Obiteljski list br. 18

Probu<br />
OBITELJSKI LIST<br />
„Anđelu crkve u Sardu napiši: ‘Ovako kaže onaj<br />
koji ima sedam Božjih duhova i sedam zvijezda:<br />
znam tvoja djela. Znam da govore da si živ iako si<br />
mrtav. Probudi se! Učvrsti ono što je ostalo prije<br />
nego što i to umre. Jer nisam našao da su tvoja<br />
djela dovoljno dobra pred mojim Bogom. Zato se<br />
sjeti učenja koje si primio i čuo, vrši ga i obrati se!<br />
Ako ne budeš bdio, doći ću poput provalnika i nećeš<br />
znati kad ću te iznenaditi.’” (Otk 3:1-3)<br />
U knjizi Otkrivenja čitamo kako Isus upozorava<br />
crkvu u Sardu koja se malo uspavala. Za Isusa je<br />
uspavana crkva — mrtva crkva. A ako je lokalna<br />
crkva mrtva, onda ne može činiti svoje poslanje,<br />
naviještati evanđelje i biti na korist lokalnoj zajednici.<br />
Isus ozbiljno kori tu crkvu da se probudi, da<br />
oživi ono malo života što je od nje ostalo…<br />
Koje su karakteristike mrtve Crkve? Da bismo odgovorili<br />
na to pitanje, idemo najprije vidjeti kakva<br />
je živa Crkva. U Djelima apostolskim (2:42) čitamo<br />
da je živa Crkva postojana (ustrajna) u apostolskom<br />
nauku, zajedničkom životu, Večeri Gospodnjoj<br />
(pričesti) i molitvama. Maknemo li bilo koji od<br />
ova četiri elementa žive Crkve, tada ta mjesna Crkva<br />
postaje mrtva. Takvu ‘Crkvu’ onda vidimo kao<br />
kult ili kao nekakvu sektu (sljedbu koja se odvojila<br />
od biblijskog nauka).<br />
Crkva je mrtva ako se apostolski nauk nadopuni<br />
ili zamijeni nekim drugim naukom. Apostolski je<br />
nauk u stvari Novi zavjet, i sve kršćanske Crkve<br />
(Rimokatolička, Pravoslavna, Evangelička, Reformirana,<br />
Crkve reformacijske baštine) slažu se da<br />
je apostolski nauk — Božja riječ. Oni koji dodaju<br />
nešto Božjoj riječi ili oni koji oduzimaju od Bože<br />
riječi — usmrćuju svoju Crkvu. Dakle, nikakva tradicija,<br />
predaja ili neki novi nauk ne može biti dio<br />
naše prakse ako nije u skladu s Božjom riječi. Jer<br />
Kristovo Veliko poslanje: „Idite i učinite sve narode<br />
učenicima mojim“, podrazumijeva upravo to — živi<br />
apostolski nauk koji govori o spasenju jedino po<br />
Kristovoj žrtvi.<br />
Crkva je mrtva ako nema zajedništva. Na Zapadu<br />
su mnoge crkvene zgrade pretvorene u muzeje,<br />
restorane ili su jednostavno zatvorene. Zašto?<br />
Jer ljudi više ne dolaze u crkvu. Mi se možemo<br />
smatrati vjernicima, no ako nismo dio Crkve (zajedništvo),<br />
onda nismo dio Kristova tijela. A svaki<br />
ud koji nije dio tijela mrtav je ud. Liječnici imaju<br />
veliki problem vratiti u život odsječeni prst, ruku ili<br />
nogu. Odsječen ud treba u najkraćem mogućem<br />
roku pripojiti tijelu — jer u će protivnom taj ud biti<br />
mrtav te će se ubrzo usmrdjeti i raspasti. Evo nekih<br />
razloga koje najčešće čujem o tome zašto ljudi<br />
ne dolaze u crkvu: ne sviđa mi se atmosfera, nemaju<br />
vremena, ne osjećaju potrebu, čekaju goste,<br />
kuhaju nedjeljni ručak, slave Božić, slave Uskrs,<br />
idu po kruh, idu na izlet, voze dijete na vanškolsku<br />
aktivnost, idu na godišnji, idu na utakmicu,<br />
idu u šetnju, čiste kuću, idu na auto sajam, idu na<br />
‘fuš’, čekaju da i muž krene, ili će doći ako baš ne<br />
budu imali što za raditi… Zamislite da se tako svemogući<br />
Bog odnosi prema nama, prema našem<br />
zdravlju, prema nekim našim potrebama… Ako<br />
neki imaju toliko razloga za NE doći, kao će onda<br />
biti dio Velikog poslanja i biti na korist i blagoslov<br />
bližnjima? Kako li će se uopće društvo mijenjati<br />
prema biblijskim načelima? Ili nam je samo lijepo<br />
tamo negdje doma… dok nam je lijepo…<br />
4