QRious?

Magazin ŠUDIGO Zabok © Siječanj 2020. godine

tema broja

№ 000000000000000001

TABULA NOVA / POSEBNO IZDANJE

@ Cijena 20 kuna

NAŠA draga profesorica SOFIJA BITI

Biti KREATIVAN PETI

PETI element AKTIVNO

Aktivno građanstvo OPIJUM

OPIJUM za narod i ine prče BOTOKS

Botoks, f ileri i MIGRENA LAŽI

LAŽI, laži, laži mi PUT

Put PUTUJEM NAŠA

čitatelju, u svojim

rukama držiš

riječ školski list Škole za

umjetnost, dizajn,

dvijeDragi

grafiku i odjeću Zabok.

Kako ti ne bismo dosadili

i predstavili ti deseto izdanje

Tabule nove odlučili smo se na

neke promjene. Naš vrijedan

tim predstavlja ti se pod novim

imenom – QRious?. Vratili smo

se s izmijenjenim dizajnom, nazivom

i naravno temom broja

te još zanimljivijim tekstovima.

Uz temu broja moći ćeš čitati i

o raznim postignućima naših

sadašnjih, ali i bivših učenika,

raznim uspješnim natjecanjima

i akcijama, događanjima

u

školi,

terenskim nastavama i projektima

u kojima sudjelujemo. Ove

godine tema broja su ovisnosti

i opsesije o kojima smo se raspisali

na skoro 40 stranica što

ovo izdanje čini najbogatijim

do sada. Vjerojatno se, kad

pomisliš na temu ovisnosti,

prvo sjetiš raznih prezentacija,

edukacija i ostalih dosadnih

načina pričanja istih stvari

iznova i iznova. Na tvoju veliku

sreću mi smo se fokusirali na

opsesije za koje vjerojatno nisi

ni znao da postoje. O njima se

ne piše, ne govori, ne educira,

a tu su. Postoje. Određene se

osobe bore s njima. Ovom bih

prilikom pozvala svakog tko

se bori s nekom ovisnošću da

potraži pomoć na vrijeme jer

će to uvelike olakšati rješavanje

problema.

Naša ekipa marljivo

je radila

na ovom

izdanju.

Nalazili smo se na

sastancima koji su trajali i po

nekoliko sati, ali to nam nije

predstavljalo problem jer smo

radili ono što volimo i u čemu

smo najbolji. Predstavljali smo

svoje ideje, zajedno razgovarali

o dizajnu i novom nazivu,

smislili i realizirali naslovnicu…

Bilo je pravo zadovoljstvo surađivati

s tako kreativnim učenicima

i mentorima i realizirati

još jedno izdanje.

QRious? Osim što je novi

naziv našeg lista, bio je i naziv

prošlogodišnje interaktivne

izložbe s elementima proširene

stvarnosti u organizaciji naše

škole. QR kodovi obogatili su

ovo izdanje našeg časopisa pa

ćeš sada, znatiželjni čitatelju,

na nekim stranicama moći skenirati

kôd pomoću svojeg mobitela

i tako pogledati dodatne

zanimljive materijale vezane uz

neku temu.

U ime cijele redakcije zahvaljujem

se našim mentorima,

profesorici Marini Buhin

i profesoru Nikoli

Sinkoviću koji su

uvijek otvoreni

za nove i

originalne

ideje, te naravno

ravnateljici

Božici

Šarić. Nadam

se kako će

svatko ovdje

pronaći nešto za

sebe. Uživaj!

Ema Mihaliček

impressum Izdavač Škola

Za izdavača Božica Šarić, prof. Glavn

2.mt Izvršna urednica Ana Miklauž

Banovec, 3.mt, Andrian Curiš, 3.mt,

Koščević, 3.mt, Katarina Kovačević,

3.mt, Antonio Kušić, 4.d (ilustracije

Sokolić, Sara Strugar, 3.mt, Rober

Vito Vidović, 4.wd, Juraj Zrinski, 4

Krajcar, 3.mt,, Patricia Kranjčić, 3

naslovnici Patricia Kranjčić, 3.m

mentori Marina Buhin, Nikola Si

dig. izd.) Lektura i korektura Ivana

Lahorka Jurinić, Iva Stakor, Monika Šoštari

Nikola Sinković Naklada 100 kom. Tisak Škola z

Zabok, Prilaz prof. Ivana Vrančića 5, Zabok

Napomena: mišljenja i stavovi autora izneseni u člancima is

nužno odražavati službeno stajalište redakcije ili

akcija- redakcija

..........2

U temi broja možeš pročitati: Religija kao opijum za

narod14 Ovisnici o ambiciji18 Kruh naš svagdanji20

Veći broj, veći uspjeh...23 Ovisnost osvijetljenih lica26 Čudo

videoigre28 Utjecajnici naše generacije30 Ambalaža ili

unutrašnjost?34 Botoks, fileri i migrena36 Ljubav i bol40 Laži,

laži, laži mi42 Seksting44 Za više informacija o raku pluća...46

Strip i anime48

Čuj, ima toga još: Biti

kreativan4 5. element6 Lumen8

Festivalski peharček9 Zelena akcija10 Naša

profesorica Sofija (Keča)50 Stojim na kazališnim

daskama - Marta Čaržavec52 Bilo je uspona i padova

- Monika Čulig54 QRious?56 Dvorci u likovnom

stvaralaštvu djece i mladih58 Kad se male ruke

za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

a i odgovorna urednica Ema Mihaliček,

ić, 2.mt Redakcija Rafael Anočić, 3.mt, Borna

Rea Čavić, 4.mt, Filip Dučić, 3.mt, Matija

3.mt, Patricia Kranjčić, 3.mt, Adrijan Krajcar,

), Marko Loina, Ana Ptičar, 2.d, Petra

t Štefanović, 3.mt, Ivana Tramišak, 3.mt,

.d Fotografija Rafael Anočić, 3.mt, Adrijan

.mt, Vito Vidović, 4.wd Fotografija na

t, model: Nives Martinić, 3.d Profesori

nković, Krešimir Varga (Tabula nova -

Kotarski Suradnice Antonija Čeko,

ć Godina izdanja 2020. Oblikovanje

slože60 Dvanaest napornih, ali zabavnih dana62

Putujući naučim nešto novo64 Fotografija je

neizostavan dio života68 Čitateljski

klub70

a umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću

ključivo su njihovi osobni i ne moraju

Škole

tu bi mogao

biti kao neki

sadržaj

..........3

dog

ađaj

nic a

Ni 2019. godina nije

zaostajala za onim

prethodnima u

Školi za umjetnost,

dizajn, grafiku i

odjeću Zabok. Kreativnost,

marljivost, predanost i ljubav

prema onome što radimo već

godinama pokreću kako kolektiv,

tako i učenike. Bilo je tu

mnogo aktivnosti, terenskih

nastava, natjecanja, izložbi,

no krenimo redom.

Posljednja je izložba prije

Božićnog koncerta bila izložba

naziva “5. element“, koja je

nastala kao završnica i kruna

projekta “S NEANDERTALCEM

u umjetnosti i dizajnu“. Suradnja

je to Muzeja krapinskih

neandertalaca i naše škole. U

projektu je sudjelovalo stotinjak

učenika koji su posjetili

krapinski Muzej i Nalazište

Hušnjakovo te sudjelovali na

brojnim radionicama održanim

u školi u sklopu kojih

su izrađivali nakit, ilustracije,

predmete od keramike, stripove,

slike po uzoru na špiljsko

slikarstvo..

Radionice su se održavale

pod vodstvom profesorica

Anuške Alfirević, Carmen

Bačura Potočić, Ivanke Jagečić,

Aleksandre Mašić Tumpa,

Mirjane Smolić, Štefice Zajec

Stanić te profesora Nikole

Sinkovića.

Natjecanja, revije

Paraleno s izložbom, na

Regionalnom 57. hrvatskom

natjecanju učenika i studenata

glazbe koje se održalo u

Opatiji početkom studenoga,

u disciplini komorni sastavi,

učenici su postigli zapažene

rezultate. Karlo Firšt, Ivan

Gregurić, Tomislav Tuškan,

Matija Tuškan i Leon Ivančić

osvojili su u 2. kategoriji 1.

nagradu s ostvarenih 91,20

bodova pod mentorstvom

Jurice Tušeka.

Trio, Roberto Hren, Julija

Jagarčec i Domagoj Tisanić,

koji vodi profesor Petar Varga

osvojio je 2. nagradu s 89,00

bodova.

Trio, Tihana Car, Doris

Tkalčević i Pavel Novak, koji

vodi profesor Mihovil Dorotić

..........4

Kreativnost,

marljivost,

predanost i

ljubav prema

onome što

radite pokreću

već godinama

kako kolektiv,

tako i učenike.

osvojio je 2. nagradu s 84,40

bodova.

Predstavili smo se i atraktivnom

modnom revijom

na predstavljanju Pozice, a

u sklopu Kulturne manifestacije

“Dani K. Š. Gjalskog”.

“Sve je to košulja” objedinjuje

prikaz košulje kao uniseks

odjevnog predmeta koji stoljećima

nose muškarci i žene.

Klasika, etno, urbano, trendi,

patchwork i oversize, sve su

to lica košulje završnog razreda

dizajna odjeće generacije

2018./2019.

Kao stilska dopuna modnoj

silueti dolaze unikatni,

funkcionalni i estetski modni

dodaci. Ista tema - različite

interpretacije s ciljem biti

kreativan, biti drugačiji, biti

svoj! Završne radove mentorirala

je profesorica Štefica

Zajec Stanić, a dinamičan i

zanimljiv scenski nastup s

učenicima je uvježbala profesorica

Davorka Varžić. Modele

su s puno stila nosili učenici

Patricia Pripeljaš, Ana Potočki,

Karla Blažev, Sara Strugar, Iva

Mutak, Tamara Halužan, Nives

Martinić i Petar Grđan.

Na natječaju koji organizira

ULUPUH “Magični botanički

vrt” rad učenice Maje Škrlin

3.d razreda pod mentorstvom

profesorice Carmen

Bačura Potočić osvojio je

drugu nagradu u kategoriji

srednjoškolaca. Rad je izrađen

u kombiniranoj tehnici

rapidografa i olovaka u boji

na A3 formatu. Učenica Maja

Škrlin je izradila također rad

koji krasi naslovnicu Pozice, a

mentorica rada je profesorica

Anuška Alfirević.

Afirmativno

korištenje slobodnog

vremena

Još jedna uspješnica je ona

naše učenice Ivane Tramišak

koja je osvojila prvu nagradu

na ULUPUH natječaju pod

nazivom “Izradi svoj plakat”.

Tijekom nastavnog sata Filma

Napisala: Marina Buhin, prof.

razvijala je svoju ideju uz

pomoć nastavnice Tamare

Bilankov. Na plakatu je vizualno

i sadržajno predočila

zanimljiv dugometražni film

“Black Mirror”.

U travnju smo boravili u

Ilindenu u Makedoniji. Sa

Srednjom općinskom strukovnom

školom Ilinden iz

Makedonije potpisali smo

Sporazum o međunarodnoj

suradnji, a u sklopu projekta

“Afirmativno korištenje

slobodnog vremena mladih

različitih kulturnih sredina”.

Upoznali smo se s kulturnom

baštinom Sjeverne Makedonije,

obišli Skopje, Ohridsko jezero

i grad Ohrid. Snimili smo

i materijal za filmski uradak o

poznavanju Hrvatske i Sjeverne

Makedonije te načinima

provedbe slobodnog vremena.

Također, zasadili smo dva

stabla prijateljstva.

U dvorištu naše škole,

povodom održavanja akcije

“Zasadi drvo, ne budi panj“,

posađene su sadnice sitnolisnog

brijesta. Ova građanska

inicijativa potaknula je naše

učenike i profesore da zasade

stabla i tako dodatno ozelene

školsku zelenu površinu i

uljepšaju vlastiti životni prostor.

Zahvaljujemo učenicima

4. razreda dizajna i volonterima

te profesoricama Valentini

Petric Klaužer i Rajki Strugar

koja u školi vodi izvannastavnu

aktivnost pod nazivom

Zeleni sat.

U Klubu Močvara održana

je izložba učenika naše škole

- Zelena Močvara, u kojoj

su uz našu školu sudjelovali

učenici Klasične gimnazije

Zagreb te Škole primijenjene

umjetnosti i dizajna. Izložba

je to u sklopu projekta “Škole

održivosti”.

Naši su učenici izradili novi

suvenir za Tjedan kajkavske

kulture, a nazvali smo ga

Festivalski peharček.

Profesori

Izuzetno smo ponosni na

našeg kolegu, Krešimira Var-

>>>>>>>>

tabulanova.sudigoz.hr

gu, koji je izabran za jednog od 510 najuspješnijih

odgojno-obrazovnih djelatnika u

školskoj godini 2018./2019.. Profesor Varga

predaje stručne predmete u programu Web

dizajna. Također, profesorica Mirjana Smolić

promovirana je u zvanje mentorice.

Mediji

Aktivni smo i u svijetu medija te naši

učenici u okviru dodatne i izvannastavne

aktivnosti rade na emisiji ”Sve je lako kad si

mlad” pod mentorstvom profesorice Monike

Šoštarić, a koja se pušta u eteru Radio

Stubice.

Naš školski list, Tabula nova, i ove je godine

proglašen najboljim na LiDraNu, a digitalni

list proglašen je najboljim u kategoriji

digitalnih listova, a od strane Jutarnjeg lista.

S obzirom na zalaganje i trud koje trajno

ulažemo i koje se naposljetku i prepoznaje,

moramo se malo našaliti i reći kako nam je

ovaj prostor premalen da bi u njega stalo

sve što smo ostvarili i čime se ponosimo u

zadnjih nepunih godinu dana. Hvala svima,

cijeloj lokalnoj zajednici koja nas prati,

svima koji nas prate u radu, a kako vam ne

bi ništa promaknulo, pratite nas na našoj

internetskoj stranici, FB profilu, Instagram

profilu te na internetskoj stranici Tabule

nove.

Trio Tihana Car,

Pavel Novak i

Doris Tkalčević

na glazbenom

natjecanju u

Opatiji

..........5

pr

ojek ti

Napisala: Ivanka Jagečić, prof.

S NEANDERTALCEM U UMJETNOSTI I

DIZAJNU

Krapinskozagorska

županija

..........6

Učenici i

nastavnici

Škole za

umjetnost,

dizajn, grafiku i odjeću

Zabok bili su tijekom

rujna, listopada i

početkom studenog

aktivno uključeni u

edukativni projekt

S neandertalcem u

umjetnosti i dizajnu.

čić započeli s razradom ideja i izradom

skica. Priča o razvoju života na Zemlji te

krapinskom pračovjeku inspirirala je učenike

u njihovu kreativnom stvaralaštvu.

Suradnja Muzeja krapinskih neandertalaca

i Škole za umjetnost, dizajn, grafiku

i odjeću Zabok urodila je vrijednim

rezultatom koji je prikazan na izložbi Peti

element.

Što je to peti element? Odgovor na

ovo pitanje dobiva se uvidom u kreativne

radove učenika Škole za umjetnost,

dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Možda

odgovor nije samo jedan, na vama je da

pogledate, razmislite, zaključite!

Profesorica Štefica Zajec Stanić s

učenicama četvrtog razreda dizajna

odjeće oblikovala je odjeću – skulpturu.

Suvremene, artističke forme inspirirane

su četirima praelementima – vodom,

vatrom, zemljom i zrakom te petim elementom

– vibracijom svemira. Rađene

su po principu materijal–osjećaj–oblik, a

formu i sadržaj determinirali su muzejski

motivi. U izradu modela, uz mentoricu

Šteficu Zajec Stanić, bila je uključena i

prof. Ivanka Jagečić.

Oslikavanje tanjura engobama i

transparentnom glazurom odvijalo se u

radionicama prof. Mirjane Smolić, a sudjelovali

su učenici industrijskog dizajna.

Profesorica Carmen Bačura Potočić

s učenicima dizajna grafike izađivala je

matrice u tehnikama linoreza i sitotiska

te otiskivala raznovrsne motive na netkane

tekstilije, majice, jastuke i sl.

Voditeljica radionica ilustracije, prof.

Anuška Alfirević, izradila je s učenicima

grafičkog dizajna niz crteža u različitim

crtačkim i slikarskim tehnikama. Mnogi

su crteži nastali prema predlošcima

dobivenim od muzeja, odnosno prema

fotodokumentaciji.

Profesorica Aleksandra Mašić Tumpa

vodila je radionice na temu Špiljsko

slikarstvo i s učenicima izradila crteže

njihovih verzija životinjskih vrsta iz vremena

krapinskih neandertalaca pomoću

najstarijih likovnih tehnika, koristeći

organske i mineralne pigmente i ugljen.

Profesor Nikola Sinković je s učenicima

industrijskog dizajna održao radionice

kojima je bio cilj oblikovati nakit s motivima

pet elemenata (vatra, voda, zemlja,

zrak, život) temeljen na jednostavnim

grafičkim formama koje se potom ispisuju

tehnologijom trodimenzionalnog

pisača te stvaranje vizuala projekta i

njegovih aplikacija – plakata, pozivnice,

prezentacijske slike i letka.

Zahvaljujemo Muzeju krapinskih

neandertalaca na uključenju u projekt,

izvrsnoj suradnji iz koje će učenici imati

višestruku korist. Ovom smo izložbom

ostvarili cilj projekta, a učenike smo

usmjerili prema cjeloživotnom učenju

kako bi kritički i kreativno promišljali

o primjenjivosti likovnog djelovanja u

svakodnevnom životu.

Projekt, odnosno suradnju, pokrenule

su viša muzejska pedagoginja Muzeja

krapinskih neandertalaca Lorka Lončar

Uvodić i ravnateljica škole Božica Šarić, a

kao koordinator u radu tijekom projekta

imenovana je profesorica Škole Ivanka

Jagečić.

U program je uključeno stotinjak učenika

koji su nakon posjeta Muzeju, pod

vodstvom nastavnika Anuške Alfirević,

Carmen Bačura Potočić, Aleksandre

Mašić Tumpa, Nikole Sinkovića, Mirjane

Smolić, Štefice Zajec Stanić i Ivanke Jageglas

šudigovaca

voda

vatra

zemlja

zrak

5

otvorenje izložbe

..........7

pr

ojek ti

Napisala: Katarina Kovačević, 3.mt

Ovaj je projekt na određeni način

bio svojevrsna nadogradnja

mnogim nastavnim procesima u

našoj školi.

Projekt Lumen jest

projekt koji potiče

rad s darovitom

djecom i učenicima

u kojem je sudjelovala i Škola

za umjetnost, dizajn, grafiku i

odjeću Zabok.

- S obzirom na to da je

naša škola jedina u Krapinko-zagorskoj

županiji koja

obrazuje učenike u području

likovne umjetnosti i dizajna,

grafičkih tehnologija i audiovizualnih

tehnologija i glazbe,

Županija i ZARA pozvale su

nas u osmišljavanje projekta

koji je potom odobren na

natječaju Poticanje rada s

darovitom djecom i učenicima

na predtercijarnoj razini u

okviru operativnog programa

Učinkoviti ljudski potencijali

Europskog socijalnog fonda.

Škola je tako postala jedan

od deset partnera Županije

koji su provodili projekt - govori

nam profesorica Carmen

Bačura Potočić.

TKO JE SVE

SUDJELOVAO U

PROJEKTU

Projekt se odvijao u razdoblju

od dvije godine, točnije

od 26. lipnja 2017. godine do

28. lipnja 2019. godine. - U

projektu su sudjelovali učenici

koji su u školskoj godini

2018./19. bili drugi razred, i

to učenici likovne umjetnosti

i dizajna (smjera industrijski

dizajn i grafički dizajn), zatim

medijski tehničari i web dizajneri.

U projektu je sudjelovalo

sveukupno 60 učenika navedenih

razreda – dodaje profesorica

Bačura Potočić.

CILJEVI PROJEKTA

- Ciljevi su projekta jačanje

ljudskih kapaciteta u

osnovnim i srednjim školama,

izrada inovativnih programa

i njihova provedba s (potencijalno)

darovitim učenicima

osnovnih i srednjih škola te

utemeljenje centara izvrsnosti

u Krapinsko-zagorskoj

županiji kroz koje će se trajno

razvijati potencijali i osigurati

podrška obrazovanju darovitih

učenika, primjenjujući uz

to i adekvatne oblike podrške

obiteljima darovite djece,

trajno mentorstvo te veze

s poslovnom zajednicom -

objašnjava profesorica Bačura

Potočić. Također ističe: - Jedan

od ciljeva projekta bio je i

posjet muzejima u Krapinskozagorskoj

županiji te su učenici

posjetili Galeriju Antuna

Augustinčića u Klanjcu i Dvor

Veliki Tabor u Desiniću. Posjet

je omogućio učenicima susret

uživo s umjetničkim djelima

i proučavanje tradicijske

komponente u umjetnosti.

Gost škole, također u sklopu

projekta, bio je Ivica Mesar,

jedan od posljednjih obrtnika

koji se bavi tradicijskim obrtom

izrade drvenih igračaka

na području Hrvatskoga

zagorja. Učenici su tako upoznali

tehnike i načine izrade

drvenih igračaka čija je izrada

dio Registra kulturnih dobara

Republike Hrvatske na listi

zaštićenih dobara nematerijalne

baštine, a također i na

UNESCO-ovoj Reprezentativnoj

listi nematerijalne kulturne

baštine čovječanstva. Po

završetku projekta održano je

i završno događanje na kojem

su naši učenici pokazali, u

obliku izložbe, svoje likovne

radove, GIF-ove i videoradove

– napominje profesorica.

POSTIGNUĆA

Ovaj je projekt na određeni

način bio svojevrsna nadogradnja

mnogim nastavnim

procesima u našoj školi.

- Prvenstveno kroz predmete

koji su u svom habitusu

oni kroz koje se potiče

darovitost, eksperiment i

kreativnost. Profesori Anuška

Alfirević, Tamara Bilankov,

Nikola Sinković, Borjan Komarica

i ja bili smo sudionici

umjetničke radne skupine te

smo izradili pilot program sa

sadržajima za darovitu djecu

koji smo potom i proveli u

sklopu predmeta koje predajemo.

Važno je i to da je kroz

provedbu projekta ojačala

međusektorska suradnja te

komunikacija učenika i profesora

različitih odjela. Svakako

bih napomenula kako naši

učenici zahvaljujući ovom

projektu imaju pristup novim

tehnologijama jer je u naše

učionice stigao 3D printer što

je u velikoj mjeri osuvremenilo

nastavu svih naših sektora

- ističe profesorica Bačura

Potočić te za kraj dodaje:

- Projekt smatram uspješnim

zbog toga što je bio orijentiran

ka provedbi mnogih

kreativnih aktivnosti kojima

se potiče razvoj darovitosti.

..........8

Srednja škola Bedekovčina s

partnerskom Školom za umjetnost,

dizajn, grafiku i odjeću

Zabok odazvala se na Javni

Javno

predstavljanje

Festivalskog

peharčeka bilo je

u sklopu Tjedna

kajkavske kulture

na Vinskom placu

u Krapini.

poziv srednjim strukovnim školama za

jačanje kompetencija strukovnih zanimanja

kroz izradu projekata za turizam – Promocija

i jačanje kompetencija strukovnih

zanimanja za turizam 2019. koji je podržan

i odobren od Ministarstva turizma. Projekt

se realizirao u suradnji s Gradom Krapina i

Turističkom zajednicom Grada Krapine, a

aktivnosti na njemu započele su u ožujku

ove godine.

U sklopu završnih aktivnosti početkom

mjeseca rujna održani su radijski

intervjui na Radiju Stubica i Radiju

Hrvatsko zagorje Krapina

s voditeljima projekta profesorima

Janjom Roginić i Nikolom

Sinkovićem te učenicima

Jurajem Zrinskim, Andrejom

Tenšek i Darijom Benkotić.

Festivalski je peharček najprije

predstavljen na konferenciji za

novinare povodom promocije

prošlogodišnjeg Tjedna kajkavske

kulture u Krapini, a potom i javnosti

tijekom kulturnih i zabavnih festivalskih

događanja na Vinskom placu

u središtu Krapine kada je nekoliko

peharčeka podijeljeno najsretnijim

posjetiteljima.

Tjedan kajkavske kulture tradicionalna

je manifestacija u prijestolnici

kaja, gradu Krapini, koja nudi pregršt

sadržaja, od kulturno-umjetničkih pa

do zabavnih, sportskih i gospodarskih, a

sve u čast domače reči – kaj. Kruna svih

događanja svake godine je Festival kajkavskih

popevki. Jedna od najposjećenijih

štacija Festivala je Vinski plac na kojem se

predstavljaju zagorski vinari. Na tome se

mjestu mogu kušati vina i na tradicionalan

način – ispijanjem iz pehara. Takvi pehari

(vrčevi) nazivaju se vrčevima dobrodošlice,

odnosno bilikumima (njem. willkommen,

dobrodošli) kojima su Zagorci iskazivali

dobrodošlicu gostu koji dolazi u kuću prvi

puta.

Moderni elementi i

prepoznatljivi dizajn

Upravo zbog ove tradicije učenici Srednje

škole Bedekovčina odlučili su pokrenuti

projekt uz pomoć stručnog učitelja praktične

nastave kojim bi kreirali novu varijantu

ovog proizvoda s modernijim elementima

i prepoznatljivim dizajnom te ga ponudili

Turističkoj zajednici Grada Krapine koja bi

ga promovirala na Tjednu kajkavske kulture

kao novi suvenir. U projektu su sudjelovali

učenici koji se obrazuju za zanimanje

pomoćni proizvođač keramike, potom

arhitektonski tehničar, građevinski tehničar

i agrotehničar. Kako je jedan od ključnih

elemenata u proizvodnji izrada projektnog

rješenja proizvoda te promocija, ideja je

predstavljena Školi za umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću Zabok, odnosno njihovim

učenicima koji se obrazuju za zanimanje

industrijski dizajner te je dogovoreno partnerstvo

u realizaciji projekta.

Članovi projektnog tima u Školi za

umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću bili su

Luka Aničić, Karla Capar, Roko Blaž Kolar,

Antonio Kušić, Patricija Mišak, Ivana Pavlinić,

Jan Varga Lazar i Juraj Zrinski, a u Srednjoj

školi Bedekovčina Martin Dugorepec,

Silvio Novak, Nikola Varžić, Ema Vnučec,

Matija Stanić, Andreja Tenšek, Lucija Jakuš,

David Hanžek, Helena Bivol i Daria Benkotić.

Razvijanje timskog rada i

poduzetničkog duha

Ovim se projektom potaknulo jačanje

međusektorske suradnje, razvijanje

timskog rada i poduzetničkog duha kod

učenika te sinergija suvremene tehnologije

u oblikovanju (3D ispis) i tradicionalnih

metoda izrade keramičkih

proizvoda (lončarsko kolo).

Važno je naglasiti da su učenici

pomoćnih proizvođača keramike

koji su inicirali ovaj projekt,

učenici s posebnim potrebama.

Učenici industrijskog dizajna

Škole za umjetnost, dizajn, grafiku

i odjeću na radionicama

su tijekom ožujka i travnja radili

na idejnim rješenjima budućeg

Festivalskog peharčeka od kojih je

rješenje Antonija Kušića izabrano

kao izvedbeno te je izrađena maketa

i prototip na osnovu kojega

se pristupilo korekcijama dizajna u

suradnji sa stručnim učiteljem Mladenom

Goričkim. Konačni oblik koji su

prihvatili naručitelji narednih su mjeseci

izrađivali učenici Srednje škole Bedekovčina

u seriji od 100 primjeraka.

U dogovoru s Turističkom zajednicom

Grada Krapine dogovoreno je da se novi

suvenir Festivalski peharček predstavi u

sklopu festivalske štacije Vinski plac tijekom

Tjedna kajkavske kulture koji se održavao

od 7. do 14. rujna 2019. godine.

Projektom je predviđena i održivost

nastavkom suradnje s Turističkom zajednicom

Grada Krapine koja bi prema potrebi

naručivala Festivalske peharčeke te Školom

za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

koja bi sudjelovala u daljem razvoju i

unaprjeđivanju ovog proizvoda. U skladu s

time sličan proizvod s potrebnim modifikacijama

mogao bi se ponuditi zainteresiranoj

lokalnoj zajednici za potrebe održavanja

događanja poput Sajma i izložbe vina

koji se svake godine održava u Bedekovčini.

Također je moguće promovirati ovaj

proizvod na manifestaciji 100% zagorsko

koja se već dugi niz godina održava na Trgu

bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

radijska emisija

..........9

pr

ojek ti

Projekt Škole održivosti - obrazovanjem do aktivnog

građanstva i društvene jednakosti

Zelena akcija u

partnerstvu

sa Školom za

umjetnost,

dizajn, grafiku

i odjeću Zabok, Klasičnom

gimnazijom Zagreb, Školom

primijenjene umjetnosti i

dizajna Zagreb, Udrugom

bivših učenika ŠPUD-a (UBU)

i Udruženjem za razvoj kulture

“URK” poznatijim kao

Mochvara u sljedeće će dvije

godine provoditi projekt

Škole održivosti - obrazovanjem

do aktivnog građanstva

i društvene jednakosti.

Projekt je sufinanciran

sredstvima Ureda za udruge

Vlade RH u okviru Švicarskohrvatskog

programa suradnje

u iznosu od 1.194.703,20 kn.

Uz ravnateljicu škole Božicu

Šarić, sukoordinatorica projekta

je i stručna suradnica,

knjižničarka Valentina Petric

Klaužer, a 30 učenika iz svih

razrednih odjela bit će izravno

uključeno u bogate aktivnosti

koje će se provoditi tijekom

trajanja projekta. Nizom osmišljenih

aktivnosti u periodu

od 24 mjeseca (1. svibnja

2019. pa sve do 30. travnja

2021.) učenici i profesori,

treneri i mentori zajedno će

razvijati kreativne i praktične

vizije održivog razvoja.

Ciljevi projekta usmjereni

su na nova, suvremena i

inovativna znanja koja će

se prenositi učenicima i nastavnicima

u školama, ali će

isto tako potaknuti mlade

da postanu aktivni građani u

vidu jasne artikulacije stava o

trenutnom stanju društva kao

neodrživom. Sadašnja generacija

morat će iznijeti posljedice

neodrživog stila ponašanja

koji narušava prirodne

resurse sadašnjeg življenja.

Isto tako, namjera je jačati

kompetencije nastavnika i

nužnost uključivanja tema

održivog razvoja u školske

kurikulume. Osim edukacije,

projekt će se usredotočiti na

podršku i mentorstvo učenika

i nastavnika kako bi vlastiti

Recikliranje

u funkciji

umjetnosti

i dizajna,

uređenje

vanjskog

vrtnog

prostora i

animacijsko

filmskog

stvaranja.

Napisao: Borna

Banovec, 3.mt

Fotografija: Zelena

akcija

rad u školi iskoristili za zagovaranje

održivog razvoja u

našem društvu.

Projektni će se tim kroz

određene aktivnosti fokusirati

na rješenje problema

nedostatka sustavnog obrazovanja

o održivom razvoju

u srednjim školama. Poseban

se naglasak stavlja upravo na

mlade i njihovo pravo da se

razvijaju i uče te da odlučuju i

zahtijevaju održivost i pravednost

u svim aspektima društva,

ekonomije i okoliša.

Očekivani rezultati projekta

odnose se na realizaciju

predviđenih predavanja

o održivom razvoju i područjima

održivog razvoja;

provedba radionica o solarnim

kolektorima, reciklaže

i kompostiranje te urbano

vrtlarstvo. Planiraju se održati

četiri studijska posjeta (održivi

gradovi), posjet PP Lonjsko

polje, Vukomerić. Nastavnici

i učenici dobit će jasne uvide

u nove metodologije rada;

razvoj novih vježba i metoda

rada u nastavi o održivom

razvoju; realizirat će se kulturno

umjetnički informativni

projekti učenika s tematikom

održivog razvoja, a krajnji

rezultat odnosi se na stvaranje

trajnih vrijednosti održivosti:

recikliranje u funkciji

umjetnosti i dizajna, vrtnog

arta i animacijsko filmskog

stvaranja.

EDUKACIJSKI

PROGRAM O

ODRŽIVOM

RAZVOJU

U sklopu edukacijskog

programa o održivom razvoju

u školi je održano devet zanimljivih

radionica. Na radionicama

sudjelovali su učenici

1. ,2. i 3. razreda dizajna te 2.

razreda medijskih tehničara,

a održali su ih predstavnici

Zelene akcije. Kroz predavanja,

razgovor i igru učenicima

su prezentirane zanimljive

teme: hrana i otpad, klimatske

promjene, zaštita prirode te

aktivno građanstvo. Cilj radionica

bio je prikazati ulogu

aktivnih građana u postizanju

održivog razvoja te objasniti

na koji se način učenici mogu

angažirati kao aktivni mladi

građani. Raspravljalo se o

prednostima i opasnostima

određenih aktivističkih metoda:

akcija, performansa,

građanskog neposluha, inicijativa

i kampanja s raznih

područja održivog razvoja u

Hrvatskoj i šire.

RADIONICA

IZRADE SOLARNIH

KOLEKTORA

U prostorijama kluba Močvara

održana je praktična

radionica izrade solarnih

kolektora na kojoj su sudjelovali

i naši učenici te su uz

pomoć stručne osobe izradili

solarni kolektor za zagrijavanje

vode. Učenici su naučili

kako funkcionira tehnologija,

ali i kako se u kućnoj radinosti

takav sustav može izgraditi.

Nakon što su učenici napravili

kolektor, spojili su ga na

mali sustav cijevi i pumpe s

vodom, a potom termalnom

kamerom promatrali kako

se voda zagrijava. Cilj ove

radionice bio je približiti

učenicima laku dostupnost,

jednostavnost i bezopasnost

solarne tehnologije te kako

se i vrlo jednostavnim metodama

može puno napraviti za

održivost.

ZELENA MOČVARA

U prostorijama kluba

Močvara naši su učenici sudjelovali

na cjelodnevnom

druženju s učenicima i nastavnicima

Klasične gimnazije i

Škole primijenjene umjetnosti

i dizajna. Zelena Močvara jedna

je od niza aktivnosti koje

se provode u sklopu projekta.

Sudionici i posjetitelji imali

su priliku razgledati izložbu

učeničkih radova, a naša

škola predstavila se radovima

učenika grafičkih dizajnera i

medijskih tehničara (mentori:

C. B. Potočić, A. Alfirević, R.

Leskovar). Prvi dio programa

bio je rezerviran za njihovo

upoznavanje i razmjene ideja,

nakon čega su pogledali film

”Koga je briga” koji im je prikazao

pregršt dobrih i izvedivih

poduzetničkih ideja. Sve

te poduzetničke ideje donose

rješenja koja pozitivno utječu

na lokalnu zajednicu, a ne

služe samo stvaranju profita.

Nakon toga slijedio je zanimljiv

glazbeni program.

OKOLIŠNI FILMSKI

FESTIVAL

Aktivistička grupa Zelene

akcije organizirala je šesti

po redu E?! – Okolišni filmski

festival na kojem su svoje

uspješne radove prikazali i

naši učenici, medijski tehničari.

Ovom prilikom izdvojili

su nekoliko uradaka koji progovaraju

o široj tematici okoliša,

a svoje su radove i sami

ispričali. Tako su posjetitelji

imali prilike vidjeti zanimljive

animirane i eksperimentalne

filmove naših učenika (mentor:

T. Bilankov) koji su zadnjih

godina realizirali nekolicinu

kratkih videoradova, u sklopu

svojih stručnih predmeta

Film, Video i Animacija, koji su

se projicirali na mnogim filmskim

festivalima i stručnim

smotrama.

U budućem periodu očekuje

nas još puno učenja, rada,

mini projekata. Veselimo se

izradi vertikalnog vrta, odlasku

na studijsko putovanje,

edukacijama i radionicama te

suradnji s drugim učenicima i

školama.

U intervjuu je sudjelovala

ravnateljica Škole za umjet-

..........10

nost, dizajn, odjeću i grafiku

Zabok Božica Šarić.

Okolišni film festival

S profesoricom Tamarom

Bilankov razgovarali smo

o Okolišnom film festivalu.

Okoliš film festival promovira

te potiče stvaranje filmskog

sadržaja koji problematizira

ekološke situacije ovog

stoljeća te njihove uzorke i

posljedice.

Tijekom nastave prilagođavano

je izvođenje određenih

kreativnih vježbi upravo toj

temi te na takav način sudjelujemo

u problematiziranju,

analizi i strukturiranoj reakciji

kroz filmske sadržaje. Učenike

ta tema izrazito zanima,

osjećaju koliko je relevantna

za njihovu budućnost te se, s

obzirom na tu spoznaju, vrlo

strastveno bave dotičnom

temom kroz vlastitu perspektivu.

Upravo takve reakcije

mladih ljudi mogu pomoći

u kreiranju nove paradigme

unutar koje će se odnos prema

okolišu artikulirati na drugačiji

način koji će zaštiti život

na Zemlji. To je ujedno i jedan

od glavnih ciljeva čitavog

projekta o kojem govorimo.

Osobno me ta tema intrigira

na individualnoj, profesionalnoj

i umjetničkoj razini pa

mi je sasvim prirodno baviti

se njome i unutar nastave.

Vrlo je važno progovarati o

našoj budućnosti na planeti

Zemlji, bitno je da svi prihvatimo

dio odgovornosti, što

upravo mladi ljudi usvajaju na

ovakav način, kroz nastavu i

realizaciju vlastitih projekata

koji doprinose globanom

senzibiliranju i osvještavanju.

Učenici Škole za umjetnost,

dizajn, grafiku i odjeću Zabok

(ŠUDIGO) zadnjih su godina

realizirali nekolicinu kratkih

videoradova, u sklopu svojih

stručnih predmeta Film, Video

i Animacija, koji su se projicirali

na mnogim filmskim

festivalima i stručnim smotrama.

Kroz rad na videu učenici

savladavaju razne vještine,

tehnike i znanja u domeni

svoje struke, a razvijaju i svoj

autorski umjetnički jezik

te estetiku. Ovom prilikom

izdvojili su nekoliko uradaka

koji progovaraju o široj tematici

okoliša. Autori odabranim

temama pristupaju kritički i

kreativno, definirajući pritom i

vlastiti stav kao dio rada. Neki

učenički kraći filmovi prikazuju

muškarca i ženu u animiranoj

tehnici stop-motion,

koji u skladu s prirodom žive

na izmišljenom Otoku Nade

inspirirani likom Robinsona

Crusoea. Tu je i učenički rad

koji eksperimentira kroz razne

performativne geste u vlastitom

domu, problematizirajući

zagađenje plastikom, odnosno

plastičnim vrećicama.

Također, postoji i autorska

hip-hop pjesma kojom učenici,

sjedeći pritom u školskim

klupama, iznose svoj stav o

zdravoj hrani. Uz sve to, u napuštenom

prostoru krojačkog

pogona zaigrana plesačica

svojim intervencijama otvara

nove mogućnosti raspadajućim

zidovima, a drugdje pak,

učenici promatraju protok

vremena kroz senzibilitet

haiku pjesme, koristeći pritom

prirodu kao inspiraciju i materijal.

..........11

Vjerojatno se, kada pomislite na temu ovisnos

jatno se prvo sjetite raznih prezentacija, edu

ostalih dosadnih načina pričanja istih stvari

iznova. Ovaj smo se put fokusirali na opsesij

vjerojatno niste ni znali da postoje. O njima

piše, ne govori, ne educira, a tu su. Postoje. O

ne se osobe bore s njima. Ovom prilikom po

svakog tko se bori s nekom ovisnošću da pot

moć na vrijeme jer će to uvelike olakšati rješ

problema.

..........12

tema broja

ti, vjerokacija

i

iznova i

e za koje

se ne

dređezivamo

raži poavanje

Fotografija: Vito Vidović, 4.wd

..........13

tem

a br

oja

Politika i

religija zabranjene

su teme.

Zanimljivo

je što

ćete ako

spomenete

jednu, prije ili kasnije spomenuti

i drugu. Zabavno je

pak što ćete nekoga zasigurno

uvrijediti, a ako vaš stav

nije dovoljno argumentiran te

ako ostavite iole prostora za

promišljanje – uvrijedit će se

svi. Javno mišljenje o religiji

varira, proteže se iz krajnosti

u krajnost te ne ostavlja

mnogo prostora za dijalog.

Činjenica o životu na religiozno

nehomogenom Balkanu

gdje vjerska opredijeljenost i

nacionalni identitet idu ruku

pod ruku samo dodaje ulje

na vatru u već ionako poprilično

toksičnoj raspravi. Ovim

tekstom preuzimam ulogu

đavoljega advokata objema

stranama te pokušavam smisleno

uobličiti meni besmislen

diskurs.

Zanimljiva je činjenica kako

u boga, baš kao i u duhove

te svemirce, vjerujemo jer

smo sami sebi nedostatni u

izdržavanju očajnoga straha

od samoće, ne na osobnoj,

već na razini ljudske rase.

Napisao: Marko Loina

Fotografije: arhiva ŠUDIGO Zabok

Ilustracija: Antonio Kušić, 4.d

..........14

Ključna je sintagma osobno

mišljenje jer je religija u

prvome redu osobni odabir

pojedinca. Tako se tisućljetna

rasprava o postojanju bogova

ili Boga koja je zadavala

glavobolje najvećim intelektualcima,

filozofima iz vijeka u

vijek, srozava na jedno jedino

pitanje – U što ti vjeruješ?

Rasprava o bogovima

Prosječna osoba spoznaje

ono što je njoj smisleno, odabire

ono s čime se ona lakše

nosi – bira nekoga tko će je

čuvati na svakome koraku,

priklanja se tezi o unaprijed

predodređenome putu po

Božjoj volji ili pak onoj o pravu

na apsolutnu i neotuđivu

slobodu u svakome svojem

odabiru i činu. Priklanjanje

bilo kojoj od ovih dviju teza

istodobno može biti zastrašujuće

i ohrabrujuće, svatko bira

svoju perspektivu. Perspektiva,

odnosno istina bilo kojega

pojedinca uvelike je uvjetovana

načinom odgoja kojemu

je bio izložen, kulturom te

vlastitim odabirom i stavom.

Ovim su faktorima diskusija i

priklanjanje pojedinca ograničeni,

oni zaustavljaju njegova

daljnja promišljanja. On

ne traži velike istine svemira,

nisu mu potrebne – zadovoljava

se svojom perspektivom,

dostatna mu je i ne traži dalje.

Luđaci poput mene pak pišu

ovakve tekstove, promišljaju,

analiziraju i uzalud traže nešto

malo konkretnije.

Rasprava o bogovima ili

Bogu ne može biti konkretna

ni racionalna jer se ta apstraktna

imenica, to božansko

biće, ne nalazi u polju znanosti.

Bog nije nešto mjerljivo ni

dokazivo. Boga je, kao i lju-

>>>>>>>>

..........15

tem

a br

oja

bav, nemoguće dokazati: Ljubav

je jedna stvar koja prelazi

vrijeme i granice (usp.: Christopher

Nolan: Interstellar).

Ipak, za razliku od bogova ili

Boga, ljubav, evolucijski gledano,

posjeduje svrhu. Ljubav

roditelja prema djeci rezultira

roditeljskom brigom, potrebom

da djecu hrane, osiguraju

im opstanak, a samim time

i produljenje ljudske vrste.

Tako je ljubav relikt instinkta

preživljavanja koji se danas

kostimira u nešto od velike

vrijednosti te se prilaže kao

dokaz čovječnosti, a zapravo

proizlazi iz životinjskog instinkta

pohranjenog u nama.

Slična je i uloga boga – simpatična

je to priča koju pripovijedamo

sami sebi prikazujući

je kao nešto više od puke

potrebe za potrebom.

Nada, prilika i zlatna

šansa

Zanimljiva je činjenica kako

u boga, baš kao i u duhove

te svemirce, vjerujemo jer

smo sami sebi nedostatni u

izdržavanju očajnoga straha

od samoće, ne na osobnoj,

već na razini ljudske rase. Bog

koji nije u polju znanosti, koji

je nemjerljiv i nedokaziv, koji

je apstraktan, a ne konkretan

– takav je bog nada, prilika,

zlatna šansa u mogućnosti

znanstvenoga utvrđivanja

činjenice koja govori kako

ne postoji život nakon smrti,

kako smo sami u svemiru ili

kako ljudski život ne posjeduje

svrhu. Na taj način bog

otvara prostor za tumačenje,

za cjenkanje. On popunjava

rupu u ljudskoj svijesti kao

antiteza nihilizmu ili kao antidot

patnji.

Ateisti, nihilisti,

teolozi...

Ateistički i nihilistički mislioci

poput Friedricha Nietzschea

zagovornici su teze

o životu koji kao takav nije

ništa doli ništavila i patnje.

Čovjek se može spasiti jedino

dosegne li razinu Nadčovjeka

(Ubermensch), odnosno

jedino ako pokori vrijednosti

izgrađene na lažnim idealima

te izgradi vlastite.

Kontrast ateističkim misliocima

čine oni teološki

poput Jordana Petersona. Oni

zagovaraju stav o postojanju

temeljnih vrijednosti primjenjivih

svakome pojedinom

čovjeku čak i iz potpuno

objektivnoga gledišta u religioznome

svjetonazoru.

Koju stranu zauzeti u ovome

neredu filozofskoga žargona,

čemu se prikloniti? Što

je TEBI najsmislenije?

Rasprava nije binarna. Uz

ateističke i teološke mislioce

postoji i treća opcija – agnostici.

Agnostici ne pristaju

potpuno ni uz jednu ovdje

navedenu struju filozofa, oni

ne zauzimaju čvrsto stajalište.

Slažu se s pojedinim tezama

ateista, ali isto tako neke teze

pobijaju. Isto je s njihovim

poimanjem teoloških teza. Jedan

od predstavnika agnostika,

veliki mislilac, Joe Rogan,

u ovome bi trenutku potpuno

bezazleno upitao: Jesmo li

uopće sposobni voditi ovu

raspravu?

Zaista, nismo mnogo više

od sofisticiranih majmuna,

naša narav i sva ponašanja

koja proizlaze iz nje u svojoj

su esenciji životinjska. Nismo

naoružani odgovarajućim

osjetilima, naš mozak nije

odgovarajući ključ pomoću

kojega se ulazi u nešto što se

krije s one strane.

Nova dimenzija

spoznaje

S obzirom na tvrdnje pojedinaca

koji zagovaraju tezu

o tome da je ljudski mozak

zapravo prigušivač koji osobu

sprečava u percepciji onoga

što ona ionako ne može shvatiti,

možda se odgovor krije u

ilegalnim supstancama koje

navodno otključavaju novu

dimenziju ljudske spoznaje.

Samo zamisao. Što ja mislim

o svemu ovome? Postajem

sebičan te nastavljam pisati

o sebi.

Kompliciran odnos

Moje je poimanje religije

komplicirano. Odnos s onom

velikom i organiziranom

– Religijom – posebno je

kompliciran. Sjećam se riječi

jednoga profesora koji je

tijekom predavanja vezanoga

uz ovu temu izjavio nešto

kao: Crkva je mafija. Neću reći

da je u krivu. Individualno je

vjerovanje stvar pojedinca,

intitucionalizirana religija pak

često zabrinjavajuće utječe

na pojedine aspekte svakodnevice

na koje ne bi trebala

ni smjela utjecati. Tako ona

izravno ili neizravno utječe

na politiku, što se pak kosi s

Isusovim riječima: Caru carevo,

a Bogu božje. Navedeno

nimalo ne koristi religiji. Upravo

suprotno, potvrđuje riječi

Karla Marxa: Religija je opijum

za narod. Organizirana religija

sebe prikazuje kao izrazito

željnu svjetovne moći. Takvim

ponašanjem postaje sumnjiva

i narušava vjerodostojnost

bilo kakvih dobrih namjera

kojih su joj puna usta.

Ne znam je li preuzeto iz

naukovanja religije, ali vjernici

se na gotovo isti način

miješaju u tuđa posla smatrajući

kako imaju božansko

opravdanje za svoja djela. Na

taj način narušavaju nešto

meni vrlo drago – osobnu

slobodu. S druge strane, vrlo

su dobri učenici.

Nakon dvanaest godina

odslušanoga nastavnog predmeta

Vjeronauk, primljenih

sakramenata Prve svete pričesti

i Svete potvrde, dodatnih

sati provedenih u crkvi i na

svetoj misi – vjerske su mi

prodike izrazito naporne, a i

jezive. Napominjem kako je

moje viđenje religije poprilično

pozitivno i pitam se što je

s onima koji nisu entuzijastični

poput mene. Ipak, na satima

Vjeronauka u školi uvijek

je opuštena atmosfera. Sati su

edukativni i zanimljivi. Školski

Vjeronauk naglasak stavlja na

tumačenje Biblije u alegorijskome

smislu, Biblija služi kao

sredstvo izučavanja vrijednih

i važnih pouka. Isti stav prema

Bibliji zauzima i Jordan Peterson,

već spomenuti teološki

mislilac. Za njega je Biblija niz

metaforičnih priča primjenjivih

u svakodnevnome životu.

Upravo bi takav trebao biti i

Religija je u Euro

Vijeka, kada je p

nepismena, a Biblija

latinskim jezikom, b

dogma i time je sveć

riječ moglo uzeti što

model nastavnoga predmeta

Vjeronauk u školi – sekularan,

znanstven, edukativan pristup

religiji.

Zbog navedenoga moje je

viđenje kršćanstva pozitivno.

Otvoren sam prema ideji

postojanja Boga (iako se to

kosi s mojim drugim vjerovanjima).

Kolektivni identitet

Kolektivni identitet i kultura

doprinose razvoju pojedinca,

utječu na njegov svjetonazor

te mu često odabiru / nameću

vjeru i donekle izgrađuju

religijske stavove. Događa se

stoga da je život pojedinaca

izgrađen na religiji, da oni

propovijedaju religiju, a ne

znaju o čemu govore. Pojedinci

religijom liječe vlastite

komplekse. Takva religija

..........16

uistinu nema poveznice s

izučavanjem božje volje, već

se upotrebljava pogodno i

po potrebi. Tako je nekima

potrebna osuda homoseksualaca,

dok u Evanđeljima ne

nailazimo na Isusove govore

o homoseksualnosti. Čak da

homoseksualnost i jest grijeh,

kršćanski bi bilo prihvatiti ga

i oprostiti grešniku slijedeći

Isusov princip – ovca najdalja

od stada Bogu je najmilija, no

homoseksualizam ne može

biti grijeh jer nije odabir.

Grijeh je svjesno i samovoljno

odabiranje zla. Ako to nije

nešto što se voljno odabire,

moglo bi se reći kako je nešto

što je dodijeljeno od Boga.

Nadalje, citiranje Staroga

zavjeta još je besmislenije.

Stari zavjet nije kršćanski,

on daje kontekst Novome

pi Srednjega

opulacija bila

pisana isključivo

ila neosporiva

enstvo za Božju

je god htjelo.

zavjetu, upotpunjuje ga. Najbitniji

dio Biblije kršćanima je

Isusova smrt i uskrsnuće koje

dolazi kao spasenje nakon

svih patnji u Starome zavjetu.

Ukoliko netko kao opravdanje

svoje homofobije citira

Levitski zakonik: Ne lijegaj s

muškarcem kako se liježe sa

ženom! To bi bila grozota! (18,

22), osporava sve nauke Novoga

zavjeta i samu Isusovu

smrt. Homofobija je, prema

navedenome, bogohuljenje,

a Gay pride najkršćanskija

pojava.

Zaista nema potrebe pozivati

se na seksualne skandale

u Crkvi, dovoljno je zaključiti

kako su pojedini svećenici

koji zazivaju seksualnu izopačenost

kada govore o homoseksualnosti

– licemjeri.

Pakao i raj

Česta je rasprava o pobačaju.

U tu se raspravu, kao i

u onu o umjetnoj oplodnji,

također upleće Crkva. Procesi

koji se odvijaju u maternici

žene definitivno nisu područje

u koje se trebaju miješati

bilo politika, bilo Crkva. Mogu

li uistinu svećenici u celibatu

znati što je najbolje za žene?

Jedna od najvećih laži u

kršćanstvu te ujedno i glavna

metoda zastrašivanja puka

jest priča o paklu i raju. Današnja

se vizija pakla, odnosno

raja, ne temelji na Bibliji,

već na pričama nastalima

tisuću godina nakon pisanja

iste. Vizija se temelji na Danteovoj

Božanstvenoj komediji

koja na mnogo mjesta

parodira i kritizira katoličku

Crkvu. Mnoge su naše zamisli

života nakon smrti rezultat

umjetničkih interpretacija jer

je Biblija umjetnicima vječni

izvor inspiracije. Naposljetku

– i sama je Biblija umjetnost!

Biblijski su tekstovi pisani metaforički,

bilo kakvo činjenično

tumačenje tekstova često

je zlonamjerno i vjerojatno

skriva tajnu agendu.

Temeljne vrijednosti

Racionalno sagledavajući

problematiku zaključujem da

religija ipak nudi neizbježne

temeljne vrijednosti dostupne

svakome. Zagovornici kršćanstva

(ili Židovstva, poput

Ben Shapiroa) podupiru tezu

o tome kako je Zapadni svijet

izgrađen na judeokršćanskim

vrijednostima, dakle, čak i ako

tvrdimo da smo posve sekularno

društvo, moral i kultura

izgrađeni su nam na kršćanskim

naukama. Zbog toga

religiozne osobe tvrde kako

nijedna osoba ne može biti

moralna ako nije religiozna te

da je sve suprotno religioznosti

nemoralnost.

Neizbježan sukob

Sukob je neizbježan; ateisti

sebe ne smatraju nemoralnim

osobama. Oni drže kako je

upravo religija ta koja dovodi

do netolerancije prema

ljudima različitih vjerskih

usmjerenja, drugačijih seksualnih

opredjeljenja i osobnih

životnih izbora. Sukladno

navedenome upravo religija

dovodi do nemoralnosti.

Također, ateisti vjeruju kako

vrijednosti na kojima je izgrađen

Zapadni svijet potječu iz

grčke i rimske kulture. Zapad

je građen prvenstveno na

demokratskim i liberalnim

vrijednostima koje nisu konpatibilne

institucionaliziranoj

religiji. Dokaz su tome bliskoistočne

zemlje (primjerice

Iran) u kojima je religija paravan

diktaturi, a osobna sloboda

gotovo da i ne postoji.

Naslov je ovoga eseja Religija

je opijum za narod. To su

riječi Karla Marxa kojima je religiju

izjednačio s ispiranjem

mozga. Zadaća je religije usaditi

odanost sistemu u kolektivnu

svijest naroda. Sistem

je iskvaren i tlači narod – radničku

klasu, proletarijat. Marx

zamišlja revoluciju i ukidanje

spomenute vrste poretka te

uspostavu diktature proletarijata

kao nove vodeće klase te

ukidanje organizirane religije

jer bi ona u novome poretku

postala arhaična.

Razmatranja su to iznjedrena

europskom poviješću u kojoj

je bilo sasvim uobičajeno

svrgavati apsolutističke vladare

koji su svoju vladavinu

opravdavali predstavljanjem

sebe kao Božjih izaslanika

na Zemlji. U Francuskoj su

carevima odrubljivane glave,

u Rusiji je čitava kraljevska

obitelj upucana.

Liberalni i religiozni

revolucionari

Nešto je slično protreslo

arapski svijet nedavne 2011.

godine; val revolucija zvanih

arapsko proljeće (nazvan

prema europskom proljeću

naroda iz 19. stoljeća). Za

razliku od europske, arapska

revolucija mahom je neuspješna.

Razlog? Nevoljkost

odbacivanja organizirane

religije i religioznog ekstremizma.

Jedino što liberalni i

religiozni revolucionari dijele

jest želja da svrgnu ovog ili

onog diktatora. Smatraju

kako im je to dovoljno da

budu saveznici, no njihove

ideje o tome što učiniti nakon

uspjeha revolucije ne mogu

biti različitije – religiozni žele

islamizam, liberalni sekularnu

demokraciju. U arapskome

svijetu upravo su diktatori

ti koji jedini mogu obuzdati

muslimanski ekstremizam.

Njihovim padom neizbježno

dolazi do sukoba liberalnih

i religioznih, a najočitiji je

primjer Sirija gdje je svrgavanjem

Bashara al Assada mahnitom

silom nastao ISIL, nekadašnji

saveznik revolucionare

Slobodne Sirijske Vojske.

Religija je u Europi Srednjega

Vijeka, kada je populacija

bila nepismena, a Biblija

pisana isključivo latinskim

jezikom, bila neosporiva dogma

i time je svećenstvo za

Božju riječ moglo uzeti što je

god htjelo. Danas se, kada je

prosječan čovjek educiraniji, a

Biblija dostupna svima, govori

o tome kako kako je religija

pred izumiranjem što definitivno

nije slučajnost.

Umjesto zaključka: Što

radite svojem bližnjem, vi radite

meni / Odnosite se prema

drugima kako biste htjeli da se

oni odnose prema vama.

Ove dvije rečenice držim

esencijom kršćanstva. Sve su

ostalo nepotrebne lamentacije.

..........17

tem

a br

oja

Ovisnici o ambiciji nisu

svjesni svog stanja. Nazivaju

se motiviranima,

marljivima te sinonimoma

tih riječi i tako poriču

da su postali ovisni o

svom uspjehu.

Svatko od nas u životu

ima ciljeve. Nitko ne želi

biti neuspješan i loš u

onome što radi. Postoje ljudi koji su uspješniji od

drugih i to ih ne kvalificira kao dobre i pametne

ljude, oni su u životu samo pronašli nešto u

čemu su dobri i što vole raditi te su se, možda, za

razliku od drugih, uspjeli promovirati i proširiti

svoje ideje.

Osobe fotografijama na društvenim mrežama

svoj život prikazuju kao onaj u kojemu su stvorili

sve što su htjeli, a sebe uspješnima u svemu

što rade. Ne moram ni napominjati da je život

na društvenim mrežama znatno drugačiji od

stvarnosti jer smatram da su svi već dovoljno

upoznati s time.

Možda nekima nije jasno kako povezujemo

ambiciju i ovisnost, ali ambicija može prijeći u

itekako tešku ovisnost koja ne šteti toliko na

fizičkoj koliko na psihičkoj razini. Neke osobe

toliko se posvete želji za uspjehom i stalnim napretkom,

da svoja 24 sata u danu posvete ostvarenju

neke zamisli, a ako ne uspiju ili nisu zadovoljni

rezultatom razočaraju se i zatim još bolje i

jače krenu dalje, ne shvaćajući da ne mogu baš u

svemu biti bolji od drugih i da im u životu neće

uvijek teći med i mlijeko.

Biti ambiciozan nikako nije loša zamisao, ako

se drži pod kontrolom. Postoje osobe koje ruše

sve stereotipe i prepreke te stalno napreduju u

ostvarivanju ciljeva koje si postavljaju. Svakom

zadatku posvete se s puno volje i želje i stalno

stvaraju nove ideje kojima pristupe ozbiljno i

temeljito. Te osobe možemo nazvati ambicioznima

jer uvijek imaju velike ideje i planove koji ne

ostanu samo u glavi već ih i realiziraju.

Kako dolazi do ovisnosti?

Kada osobe koje si u životu postave cilj i silno

se trude u njegovoj realizaciji konačno ostvare

ono što su željele, u potpunosti zaborave uživati

u tome. Odmah razrade novu ideju jer im prethodna

više nije zadovoljavajuća. Kada dostignu

i taj cilj, još uvijek nisu zadovoljni i smatraju da

mogu bolje i tako se to vrti unedogled, sve dok

ne postanu u potpunosti predane samo poslu i

zaborave da išta osim toga postoji. Život im se

tada svodi na trčanje za samim sobom i svojim

idejama. Postaju nezadovoljni svime što imaju

i stalno ganjaju svoju viziju savršenog života

umjesto da budu zahvalni na onome što su dosad

postigli i da uživaju u svom uspjehu jer bi

to i trebao biti razlog zbog kojeg se trude nešto

postići.

U svemu postoje granice

Uvijek je poželjno misliti na budućnost i postaviti

si određeni cilj u životu, ali ne smijemo to

pretvoriti u nezasitnu žeđ jer ćemo tada stalno

biti nezadovoljni i spriječeni u radovanju onome

o čemu smo maštali, a sada je stvarno. Čemu

se truditi ako kasnije nećemo stati, pogledati

svoj uspjeh i biti ponosni na sebe? Ako nismo

zadovoljni samim sobom i onim što imamo, ne

možemo biti uspješni ni u rušenju prepreka koje

tek dolaze. Ne bismo se trebali uspoređivati s

drugima jer to u nama može probuditi samo

YouTube Lux Lucis

..........18

Napisala: Ema Mihaliček, 2.mt

Fotografija: Rafael Anoćić, 3.mt

zavist i još veću želju za dokazivanjem,

a znamo da se dokazujemo zbog drugih,

ne zbog sebe. Upravo je to granica

između ambicije i ovisnosti o njoj. Kako

bismo mogli biti uspješni, moramo to

raditi jer nas usrećuje, a ne da nekome

pokažemo da mi možemo biti bolji od

njega. Moramo prestati voditi borbe u

svojoj glavi i prepustiti se te će nam tako

biti puno jednostavnije, a na kraju ćemo

biti zadovoljni sobom.

Virtualne ambicije

Među korisnicima društvenih mreža

postoje oni koji su ovisni, ali i ambiciozni

ljudi koji uživaju u svojim stvaranjima.

Kao jednu od dobrih primjera ambicije

spomenula bih zagorsku influencericu

koja baš i ne preferira taj naziv, Luciju

Gorički, poznatiju pod imenom njenog

obrta za uljepšavanje i promidžbu

“LuxLucis”. Lucija ima 25 godina i živi

u Brestovcu Orehovičkom. Završila je

Gimnaziju Antuna Gustava Matoša, a

potom Filozofski fakultet u Zagrebu.

Mlada influencerica nosi titulu magistre

bibliotekarstva i magistre edukacije

informatike na što je, kaže, izrazito ponosna.

Zamolili smo je da nam otkrije neku

zanimljivost o sebi za koju njezini fanovi

dosad nisu čuli. Evo što je odgovorila: –

Što se tiče zanimljivosti, mislim da malo

mojih pratitelja zna da obožavam glazbu

iz perioda 2000. – 2010. Ne znam zašto,

ali to mi je baš veliki užitak i nešto o

čemu dosad nisam često pričala.

Ova uistinu zanimljiva i pametna djevojka

često se susreće s predrasudama

i komentarima na račun svog posla što

ju izuzetno žalosti, ali ih ne shvaća osobno:

– Znam da iza takvih komentara stoji

osoba koja iz nekih razloga nije zadovoljna

sobom, svojim životom ili ima nekih

osobnih problema koje ne može uspješno

riješiti.

Lucija je svoju ljubav prema šminkanju

otkrila krajem trećeg razreda srednje

škole kada se počela intenzivnije šminkati.

U tom periodu postala je jedna od

autorica na tada najčitanijem beauty

portalu u regiji. U samim početcima jedina

platforma na kojoj se izražavala bio

je blog, ali razvojem medija i trendova

zaključila je da je video najinteraktivniji

Možda nekima

nije jasno kako

povezujemo

ambiciju i

ovisnosti, ali

ambicija može

prijeći u itekako

tešku ovisnost koja

ne šteti toliko na

fizičkoj koliko na

psihičkoj razini.

oblik i da ljudi u njemu najviše uživaju

pa je prije četiri godine počela snimati

za YouTube. – U početcima je svima bilo

neobično to čime se bavim, ali nikada nisam

čula nešto negativno na račun toga.

Mislim da je važno da svi koji se krenu

baviti nečim ovakvim ne osjećaju sram ili

neugodu jer je ovo uistinu posao. – rekla

je u intervju za QRious?.

Da ljudi ne pomisle kako je ovaj posao

nezahtjevan jer se “samo snimaš” kako

pričaš o nekoj temi, influenceri često moraju

objašnjavati što stoji iza sadržaja koji

se prikazuje publici. – Od ideje do objave

jednog videa potrebna su tri dana intenzivnog

posla, a to je samo jedan aspekt.

Od svega što radim i čime se bavim

gotovo i nemam slobodnog vremena,

ali tajna je u tome da sve što radim izrazito

volim pa se osjećam kao da ni dana

nisam radila. I dan danas, kada mi je ovo

postao posao kojim zarađujem za život,

nekim je ljudima iz okoline nejasno čime

se bavim i teško je objasniti što sve uključuje

moj posao.

Zanimalo me bi li se Lucija ikad odlučila

na promjenu posla na što sam dobila

jedan ambiciozni odgovor: – Trenutno

ne razmišljam o promjeni karijere iako je

to nešto što će se definitivno dogoditi u

budućnosti. Kao što sam navela ranije, ja

sam po struci knjižničarka i profesorica

informatike pa su mi sve mogućnosti

otvorene. Voljela bih otvoriti i neki svoj

biznis poput linije odjeće ili postati autorica

vlastite knjige.

Zanimalo nas je smatra li se ambicioznom:

– Smatram se ambicioznom, iako

to nikada ne bih odabrala kao prvu riječ

kojom bih se opisala. Ovo čime se bavim

rezultat je jedne druge karakteristike –

kreativnosti. Nikada nisam ni pomislila

da ću se ovime baviti kao poslom već

sam to radila isključivo kako bih se kreativno

izražavala, tek su onda uslijedile

ambicije da u tome budem što bolja.

Kontrolirati svoje apetite

U Hrvatskoj se scena influencera širi i

često svjedočimo raznim javnim sukobima

s kojima Lucija, izgleda, nema problema

jer podržava sve svoje kolegice i

kako kaže: – Moram priznati da se naša

scena stvarno podigla na svjetsku razinu

i jako mi je drago zbog toga. – Lucija na

YouTubeu prati isključivo domaće fashion

i beauty influencere, dok ono što joj

se ne sviđa jednostavno preskoči.

U svakom poslu postoje usponi i padovi

i svatko ponekad poželi odustati.

Lucija mi je otkrila što nju nagoni na

odustajanje i kako prebrodi teške dane

na poslu: – Mogu vam reći da je jedini

razlog zbog kojeg poželim odustati

nedostatak vremena. Stvarno jako puno

radim, bez iznimke na radne i neradne

dane i želim što više stvarati. Onda se

dogodi da imam vrlo malo slobodnog

vremena i ako si želim priuštiti dan odmora,

moram si dobro organizirati kada

ću nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Osim

toga, nema nekog drugog (vanjskog)

utjecaja koji bi me mogao ponukati da

se prestanem baviti ovime jer stvarno

uživam u svome poslu i trenutno ga ne

bih mijenjala ni za jedan drugi!

Iz ovog možemo zaključiti da je ambicioznost

uistinu pozitivna osobina ako

znamo kontrolirati svoje apetite. Lucija

je odličan primjer djevojke iz male sredine

koja je na Instagramu nadišla 18,5

tisuća pratitelja i zarađuje sama za svoj

život upravljajući obrtom i istovremeno

pohađajući školu za vizažisticu, kako bi

još unaprijedila i poboljšala svoj posao.

Nadam se da će mnogi mladi ljudi u njoj

vidjeti uzor i usredotočiti se na važne

stvari u životu te zapamtiti da se vrijednost

neke osobe ne mjeri samo uspjesima

u karijeri.

..........19

tem

a br

oja

Stres se

izdvaja

kao

jedan od

krivaca

za prekomjerne

kilograme.

Često ne planiramo svoje

obroke te posežemo za onim što

nam je nadohvat ruke te cjenovno

prihvatljivije. U takvim trenutcima

nismo svjesni izreke koja

poručuje da smo ono što jedemo.

Posljedice takvoga načina

ishrane ne osjete svi, ali one

su često vidljive u fizičkome

izgledu, a u konačnici doprinose

zdravstvenim problemima.

..........20

Stradaju kralježnica, koljena,

unutarnji organi, srce mora

pumpati veću količinu krvi

jer se žile produžuju, a mi

postajemo umorni i tromi.

Postavlja se pitanje uživamo

li zaista u hrani ili njome popunjavamo

svoje emocionalne

praznine, a brzom hranom

i lako dostupnim gotovim

obrocima manjak vremena u

užurbanome svijetu.

Tijelu je potrebna

uravnotežena

prehrana

Adolescenti su često podložni

promjenama raspoloženja

i stresu, a jeftina hrana,

primjerice peciva po svega

nekoliko kuna, odličan su

nadomjestak kuhanom, zdravom

obroku. Opće je poznato

kako je našemu tijelu potrebna

uravnotežena prehrana te

otprilike pet obroka dnevno.

Mnogi se ne pridržavaju uravnotežene

prehrane te u svoje

tijelo unose više nego što je

potrebno i to često nezdravu

i masnu hranu. Takav način

ishrane dovodi do pretilosti,

čestih i naglih promjena raspoloženja

i ovisnosti o hrani.

Nutricionistica Vedrana

Cesarec kaže kako je nekad

postojalo uvjerenje da jedemo

samo kako bismo preživjeli,

međutim to je mnogo kompleksnije.

Hrana utječe na sve

aspekte i kvalitetu našega

života: rast, razvoj, raspoloženje,

tjelesnu spremu. Zdrava i

uravnotežena prehrana uvijek

je baza svega. Ona utječe na

pamćenje i koncentraciju pa je

opće poznato da hrana koja sadrži

više omega 3 kiselina (riba,

orašasti plodovi, čokolada) pospješuje

koncentraciju i pamćenje.

Cesarec dalje navodi kako

je svakoj generaciji potreban

različit način i količina unosa

hrane. Izdvaja adolescente čiji

intenzivan rast vapi za voćem,

povrćem, cjelovitim žitaricama

koje štite srce, povoljno utječu

na probavu te sadrže oksidanse;

a na koje negativno utječu

pekarski proizvodi i hrana iz

vrećice. Naglasak stavlja i na

dnevni unos tekućine, odnosno

vode. Kada tjelesnu masu podijelimo

s osam, tada dobivamo

potreban broj čaša vode dnevno.

Naravno, to ovisi o organizmu

i tjelesnoj aktivnosti.

Adolescenti ne uzimaju redovite

obroke. Tijekom dana obroke

je potrebno rasporediti na

tri glavna i dva manja. Ishranu

je potrebno bazirati na svježim

namirnicama, a preporuka

je kupovati hranu iz lokalnoga

uzgoja, od manjih

proizvođača. Domaći

su proizvodi uglavnom

organski, ekološki, što

znači da su uzgojeni u

određenim uvjetima koji

su diktirani zakonskom

regulativom. Određene

službe kontroliraju takve

proizvođače, dakle takvi

su proizvodi veće bioraspoloživosti,

odnosno

tijelo ih može kvalitetnije

iskoristiti.

Veliki trgovački lanci

poput Lidla također provode

česte kontrole proizvoda

koje prodaju. Te

su kontrole interne i eksterne,

samo kontroliraju

svoje dobavljače. Često

provode kontrole dobavljača,

odlaze na mjesto

proizvodnje i nadziru

samu proizvodnju. U

trgovačkim su lancima

prisutne inspekcije. Inspekcije

kontroliraju je li

hrana unutar zakonskih

parametara. Hrana s ekološkim

certifikatom pod

strogim je nadzorom te

je uzgojena bez pesticida

i drugih kemikalija.

Zašto se

debljamo?

Jednostavno, kada je

energetski unos veći od

naše potrošnje kalorija,

mi se debljamo. Slatka

i masna hrana danas je

sve dostupnija. Na svakom

su koraku pekare.

Pekarski se proizvodi

proizvode od bijeloga

brašna. Debljanje je

posljedica načina života

i manjka vremena. Katkad

nam nije prioritet

jesti kvalitetno, odnosno

formirati i unaprijed

planirati obroke. Hraniti

se zdravo nije nemoguće,

ali je prisutnost želje

za zdravom ishranom

mala.

Čest izgovor, za pripremu

doručka naprimjer,

jest nedostatak

vremena. Doručak je

moguće pripremiti navečer,

a i voće je dobrodošlo.

Svakako se uvijek

preporučuje zdrava

i uravnotežena prehrana,

svježe pripremljeni

obroci, kuhana hrana,

Napisali: Sara Strugar, 3.mt i Matija Koščević, 3.mt

Fotografija: Petra Šporčić


Što jedemo, zašto

posežemo za brzom

hranom, što su dijete?

Razbijamo mitove!

kuhano na pari. Brza je hrana

neizbježna i pojedincima jako

privlačna. U takvim se slučajevima

preporučuje pronalazak

boljega izbora. Restorani

nude tortilje pripremljene s

piletinom i svježim povrćem.

Salate u McDonald’su mogu

brojati više kalorija od hamburgera

jer sve ovisi o umaku

koji ide uz salatu. Katkad je

nutritivna vrijednost važnija

od kalorija.

>>>>>>>>

Promišljanje o hrani,

informiranje o namirnicama

te odabirom

zdravoga načina prehrane

dovodi do zdravoga

načina života.

Pretjerana briga o

tijelu

S druge pak strane,

manijakalno nas bavljenje

sportom te prekomjerno

brojanje kalorija koje

unosimo u organizam

..........21

tem

a br

oja

može odvesti u drugu

krajnost – pretjeranu

brigu o svome tijelu.

O tome je progovorio

bodibilder Mislav

Đurin koji se posebno

osvrnuo na brzu hranu

te nam proširio vidike o

području fitness industrije.

Zanimljiva je činjenica

kako ljudi biraju

restorane brze hrane

svjesni da klasični restorani

nisu ništa skuplji.

Ljudi odlaze u restorane

brze hrane jer se tamo

skraćuje vrijeme čekanja

obroka. U trgovačkim

centrima

koncentracije. Konzumacija

brze hrane ne pogoduje

učenju.

Planirani sustav

prehrane

Zbog povećanja tjelesne

težine mnogi podliježu

dijetama. U nadi da će

brže izgubiti kilograme

konzumiraju razne pripravke.

Što je istina, a što

zabluda? Dijeta jest planirani

sustav prehrane.

Postoje dvije vrste dijeta:

subkalorijska i hipokalorijska

dijeta. Subkalorijska

dijeta pogoduje

gubitku tjelesne mase, a

hipokalorijska potpomaže

dobivanje tjelesne mase.

Zdrava prehrana i moderne

dijete nalaze se u sivoj

zoni.

Kada se pogleda sastav

jedne proteinske pločice,

vidi se da se on ne razlikuje

uvelike od sastava najobičnije

čokoladice. Jedina je

razlika u količini proteina.

Neke pločice čak sadrže

poliole, odnosno štetne

alkoholne šećere. Ovo

što nam se danas prodaje

pod zdravo, pod light, pod

fitness nije ništa više od

običnog natpisa na ambalaži.

Ipak, imati tijelo koje

nalikuje onome s reklama

za fitness postao

izvor proteina i masti. Ugljikohidrati

nisu esencijalni

za život, ali nisu ni najveći

neprijatelj prehrane ako je

njihov izvor kvalitetan.

Također, mit je i kako ne

treba jesti poslije 18:00. Što

tijelo zna koliko je sati? Zar

bismo trebali sakriti sve satove

u kući da tijelo ne vidi?

Svi smo barem jednom

čuli kako će nam metabolizam

postati brži ako jedemo

više malih obroka. Naime,

termički efekt hrane potpuno

je jednak neovisno o

tome je li obrok pojeden u

tri, pet ili šest obroka.

Zadnji su mit dijetni sokovi.

Jesu li zdravi? Nikako.

Je li jedan od sastojaka u

njima šećer? Apsolutno ne.

Postoje oni koji tvrde kako

je u Coca Coli Zero sadržano

više šećera nego u običnoj,

ali to nikako ne može

biti istina. Zar bi

jedna ozbiljna

robna

marka

po-

gdje je velik izbor restorana

na kraju opet odabiru

restoran brze hrane. Navedeno

dokazuje kako je

takav odabir navika, a svi

smo svjesni kako se navike

teško riješiti. Brza je hrana

štetna zato što je većina te

hrane kancerogena. Kancerogenosti

doprinosi podgrijavanje

hrane u mikrovalnoj

pećnici. Također, brza hrana

sadrži velik broj aditiva pa

nas čini žednima, žeđ loše

utječe na rad bubrega te

teško sjeda na želudac. Daljnja

je posljedica remećenje

Veliki mišići

na tijelu ne

znače ništa

ako je mišić

unutar glave

zakržljao.

je statusni simbol,

baš kao što je nekada bilo

imati sat. Kada bi zdravlje

bilo prioritet, tada bi unos iz

prerađevina u naše tijelo bio

minimalan.

Razbijanje mitova

Nakon razgovora o dijetama

i prehrani, odlučili smo

razbiti i nekoliko mitova.

Dijeta i izgladnjivanje

nikako ne bi trebali biti uspoređivani

pojmovi. Dijeta

je ostvariva isključivo kalorijskim

deficitom ostvarenim

kalorijskim unosom 300 –

500 kalorija. Tih 500 kalorija

mora sadržavati kvalitetan

put Coca Cole sebi dopustila

da napitak bez šećera

konzumira naprimjer

dijabetičar te da on nakon

toga padne u šećernu

komu? Nije izgledno.

Ne treba vjerovati svemu

što čujemo, isplati se čitati

sitna slova na omotima

slastica. Proizvodi koji se

promoviraju kao zdravi ne

moraju uvijek biti zdravi.

Upravo bi oni vaše zdravlje

mogli dovesti u opasnost.

Veliki mišići na tijelu ne

znače ništa ako je mišić

unutar glave zakržljao.

..........22

Kada ste se rodili,

postali ste dio

statistike – broj

rođene djece u

arhivi.

Napisala: Rea Čavić, 4.mt

Fotografije: Rafael Anočić, 3.mt,

arhiva ŠUDIGO Zabok

Primjećujete li koliko se

ljudi trudi i bori da budu

bolji od vas? Bolje je pitanje

primjećujete li koliko

truda i muke ulažete da

budete bolji od drugih?

Obično je taj trud koji ulažemo u dokazivanje

bezvrijedan jer se fokusiramo

na protivnika i njegov uspjeh, umjesto

da se fokusiramo na samog sebe i svoj

uspjeh koji će nas činiti sretnima. Borimo

se za rezultate jer bolja ocjena presuđuje

našoj budućnosti i mogućnosti boljeg

života.

Sjećate li se kako je sve krenulo? Kada

ste se rodili, postali ste dio statistike –

broj rođene djece u arhivi. Kao mali jedva

ste čekali postati što stariji – navršiti

što veći broj godina jer ste mogli u bolje

igraonice. U vrtiću ste se natjecali tko zna

brojiti do većeg broja, u osnovnoj pa sve

do srednje škole borili ste se za ocjenu

odličan jer ona predstavlja broj pet, odnosno

najbolji uspjeh, a najbolji uspjeh

predstavlja upis na najbolji fakultet. Bolji

prolaz na fakultetu znači bolji i sigurniji

pronalazak posla koji pak osigurava više

novca, a novac je broj, dok ste vi postali

samo broj zaposlenika u nekoj firmi, koji

će tamo raditi određeni broj godina, a

godine su na kraju isto tako broj.

Sve se svodi na broj

Ako držite do figure svojega tijela,

pazite na uneseni broj kalorija, radite

određeni broj vježbi i podižete određenu

brojčanu masu. Cijeli svoj trud temeljite

na svojoj kilaži koja vas usrećuje ili unesrećuje.

Cijeli izgled tijela i vaše konačne

sreće svodi se na broj. Razmislite malo!

Budite se u određeno vrijeme, odlazite

u školu ili na posao i tamo ste do određenog

vremena, idete na prijevoz koji

polazi u određeni broj sati, pijete lijekove

koji su propisani za određene sate, odlazite

u mirovinu u trenutku kada navršite

određen broj godina. Sve je u životu

određeno brojem.

Može li se nečiji životni put svesti na

samo jedan broj i što nam on otkriva

o nekome? Odgovor možemo saznati

putem numerologije čije su temeljne

osnove karma (zakon uzroka i posljedice)

i reinkarnacija (ponovno utjelovljenje).

>>>>>>>>

..........23

tem

a br

oja

Brojevi u numerologiji, kao i planeti u

astrologiji, samo isporučuju rezultate naših

prošlih djela (karma) iz prošlih života

(reinkarnacija). Ovo se može usporediti s

poznatom uzrečicom: Kako siješ tako ćeš

i žeti. Brojevi i planeti su neutralni, dakle,

oni su samo isporučitelji, a ne i kreatori

naše sudbine (Čovjek je kovač svoje sreće).

Čovjek je taj koji svojim djelima kreira

svoju sudbinu - lošim djelima stvara

lošu sudbinu, a dobrim djelima dobru

sudbinu.

Mudraci, vidovnjaci, astrolozi

Numerologija djeluje prema načelu

snage ili slabosti brojeva datuma rođenja

i brojeva koji stoje iza slova imena

i prezimena, dok astrologija djeluje na

temelju rasporeda planeta u astrološkim

kućama i znakovima zodijaka u trenutku

rođenja osobe (praslika neba u trenutku

rođenja). U skladu s povoljnim/nepovoljnim

zbrojem koji se krije iza datuma

rođenja i imena ili povoljnim/nepovoljnim

rasporedom planeta, brojevi i planeti

utječu na kvalitetu našeg života, naših

uspjeha i neuspjeha. Hrvatski numerolog

Nikola Đurđević objasnio nam je da su

već od davnih vremena veliki mudraci,

vidovnjaci, astrolozi i numerolozi shvatili

utjecaje koje brojevi i planeti imaju na

ljudski život. Njihovo shvaćanje proteže

se sve do današnjih dana. Ovo se shvaćanje

ne zasniva samo na teoretskim

saznanjima, već i na praktičnoj analizi

utjecaja brojeva i planeta. Dakle, svoju su

teoriju primijenili u praksi, na praktičnim

primjerima, za što postoje brojni dokazi.

Tako postoje detaljne praktične analize

brojnih natalnih karata (horoskopi) u

astrologiji i numerološke analize (numeroskopi)

u numerologiji tijekom povijesti

ljudskog roda, što se posebno odnosi na

poznate i slavne osobe. Najčešće pitanje

jest kako možemo ljudsko znanje i nečiju

vrijednost prikazati brojem i na taj ga način

ocijeniti. – Postoji subjektivna i objektivna

procjena nečijeg znanja na temelju

ocjene, što ne daje najtočniju sliku koliko

netko doista zna. Brojčana je ocjena

ipak i dalje najbolja i najpraktičnija jer je

procjena nečijeg znanja, recimo riječima,

komplicirana i rekao bih nepraktična. –

rekao nam je Nikola Đurđević.

Ovisnost o brojevima

Takozvana ovisnost o brojevima i nije

loša jer je to zapravo samo dio naše

organizacije i načina života. – U bivšim

su vremenima ljudi čak i znatno više bili

povezani s brojevima nego što to mi

danas jesmo. U svakom slučaju, brojevi

nam pomažu da se lakše i uspješnije

snalazimo u vremenu i prostoru oko nas

u našim svakidašnjim aktivnostima. Bez

njih bismo bili dezorijentirani jer bismo

izgubili poimanje o protoku vremena, a

upravo ta spoznaja o protoku vremena

putem brojeva pomaže nam da se lakše

“uklopimo” i povežemo s univerzalnim

zakonima koji vladaju u ovom svijetu. –

dodaje.

Neki su možda svjesni, a neki možda

i nisu koliko nam organizacija pomoću

brojeva pomaže u životu i koliko nam

ga zapravo olakšava. – Jednostavnost

..........24

i univerzalnost koju nam daju brojevi

pomaže nam u svim vidovima života: od

jednostavne identifikacije putem OIB-a

ili osobne iskaznice, broja bankovnog

računa (visina naših prihoda), broja

prometne dozvole (jesmo li obučeni za

vožnju prometnim vozilom), broja našeg

jamstvenog lista (ispunjavamo li uvjete

za popravak određene stvari) u svakodnevnom

životu, do onih duhovnih

aspekata života (čime se ponajviše bavi

numerologija) kao što je izračun brojeva

našeg sudbinskog puta (što je to što

moramo odraditi u ovom životu), naših

karmičkih dugova i obrazaca (postoje

li dugovi koje moramo odraditi zbog

naših prošlih djela) i drugo. – zaključuje

Đurđević.

Žetoni za brojanje stoke

Brojeve i samu ovisnost o njima objašnjava

nam Bruno Cindrić, psiholog u

Dječjem domu Vrbina u Sisku.

– Prvi znaci za brojeve bili su crteži

predmeta ili životinja pa su tako ljudi crtali

onoliko životinja koliko su ih imali ili

su mogli pridružiti svaki prst ruke jednoj

životinji. Međutim, javljao se problem

kada bi imali više životinja od prstiju na

rukama. Tako su nastali žetoni koji su

služili za brojanje stoke (primjerice, ima

onoliko žetona koliko ima i životinja), kasnije

su se razvile trampe i razmjene gdje

bi ljudi mijenjali određenu količinu nečega

za određenu količinu nečeg drugog.

Nedugo zatim počelo se razvijati i pismo.

Interesantno je istaknuti kako i dalje

postoje plemena koja broje na način da

ne znaju za brojeve, ali imaju sposobnost

odrediti točnu količinu nečega. Primjerice,

ako imaju jedan primjerak nečega,

pokazuju na Sunce koje je samo jedno.

Ako imaju dva primjerka nečega, pokazuju

na oči, kojih je dvoje na glavi ili na

krila, kojih je dva na ptici. Brojevi danas

čine sustav kojim se prenose, čuvaju i

koriste informacije. Jednostavno, brojevi

su simboli za prijenos i zadržavanje informacija.

– istaknuo je.

Osim što nam omogućuju prijenos

podataka, čuvanje privatnih informacija,

lakše kretanje, brojevi mogu procijeniti

koliko je dijete napredno po fondu riječi

koje govori – jer što više riječi govori, naprednije

je – ili po tome do kojeg broja

zna brojati. – Pokazalo se da dijete koje

ima visoki kvocijent inteligencije (iskazan

visokim brojem na skali kvocijenta

inteligencije) može brojati do većeg broja,

kasnije postiže bolji uspjeh u školi, taj

bolji uspjeh u školi vodi k upisu u bolju

srednju školu te bolji uspjeh u srednjoj

školi vodi k upisu na fakultet. Završetak

fakulteta rezultira većim socioekonomskim

statusom (bolji financijski status)

koji najčešće rezultira većim zadovoljstvom

životom i dužim životom. – ističe.

Nadalje, brojevi i matematika igraju

veliku ulogu u našim životima jer se

sve oko nas vrti oko brojeva. Primjerice,

kako bismo nešto izgradili, potrebno je

znati koliko kojeg materijala nam treba,

kod kuhanja treba znati pravu mjeru

sastojaka, kod sporta se broji rezultat,

Bez brojeva ne bismo

mogli znati koliko je

sati, što kada trebamo

napraviti, koliku količinu

trebamo u nešto unijeti,

ne bismo znali kako

živjeti.




napraviti, koliku količinu

trebamo u nešto unijeti, ne

bismo znali kako živjeti.




napraviti, koliku

količinu trebamo u

nešto unijeti, ne bismo

znali kako živjeti.

a primjera ima još mnogo: koliko lijeka

treba popiti, koliko se kilometara vozimo

na sat, koliko godina imamo.

Ocjene su brojevi

Psiholog Cindrić također nam je

objasnio kako je zapravo lakše ocijeniti

čovjekov trud pomoću brojeva iako i njih

ponekad nije moguće točno ocijeniti. –

Ocjene su brojevi i služe kako bi se što

bolje rangirali učenikov trud i znanje.

Rangiranje učenikova znanja od 1 do 5

omogućuje lakše uspoređivanje znanja

učenika, ali često je nemoguće točno

odrediti koliko je znanje nekog učenika.

Veoma je važno istaknuti da se davanje

brojeva kao ocjena svodi na subjektivno

procjenjivanje učitelja koji na temelju

vlastite procjene rangira znanje koje je

najbolje, dobro ili loše. Osim toga, visok

broj kao ocjena (odličan) može biti nagrada

za dosadašnji trud i motivacija za

daljnje učenje. S druge strane,

niska ocjena (nedovoljan) može

djelovati kao kazna za nedovoljan

trud učenika, ali također i

kao motivacija da se ispravi niska

ocjena i dobije visoka ocjena

(primjerice bilo koja ocjena koja

je viši broj od 1).

Kao učeniku i studentu puno

puta dogodilo bi vam se da ste

bili zadovoljni i nižom ocjenom

jer vam je bitan samo prolaz, no

je li niža ocjena zapravo stvarno

bitnija od visoke? – Nekad su

visoki brojevi važni, a nekada

nisu. Primjerice, ako gledamo

plaću, visoki su brojevi bitni jer

veća plaća znači veće mogućnosti

i bolji status, kvalitetniji

život. To znači, visoka ocjena,

primjerice ocjena 5, može utjecati

na uspjeh u životu na način da

učenici boljim ocjenama zasluže

upis u bolje škole, kasnije na

fakultete i imaju bolje plaćene

poslove. Ako gledamo zdravlje, niski brojevi

su bitniji jer je zdravlje karakterizirano

kao odsutstvo bolesti, to znači da niži

broj (ili u potpunosti odsutstvo, 0) simptoma

i bolesti, predstavlja veće zdravlje

pojedinca. Međutim, ljudi su bića koja

imaju sposobnost baratanja malim brojevima,

npr. do 5-6 broji se automatski.

Primjerice, kada vidimo četiri boce na

stolu, znamo da je to četiri, ali kada

vidimo devet boca potrebno je brojati.

Intuitivno baratamo malim brojevima te

su ljudi matematikom nadogradili baratanje

velikim brojevima. – zaključuje.

Ova je ovisnost jedna od korisnih

ovisnosti jer, kada bolje razmislimo, bez

brojeva ne bismo mogli znati koliko je

sati, što kada trebamo napraviti, koliku

količinu trebamo u nešto unijeti, ne

bismo znali kako živjeti. Zahvaljujući

brojevima dogodila su se sva istraživanja

i postignuća zbog kojih danas vodimo

ovakav lagodni život. Vama samima

ostavljamo da procijenite je li svakodnevna

pojava, klasifikacija brojevima, u

nekim segmentima prošla u ovisnost ili

je i dalje, samo neki broj.

..........25

tem

a br

oja

Velika je mogućnost

kako ste

danas jednom

ili više puta

pokrenuli svoj

telefon samo

kako biste provjerili jeste li

dobili neku obavijest. Većina

ljudi to radi nesvjesno, ne

znajući da se tako stvara

navika koja zatim prerasta u

ovisnost. Nomofobija (eng:

no mobile) jest fobija od

zaboravljanja mobitela kod

kuće ili na nekome drugom

mjestu. Javlja se ranih 90-ih

godina dvadesetoga stoljeća

potaknuta masovnom produkcijom

mobilnih telefona

koji postaju lako dostupni

potrošačima.

Nomofobija na

vrhuncu

Danas, u doba pametnih

telefona, nomofobija je dosegnula

svoj vrhunac, a broj

ljudi kojima se dijagnosticira

raste iz dana u dan. Ona, uz

strah od udaljenosti od telefona,

uključuje stalno provjeravanje

obavijesti na mobitelu,

strah od pada mobitela,

slaboga signala, sporoga

interneta te nošenje mobitela

sa sobom čak i na zahod.

Fobija se različito manifestira,

a u već uznapredovaloj fazi

ovisniku sama pomisao na

udaljavanje od mobitela ili

praznu bateriju stvara fizičke

poteškoće, javljaju se drhtavica

i mučnina. Fizičke su

poteškoće često popraćene

psihičkim. Nabrojeno su

simptomi ovisnosti.

U Hrvatskoj postoji nekoliko

ustanova u kojima se

liječnici bave liječenjem novih

ovisnosti, a u koje spadaju:

Nomofobija nije samo

fobija od udaljenosti od

vašeg telefona već uključuje

stalno provjeravanje

obavijesti na mobitelu,

strah od pada mobitela,

slaboga signala, sporoga

interneta, nošenje mobitela

sa sobom na zahod.

Napisao i fotografija: Vito Vidović, 4.wd

ovisnost o korištenju mobitela,

ovisnost o internetu

i ovisnost o video igrama.

Liječenje se provodi u specijaliziranim

ustanovama – Dnevnim

bolnicama za prevenciju

ovisnosti o kockanju, internetu

i video igricama u Zagrebu.

Terapija uključuje suočavanje

osobe sa strahom koji posjeduje.

Nomofob pokušava

provesti što više vremena

udaljen od svog mobitela.

Ako primijetite kako postajete

ovisni o svojemu mobitelu,

pokušajte vrijeme koje

inače provodite služeći se

njime posvetiti svojim hobijima.

Psiholozi preporučuju i

kraću šetnju prirodom.

Kako bismo utvrdili koliko

mobiteli oblikuju naš život i

utječu na život naših vršnjaka,

proveli smo istraživanje. Anketa

je provedena na uzorku

od sto i deset učenika Škole

za umjetnost, dizajn, grafiku

i odjeću Zabok, a obrađeni

podatci pokazuju na koje

načine učenici provode vrijeme

na mobitelu. Važno je

napomenuti kako ovisnosti

doprinosi broj sati odvojenih

za služenje mobitelom. Veći

broj sati, odnosno dulje vrijeme

provedeno u služenju mobitelom,

svakako je preduvjet

ovisnosti.

U Školi za umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću Zabok 42

% ispitanih učenika izjavilo je

kako provodi više od pet sati

dnevno služeći se mobitelom.

Postotak je pokazatelj toga da

mladi sve više svojega vremena

provode služeći se mobitelom.

Preporuka psihologa

jest maksimalno korištenje

mobitelom u trajanju do tri

sata dnevno. Sve više od toga

izaziva ovisnost i zaustavlja

normalan proces razmišljanja.

Nadalje, rezultati ankete

pokazali su kako 44 % učenika

osjeća nelagodu kada se

ne nalaze u blizini mobitela, a

72 % učenika izjavilo je kako

ne bi mogli provesti dan u

školi bez mobitela. Pozitivna

stvar u svemu ovome jest

da učenici shvaćaju kako je

važno svoje privatne podatke

držati na sigurnome te je tako

91 % učenika svoje podatke

zaštitio lozinkom.

Rezultati ankete pokazali

su i na koje načine učenici

koriste svoje pametne telefone.

Ono na što troše najviše

vremena jesu društvene mreže

i razgovori s prijateljima, a

pri tome je najčešće korištena

društvena mreža Instagram.

Instagramom se svakodnevno

koristi 96 % učenika.

Navedeno upućuje na pad

popularnosti društvene

mreže Facebook kod mlađih

generacija. Također, učenici

svoje vrijeme troše i na korištenje

streaming usluga kao

što su YouTube i Netflix.

Privatno, bez

privatnosti

Većina ljudi danas posjeduje

korisničke račune, odnosno

profile na društvenim mrežama

Instagram i Facebook.

Velika većina tih ljudi svojim

profilima pristupa preko

mobitela. Pomoću mobitela

korisnici profila objavljuju

fotografije, priče, lokacije, ali

i ostavljaju trag kada im se

nešto sviđa (lajk), komentiraju

i dijele postove drugih ljudi.

Zahvaljujući mobitelima

dostupni su nam svi javni

dijelovi internetskoga prostora.

Upravo zbog toga što

naši mobiteli spajaju naš

privatni život s javnim životom,

moramo biti vrlo oprezni

s odabirom sadržaja koji

objavljujemo na internetu.

Ono što jednom objavimo

ostaje trajno zabilježeno. U

današnje vrijeme nikad ne

možemo znati kome možemo

vjerovati, a kome ne i tko nas

pretražuje na internetu. Poslodavci

tako mogu pretražiti

i vidjeti sve što ih zanima o

posloprimcima samo jednom

pretragom u tražilici što katkad

može utjecati na njihov

odabir. Isto tako, nerijetko se

..........26

dogodi da privatni podatci

spremljeni u memoriji mobitela

nisu dovoljno osigurani

te dolazi do “curenja” privatnih

fotografija, videozapisa i

sličnih medijskih sadržaja koji

nisu namijenjeni široj javnosti.

Da se takvo nešto dogodi

dovoljno je da na mobitelu

nemate uključenu lozinku.

Takve stvari mogu jako utjecati

na vaš život, pogotovo

ako ste osoba na nekoj od

viših pozicija.

Trebamo biti vrlo oprezni

kada koristimo mobitele,

dobro pročitati uvjete korištenja

aplikacija i web stranica te

znati slijediti te upute kako ne

bi došlo do krađe naših osobnih

podataka. Uvijek treba

imati na umu kako je važno

znati da svi podatci i sve što

stavljamo na internet uvijek

ostaju na internetu i ostavljaju

neizbrisiv trag koji može

utjecati na naš život.

Ljudi kao tržišni

proizvodi 21. stoljeća

Zasigurno ste primijetili

kako sve više web stranica

posjeduje kolačiće (cookies).

Svaki puta kada prihvatite

kolačiće vi pristajete na dijeljenje

svojih podataka koji se

zatim prikupljaju i razmjenjuju

između više web stranica

i web pretraživača kako bi

vama personalizirali internetsko

iskustvo. Ovaj bismo

proces mogli nazvati legalnom

krađom osobnih podataka.

Ljudi sve manje paze, a

sve više vjeruju internetskim

stanicama te tako izlažu sebe

i svoje podatke opasnosti.

Kolačići rade na principu

prikupljanja podataka tako

što analiziraju pretragu vaših

stranica te bilježe ono što je

bilo zajedničko vašim pretragama.

Na taj način oglašivači

prikupljaju podatke kojima

oglašavaju svoje proizvode

na temelju onoga što ste vi

pretraživali.

Ukoliko nekome želite

kupiti poklon, primjerice parfem,

vi putem interneta pretražujete

trgovine, ali zatim

odustanete od kupnje jer ste

se predomislili. Ubrzo možete

primijetiti kako vam unutar

drugih aplikacija poput

aplikacija društvenih mreža

dolaze oglasi koji se ciljano

odnosne na područje koje ste

prethodno pretraživali, a radilo

se o parfemima. Upravo je

to način na koji funkcioniraju

kolačići. U nekim slučajevima

neke stranice koje prikupljaju

podatke te iste podatke

mogu preprodavati oglašivačima

i na taj način oni pomoću

vaših podataka zarađuju.

Upravo na taj način svi

postajemo tržišni proizvodi

unutar Internet prostora, a

da toga nismo svjesni. Zbog

toga je u današnje vrijeme

važno biti informatički pismena

osoba koja zna prepoznati

određene prijetnje u svijetu

moderne tehnologije koja

svakim danom sve više napreduje.

Kako se savjesno ponašati

na internetu? Najvažnije je

pažljivo čitati uvjete o korištenju

koje većina ljudi označi

kao pročitano, a ne pročita.

Na taj se način podatci neće

koristiti u druge svrhe.

Mobitelom do dugova

Sve ubrzanijim razvojem

tehnologije, svakim napretkom

iste, pametni telefoni

dosežu sve više cijene. Osobe

zaposlene u razvojnom području

IT sektora koje razvijaju

nove uređaje svjesne su

toga kako nije potrebno svake

godine kupovati nov pametni

telefon jer se tehnologija

ipak ne razvija toliko brzo

da bi u samo godinu dana

trebalo promijeniti uređaj.

Većini ljudi pametni su

telefoni postali pokazatelj

materijalnoga stanja te imaju

potrebu za kupnjom najnovijeg

uređaja na tržištu, a

da ne znaju ima li taj uređaj

neko značajno poboljšanje

od onoga koji su kupili prošle

godine. Izdvajaju gomilu

novca samo kako bi pokazali

da si oni to mogu priuštiti.

Zbog takvog načina razmišljanja

mnogi kupuju uređaje

koje si nisu u stanju priuštiti

te samim time zapadaju u

dugove. Kako što je potrebno

platiti uređaj, tako i telekomunikacijske

tvrtke na razne

načine naplaćuju svoje usluge

– visoke cijene za korištenje

usluga mobitela (pozivi,

poruke i internet). Ako na

pretplatu u trajanju dvadeset

i četiri mjeseca kupite telefon

prosječne kvalitete, vi ćete ga

u stvarnosti platiti 6.720 kuna,

što je nešto veći iznos od prosječne

hrvatske plaće. Budući

da se mobilni uređaji sve više

razvijaju i nadograđuju, svijet

videoigara premješta se na

mobitele. Većina mobilnih

igara je besplatna, ali unutar

njih postoje takozvane mikrotransakcije.

Mikrotransakcije

omogućavaju vam uplatu

određenog iznosa novca kako

biste brže ili lakše napredovali

u igri. Navedeno se najviše

koristi u kooperativnim igrama,

a to su igre u kojima se

natječete s vašim prijateljima.

Na taj način trošimo novac

bez da vidimo bilo kakav opipljiv

proizvod koji kupujemo,

što pak stvara privid o tome

kako se novac ne troši.

Ovisnost o mobitelima nerijetko

je praćena ovisnošću

o video igrama, uz psihičke i

fizičke navedeno dovodi i do

financijskih problema.

Stado ovaca

U današnje vrijeme društvene

su mreže ono što nameće

takozvane standarde.

Oni su pak samo pokazatelj u

kojoj je mjeri ljudsko društvo

površno. Zahvaljujući pametnim

telefonima na kojima

se odvija 90 % konzumacije

sadržaja društvenih mreža,

ljudi su sve skloniji podlijeganju

pogrešnim utjecajima.

Na društvenim mrežama

svi želimo prikazati savršenu

verziju sebe. Savršena verzija

često je inspirirana influencerima.

Doveli smo se u stanje

uma u kojemu ne primjećujemo

kako svi vole slične

stvari, kako svi sliče jedni

drugima. Nismo svjesni toga

te svi postajemo globalno

stado ovaca. Velik broj ljudi,

posebice mladih, proživljava

mentalne tegobe zbog toga

što se ne uklapaju u standardizirani

svijet društvenih

mreža. Pametni telefoni koji

nam pružaju jednostavan

pristup svim dostupnim informacijama

čine nas robovima

moderne tehnologije. Podliježemo

napretku koji i sami

stvaramo. Bitno je dozirati

količinu osobnih informacija

koju drugima pružamo putem

interneta.

Dobri i loši influenceri

Pitanje utjecajnosti na

internetu danas je vrlo važno

pitanje. Tako u Hrvatskoj

postoji nekoliko primjera

dobrih i loših influencera. Na

pojedincu je da uvidi ispravnost

ili neispravnost njihovih

postupaka te odluči utječu li

te osobe na njega ili ne.

Budući da smo svakodnevno

izloženi velikoj količini

informacija na društvenim

mrežama, moramo biti svjesni

kako to može utjecati

na stvaran svijet u kojem

zapravo živimo. Na internetu

svatko može postati što želi, o

moralu pojedinca ovisi kako

će on to iskoristiti.

..........27

tem

a br

oja

Jesu li videoigre zaista toliko loše za nas?

Da odmah razriješimo jednu

stvar. Postoji velika razlika

između strastvenog igranja i

ovisnosti. Ovisnik se kao i kod

drugih sredstava ovisnosti ne

može kontrolirati jer je žudnja za igranjem

prevelika. Ovisnik također nema

kontrole nad svojim ponašanjem, sve

više i više vremena provodi igrajući. Kad

ne igra, na površinu izlaze apstinencijski

simptomi, zanemaruju se alternativna

zadovoljstva, kućne i školske obaveze.

Unatoč problemima koje mu ovisnost

uzrokuje, ovisnik ne mijenja obrazac

ponašanja te neprestano tone dublje.

Videoigre također imaju sposobnost

pružanja lažnih očekivanja jer je svijet

videoigara ipak izmišljen i nema nikakve

veze s našim stvarnim životom. Nasilne

videoigre mogu imati negativne posljedice

poput navikavanja i tolerancije

na nasilje, odnosno da osoba postane

neosjetljiva na nasilje, ne osjeća nikakvu

empatiju prema drugima, a čak i sama

može postati nasilna. Da me ne shvatite

pogrešno, pogotovo kolege gameri, sve

to zavisi od osobe do osobe, jer su ljudi

različiti i svatko će na neki sadržaj reagirati

drugačije.

Pretjerivanje već klasificirano

kao bolest

Svjetska zdravstvena organizacija je

ne tako davno ovu ovisnost dodala na

listu poremećaja kao takozvani “gaming

disorder“. Svaka ovisnost pa tako i ova

ostavlja teške posljedice na pojedinca i

na njegove bližnje. Uz puno volje i vjere

u sebe, svakom se problemu može stati

na kraj. Velika Britanija odlučila je “probiti

led“ u ovoj sferi te je postala prva država

koja je otvorila specijalizirane klinike za

liječenje ove vrste poremećaja.

Od stručne suradnice Društva za komunikacijsku

i medijsku kulturu, Tine

Regg, saznali smo gdje potražiti pomoć

za sebe ili nekog svog poznanika za

kojeg smatrate da mu je ista pomoć

potrebna. -U Hrvatskoj se to može učiniti

u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici “Sveti

Ivan” u Jankomiru gdje je ove godine

otvorena prva Dnevna bolnica za liječenje

ovisnosti o internetu i videoigrama.

Pomoć se može potražiti i u Kliničkom

bolničkom centru Sestre milosrdnice i

Klinici za psihijatriju Vrapče gdje se primaju

samo punoljetni ovisnici- objašnjava

nam Tina Regg.

Pretjerivanje nije jedini

problem

Kao i u pravom životu i drugim sferama

interneta, u online igrama također

dolazi do maltretiranja i vrijeđanja, poznatijeg

kako cyberbullying. Riječi koje

su vam napisane u razgovoru imaju veću

težinu čak i od onih koje su vam izgovorene

uživo, zato što žrtva može više puta

vidjeti što joj je zlonamjerna osoba napisala.

Pravila ponašanja koja se poštuju u

Osobe koje

igraju uče nešto

novo u životu,

poput sportskog

ponašanja,

razvijanja

strategije i

pronalaženja

rješenja, digitalne

medije upoznaju

na zabavan način.

pravom životu trebala bi se poštivati i na

internetu, a pogotovo u igrama koje nisu

izmišljene kako biste vi izgovarali psovke

i strahote koje se sami bojite izgovoriti,

ali ste se u poletu, većinom poraza,

jednostavno morali istresti na nekome.

Ako ste to radili, imajte na umu da ne

reagiramo svi na izgovoreno i napisano.

Dok će se jedni smijati, drugi će možda

razmišljati o samoubojstvu.

Problem maltretiranja u igrama rješiv

je samoedukacijom mladih, koji čine

najveći postotak igrača, te redovnim

kontroliranjem i zabranama igranja

zlonamjernim igračima od strane samih

proizvođača igara. Mnoge igre sadrže

opciju prijave ako vam se prijetilo ili vas

se omalovažavalo na bilo koji način, opcijom

report player (prijavi igrača). Vjerujte

da takvi ne prolaze uvijek nekažnjeno,

ali sankcije bi svakako mogle biti strože.

Među ostalim opcijama možete blokirati

igrača, a najbolje bi bilo da o tome porazgovarate

s roditeljima ili psihologom

koji će vam pomoći da se lakše nosite

s tim. Također, najbolje bi bilo poruke

sačuvati kako biste kasnije imali dokaz, a

zlostavljaču nikako ne odgovarajte. Ako

sve ode predaleko, slučaj prijavite policiji

ili Centru za sigurniji Internet.

Nije sve tako crno

Videoigre su po nečemu slične nama.

Mi imamo svoje prednosti i mane pa

tako i videoigre s kojima igrači imaju i

pozitivnih iskustava. Osobe koje igraju

videoigre ujedno uče nešto novo u životu,

poput sportskog ponašanja, odnosno

pobjede i poraza, timski rad, poštivanje

pravila, uče razvijati strategije i pronalaziti

rješenja, digitalne medije upoznaju

na zabavan način, upoznaju nove ljude

i stječu nova iskustva i osjećaje, ali i

prijateljstva te uče o drugim kulturama i

jezicima. Videoigrama se mogu vježbati

Napisao: Bojan Štefanović, 3.mt

razne sposobnosti kao što su koordinacija

ruke i oka, razmišljanje te smisao za

orijentaciju i kreativnost.

Igranje također pomaže razvoju logičkog

razmišljanja te povećava vizualnu

oštrinu. Još neke pozitivne strane su

ponavljanje akcija, što dovodi do jačanja

veza između moždanih stanica što čini

osnovu za razvijanje pamćenja i učenje.

Kada igramo nenasilne videoigre, naš

mozak aktivira dio mozga koji je zadužen

za emocionalne sukobe te počinje

lučenje dopamina koji se ispušta u

masovnim količinama kada igramo. Igre

koje od nas traže reakcije u stvarnom

vremenu, poput Space Invadera aktiviraju

dio mozga zaslužan za senzorske

pokrete, dok igre poput Tetrisa od nas

traže logičko razmišljanje i treniraju naše

donošenje odluka.

Zato sljedeći put kada vas majka, djevojka

ili žena opominju kako ćete otupjeti

pred ekranima i kako samo trošite

vrijeme, pokažite im ovaj članak, neka se

same uvjere kako ipak ima nešto u tim

videoigrama osim nasilja, podočnjaka i

glavobolja od plave svjetlosti koje odašilju

ekrani. Tko zna, možda ju nagovorite

da vam se pridruži pa se zajedno odmaknete

od ovog ponekad zamornog i

dosadnog stvarnog života.

Mnoga djeca, mladi, pa i odrasli, danas

uistinu puno vremena provode igrajući

videoigre. Nekako se čini da svi oni

uživaju tako provoditi svoje slobodno

vrijeme. No, gledamo li na duge staze, ta

strast može prerasti u pravu ovisnost, a

da to zapravo niti ne primijetimo. Neki su

strastveni igrači videoigara čak rekli da

su se osjećali kao robovi.

Mi ćemo o toj temi porazgovarati s

ravnateljicom Centra za socijalnu skrb

Zabok, Tanjom Cujzek.

..........28

Igranje videoigara

trebala bi biti samo

jedna vrsta zabave

za mlade, a mladi

nikako ne bi trebali

sve svoje slobodno

vrijeme provoditi

igrajući ih.

Ravnateljice, recite nam kako se sa

stajališta stručnjaka analizira ovaj

čarobni svijet videoigara?

Kao i svaku aktivnost kojom se bave

djeca i mladi, potrebno je i svijet videoigara

sagledati sveobuhvatno kako bismo

dobili potpunu sliku. S jedne strane to je

oblik zabave koji je mladima, ali i onima

nešto starijima, zanimljiv i stimulirajući i

ujedno često provode puno svojeg slobodnog

vremena u toj aktivnosti. S aspekta

stručnjaka koji se bave mentalnim

zdravljem djece i mladih videoigre su

predmet istraživanja i proučavanja upravo

kako bismo doznali kako ta aktivnost

utječe na njihov razvoj i odrastanje.

U videoigrama mladi uživaju,

možemo reći da nas one i vesele, a

istina je da igranje videoigara ima

svoje prednosti, ali i negativne strane.

Možemo li malo i o jednima i o

drugima?

Upravo tako. Često čujemo samo

jednu stranu priče, neki govore kako su

videoigre loše i ističu samo negativne

aspekte, dok ih drugi hvale i nabrajaju

njihove prednosti. Istina je negdje između,

odnosno videoigre imaju i svoje

pozitivne i negativne strane.

Od pozitivnih strana možemo izdvojiti:

Mogu nam pomoći protiv rastreseno-

sti, odnosno poboljšavaju naše mentalne

sposobnosti koncentracije i fokusiranja

koje nam onda mogu biti od koristi i u

drugim situacijama (učenje, praćenje

nastave i sl.)

Pomažu nam i u vježbanju logičkog

zaključivanja i bržeg rješavanja zadataka.

Igre poput slagalica (“puzzle”) ili pustolovne

igre, kao i igre riječima, mogu nam

pomoći u razvitku sposobnosti vezanih

uz brže rješavanje problema, dokazano

je kako sudoku znatno povećava sposobnost

logičkog zaključivanja!

Videoigre nas mogu naučiti i mnoge

nove stvari o svakodnevnom životu,

na primjer virtualne igre čiji su subjekti

životinje mogu nas naučiti kako se

ponašati ispravno, kako usvojiti nove

načine i nova pravila postupanja

i suživota s domaćom životinjom,

ljubimcem i kako se brinuti o njemu.

Ako igramo online videoigre, one nam

mogu pomoći da upoznamo nove ljude

i sklopimo nova prijateljstva, ali oprez -

nisu svi oni za koje se predstavljaju!

Što se tiče negativnih aspekata, o

njima se možda i puno češće govori.

Najčešće se spominju pretjerano

igranje uslijed čega dolazi do premale

fizičke aktivnosti, a pretjerivanje u

igranju predstavlja i opasnost za razvoj

ovisnosti. Isto tako, ovisno o tome

kakve videoigre igramo, ukoliko biramo

videoigre nasilnog sadržaja, iste mogu

dovesti do navikavanja na nasilje, a

ukoliko igramo videoigre neprimjerene

za našu kronološku dob, one nam mogu

iskriviti sliku stvarnosti i dovesti do

pogrešnih očekivanja od života.

Što više vremena djeca provode

igrajući videoigre, to one imaju veći

utjecaj na njihovo ponašanje. Kakav

je trend danas?

Videoigre su danas djeci i mladima dostupnije

no ikada prije, a broj videoigara

u ponudi raste iz dana u dan. Također,

mogu ih igrati na različitim uređajima,

npr. mobitelu ili tabletu koji obično i

stalno nose sa sobom. Samim time veći

je rizik da će mladi više vremena provoditi

u igranju igrica i da neće imati uvid

u to koliko vremena doista provode

igrajući ih.

Koliko je ovakav način zabave dobar

za mlade?

Igranje videoigara trebala bi biti samo

jedna vrsta zabave za mlade, a mladi

nikako ne bi trebali sve svoje slobodno

vrijeme provoditi igrajući ih. U slobodno

vrijeme trebali bismo se baviti različitim

aktivnostima koje nas vesele i koje su

dobre za nas i naše zdravlje - kretanje po

svježem zraku, druženje s prijateljima,

fizička aktivnosti, hobiji... Preporuka za

srednjoškolce je do sat vremena dnevno,

a za mlađe manje, ukupno koriste

Internet, računala, mobitele i ostale

tehnologije za zabavu (znači igranje,

društvene mreže i sve ostale aktivnosti)

tijekom školskih dana, dok to vikendom

može biti i malo više ukoliko smo riješili

sve školske obaveze, kućanske zadatke

te nam je ostalo dovoljno vremena.

Nikako se ne preporuča igranje videoigara

prije spavanja jer nas one dovode

u stanje pobuđenosti te onda možemo

imati problema s uspavljivanjem, ružnim

snovima i sl.

Sve je više studija koje govore o

manama i nedostatcima videoigara

– smatra se kako one potiču dječju

agresivnost. Možemo li to prokomentirati?

Neke su osobe u opasnosti da postanu

neosjetljive na nasilje ako je njihova

“zabavna” aktivnost često posvećena

videoigrama koje su jako nasilne. Zna se

da industrija videoigara, da bi privukla

pažnju korisnika i kako bi povećala

prodaju, ima tendenciju stvaranja priča

koje su posebno okrutne, a koje dugoročno

mogu doista oštetiti naše mentalno

zdravlje i učiniti nas neosjetljivima na

nasilje (pa i na tuđu, stvarnu patnju).

Dakle, tu je od presudne važnosti

kakve videoigre biramo. Je li opsesija

nekom od videoigara podjednako

loša kao ovisnost o alkoholu?

Pretjerivanje u bilo kojoj aktivnosti je

loše za nas. Ako želimo biti sretni i zadovoljni

svojim životom bitno je da pronađemo

balans između različitih aktivnosti

u životu, a one uključuju i naše obaveze,

ali i naše interese te druženje s drugim

ljudima.

Međutim, igranje videoigara u rijetkim

situacijama izaziva ovisnost.

Podatak na koji smo naišli je da

stručnjaci tvrde da se problemi s

videoigrama javljaju tek u 0,5 %

situacija. Je li to tako? Što na kraju

konstatirati?

Istraživanja ovisnosti o videoigrama

relativno su nova, no činjenica je kako se

takva ovisnost doista može dogoditi. Na

razini svjetskih podataka smatra se kako

je 5 – 11 % djece širom svijeta ovisno o

igranju videoigara. Za usporedbu, procjenjuje

se kako na svijetu postoji 4 – 6

% ovisnika o kockanju.

Neke osobe (možda si ti ta ili poznaješ

nekoga u svojoj sredini?) u velikoj su

opasnosti postati potpuno ovisni o videoigrama.

Oni jako zanemaruju sve one

aktivnosti koje bi u životu morale biti na

prvom mjestu. Stručnjaci upozoravaju

da se nekima (odraslima) dogodila toliko

snažna ovisnost da više ne odlaze na

posao, a neka djeca ne odlaze u školu;

neki ne jedu redovito kako ne bi prekidali

igranje; neki jedu jako brzo kako bi se

ponovno vratili igranju, što je nezdravo i

štetno; a neki zaboravljaju da se moraju

kretati, da moraju vježbati i biti tjelesno

aktivni.

Na kraju možemo zaključiti kako je u

redu uživati u videoigrama ukoliko nas

one vesele, no pri izboru trebamo biti

mudri i odabrati one koje će nam koristiti

u našem razvoju i koje su primjerene

našoj dobi. Isto tako, važno je da organiziramo

svoj dan na način da u njemu ima

vremena za sve ono što volimo i sve ono

što su nam obveze. Ukoliko se držimo tih

jednostavnih pravila, dobit ćemo najbolje

moguće i iz svijeta videoigara.

..........29

tem

a br

oja

UPOZNAJTE HRVATSKE INFLUENCERE

Napisala: Patricija Kranjčić, 3.mt

Medijske

platforme

razvijaju

se godinama.

Facebook, Instagram,

SnapChat, TikTok – sve su

to aplikacije preko kojih se

danas može dobro zaraditi.

Influenceri, u Hrvatskoj više

poznati kao “utjecajnici”, na

medijske platforme plasiraju

određeni sadržaj pa na tom

istom sadržaju zarađuju. Influensanje

je, zapravo, pojam

gdje influencer koristi više

društvenih mreža za promoviranje

proizvoda, plasiranje

vlastitog osmišljenog sadržaja i

slično. Influenceri se mogu baviti

INFLUENCERI U HRVATSKOJ

svakojakim sadržajem kao što

su – životni stil, moda, putovanja,

šminka, mogli bismo ih nabrojiti

jako puno. Kako je u Hrvatskoj veoma

popularno “influensanje”, mi

smo intervjuirali četiri influencera

(utjecajnika). Međusobno se razlikuju.

Neki imaju sličan sadržaj,

dok neki imaju sasvim različit. To

i je temelj influens marketinga.

Svaki čovjek ima pravo na biranje

kojeg će influencera pratiti,

a to ovisi o njegovim karakteristikama,

ponajviše o njegovim

interesima. Više o influencerima

koji su razgovarali s nama možete

pročitati u nastavku. Oni

su Margarita Tomić, Veronika

Rosandić, Karlos Kole i Doris

Stanković.

Mladi kreativac

koji

je u kratko

vrijeme

uspio

skupiti

nekoliko tisuća pratitelja

temelji svoj sadržaj na

temama životnog stila.

Na YouTube-u prikazuje

zabavan sadržaj, dok

na Instagramu, gdje

ima 12 500 pratitelja,

prikazuje sebe u nešto

realnijem svijetu, kako

bi on to i sam opisao.

– Moj sadržaj temelji

se na životnom stilu

na Instagramu, kao što

su tetovaže, odjeća,

način života, dok na

YouTube-u prikazujem

više svoj život, ali donekle

isceniran jer volim

nasmijavati ljude ili ih

ispitivati neka pitanja,

da vidim kako moji

pratitelji funkcioniraju s

time. – objašnjava.

Proučavajući Karlosov Instagram

profil uočili smo da

puno važnosti pridaje svom

izgledu pa smo ga zamolili

da nam ispriča nešto o tome.

– Instagram, svakako, koristim

u modne svrhe. Model

sam za “LK Culture” – robnu

marku, željeli su da postanem

njihov model. Većinom

me zovu za fotografiranja,

nekad kad trebaju samo lice.

S obzirom na to da imam

izražene crte lica, uvijek se

odazovem. U toj modnoj

agenciji sam već šest mjeseci

i jako sam zadovoljan sa

svime, oduvijek sam se volio

fotografirati i brinuti o tome

kako izgledam na fotografijama.

– objasnio nam je.

Kole je naglasio kako voli

kada mu ljudi prilaze na ulici;

to ga učini sretnim i ponosan

je na svoj rad. – Prije godinu

dana imao sam više hejtera,

točnije ljudi koji me ne vole, a

kada su shvatili da me to uopće

ne zanima i da stvari koje radim

u Hrvatskoj postaju trendovi,

odustali su. Drugačiji sam bio

po tome što sam nosio dugačke

čarape bucker hat i lakirao

nokte koje još i sada lakiram pa

im je to bilo jako čudno, no danas

su naviknuti. – istaknuo je.

U Hrv

defini

utjeca

osobu

tuđa m

..........30

Osamnaestogodišnjakinja

koja

je puna pozitive

i empatije.

Njena popularnost

počela je prijavom na

show Videostar koji se bavi

plasiranjem novih youtubera

na platforme, organiziran

od strane jedne YouTube

kompanije. Njen sadržaj

prvenstveno se temelji na

zabavnom sadržaju. Pitali

smo Doris kako se zainteresirala

za snimanje videa i što ju

je potaknulo na to.

– Oduvijek sam voljela

kamere, na svakom obiteljskom

ručku svi bismo se

zajedno fotografirali, točnije

fotografirala bih sve njih.

Nema me ni na jednoj obiteljskoj

fotografiji jer sam

uvijek bila iza kamere. U

pubertetu sam gledanjem

YouTube videa dobila inspiraciju,

samim time i volju za

snimanje videa. Tih

godina Videostar

je bio aktualan pa

sam odlučila probati.

Jer zašto ne?

Za izgubiti nisam

imala ama baš ništa, a mogla

sam dobiti

mnogo iskustva i sadržaja. –

objašnjava.

Zamolili smo Doris da

nam ispriča što je inspiracija

za njezine videozapise. – U

svakom slučaju, uvijek pitam

pratitelje što žele da snimam,

mnogo prijedloga daju mi i

moje dvije mlađe sestre koje

su mi ujedno podrška uz moj

sav rad. Uvijek se nađe neka

ideja. Najbolji videi nastanu

iz inspiracije koja mi nasumično

padne na pamet, na

primjer, sjedim u busu, vidim

neku stvar dok gledam kroz

prozor, ta stvar me asocira na

nešto što bih mogla snimiti

i to snimim. – objasnila nam

je Doris.

Kako ima mnogo pratitelja

na svim medijskim platformama,

primjerice na Instagramu

preko 50 tisuća, zanimalo nas

je prilaze li joj pratitelji na

ulici. – Jako često, baš masovno.

Tipa u Zagrebu gdje

živim, najviše

na Trgu, u trgovačkim centrima,

kafićima i slično. Navikla

sam na to, ne smeta mi. Jedini

problem je ako sam u žurbi,

ako žurim na tramvaj ili na

faks, no nikad ne odbijem

fotografiranje ili tako nešto.

Jedino što mi smeta je kad

prođem kraj neke grupe ljudi,

čujem da me komentiraju,

ne znam je li to u pozitivnom

ili negativnom smislu, samo

čujem svoje ime i prezime,

inače nemam ništa protiv

toga generalno. – dodaje.

Doris nam je rekla da

se, ovisno o tome koliko si

sposoban u svojem poslu

(pokretanju društvenih mreža),

može živjeti od

influensanja.

Neki

blogeri

i

Youtuberi mogu

zaraditi jako dobru svotu

novca te njome živjeti taj

mjesec. Neki ne zarađuju

toliko puno.

Kako su negativni komentari

uvijek prisutni, pitali

smo Doris kako se nosi s

“hejt” komentarima, pa nam

je ispričala. - U početku te

nitko ne podržava, većina

je to ljubomornih ljudi koji

žele biti na tvom mjestu,

dok s druge strane, ako

vjeruješ u sebe, sve ćeš to

zanemariti i ignorirati. Isto

tako, u početku te ti hejt

komentari dosta potresu,

ali s vremenom ih negiraš

i shvatiš da to nije bitno -

zaključuje.

atskoj influencera

raju kao

jnika, odnosno

koja utječe na

išljenja.

>>>>>>>>

..........31

tem

a br

oja

M

argarita svoj

sadržaj dijeli na

Instagramu, YouTube-u

i piše blog. Na

Instagramu ima 13

700 pratitelja, dok

na YouTube kanalu

ima 38 400 pratitelja.

Influensanjem

se započela baviti iz

dosade.

– Prvo sam pokrenula

društvene

mreže – Facebook i

Instagram, zatim You-

Tube kanal tijekom

drugoga porodiljnog

dopusta, iz dosade.

S obzirom na malu

bebu skojom provodim

većinu vremena,

trebalo mi je nešto

kreativno i jednostavno

čime bih zabavila

mozak. Snimanje,

fotkanje i pisanje idealan

je način kreativnog

izražavanja koje mogu

raditi u bilo koje

doba

dana, kroz

kraći ili duži period vremena,

ne zahtijeva poseban

prostor ni posebnu opremu.

– rekla nam je i objasnila

kako

inspiraciju crpi iz svakodnevnog

života, situacija koje

doživljava na poslu ili s prijateljima

i obitelji. – Moja obitelj

vrlo je životopisna, pravi

glasni i šašavi Dalmatinci.

Čak bih i sa svojim roditeljima

mogla napraviti video

serijal koji bi bio urnebesno

smiješan. – istaknula je.

Svaka medalja ima dvije

strane pa tako i internet,

odnosno društvene mreže –

pozitivnu i negativnu. Pitali

smo Margaritu što bi svrstala

pod vrline ovog posla, a što

pod mane.

– Pozitivna je svakako

činjenica što omogućava

kreativcu da na jednostavan

način izađe iz sjene anonimnosti.

Nije potrebna podrška

mainstream medija kako

bi ljudi saznali za tebe i ono

što imaš za reći, ponuditi,

pokazati

svijetu.

Negativan

aspekt je velika

količina

nekulturnih,

bezobraznih i

nepismenih komentara. Takvi

komentari odraslu i zrelu

osobu ne mogu povrijediti

jer su anonimni, mogu samo

pokazati nedostatak kućnog

odgoja i povezanosti među

ljudima, empatije. Također,

mogu vrlo negativno utjecati

na sociološki i emocionalni

razvoj djece i tinejdžera, jer

mlađe generacije ne odvajaju

virtualno od stvarnog,

kao starije. Također mi se ne

sviđa sve veće unovčavanje

privatnog života u svrhu zarade,

samo zato što čini neke

video klipove negledljivima.

– pomno nam je objasnila.

Naravno, ako postoji loša

strana društvenih mreža,

postoji i pozitivna strana. –

Prilaze mi žene, majke koje

prate moj blog i često se

zahvaljuju na dozi realnosti

koju redovno prikazujem

na svojim profilima. Lakše

je kada znaš da nisi sam u

izazovima majčinstva. Češće

mi prilaze klinci, kažu da

vole naš YouTube kanal i

traže zajedničku fotku. Jako

mi je drago kada netko tko

me prati dođe i javi mi se na

ulici. Lijepo je čuti da netko

prati tvoj stalni rad. Nikada

neću odbiti fotografiranje s

pratiteljima ili čašicu razgovora.

– istaknula je.

Margarita nam je isto tako

htjela reći kako je internet

izgledao u njeno vrijeme. –

Pripadnica sam stare garde

interneta. Mi smo krale roditeljiima

mobitel po noći da

bismo se mogle dopisivati

s dečkima, SMS-om, jer

ničeg drugog nije bilo.

Interneta nije bilo,

osim na kućnom

računalu

koje smo

smjele

korisititi vrlo rijetko

ili je bilo pokvareno.

Prvi mobitel s

internetom dobila

sam nakon što sam

krenula raditi i kada

su tarife pojeftinile,

negdje s 25 godina.

Moj jedini izazov je

manjak vremena za

sve. Općenito sam

hiperaktivna, imam

jako puno energije

i obožavam stvarati

kreativni sadržaj,

bez pritiska zarade

i rokova. Uspijem

odraditi posao, trenirati,

provesti vrijeme

s mužem i djecom i

biti prisutna na društvenim

mrežama jer

se ne opterećujem s

lajkovima, pregledima

ni novcem. Konstantno

mi na pamet padaju

ideje za nove projekte,

tekstovi nastaju za vrijeme

pauze na poslu, u

par minuta, fotografije

okinem usput i nikad

ne namještam setove.

Snimam najčešće vikendom,

ali montirati mogu

tek iza 22 sata nakon

što riješim sve obaveze.

Za izbaciti jedan video

ponekad mi trebaju i dva

tjedna, ovisno o tome

koliko je kompliciran, ali

kada nešto voliš, ništa nije

teško. – zaključuje.

..........32

Naši novinari Patricija i

Andrian u društvu Veronike

Rosandić (u sredini)

Veronika

Rosandić

influencerica

je s publikom

od 76 tisuća

pratitelja.

Zalaže se za prava mladih,

uvijek im pokušava pomoći

u svim situacijama, vezano

uz nasilje i slično. Na YouTube-u

ima mnogo različitog

sadržaja, od vlogova do

motivacijskih videa.

– To je nekako spontano

došlo samo od sebe. Takve

stvari ne možeš planirati

jer to radiš iz ljubavi i

hobija, voliš kameru, ovako

nešto slično kao što

vi radite u školi. Onda

shvatiš da od hobija

možeš zaraditi i napraviti

karijeru. Pohađala

sam umjetničku školu

te završila novinarstvo

što mi uvelike pomaže

u ovome poslu. YouTube

je spoj novinarstva,

umjetnosti i montaže.

– ispričala nam je.

Objasnila nam je

koja je razlika između

influensanja i objavljivanja

videozapisa

s određenim sadržajem

na You-

Tube-u. – Influensanje je još

uvijek pojam koji je vrlo teško

definirati. Kod nas u Hrvatskoj

definiraju ga kao utjecajnik,

odnosno osoba koja utječe na

tuđa mišljenja. Za influensanje

se može koristiti mnogo

različitih platformi preko kojih

ćeš djelovati na druge ljude, u

ovom slučaju možeš djelovati

putem YouTubea, Instagrama,

TikToka, Twittera, a možeš i

kroz sve to skupa. YouTube je

samo kanal kroz koji ti vršiš

influensanje na druge ljude.

– dodaje.

Isto tako, pitali smo je nosi li

se teško sa slavom koju postiže,

pa nam je odgovorila:

– Pa nije, jer svatko tko se

odlučio na to, na neki način

voli pažnju, voli slavu i nema

srama. Ono što u ovom poslu

ne postoji, to je osjećaj nelagode.

Ne smiješ se nikad

naći u situaciji da je tebi

nešto neugodno jer si ti

toliko eksponiran, toliko si

pod povećalom konstantno,

da se svaki tvoj korak prati,

moraš biti dosta pažljiv u vezi

s time što govoriš i što radiš.

Zato što ti jedan krivi potez,

kao što se Loganu Paulu dogodilo

s onom šumom, jedan

takav potez može uništiti

tebe. Mi influenseri moramo

paziti na naše korake jer se

toliko opustiš u tom poslu da

više ne razmišljaš, postaneš

toliko prirodan, a ne treba biti

u tolikoj krajnosti prirodan,

zapravo treba paziti. – ističe.

Svako stajalište influencera

kao pripadnika razlikuje se

od drugih mišljenja. Stoga

smo zamolili Veroniku da nam

kaže svoje stajalište o manama

slave, pa čak i o vrlinama.

– Mana je puno manje nego

pozitivnih stvari. Mane su

izostanak privatnosti, konstatno

izlaganje javnosti,

prodaja intime – poput veze,

obiteljskih odnosa, raspoloženja

u nekim situacijama

ili trenutcima. Prednosti je

puno. Prvenstveno radiš što

voliš, imaš pozitivan utjecaj

na druge, djeluješ pozitivno,

ljudima oko sebe mijenjaš

živote na bolje, kreativan si,

postoje ljudi koji te cijene.

Imaš osjećaj da tvoj rad ima

smisla i sve što radiš ima

svrhu. – zaključuje Veronika.

Svim influencerima želimo

puno sreće u daljnjem radu.

Influensanje u Hrvatskoj vrlo

je zastupljeno, nadamo se da

će tako i ostati.

..........33

tem

a br

oja

Opsesija ili ovisnost

o vanjskom izgledu?

Odgovor je

teško pronaći jer

nismo spremni

priznati i reći kako smo ovisni

o nečemu ili kako nešto

upravlja našim umovima. Svakodnevni

utjecaj društvenih

mreža, savjeti kako se svidjeti

nekome, kako uljepšati ambalažu,

oblikuju nas kao osobe,

dok na unutrašnjosti ne radimo

pa katkad izgleda poput

starog tavana isprepletenog

paučinom. Počinjemo raditi

na izgledu, trošiti vrijeme

na vanjštinu, tražiti novac

na svim krajevima da bi se

svidjeli drugima. I dok moja

generacija odrasta na društvenim

mrežama koje nas

oblikuju kao osobe, svjesni

smo da izgled ne čini čovjeka.

Ili ga ipak čini? Međusobno

se te teze zapravo pobijaju jer

nećemo pružiti ruku beskućniku,

ali ćemo se okrenuti za

nekim tko je uredno odjeven.

Sada zapravo dolazimo do

odgovora: izgled je važan,

opsesija postoji. Prvih sedam

sekundi dovoljno je da

steknemo prvi dojam koji će

ostati u našem mozgu, pohranjen

zauvijek ili dugo vremena,

dok ga netko ne pobije.

Naravno, novac nam je potreban.

Dizajnerske krpice su

jako skupe, lažnjaci se mogu

prozreti te se pojavila odjeća

s potpisom mladih koje prati

naša generacija.

MLADI I MODA U

HRVATSKOJ

Neki su ljudi u Hrvatskoj u

potrazi za novim trendovima

odjeće kao što je streetwear,

na hrvatskom jeziku – ulična

moda. Samim time streetwear

moda sve je zastupljenija u

Hrvatskoj. Kako u Hrvatskoj

ima svega par prodavaonica

koje nude streetwear komade

odjeće, mladi kreativci koji

iskaču iz mase i koji se razlikuju

od drugih odlučili su svoje

ideje razviti u gotove proizvode

i izraditi svoju marku

odjeće. Jedan od njih je Janko

Janić, dvadesetogodišnji

influencer, youtuber i ponosni

vlasnik vlastite marke odjeće

Finé A Modé. Svaki svoj odjevni

komad pomno dizajnira i

pridaje važnost svakom detalju.

Saznali smo kako je došao

do ideje te kako se plasirao

na tržište.

PUT DO USPJEHA

Zamolili smo Janka da nam

objasni kako je sve krenulo te

Napisala: Patricija Kranjčić, 3.mt

Fotografija: Janko Janić

na kojoj je medijskog platformi

započeo svoju karijeru.

– Iskreno, za YouTube snimam

niti godinu dana ako se

ne varam, a punih sam par

godina razmišljao o tome.

Što se Instagrama tiče, sve je

počelo još u danima osnovne

škole, od 2012. godine

nadalje. Prije Instagrama bio

sam aktivan i na ASKfm-u i

na Facebooku koji je tada bio

boom pa se sve pojavom i

modernizacijom Instagrama

krenulo razvijati prema njemu.

Oduvijek sam bio osoba

koja je voljela pratiti trendove

i biti drukčija. Također, pratio

sam i modu odmalena, stoga

vjerujem da su te stvari

bile najutjecajnije u mom

početku. Osoba sam koja želi

dati sve od sebe u nečemu,

a za Youtube još nisam imao

vremena. Danas, što se Instagrama

tiče, na njemu sam

najaktivniji, a radi se o sadržaju

životnog stila. Kao što sam

i rekao, sve je krenulo od te

mode koja se kasnije protegla

skroz do stvaranja brenda od

samog sebe. Sve baziram na

stvarima koje volim, ali najviše

na sadržaju životnog stila,

modi i fotografiji te videu,

kojima sam zapravo i počeo

svoju karijeru. – rado nam je

objasnio.

Jankov brend stekao je veliku

popularnost među njegovim

pratiteljima i ljubiteljima

ulične mode. Ispričao nam je

kako je od ideje stvorio gotov

proizvod te koliko pažnje

pridodaje detaljima.

– Do prvog sam proizvoda

prošao dug put. Perfekcionist

sam u svemu što radim, obraćam

najveću moguću pažnju

na detalje i kad se pronađem

u poslu koji zahtijeva vrijeme,

nastane kaos kako bi sve

bilo najbolje moguće. Uvijek

sam bio osoba koja je htjela

imati “sve svoje”. Htio sam

biti zaslužan za svoj proizvod

svojim radom i svojim idejama

i samim time mogao sam

ga napraviti točno onakvim

kakvim ga želim. Modu pratim

odmalena, a moj interes

za nju počeo je rasti sve od

Kako bi

pratili

trendove,

mladi kupuju

odjeću s

potpisom

influencera.

otkrivanja pop i r’n’b kulture

na američkoj glazbenoj sceni.

Sam proces stvaranja robne

marke trajao je dosta dugo

i vjerujem da se u ovom

intervjuu ne bih mogao dotaknuti

svih detalja pa ćemo

to ostaviti za neki drugi put.

Želim napomenuti svima koji

počinju sa svojim idejama da

nije jednostavno kako izgleda

(niti jedan posto), ali se isplati

ako si voljan uložiti trud! –

rekao je kreativac Janko, koji

svakodnevno radi na robnoj

marci kako bi njegove nove

kolekcije bile što češće dostupne

i njegovoj internetskoj

trgovini. Svaka je kolekcija

posebna i limitirana. Iz kolekcije

u kolekciju Janko dobiva

nove ideje pa smo ga pitali je

li zadovoljan svojim radom i

napretkom marke.

– Ne bih htio reći da nisam,

no sklop u glavi funkcionira

mi na način da ničime nikad

nisam zadovoljan u potpunosti.

Uvijek vidim mjesta

za poboljšanje i smatram da

Finé A Modé

..........34

Janko Janić mladi

je influencer koji

posjeduje dvije

robne marke, a

ističe se orginalnošću

i kvalitetom

proizvoda.

je takav stav vrlo važan za

uspjeh. Na taj način osoba

nikad ne staje s kreativom,

već uvijek ima razlog nastaviti

s radom, koji je ključan za

uspjeh. Zadovoljan sam radom

i trudom koji sam uložio,

kao i rezultatima, no siguran

sam da će budućnost biti jos

uspješnija. Također, jedino što

bih promijenio je to da uložim

još više vremena u stvari

koje volim, kao i okupljanje

cijelog tima oko sebe koji je

vrlo važna stvar u svakom

poslu. – ističe.

Uz svoj vlastitu marku Finé

A Modé Janko je pokrenuo još

jednu – Lavenee u suradnji sa

svojom prijateljicom Emom

Luketin. Marka Lavenee bavi

se izradom nakita. Janko

nam je rekao nešto više o toj

marci te nam je objasnio kako

uspijeva uskladiti sav

posao.

– Da, nedavno smo

pokrenuli još jednu

marku – Lavenee

jewelry. Radi se o ručno

rađenim narukvicama

(zasad) koje ističe minimalizam,

kvaliteta i

unikatna prezentacija

kupcima. Da ne ulazim

u detalje, reći ću da se

trenutno radi na preoblikovanju

cijele marke

i da krećemo s novim

stvarima i potpuno

novom organizacijom

svega. Posao uvijek uspijevam

uskladiti. Naravno,

jako je teško, pogotovo

kada si perfekcionist kojem

svaka sitnica smeta. Često

mi se događa da mentalno

pregorim, stalno problemi

oko svake stvari, no na kraju

sve ispadne izvrsno, upravo

zahvaljujući tome što se izgura

do kraja. Posao i cijeli život

postavio sam na način da

uzimam pauze onda kada ja

želim i da radim onda kad ja

želim. Točnije, nemam radno

vrijeme, ali realno – posao je

24 sata na dan bez pravog

odmora. – dodaje.

ORGINALNOST NA

MODNOM TRŽIŠTU

Kako je danas na tržištu

mnogo marki i različitosti,

tako je sve teže progurati svoj

proizvod. Janko nam je otkrio

svoje stajalište o plasiranju

svojeg proizvoda na tržište.

– Dosta je teško, pogotovo

danas kad svi vide priliku

u markiranju i marketingu.

Tržište postaje prezasićeno i

više to nisu dvije osobe među

kojima se treba istaknuti, već

je tu stotinjak i više ljudi. U

tom slučaju, marke/osobe

najviše ističu originalnost,

specifičnost i kvaliteta. Također,

osoba koja prati trendove

i ponašanja ljudi (u slučaju

prodaje i marketinga), nikad

ne bi trebala imati problema

s dugogodišnjim uspjehom.

Pritom mislim na prilagođavanje

današnjem influencer

marketingu, društvenim

mrežama i komunikacijama. –

objašnjava.

PODRŠKA

BLISKIH OSOBA U

OSTVARIVANJU CILJA

Svatko od nas zna kako

u zahtjevnim procesima u

životu trebamo neku osobu

koja će nas podržati, bili to

roditelji, prijatelji, profesori ili

slično. Nažalost, mnogi konzervativni

roditelji koče svoju

djecu u baš takvim stvarima

kao što su isticanje u masi,

kreativnost i slične osobine

koje se neće svidjeti svakome.

Uvijek treba slušati samog

sebe, a ne okolinu. – Smatram

da je odgoj djece i podrška

barem jednog dijela bliskih

ljudi bitna u ostvarenju ciljeva.

Mislim da previše roditelja

odgaja djecu po zamišljenim

pravilima koje je postavilo

društvo. SVE je moguće i

nema granica niti pravilnog

i nepravilnog načina. Cilj je

raditi ono što VOLIŠ. Na taj

način, bit ćeš sretan, za razliku

od 50 % ljudi danas, radit ćeš

svoj posao najbolje moguće

jer kad radiš ono što voliš,

nije ti problem raditi ni 15

sati dnevno, a ukoliko pratiš

trendove i prilagođavaš svoje

proizvode tržištu, bit ćeš u

tome vrlo uspješan! – dodaje.

PRETAVARANJE IDEJE

U USPJEH

Svatko može iznijeti barem

nekoliko ideja za posao, za

život, za bilo što, ovog trena.

Najveći problem nastaje kad

se ta ideja kreće realizirati i

upravo tu se odvajaju uspješni

od neuspješnih ljudi. Želiš

li uložiti noći i noći rada da

bi ostvario to što imaš na

umu ili ne? Put do uspjeha i

realizacije ideja definitivno je

težak i zahtijeva puno rada i

truda. Upravo se zato fokusiram

na okupljanje tima ljudi

koji bi cijeli proces olakšali

i ubrzali te kako bismo svi

zajedno nastavili još brže

rasti! – objasnio nam je Janko

kojem želimo puno uspjeha u

daljnjem radu.

..........35

tem

a br

oja

..........36

Napisala: Ana Miklaužić, 2.mt

Fotografija: Patricija Kranjčić, 3.mt

Model: Nives Martinić, 3.d

Koliko samo

puta u danu

pogledamo

u svoj odraz

i pomislimo

– Ajme,

kako mi

ovdje noge izgledaju debelo

– ili – Isuse, zar ovako

hodam uokolo cijeli dan?

– Upravo tim rečenicama

počinje ovisnost o (našem)

izgledu. Možda to ne priznaje

svatko, ali nitko nije uistinu

do kraja zadovoljan svojim

izgledom. Naravno, uvijek

postoje iznimke koje potvrđuju

pravilo. Nezadovoljstvo

ne treba nužno biti povezano

isključivo s izgledom našeg

tijela, ono se može odnositi

na izgled i oblik našeg lica

i tako dalje... U modernom

smo dobu i zapravo smo

svakodnevno i na različite

Možda to ne priznaje

svatko, ali nitko

nije uistinu do kraja

zadovoljan svojim

izgledom. Osim Ave

Karabatić, kojoj smo

postavili nekoliko

pitaja vezanih uz

tretmane filerima, danas

popularno zvanih njega.

>>>>>>>>

..........37

tem

a br

oja

Iako sam ja nešto

malo radila na sebi,

poput filanja usnica, i

dalje svoj život mogu

zamisliti bez botoksa,

filera.

načine okruženi tehnologijom.

Društevene su mreže

prepune selfija. Prije nego se

fotografiramo uvijek moramo

“malo popraviti šminku” ili

“popraviti frizuru” jer nismo

uistinu zadovoljni svojim

izgledom. U današnje vrijeme,

postoje razne institucije i

ljudi koji nam mogu pomoći

u mijenjanju našega izgleda.

Oni profitiraju nametanjem

ideja koje poručuju kako sami

po sebi nismo dovoljno lijepi.

Ipak, to ne mora nužno biti

slučaj te nam ti isti ljudi mogu

pomoći u vraćanju našega

samopouzdanja. Sve ovisi o

tome koliko je situacija ozbiljna.

Ozbiljno nezadovoljstvo

vlastitim izgledom prate i

bolesti o kojima će biti riječi u

nastavku.

Anoreksija i bulimija

Ljudi često ne razlikuju ove

dvije bolesti, tj. poremećaja.

Između bulimije i anoreksije

postoje uočljive sličnosti, no

i vidljive razlike. Anoreksija je

težak gubitak apetita uzrokovan

emocionalnim razlozima.

Anorexia nervosa poremećaj

je u prehrani u središtu kojeg

se nalazi preplavljujući strah

od debljanja. Ona ne nastaje

zbog gubitka apetita, već

je riječ o borbi protiv gladi

zbog stalno prisutnog i potpuno

nerazumnog straha od

debljanja koji ne popušta ni

onda kad je ugrožen život

pojedinca. Iako je u središtu

bolesti hrana, anoreksija je

problem uma. Često započinje

relativno prirodnom

željom za gubitkom nekoliko

kilograma.

Budući da dijete samo

privremeno ublažavaju psihološke

probleme koji se nalaze

u pozadini, unos hrane postupno

se svodi na najmanju

moguću mjeru, čime se gubi

od 15 do 60 posto normalne

tjelesne težine, sve dok se

jelo posve ne ukine. Oboljela

osoba postaje opsjednuta

slikom svog tijela i često doživljava

sebe debelom, iako

je istina suprotna. Paradoks je

da od priprave i konzumiranja

hrane osoba pravi obred.

Oko polovice svih anoreksičara

u nekom trenutku počne

patiti od bulimije. Anoreksičari

obično dolaze iz obitelji

koje imaju visoke zahtjeve

glede njihovih dostignuća

i često streme savršenstvu,

služeći se prisilom u mnogim

vidovima života, osobito školi.

Poricanje često prati njihovu

izrazitu usredotočenost na to

da ostanu mršavi. Anoreksičari

u pravilu neće htjeti priznati

da nešto nije u redu pa na

izraze zabrinutosti drugih reagiraju

ljutito ili obrambeno.

Na neki se način mogu

poistovjetiti s njima jer sam

i sama u jednom periodu

života bila preopterećena

svojim izgledom i nije me

sram to priznati. U mojem je

slučaju situacija postala toliko

ozbiljna da nisam mogla

ni vidjeti svoj odraz te sam

stalno izbjegavala ogledala i

bilo kakve predmete u kojima

mogu vidjeti sebe. Postepeno,

ali ustrajno pobijedila

sam tu lošu naviku, iako je

se još nisam do kraja riješila.

Još uvijek katkad ne mogu

vidjeti svoj odraz i možda sam

previše gruba prema sebi, ali

i dalje se uhvatim u nekim

psihičkim borbama između

sebe i svog uma i pogleda na

sebe i svoj izgled. Nasreću,

oko mene su ljudi koji mi pomažu

da prebrodim ovakve

situacije. Svaka osoba koja se

bori s ovakvim mislima može

ih nadići upornim i ustrajnim

radom na sebi.

Uz anoreksiju se veže i

bulimija. Bulimija je poremećaj

prehrane psihološkog

podrijetla, a može imati

strašne tjelesne posljedice.

Dok se anoreksičari jednostavno

izgladnjuju, bulimičari

se prejedaju, a zatim ”čiste”

povraćanjem koje su sami

izazvali. Oboljeli od bulimije

također često koriste pilule

za mršavljenje, laksative i

diuretike da bi smanjili težinu.

Čišćenje može imati dvije

svrhe: sprječavanje dobivanja

na težini te privremeno

ublažavanje depresije i

ostalih negativnih osjećaja.

Bulimija, poput anoreksije,

pogađa uglavnom mlade

žene. Prosječna dob u kojoj se

znakovi bulimije javljaju prvi

put je 18 godina, no ne mora

nužno značiti da se javlja

isključivo u toj dobi.

Ovaj poremećaj prehrane

može se javiti i u ranijoj dobi,

npr. kod osoba koje su tek

navršile 15 ili 16 godina. Opće

zdravstveno stanje osobe

oboljele od bulimije ovisi o

tome koliko se često prejeda

i čisti. Takva osoba može povraćati

povremeno (jednom

mjesečno) ili jako često (puno

puta na dan). Čestim povraćanjem

troše se voda i kalij u

tjelesnim tkivima što izaziva

poremećeni ritam srca, grčenje

mišića pa čak i oduzetost.

U težim slučajevima neki

od ovih tjelesnih problema

mogu dovesti do smrti. Još je

jedna opasnost samoubilačka

depresija. Sve više mladih djevojaka

pati od bulimije.

Na ovome poremećaju

zarađuje industrija koja se

bavi proizvodnjom tableta

za mršavljenje. Ova industrija

zarađuje na nesigurnim i

bulimičnim osobama. Tablete

za mršavljenje tako su postale

hit današnjice. Riječ je o milijardama

dolara. Mršavljenje

je industrija koja godišnje

zarađuje 30 i više milijardi dolara.

S takvim ulogom u igri,

marketinški stručnjaci reći

će vam bilo što pa tako i najveće

laži, samo kako bi vam

prodali svoj proizvod. Jedan

od dobrih oblika prevencije

navedenog poremećaja je

izgradnja zdravih prehrambenih

navika od najranije dobi

..........38

uz stvaranje zdrave i ispravne

slike o sebi i poticanje zdravih

odnosa u obitelji uz otvorenu

komunikaciju.

Botoks, fileri i

migrena

Iako je najpoznatiji kao

tretman za ”peglanje” bora,

botoks se na različite načine

primjenjuje u medicinskim

zahvatima. Učinak botoksa

nije trajan; nestaje otprilike

nakon šest mjeseci. Kad se

botoks ubrizga u određeni

mišić, ondje i ostaje, ne ulazi

u krvotok, ne se širi tijelom.

Možda će ova činjenica nekima

zvučati nevjerojatno

zato što još nisu čuli za to,

no botoks je dokazan kao

sredstvo koje je učinkovito u

borbi protiv migrena i bruksizma

pa u nekim bolnicama

u Engleskoj preko zdravstvenog

osiguranja možete

dobiti tretman botoksom za

migrenu.

Ubrizgavanje ovog sastojka

u glabelu (donji dio čela

između obrva, na kojemu se

iz estetskih razloga botoksom

uklanjaju ”mršteće” bore) u

svijetu je priznat tretman

protiv glavobolje i migrene,

(koji i kod nas postaje sve popularniji).

Vrlo je brz (otprilike

pet uboda) i gotovo bezbolan

(nije potrebna lokalna anestezija)

jer se botoks ubrizgava

kroz vrlo tanku iglicu.

Tretman treba provoditi dva

do tri puta godišnje. Botoks

također može biti i rješenje

za prekomjerno znojenje, ali i

za bruksizam, prekomjerno i

forsirano stiskanje zubi u snu.

Ava Karabatić

i opsjednutost

izgledom

Svima dobro poznata Ava

Karabatić progovorila je o

svojim navikama i brizi o

sebi i svom izgledu. Poznata

starleta koju svi znamo kao

uvijek dotjeranu ženu, priznala

je kako nije posve ovisna o

šminci i sličnim preparatima.

Ava podržava sve oblike brige

o sebi, uključujući botoks i

filere. – Botoks je dobar kod

žena starije dobi koje drže do

sebe, iako ne mora biti nužno

namijenjen samo starijim

ženama. – ispričala nam je.

Zbog stalnog izlaganja

kamerama i snimanju napravila

je neke korekcije na licu.

Poznata starleta rekla je kako

je dala ukloniti podočnjake i

usput malo popunila jagodice.

Inače je posve zadovoljna

svojim izgledom, napominje

kako je zahvate napravila

samo da bi što bolje izgledala

u emisijama. U razgovoru

s njom otkrila sam da ona

zapravo i nije napravila mnogo

zahvata na svojem tijelu.

Potvrdila je još jednom da je

zadovoljna svojim izgledom i

da je na sebi korigirala samo

grudi i usne. O ženama koje

su “ovisne o svom izgledu”

mišljenja je da to nije opsesija,

već samo briga o sebi što

ona u potpunosti podržava.

Iako je Ava svima poznata kao

uvijek našminkana ljepotica,

u intervjuu je izjavila: – Iako

sam ja nešto malo radila na

sebi, poput npr. filanja usnica,

i dalje svoj život mogu zamisliti

bez botoksa, filera. – Iz

ovog intervjua zaključujemo

da, usprkos tome što se Ava

čini pomalo ovisnom o izgledu

i filerima, ipak to nije i

može svoj život zamisliti i bez

svega prethodno navedenog.

Svi se na kraju možemo

složiti da živimo u modernom

vremenu gdje se, nažalost,

prije svega gleda kako osoba

izgleda. Smatram da bi se

ljudi trebali usredotočiti na

to kakva je osoba iznutra jer

je to ono što je istinski važno.

Zbog odnosa i vrijednosti

koje njeguje društvo današnjice

jako puno mladih se

fokusira samo na svoj izgled.

Naravno, dobro je držati do

sebe, ali kao i u svemu drugom

– treba biti umjeren jer

u suprotnom situacija postaje

sve gora i može rezultirati

lošim, katkad čak i smrtim

posljedicama.

..........39

tem

a br

oja

Ne govorimo

o klasičnim

ljubavnim

pričama, već o

ovisnosti o boli

koja je nanesena

zbog “ljubavi”.

Napisao: Filip Dučić, 3.mt / Ilustracija: Antonio Kušić, 4.d

Bol je neugodni

emocionalni i

osjetni doživljaj,

kojim tijelo reagira

kada osjeća potencijalno

oštećenja

tkiva. Puno ljudi

povezuje ljubav

s boli, ali naslov

ovog članka nije

toliko dubokouman koliko bi neki

htjeli da bude, naslov je zapravo u

potpunosti doslovan.

Mazohizam

Mazohizam je riječ koja

opisuje psihičku bolest u

kojoj osoba veže zadovoljstvo

i milinu s fizičkom

ili psihičkom boli.

S ovakvim se stanjem u

vezu najčešće dovode

domine čija je uloga

da udovolje osobi koja

pati od ovog psihičkog

poremećaja. Australski

psiholozi napravili su

telefonsku anketu

u kojoj su saznali

da 2,2

% muška-

raca i 1,3 % žena ima mazohističke tendencije.

Mazohisti u više slučajeva plaćaju

domine ili zamole seksualnog sadista

da im nanese bol. To može uključivati da

se osobu tuče, mlati štapovima i bičevima,

veže i siluje. No, mazohisti mogu

i sami sebi nanijeti bol u obliku prženja

kože, šokiranje strujom i dr. Samopovređivanje

trebamo odvajati od mazohizma.

Mazohizam je poremećaj u kojem osoba

osjeća zadovoljstvo zbog boli, dok samopovređivanje

nije samo po sebi mentalni

poremećaj, ali se javlja uz druge mentalne

poremećaje, na primjer anksioznost

ili depresiju. Samopovređivanje, po

statistikama CMAJ-a (Canadian Medical

Association Jurnal), ima brojnih inačica

i razloga: klasično rezanje kože oštrim

objektom, konzumacija neprikladnih

supstanci. CMAJ je proveo istraživanje

na 568 mladih ljudi u rasponu od 14 do

21 godine i saznao da se od 568 mladih,

njih devedeset i šestero u jednom trenu

svojeg života samopovređivalo. Naveli

su brojne razloge, a najpopularniji su

bili da se režu kako bi se kaznili ili kako

bi kreirali fizičku distrakciju, tako da ne

osjećaju psihičku bol. U 40 do 60 % slučajeva

samoubojstva, samopovređivanje

je bilo dio problema, no to ne znači da

svaka osoba koja se samopovređuje ima

suicidalne tendencije jer su ankete dokazale

da njihovi razlozi, koji su navedeni

malo prije, nisu bili suicidalni, nego je

postojalo ”dublje” značenje.

Koliko god njihovi porivi nisu suicidalni,

svejedno su riskantni. U najviše se

slučajeva osoba reže ili samopovređuje

na riskantnim područjima tijela, kao što

su ručni zglob, a konzumiranje otrova i

hodanje po rubu, ako slučajno ode predaleko,

vodi k smrti.

Nije patnja jedini dio priče

Mazohizam je od strane psihoterapije

i psiholoških institucija poprilično zanemaren

poremećaj. Čak niti danas ne

postoji konkretna terapija za mazohiste,

jedino za vrstu mazohizma koji uključuje

seksualno zadovoljstvo kroz bol. Jedan

od ranijih opisa, ali svakako dobrih, onaj

je slavnog psihoanalitičara Wilhema

Reicha koji je opisivao brojne vrste mazohističkih

tendencija i karaktera. Opisao

ih je ovim redoslijedom: – Kronični osjećaj

unutrašnje patnje koji vodi traženju

pažnje, tendencija mučenja drugih da

iskale svoj bijes na nekome, neobičnost

i trampavost, tendencija da uvrijedi i

ponizi samog sebe. Većina mazohista

poprilično su smanjenog intelekta i skloni

biti ugurani u kut. Također, imaju iznimno

veliki strah napuštanja i poprilično

uveličanu potrebu za ljubavlju.

Reich govori kako se mazohizam u

najviše slučajeva manifestira kod mladih

..........40

koji su stavljeni u situaciju u kojoj roditelji

lažu djeci, a ona, koliko god naivna,

uočavaju to. Primjerice, može biti da se

otac podčinjava majci ili obratno i dijete

uočava činove svojih roditelja te stvara

poveznice u svojoj glavi. Po tome Reich

zaključuje da je mazohist zapravo zapeo

u toj fazi razvoja i njegovo poimanje je

nalik tome – Bespomoćan sam, oslobodi

me.

Trebamo osvijestiti kako je mazohizam

kompleksniji nego što shvaćamo i vodi

do drugih tendencija te razumijeti da

patnja u kojoj mazohist uživa nije jedini

aspekt problema. Patnja je bolja opcija

od zla jer patnju gledaju kao obranu od

neprikladnih i prijetećih roditelja.

Iza Reicha dolazi Otto Kernberg sa

svojom teorijom i psihološkom analizom

mazohističkih karaktera i tendencija. Kernberg

je uspoređivao depresiju i mazohizam,

govorio je kako su slične i na kraju

ih spojio u jedno. Kernberg je tvrdio

kako je prvi tip mazohista ozbiljan, bez

smisla za humor i strog prema drugima,

no to sve radi kako bi sakrio svoje slabosti

i depresivne tendencije. Prema Kernbergu

mazohisti se dovode u situacije u

kojima će namjerno pogriješiti i napraviti

budalu od sebe jer ne uživaju samo u

fizičkoj boli, nego i psihičkoj. Drugi su

tip mazohista oni jako ovisni o podršci

i ljubavi bližnjih te se vežu uz objekte ili

određene stvari u životu od kojih očekuju

zadovoljstvo. Kada objekt ili osoba

ne ispunjava to što oni žele, osjećaju se

frustrirano i ljutito, osjetljivi su na odbačenost

što često vodi do depresivnih

epizoda. Treći tip mazohista oni su koji

zapravo imaju problem s bijesom te su

Nanositi sebi

bol kako bi se

kaznili ili kako

bi kreirali fizičku

distrakciju, tako

da ne osjećamo

psihičku bol? Je li

to LJUBAV?

inače depresivni kada bi većina ljudi bili

bijesna. Oni iskaljuju osjećaje na svojim

bližnjima što na kraju krajeva stvara

distancu između njih. Sva tri tipa osjećaju

duboku krivnju zbog toga, što im opet

daje gorivo jer osjećaju kao da zaslužuju

tu bol i nekako žive od nje.

Leopold von Sacher-Masoch, slavni

austrijski pisac i otvoreni mazohist, prepričava

svoja iskustva s mazohizmom

i osjećaje koje bi dobivao od vlastite

psihičke patnje i sramote, u svojoj poeziji

i pisanju. Sam je pojam mazohizam skovan

od usporedbe Sachera i poremećaja.

Zlostavljanje tijela i uma

Znanstveno je dokazano da mazohistički

poremećaji imaju veze sa zlostavljanjem

osobe u ranoj dobi, od pete do

desete godine života. U tim godinama

dijete još istražuje i nije u potpunosti sigurno

u svoje tijelo, ne zna što je, pa kad

pedofili ili zlostavljači tuku i seksualno

zlostavljaju ta mala i nevina stvorenja, ne

zlostavljaju samo tijelo nego i njihov um.

Mladi um rijetko kada zaboravlja takva

sjećanja, ali ih izopači i preokrene te

odrastanje s njima utječe na percepciju

svijeta seksualnosti. To vodi do gubitka

identiteta, depresije, PTSP-a i mazohizma.

Ipak, navedenu ne utječe jednako na

svaku osobu, a znanstvenici još tragaju

za konkretnim uzrocima poremećaja i

metodama lječenjaposljedica istih. Psihijatri

propisuju, u najviše slučajeva, antidepresive

za ljude koji dođu na liječenje

mazohističkog poremećaja. Liječenje

mazohizma skoro je jednako kao liječenje

depresije, anksioznosti, bipolarnog

poremećaja. Korijeni mazohističkog

poremećaja poprilično su širok pojam

– od zlostavljanja do urođene genetike.

Nancy McWilliams, psihoanalitičarka i

psihoterapeutkinja, u intervjuu na postavljeno

pitanje o liječenju mazohizma

odgovara kratko i jasno: – Bolesnici s

mazohističkim tendencijama pristrani su

sa samoobrambenim obrascima i često

odbijaju pomoć.

Mazohizam je široko i neistraženo

polje i mi, kao razumljivi i obzirni ljudi,

trebamo imati otvoreni um bez predrasuda.

U više slučajeva mazohisti su kao

nasukani kit (ne fizički, već psihički),

potpuno su bespomoćni, a najviše štete

sami sebi. Koliko god oni govore da ne

trebaju pomoć, zapravo je itekako trebaju.

Postavljamo pitanje: Što bismo mi kao

ljudi mogli napraviti?

Mogli bismo podići svijest i pokazati

javu poremećaja koji jest mazohizam, no

nemojmo biti dosadni i samo sjesti usred

ceste s komadom kartona na kojem piše

Mazohizam je loš. Ne, budite korisni,

čitajte članke o psihologiji, naučite nešto

o tom poremećaju i napravite nešto

korisno sa znanjem koje ste stekli.

Slavni je Nelson Mandela rekao: Znanje

je najjače oružje koje se može koristiti da bi

se promijenio svijet.

..........41

tem

a br

oja

Napisali: Petra Sokolić, Andrian Curiš 3.mt


Opet si krenuo. Zašto počinješ? Što

te muči? Jesi li svjestan koliko štetiš

prvenstveno sam sebi? Pokrećeš

nepotrebnu raspravu. Zar misliš da ne

shvaćam kako opet lažeš? O čemu se radi,

jesi li ti zapravo dobro?

Situacije koje

ne rezultiraju

pozitivnim

posljedicama,

a smatraju

se normalnima, uglavnom

to nisu. Laganje se definira

kao svjesno izrečena neistina

ili obmana. Znanstveno je

dokazano kako svaki čovjek

prosječno laže barem jednom

u životu. Laganjem se dovodimo

u nelagodne situacije

koje mogu proći neopaženo

i mirno ili primijećeno i impulzivno.

Za otkrivanje laži

postoji poseban aparat – poligraf.

Koriste ga više institucije

u razotkrivanju zločinaca ili

kriminalaca.

Kompulzivno i

patološko laganje

Postoje dvije kategorije

laganja. Riječ je o kompulzivnom

i patološkom laganju.

Patološko je laganje ono u

kojemu se laž pretvara u nekontroliranu

naviku unutar

svakoga razgovora. Druga

je kategorija kompulzivno

laganje. Ono se opisuje kao

laganje s jasnim motivom, a

glani je cilj takvoga laganja

pridobivanje pažnje ili stvaranje

privida dominacije u

društvu. Patološko se laganje

u pojedinim radovima

opisuje kao poremećaj,

međutim ovakva vrsta takozvane

bolesti nedovoljno

je istražena da bi se mogla

nazvati poremećajem ili

bolešću. Tako za nju ne postoji

stručan naziv. O kojoj

god vrsti laganja bila riječ,

ono se može opisati kao vrsta

devijantnog ponašanja. To

je način ponašanja koji nije

društveno prihvatljiv te ga

se smatra vrlo neugodnim i

neprimjerenim u prirodnome

okruženju. Neki stručni radovi

ovakvu vrstu nelagodne navike

uspoređuju s mentalnim

bolestima. Mentalne se bolesti

opisuju kao poremećaj

funkcije mozga koji utječe na

naše mišljenje, raspoloženje,

osjećaje ili sposobnost komunikacije

s ostatkom društva.

Na koji su uopće način ove

dvije potpuno različite stvari

povezane? Um bilo kojega

pojedinca moguće je usporediti

s mehaničkim sustavom

prijevoznoga sredstva, automobila.

Ako samo najmanji

segment ne funkcionira

na način na koji bi trebao,

postoji mogućnost potpune

disfunckije kompletnoga

automobila. Na isti se način

odvijaju procesi u ljudskome

mozgu. Ako kod sebe zamijetimo

najmanju manu u

svrhu koje izokrećemo istinu

kako bismo je prikazali u

ljepšem svjetlu, tada postoji

mogućnost da se iste takve

mane počnu nizati jedna za

drugom. Navedeno automatski

može prerasti u vrstu

nekontrolirane i potpuno

nepotrebne navike koje

sami nismo svjesni. Okolina,

pogotovo ona koja je svjesno

protumačila problem s

kojim se borimo, vrlo lako

može primijetiti trenutak

kada osoba počinje patološki

lagati. Nije potrebna nikakva

stručna praksa kako bi se

primijetili naizgled očiti verbalni,

ali i neverbalni znakovi

patološkoga laganja. Neki od

neverbalnih znakova jesu:

nekontrolirano znojenje,

crvenilo u obrazima, ponavljanje

istih pokreta (dodirivanje

nosa, ušiju), griženje usne,

širenje zjenice oka. Verbalne

je znakove lakše zamijetiti

nego neverbalne, no isto je

tako potrebno osobu poznavati

i promatrati je određeni

vremenski period kako bi se

primijetilo o kakvoj je vrsti

problema riječ. Radi li se o

običnome kompleksu ili pak

vrsti mentalnoga poremećaja.

Nema mi, nema do

mene

Sigurni su pokazatelji

koji otkrivaju patološkoga

lažljivca sljedeći: izmišljanje

nemogućih priča, prikaz

vlastite ličnosti kao najbolje,

kršenje vlastitih obećanja,

poricanje problema, izostanak

kajanja ili grižnje savjesti

za vlastite postupke. Kao što

je već spomenuto, ovakve

znakove primjećuju ljudi

iz najbliže okoline koji u

različitim vremenskim razdobljima

provode najviše vremena

s osobama koje imaju

problem laganja.

Zbog navike laganja u kojoj

subjekt ne vidi ništa sporno

jer ne shvaća da laže, dolazi

do međuljudskih konflikata

među osobama

koje primjećuju

vrstu govorne

manipulacije

i osoba koje

im prenose te

iste dezinformacije

laganjem.

Takve osobe

treba prihvatiti i

usmjeriti na pravi

put, a prije svega

ih je potrebno savjetovati.

Bez obzira na

to što činjenica nije

znanstveno dokazana

i potvrđena, laganje

se uvijek događa na

određenoj razini

svjesnosti,

a samim

time osoba

svoj

mentalni

sklop dovodi

u

konfuziju

jer mozak više ne

može razaznati je li

ono što govori istina, iskrivljena

istina ili potpuna laž. PS

..........42

Patološki je lažljivac

osoba

koja ima stalnu

potrebu i naviku

laganja te manipuliranja

ostalima. Svaki se

čovjek s vremena na vrijeme

koristi sitnim lažima radi

bolje uspostave komunikacije.

Patološkim lažljivcima

za svakodnevno laganje nije

potreban razlog.

Patološko se laganje može

opisati kao način života koji

podrazumijeva namjerno

iznošenje lažnih činjenica.

Takvi lažljivci najčešće nisu

svjesni svojih laži jer i sami

vjeruju u njih. Smatra se kako

veliki problem nastaje kada

patološko laganje usvoje kao

svakodnevno ponašanje, zato

što ne žele priznati svoj problem

ni potražiti pomoć.

Intervjuirali smo psihoterapeutkinju

Ivu Stasiow iz

Centra za psihološko

savjetovanje koja nam je

Patološki je lažljivac osoba kojoj

se katkad divimo jer nas je svojim

riječima sposobna uvjeriti u stanje

koje nam se čini puno ljepšim i

drugačijim od onoga u kojemu se

mi trenutno nalazimo.

rekla nešto više o patološkim

lažljivcima i o tome kako ih

prepoznati te im pomoći.

Dobri u laganju

da lažu te znaju prestati kada

shvate da ih je druga osoba

otkrila. Drugi ih ljudi unatoč

tome uglavnom vole, zato što

govore ono što oni žele čuti.

Patološkog lažljivca nije

moguće prepoznati tako

lako kao što neki misle. Oni

su u laganju tako dobri da

su u stanju sami sebe uvjeriti

u svoje laži. U razotkrivanju

patološkog lažljivca mogu

nam pomoći sljedeće smjernice:

izmišljanje nevjerojatnih

i nemogućih priča,

prikazivanje vlastite osobe u

najboljem svjetlu, obećanja

koja ostaju neispunjena, poricanje

postojanja problema,

izostanak osjećaja kajanja ili

grižnje savjesti za svoje postupke,

prikazivanje vlastite

osobe kao žrtve, vjerovanje u

izgovorene laži, strah od suočavanja

sa stvarnošću.

Stasiow navodi kako patološko

laganje možemo

povezati s kompulzivnim

laganjem. To su dva jako

slična pojma koja se razlikuju

u sitnicama. Kompulzivni

lažljivci imaju potrebu uljepšavati

stvari i sebe kako bi se

prikazali u što boljem svjetlu.

Oni govore ono za što smatraju

da ljudi žele čuti te im

je cilj svidjeti se drugoj osobi.

Za razliku od patoloških

lažljivaca oni su svjesni

Nema im pomoći

Najveći je problem lažljivaca

taj što nisu svjesni problema,

ne uviđaju svoje laži te

stoga ne vide razlog traženju

ili prihvaćanju pomoći. Nije

preporučljivo ulaziti u raspravu

s takvim osobama. One

nikad neće priznati svoju

laž. Iako su odlični u svojem

poslu, patološki lažljivci većinom

upadaju u nevolje.

Važno je naglasiti kako ne

postoje konkretne metode

liječenja patološkog laganja,

osim ako u pitanju nije

neki drugi poremećaj koji

se može primarno liječiti.

Ipak, psihoterapija i stručna

savjetovanja mogu biti od

velike pomoći u uočavanju

problema.

Iskustvo

U našem mjestu, susjedstvu

pa čak i u školi zasigurno

postoji osoba za koju se može

reći da je patološki lažljivac.

Ta osoba ne laže iz koristi,

već iz same potrebe da nešto

uljepša, da život prikaže drugačijim,

boljim i zanimljivijim.

Toj se osobi katkad divimo jer

nas svojim riječima i lažima

uspijeva uvjeriti u stanje koje

nam se čini puno ljepšim i

drugačijim od onoga u kojemu

se mi trenutno nalazimo.

Takvi nam ljudi mogu postati

uzor jer se prikazuju u najboljem

svjetlu, približe nam

se svojim pričama koje mi

smatramo istinitima. Poznajem

čovjeka koji je generacija

mojega oca. On je godinama

vlakom putovao na posao

u Zagreb i svakodnevno se

vraćao s posla. Njegova obitelj

nije propitkivala je li to

istina. Novčano je iskorištavao

svoju majku koja ga nije htjela

odati ili potražiti pomoć za

njega. Čovjek je lagao. Nije

imao zaposlenje. Da je njegova

majka reagirala na vrijeme

i nagovorila ga da potraži

pomoć, promijenila bi njegov

život. Možda se obitelj ne bi

raspala, a sasvim bi sigurno

sve završilo sretnije.

Među učenicima srednje

škole provedena je anketa o

laganju. Rezultati pokazuju

kako 95 % učenika zna što

znači patološki lagati. S patološkim

se lažljivcima susrelo

35 % učenika, njih 30 % nije

se susrelo s istima, dok 35

% učenika nije moglo procijeniti

je li se ikada susrelo s

patološkim lažljivcem.

Kako pomoći?

Kako pomoći osobi koja

laže? Ako shvatimo da neki

naš prijatelj, rođak ili poznanik

ima probleme koje ne želi

priznati, laže i preuveličava

stvari, nemojmo to zanemariti

i staviti sa strane. Pokušajmo

na neki način pomoći

osobi u rješavanju problema.

Pokušajmo je nagovoriti da

potraži stručnu pomoć kako

bi na vrijeme uvidjela i suočila

se s problemom koji ima.

Nemojmo ismijavati i odbacivati

osobe za koje znamo da

su patološki lažljivci, oni

su bolesni ljudi i trebaju

pomoć. AC

..........43

tem

a br

oja

Napisao: Bojan Štefanović, 3.mt


..........44

Sexting je dijeljenje

neprimjerenih

poruka seksualnog

sadržaja

putem društvenih mreža i

interneta. Seksualne konotacije

oduvijek su bile privlačne

i zanimljive, pa su reklame

bile pune seksualnih aluzija

kako bi se ljude zainteresiralo

za kupnju nekoga određenog

proizvoda. S pojavom

modernih tehnologija takav

Postoje i slučajevi

u kojima potpuni

stranci nekome

šalju svoje obnažene

fotografije, a u tim

slučajevima radi se

o psihički bolesnim

osobama.

je sadržaj lakše distribuirati,

slati i dijeliti pa je zato toliko

raširen.

Sexting može biti nametnut

i nenametnut. Kada je

nenametnut, odnosno svojevoljan,

najčešće je između

dvije osobe koje su u romantičnoj

vezi te oboje pristaju

na slanje seksualnih poruka

i fotografija koje, naravno,

ostanu među njima. Problem

nastaje kada se sadržaj šalje

i

bez pristanka druge osobe ili

kada se nekoga nagovara na

slanje vlastitih fotografija obnaženog

tijela. Tada sexting

prerasta u cyberbullying.

Kao pojava rašireniji je

među mladićima, što je dokazano

istraživanjem sigurnosnog

softvera McAfee koje je

pokazalo da muškarci češće

započinju s nekim vidom

intimne komunikacije, pa

tako i sa slanjem obnaženih

fotografija. Također, muškarci

Svako 12. dijete u dobi

od 9 do 17 godina u

godinu dana primilo

poruku sa seksualnim

sadržajem.

su otvoreniji kada se radi o

seksualnim porivima, što potiče

komunikaciju o istima. Za

raširenost sextinga zaslužna

je i priroda. Muškarci su kao

adolescenti na vrhu seksualnosti,

istražuju svoje tijelo, a

mnogi traže partnericu.

Dijele dio svoje intime

Mnoge aplikacije omogućuju

izravno dopisivanje te

stvaraju prividnu atmosferu

privatnosti. Ljudi se upuštaju

u sexting, a zaboravljaju da

se sve poruke, videozapisi i

fotografije spremaju u baze

podataka tih platformi. Kako

kaže stručna suradnica Društva

za komunikacijsku i medijsku

kulturu, Tina Regg, ljudi

zaboravljaju da se njihove

fotografije mogu sačuvati na

razne načine, poput najjednostavnijeg

screenshota.

-Romantične veze i flert

nisu jedini povodi za sexting.

Ono što se još primjećuje kao

razlog sextinga kao nasilja

pritisak je koji dečko ili djevojka

stvara drugome, osveta

nakon prekida veze, svađe ili

nekog drugog sukoba pa čak

i ucjena ili prijetnja, što su razlozi

da se sexting prijavi policiji.

Postoje slučajevi u kojima

potpuni stranci nekome šalju

svoje obnažene fotografije,

a u tim se slučajevima radi o

psihički bolesnim osobama

koje na vrijeme treba blokirati

i prijaviti administratorima

platforme - ispričala nam je.

Posljedice su velike

Dijeljenje nečijih obnaženih

fotografija bez njihova

pristanka smatra se seksualnim

uznemiravanjem. Kod

maloljetnika se slanje ili prosljeđivanje

takvih fotografija

može kažnjavati kao produkcija

ili distribucija dječje pornografije,

a primanje i čuvanje

kao posjedovanje dječje

pornografije. Zbog takvih

presuda maloljetnici završavaju

u popravnim domovima,

dok punoljetnima slijedi

zatvor te ostaju obilježeni kao

seksualni prijestupnici.

Osim legalnih posljedica,

tu su, naravno, društvene

i psihološke, koje također

mogu ostaviti trag na žrtvi i

počinitelju. Obje strane bivaju

izopćene iz društva, postaju

metom glasina i zloćudnih

komentara i radnji u školi te

na društvenim mrežama. Ako

takav sadržaj dospije u javnost,

može doći i do dugoročnih

društvenih posljedica u

vidu poteškoća u pronalasku

zaposlenja i ostalih ciljeva u

životu. Također su moguće i

psihološke posljedice: strah,

tuga, osjećaj manje vrijednosti,

nisko samopouzdanje,

anksioznost, pa čak i depresija.

Problem nije dovoljno

osviješten

O sextingu se ne govori

dovoljno, a postaje sve rašireniji.

Privatnost nam je u 21.

stoljeću već dovoljno ugrožena,

zašto bismo onda sami

pogoršavali situaciju? Naša

seksualnost je dio intime, a

Internet i društvene mreže

su posljednje mjesto gdje

bismo je trebali dijeliti. Postoji

mnogo drugih i lijepih načina

kako da se nekome svidite, a

slanje fotografija bez odjeće

drugoj osobi nikako nije jedan

od njih.

Ako baš želite biti intimni,

ponavljamo, internet nije

mjesto za to. Svoju intimu

dijelite na primjerenim mjestima

unutar svoja četiri zida.

Naravno, promislite više puta

ako se želite upustiti u to i ne

zaboravite da je sigurnost na

prvom mjestu.

..........45

tem

a br

oja

Da je pušenje štetno znaju

već i ptice na granama jer

se djeci od najranije dobi

usađuje ta ideja s ciljem

da, kad dođu u kritične

godine, ne pokleknu pod

pritiskom društva i ne

izlože se opasnostima koje ova ovisnost

nosi.

Pušenje je jedan od vodećih uzroka

preventabilnih smrti u svijetu. Svjetska

zdravstvena organizacija pušenju pripisuje

šest milijuna smrti godišnje. Nažalost,

prema svim statistikama, očekuje

se da će se do 2030. taj broj povećati na

više od osam milijuna smrti na godišnjoj

razini. Odlučila sam provesti anketu na

500 ispitanika o čijim ću rezultatima pisati

niže u ovom članku. Rezultati ankete

poražavajući su, ali nažalost, očekivani.

Edukacije kao dobra ideja za

prevenciju

Informiranje o pušenju vrlo je važno u

ranim godinama kada se životni stavovi

i ideali tek formiraju, ali je također važno

i u adolescentskim godinama, kada je

mlade potrebno usmjeriti. Osim mladih,

važno je educirati i njihove roditelje kako

bi znali razgovarati sa svojom djecom,

a da ne postignu suprotnu reakciju koja

je, ako se djetetu pristupi s osuđivanjem

i prijetnjama, suprotna od one željene

i dosta česta. Prevencija pušenja nije

nimalo lak zadatak, to priznaje Svjetska

zdravstvena organizacija koja nije zadovoljna

postignutim rezultatima. Osim u

sklopu nastave, učenici o spomenutoj

ovisnosti uče i na dodatnim predavanjima

koja se odvijaju barem jednom tijekom

nastavne godine. Učinkovitost prevencije

postiže se raznim radionicama,

ali i marketingom na društvenim mrežama,

koji je nažalost u manjem obujmu

od negativnog utjecaja i populariziranja

pušenja među mladima na internetu.

Loši, ali nažalost očekivani

rezultati ankete

Kako bih sebi, a i ostalima potvrdila činjenice

na koje sam naišla istražujući ovu

temu, odlučila sam sama napraviti anketu

i provesti je među svima koji ju imaju

želju ispuniti. Nisam se željela ograničavati

dobnim granicama jer sam htjela

saznati kakva je slika općenito. Anketu

je ispunilo 500 ljudi s područja Zaboka i

okolice, bila je anonimna i provedena je



Osim mladih, važno je educirati i njihove roditelje

kako bi znali razgovarati sa svojom djecom, a da

ne postignu suprotnu reakciju koja je dosta često,

ako se djetetu pristupi s osuđivanjem i prijetnjama,

suprotna od one željene.

..........46

preko interneta. Trajanje ankete bilo je

otprilike 24 sata. Začudila sam se dosta

velikom odazivu u kratkom periodu.

Prva, ali nekima ne i

posljednja

Od 500 gore spomenutih ispitanika

više od polovice prvu je cigaretu zapalilo

u razdoblju između 14 i 17 godina. Tom

podatku se ne treba čuditi upravo iz

razloga što sva istraživanja koja možete

pronaći na internetu to potvrđuju. Ono

što me iznenadilo više jest činjenica kako

je u našoj maloj sredini gotovo osam posto

ljudi nad kojima je provedena anketa

prvu cigaretu zapalilo s manje od deset

godina. Pitanje je zašto? Što bi dijete

mlađe od deset godina moglo natjerati

da uzme cigaretu? Iako su odgovori za

pretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti.

Razlozi koje najčešće čujemo su pusta

znatiželja, društvo, želja za popularnošću,

pokazivanje, osjećaj zrelosti. Mnogo

djece ne zapali prvu cigaretu samoinicijativno,

već su nagovarani od strane

društva. Postoje oni koji se tome ne

odupiru, oni koji se pokušaju oduprijeti

i oni koji u tome uspiju. Sljedeće pitanje

koje si postavljamo je otkud maloljetnicima

cigarete, a u Hrvatskoj vrijedi zakon

o zabrani prodaje duhanskih proizvoda

djeci mlađoj od 18 godina. Jedno od

pitanja u anketi glasilo je: Koliko je lako

maloljetnicima u Hrvatskoj kupiti cigarete?

Odgovor je, nažalost, očigledan. Čak

268 ljudi, odnosno 53,6 posto reklo je

užasno lako, dok tek deset ljudi, njih dva

posto, očito živi u zabludi te smatra da

je nemoguće kupiti cigarete prije 18-e

godine života.

Cigareta za cigaretom,

problem za problemom

Osim zdravstvenih problema za koje

smo svi čuli barem jednom, postoje i

oni psihički o kojima se ne govori toliko

često jer se očito smatraju manje bitnima

od onih fizičkih. Malo ljudi zna kako

neki roditelji reagiraju kada saznaju da

njihovo dijete puši, pogotovo u ranijim

godinama. Mnogo se djece susreće s

nasiljem i kaznom kao odgojnom metodom

kojom njihovi roditelji pokušavaju

stati na kraj pušenju. Najčešće takve

metode postižu kontraefekt i uzrokuju

još više problema. Djeci bi trebalo objasniti

zašto, a pri tome ne mislim na suhoparne

činjenice koje znaju već i ptice

na grani, već kako da se odupru društvu

i argumentirano im objasne zašto to ne

žele raditi. Mlade treba učiti da ne posustajanju

pod nagovaranjem i pritiskom.

Smatram da je najveći problem u tome

što nisu samouvjereni i imaju potrebu

za dokazivanjem te zbog toga posežu za

takvim besmislenim metodama poput

pušenja, opijanja i slično.

Skupa aktivnost

Cigarete su od prije desetak godina

do danas nekima nažalost, a nekima

na sreću, znatno poskupjele. Čini se da

cijena ima znatnu ulogu u prevenciji jer

sam na pitanje u svojoj anketi od 72,8

posto ljudi dobila odgovor da cijena

cigareta utječe na njihovo kupovanje i

konzumiranje istih. Ovo je očito jedina

metoda koja djeluje u borbi smanjenja

broja pušača jer sam u anketi spomenula

i fotografije koje se nalaze na kutijama

cigareta i ispostavilo se da one utječu na

tek 11, 8 posto ispitanih. Otkud mladima

novac za kupnju cigareta na tjednoj ili

pak na dnevnoj bazi? Odgovor će možda

biti manje poznat onima koji su više ili

manje stariji od mene i mojih vršnjaka jer

se o tome toliko ne govori. Postoje oni

koji dobivaju previše novca za džeparac,

a postoje i oni koji se odreknu nekih ili

svih obroka kako bi džeparac spremili i

od njega kupili cigarete. Takvi su slučajevi

su vrlo česti i, nažalost, susrećem se

s takvim ljudima na dnevnoj razini. Nije

rijetkost da osobe zbog toga ostanu

bez svijesti ili se ne osjećaju dobro, ali

i nakon toga oni nastavljaju oduzimati

novac namijenjen za hranu i koristiti ga u

druge, njima očito važnije svrhe.

Tko će pomoći starijim

pušačima?

Većina je pušača razvila svoju ovisnost

u mladim danima jer im edukacije nisu

pomogle. Postavlja se pitanje bi li edukacije

namijenjene prevenciji imale više

koristi kod već ustaljenih pušača. Rezultati

provedene ankete pokazali su da je

više od 73 posto pušača željelo prestati

puštiti, a 69 posto ih je pokušalo. Doduše,

mali broj njih je uspio. Koja je tajna

prestanka pušenja? Ne postoji formula

po kojoj netko preko noći može u potpunosti

prestati pušiti, svakom čovjeku

treba individualno pristupiti kako bi se

riješio njegov problem. Najveći je problem

priznavanje same ovisnosti. Većina

njih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu”

i ne smatraju to problemom. Priznanje

samom sebi je jedan veliki korak u

prestanku pušenja. Osim što štete sebi,

aktivni pušači štete i svojim ukućanima,

a da toga uopće nisu svjesni. Osobe koje

žive s pušačima i svakodnevno udišu

dim nazivamo pasivnim pušačima. Manje

su vjerojatnosti da će pasivni pušači

oboljeti od neke bolesti uzrokovane time

što udišu dim, ali svejedno postoje i nisu

zanemarive.

Kako pasivni pušači mogu

pomoći sebi ako već ne mogu

svojim ukućanima?

Čak 52,4 posto ispitanika iz provedene

ankete izjavilo je da njihovi ukućani

puše. Razlika između dvije vrste takvih

pušača je što jedni puše u prostoriji u

kojoj borave i ostali ukućani nepušači,

dok su drugi malo obzirniji i puše u za to

predviđenom prostoru. Kako bi očuvali

svoje zdravlje, pasivni bi pušači trebali

ostvariti neku vrstu kompromisa s ukućanima

koji puše i objasniti im da dim

šteti ostalima pa tako i djeci, ako ih u

kući ima.

..........47

tem

a br

oja

Razgovarali smo s Majom Škrlin iz 3.d

čija su opsesija manga stripovi i anime

Napisala: Patricia

Kranjčić, 3.mt

Manga

stripovi

japanskog

su

podrijetla.

Popularnost su stekli

tijekom 20. stoljeća.

Fizički izgled likova manga

stripa temelji se na

naglašenim izrazima lica

i emocija, sreći, tuzi, bijesu

te na neproporcionalnosti.

Crtači stripa jako

se trude u namjeri da

čitatelji izraze lica povežu

s emocijama te ih naglašavaju

crtežom. Naime,

strip manga povezan je

s crtićem anime. Nakon

dobivenog profita i ogromne

popularnosti manga

stripa u SAD-u, spomenuti

strip počinje biti aktualan

u Europi. Teme na koje se

crtači fokusiraju teško je

opisati, različite su i nesvakodnevne.

Crtači manga

stripova u Japanu jako su

cijenjeni i popularni, a japanska

izdavačka industrija

ponajviše zarađuje upravo

od prodaje tih stripova.

Koliko se manga

stripovi čitaju u

Japanu?

Manga je također veoma

popularna u Japanu.

Zanimljivo je to što su neki

manga stripovi zabranjeni

djeci mlađoj od trinaest

godina. Često se u Japanu

mogu naći specifični kafići za

čitanje upravo tih stripova.

Prije spavanja

umjesto molitve

- čitam mange.

Uz čitanje posjetitelji se mogu

opustiti i u anime videoteci.

Početkom 21. stoljeća manga

stripovi raspršili su se svijetom.

Postaju sve popularniji.

Uz tiskane stripove pojavili

su se i digitalni oblici koji se

mogu naći na internetu.

Ljubiteljica manga

stripova

U potrazi za ljubiteljem ili

ljubiteljicom manga stripa

naišli smo na učenicu Maju

Škrlin (3.d) iz naše škole.

Kao što nam je i sama rekla,

velika je ljubiteljica ovih

stripova pa nam je ispričala

nešto više o tome.

Pitali smo Maju kada je

počela njena ljubav prema

tom obliku umjetnosti.

- Moja ljubav prema

mangama počela je sredinom

sedmog razreda, ali

ima korijene još u šestom

razredu. Zapravo me moja

starija sestra upoznala s

tim i kupila mi prvu mangu.

Nisam znala da je ta

knjiga zapravo manga

dok mi ona nije objasnila.

- rekla nam je.

S obzirom na to da je

Maja veliki obožavatelj,

zamolili smo je da nam

kaže koja je povezanost

između manga stripova

i japanske kulture. - Ovisi

o mangi, njezinoj priči i

tijeku. Neki autori vole

opisivati običaje, vjerovanja

i način odijevanja kroz

priču, dok neki preferiraju

priče bez previše oslanjanja

na kulturu i njezine

grane. Najpovezanija su s

japanskom kulturom japanska

jela. Činjenica je da

ne postoji nijedna manga

u kojoj se ne spominju

štapići za jelo (chopstick)

te barem jedan japanski

specijalitet. - objasnila nam

je Maja.

Zanimalo nas je koji je

Majin najdraži lik pa nam

je otkrila kako su joj svi

jednako dragi. - Najdraži lik

ne postoji, ima ih previše,

volim ih sve jednako jer

je svaki od njih poseban

na svoj način, nosi pouku

i mjesto u mojem srcu. -

ističe.

Inspiracija koju

donosi manga strip

Pitali smo Maju inspirira li

ju manga strip u čemu. - Naravno

da me inspirira, samo

što više volim prilagoditi

temu zadatku najbolje što

mogu, što znači da rijetko

kad crtam u tom stilu. Kad

crtam, onda dobivam nagrade.

Također, imam pojedine

mange, figurice, postere,

majice, privjeske i rukavice.

U budućnosti mislim imati

puno više takvih stvari nego

sad, ali sve u svoje vrijeme -

objašnjava.

Maja nam je otkrila kako

ne posjeduje kolekcije

stripova,

ali joj je to cilj. Trenutno ima

par najdražih mangi, a njihove

nastavke koje posjeduje su Fairy

Tail, Bungou stray Dogs, Gangsta,

Tokyo Ghoul i Akame ga Kill.

Zamolili smo je da nam kaže

utječu li ovi stripovi na njen

način života. - Taj je strip moj život,

kao i anime. Prije spavanja

umjesto molitve, čitam mange,

subotom sam od ujutro sve do

navečer u iščekivanju novih

poglavlja. Anime gledam svaki

dan prije i poslije škole, cijeli

vikend provedem gledajući

nove epizode. Blago rečeno,

ovisnik sam i ne mogu bez

toga. - zaključila je Maja.

..........48

..........49

kuć

a sla

vni

h

Razgovarali smo

s umirovljenom

profesoricom

Škole za umjetnost,

dizajn,

grafiku i odjeću

u Zaboku

Tijekom svojeg profesorskog

radnog staža

bila je profesorica

bilska s učenicima,

imala je prijateljski

odnos sa svim kolegama u

školi, sve su je njezine generacije

jako voljele, pamte je i dan

danas. To je profesorica Sofija

Keča, profesorica Hrvatskog

jezika u Školi za umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću u Zaboku.

Nakon četerdeset i tri godine

radnog staža zasluženo je otišla

u mirovinu. Svi je se zaista rado

sjećamo. Rad s učenicima jako

ju je veselio, svoje učenike nije

podučavala samo o književnosti

i gramatici hrvatskog jezika,

već i o tome kako biti čovjek i

zrela osoba. Više o svojem radu

u školi, stajalištima i anegdotama

otkrila nam je u razgovoru.

Razvijanje školstva i

odabir profesije

Kao što i sami znamo, profesorica

Sofija Keča mnogo

je godina provela u školstvu.

Zamolili smo je da nam ispriča

kako je teklo razvijanje školstva

od njezinoga prvog radnog

dana do onoga zadnjeg prvog

rujna 2019. godine.

- Tijekom svoje profesorske

karijere koja je trajala 43

školske godine svjedočila sam

mnoštvu pokušaja promjena

obrazovne politike. Imala sam

22 godine kada sam diplomirala

na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu i odmah se zaposlila u

Zaboku kada su se tri postojeće

srednje škole udružile u veliki

Školski centar. Dočekala me

prva reforma, tzv. Šuvarova

reforma, čiji je smisao bio tješnje

povezivanje obrazovnih

institucija i radnih organizacija.

Prve dvije godine (razreda) svi

su učenici slušali isti program,

a u trećem su se razredu odlučivali

za zanimanje. Reforma je

doživjela oštre kritike jer nije

polučila očekivane rezultate.

Reformiranje sustava nastavilo

se zahtjevima za rasterećenjem

programa jer se uočilo da su

obrazovni programi preopširni,

uči se previše činjenica bez

primjene. Zatim su slijedile promjene

koje su trebale uskladiti

obrazovne programe s novom

tehnološkom revolucijom, a

Napisala: Patricia Kranjčić, 3.mt

Otvarala sam sva vrata da doprem

do dječjih srca i umova, nikada ne

zaboravljajući da će djeca jednoga

dana postati odrasli ljudi i da će

nešto od onoga o čemu govorim

ponijeti sa sobom u život.

danas ste i sami svjedoci još

jednog pokušaja promjene. -

Uz samo razvijanje školstva

zanimalo nas je kako se naša

draga profesorica odlučila

izabrati baš tu profesiju.

- Nije bilo nekog posebnog

odlučivanja jer sam još od

osnovne škole znala da ću biti

profesorica. Moji su roditelji

nadasve cijenili moje profesore

i kada bih se samo poželjela

požaliti na nekoga, moja me

mama već pitala koliko sam

učila i jesam li došla spremna

na nastavu. Rasprave nije bilo!

Zarana sam u takvome obiteljskom

okruženju shvatila kako

važan posao rade profesori,

koliko mi daju otvarajući mi

nove svjetove i na tome sam im

do danas zahvalna! -

Tajna uspjeha

Kao što smo saznali, profesoricu

Sofiju Keču voljela je

baš svaka njezina generacija,

htjeli smo saznati tajnu njezina

uspjeha.

- Nema neke osobite tajne,

kao uostalom ni recepta, kako

biti dobar profesor. Željela sam

biti profesorica i predala sam se

svom pozivu svim srcem! Nisam

odrađivala samo posao, veselio

me svaki dan s učenicima,

njihova postignuća, gledanje

kako promišljaju radeći ono

što bih im zadala, otkrivaju

ono o čemu nisu razmišljali,

stvaraju vlastite zaključke. Kako

književnost nije suhoparna

činjenična građa, uvijek postoji

mogućnost pogleda na ljude i

svijet iz različitih perspektiva,

otvarala sam sva vrata da doprem

do dječjih srca i umova

nikada ne zaboravljajući da će

djeca jednoga dana postati

odrasli ljudi i da će nešto od

onoga o čemu govorim ponijeti

sa sobom u život. Čitajući sada

komentare bivših učenika,

pokazalo se da je takav pristup

bio dobar. I sama sam morala

puno toga naučiti, a kada sam

uspjela uspostaviti ravnotežu

između unutarnjeg, osobnog

svijeta i svijeta koji me okružuje,

sve je postalo lakše. Potpora

i razumijevanje obitelji vrlo su

važni, prvo roditeljska, a zatim i

suprugova. -

Anegdote na školskim

satovima

Svi mi pamtimo neke važne

trenutke, a posebno one smiješne.

Jednu nam je anegdotu

sa školskog sata izdvojila profesorica.

- Rado sam se šalila s učenicima,

smijali smo kad god smo

bili u prilici! Jedna od mnoštva

..........50

anegdota zbila se na satu ponavljanja

gradiva i pripreme za

ispit znanja. Jedan učenik nikako

nije mogao upamtiti ime

Hamletove majke i zamolio me

da mu još jednom ponovim,

nakon čega je glasno govorio:

Gertruda, Gertruda, Gertruda.

U ispitu je napisao: GETRIBA!

Komentirao je da mu se nešto

motalo na “g”, a onda se odlučio

za getribu jer mu ljepše

zvuči! -

Odnos s kolegama i

učenicima

Također, od brojnih kolega

profesorice Keče mogli

smo čuti samo riječi hvale za

nju. Pitali smo je kakav je bio

njen odnos s profesorima, a

samim time i učenicima.

- Odnos s dragim kolegama

i učenicima bio je nadasve

prijateljski, suradnički, pun

uvažavanja i iskazivanja poštovanja.

Ne može se raditi nikakav

posao, ne mogu se postizati

rezultati ako ne uvažavate

svoje suradnike, bez obzira na

godine, status, svjetonazor,

... I u najsloženijim

prilikama nastojala

sam njegovati

radnu

etiku koja

počiva na

navedenim

odrednicama.

-

Nove reforme

školstva

Zanimalo nas je stajalište

umirovljene profesorice u vezi

novih reforma školstva. Objasnila

nam je kako je s njom

djelomično upoznata, ali je nije

proučavala zbog toga što je

otišla u mirovinu.

-Sadašnjom reformom nisam

se bavila niti je proučavala jer

sam od početka školske godine

u mirovini. Djelomični uvidi i

razgovori s profesorima, mojim

bivšim učenicima, pokazali su

mi da sam mnoge metode primjenjivala

u svom radu. Želim

svima puno uspjeha u nadi

da će se odgoj i obrazovanje

što skorije približiti zacrtanim

ciljevima. -

Uspjesi tijekom rada

u ŠUDIGO-u

Profesorica nam je ukazala

na to da je zadovoljna svojim

pristupom učenicima te smo

mogli zaključiti da je u svom

poslu nadasve uživala.

- Zadovoljna sam što nisam

iznevjerila svoje ideale, bila

sam takva profesorica kakvom

sam se zamišljala na početku

karijere kada smo svi puni

ideala! Rad s učenicima me

neprestano nadahnjivao zahvaljujući

čemu sam i osobno

rasla i razvijala se. Svi su uspjesi

podjednako važni i dragi,

generacije krojača, kuhara,

konobara, medicinskih sestara

i tehničara, profesora, ekonomista,

psihologa, pedagoga,

liječnika, glumaca, dizajnera

govore o tome da sam bila

djelić njihovih života i da je moj

rad i utjecaj utkan u ostvarenje

njihovih životnih ciljeva! -

Mirovina

Mirovina, kao i svaka životna

sastavnica. Naša profesorica je

u mirovinu otišla ništa manje

nego zasluženo! Pitali

smo je kako se

sada osjeća i je

li zadovoljna.

Ispričala nam je

što voli raditi te ima li

sada više vremena za neke

stvari u odnosu na vrijeme

kada je radila posao profesorice.

-Čini mi se da odlaskom u

mirovinu imam manje vremena

no što sam ga imala dok sam

radila! Dakako, sada sama

raspolažem svojim vremenom,

nemam obavezni raspored,

smijem zakasniti, uraniti ili

uopće ne doći! Užitak je biti

neovisan o vremenu! Obveza

je napretek: osim onih svakodnevnih

tu su češći izleti,

putovanja, druženja s prijateljima,

čitanje koje se sada

proširilo na različita područja

osim književnosti, sudjelovanje

u kulturnom životu Zaboka i

ono što me najviše raduje, a za

što nisam imala toliko vremena

prije, igranje je s unucima,

dvojicom preslatkih dječačića

i praćenje kako u njima raste i

jača život!-

Poruka za profesore,

a i učenike

Pitali smo profesoricu Keču

koju bi poruku poslala profesorima.

-Na slavljeničkom ručku

povodom umirovljenja profesorima

sam poručila da će koračajući

korak po korak, radeći dan

za danom, godinu za godinom

vrijeme nemilice preletjeti i da

im želim da zdravi, radosni i

zadovoljni svojim doprinosom

odgoju i obrazovanju mladih

dočekaju mirovinu (ma koliko

im to sada izgleda utopijski)!-

Nama učenicima poručila je

sljedeće:

- Učenicima poručujem da

je srednjoškolsko obrazovanje

samo jedan od koraka da

ostvarite svoje životne ciljeve

koje ste sebi postavili kada ste

se upisali u ovu školu i odabrali

buduće zanimanje. I kada je

naporno, i kada je premalo vremena,

i kada vam se čini da je

nešto nesavladivo, imajte to na

umu! Najtežu borbu ipak uvijek

vodimo sa sobom! Ne zaboravite

čitati dobre knjige, one vas

mijenjaju nabolje, pokazuju

vam kojim smjerom trebate ići i

svakodnevicu čine lakšom! -

Najljepši trenuci

Zamolili smo profesoricu da

se osvrne i na najljepši trenutak

u učionici, no ona nam je bez

dvojbe objasnila:

- Toliko sam toga lijepoga

doživjela tijekom svoga radnoga

vijeka da bi bilo nesmotreno,

nepravedno, a čini mi

se čak i nemoguće izdvojiti

samo jedan trenutak! Moje su

43 godine života u školi bile

nizanje poznanstava s divnim

ljudima, godine prijateljevanja

i suradnje koja s mnogo bivših

kolega i učenika traje i danas.

Mogu samo izraziti duboku

zahvalnost životu što me darovao

tako divnim darovima:

ljepotom, vedrinom, radosti i

užitkom koji još uvijek ne presahnjuju!

-

Profesorica Sofija Keča

mnoge generacije naučila je

neizmjerno puno, od samih

strukovnih predmeta do životnih

savjeta. Profesorici želimo

ugodnu mirovinu punu veselja,

vedrine i pozitive. Radujemo se

svakom njenom posjetu našoj

školi. Zauvijek će ostati u našim

srcima kao profesorica koja nas

je naučila mnogo toga i uvijek

bila neizmjerno topla srca!

..........51

kuć

a sla

vni

h

Donosimo intervju

s Martom Čaržavec

koja tjesteninu

voli više od uskog

struka.

Martin

instagram

prof il


Fotografije: Klara Dujmović

..........52

Marta Čaržavec, bivša

učenica ŠUDIGO-a, a

trenutno studentica

pete godine glume na

Akademiji primijenjenih

umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Za

sebe kaže kako tjesteninu voli više

od uskog struka. Otkrila mi je da

vjeruje u energiju, boje i prirodu te

da je tvrdoglava, otvorena, komunikativna,

društvena i glasno se smije.

Uz to sam saznala još puno toga o

njezinom putu ka sreći. Marta se prisjetila

svojih srednjoškolskih dana u

našoj školi i upoznala nas sa svojim

životom na kazališnim daskama.

Kojim si putem krenula nakon srednje?

Smatraš li da te ŠUDIGO dobro

pripremio za dalje?

Mislim da nisam krenula krivim putem.

Oduvijek sam bila umjetnički tip pa je

upis ŠUDIGO-a i kasnije Akademije bio

nekako logičan. Slika, grafika, skulptura,

dizajn – to je dio kazališta. Često za rad

na predstavi crpim inspiraciju iz likovnih

umjetnosti. ŠUDIGO mi je uvelike pomogao

i ponekad mi baš nedostaje. Pogotovo

Hrvatski jezik i Materijali i procesi

oblikovanja na kojima sam, malo je reći,

uživala. Svi profesori koji su mi predavali,

uz ravnateljicu naravno, osobiti su,

motivirajući, nadahnjujući i željni rada s

učenicima kojima se uvelike posvećuju i

to treba cijeniti.

Sjećaš li se uopće ŠUDIGO-a? Kakva

su tvoja sjećanja na srednjoškolske

dane?

To je iskustvo i znanje koje zauvijek

nosiš u sebi i ne zaboraviš ga, vratiš mu

se kad osjetiš potrebu. Srednjoškolske

dane pamtim po kreativnosti, izrađivanju

mapa za industrijski dizajn, skulptura,

pisanju sastavaka, putovanjima, sudjelovala

na različitim projektima i naravno,

po kolegama od kojih su mi neki i dan

danas jako dobri prijatelji. Poseban dio

sjećanja zauzimaju profesorice i profesori

koji su mi bili i jesu iznimno dragi, koji

su mi davali vjetar u leđa, pogotovo kad

je riječ bila o upisu na Akademiju. Onda

prođe par godina, stojim na kazališnim

daskama i ugledam te ljude u publici - tu

je vrstu sreće teško opisati.

Što trenutno radiš u životu?

Najvećim se dijelom pripremam za

diplomsku predstavu. Istražujem ritualno

kazalište, Wicca praksu, feminizam

i utjecaj simbola. Baterije punim u

igraonici kao animatorica djece, a koncentraciju

i fizičku spremnost vježbam

pohađajući sate suvremenog plesa u

“Kabinetu” Ivane Kalc. Pohađam kolegij

“Rod, seksualnost i identiteti – od

opresije do individualnosti” pri Centru

za ženske studije, koji drži dr. sc. Brigita

Miloš. To mi je pak omogućilo prisustvo

u udruzi SOS Centar za nenasilje i ljudska

prava, u sklopu kojeg radimo na izložbi o

rodno uvjetovanom nasilju. Obnavljam

i igram predstave u produkciji riječkog

HNK Ivana pl. Zajca i pripremam se za

gostovanja u Istri sa svojim “klasićima”

gdje igramo naše dvije predstave “Bert

cabaret” i “Dobri čovjek iz Sečuana” u

režiji Lenke Udovički. Slobodno vrijeme

koristim za čitanje štiva različitih naslova,

od eseja Slavenke Drakulić do Indijske

knjige sreće, gledam filmove i Viasat

History, častim se odlascima u kazalište,

družim se s prijateljima i iskušavam nove

kulinarske recepte.

Zašto baš gluma?

Uz to si pitanje, često postavljam i

pitanje što je to uopće čime se bavim/o.

Ta me enigma motivira. Ona je za mene

igra i zadovoljstvo, rad na sebi i konstantno

otkrivanje. Svatko od nas ima mnogo

toga za ponuditi, samo u većini slučajeva

toga nismo svjesni. Umjetnost utječe na

ljude (ili bi trebala), otvara vrata u nepoznato,

a u publici bi trebala probuditi

emociju, maštu, promjene (bilo osobne

ili društvene), postaviti pitanja, ali i odgovore.

Kakav je bio put do Akademije

primijenjenih umjetnosti?

Bio je to put oscilacija, rekla bih. Trnovit,

sladak, sretan, tužan, strašan, upitan,

sklizak, nekad crn, nekad žut. Prvi je

korak bio da nađem mentora koji će me

pripremiti za prijemni ispit koji nije ni

malo lak. Prvi pokušaj nije bio uspješan.

Pauzirala sam godinu dana i posvetila se

pripremi, sve pod mentorstvom Kostadinke

Velkovske. Tamo je bilo svega (ha

ha). Danas sam joj veoma zahvalna na

njezinoj ustrajnosti, strogosti, ali i lijepim

riječima i posebno je volim, postavila me

na noge i bez nje ne bih bila tu gdje sam

sada. Bila je i ostala ogromna podrška.

Što bi u svojoj karijeri voljela spomenuti

i koje bi osobe istaknula?

Karijeru tek počinjem planirati, odnosno

upravljati njome. Imala sam

čast raditi s izvrsnim redateljicama i

koreografima. Jedna od dražih uloga mi

je cvjećarica Clara, iz predstave “Leica

format” u režiji Franke Perković, a prema

romanu Daše Drndić (koji preporučam

za čitanje) jer sam kroz taj proces nevjerojatno

puno naučila i svaki put kad

igramo, a predstava traje dva sata i u njoj

igra više od 20–ak glumaca i glumica, neopisiv

je gušt izvoditi i igrati se. Posebno

želim istaknuti svoje mamu i tatu glume

Lenku Udovički i Radu Šerbedžiju, koji

su me učili da glumu i svoju klasu volim

i živim, naučili su me drugoj dimenziji

povezanosti i poštovanja. Još je hrpa

ljudi koje bih voljela spomenuti i za koje

mislim da su mađioničari glumačke pedagogije,

ali je popis predug.

Kako se pripremaš za predstavu?

Koju bi do sada izdvojila kao najdražu?

Početak procesa razlikuje se ovisno

o redatelju i vrsti predstave. Uglavnom

pripreme počinju jednim kolektivnim sastankom

cijelog autorskog tima i ansambla,

pišem bilješke.

Idući dan

počinju čitače

probe, označavanje

naglasaka i

postepeno učim

tekst. Paralelno

se sa sjedeće

Novi list -

recenzija

pozicije selimo u prostor. Igra u prostoru

svaki je put drugačija i ne mogu generalizirati

taj proces. Većinom je početna

faza improvizacija na temelju zadanih

vježbi, iz glumca se dobiva inspiracija, a

glumac svaki dan mora ponuditi nešto ili

znati ponoviti od prošlog dana, što zna

biti teško. Nekad te toliko ponese da nisi

ni svjestan i padneš u neku vrstu transa.

Jednom sam s profesorom Šerbedžijom

imala probu za Lady Macbeth i toliko

me uvukao u ulogu da sam dlanovima,

nesvjesno rasturila stakleni svijećnjak.

Nakon toga, u sceni slijedi emotivno dosta

nabijeni dio u kojem Lady Macbeth

kaže: “Ja sam dojila i dobro znam kakva

je nježnost voljeti dijete koje sisa; dok bi

mi se ono smiješilo u lice, bila bih mu iz

njegovih desni bradavicu strgla i mozak

prosula da zakleh se ko’ ti na ovo.” Ne

znam jesam li nakon toga ikad više toliko

dobro i pametno plakala na sceni.

Što smatraš svojim najvećim uspjehom?

Mislim da mi je najveći uspjeh upis na

Akademiju. I unutarnji mir. Uspjeh čine

male stvari koje čovjeka usrećuju, ali

usreće i nekog drugog.

Sabirući ljude,

mjesta i okolnosti,

mogu reći da sam

bila i jesam sretna.

Tko ti je uzor?

Kažu da kad imaš uzor, nećeš upadati

u probleme i lakše ćeš ostvariti ciljeve.

Teško je reći tko mi je uzor. Puno ljudi

upoznajem i puno ljudi cirkulira kroz moj

privatni i glumački život. Sto ljudi - sto

ćudi, a iz svakog možete izvući ono najbolje

i nešto naučiti.

Gdje se vidiš u budućnosti?

Ne bih se voljela probuditi jedno jutro

i shvatiti da sam na krivoj životnoj adresi.

Voljela bih uspjeti u branši koju sam

izabrala i živjeti od nje. Živim u sadašnjosti,

bivam u trenutku i vodim se trima

pravilima: Čini što te volja, ali ne naudi

nikome. / Ne traži izvana ono što nemaš

iznutra. / Ono što radiš, vratiti će ti se tri

puta.

Kad bi mogla, što bi promijenila u

svom životu do sad?

Vjerujem da se sve u životu događa s

razlogom i da na neke stvari ne možemo

utjecati. Voljela bih da sam nekim stvarima

pridavala više pažnje i više ih cijenila.

I da sam ponekad poslušala mamu, a ne

sebe. Sabirući ljude, mjesta i okolnosti,

mogu reći da sam bila i jesam sretna.

..........53

kuć

a sla

vni

h

Monika je od

malih nogu

voljela crtati

i šarati, pa

se ŠUDIGO

činio kao logičan izbor za

njezino daljnje školovanje.

U ŠUDIGO-u je upoznala

profesore koji su je podupirali

i nadahnjivali. Odabrala

je zanimanje grafički

dizajner upravo zbog slikarstva

i crtačkih tehnika:

– Obožavala sam slikarstvo

kod prof. Anuške i grafiku

kod prof. Carmen, a i Njemački

sam voljela. – rekla

je Monika. Bila je uzorna

učenica te se uvijek trudila

ispoštovati rokove zadaća

i predati sve materijale na

vrijeme.

Po završetku srednjoškolskog

obrazovanja

Monika upisuje Akademiju

primijenjenih umjetnosti

u Rijeci sada se bavi

karikaturama, slikanjem i

fotografijom.

– Sudjelovala sam na

skupnim izložbama u

Rijeci i Zaboku, radovi su

se isto tako slali na razne

natječaje. Povratkom u

rodni kraj svoje sam radove

publici predstavia

samostalnom izložbom u

sklopu projekata “Oroslavski

kulturnjak” u Galeriji

Feniks. Sudjelovala sam u

emisiji “Mali i veliki svijet”

radio Zlatara. – izjavila je

Monika. Ova bivša učenica

ŠUDIGO-a član je Likovne

radionice Lipa u Gornjoj

Stubici.

Monikino školovanje u

Školi za umjetnost dizajn,

grafiku i odjeću, Zabok

motiviralo ju je da i dalje

ostane u umjetničkom

svijetu te joj je uz to dalo i

potrebne vještine i znanje

koje joj je olakšalo njezino

daljnje školovanje. – Cilj mi

je što više izlagati – rekla

nam je Monika – proširiti

umjetnički krug ljudi, probuditi

zainteresiranost kod

ostalih koji do ad možda

nisu bili toliko upoznati s

našim stvaralaštvom i zanimanjem.

ŠUDIGO zrači

pozitivom

Tijekom svakog školovanja

i putovanja u životu

postoje usponi i padovi. U

inat takvim padovima tijekom

vlastitog školovanja

Monika nije odustajala

i nikad nije ni pomislila

na to da promijeni školu.

Očito je da ŠUDIGO zrači

nekom pozitivom koju je

i Monika uvidjela. Navela

je kako joj školovanje nije

bilo zahtjevno već je uživala

u tome što radi upravo

zato što je i voljela ono

što radi. Kaže kako je bilo i

predmeta koji su ju manje

zanimali, ali to možemo

naći svugdje.

– Doduše, bilo je naravno

i onih predmeta koji

su nas manje zanimali

pa smo tu bili kampanjci,

toga je svugdje. –

Monika ne bi mijenjala

ništa iz svojega vremena

školovanja u ŠUDIGO-u,

ali bi voljela kada bi škola

onima koji završe Akademiju

(bivšim učenicima)

pružila mogućnost stažiranja.

Nadamo se da će u

narednim godinama doći

do ovakvih promjena jer

su ljudi poput Monike poticaj.

Kultura i umjetnost

dvije su stvari koje nas

definiraju, vidjeli mi to ili

ne. Možda smatramo da je

umjetnika malo, ali svatko

od nas je umjetnik na svoj

način. Upravo zato su tu

ljudi poput Monike, oni

nam ukazuju na umjetnika

u nama. Pokazuju nam

svijet kroz prizmu kreativnosti

i boja, upućuju nas

na to da učimo iz pogrešaka.

Poznati umjetnik Bob

Ross je rekao: We don’t

make mistakes, just happy

little accidents, što u prijevodu

znači: Mi ne pravimo

pogreške, samo sretne male

nesreće. Stvari jesu crne i

bijele, to je život, ali sive,

sive nisu.

Monika napominje da

je s nekim profesorima iz

ŠUDIGO-a još uvijek u jako

dobrim odnosima što je

stvarno pohvalno, ali ne i

iznenađujuće – profesori

ŠUDIGO-a susretljivi su,

možemo se pouzdati u

njih. Monika nam otkriva

kako još uvijek misli da

je ŠUDIGO uistinu jedna

doista posebna škola. –

Uvijek sam govorila kako

je ŠUDIGO posebna škola

u kojoj stječeš profesionalnost

i dobivaš jednu

obitelj više. Prednost toga

je što su manje grupe pa

imaš veću mogućnost

dobrog i kvalitetnog odnosa

između profesora

i učenika. Zbog toga su

mi umjetničke škole jako

drage i posebne. – izjavila

je Monika.

Sa sigurnošću možemo

reći i da nam škola pomaže

odrastati i razvijati prije

svega sebe, svoje stavove

pa tako i formiranje i

iznošenje svojih stavova.

Monika otkriva kako je i

njoj ŠUDIGO pomogao u

tome da postane zrelija i

sofisticiranija osoba: – Iz

godine u godinu čovjek se

nadograđuje, postaje zreliji,

uvijek smo imali oslonac

u profesorima kada je to

bilo potrebno. –

Uživajte u onom što

stvarate

Zamolili smo Moniku

za savjet ŠUDIGO-vcima.

Poručila nam je: – Ako je

to škola koja je bila vaš

prioritet i ako ste ljubitelji

kreativnosti, umjetnosti i

ostalih medija koje škola

..........54

Napisala: Ana Miklaužić, 2.mt

Fotografije: Monika Čulig

nudi, onda ste sretnici. Uživajte

u onom što stvarate

i upijajte što više znanja i

vještina koje su vam dane

od vaših profesora jer su

odlični profesionalci, a

vama će to kasnije koristiti

u daljnjem umjetničkom

putovanju. –

Za Moniku možemo reći

da je ispunila svoj cilj te da

uspješno nastavlja s promicanjem

umjetnosti.

Zadovoljna sam

školovanjem,

a opet tužna

jer je sve brzo

prošlo.

M.Č. art

FB prof il

..........55

izl

ožb e

qrious2019.sudigoz.hr

Fotografije s otvorenja izložbe: Vito Vidović, 4.wd,

Katarina Kovačević, 3.mt, Martin Horvat, Nikola Sinković

..........56

Škola za umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću Zabok krajem

nastavne godine tradicionalno

organizira završnu izložbu

kojom promovira učeničke

radove pojedinih sektora i zanimanja.

Tijekom 2019. godine učenici i profesori

programa web dizajner predstavili su

se izložbom QRious? u Gradskoj galeriji

Zabok. Izložba je službeno otvorena 10.

lipnja, a trajala je do 10. srpnja. Bio je to

spoj dizajna, umjetnosti i novih tehnologija

i predstavljao je pravo osvježenje

za sve koji su željeli vidjeti nešto više i

drugačije u tradicionalnome galerijskome

prostoru. Za potpuni doživljaj izložbe

bilo je potrebno imati pametni mobilni

uređaj koji ima instaliranu aplikaciju za

učitavanje QR koda.

Na interaktivnoj izložbi s elementima

proširene stvarnosti predstavljeno

je ukupno 50 radova učenika trećih i

četvrtih razreda web dizajna – od toga

25 radova nastalih na nastavnim satima

stručnih predmeta iz područja web dizajna

kojima se pristupa preko QR kodova

te još 25 web sjedišta predstavljenih u

obliku interaktivne video prezentacije na

otvorenju. Na otvorenju izložbe prisutnima

su se obratili: voditeljica Galerije Bojana

Birač, ravnateljica Škole Božica Šarić,

voditeljica aktiva za web dizajn Davorka

Frgec-Vrančić i zamjenica zabočkog gradonačelnika

Valentina Đurek, a izložbu je

otvorila zamjenica župana Jasna Petek.

Izložbu su organizirali nastavnici

stručnog aktiva za web dizajn Škole za

umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

– Antonia Čačić, Davorka Frgec Vrančić,

Borjan Komarica, Aleksandra Mašić

Tumpa, Nikola Sinković, Nino Skozrit

i Krešimir Varga. Izložba je dostupna na

stranici qrious2019.sudigoz.hr.

Osvrt na izložbu Qrious?

Borjan Komarica, dipl. dizajner i profesor

stručnih predmeta grafičkog dizajna

i dizajna za web, dao je kratak osvrt na

izložbu QRious?.

Kako izložiti virtualne radove u stvarnome

svijetu? To je bilo glavno pitanje

koje se moralo postaviti po dobivanju

zadatka organizacije i održavanja izložbe

radova učenika programa web dizajner

Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i

odjeću.

Ako ste željni saznati odgovor na to

pitanje (ili na bilo koje drugo pitanje),

znači da ste znatiželjni ili radoznali.

Znatiželja je kvaliteta koja se odnosi na

radoznalo razmišljanje, isprobavanje,

istraživanje i učenje, a to postaje očito

već samim promatranjem ljudi i drugih

životinja. Radoznalost je usko povezana

sa svim aspektima ljudskog razvoja i bilo

kakav tehnološki, znanstveni ili društveno-kulturni

napredak ne bi se dogodio

bez ljudski urođene znatiželje.

Tako su i autori izložbe bili radoznali

i odgovor se pojavio gotovo odmah,

a glasio je: “Nikako. Ili nikako sa zadanim

budžetom i vremenom u kojem

se izložba mora postaviti.” Međutim,

takav odgovor nije dolazio u obzir pa

je tim krenuo tražiti neki bolji odgovor.

Kako to obično biva, pravi odgovor nije

došao iznenada, već kao izraz suradnje

i timskog rada programera, dizajnera

i umjetnica koji rade kao nastavnici u

ŠUDIGO-u. Taj se odgovor mogao vidjeti

u Gradskoj galeriji Zabok kao spoj estetskih

umjetničkih poriva i praktičnosti inženjerskih

rješenja te dizajnerskog umijeća

u ujedinjavanju jednog i drugog.

Prva stvarna izložba virtualnog prostora

koji oblikuju web dizajneri, programeri

i developeri je istovremeno i posveta

apstraktnoj umjetnosti, minimalizmu

i pop-artu, a sam naziv izložbe posveta

je ingenioznosti inženjera koji su

izmislili QR (“quick response”) barkod

za brže čitanje većih količina informacija.

Koncept naizgled jednakih

prikaza s malim varijacijama inspiriran

je Andyjem Warholom i njegovim

djelom “Marilyn Diptych” (1962.),

samo što je ovdje riječ o drugoj

globalno prepoznatljivoj “modernoj

ikoni” – QR kodu. Slično kao i diptih

Marilyn Monroe, QR kodovi kriju nešto

puno kompleksnije i sadržajnije

od samog isprinta na PVC ploči. Ako

ste znatiželjni doznati što, morate

iskoristiti svoj pametni telefon i očitati

QR kod. Budući da se “znatiželjan” na

engleskom kaže “curious” (što se može

napisati i kao “QRious”), iskorištena

je i ta činjenica kako bi se posjetitelji

izložbe mogli još više povezati s konceptom

radoznalosti, isprobavanja i

učenja novih stvari jer će morati biti

radoznali kako bi provjerili što se krije

iza svakoga pojedinog izloženog QR

koda.

U tom smislu, treba citirati jednog

od najvećih znanstvenika i prosvjetitelja

20. stoljeća, Linusa Paulinga, koji

je rekao: “Zadovoljiti nečiju radoznalost

jedan je od najvećih izvora sreće

u životu.”

..........57

izl

ožb e

Tajne dvoraca u

likovnom stvaralaštvu

djece i mladih

– bila je to tema

već tradicionalne

izložbe. Svečano je otvorenje

održano u petak, 1. veljače

2019. u Gradskoj galeriji Zabok.

U ime ravnateljice Božice

Šarić prisutne je pozdravila

prof. Carmen Bačura Potočić,

a o likovnom stvaralaštvu djece

govorila je prof. Nikolina

Ptičar koja je održala radionicu

za djecu neposredno prije

otvorenja izložbe. Svojim

dolaskom izložbu su podržali

su zamjenica župana Jasna

Petek, zabočki gradonačelnik

Ivan Hanžek te njegova zamjenica

Valentina Đurek.

Likovni radovi

učenika iz brojnih

zagorskih škola

Božica Šarić, ravnateljica

Škole, poručila je kako izložbe

povodom Noći muzeja iz

godine u godinu proširuju

prostore vlastite percepcije

na svijet oko sebe. Izložbe nas

pune novom energijom jer mi

kao promatrači beskrajno uživamo

u igrama i pomacima,

zagonetkama i neočekivanim

iznenađenjima naše djece i

mladih. Tome je doprinio i

organizacijski odbor izložbe

– Anuška Alfirević, Carmen

Bačura Potočić i Nikola Sinković,

dok je idejno rješenje

naslovnice kataloga osmislio

učenik Stjepan Mirko Mak iz

4.wd razreda.

Na izložbi su sudjelovali

učenici i mentori iz OŠ Bedekovčina,

OŠ Vladimira Nazora

Budinščina, OŠ Donja Stubica,

OŠ Gornje Jesenje, OŠ Pavla

Štosa Kraljevac na Sutli, OŠ

Krapinske Toplice, OŠ Marija

Bistrica, OŠ Janka Leskovara

Pregrada, OŠ Side Košutić

Radoboj, OŠ Vladimira Bosnara

Stubičke Toplice, OŠ Sveti

Križ Začretje, OŠ Lijepa naša

Četvrtu godinu za

redom povodom

Noći muzeja Škola

za umjetnost,

dizajn, grafiku

i odjeću Zabok i

Pučko otvoreno

učilište Zabok pod

pokroviteljstvom

Krapinskozagorske

županije i

Grada Zaboka

organizirali

su izložbu likovnih

radova učenika

osnovnih škola KZŽ i

ŠUDIGO-a Zabok.

Tuhelj, OŠ Veliko Trgovišće,

OŠ Zlatar Bistrica i Škola za

umjetnost, dizajn, grafiku i

odjeću Zabok. Svi su radovi

učenika iz navedenih škola

neprocjenjive vrijednosti i

svakako je vrijedilo doći i

pogledati ih svojim očima ili

se odlučiti za viralnu varijantu

preko QR koda.

Kako saznajemo u predgovoru

prof. Nikoline Ptičar koji

slijedi u nastavku – diljem Europe

od srednjega vijeka niču

vlastelinski burgovi i dvorci.

Legende zapisane u

zidinama

Od kada postoji društvena

hijerarhija ljudi su fascinirani

životima onih s vrha te piramide.

Bilo da ih veličaju ili

kunu, ili ih pak mori znatiželja

kako je živjeti u njima nedostižnom

okruženju blagostanja,

svi su barem jednom

poželjeli zaviriti iza zidina

njihovih moćnih zdanja.

Tijekom srednjeg vijeka diljem

Europe niču vlastelinski

burgovi i dvorci. Lijepa naša

domovina nije izuzetak. Samo

na području sjeverozapadne

Hrvatske, koje površinom nije

veliko, opstalo je pedesetak

dvoraca. Neki su temeljito

obnovljeni, a neki u ruševnom

stanju polako padaju

u zaborav. Najstariji nastaju

na mjestu srednjovjekovnih

burgova ili kaštela (Bela I,

Ivanec, Mali i Veliki Tabor),

posebice tijekom 17. st. kad

nastaje niz ranobaroknih dvoraca

(Klenovnik, Lobor, Novi

Dvori Klanječki), a u kasnijem

razdoblju koje se provuklo

sve do 19. st. nastaju barokni

biseri toga područja poput

Gornje Bistre i Miljane. Od

onih klasicističkih ističu se

Bežanec, Marija Bistrica, Januševec,

a u duhu romantizma

i historicizma sredinom 19.

st. pregrađeni su Trakošćan,

viralni katalog

..........58

Napisali: Borna Banovec, 3.mt i Nikolina Ptičar

Maruševec, Novi Dvori Zaprešićki,

Jalkovec. To je samo

mali dio njih koji je većini nas

poznat.

Gdje god i pod kojim gospodarima

nastali, uz dvorce

se često vežu razne legende,

priče, tajne. Spomenuto područje

ima ih nekoliko više ili

manje poznatih.

Svima je dobro znana priča

o nesretnoj ljubavi prekrasne

Veronike Desinićke i sina

grofa Celjskog vezana uz

dvorac Veliki Tabor koji je u

15. stoljeću bio posjed te tada

najmoćnije velikaške porodice

u ovim krajevima.

Samo zanimljiva priča ili

istina je ipak ona da se u

U LIKOVNOM

STVARALAŠTVU DJECE I

MLADIH

Sve su te legende

mladi umjetnici koristili

kao motive u svojim

radovima u kojima nisu bili

nimalo ograničeni u svojim

idejama.

Pustu Belu, danas ruševnu

utvrdu između Ivanca i Novog

Marofa, sklonio engleski

kralj Rikard Lavljeg Srca kojeg

su ondje čuvali templari po

povratku iz križarskih ratova.

Uz utvrdu Belu veže se i jedna

u narodu prepričavana legenda

o vješticama tj. njihovom

spaljivanju. Tako kažu da je

kod burga Bela u jednom

danu spaljeno čak 60 vještica.

Slične su legende i o Barbari

Celjskoj, ženi izvanredne

ljepote koja se bavila alkemijom

i odijevala u crno zbog

čega je u hrvatskom narodu,

prije svega u sjeverozapadnoj

Hrvatskoj gdje je imala posjede,

do danas ostala zapamćena

pod imenom Crna kraljica.

Ove su priče naročito inspirirale

Mariju Jurić Zagorku koja

u djelu Kći Lotrščaka opisuje i

Barbaru Celjsku.

Uz obnovu Bežanca sredinom

19. st. veže se priča o

svojevoljnoj barunici Josipi

Ottenfels za čijeg se života

dvorac neprestano popravljao

i dograđivao, a skele su

desetljećima bile namještene

jer joj je putem iz Carigrada

ciganka prorekla da će živjeti

tako dugo dok bude gradila.

Dvorski duhovi i

vještice

Književnika Ksavera Šandora

Gjalskog život u dvorcu

Gredice inspirirao je za niz

pripovijedaka među kojima

posebno mjesto zauzimaju

one okultno-mističnog

sadržaja. Često je riječ o

duhovima koji dođu u posjet

oko ponoći ili o vješticama. U

pripovijestima iz novele Pod

starim krovovima sam protagonist

illustrissimus Battorych

priča svojim gostima o

misterioznim događajima

u brezovičkoj kuriji; u novelama

se ponavlja i povijest

“crvene gospođe” koju je

Battorycheva pokojna majka

i sama vidjela baš pred smrt

Battorycheva oca.

Još je mnogo većih i manjih

ispričanih i neispričanih

priča i tajni koje kriju ti nijemi

stoljetni zidovi.

U likovnom stvaralaštvu

također nalazimo inspirativne

primjere. U opusu Jacoba van

Ruisdaela, nizozemskog slikara

iz 17. st., nalazimo pejzaže

s prizorima srednjovjekovnih

dvoraca poput View of Castle

Bentheim ili ruševina Ruins of

Brederode.

Engleski slikar i grafičar

Edward Burne –Jones uvodi

nas svojim djelima u bajkoviti

svijet vitezova, uspavanih

ljepotica i kraljeva. Spomenut

ću samo neka njegova slikarska

djela: The Sleep of King

Arthur in Avalon, Love among

the Ruins i The Princess Tied

to the Tree. Posebnost njegova

opusa su i ilustracije u

drvorezu nastale u suradnji s

Williamom Morrisom na knjizi

The Works of Geoffrey Chaucer

među kojima se ističe drvorez

pod nazivom The Heart of the

Rose koji ilustrira uspavanu

ljepoticu.

Za kraj valja spomenuti

čaroban i tajnovit svijet Walta

Disneya koji inspiraciju crpi

na nepresušnom vrelu bajki.

Jedna od omiljenih, u čiji je

sadržaj utkana tajna dvorca,

je Sleeping Beauty ili nama

znana kao Trnoružica.

Od kuda god krenuli i kojim

se tehnikama i likovnim elementima

poslužili, za ostvarenje

vlastitih vizija ili dobro

nam poznatih tajnovitih priča

iz poviješću bogatog okruženja,

želim vam da i nas promatrače

vaših djela uvučete u

tajni svijet dvoraca.

..........59

dog

ađaj

nic a

U

sklopu Erasmus+ projekta

Moderna učionica tijekom

školske godine 2019./20.

odvijale su se brojne aktivnosti

u kojima su sudjelovali

učenici naše škole. Jedna od njih bila je

i nastava bez zvona koja se održavala

od 3. do 7. lipnja 2019. godine kada

nastavni sati nisu bili određeni zvonom,

nego podijeljeni u blokove od 90 minuta

s odmorima od 10, odnosno 20 minuta

(veliki odmor). Cijeli su taj tjedan obliježile

raznolike radionice te integrirana

nastava koji su iznjedrili vrlo zanimljive i

kreativne uratke.

Spoj suvremenog i

tradicionalnog

Jedna od takvih bila je integrirana

nastava u zanimanju industrijski dizajner

gdje su se na temu poznatih Hrvatica

spojili suvremena tehnologija i tradicionalne

likovne tehnike. Učenici 4.di razreda

vođeni profesorima Mirjanom Smolić

koja predaje predmet Materijali i procesi

oblikovanja i Nikolom Sinkovićem koji

predaje predmet Projektiranje uspjeli su

na vrlo inovativan način objediniti računalnu

obradu fotografskih predložaka,

trodimenzionalni ispis, obradu gline i

tehniku otiska s glinenog predloška na

papir.

Prva etapa ovoga malog projekta

bila je upoznavanje (i prepoznavanje)

Hrvatica koje su obilježile našu kulturu,

povijest, sport ili neko drugo područje

ljudskog djelovanja. Od mnogobrojnih

poznatih hrvatskih žena učenici su

odabrali Doru Pejačević, Mariju Jurić

Zagorku, Slavu Raškaj, Vesnu Parun,

Ivanu Brlić-Mažuranić, Mariju Braut i

Janicu Kostelić kao inicijalne motive od

kojih će kreirati nove likovne izričaje.

Koristeći širok raspon slikovnih materijala

koji su bili dostupni na internetu,

učenici su selektirali fotografije koje su

potom u aplikaciji za obradu fotografija

obradili na taj način da ih svedu na samo

dva tona - crni i bijeli. Time su dobiveni

pregledna tekstura i jasni prijelazi između

lika i pozadine. Takve su slike u jpeg

formatu potom učitane u aplikaciji koja

služi za pripremu dokumenata za trodimenzionalni

ispis gdje su se podešavale

postavke koje su omogućavale izradu

reljefne plohe s istaknutim plohama koje

su ocrtavale likove navedenih Hrvatica.

Napisao: Juraj Zrinski, 4.d

Fotografija: N. Sinković

Bila je to škola za

život u kojoj smo

naučili kako timski

možemo vrlo

uspješno djelovati

i ostvariti vrijedne

rezultate.

Reljefi su potom ispisivani u trodimenzionalnom

pisaču dok se istovremeno

pristupilo drugoj etapi.

Ona je obuvatila ispis slika na običnom

laserskom pisaču kako bi se dobili slikovni

predlošci na temelju kojih su učenici

izrađivali matrice od gline. S obzirom da

je trebalo napraviti pločice debljine oko

jedan i pol centimetar te potom prenijeti

predloške na njihovu površinu pomoću

šila kako bi se dobile referentne točke

pomoću kojih su izdubili negativne plohe,

ovo je bio malo složeniji postupak.

Nakon toga su se na izbočena mjesta

nanosile boje te na njih postavljao papir

kako bi dobili otisak. Ovo je bilo vrlo

zabavno jer se boja mogla obrisati i

odabrati neka druga te ekperimentirati s

različitim vrstama papira. Ubrzo je učionicu

ispunilo mnoštvo šarenih otisaka

koji su se sušili na zraku.

Em naučiš, em ti nije stresno

Treća etapa bila je predstavljanje projekta

na završnom danu ovoga tjedna.

Za tu je priliku izrađena prezentacija u

koju su uključene fotografije i filmski

materijali s integrirane nastave te je izrađen

postament na kojemu su bili izloženi

slikovni prodlošci, glinene matrice koje su

same po sebi bile likovni uradak, svi otisci

na papiru te pločice ispisane na trodimenzionalnom

pisaču koje su ispisivane u

raznim bojama te su također pridonijele

likovnoj kvaliteti postava.

Ono što je nas učenike posebno veselilo

bila je opuštena, topla i zabavna

atmosfera na nastavi, bez pritiska i stresa,

a uz to smo naučili ponešto i o našoj

prošlosti, računalnim i likovnim tehnikama

te stekli nove vještine koje će nam

trebati u našoj budućnosti, neovisno o

tome radi li se o nastavnim procesima

koji slijede ili za nastavak školovanja na

faklutetima, odnsno prilikom zaposlenja.

Osim toga, usklađen i suradnički

odnos naših nastavnika imao je vrlo

motivirajući učinak te su nam svojim

primjerom pokazali kako možemo

timski vrlo uspješno djelovati i ostvariti

vrijedne rezultate.

..........60

Terenska nastava u Veneciji

Venecijanski bijenale ima tradiciju

dužu od 120 godina i jedna je od

najprestižnijih kulturnih institucija

na svijetu. Osnovan je 1895. godine

kada je organizirana prva izložba

likovne umjetnosti. Tijekom prve polovice

20. stoljeća pokrenuti su festivali i u drugim

područjima umjetnosti – glazbenoj, filmskoj

i kazališnoj. Godine 1980. održana je prva

međunarodna izložba arhitekture, a 1999. na

bijenalu je debitirao ples.

U skladu s time u Školi za umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću Zabok već se dugi niz godina

njeguje tradicija organiziranja terenske

nastave na umjetničkom bijenalu koji obuhvaća

slikarstvo, fotografiju, performans,

instalacije, kiparstvo i slično te se izmjenjuje

svake dvije godine s izložbom arhitekture.

Tema ovogodišnjeg bijenala bila je May you

live in interesting times. Iako je izložba organizirana

u različitim dijelovima Venecije,

najveća je i najznačajnija koncentracija na

dva mjesta – u Giardiniju te Arsenalu.

Ove smo godine na bijenalu bili u petak

22. studenoga 2019., tek dva dana

prije njegova zatvaranja (otvorenje je

bilo u svibnju). S obzirom na visoke plime

u Veneciji u ovo doba godine (samo

tjedan dana ranije dogodila se jedna

od najviših u posljednjih šezdesetak

godina, poplavila je grad do te mjere

da se njime nekoliko dana nije moglo

hodati), imali smo podosta sreće s

vremenskim prilikama. Osim nekoliko

lokvica na Trgu sv. Marka gotovo da se

nisu vidjele posljedice ove nepogode

pa smo uživali u ljepotama venecijanskih

ulica, trgova, mostova i kanala

koje smo upoznavali po dolasku

ovamo. Nakon toga uputili smo se u

Giardini gdje je izložba podijeljena u

paviljone od kojih većina ima nacionalni

predznak poput njemačkog,

španjolskog, američkog, izraelskog,

ruskog i ostalih, a potom i u Arsenal

gdje su na jednom mjestu

prikazani aktualni umjetnički trendovi

u svijetu.

..........61

dog

ađaj

nic a

Volontiranje na Pulskome filmskom festivalu

opisuje nam učenica Ivana Tramišak

Prošle sam

se godine

odlučila za

volontiranje

na Pulskome

filmskom festivalu.

U sklopu

volontiranja sudjelovala sam u

radu RED radionice. Upoznala

sam nove ljude, stekla prijatelje,

puno naučila. Bilo je to dvanaest

napornih, ali zabavnih dana.

Zapravo, istaknula bih ovo

volontiranje kao nešto najbolje

što mi se dogodilo u prošloj

2019. godini!

Upoznavanje s ekipom

Prvog sam dana ustala ranije

kako bih stigla na autobus jer

ljetujem u naselju blizu Pule.

Na mjesto događaja stigla sam

desetak minuta prije početka

radionice. Sudionici, mlađi od

mene, bili su mi nepoznati.

Brzo smo se upoznali i postali

vrlo složni. Najvažniji je zadatak

radionice bio snimanje filma.

Temom filma određena je ekologija,

konkretno plastika. Prvi

smo dan razmjenjivali ideje za

film i pisali sinopsis. Naš je rad

trajao dva sata, a vrijeme je,

zbog zanimljivosti teme i zadatka,

prošlo uistinu brzo.

Drugog dana radionica mi

se učinila malo kompleksnijom

nego što mi se to činila

prethodnoga dana. Izrađivali

smo ploču scenarija. Jedan dio

ploče crtala sam i sama. Ispalo

je grozno! Kasnije smo izrađivali

materijale za film i razgovarali,

zezali se. Bilo je baš zabavno!

Na kraju smo raspodijelili uloge

za set. Moja je uloga bila 1AD -

kontroliranje vremena početka i

kraja snimanja. Također, u filmu

mi je dodijeljena uloga statista.

Volontiranje na

festivalu

Treći dan na Pulskome

filmskom festivalu bio je moj

prvi dan volontiranja. Trebalo

mi je određeno vrijeme da se

uhodam u svoje zadatke. Prvih

pola sata hodala sam od jedne

osobe do druge i ispitivala

gdje bih ja trebala biti, što bih

trebala činiti, ali nitko nije znao.

Bila je to vrlo komična situacija.

Tada još nisam imala akreditaciju

te sam je pošla prvo izraditi.

Iako sam unaprijed poslala

svoju fotografiju – nje nije bilo,

zagubila se! Morali su me fotografirati.

Nisam bila zadovoljna

novom fotografijom, ali drugi

su je pohvalili pa sam zaključila

kako valjda nije toliko loša.

Baš sam izlazila iz prostorije

kad me nazvao netko s nepoznatoga

broja. Predstavio se

Napisala i fotografije:

Ivana Tramišak, 3.mt

Istaknula

bih ovo

volontiranje

kao nešto

najbolje

što mi se

dogodilo u

prošloj 2019.

godini!

kao Toma. Toma je bio voditelj

mladih volontera. Zamolio me

da dođem u kino Valli. Otkrila

sam svoje volontersko mjesto,

hura! U kinu Valli bila sam i prije.

Tamo sam ljeti često odlazila

na projekcije filmova. Iskreno,

bio je čudan osjećaj tamo raditi.

Radila sam u jutarnjoj smjeni i

tako upoznala Tanju, također

volonterku, i njezinog ljubimca

Pepu. Zbog njih dvije prvi sam

puta zaista shvatila što je to

ljubav prema životinjama. Tanja

nigdje nije išla bez Pepe. Pepa

je bila vrlo poslušan, ali i zaigran

pas, a Tanja je bila vrlo otvorena

i topla osoba. Bilo mi je neizmjerno

ugodno razgovarati s

njom i igrati se s Pepom. Toma

nam je objasnio što trebamo

raditi. Naš je zadatak bio brojati

ljude koje dolaze na premijere,

a nakon završetka filma otvoriti

im vrata i uključiti svijetlo. Nitko

nikada nije otkrio način na koji

se pali svjetlo! Toliko smo brinuli

oko toga da smo naposljetku

krenuli zbijati šale sa svjetlom.

Između dviju premijera počistili

bismo kinodvoranu ako je bilo

potrebno. Dobili smo kupone za

ručak. Taj sam dan jela hamburger

i isprobala napitak od cikle.

Stvarno isprobala, dala sve od

sebe. Nije išlo!

Četvrti je dan ujedno i zadnji

dan s Tanjom. Posjetiteljima

je smetalo to što je Pepa bila

u kinu, zato su njih dvije premjestili

na drugo volontersko

mjesto. Bilo mi je žao jer je Tanja

bila izvrsno društvo. Ostala sam

sama. Crtala sam nešto i pisala

u svoj notes, dosađivala se. Dan

je prošao uz malo rada.

Snimanje u

napuštenome mlinu

Peti sam dan prvo otišla na

radionicu. Snimali smo u starome

napuštenom mlinu. Budući

da je projekt bio sufinanciran

vanjskim fondovima, pridružile

su nam se dvije djevojke iz Londona.

Film se u cijelosti snimao

na engleskome jeziku. Atmosfera

na setu bila je opuštena. Bilo

je jako zanimljivo i smiješno.

Moj je posao je bio govoriti

sljedeće: Tišina! Kamera, akcija!,

i to sve povišenim tonom

kako bi me svi čuli. Nakon

snimanja imala sam podosta

vremena. Šetala sam gradom

dok nije počela moja smjena

u kinu. Počela sam volontirati

poslijepodne te sam upoznala

druge volonterke – Lunu,

Deu i Luciju. Poslijepodne je,

očekivano, bilo više posjetilaca,

a samim time i posla. Ljudi

su postavljali uglavnom ista

pitanja: Kad počinje film?, Je li

projekcija besplatna?, Kasnim

li na projekciju?, Koji je naslov

filma?. Za vrijeme prikazivanja

filma Dea i Lucija bile su vani,

pušile i razgovarale, dok smo

Luna i ja bile unutra. Luna studira

dizajn u Rijeci i zna uistinu

lijepo slikati. To je poslijepodne

..........62

naslikala sve volontere, a ja sam

joj pomogla nacrtati neke likove

iz crtanih filmova. S vremena

na vrijeme i mi bismo izašle

i pričale s Deom i Lucijom, a

znao nam se pridružiti i Toma.

Začudo, za ručak nitko nije bio

gladan pa sam otišla sama. U

restoranu je bila velika gužva.

Čekala sam pedesetak minuta.

Naručila sam pizzu. Nisam je

mogla do kraja pojesti. Zamolila

sam da mi ono što je ostalo

spreme u kutiju ako će netko

od ekipe slučajno htjeti omastiti

brk. Ušla sam u kino s kutijom

od pizze u rukama i svi su

me čudno gledali. Kino je bilo

puno i svi su čekali ulazak na

projekciju. Brzo sam ostavila

pizzu i stala ispred vratiju

kako netko ne bi ušao. Ostatak

ekipe čistio je dvoranu. Nakon

toga gužva se smanjivala, a mi

smo razgovarali i grickali dio

pizze koji je ostao.

Povratak u akvarij

Šesti smo dan snimali u akvariju

van centra grada. Tamo sam

bila tek jednom, u petome

razredu osnovne škole. Bilo

je zanimljivo vratiti se. Prvo

snimanje, a potom

ragledavanje.

Akvarijem se

orio naš smijeha.

Ubrzo nakon

što sam stigla

na volontiranje

uhvatio me umor.

Pitala sam Tomu

mogu li negdje

odmoriti. Rekao je

da mogu odspavati

u kinu ako mi ne

smeta buka. Sjela

sam u red s najmanje

svjetlosti. Mislila sam

kako ću odmah zaspati,

ali nisam. Spavala

sam otprilike dvadeset

minuta, a onda me radnja filma

počela zanimati. Bio je to ruskofrancuski

film o baletu. Nisam

više spavala. Nažalost, film nije

zadovoljio moja očekivanja. Po

završetku filma ispratila sam

gledatelje i počistila dvoranu.

Nakon volontiranja otišla sam

s Lunom i Deom na projekciju

studentskih filmova u Istarsko

narodno kazalište. Filmovi su

bili kratkometražni, raznih

tematika, ali svi jako zanimljivi.

Na kraju su nam se predstavili

autori i ispričali nešto o sebi i

svojemu filmu. Kasno popodne

mi volonteri imali smo zajedničko

fotografiranje u Areni.

Jako mi je drago da je takvo

što bilo organizirano. Danas

imam prekrasnu fotografiju za

uspomenu.

Razbuđivanje čajem

Sedmi je dan bio zadnji dan

snimanja. Trebali smo snimati

na trgovima – Danteovom i

Piazzi. Izgubila sam se na putu

do tamo. Tražila sam Danteov

trg na Google Mapsu, ali sam ga

zaobišla dva puta. Ni sama ne

znam kako! Bila je treća sreća!

Time smo završili naš projekt

snimanja. Za sutradan nam je

preostala još samo montaža.

Kasnije mi se na volontiranju

ponovno spavalo, ali razbudio

me čaj koji sam popila s

Deom i Lucijom. Zamijetila sam

promjenu. Vani su organizirali

takozvano ulično kino. Odlično!

Toma je pronašao kredu,

a ja sam se sjetila kako bismo

mogli nacrtati školicu. Bila je

to filmska školica – imala je

kameru, scenu, projektor. Igrali

smo se kao predškolarci. Kasnije

sam opet išla na prikazivanje

studentskih kratkometražnih

filmova s Lunom. Ovoga su

puta bili još bolji. Bila su čak dva

sa stop-animacijom od kolaža.

Bili su zaista genijalni! U takvim

se filmovima odmah primijete

kreativnost, originalnost i talent

autora. Osjetila sam glad

i otišla po hranu, sama. Uzela

sam hot-dog. Jela sam putem,

ali vratila sam se u kino prije

no što sam dovršila. Povijest se

ponovila! Čudni pogledi, gužva.

Luna je također primijetila ovu

slučajnost ponavljanja pa smo

komentirale i smijale se.

Meni se nikud ne žuri

Osmi se dan na radionici

radilo na montaži. Bila sam

jako umorna. Nije lako ustajati

svaki dan u šest sati. Dala sam

prednost drugima u montiranju.

Ležerno sam razgovarala s

onima jednako umornima. Iako

nam je slijedila premijera filma,

polako smo se počeli opraštati.

Mojim je novim prijateljima bilo

žao što sljedeće godine neću

moći ponovno sudjelovati na

radionici s njima. Ne mogu jer

je dobna granica šesnaest godina,

ali uvijek možemo snimati

filmove u vlastitom angažmanu!

S jednom sam se djevojkom

dogovorila kako ćemo sljedeće

godine zajedno volontirati, a s

drugima ću se naći na piću ako

ništa više. Uspješno montiranje

proslavili smo uz sok i grickalice.

Na volontiranje sam došla puna

energije. Vjerojatno me držao

adrenalin od radionice. Kratkometražni

filmovi s Lunom nakon

nekoliko sati volontiranja postali

su dio svakodnevne tradicije,

veselilo me to. Toga smo dana

zajedno otišle po hranu. Radni

je dio bio isti kao prethodnih

dana: brojanje gledatelja i čišćenje

dvorane. Kad smo sve

napravile, sjele smo i razgovarale.

Dogovarale smo kako

bismo mogle osmisliti i snimiti

animirani film 2D računalnom

animacijom. To bi bilo sjajno!

Deveti dan volontirala sam

ujutro. Bila sam sama u smjeni.

Nedostajalo mi je moje društvo,

ali sam pogledala film – dva i

vrijeme je prošlo. Poslije sam

otišla po pizzu i na autobusni

kolodvor dočekati sestru koja je

dolazila na ljetovanje.

Deseti se dan prikazivao film

koji smo napravili na radionici.

Svi su bili oduševljeni i hvalili

nas. Za nas je to bio veliki

uspjeh, bili smo jako ponosni.

Još smo se jednom odlučili

sastati te svi zajedno proslaviti.

Otišli smo u McDonald’s. Nakon

toga vratila sam se na posao u

kino. Poslije par sam odrađenih

sati sa sestrom i bakom pogledala

dva filma: satiričnu komediju

Posljednji Srbin u Hrvatskoj

i napeti triler F20. Nakon toga

smo zajedno otišle doma.

Jedanaesti dan radila sam

ujutro i nisam imala puno posla.

Iznenadile su me Tanja i Pepa.

Došle su mi praviti društvo.

Razmjenjivale smo iskustva s

volontiranja. Shvatila sam da

je i ona upoznala zanimljive

ljude i pogledale dobre filmove.

Nakon druženja s njima otišla

sam pogledati Blank kratkometražne

filmove. I sama sam

članica Blanka koji me ni ovaj

put nije razočarao. Filmovi su

bilo odlični.

Spektakularni završetak

Dvanaesti je dan bio posljednji

dan Pulskoga filmskog

festivala. Volontirala sam ujutro.

Svi smo se mi volonteri okupili

do podneva te smo zadnji dan

proveli zajedno. Razgovarali

smo i razmjenjivali događaje,

smijali se i na kraju otišli na

zajednički ručak. Uvijek ću pamtiti

te ljude, jako su mi prirasli

srcu. Navečer se prikazivao novi

film – Kralj lavova – u Areni te

sam ga pogledala sa sestrom,

bakom i svojom prijateljicom

Martom. Bilo je spektakularno!

Gledati film pod vedrim nebom

i uz zvijezde – jednostavno

fantastično. Našla sam svoj novi

najdraži način gledanja filmova.

Da zaključim ovaj osvrt na

živopisan tjedan i nešto više

dana: Pulski filmski festival

pamtim kao izuzetno vrijedno

iskustvo, kao događaj koji mi

je donio nova poznanstva,

nova znanja te puno smijeha i

zabave. Rano ustajanje nikad

se nije više isplatilo! Da mogu,

ponovila bih radionicu i sljedeće

godine. Volontiranje svakako

hoću.

..........63

pu

top is

..........64

Napisao: Adrijan Krajcar, 3.mt

Velik dio svog života

putovao sam

tražeći avanturu i

načine na koje ću

učiti i komunicirati

s kulturama različitim od moje.

Fotografija je postala odličan

izgovor da pogledam dublje,

ona na neki način pojačava

moja osjetila. Predmete obično

nalazim slučajno, dok putujem,

ali posebno me privlače

priroda i životinje u njoj. Moj

glavni cilj kao fotografa jest

stvoriti vrste fotografija koje

kombiniraju snažan osjećaj

za priču i prenose kakav je

osjećaj biti tamo. Putujem od

Cilj mi je posjetiti sve

države na svijetu. Zasad:

28 posjećenih i 167 za

posjetiti.

malih nogu. Kada sam imao

tri godine, prvi sam put izašao

iz Hrvatske, a fotografija me

počela zanimati 12 godina

kasnije. Prva kameru koju sam

dobio bio je GoPro Hero 4,

njome sam više snimao nego

fotografirao. Koristio sam je

na putovanjima u Australiji i

Baliju. Godinu kasnije skupio

sam novac za džepni fotoaparat

Canon g7x mark ii. Također,

nije bio namijenjen fotografiji,

već snimanju, ali je svejedno

dobro poslužio. Većinu svojih

fotografija uradio sam tom kamerom.

Vjerujem da ne trebaš

imati odličan fotoaparat kako

bi bio odličan fotograf, iako

pomaže. Fotoaparat koji sada

koristim je Sony A7 ii, ponio

sam ga sa sobom u Novi Zeland

i kamera je fantastična.

Kao mali putovao sam na

Maldive, u Ameriku, Tunis,

Francusku, Indoneziju i na

još mnogo egzotičnih mjesta

u svijetu, ali se tada nisam

bavio fotografijom te bih se

>>>>>>>>

..........65

pu

top is

zato htio vratiti tamo. Tajland,

Portugal, Australija i Novi

Zeland ostat će mi u sjećanju

jer sam mogao kombinirati

ljubav prema fotografiji i ljubav

prema fotografiji u jedno.

Tajland je pun različitih kultura,

prelijepe prirode i ukusne

hrane. Nije skupo, ali sve više

turista dolazi tamo pa svake

godine malo poskupi. Kada

ljudi kažu da vole thai hranu, a

nisu bili na Tajlandu, ne mogu

si pomoći i pomislim: – Nikada

niste stvarno iskusili tajlandsku

hranu. Tajlandska hrana

na Tajlandu mnogo je bolja

nego igdje drugdje u svijetu.

Začini, mirisi, raznolikost okusa.

Na otvorenim štandovima

ulicama Tajlanda poslužuju

najjeftinija i najbolja jela koja

možete pronaći.

Sunce i osmjesi

Jako volim sunce. Mislim

da, nakon što sam većinu svog

života gledao snijeg u Hrvatskoj,

gravitiram suncu jer u

tropima nema snijega. Volim

toplinu, a privlači me činjenica

da je na Tajlandu uvijek vruće

i vlažno.Tajlanđani su jedni

od najljubaznijih ljudi koje

sam ikad upoznao. Uvijek su

sretni, uvijek nasmijani, izuzetno

ljubazni i uvijek korisni.

Pomoći će vam ako imate

problema i prevoditi ako ne

govorite tajlandski. Tamo ima

odličnih plaža. Iako se Tajland

razvija godinama, a nekolicina

najboljih plaža uništena je

nekontroliranim razvojem, još

uvijek se mogu pronaći netaknuti,

slikoviti otoci i plaže

širem zemlje.

Portugal je vrlo sličan Zagrebu

i Istri, a i puno bliži nego

Tajland, gradovi imaju vrlo

staromodne zgrade, a izvan

njih je sve pusto i zemlja je crvena.

Plaže su prelijepe, samo

što je vrlo vjetrovito i more

je hladno. U Portugalu je vrlo

skupo pa novac treba trošiti

pametno. Cijelu smo zemlju

prošli iznajmljenim autom. Sve

je relativno blizu i ceste nisu

komplicirane, jedino ako ste u

Lisbonu, glavnom gradu koji

je vrlo bregovit s puno prometa.

Najbolja morska hrana koju

sam probao bila je u Lagosu,

malom ribarskom gradu na

jugu Portugala. Dizanje u pet

ujutro u Portugalu se isplati

jer su tamo neki od najljepših

izlazaka i zalazaka sunca na

svijetu. Pogotovo usred mora

na kajaku.

Rodna zemlja moje majke,

mjesto gdje mi se nalazi obitelj

je Australija – nikada mi

neće dosaditi putovati tamo.

Jako je vruće i klima je nepred-

..........66

vidljiva. Obožavam divlji

život i prirodu Australije.

Nigdje drugdje ne možete

vidjeti koale i klokane. Prije

otprilike tri godine bio sam

tamo i imao mogućnost

držati koalu. Požari koji se

sada tamo događaju slamaju

mi srce, znam da je već

milijun životinja uginulo,

kao i previše ljudi i da prijeti

opasnost mojoj obitelji.

To me stvarno zabrinjava.

Dim se proširio i do Novog

Zelanda.

Na drugom planetu

Novi Zeland je kao drugi

svijet, kao da ste na drugom

planetu. Po ljeti je klima

čudna, temperatura ne

prelazi 28 o C, tu i tamo zna

padati kiša i jako je hladno

navečer, ali je sunce vrlo

snažno. Priroda je neopisiva,

a njihova kultura jako

fascinantna. Iako je Novi

Zeland jako skup, rekao bih

da vrijedi potrošiti svaku

lipu na njega. Planine su

predivne, voda je tirkizna,

a trava zelena. Nazvao bih

Novi Zeland mjestom iz

bajke. Jedna od stvari koja

se tamo treba doživjeti

jest bungee jumping jer su

poznati po tome. Bilo je to

najzabavnije, ali definitivno

i najstrašnije iskustvo mog

života. Jedina stvar koja

me razočarala je grad Christchurch,

nazvao bih ga

gradom duhova jer nema

puno ljudi vani, a oni koji

jesu, nisu baš ljubazni. Još

obnavljaju grad od teškog

potresa koji se zbio prije

dvije godine. Iznenadio

me grad Queenstown,

malen, ali pun života, ljubaznih

turista i domaćih

ljudi. Okružen je ogromnim

planinama i ima puno zabavnih

stvari za raditi – od

planinarenja do skakanja s

mosta.

Kada putujem, želim naučiti

nešto novo, svaki put,

upoznati nove ljude i nove

kulture. Cilj mi je posjetiti

sve države na svijetu. Zasad:

28 posjećenih i 167 za

posjetiti.

..........67

kr

eati

vci

U

slobodno se vrijeme bavim svime što mediji obuhvaćaju,

ali najviše obraćam pažnju na fotografiju.

Jedna fotografija može ispričati sasvim drugu

priču od one koju ljudsko oko doživi u stvarnosti.

Nije nužno fotografirati ono što se smatra lijepim,

važno je uhvatiti trenutak i prenijeti emocije na fotografiju -

ljepota fotografiranja jest u tome što jedna fotografija može

ispričati tisuću riječi. Zato sam se počeo baviti njome, uživam

u tome i želim što više slobodnog vremena provoditi fotografirajući

stvari koje moje oko često izostavi u stvarnosti. Također,

fotografiram za kazališta i druge organizacije.////////////Rafael

Anočić, 3.mt

..........68

..........69

čitat

eljs

ki kl

ub

Napisao: Filip Dučić, 3.mt

Remek djelo američkoga

pisca J. D. Salingera, Lovac

u žitu, najprodavanija

je knjiga koja nikad nije

adaptirana u filmski

format. Također, jedna je od najkontroverznijih

knjiga ikada tiskanih. Trinaesta

je po redu najviše osporavanih knjiga u

90-ima prošlog stoljeća. Protagonist ove

knjige, Holden Caulfield, u očima publike

postao je ikona narcizma i pesimizma.

Unatoč kontroverzama ne možemo reći

da knjiga nije imala spektakularni utjecaj

na svijet literature.

Tri dana uoči Božića

Knjiga je nastala u 50-im godinama

prošlog stoljeća, a obilježava ju Holdenovo

vrijeme provedeno u New Yorku,

tri dana uoči Božića. Holden Caulfield,

protagonist knjige, pesimistični je luzer

kojem je životni cilj pronaći autentičnost

i smisao života. Zajedno sa svojom

sestrom Phoebe, Holden se bori protiv

“bučnog” i “umjetnog” svijeta, a u njegovim

očima taj je svijet većina odraslih.

Holdenova mržnja prema Hollywoodu

i otpor prema društvenoj kulturi u to

je vrijeme, zapravo, bio odraz autora

(Salingera). Salinger nije imao najljepše

iskustvo s Hollywoodom i tom “umjetnom”

kulturom. Po Salingerovu odlasku

u 2. svjetski rat njegova je žena posjetila

Hollywood te tamo upoznala Charlieja

Chaplina; možemo pretpostaviti što se

potom dogodilo. Kada je Salinger saznao

za to, bijes i ljutnja su ga prevladali. Taj

bijes i ljutnja poprilično su uočljivi u

njegovu romanu Lovac u žitu kojeg je

pisao tijekom rata. Salinger je završio

roman nakon rata i publicirao ga 1951.

godine. Roman Lovac u žitu postao je

kultni hit i Salinger to nikako nije mogao

podnijeti. Nakon niza publikacija, 1965.

godine Salinger se izolirao i pobjegao od

očiju publike. Unatoč svemu tome, pitanje

koje stoji i na koje su brojne mase

ljudi probale odgovoriti je – “O čemu

je ova knjiga?”. Nekima je knjiga samo

priča klinca koji je buntovnik i loš primjer

mladima koji čitaju knjigu. Za neke ova

knjiga ima malo dublje značenje. Knjiga

je napisana u prvom licu. On se uglavnom

prisjeća svojeg djetinjstva ili svoje

prošlosti. Holden na početku knjige prepričava

smrt svojeg mlađeg brata Allieja,

a kroz knjigu govori o svojim prošlim

iskustvima s ženama. Stil djela ogleda se

u Holdenovu ponavljanju riječi, na primjer:

“hoću reći”, “lažno” ili “stari”.

Potraga za utjehom

Kad god bi Holden uspostavio razgovor

s odraslom osobom, on je tražio

neku vrstu utjehe od nje. Takav je, na

primjer, razgovor s časnim sestrama ili s

taksistima. Holden je od svih njih tražio

potvrdu da odrastanje ipak neće biti

toliko loše. Sam naslov knjige odnosi se

na njegovo pogrešno pamćenje jednog

stiha lirske pjesme “Dolazeći iz žita.” To

pogrešno pamćenje utječe na Holdenovo

maštanje kako bi htio biti lovac u žitu.

Lovac koji stoji u polju žita gdje se djeca

igraju, čeka na rubu provalije i spašava

djecu od te strahovite provalije. Poprilično

je očito da ta provalija predstavlja

život odraslih i zrelih, a Holden je na

rubu. Holden stoji na tom opasnom rubu

zrelosti i djetinjstva.

Um zakačen za prošlost, tijelo

koje ide naprijed

U djelu je prisutna njegova pesimistična

odbojnost prema svijetu, ali na

kraju napokon uviđamo drugačiju stranu

Holdena. Kada je sa starom Phoebe otišao

do vrtuljka, čitamo kako se osjećao

toliko sretnim da bi mogao vrištati dok je

padala kiša i smočila ih oboje. Holden se

osjećao sretnim po prvi put u cijeloj knjizi.

Neki čak kažu da je Holden u ovom

trenutku pao s litice i postao zreo. Čak se

i zbližio s poljem žita. Holden je idealist,

osjećajno nezreo i djetinjast, nemoguć

za prilagodbu na svijet zrelih i odraslih.

Um zakačen za prošlost i tijelo koje ide

naprijed. Holden je nešto što smo svi mi

zamislili, zamišljamo ili ćemo zamisliti

kad-tad. Kad-tad ćemo htjeti biti slobodni,

slobodni kao djeca koja trče kroz

polje bez brige na umu. Kad-tad ćemo

htjeti biti Lovac u žitu.

Kad-tad ćemo htjeti

biti slobodni, slobodni

kao djeca koja trče kroz

polje bez brige na umu.

Kad-tad ćemo htjeti biti

Lovac u žitu.

..........70

Napisala: Vanja Landripet, 4.d


U

petak,

25. listopada

2019. godine,

učenici Škole za

umjetnost, dizajn,

grafiku i odjeću Zabok

predvođeni knjižnjičarkom

i nekolicinom profesora posjetili

su Gradsko dramsko kazališe Gavella

u Zagrebu. Na repertoaru

je bila predstava Kiklop režisera

Saše Anočića, osmišljena prema

istoimenome romanu autora

Ranka Marinkovića. U središtu

zbivanja predstave jest lik Melkiora

Tresića – intektualca koji

dane provodi iščekujući poziv

u vojsku te se odlučuje na post

i prisilno izgladnjivanje kako bi

izbjegao vojnu obvezu. Tijekom

boravka u vojsci završava u

bolnici u kojoj provodi neko vrijeme.

Na kraju se u strahu vraća

građanskome životu u trenutku

kada je stigao rat – kiklop koji

vreba i proždire sve oko sebe.

Glavne likove u predstavi

glume Franjo Dijak (Melkior),

Dražen Kühn/Siniša Ružić (Maestro),

Živko Anočić (Ugo), Amar

Bukvić (Don Fernando), Filip Šovagović

(Atma), Dijana Vidušin

(Vivijana) i Martina Čvek (Enka).

Na sceni je nastupilo sveukupno

dvadeset i dvoje glumaca. Svaki

je od njih svojim glasom, tijelom

(mimikom i gestama), glumom

i emocijama uvjerljivo utjelovio

lik koji je glumio. Tako je Franjo

Dijak, čovjek krhke građe,

svojim tijelom izvrsno dočarao

izgled izgladnjeloga Melkiora.

Tome su doprinijeli i njegov hod

(malo pognut od izgladnjelosti)

te emocije – strah od rata, ljubav

prema Vivijani. Najjače su

karike u glumačkoj postavi Ugo,

Maestro i Melkior, a najslabije

sporedni likovi. Odnos glumaca

prema publici čini se pomno

isplaniranim od režisera – na

početku predstave su Melkior

Tresić i Don Fernando sjedili u

publici te raspravljali o Hamletu.

Od štofa do scene

Vizualno je sve bilo odrađeno

odlično – reflektori upereni u

likove bitne za određenu scenu

dok se u neosvijetljenoj, tamnoj

pozadini mijenjala scenografija.

Kostimi i šminka uvelike su

pridonijeli uvjerljivosti glumaca

i njihovim ulogama, dok su

glazba i zvukovi pridonosili

atmosferi.

Scenografija je zasigurno

doprinijela dojmu cjelokupne

predstave – interijer i elementi

koji se unose i iznose te glumci

koji se u tom interijeru nalaze

u pojedinoj sceni; tako su

prikazani Daj Dam – kafić sa

šankom, stolovima i stolicama;

Melkiorova soba sa krevetom;

ulica – ulična vaga i klupa;

bolnica – bolnički kreveti, ali i

glumci (u ludnici) koji su svojim

načinom glume doprinijeli

atmosferi ludnice u koju je bio

poslan Melkior nakon što je

poljubio bolničarku. Kostimi

glumaca odgovaraju vremenu

četrdesetih godina dvadesetog

stoljeća, vremenu ratnog stanja

i društvenog kaosa izazvanog

ratom. Boje kostima su većinom

neutralne – crna, bijela, siva,

smeđa i krem. Materijal je štof

– većinom za košulje, hlače i

prsluke, no ima i primjera krzna

(šal). Od odjevnih predmeta

na sceni se najviše pojavljuju

košulje, hlače, kaputi, odijela te

haljine od pamuka ili viskoze, na

nekima ima i šljokica. Od modnih

dodataka glumci nose kape,

naočale, šalove. Stil odijevanja

utječe na scenski efekt jer prikazuje

prošlost i način odijevanja

te stil koji su ljudi tih predratnih

četrdesetih godina 20. stoljeća

preferirali.

Zvuk i svjetlo

Predstava obiluje glazbom i

zvukovima – zvuk tramvaja koji

upozorava Tresića da se makne

dalje od pruge ili iznenadan i

snažan, glasan zvuk pucnja iz

pištolja, violinisti koji sviraju te

na taj način navještaju dolazak

rata. Autor glazbe je Matija

Antolić. Zvuk se koristi kao

element koji pridonosi atmosferi

– naglašava situacije i na taj ih

način uvjerljivije prikazuje. Tako

je spomenuti jak zvuk pucnja iz

pištolja prepao jedan dio publike.

U nekim se situacijama vide

izvori glazbe (svirači glazbenici

na sceni), a u nekima ne (zvuk

tramvaja – nije se vidjelo otkud

dolazi, ali se moglo pretpostaviti

da dolazi iz smjera publike).

U ovoj predstavi postoje

dvije vrste rasvjete – prirodna i

dramatična. Prirodna je zastupljena

u trenutku prikaza scene

u kojoj se na pozornici nalazi

više likova čija je pojava bitna za

gledateljev dojam te iste scene

(ulica i kavana). Dramatična je

rasvjeta upotrijebljena u onome

trenutku kada se na pozornici

žele istaknuti jedan ili dva lika te

kako bi se gledatelju odvratila

pažnja od izmjene scenografije

u pozadini. Reakcija publike na

neke od scena dokazala je kako

joj se predstava svidjela (smijeh

publike kad je bila smiješna

scena, veliki pljesak na kraju

predstave).

Od specijalnih efekata bitno

je spomenuti projekciju oka u

scenama. Radi se o jednom oku

što je jasna poveznica s Kiklopom.

Osim toga, na kraju predstave

kao poseban efekt dolazi

snijeg. Scena koja mi je ostala u

sjećanju jest upravo ta finalna

scena: rat je stigao, violinisti sviraju,

u središtu pozornice stoji

Melkior iznad kojeg pada snijeg.

Dopao mi se taj efekt snijega te

način na koji je ostvaren.

Koncept prema

književnom izvorniku

Redatelj i autor dramatizacije

je već spomenuti Saša Anočić.

Koncept režije bio je vidljiv. Svakom

je glumcu pristajao njegov

lik. Izbor i scensko oblikovanje

mjesta usklađeni su s glazbom i

zvukom koji doprinose atmosferi

te je dočarano vrijeme radnje

iz Kiklopa – 1940. godina. Tome

doprinose i kostimi koje su

nosili glumci. Scene se slijevaju

jedna u drugu i prikazane su

realno (u kafiću se pije i puši).

Smatram da je režija odlično

izvršena.

Tekst, odnosno izvornik ove

predstave je moderni roman

Kiklop autora Ranka Marinkovića.

Predstava se nije previše

odmakla od izvornika. Uvjerljivo

su prikazane one najbitnije scene

iz romana što je dobro zato

što su vizualno prikazani točno

oni dijelovi koji bi se u romanu

mogli samo pročitati ili zamisliti.

Predstava mi se svidjela.

Mislim kako bih bolje pratila

predstavu da sam unaprijed

pročitala bar kratki sadržaj

Marinkovićeva djela. Bilo bi mi

draže da je predstava trajala

malo kraće. Moja je ocjena za

ovu predstavu vrlo dobar iz

navedenih razloga. Preporučila

bih predstavu zato što je svaki

glumac izvrsno odglumio svoj

lik, a scenografija i kostimografija

su odlične.

..........71

QRious?

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?