Božji-šapat-u-Dolini-blagoslova

Neka je žena, slomljena srca, potražila Isusa. Do tada je živjela životom bludnice. Tako prezrena i odbačena,
za mnoge nije bila vrijedna pozornosti. Tekst nam ne govori gdje je upoznala Isusa ni kako je čula za njega. No to
što je Isus postojao, što je ona u njemu prepoznala Boga koji ljubi i prašta, vodilo ju je u potragu za njim. Grijeh s
kojim se borila i blizina Božje praštajuće ljubavi nagnali su je da potraži novi život. Ušla je u kuću čovjeka koji se
zvao Šimun jer je saznala da je Isus kod njega na objedu. Prišla je Isusu i njezino mu je slomljeno srce izrazilo
dirljivu dobrodošlicu. Držeći posudu skupocjene pomasti, stala je pokraj Isusovih nogu te plačući – naglašava
Evanđelje – počela mu suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću. (Lk 7:38)
Čak i sam dolazak u Šimunovu kuću bilo je hrabro djelo. U podneblju u kojem je živjela žene su bile u
podređenom položaju. Osim toga, Šimun je pripadao farizejskoj sljedbi, čiji su pripadnici naglašavali vanjsku
pobožnost i prijezir prema onima koji se ne pridržavaju krutih propisa i vjerskih obreda. Evanđelje navodi
Šimunovu reakciju na dolazak te žene. „Kad bi ovaj bio prorok, pomislio je Šimun o Isusu, znao bi tko je i kakva
je ova žena što ga se dotače: da je grešnica.“ (Lk 7:39)
Isusov odnos prema toj ženi djelovao je zapanjujuće i razočaravajuće za domaćina. To je bilo tek prvo
iznenađenje. Šimun je u svoju kuću pozvao Isusa jer su ga i farizeji donekle priznavali za utjecajnog učitelja
i proroka, a ovaj se sasvim nedolično ponio prema grješnoj ženi, dopuštajući da ga ona dotiče i iskazuje mu
naklonost. Zamisli kako se tek Šimun osjećao kad mu je Isus, poznavajući njegove misli, rekao sljedeće riječi:
70