Božji-šapat-u-Dolini-blagoslova

no zbog umora od putovanja te zbog sparine u dvorani jedva sam oči držao otvorenima. Sve sam se vrijeme
borio kako bih ostao budan. Znao sam da ću se strašno osramotiti ako na predavanju utonem u san.
Osjetio sam ogromno olakšanje kad je predavač najavio stanku. Spas! „Umit ću se“, pomislio sam, „i valjda
mi se u nastavku neće toliko spavati.“ U tom trenutku nisam ni slutio da mi za bijeg iz pospanosti neće trebati
umivanje. „Prije nego što odemo na odmor“, izustio je predavač, „želim vam još nešto reći.“ „Izdržat ću i ovaj
dodatni govor samo da ne bude predug…“, pomislio sam u sebi.
Predavač je počeo govoriti pred svima o tome kako je prije mnogo godina prenoćio kod prijatelja u Zagrebu.
„Zašto je to tako važno?“ pitao sam se. Nastavio je. Kako nije mogao zaspati, prelistavao je knjige s polica
u sobi. I u ruke mu je došla zbirka duhovne poezije Ljubav i vjernost. Trgnuo sam se jer sam ja zaslužan za
tu zbirku! Godinama sam skupljao izvornu poeziju pjesnika koji su pisali za dušu i tako uredio jednu jedinu
zbirku poezije u životu. Tiskana je petnaestak godina prije tog seminara u manjem broju primjeraka. Tada je
predavač izgovorio moje ime, usmjerio pogled prema meni i upitao me: „Hoćeš li na početku drugog dijela mog
predavanja izrecitirati neku od tih pjesama ako znaš napamet?“
To mi je bilo toliko šokantno i neočekivano da sam samo gledao u čudu. „Da, svakako,“ odgovorio sam,
„nešto ću pripremiti“. Nisam ni u najluđim snovima mogao naslutiti da me taj predavač poznaje po imenu
zahvaljujući zbirci poezije! Potpuno sam se razbudio. Recitirao sam jednu pjesmu iz te zbirke pred cijelim
skupom odmah nakon stanke. Mislim da sam bio najbudniji čovjek u dvorani. Moje se nutarnje biće sasvim
razbudilo i predavanje sam nastavio pratiti svjež i usredotočen.
11