja – Odličja Danice 

hrvatske s likom Katarine Zrinske, kojeg mu je 2003. dodijelio predsjednik Republike 

Hrvatske. U 2016., Josip je ostvario jubilarno 150. davanje krvi, za koje mu je priznanje 

Hrvatskog Crvenog križa uručio krapinsko – zagorski župan, povodom dana Darivatelja 

krvi 25. listopada. 

Na prijedlog GDCK-a Pregrada, Grad Pregrada dodijelio je Josipu javno priznanje povodom 

obilježavanja Dana grada 23. travnja 2017. – Plaketu grada Pregrade za osobite uspjehe 

i zasluge. 

srpanj 2017. 53 

53

VINAGORA / 1.1.2018. u 18 sati

RASPORED SVETIH MISA 

NEDJELJA: 8:30 - Sopot 

11:30 - Vinagora 

UTORAK 

17:00 - Vinagora 

ČETVRTAK 

17:00 - Vinagora: sveta misa i klanjanje 

HODOČASNIČKE SVETE MISE 

možete slaviti u bilo koje vrijeme u dogovoru sa 

župnikom. 

Dragi hodočasnici, 

Dijete Isus kojeg je bl. Marija Petković 

donijela svojim sestrama 1935. godine 

ako ste se zatekli u našem lijepom Zagorju, odvojite 

nekoliko trenutaka i posjetite Majku Božju Vinagorsku 

na slikovitom bregu, nedaleko od Velikog Tabora, s 

kojeg se pruža nezaboravni pogled prema Zagrebačkoj 

gori i susjednoj nam Sloveniji. 

U proštenjarskoj crkvi Majke Božje Vinagorske možete 

u tišini uputiti svoje molitve i uživati u prirodnim 

ljepotama. 

Ukoliko dolazite kao grupa, molimo da se prije 

najavite na broj telefona: 049/343-012 ili na mail: 

zupa.vinagora@zg-nadbiskupija.hr 

Knjige i 

suvenire 

svetišta 

možete 

nabaviti 

u 

župnom 

uredu. 

Izdaje: Župa Pohoda B. D. Marije 

Vinagora 4 

49219, Vinagora 

Tel.: 049/343-012 

e-mail: glasnik.mbv@gmail.com 

Glavna urednica: Jelena Jazbec 

Odgovorni urednik: Dragutin Gereci 

Uredništvo: Dragutin Gereci 

Jelena Jazbec, 

Ivana Lazički, 


List izlazi prigodno. 

Cijena pojedinog primjerka: 10,00 kn 

Žiro-račun: Zagrebačka banka 

IBAN: HR1923600001101586736 

Godišnja pretplata za 2017.: 

Hrvatska: 40, 00 kn 

Zemlje EU: 12, 00 EUR

Glasnik MBV 4-17 A

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?