Grafičar_344_345

RADNO PRAVO
Stanka za vrijeme radnog dana
U
moru drugih instituta koji uređuju radne odnose (sklapanje
ugovora o radu, plaća, godišnji odmor, odredbe o otkazu ugovora
o radu i sl.), pravo na stanku uzimamo kao periferno
pitanje, no ustvari je svakodnevno vrlo važna kako za radnike tako
i za poslodavce. Zamor koji se javlja tijekom radnog dana može negativno
utjecati na kvalitetu rada i psihofizičko stanje radnika. Takvo
stanje može dovesti do smanjene koncentracije radnika i povećanja
razine stresa, što u konačnici dovodi do lošijih radnih rezultata i produktivnosti
radnika. Nažalost, i dalje mnogi poslodavci, a i radnici,
misle kako tih 30 minuta odmora tijekom radnog dana nije bitno i
da im korištenje pauze samo poremeti ritam rada. No, istraživanja
pokazuju mnoge dobrobiti redovnog korištenja stanke. Ono doprinosi
i većem zadovoljstvu radnika. Redovito korištenje stanke pozitivno
utječe i na smanjenje ozljeda na radu. Rizik od nesreća veći je
u slučajevima kada se stanka odgađa prema kraju radnog vremena ili
kada se rijetko koristi.
Pravo na stanku
Pravo na stanku propisano je člankom 73. Zakona o radu u kojem
se određuje da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima svakog
radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta,
osim ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno. S obzirom na
to da se stanka uračunava u radno vrijeme, ova granica od šest sati
dnevnog rada uračunava u sebe i stanku, tako da ustvari govorimo
o 5 i pol sati efektivnog rada i 30 minuta stanke. Naravno, trajanje
stanke može biti i duže ako poslodavac to omogući, kao što ju može
omogućiti i u slučaju kada radnik radi kraće od 6 sati.
Stanka se uobičajeno koristi
negdje u sredini radnog
vremena. Primjerice,
ako radnik radi od 8 do
16 sati, stanku će koristiti
u pravilu oko 11 ili 12 sati,
no navedeno nije propisano
Zakonom o radu nego je
rezultat dogovora radnika
i poslodavca. No moguć je
i drugačiji način korištenja
stanke. Tako članak 73. stavak
5. Zakona o radu govori
da ako posebna narav
posla onemogućuje prekid
rada radi korištenja stanke,
kolektivnim ugovorom,
sporazumom sklopljenim
između radničkog vijeća i
poslodavca ili ugovorom o
radu uredit će se vrijeme i
način korištenja ovog odmora.
Ako narav posla nalaže, stanka se može odrediti i na drugi način.
No, to ne znači da radnici nemaju pravo na stanku, da se ona ne
mora odrediti. Oni zadržavaju to pravo, samo se uređuje na drugačiji
način.
Primjerice, Kolektivnim ugovorom Tisak propisano je da u slučaju
da pojedinom radniku zbog prirode procesa rada nije omogućeno
korištenje stanke u trajanju od 30 minuta tijekom radnog dana,
poslodavac može skratiti radniku dnevno radno vrijeme. Propisuje
nadalje da ako je narav posla takva da onemogućuje prekid rada radi
korištenja stanke, stanka se osigurava višekratnim korištenjem odmora
u kraćem trajanju. Dakle, radnik u svim tim slučajevima ima
pravo na svoju stanku u trajanju od najmanje 30 minuta, no koristi
je na drugačiji način. Poslodavac to pravo radniku ne može uskratiti,
20 grafiCar & MEDIJI
stoga se radnici ne trebaju bojati ili ustručavati koristiti svoje pravo.
Vezano za višekratno korištenje odmora u kraćem trajanju, jedno
istraživanje pokazuje kako najproduktivniji radnici rade 52 minute,
a zatim koriste stanku od 17 minuta. Ti radnici su efektivno radili
manje od 8 sati, ali su potpuno i učinkovito obavili svoje radne zadatke.
Za vrijeme rada bili su maksimalno koncentrirani, bez praćenja
poruka na mobitelu i društvenim mrežama ili odlaska na stanku
za pušenje. S druge strane, za vrijeme odmora bili su maksimalno
isključeni od rada, bez provjeravanja službene elektroničke pošte ili
obavljanja manjih administrativnih obveza. Istraživanja u zdravstvenom
sustavu također potvrđuju korist kratkih pauza. Redovite kratke
pauze mogu smanjiti psihološki stres i održati učinkovitost bez
potrebe za produljenjem radnog vremena.
Posebni propisi za pojedine kategorije radnika
Posebnim propisima može biti određeno drugačije korištenje
stanke pa, primjerice, vozači određenih kategorija i uvjeta imaju pravo
odnosno obvezu na stanku i u kraćim razdobljima, a stanke im
moraju biti duže. U uvjetima rada na visokim temperaturama nužno
je uzimati stanku od nekoliko minuta barem svakih sat vremena. U
praksi se postavlja pitanje stanke za one radnike koji zbog rasporeda
radnog vremena ili zbog prekovremenog rada nastavljaju raditi preko
8 sati. U pravilu im se nakon neke granice daje pravo na dodatnu
stanku istog ili nešto kraćeg trajanja. Ustalilo se pravilo da radnici
nakon 10 sati rada imaju pravo na dodatnu stanku od 30 minuta. Zakon
o radu dodatno štiti maloljetnike te određuje: Maloljetnik koji
radi najmanje četiri i pol sata dnevno, ima svakog radnog dana pravo
na odmor od najmanje
30 minuta neprekidno.
Pravilnik o sigurnosti i
zaštiti zdravlja pri radu s računalom
propisuje obvezu
poslodavca da radnicima na
računalu osigura promjenu
aktivnosti. Ako ne postoji
mogućnost promjene aktivnosti
radnika, odnosno
ako radnik nema spontanih
prekida tijekom rada, poslodavac
mu ovisno o težini
radnih zadataka tijekom
svakog sata rada mora osigurati
odmor u trajanju od
najmanje 5 minuta i organizirati
vježbe rasterećenja.
Posebno mjesto zauzima
stanka za dojenje djeteta.
Pravo na stanku za dojenje
djeteta propisano je Zakonom
o rodiljnim i roditeljskim potporama. Radnica koja doji dijete
tijekom rada u punom radnom vremenu ima pravo na stanku za dojenje
djeteta u trajanju od 2 sata dnevno, neovisno od toga koristi li
zaposleni ili samozaposleni otac u isto vrijeme i za isto dijete neko
drugo pravo. Pravo se može koristiti jednokratno ili dva puta tijekom
dana sve dok dijete ne navrši godinu dana života. Vrijeme provedeno
na stanci za dojenje ubraja se u radno vrijeme.
Zakon o radu određuje i prekršajnu odgovornost poslodavca ako
radniku ne omogući korištenje stanki na način i pod uvjetima propisanim
za to. Novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit
će se za prekršaj poslodavac pravna osoba, a novčanom kaznom
od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za isti prekršaj kaznit će se poslodavac
fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
(MM)