u - Hrvatske šume

Hrvatska zaostaje u konštewjM biomase ajt Crno zlato vukovarsklh šMma 

1

Domaća svinja u šumi - znanost i struka zaobiđeni 

Država podržala program zaštite turopoljske svinje koji se treba 

realizirati u šumi 

Važnije od visoke cijene 

Plastični štitnici u integralnoj zaštiti šuma 

Hrvatska zaostaje u korištenju biomase kao izvora 

energije 

Korištenje biomase 

Crni orah - crno zlato vukovarskih šuma 

šumarija Vukovar 

Značajni čimbenici uspješnosti radova 

iskorištavanja šuma 

Prilog povijesti iskorištavanja šuma 

Močvare - svijet koji treba otkriti 

Uz 2. veljače - svjetski Dan močvarnih staništa 

Ariš 

Osnovni stručni pojmovi (A-Ž) 

Trputac 

što liječi, kako se sprema 

Lovački dvorac Jelaš 

Povijesna baština 

Crvena guba 

Gljive kao uzročnici bolesti šumskoga drveća 

Hotel Quercus - ponos vinkovačkih šumara 

Predstavljamo objekte za odmor Hrvatskih šuma 

Lovište na kraju grada 

Lovišta Hrvatskih šuma 

Dok nam hrašće bura vije! 

0 teoriji uzgajanja šuma 

A/Iladi nose šumariju Cerna 

šumarija Cerna - šumarstvo u zimskim uvjetima 

Kontinuirani zakon sila 

Ruđer Bošković 

Buba od koje zazire cijeli svijet 

Azijska dugonoga strizibuba 

Gutmanova željeznica 

Povijest šumskih željeznica u Hrvatskoj 

Događaji 

Gs HRVATSKE 

ŠUME— 

Mjesečnik »Hrvatske šume« 

Izdavač: »Hrvatske šume« 

p.o. Zagreb 

Direktor: Željko Ledinski 

Glavni urednik: Miroslav Mrkobrad 

Novinari: Antun Z. Lončarić, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše 

Ivica Tomić. 

Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, 

Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Ladislav Jursik, 

Žeijka Bakran 

Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, 

tel. 01/4804 169, e-mail: direkcija@hrsume.hr 

Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. 

Oblikovanje, priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb, Slavonska avenija 4 

Naklada: 6200 

Naslovna stranica: Lužnjakova šuma kod Novoselca - 

Miroslav Mrkobrad 

Zadnja stranica: Bršljan - Miroslav Mrkobrad

Od 1. 

ožujka 

Hrvatske 

šume 

postaju 

trgovačko 

društvo! 

Donošenjem izmjena i 

dopuna postojećega 

Zakona o šumama, 29. 

siječnja, Hrvatski je sabor 

otvorio proces velikih promjena 

u hrvatskome šumarstvu. 

Možda se ne čini značajnom 

i važnom odredba da 

se već s 1. ožujkom poduzeće 

registrira kao trgovačko 

društvo, ali za šumare i 

šumarstvo je - sudbonosna. 

Usporedba nije pretjerana, jer 

promjene pa i rokovi provođenja 

ukazuju na više stvari. 

Prvo, poduzeće više ne spada 

u "javna" (može se reći državna, 

no ono ni dosad nije bilo 

klasično »na jaslama države«, 

već je ponešto i davalo u 

proračun). Osnivanje trgovačkog 

društva (u kome je 

država jedini vlasnik i dioničar), 

država se opredijelila da 

šumarstvo bude profitno. To 

je važno reći zbog dosadašnjeg 

poimanja šuma kao 

nacionalnog dobra čije općekorisne 

funkcije nadmašuju 

ekonomsku (profitnu) stranu, 

kao nešto što treba čuvati (a 

ne sjeći!). Dakako, onaj tko 

gospodari šumama i dalje mora 

čuvati to prirodno blago, 

no morat će uz to, vjerojatno 

bavljenjem i nekim drugim 

poslovima vezanima za šumarstvo 

i zarađivati za 

državu. Brzina kojom će se to 

provoditi ukazuje na to da se 

vlasti žuri restrukturirati državna 

i javna poduzeća. Bitno je 

kakav će model promjena 

predložiti irska tvrtka Coillte, 

koja već više mjeseci "snima" 

Hrvatske šume i priprema 

model promjena. Samo je pitanje, 

hoće li prijedlozi biti samostalni 

ili rezultat nekih 

kompromisa, (m) 

budućnost šumarstva 

HRVATSKO ŠUMARSWO PRED NOVIM IZAZOVIMA 

Promjene koje će 

dalekosežno odrediti 

budućnost šumarstvo 

S rasprave u Hrvatskom šumarskom društvu 

Koja su stručna, odgovorna i javna 

određenja hrvatskih šumara o strategiji 

šumarstva, restrukturiranju Hrvatskih 

šuma i novom Zai

n 

IH 

Dipl. 

ing. 

Ivan Istok 

uključivanje u izradu dokumenata što 

šireg kruga ljudi i interesnili skupina 

koji su u kontaktu sa šumarskim sektorom, 

pojasnio je u uvodnom izlaganju 

o strategiji tirvatskog šumarstva 

načelnik u Ministarstvu pljoprivrede i 

šumarstva Ivan Istok. Na tiskovnoj 

konferenciji u Ministarstvu poljoprivrede 

i šumarstva svi su javno pozvani za 

davanje mišljenja, prijedloga i sugestija, 

pa je tako prikupljeno 45 pismenih 

materijala koji su obrađeni. 

Koordinatori projekta obavili su i 

razgovore sa 29 predstavnika različitih 

interesnih skupina, uključujući akademsku 

zajednicu, strukovna društva, 

predstavnike šumarstva, industrije, nevladine 

udruge, lokalnu upravu i samoupravu 

i druge. Glavni rezultati 

prikupljenih mišljenja i razgovora 

korišteni su u radu na samom dokumentu. 

Gospodin Ištok je također 

istaknuo kako je nakon radionice u 

Trakošćanu oblikovan "drugi nacrt 

strategije na temelju kojega se planira 

održati osam javnih rasprava u regionalnim 

centrima. Svi su pozvani da 

iznesu svoje viđenje i predlože eventualne 

nove strateške ciljeve i aktivnosti. 

Ovaj materijal objavit če se i na 

web stranici Ministarstva poljoprivrede 

i šumarstva. Nakon toga če radna 

skupina usuglasiti rezultate javnih rasprava 

s drugim nacrtom strategije i 

uobličiti treći nacrt. On če biti dostavljen 

nadležnim institucijama na 

očitovanje čije če se mišljenje uvrstiti 

u konačni nacrt Nacionalne šumarske 

politike i strategije. Ministarstvo poljoprivrede 

i šumarstva uputit će ga u 

proceduru Vladi RH. Ovaj proces 

uključuje ekspertne radne grupe pojedinih 

ministarstava i nakon obrade na 

tim razinama, nacrt će se uputiti na 

razmatranje koordinacijama Vlade, 

nakon toga konačni nacrt dokumenta 

uputiti Vladi RH na usvajanje". 

Planira se da če sam proces i izrada 

konačnog dokumenta trajati od 6 do 

8 mjeseci. 

Šume su nacionalno dobro i s njima treba potrajno gospodariti 

l

Temeljna jedinica mora 

nll biti šumarija! 

Dipl. ing. 

Ivan Hodić 

Šumarska društva predlažu organizaciju novog 

poduzeća: 

- Trostupanjska organizacija: Udruienle HŠ, 

trgovačka drmtija {uprave), šumarije (Bjelovar) 

- Dvostupanjska organlmclla: uprave šuma, 

šumarije (Vinkovci) 

- Tri šumskogospodarska područja: jednodobne, 

raznodobne. krške šume. 

Unutar svakog područja više trgovačkih društavauprava, 

na čelu jedinstveno tijelo Državna uprava 

za šume pri ministarstvu (Delnice). 

Proces restrukturiranja Hrvatskih 

šuma službeno je obilježen 

zakljućkom Vlade Republike 

Hrvatske iz prosinca 2000. godine, 

kojim se ona opredjeljuje za "jedinstveno 

poduzeće za šume s organizacijskom 

i financijskom odgovornošću i 

u najnižim organizacijskim jedinicama 

(šumarijama), te privatizacijom djelatnosti 

koje nemaju direktan utjecaj na 

gospodarenje šumama", podsjetio je u 

svom izlaganju o dosadašnjim aktivnostima 

na tom planu zamjenik direktora 

Hrvatskih šuma Ivan Hodić. No i prije 

toga u poduzeću se već razmišljalo o 

mogućim promjenama, pa su se prve 

inicijative javile već 1996. godine. 

Gospodin Hodić se osvrnuo i na 

dosadašnji put i organizaciju 

poduzeća, rekavši da se osnivanje jedinstvene 

tvrtke 1990. godine pokazalo 

iznimno mudrim jer je omogućilo 

"gospodarenje šumskim resursima na 

načelima potrajnosti, očuvanja biodiverziteta 

i zaštite šuma na čitavom 

području Hrvatske«. Prije samog 

početka ovog procesa, istaknuo je 

Hodić, poslovodstvo HŠ u suradnji sa 

HŠD, Šumarskim fakultetom i Šumarskim 

institutom izrađuje Temeljna 

polazišta za reorganizaciju hrvatskog 

šumarstva i hrvatskih šuma. Budući da 

HŠ gospodare sa 80% šuma i šumskih 

zemljišta u RH, ta dva procesa nije 

moguće provoditi odvojeno. Ova 

načela su upućena Upravnom odboru 

HŠ koji ih razmatra i usvaja. 

Studiju rade ird 

Po raspisanom natječaju za izbor 

konzultantske tvrtke, posao izrade studije 

restrukturiranja dobila je tvrtka 

Coillte iz Irske. Utvrđeno je da, 

podsjeća zamjenik direktora, proces 

mora počivati na sljedećim načelima: 

jedno poduzeće, komercijalno, tržišno 

orijentirano s ciljem stvaranja dobiti 

do granice koja ne ugrožava načela 

potrajnosti, očuvanja i unapređenja 

ekosustava; restrukturiranje provesti 

kao proces u uvjetima održavanja socijalne 

stabilnosti. Kroz radionice koje 

su organizirali, razmatrane su različite 

teme. 

Zamjenik direktora posebno je naglasio 

i neka razmišljanja poslovodstva 

o predstojećim promjenama, uz ona 

izrečena u temeljnim stajalištima: 

- Jedinstveno poduzeće u 100'!^) 

vlasništvu države (razlozi: osigurava 

ispunjenje propisa i zakonskih obveza 

u gospodarenju šumama, osigurava 

mogućnost sanacije ratnih šteta na 

područjima koja su bila pod okupacijom, 

osigurava ravnopravnu poziciju 

u odnosu na konkurente u okruženju 

na otvorenom europskom tržištu, daje 

mogućnost vođenja dobre socijalne 

politike u procesu racionalizacija itd.). 

-Temeljna organizacijska jedinica je 

šumarija i RJ, a ostale razine su mjesta 

gdje se na najracionalniji način obavljaju 

zajednički poslovi važni za 

funkcioniranje poduzeća, a te razine 

su nositelji samo tih troškova, to su 

mjesta investiranja, stvaranja proizvoda 

na najučinkovitiji način (sa što 

manje troškova dati najbolji efekt na 

tržištu). 

- Studijom, na temelju analiza i simulacija 

dati optimalna rješenja za 

obavljanje zajedničkih poslova. 

- Novo poduzeće - trgovačko društvo 

mora poslovati po uređenim 

tržišnim načelima, umjesto da se drvna 

sirovina prodaje po sustavu distribucije 

prava kupnje po cjeniku koji 

odobrava Vlada. 

- Dobro gospodarenje šumama 

nije u sukobu sa zaštitom prirode i 

ekosustava, u stvari dobro gospodarenje 

osim izravnih gospodarskih koristi 

proizvodi i najviše opće korisnih 

funkcija. 

- HŠ može u zaštiti prirode ispuniti 

sve zadaće koje mu se propišu, mnogo 

bolje od novoformiranih ustanova 

koje su samo dodatni trošak i nedovoljno 

stručno ekipirane. 

- JBR samo kao trošak poslovanja, 

planira se i troši na šumariji, nema 

zajedničkog računa. 

- PBR jedinstven, jedan račun. Iz 

njega se financiraju radovi 1 programi 

prema propisima SCO i ZoS-a. 

- OKFŠ uvjet za gospodarenje na 

kršu. 

Studijom potrebno utvrditi još 

uvijek nužnu razinu solidarnosti u 

području BRŠ. 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. 

HRVATSKE SUME

šume se ne mogu prodavati - 

moraju biti temeljni jâpital poduzeća 

U 

stručnoj 

raspravi aktivno su sudjelovali 

predstavnici bjelovarskog, 

vinkovačkog i delničkog 

ogranka Hrvatskoga šumarskog društva. 

Oni su bili jedinstveni u stajalištu 

da je moguće ciljeve restrukturiranja i 

unutarnju organizaciju hrvatskoga 

šumarstva odrediti tek nakon raspravljene, 

usuglašene i usvojene nacionalne 

šumarske politike i strategije, a poslije 

toga donijeti odredbe novoga 

Zakona o šumama, koji se ne smije 

baviti organizacijom poduzeća. Predložili 

su takvo poduzeće koje današnjim 

upravama šuma daje autonomiju 

financijskog, investicijsko-razvojnog i 

poslovno neovisnog trgovačkog društva 

u vlasništvu države. 

Iznoseći stavove i prijedloge o navedenim 

dokumentima, predsjednik bjelovarskog 

ogranka HSD-a dipl. ing. Milan 

Presećan, istaknuo je da ogranak o tim 

važnim pitanjima raspravlja zadnjih šest 

godina. Nacionalna politika i strategija 

šumarstva, zbog dužine proizvodnih 

ciklusa, moraju biti multidisciplinarne i 

posebno odgovorne, izrazito dugoročne, 

sa stabilnim i nepromijenjivim ciljevima 

te plod otvorenog sučeljavanja i 

usuglašavanja stavova. Osim za autonomiju 

budućeg poduzeća, bjelovarski 

ogranak zalaže se za to da u temeljni 

kapital moraju ulaziti šume i šumska 

zemljišta sve dok država ima trajno 

vlasništvo nad poduzećem, koje bi trebalo 

imati trostupanjsku unutarnju organizaciju: 

udruženje Hrvatske šume, 

današnje uprave šuma su trgovačka 

društva (šumska gospodarstva) i današnje 

šumarije, koje su temelj i početak 

svega. 

Predsjednik vinkovačkog ogranka 

dipl. ing. Ilija Gregorović, napomenuo 

je kako je prije početka rasprave potrebno 

naglasiti redoslijed donošenja 

pojedinih dokumenata. Prvo treba 

odrediti nacionalnu šumarsku politiku i 

strategiju pa donijeti Zakon o šumama, 

a zatim krenuti u restrukturiranje Hrvatskih 

šuma, jer istovremenim donošenjem 

ovih akata oni gube svoj smisao. 

U okviru nacionalne šumarske politike i 

strategije u gospodarskim šumama treba 

integralno gospodariti po principu 

potrajnosti prihoda, a pašarenje i 

žirenje potrebno je potpuno isključiti iz 

gospodarskih šuma. Ostvarenu dobit u 

poslovanju poduzeća koje gospodari 

šumama treba dijeliti tako da poduzeću 

pripada 50 %, jedinici lokalne samouprave 

25 %, a državnoj upravi 25 %. 

Članovi vinkovačkog ogranka predlažu 

da šumskogospodarskim područjem integralno 

gospodari Trgovačko društvo, 

koje se podudara sa sadašnjim upravama 

šuma, a ustroj treba biti dvostupanjski 

(Uprava šuma i Šumarija). 

Šumariji se daju različite nadležnosti, a 

treba je ustrojiti na referentskom sustavu. 

Dvostupanjskim ustrojem osigurali 

bi se motivacija, kvaliteta i napredovanje. 

Predsjednik delničkog ogranka 

HŠD-a dipl. ing. Damir Delač, naglasio 

je važnost gospodarenja po principu 

potrajnosti i održivog korištenja šumskih 

ekosustava. Državne šume u Hrvatskoj 

ne mogu biti predmetom prodaje, 

koncesija ili zakupa nego moraju uživati 

trajnu zaštitu države i biti u njenom 

vlasništvu. Šume je potrebno razvrstati 

u tri zasebne cjeline: jednodobne kontinentalne, 

raznodobne (preborne) i 

krške, te integralno gospodariti šumskim 

ekosustavima. U cilju povećanja 

ukupnoga prihoda i zapošljavanja, u 

budućem Poduzeću za šume treba 

omogućiti bavljenje i drugim djelatnostima, 

koje nisu izravno vezane za gospodarenje 

drvom (sporedni šumski 

proizvodi, turizam i dr.). Delnički pred- 

Ostvarenu dobit u poslovanju 

poduzeća koje gospodari 

šumama treba dijeliti 

tai

Turopoljske svinje u gateru u Siljakovečkoj dubravi 

9 

Piše: 

Miroslav 

IVIrIcobrad 

Foto: IVI. 

Mrkobrad 

očuvanje i zaštita turopoljske svinje 

zajednički je projel

I 

stigla je hrana - svi za l

smo uvijek dobro surađivali - kaže 

Kos. Kad nisu uspjeli preko Hrvatskih 

šuma, općinari Plemenite 

općine turopoljske s nositeljem 

projekta, Agronomskim fakultetom 

u Zagrebu, obratili su se ostalim relevantnim 

ustanovama i institucijama. 

Sa svojom namjerom da zaštite 

autohtonu pasminu upoznali su i 

dobili pozitivno mišljenje i podršku 

od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog 

uređenja ("...Veseli nas 

mogućnost da vam Hrvatske šume 

dodijele na korištenje znatno veću 

površinu za gater... U cijelosti podržavamo 

projekt i zahtjev za dodjelom 

na korištenje već ograđenoga 

gatera u Šiljakovečkoj dubravi", 

kaže se među ostalim u dopisu 

i Zagrebačke županije koja je dala 

pozitivno mišljenje o tom zajedničkom 

projektu Agronomskog fakulteta. 

Plemenite općine, grada Velike 

Gorice, OPZ-Turopolja i Županije o 

očuvanju turopoljske pasmine svinja. 

I Gradsko poglavarstvo V. Gorice 

ocjenjuje u svom odgovoru da je 

ulazak u gater "presudan i nužan". 

Tu je i potpora Hrvatskog stočarskog 

selekcijskog centra. Konačno 

sve je to oživotvorilo Rješenje Ministarstva 

poljoprivrede i šumarstva 

od 24. siječnja 2001., kojim je 

točno propisano što svaki od sudionika 

mora napraviti. Dakle, Agronomskom 

se fakultetu povjerava 

gater s točnim popisom odjela (tu je 

bilo nekih izmjena) i određuje da "u 

roku od šest mjeseci mora izraditi 

program znanstvenih istraživanja i 

očuvanja genofonda turopoljske svinje 

i predložiti Ministarstvu na suglasnost". 

Istodobno je Fakultet dužan 

dozvoliti ostalim znanstvenim ustanovama 

istraživanja turopoljske svi- 

Kocevi u kojima svinje spavaju 

\z OBRAZLOŽEMJA Rješenja A/linistarstva 

poljoprivrede i šumarstva 

- AQronoms\Ci fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

podnio je 18. siječnja 2001. godine zahtjev za 

dodjelu zemljišta za znanstveno istraživački 

rad. U zahtjevu navode da od 2. lipnja 1997. 

godine, temeljem ugovora s Plemenitom 

općinom turopoljskom, provode projekt 

Genotipovi i tehnoloaije za outdoor sustav 

proizvodnje SMW^ U Hrvatskoj. | 

Ha traženom zemljištu nastavio bi se 

navedeni projekt i sljedeća dva: Moderni 

genotipovi svinja u očuvanju turopoljske 

pasmine i Turopoljska svinja u funkciji 

proizvodnje pršuta i plećke..." 

nje te njenog utjecaja na šumu. 

Sljedeća odredba u Rješenju je da 

će tim dijelom šume i dalje gospodariti 

Hrvatske šume u skladu s osnovom 

gospodarenja za Gospodarsku 

jedinicu Šiljakovećka dubrava i 

programom znanstvenih istraživanja. 

Za sva daljnja događanja u tom 

slučaju iznimno bitnim čini se i 

određenje Ministarstva da "u slučaju 

sukoba interesa prednost ima program 

znanstvenih istraživanja". 

Što je nejasno 

Sve je, dakle, jasno. Ministarstvo 

je dalo zeleno svjetlo za Hrvatsku 

važnom projektu zaštite autohtone 

turopoljske svinje i svi subjekti dobili 

su zaduženja koja moraju ispuniti. 

Jesu li? 

Državni inspektorat 24. rujna prošle 

godine utvrđuje da je Agronomski 

fakultet napravio Program 

znanstvenih istraživanja i očuvanja 

genofonda turopoljske svinje i dostavio 

ga Ministarstvu. Dosad, međutim, 

nije stigao odgovor, odnosno 

suglasnost, upozorava inspektor u 

Državnom inspektoratu Davorin 

Kapec. U okviru Programa su i četiri 

projekta (Genotipovi i tehnologije 

za outdoor sustav proizvodnje 

svinja u Hrvatskoj, Moderni genotipovi 

svinja u očuvanju turopoljske 

pasmine. Utjecaj pitomih svinja na 

šumski ekosustav i gospodarenje 

šumom i divljači. Zdravstvena zaštita 

svinja u otvorenim sustavima 

držanja), od kojih dva provodi Agronomski 

fakultet, jedan Šumarski 

fakultet, a jedan Veterinarski institut. 

Toliko o programu i obvezama koje 

za pojedine institucije proizlaze. A 

što je sa šumom? Postoji važeća 


HRVATSKE SUME

Cater je nekad bio dio državnog lovišta koje je sada u privatnom 

zakupu - prosjeka u gateru 

Hranilište 

iPPiPiHPI 

u stavu mirno 

osnova gospodaranja za Gospodarsku 

jedinicu Šiljakovečka dubrava. 

- Kad Ministarstvo poljoprivrede i 

šumarstva dade suglasnost na program, 

morat će se izvršiti revizija 

osnove, s tim da se iz postojećih 

gospodarskih šuma izluče šume s 

posebnom namjenom - kaže inspektor 

Kapec. No promjene su 

nastale i u nekad državnom, a sada 

privatnom, lovištu koje je u 10- 

godišnji zakup dobio Zvonimir 

Lučić, koji je lovište dobio bez onih 

146 ha gatera! Inspektor upozorava 

na nelogičnost da je iz lovišta već 

izdvojeno 146 ha u gateru, premda 

službena suglasnost Ministarstva još 

nije stigla. Možda je nelogično i to 

da se Hrvatske šume u rješenju o 

(privatnoj) koncesiji obvezuju donijeti 

program zaštite divljači u gateru 

(a i loviše i gater u njemu nisu 

više u ingerenciji Hrvatskih šuma!). 

Ima još pitanja koja će tijekom vremena 

trebati riješiti. Hoće li netko 

(Plemenita općina turopoljska, 

Agronomski fakultet?) nadoknaditi 

troškove podizanja ograde? Tko će 

plaćati štete od svinja na šumskim i 

ostalim kulturama? 

Poštivanje zakonskih 

odredbi o zabrani žirenja, 

pašarenja i brsta u 

šumama, kao opasnom 

ekscesu za šumska staništa, 

osnovni je preduvjet 

osiguranja opstanka 

šuma. Stoga, jasan je i 

nedvojben stav sudionika 

okruglog stola o 

isključenju bilo kakve 

mogućnosti ulaska stoke 

u prirodni šumski ekosustav. 

Očuvanje genofonda naše autohtone 

pasmine važan je znanstveni 

projekt koji se temelji ponajprije 

na prirodnom, domaćem, autohtonom 

okružju u kakvom su nekad 

živjele - a to je hrastova šuma. Pitanje 

je je li Šiljakovečka dubrava 

baš taj prostor, s obzirom na to da 

je riječ o jednodobnim mladim 

šumama u kojima žira uglavnom 

nema. Hoće li to biti dovoljno za te 

male svinje bijele kovrčave dlake 

poznate (i) po kao dlan debelom 

sloju slanine, za koje župan Kos tvrdi 

da su i pravi gurmanski specijalitet, 

tek će se vidjeti. A u obranu 

kulinarskih vrijednosti turopoljske 

svinje on će spomenuti i nedavni 

uspjeh na prezentaciji u hotelu Opera, 

gdje je turopoljski odojak pobrao 

zlatnu medalju. Naravno, ukusj, 

različiti. 


HRVATSKE SUME

uzgajanje šuma 

PLASTIČNI ŠTITNICI U INTEGRALNOJ ZAŠTITI ŠUMA 

Važniie 

od 

visoke 

i|viiv 

Pokusna ploha u gospodarskoj jedinici Kutinske nizinske šume 

U 

cilju održavanja i očuvanja 

šume, najsloženijeg ekosustava, 

integralna odnosno usmjerena 

zaštita šuma je zapravo sustav koji 

obuhvaća kombiniranje svih raspoloživih 

zaštitnih metoda i sredstava. 

Treba istaknuti da integralna zaštita 

šuma započinje, među ostalim, izborom 

sjemena odgovarajućeg podrijetla 

(provenijencije), kako bi se uzgojio što 

kvalitetniji ponik i dobile što kvalitetnije 

sadnice različitih vrsta biljaka. Za 

zaštitu ponika i sadnica posljednjih 

petnaestak godina tržište je ponudilo 

velik broj štitnika, koji se bitno 

razlikuju po namjeni, konstrukciji, boji 

i materijalu od kojega su izgrađeni, a 

konkuriraju jedni drugima dizajnom i 

kvalitetom. Potrebno je napomenuti 

da još 1979. godine engleski šumar 

Graham Tuley uvodi u šumarsku praksu 

polipropilenske štitnike. 

Kao jedna od 

komponenata 

\r\tegra\r\e zaštite 

šumskih sadnica, 

štitnici se gotovo 

savršeno 

uklapaju u tal

Mr. Boris Liovič uz hrastovu mladicu u plastičnom 

štitniku nakon četvrte vegetacije 

na štitnike, poglavito 

na degradacijski 

učinak 

ultraljubičastih ili 

UV-zraka. Autori 

su tijekom četverogodišnjih 

istraživanja 

utvrdili 

jači visinski prirast 

sadnica u 

štitnicima u odnosu 

na kontrolne 

plohe bez štitnika, 

a rezultati 

su pokazali da i 

boja štitnika značajno 

utječe na 

visinski prirast sadnica. 

Zaštita 

protiv 

korasia i 

divljači 

Bez obzira na 

vrstu, osnovne su 

zadaće svakoga 

štitnika u većoj ili 

manjoj mjeri da 

mehanički štiti 

biljku od korova i 

divljači, da je 

mehanički oslonac 

biljkama i poticaj 

bržem visinskom 

rastu tijekom prvih godina poslije 

sadnje. Stručnjaci iz jastrebarskog 

Šumarskog instituta naglašavaju u svome 

radu kako su prvi štitnici pokazivali 

neotpornost na ultraljubičaste zrake 

pa bi se raspali već nakon 2-3 godine 

od postavljanja. Posljedica toga je 

nestajanje mehaničkog oslonca, zbog 

čega su se sadnice savijale a nerijetko 

i lomile, a korov ih je lako prerastao i 

zagušivao. Tako je dolazilo do šteta 

koje su se povećavale djelovanjem 

vjetra i snijega. Bitno je napomenuti 

da se sadnice poslije prerastanja visine 

štitnika vraćaju normalnom visinskom 

prirašćivanju i počinju povećavati debljinski 

prirast, a nakon 5-7 godina 

od sadnje dovoljno ojačaju i mogu 

uspravno stajati bez oslonca. Stoga je 

značajno da štitnik u navedenom vremenu 

izdrži te bitno ne izgubi 

mehaničku funkciju oslonca. Osim 

otpornosti na djelovanje ultraljubičastih 

zraka, za štitnik je važna 

količina propuštene svjetlosti do sadnice. 

Prema navodima Tubexa, jednog 

od najvećih proizvođača štitnika, 

smeđi štitnik propušta 27%, a bijeli 59 

% svjetla. Valja istaknuti kako odabir 

boje štitnika ovisi o specifičnim 

zahtjevima za svjetlo pojedine biljne 

vrste te o uvjetima sredine u koju se 

sadnica unosi. Budući da štitnici reduciraju 

ionako slabo svjetlo u uvjetima 

uzgajanja sadnica pod zastorom 

N[etoda uporabe štitnika 

na jako zakorovljenim površinama 

i područjima izloženim 

divljači i ostalim 

štetočinama cijenom je konkurentna 

klasičnom načinu 

uzgajanja sadnica. Tijekom 

prve 2-3 godine visoki štitnici 

pružaju sigurnu zaštitu 

protiv pepelnice. čime se 

postižu značajne uštede, 

koje su kompenzacija za relativno 

visoku cijenu štitnika. 

hraniva, vodu i svjetlo. Postavljeno je I sko bila su usukupno 

180 štitnika, s razmakom sa-' mjerena, osim na 

dnje 1,5 x 1,5 m. Istraživanja mr. se. ; navedene poka- 

Borisa Liovića i mr. se. Marijana Ocvireka 

iz Šumarskog instituta Jastrebarzatelje, 

i na utjecaj 

atmosferilija Poslije pete vegetacije 

10 Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE SUME

krošanja, pojedini šumarski stručnjaci 

preporučuju ih na onim površinama 

na kojima se sadnice različitim uzgojnim 

mjerama izlažu punom sunčanom 

svjetlu. Pri tome boja štitnika ne utječe 

bitno na visinski prirast i preživljavanje 

sadnica. 

Konkurencija klasičnom 

uzgajanju 

sadnica 

Autori u svome radu naglašavaju da 

se štitnici, kao jedna od komponenata 

integralne zaštite šumskih sadnica, 

svojom vrijednošču gotovo savršeno 

uklapaju u takav sustav, zadovoljavajući 

tri zahtjeva: djelotvornost, 

ekološku prihvatljivost i ekonomičnost. 

Djelotvorni su zbog toga što 

sami sprječavaju ili umanjuju štete od 

divljači, štetnika, bolesti i korova, 

pridonoseći većem visinskom prirastu 

i manjem mortalitetu zaštićenih sadnica. 

Uspoređujući štete od osa listarica 

na zaštićenim (pokusne plohe) i 

nezaštićenim sadnicama (kontrolne 

plohe), mr. se. Boris Liovič utvrdio je 

još 1993. godine defolijaciju od 15 

posto na nezaštićenim biljkama, a 

unutar štitnika oštećenja nisu pronađena. 

Zanimljiv je podatak do kojega 

je 1991. tijekom istraživanja došao 

Bainbridge. Naime, pet mjeseci poslije 

sadnje preživjelo je 70 posto sadnica 

zaštićenih Tubex štitnikom, dok su se 

u vremenu od tri mjeseca posušile sve 

sadnice zaštićene plastičnom mrežom. 

Budući da je napravljen od inertnih 

i neotrovnih tvari, polipropilena ili 

polietilena, štitnik je neškodljiv i ekološki 

vrlo prihvatljiv. U prilog tomu govori 

činjenica da se nakon 5-7 godina 

od postavljanja raspadne, a krupniji 

komadi pokupe i odlože na određeno 

mjesto. Osobito je velika ekološka 

prednost štitnika u smanjenju doze 

pesticida, osobito herbicida, koji se 

najviše koriste. Naposljetku, bez 

uvažavanja očiglednih ekoloških prednosti, 

metoda uporabe štitnika na jako 

zakorovljenim površinama i područjima 

izloženima divljači i ostalim 

štetočinama cijenom je konkurentna 

klasičnom načinu uzgajanja sadnica. 

Uvjet za zadovoljavanje ekonomičnosti 

je da su štitnici kvalitetni te 

da mogu izdržati predviđenih i potrebnih 

5-7 godina, obavljajući pritom sve 

funkcije za koje su namijenjeni. 

Zaštita od pepelnice 

Analizirajući rezultate svojih istraživanja, 

autori naglašavaju jak visinski 

prirast biljaka u štitnicima u odnosu na 

biljke na kontrolnim plohama. Naime, 

u svijetlim Tubex štitnicima, visine 120 

cm (najbolja varijanta), poslije četiriju 

vegetacija srednja visina biljaka iznosila 

je 168,2 cm, a na kontrolnim plohama 

samo 68,3 cm (razlika gotovo 100 

cm !). Visoki štitnik valja odabrati na 

jako zakorovljenim površinama, gdje 

prevladavaju visoki korovi i tamo gdje 

je prisutna visoka divljač, no i onda 

kada želimo postići maksimalni visinski 

rast sadnica u što kraćem vremenu 

(nekoliko godina iza sadnje), neovisno 

o drugim činiteljima. Koliko je značajan 

utjecaj boje štitnika na visinski 

prirast govori u prilog činjenica da je 

već nakon treće vegetacije srednja visina 

unutar svijetlosmeđeg štitnika Tubex 

120 iznosila 137,4 cm, a unutar 

tamnosmeđeg Sylvitub 120 izmjerena 

visina bila je 109,3 cm. Poslije četvrte 

vegetacije evidentirane su visine 

Dipl. ing. Đurđa List uz štitnik na 

plotti Šumarije Kutina 

168,2 cm, odnosno 111,1 cm (razlika 

57 cm!). Kad je riječ o otpornosti na 

UV-zrake, istraživači su ustanovili da 

su polipropilenski Tubex-štitnici neoštećeni 

i nakon četvrte vegetacije. 

Nasuprot tome, polietilenski Sylvitubštitnici 

počinju uzdužno pucati već 

nakon druge godine, a poslije treće 

godine su se raspali i drobili i na mali 

pritisak. Liović i Ocvirek zaključuju 

kako unutar štitnika nije registrirana 

Pepelnica, objašnjavajući to specifičnom 

mikroklimom (vrlo visoka temperatura 

i vlažnost zraka). Međutim, 

napad pepelnice uočen je na 57 posto 

biljaka koje su prerasle štitnik. Stoga 

se uporabna vrijednost štitnika 

proširuje i na zaštitu od pepelnice, 

glavne i najučestalije bolesti hrastova 

lista. Važno je napomenuti kako 

tijekom prve 2-3 godine štitnici visine 

120 cm pružaju sigurnu zaštitu 

protiv bolesti, čime se postižu 

značajne uštede, koje su kompen^cija 

za relativno visoku cijenu štit^K 

mišljenja 

Kofiko je 

crnogorfca 

pogodna u zaštiti 

od erozije tla? 

Slijedeći znanstvenu i stručnu logiku 

Teorije uzgoja šuma metodom 

komprimiranog filogenetskog 

razvitka /Šumarski list. Hrvatske 

šume/, nameće se niz praktičnih 

rješenja u gospodarenju 

šumom. Jedan je od takvih primjera 

i zaštita tla od erozije bujičnih 

tokova. U dosadašnjoj su se praksi 

za pošumljavanje kritičnih površina 

u zaštiti od erozije, zbog svojih 

osobina u rastu, uglavnom koristile 

vrste crnogorice /Conlferophytina/. 

Monopodijalni rast izdanka čini crnogoricu 

zanimljivom zbog brzog 

zastiranja tla i visinskog prirasta, 

koji za razliku od bjelogorice, ne 

ovisi toliko o broju jedinki na 

površini sastojine. Međutim, kod 

melioracije bujičnih tokova za nas 

je puno važniji korijenov sustav, 

koji ima dvije značajne uloge: 

upijanje vlage i mehaničko vezanje 

tla. Te dvije uloge korijena po svome 

su značenju nerazdvojne i podjednako 

vrijedne. Kao što je već 

poznato, veliku opasnost u Hrvatskoj 

predstavljaju šumski požari, 

koji godišnje opožare više od 

50 000 ha šume i šumskog zemljišta. 

Mnoge od upravo tih površina 

izložene su jakim bujičnim tokovima 

a time i većoj eroziji. 

Različita reakcija na požare bjelogorice 

u odnosu na crnogoricu, 

upućuje nas i na primjenu drukčijih 

rješenja. Naime, sustav provodnih 

kanala, koji sačinjavaju traheje, čini 

bjelogoricu otpornijom na požare 

u odnosu na crnogoricu, kod koje 

pri velikim temperaturama veze u 

traheidalnom sustavu popucaju te 

crnogorica u požaru zapravo više 

umire nego što izgori. Stoga se, i 

nakon požara bjelogorica obnavlja 

zahvaljujući uglavnom tome što je 

preživio korijen i što je zadržao 

izbojnu snagu. U slučaju zaštite tla 

od erozije, korijen je zapravo 

najvažniji i taj nas zaključak upućuje 

na vrlo jednostavno rješenje. 

Potrebno je, dakle, potpuno odustati 

od crnogorice kao monokulture 

pri pošumljavanju površina s 

povećanom opasnosti od erozije 

tla. Te površine po svim osobinama 

zahtijevaju upravo onakvo 

pošumljavanje kakvo je predviđeno 

novom teorijom uzgoja 

šuma. Omjer miješanja crnogorice 

i bjelogorice bit će svakako 

određen sastavom tla, količinom i 

intenzitetom oborina te nagibom 

terena. 

i 

Ivan Šimić dipl. ing. šum. 5(t 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME 11

energija KORIŠTENJE BIOMASE 

Hrvatska zaostaje u korištenju 

u Hrvatskoj 

relativni i apsoiutni 

udio l

iomase kao izvora energije 

ga elektrana na biomasu u Ukrajini 

iznosi oko 320 megavata, što je otprilike 

dva bloka termoelektrane 

Plomin (stari i novi dio), ili gotovo 

cijeli hrvatski dio Nuklearne elektrane 

Krško. Gdje se nalazi Hrvatska 

kad je riječ o korištenju biomase? 

Relativni i apsolutni udio 

korištenja biomase u nas stalno 

pada. Današnja situacija takva je 

da se njome zadovoljava samo pet 

posto ukupne potrošnje energije u 

zemlji, ali ne onako kako bismo 

željeli. Najveći dio biomase troši se 

u kućanstvima u pećima, koje su 

najčešće energetski neefikasne, jer 

dolazi do nepotpunog izgaranja 

CO^. Troši se puno biomase, a 

dobiva malo energije. Bolji način 

korištenja biomase je u kotlovnicama, 

u pećima drvne industrije ili u 

kotlovnicama, u pećima u poljoprivredi, 

i tim bi smjerom trebalo ići. 

Prema tome, u Hrvatskoj u budućnosti 

ponajprije treba promijeniti 

strukturu, odnosno način korištenja 

biomase, a tek onda nastojati na 

povećanju njezina udjela. 

Na energetskom tržištu postoje 

razni lobiji, u Hrvatskoj su posebno 

jaki - plinski, naftni, nuklearni, ali 

ne postoji lobi koji bi poticao 

korištenje biomase. Velika vrijednost 

biomase za gospodarstvo 

neke države, za razvoj ruralnih sredina 

u nas nije prepoznata i ne 

potiče se na pravi način. 

Biomaso - proizvod širol

Različiti načini sl

šumske razglednice ŠUMARIJA VUKOVAR 

'nv\ Omi orah - 

crno doto 

vukovorsMi 

sumora 

Jedina sjemenska sastojina crnog oraha preostala u gospodarskoj 

jedinici Dubrave - Branko Trifunovič, Sanda Miiiić i zlatko Kozarac 

Sumafila Vukovar, 

nakon svih 

kafvarija, ponovno s 

pedeset \ devet 

zaposlenih ostvaryje 

godišnji etat od 

16.000 kuhlka, a od 

reintegracije 

Podunavlja i 

Šumarije 1997. 

godine, više od 150 

hfl pošumljeno je 

vrijednom vrstom 

drveta, crnim 

orahom 

Piše: 

Antun 

Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

A:Z. 

Lončarić 

Kl a mjestu gdje Vuka nakon du- 

I gog vijuganja beskrajnom slavonskom 

ravnicom nalazi svoj 

smiraj utokom u Dunav, leži grad 

Vukovar. Grad kao da je prekoračio 

rijeku Vuku pa je jednim dijelom u 

slavonskoj ravnici, a drugim na povišenom 

vukovarskom ravnjaku, na koji 

se nastavljaju pitomi srijemski fruškogorski 

vinogradi. 

Naselje je ovdje od pamtivijeka, na 

glavnom prometnom pravcu kojim su 

se kretali rimski vojnici cara Oktavijana 

Augusta na istok prema Siriji, otprilike 

u posljednjem desetljeću stare 

ere. Prije osam stoljeća u prvim pisanim 

dokumentima nazivaju ga Vukovo, 

a njegovi stanovnici uživaju povlastice 

slobodnog kraljevskog grada još 

1231. godine. U njegovoj dugoj povijesti 

bilo je uspona i padova, nisu ga 

pokorile ni mnoge vojske osvajača, 

niti velike poplave Dunava. 

Ali, u jesen ljeta gospodnjeg 1991. 

ulaze barbarske horde s istoka uz 

pomoć domaćih gradskih izdajnika. 

Tijekom višetjedne opsade i svakodnevnog 

topničkog razaranja, unatoč u 

povijesti grada nezabilježenoj hrabrosti 

svojih nekoliko stotina mladih hrvatskih 

branitelja, 18. studenoga u potpuno 

razrušen grad ušao je neprijatelj, 

koji svojom brutalnošću do tada nije 

bio poznat u ovim našim krajevima. 

Ni osvetničke turske horde nisu mu 

bile ravne. Nasta tragedija po kojoj će 

grad Vukovar ostati trajno zapamćen 

kao Grad heroj u povijesti hrvatskoga 

naroda. 

Mirnom reintegracijom Podunavlja, 

1. srpnja 1997. godine, i naš Grad 

heroj je vraćen u sastav slobodne 

Republike Hrvatske. Tako i Šumarija 

Vukovar sa svim šumama i šumskim 

zemljištem, vraćena je u sastav Uprave 

šuma Vinkovci, odnosno u sastav 

Hrvatskih šuma. Duga je to tradicija 

organiziranog šumarstva koja vuče 

svoje korijene još od 1736. godine, 

kada je cijelokupne posjede, oranice i 

šume kupio grof Eltz, a njegovi potomci 

uspješno gospodarili sve do 

pred kraj II. svjetskoga rata. 

Upravitelj 

Šumarije 

Vukovar, dipl. 

ing. Branko 

Trifunovič 

Počeli uzgajati crni orah 

Tako i danas Šumarija Vukovar 

gospodari s više od 6.308 hektara 

šuma i šumskog zemljišta u tri gospodarske 

jedinice: Dubrava, jelaš i Vukovarske 

dunavske ade, čija širina je više 

od 40 km, upoznaje nas odmah na 

početku razgovora mladi upravitelj 

dipl, ing, Branko Trifunovič, te dodaje; 

„Odmah po preuzimanju Šumarije 

nakon reintegracije obišli smo čitavo 

područje radi utvrđivanja šteta koje su 

nastale tijekom okupacije, a o kojima 

smo imali saznanja i za vrijeme okupa- 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002, HRVATSKE SUME 15

%*''*«. *''^j^h' 

Mladice crnog oraha posađene 

1999. pregledava dipl. ing. Sanda 

Mihič, revirnica u Šumariji 

čije, a kako su istekle i gospodarske 

osnove za sve tri gospodarske jedinice, 

načinjena je i revizija za njih. Pregledom 

su utvrđene velike štete na 

cjelokupnom području jer su devastirane 

sve šumske sastojine, a posebno 

teško su stradale površine crnog oraha 

i hrasta lužnjaka, koje su posjećene 

premda nisu još dozrele za sječu, a 

gotovo svi objekti su srušeni i 

opljačkani. Sastojine crnog oraha, starosti 

oko 70 godina, sve su posječene, 

a upravo Šumarija Vukovar bila 

je poznata po njima u šumarskom 

svijetu". 

Naime, još početkom dvadesetih 

godina prošlog stoljeća poslije 

višegodišnjeg velikog napada gubara i 

zlatokraja u čistim sastojinama (1915 

- 1920.) na ovom području, ondašnji 

grofovski šumari odustali su od podizanja 

čistih sastojine hrasta lužnjaka. 

Prema prvoj osnovi gospodarenja 

načinjenoj za ovo područje još 1905. 

godine, grofovski šumari predvidjeli su 

mješovite sastojine manje vrijednih 

vrsta pretvarati u čiste sastojine hrasta 

lužnjaka, ali su ubrzo uvidjeli kakvu 

opasnost donose čiste sastojine pa su 

posvetili pozornost alohtonim brzorastućim 

vrstama. Počeli su uvoziti 

sjeme crnog oraha iz Amerike i 

pošumljavati ga u sastojinama sa cerom, 

bagremom i drugim autohtonim 

vrstama. Tako su nastale vrlo kvalitetne 

sastojine crnog oraha, koje su trebale 

doći u punu zrelost krajem 

prošlog stoljeća. 

Velike štete 

- Na žalost, u vrijeme okupacije 

šumarska struka podlegla je naređenjima 

osvajača i sve te sastojine 

crnog oraha su posječene, a kako je 

ophodnja crnog oraha 80 godina, te 

su sastojine trebale dospjeti za sječu 

ovih godina, što nismo dočekali - govori 

o tome upravitelj Trifunović. - Od 

1998. godine, otkako radimo redovite 

revizije za gospodarske jedinice, 

utvrđene su velike štete na sastojinama 

koje su bespravno posječene. Više 

od 1 500 hektara sastojine potpuno je 

posječeno, tako da nam nedostaje 

oko 500.000 kubičnih metara drvne 

zalihe, jer se sjeklo u svim dobnim 

razredima i gotovo nema ni jednog 

odjela koji nije devastiran. Posebno se 

to odnosi na mlađe sastojine u kojima 

je izvršena velika krađa drvnog sortimenta. 

U mladim sastojinama I. dobnog 

razreda nisu izvršeni šumsko uzgojni 

radovi. Revizija je ustanovila da 

je od tih 1500 ha jedan dio bagremovih 

sastojine koji će se na sreću same 

obnoviti. 

Za sanaciju sastojine hrasta lužnjaka 

ostaje nam oko 650 hektere, koje 

ćemo prevesti u sastojine crnog 

oraha, prema sadašnjim važećim gospodarskim 

osnovama za razdoblje 

od 2000. do 2009. godine. Tako 

ćemo uz već postojeće površine od 

950 hektara, koje smo imali do rata, 

pod kulturom crnog oraha imati više 

od 1700 ha. 

Problem je sadašnjim djelatnicima 

Šumarije Vukovar još uvijek radno 

nedostupno više od 900 hektara u 

Tordincima i Đergaju, koje je i pod 

minama, a i oko 800 ha na lijevoj 

obali Dunava, na dunavskim adama. 

Unatoč humane i biološke tragedije, 

danas Šumarija Vukovar djeluje u 

gotovo normalnim uvjetima. Uposle- 

RESTRUKTURIRANJE ^— 

Proces Ide dalje 

u okviru izrade studije o restrukturiranju završila 

je faza pregleda kako Poduzeća tako i cijeloga sektora. 

U tri mjeseca stručnjaci irske konzultantske 

tvrtke Coillte su u mnogobrojnim susretima i sastancima 

temeljito analizirali osnovne karakteristike hrvatskoga 

šumarstva. Rezultat njihova rada su 

pojedinačni izvještaji podijeljeni po radnim paketima. 

Sažeci tih izvještaja prevedeni su na hrvatski i 

pripremljeni za slanje zaposlenima i svim zainteresiranim 

stranama radi daljnje konzultacije. Devet 

takvih izvještaja može se naći na web stranicama 

"Hrvatskih šuma". Svaki izvještaj sadrži tri poglavlja: 

pregled (opis stanja), komentar i preporuke te 

zaključke. U ovom članku donosimo neke 

najvažnije naglaske iz tih izvještaja. 

Pregled zakonodavstva I politike 

Ključno pitanje koje se mora riješiti jest hoće li 

vlasništvo imovine biti preneseno na novo poduzeće 

u zamjenu za dionice koje se prenose Vladi. U 

d.o.o.-u u potpunom vlasništvu ili dioničkom društvu, 

dioničari (Država) će zadržati vlasništvo i kontrolu 

imovine i mogu utvrditi kriterije za njihovo 

ekonomsko upravljanje. Malo je opravdanja za 

prenošenje vlasništva nekomercijalnih šuma na 

poduzeće, ako one ne budu odgovarajuće vrednovane. 

Alternativa je - moguće sklapanje ugovora o 

upravljanju za ova područja između "Hrvatskih 

šuma" i države. 

- Opcije koje su na raspolaganju za revidiranu 

pravovaljanu strukturu unutar "Hrvatskih šuma" su 

utjecane po Vladinoj politici, naročito u pogledu 

stvaranja jedinstvenog subjekta za šume i neprenošenja 

zemljišta u aktivu poduzeća. Premda je 

razlog za tu odluku priznat i prepoznat kao politička 

odluka, valja znati da to može utjecati na promjene 

u komercijalnom menadžmentu unutar organizacije. 

Institucionalni pregled 

- vlada mora jasno definirati komercijalne, administrativne 

i uslužne funkcije "Hrvatskih šuma". 

- Gospodarenje šumskim zemljištem kao državnom 

imovinom mora biti aktivnije i komercijalnije 

kako bi se omogućio razvoj potencijala za druge 

namjene. Način i vremenski okvir ove odluke prepoznati 

su kao političko pitanje. 

- Zakonodavstvo ne smije sadržavati kontrole 

menadžmenta koje se sada nalaze u Zakonu o šumama. 

- Potrebna je veća jasnoća u razlučivanju zaštitnih 

i komercijalnih ciljeva na zaštićenim područjima. 

- Potreban je mnogo veći stupanj konzultiranja i 

suradnje između Ministarstva poljoprivrede i šumarstva 

i Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog 


Na početku ovogodišnje sječe, zajednički snimak svili radnika Šumarije Vukovar 

no je ukupno 59 djelatnika, od toga je 

šest šumarskih inženjera, 13 šumarskih 

tehničara, 11 sjekača, te ostalog osoblja. 

Sve propisane radove uspijevaju 

obaviti sa svojim radnicima, a u 

kritičnim danima kada se obavlja 

sijanje crnog oraha priskaču u pomoć 

i radnici susjednih šumarija. Od predratne 

mehanizacije, pet pionir ekipaža, 

tri Vinkum ekipaže i transportnih 

vozila za radnike, nije ostalo ništa. 

Stoga je trebalo obnoviti kompletan 

vozni park, što je i obavljeno. Transport 

drvnih sortimenata obavljaju vozila 

Šumatransa iz Vinkovaca, a u 

privlačenju i vozila drugih šumarija. 

Etat glavnog prihoda je oko 9.000 

kubičnih metara godišnje i oko 7.000 

metara prethodnog prihoda, što je 

oko 16.000 kubičnih metara godišnje, 

a to je upola manja količina od predratne. 

- Od preuzimanja Šumarije 1997. 

godine, u posljednje tri godine - 

1999., 2000. i prošle jeseni, uspješno 

smo pripremili više od 152 hektara 

šumskih površina za pošumljavanje 

crnog oraha, što smo i uspješno obavili, 

tako da se već lijepo vide naši 

napori, podsjeća upravitelj. U gospodarskoj 

jedinici Dubrave u odjelu 54 b 

na 18 hektara, usprkos sušnom ljetu 

2000., crni orah se dobro razvija gdje 

je sjetva uspjela više od 80 posto, a 

danas se u snijegu već vide brojne 

mladice dobro razvijene, pokazuje revirnica 

dipl. inž. Sanda Mihić. 

Sjeme crnog oraha sakupljaju iz 

priznatih sjemenskih sastojina u Dubravama, 

u odjelu 45. starosti 30 godina 

i srećom dobro očuvanom, jer nije 

devastiran. 

U vrijeme našeg boravka u Šumariji 

Vukovar, upravo je otpočela i prva 

ovogodišnja sječa u hrastovoj devastiranoj 

sastojini, gospodarske jedinice 

Dubrave. Prema riječima revirnice 

Sande Mihić, ovdje se očekuje sječa 

uređenja za uspješrno gospodarenje šumama na 

zaštićenim područjima. 

Pregled industrijskog sektora 

- ukloniti mehanizme za kontrolu cijena i pustiti 

da prevladaju tržišni uvjeti. 

- Izraditi transparentni sustav formiranja cijena III 

uvođenje nezavisnog indeksa cijena što će stvoriti 

povjerenje u sektor i osigurati da HŠ ne zloupotrijebi 

svoj položaj monopolističke ponude. 

- Pripremiti kombinaciju dugoročne i kratkoročne 

ponude, licitacija, lokalne prodaje koje će se s vremenom 

usklađivati kako bi reflektirale promjenljivu 

tržišnu dinamiku. 

- HŠ moraju razvijati marketinške sposobnosti i 

biti više usmjerene na klijenta. 

Pregled privatnog sektora 

- Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva mora 

izraditi nacrt okvirnog plana za ekološki i gospodarski 

razvoj privatnog šumskog sektora. 

- Ovaj plan mora ponajprije definirati prednosti 

koje dolaze od podrške privatnog sektora, dati 

prikaz opcija za obrazovanje i obuku, sredstva za 

osnivanje udruženja uzgajivača, financijska sredstva, 

odgovornosti, količine za isporuku i prirasta. Plan bi 

se morao financirati iz OKFŠ-a. 

- "Hrvatske šume" moraju angažirati javnost kroz 

proces FSC certifikacije. 

- "Hrvatske šume" moraju razvijati tješnju suradnju 

sa Zelenom akcijom i sličnim nevladinim organizacijama 

koje bi se mogle pojaviti. Dezinformiranost 

javnog mnijenja može nanijeti velike štete 

šumskom poduzeću. "Hrvatske šume" posluju na 

ekološki vrlo održiv način i njihovi ciljevi i radovi u 

različitim tipovima šuma moraju se u cijelosti objasniti 

široj javnosti. 

Pregled ovlaštenja i djelokruga HŠ-a 

- Potrebno je ponajprije uskladiti razumijevanje 

terminologije među zainteresiranim stranama (npr. 

trgovačko, profitabilno, društvo s ograničenom odgovornošću). 

- Postoji jasna potreba za definiranjem nedvosmislene 

uloge i ovlaštenja za HŠ i njihovog odnosa s 

državom. Mandat mora jasno definirati kako valja 

upravljati s aspektima proizvodnih, državnih i regulatornih 

funkcija. 

- Potrebno je jasno razlikovanje između funkcija 

vlasništva i funkcija gospodarenja za sve državne 

šume. Time će se također definirati uloga i 

ovlaštenja Ministarstva za zaštitu okoliša i prostornog 

uređenja. 

- Od ključne je važnosti izrada zakonodavnog 

okvira koji će HŠ-u pružiti slobodu i odgovornost za 

gospodarenje u skladu s njihovim utvrđenim ovlaštenjima. 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE SUME 17

Novi izgled povijesne Mitnice u Vul

iskorištavanje šuma PRILOG POVIJESTI RAZVOJA ŠUMARSTVA 

>«j^ j ^ j N—^^j j ^ ^ j j^j ^s-/j j ^ j N-j y^ j j j ^ 

Radovi iskorištavanja šuma i 

pridobivanja drva zadani su 

količinom i strukturom sječivog 

etata utemeljenog na propisima 

Šumsko gospodarske osnove. 

Ostvaraj sječivog etata i uspješnost 

obavljenih radova ovisi 

od brojnih čimbenika: opremljenosti 

radnim sredstvima; obučenosti, 

stručnosti, radišnosti i motivaciji 

zaposlenih; otvorenosti šuma cestama 

i vlakama; pripremi rada i 

radilišta; organiziranosti i stabilnosti 

poduzeča.... 

Praksa je pokazala znatne poteškoće 

pri ostvarenju planova, ali i 

nemogućnosti povećanja proizvodnosti 

rada, te zaustavljanja porasta 

troškova, ukoliko se stalno, 

uporno i znalački ne poboljšava 

tehnologija, sredstva i organizacija 

rada. Nezamjenjiva je uloga, naročito 

stručnih djelatnika, u inoviranju 

zatečenog stanja i postojećih 

rješenja. Prolazna volja i kratkotrajno 

oduševljenje ne donosi napredak. 

Tri značajna čimbenika 

Ovdje ćemo navesti samo tri 

osobito utjecajna čimbenika na 

uspješnije odvijanje radova iskorištavanja 

šuma: 

1. smanjenje broja radnika u 

radu s jednom motornom pilom, 

2. izrada ogrjevnog i celuloznog 

drva u dugom, necijepanom obliku 

- višemetrica (v.m. drvo) i 

3. uvođenje grupnog rada. 

Uprava šuma Bjelovar kao 

uzorak 

Ovaj se prikaz temelji na praćenju 

promjena i postignuća u 

Šumskom gospodarstvu Bjelovar 

od 1960. do 1990. godine te njegovu 

sljedniku Upravi šuma Bjelovar 

za razdoblje od 1991. do 

1999. Razlog ovog izbora je poznavanje 

i raspolaganje podacima 

odabranog područja, a i sudioništvo 

pisca ovih redaka u opisanim 

zbivanjima. 

Za promatrano 40-godišnje razdoblje 

prosječni godišnji neto 

Utovar već uhrpane višemetrice 

Danas naše šumarstvo iznalazi rješenja za 

povećanje stupnja mehaniziranosti radova 

i uvođenja vrhunsl

sječa, izrada, slaganje i izvoženje metarskog drva troškovima daleko nadmasuje izradu višemetarskog drva 

Izrada ogrjevnog i 

celuloztiog dvva u dugom, 

necf/epanom obliku - 

višemetrica 

Godine 1978. započinje izrada 

ogrjevnog i celuloznog drva u dugom, 

necijepanom obliku najčešće 

dužine 4 m, u praksi nazvana višemetarsko 

drvo (v.m. drvo). 

Učinak pri izradi v.m. drva u 

različitim uvjetima, i vrstama drveća 

i organizaciji rada l-i-O veći je 

za 2,5 puta, a u organizaciji l-i-l 

dva puta od onoga pri sječi metarskog 

drva. (slika 3). Uvjetovano je 

to smanjenjem broja prerezivanja, 

prinošenja i slaganja. Također izostaje 

cijepanje, što je osim dužine 

trajanja i vrlo težak radni postupak 

za koji radnik troši i do 40 posto 

energije tijekom radnog dana. 

Osim toga i utrošak goriva motornih 

pila pri izradi v.m. drva manji 

je za 35 posto od onoga pri izradi 

metarskog drva (metrice). 

Takav način rada je prihvaćen, 

pa je 1990. proizvodnja v.m. drva 

bila 200.052 m^ ili 61 posto od 

ukupno proizvedenih 325.589 m^ 

metarskog ili višemetarskog drva. 

Svemu tome je pogodovalo što 

su tvornice papira, celuloze i iverastih 

ploča prihvaćale v.m. drvo radi 

povoljnije stovarišne manipulacije. 

a raspolagale su strojevima za njegovo 

usitnjavanje. 

Rat i njegove posljedice, te 

smanjenje sječivog etata, prouzročile 

su apsolutni i relativni pad 

proizvodnje v. m. drva. Tako je 

1999. proizvedeno 58.958 m\ što 

čini 23,9 posto od ukupno proizvedenih 

246.615 m^ metarskog i 

v.m. drva. Ipak na razini Uprave 

šuma nije došlo do pada učinka na 

sječi i izradi, ali uglavnom zbog 

smanjenog udjela metrice u strukturi 

posječene mase u vlastitoj 

izradi, a u povećanoj količini samoizradom 

mjesnih žitelja. 

Uvođenje grupnog rada 

Istodobno s početkom izrade 

v.m. drva na radilišta se uvodi organizacija 

grupnog rada. Što je to 

grupni rad? 

Grupni rad podrazumijeva organizaciju 

rada gdje određeni broj 

radnika u proizvodnom lancu obavlja 

istovremeno sječu i izradu, 

prikupljanje i kopčanje izrađenih 

sortimenata, izvoženje traktorima 

na pomoćno stovarište, uhrpavanje 

i slaganje na pomoćnom 

stovarištu. 

Brojnost grupe ovisi od učinka 

traktora na privlačenju. Norma 

Učinak na sječi i izradi u zavisnosti od tehnolosko-organizacijskih promjena 

2,4 

3.9 -n -n *° 

5.3 

] 

1967 1969 1971 1973 1975 1977 1979 1981 1983 1985 1987 1989 1991 1993 1995 1997 1999 

Godina 

5,4 

8 1 

B,8 3.7 

8,5 

7,9 

3,7 

9,9 ' 

1 


privlačenja je ujedno norma grupe, 

tako što se temeljem posebnih 

normi sječe i kopčanja i svih ostalih 

radova u sječini ustanovljava 

struktura i broj radnika u grupi. 

Najčešće su u grupi 5 do 8 radnika. 

Osobni dohodak ostvaruje grupa 

na osnovi zajedničke norme, ali 

samo za količinu privučenog, složenog 

i zaprimljenog drva na pomoćnom 

stovarištu. Grupa je 

opremljena potrebnim sredstvima 

za rad: motornim pilama, traktorom 

za privlačenje, te dizalicom za 

uhrpavanje oblovine (trupaca, sitnog 

industrijskog i v.m. drva). 

Razlozi uvođenja grupnog rada 

su sljedeći: 

a) Klasičnim načinom rada i vremenski 

odvojenim radovima, radni 

proces od sječe do privlačenja i 

prijevoza, te isporuke kupcima, 

trajao bi dugo, ponekad i po nekoliko 

mjeseci. To je dovodilo do 

propadanja i deklasiranja osobito 

vrijednih sortimenata. 

b) Radovi sječe i izrade obavljani 

su nekvalitetno, što je smanjivalo 

učinke strojeva na privlačenju. 

c) Sve više je izostajala urednost 

na pomoćnim stovarištima, čime 

kamioni nisu imali zajamčen 

učinkovit i neprekidan posao. 

d) Profesionalna oboljenja radnika 

upućivala su na iznalaženje 

organizacijskih mjera zaštite od 

prekomjerne izloženosti štetnim 

utjecajima motornih pila i traktora. 

e) Organizatori proizvodnje sve 

su manje nazoćili na radilištima, ali 

i priprema rada sve je više izostajala. 

Preduvjeti za uspješno 

obavljanje grupnoga rada 

Grupni rad uspješno se može 

odvijati ukoliko su stvoreni određeni 

preduvjeti, a to su: 

1.) Ustrojena homogena grupa 

radnika - poželjno je da su iz istog 

mjesta ili boravišta, a da sa poslovođom 

putuju do i sa radilišta u 

istom vozilu. Time grupa postaje 

samostalna i pokretljiva i manje se 

zamara prilikom odlaska na posao 

i povratka s posla. 

2.) Obučenost svakog radnika u 

grupi za obavljanje svih poslova 

cijelog tehnološkog procesa, čime 

se omogućava izmjenjivost u obavljanju 

poslova tijekom radnog 

dana ili najmanje tijekom radnog 

tjedna radi smanjenja profesionalnih 

oboljenja. 

3.) Radnici moraju biti upoznati 

s dnevnim zadacima u svakom 

dijelu radnog procesa, te normom 

i cijenom radova. 

4.) Ispravna i besprijekorno održavana 

oprema, a osobito traktori 

na privlačenju i uhrpavanju. U slučaju 

većih kvarova valja raspolagati 

pričuvnim strojevima, jer u protivnom 

dolazi do raspada proizvodnog 

lanca. Radi toga je 

poželjno da je korištenje i održavanje 

strojeva u rukama jednog 

radnika. 

5.) Uključivanje kamiona u redovan 

odvoz radi nezakrčivanja prostora 

na pomoćnom stovarištu. 

Najpovoljnije je dodjela kamiona 

na određeno vrijeme izvođaču 

grupnog rada (šumariji) koja brine 

o kontinuitetu zaposlenosti, a vlasnik 

o njihovoj radnoj ispravnosti. 

6.) Povoljna otvorenost šuma 

cestama i traktorskim vlakama. 

7.) Pravodobna priprema radilišta. 

Uloga stručnih kadrova u izvođenju 

poslova je nezamjenjiva, jer 

klasičan način rada može se obavljati 

rutinski, dok je za grupni rad 

potrebna stručnost i zavidna organiziranost 

svih sudionika radnog 

procesa. 

Ukoliko se neki od čimbenika i 

sastavnica grupnog rada ne ostvari, 

organizacija grupnog rada se raspada. 

Prvi grupu napuštaju 

najbolji radnici, jer njihove zarade 

ovise o rezultatu grupe, što je 

uvijek niže od onog koji oni mogu 

ostvariti samostalnim individualnim 

radom. 

I> li "I ^ •*' ^ \ 

r-M., ft I • . 0 •' ' 

Grupni rad zahtijeva fiitno odvoženje drva sa stovarišta 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002, HRVATSKE SUME

Rezultati primjene 

grupnoga rada 

Primjenom grupnoga rada radni 

učinak je kvalitetniji, što osobito 

utječe na učinak privlačenja, jer je 

svaki član grupe svjestan da njegova 

zarada ovisi o njegovom radu, 

a koji se nastavlja u sljedečoj karici 

lanca. No, nažalost, djelomično je 

ostvarena dnevna i tjedna izmjena 

radnika na izvođenju poslova u 

proizvodnom lancu, a udio deblovne 

metode je povečan u odnosu 

na prijašnju sveprisutnu sortimentnu 

metodu. 

Izrazito je smanjeno vrijeme 

kopčanja, koje sada obavljaju 

2059 2037 2093 

Ostvareni učinak na privlačenju tral

iz moga kuta 

Provedba grupnog rada poticala 

je i uvjetovala izgradnju prometnica, 

te je otvorenost šuma porasla 

od 3,5 m u 1974. na 11 m/000 

hektara u 1999. godini. 

Grupni rad postao je uobičajen 

način rada u iskorištavanju šuma i 

ustalio se na udjelu od 70 do 80 

posto u ukupno privučenoj drvnoj 

masi promatranog bjelovarskog 

područja, čemu su značajno pridonijeli 

voditelji iskorištavanja šuma 

Šumskog gospodarstva. Uprave 

šuma i šumarija! 

Osvrt na prijeđeni put 

Od brojnih navedena i opisana 

su samo tri značajna čimbenika, 

koji su pridonijeli uspješnijem poslovanju 

iskorištavanja šuma: 

- ostvareno je značajno povečanje 

produktivnosti rada, 

- ručni rad na sječi i izradi zamijenjen 

je ručno-strojnim radom, 

- konjsku spregu i tovarnog 

konja zamijenili su većinom strojevi, 

uz stalno povećanu iskorištenost 

i učinkovitost, 

- usporedno s provedbom radno-organizacijskih 

promjena povećana 

je otvorenost šuma, 

- nekada isključivo ručni utovar 

drva najvećim dijelom zamijenjen 

je strojevima dizalicama, 

- poboljšani su radni i životni 

uvjeti te obučenost radnika. (Nekadašni 

Veli Jože danas je tehnički 

izobražen šumski radnik), 

- promjene su mijenjale i ono 

najteže, naš radni mentalitet. 

Ipak treba reći! 

Smetnje bržem, ujednačenijem i 

uspješnijem napretku bile su česte 

i nesvrhovite reorganizacije (ourizacije 

- funkcionalizacije), koje su 

uvjetovale zaustavljanje ili usporavanje. 

Valja istaknuti i nedovoljnu 

zaštitu sastojine zbog upotrebe 

često neprikladnih strojeva, ali i 

ponašanja pojedinih djelatnika. 

Neminovno je i dalje osmišljavati 

poboljšavanje organizacije rada i 

razvijati tehnologiju, ali i tehniku. 

Ne zaboravimo i hrvatske provenijencije 

i prepoznatljivosti po 

mjeri naših šuma! Prikazano razdoblje 

za neke je kratko, pa se može 

zreći pohvala za puno učinjenog, 

li za neke dugo, pa se može izreći 

pokuda za malo učinjenog. 

Opisano je prošlost, kako bi se 

lakše spoznala i odredila budućnost. 

'«|pr 

DARKO VULETIC, UPRAVITELJ UPRAVE SUMA ZAGREB 

Zagrebačka je uprava po mnogočemu 

specifična. Organizacijski, 

prostire se na čak pet županija 

pa treba uskladiti ne male županijske 

raznolikosti. Na području Uprave 

tri su parka prirode: Medvednica, 

Lonjsko polje, Zumberak i veći broj 

parkova, odnosno šuma s posebnom 

namjenom u kojima se gospodari po 

posebnom režimu, uvodno nam predstavlja 

Zagrebačku upravu šuma, 

upravitelj dipl. ing. Darko Vuletić. 

Značajne poteškoće u gospodarenju 

pokazuje i podatak da od 80.000 ha 

šuma i šumskog zemljišta, na 

zaštićene površine otpada oko 33 

posto. No, mi želimo stvari postaviti 

na svoje mjesto. Uspostavili smo dobru 

suradnju s upravama parkova prirode, 

posebno ističem s upraviteljicom 

Parka prirode Medvednica, Nives 

Farkaš Topolnik. Tu razmatramo 

mogućnost skidanja zaštite s nekih 

odjela koji imaju status posebnih re- 

Dipl. ing. Darko vuletić 

smo prodaju na međunarodnim licitacijama 

za 203% prema 2000. godini, 

a realizacija naplate među najboljima 

je u poduzeću. Nastojimo poboljšati 

radnu disciplinu i svi se moraju uklopiti 

u neke standarde, zapravo, morali 

bi biti zadovoljni i ponosni što rade u 

poduzeću! 

Jedan od otvorenih problema 

Uprave su ribnjaci u Lipovljanima. 

Nekadašnja radna jedinica s pet 

Povećali smo prodaju na međunarodnim 

licitacijama za 203% prema 2000. godini, a 

realizacija naplate je medu najboljima u 

poduzeću. 

zervata, a predlažemo nove površine 

za zaštitu. Umjesto dosadašnjih 987 

ha, pod takvom zaštitom bilo bi 248 

ha. Nakon početnih nesporazuma korektnu 

suradnju imamo i s novoosnovanim 

Parkom prirode Zumberak. 

Jedina u Hrvatskim šumama, i to je 

njena posebnost, ta Uprava ima radnu 

jedinicu Hortikultura koja gospodari 

park šumama grada Zagreba, Zelengajom, 

Maksimirom, Tuškancem. S 

obzirom na tako velik dio zaštićenih 

površina, problema u poslovanju ima 

Šumarija Zagreb, koja radeći u 

otežanim uvjetima na Sljemenu ima 

velike troškove poslovanja. Slično je i 

sa Šumarijom Samobor. 

Unatoč svemu Uprava nikad nije 

poslovala s gubitkom, pa tako ni 

prošle godine. Dakako, nisu sve 

šumarije jednako uspješne. No ono 

čemu težimo je bolja organiziranost, 

smanjenje troškova. Unatoč tome što 

smo prošle godine imali 4000 

kubičnih metara trupaca manje nego 

2000., ostvarili smo veći prihod! 

Kako? Boljom organizacijom posla na 

radilištu, kvalitetnijim radom, boljim 

krojenjem, preuzimanjem. Povećali 

proizvodnih ribnjaka nakon što je izgubila 

tržište zapala je u, čini se, nepremostive 

poteškoće. Prošlu je godinu 

završila s gubitkom i ozbiljno se 

razmišlja o davanju ribnjaka u zakup. 

Ako ne dođe do zakupa, preostale 

zaposlene treba rasporediti po šumarijama. 

Poteškoće u poslovanju čini i relativno 

stara mehanizacija. Nabavili 

smo doduše nekoliko novih traktora 

pa i jednu kamionsku ekipažu. No, 

ostaje pitanje što je isplativije, vlastita 

mehanizacija ili usluge. Ako bi se i 

odlučili na usluge ne smijemo si 

dozvoliti ostati u potpunosti bez 

mehanizacije jer onda nas svaki poduzetnik 

može ucjenjivati. 

Prošla godina za zagrebačku je 

Upravu bila još po nečemu posebna 

- bili smo domaćini Dana hrvatskoga 

šumarstva na Jarunu u Zagrebu. 

Uložili smo puno truda i znanja, a još 

više sredstava, kako bi se šumari 

predstavili Zagrebu. Na jarunskom 

jezeru ostavili smo i mali šumski grad, 

kao sjećanje na boravak šumara u Zagrebu, 

(m) 


HRVATSKE SUME

ekologija 

m;mi^'^^:mSsi^C0î^^sfMii 

uz 2. VELJAČE - SVJETSKI DAN MOČVARNIH STANIŠTA 

J^J^^^^V^^J ^-« 

^J'J 

>J ^ 

:J VJJ37 ::0\} 

Močvare i vlažna staništa pripadaju među 

najugroženija područja i to zbog njiliova 

stalnog isušivanja, onečišćenja i prekomjerne 

el

Ji 

Idila Jednog dravskog "limana 

klimatskih uvjeta, posebice padalina i 

temperature. 

Čak i najracionalniji ekonomisti ne 

mogu negirati ogromnu ekonomsku 

vrijednost vlažnih područja. Riža, na 

primjer, koja je obična močvarna biljka, 

glavna je hrana za više od pola 

čovječanstva, ribarstvo i preko 2/3 

svjetskog ulova ribe povezano je sa 

zdravljem i opstankom priobalnih i kontinentalnih 

vodenih područja. Voda u 

poljoprivredi, voda kao izvor energije, 

voda u prometu, proizvodnji drveta, 

rekreaciji, turističkim mogućnostima itd. 

Dodatno, vlažna područja posebna su i 

kao dio kulturnog naslijeđa čovječanstva, 

ona su povezana s religijskim 

vjerovanjima, stalan su izvor umjetničke 

inspiracije i sačinjavaju osnovu važnih 

lokalnih tradicija. 

Te funkcije, vrijednosti i osobine 

mogu biti sačuvane samo ako je omogućeno 

funkcioniranje ekološkog razvoja 

močvarnih i ostalih vlažnih staništa. 

Nažalost, unatoč napretku u proteklih 

nekoliko desetljeća, močvare su i dalje 

među svjetski najugroženijim ekosustavima 

zahvaljujući njihovu stalnom 

isušivanju, onečišćenju i prekomjernoj 

eksploataciji njihovih bogatstava. 

O močvari bi se još toliko toga moglo 

reći, no umjesto toga - krenite put 

Osijeka. Zaustavite se istočno od njega, 

između dviju moćnih rijeka Drave i Dunava. 

Tu se nalazi Kopački rit uokviren 

prostranom šumovitom ravnicom punom 

riječnih rukavaca i močvara. Ta riznica 

prirode s osebujnim i zanimljivim 

životnim zajednicama močvare, poplavnih 

područja i ritskih šuma zaštićen je 

kao upravljani prirodni rezervat i u 

njega čovječja ruka zadire samo toliko 

da usmjerava i pomaže prirodni razvoj. 

Udahnite ovdje bezvremeni dah 

močvare, prije nego što se vratite u 

smog i zagađenje urbane civilizacije. 

Vjerujte, nećete požaliti... 

Piše: 

mr. Mirjana 

Polimac 

Foto: 

A. Z. 

Lončarić 

sta, od čega je čak 40% svih danas 

poznatih ribljih vrsta, živi u 0,08% 

svjetsl

mala enciklopedija šumarstva 

OSNOVNI STRUČNI POJMOVI (A-Ž) 

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

Arhiva 

Usklopu porodice borovki 

(Pinaceae) nalazi se 

rod ariša (Lanx) s desetak 

vrsta koje su rasprostranjene 

u hladnijim područjima 

sjeverne polutke, od kojih 

su tri nastanjene u Sjevernoj 

Americi, šest u Aziji i jedna u 

Europi. Riječ je o listopadnom 

jednodomnom drveću, s vodoravno 

položenim granama, 

koje nemaju pršljenast raspored, 

ispucale kore, dugih i kratkih 

izbojaka, sa sitnim i jajolikim 

pupovima. Znakovit je 

mali broj ljusaka na pupu, poredanih 

poput crijepa na krovu. 

Iglice su meke, tanke i plosnate, 

a cvjetovi se nalaze na 

kratkim izbojcima. 

Europski ariš (Larix decidua) 

je srednjoeuropsko drvo 

s isprekidanim (disjunktnim) 

arealom rasprostranjenosti, do 

35 m visoka stabla, svijetle, 

rijetke i čunjaste, kasnije nepravilne 

krošnje. Prirodno raste u 

Alpama, Karpatima, Sudetima 

te u južnoj i srednjoj Poljskoj, s 

izdvojenim arealima i posebnim 

rasama, koje se razlikuju u boji 

ženskih cvatova, obliku i veličini 

češerića, boji iglica, fiziološkim 

značajkama, produkciji i dr. Kao 

vrsta koja za svoj rast i razvoj treba 

mnogo svjetla (heliofit), javlja 

se u čistim i mješovitim sastojinama, 

na osrednje bogatim tlima, a 

posebice dobro uspijeva na lakim 

ilovastim tlima. Kora je siva i Ijuskasta, 

u starijih stabala debela i 

sivosmeđa, a grane vodoravno 

otklonjene ili vise, ali s vrhovima 

okrenuta prema gore, dok 

grančice vise. Izbojci su tanki, goli 

i žućkasti, kratki su crnosmeđi, a 

pupovi crvenkastosmeđi. Svijetlozelene 

iglice su prije opadanja 

zlatnožute, mekane, na kratkom 

izbojku (ima ih 30-40 u čuperku), 

duge su 1-3 cm, s gornje strane 

plosnate, a s donje izbočene. Europski 

ili obični ariš cvate od 

ožujka do svibnja, a 2,5-4 cm 

dugi i 2 cm široki češeri su jajoliki 

i sastoje se od 40-50 plodnih ljusaka. 

Sjajno i trokutasto sjeme 

dugo je 3-4 mm, a sjemena ljuska 

je na jednom mjestu pomalo 

izbočena. Kod japanskog ariša (L 

leptolepis) to izbočenje na sjemenu 

znatno je izraženije. Europski 

ariš počinje cvasti od svoje šeste 

do desete godine, nerijetko i obilno, 

a češeri se skupljaju u rujnu i 

listopadu. 

Europski ariš (Larix decidua) 

Ariš 

lLarix) 

Uz postojeće klonske 

sjemenske plantaže 

europskog ariâ u 

Hrvatskoj je potrebno 

osnivati i nove klonske 

sjemenske plantaže za 

proizvodnju hibridnog 

sjemena 

Tekstura drva 

Prednost međuvrsnlh 

hibrida 

Osim sjemenom (generativni 

način), ova vrsta ariša uspješno 

se razmnožava i vegetativno - 

cijepljenjem i reznicama, u 

dobi do tri godine, a oplemenjivanje 

hibridizacijom provodi 

se unutarvrsnim i 

međuvrsnim križanjem. U cilju 

povećanja kvalitete debla (ravnost) 

primjenjuje se unutarvrsna 

hibridizacija, a radi poboljšanja 

produkcije drvne mase i 

postizanja otpornosti na arišev 

rak koristi se međuvrsna hibridizacija. 

U našim uvjetima 

najperspektivnijim su se pokazali 

međuvrsni hibridi L decidua 

(europski ariš) x L leptolepis 

(japanski ariš). Istraživanjima 

se došlo do spoznaje da 

ovaj hibrid daje 10-20 posto 

veću volumnu produkciju od 

europskog ariša. Uz postojeće 

klonske sjemenske plantaže 

europskog ariša, u Hrvatskoj je 

potrebno osnivati i nove klonske 

sjemenske plantaže za proizvodnju 

hibridnog sjemena. 

Europski ariš ima kvalitetno i 

trajno drvo, s velikom crvenkastom 

do crvenosmeđom srži i 

uskom žućkastom do crvenkastobijelom 

bjelikom. Treba istaknuti 

da je ariševina odlično građevno 

tehničko drvo, osobito traženo 

cijenjeno u vodogradnjama. Upotrebljava 

se za rudničko drvo, jarbole, 

pragove, stupove za vodove, 

kace, bačve, drvene cijevi, šindru 

i dr. Iz sjemenki se dobiva 

svijetložuto ulje koje miriše na 

smolu, dobra je okusa, a upotrebljava 

se za proizvodnju sapuna i 

za ličenje. Ariševa smola koristi se 

za dobivanje venecijanskog (tirolskog) 

terpentina, a kora za štavila. 

Od štetnika koji napadaju i druge 

vrste četinjača, ose drvarice, 

kao i pojedine strizibube, buše 

hodnike u ariševu drvu. Rak i 

ekscentričan rast debla uzrokuje 

Trichoscyphella willkomii, smeđu 

trulež s bijelim pjegama, gljiva 

Fomitopsis pinicola, smeđu trulež 

korijena i prizemnoga dijela debla, 

Fomes annosus, smeđu trulež 

s mirisom na terpentin, Phaeolus 

schweinetzii, a uzročnici truleži 

europskog ariša su gljive Fomitopsis 

pinicola i Armilariella mellea^x 

26 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME

ljekovito bilje 

ŠTO LIJEČI, KAKO SE SPREMA 

I rputac je jedna 

• od najraširenijih 

i najljekovitijih 

biljaka. Ima sitne 

cvijetove koji su 

složeni u klasove ili 

glavice na vrhu stabljike. 

Listovi su većinom 

prizemni, različita 

oblika, složeni u 

rozetu, na kojoj su 

žile paralelne. Zbog 

velike rasprostranjenosti 

.r 

i^v 

i visoke A vita- *" 

minske vrijednosti te 

lake raspoznatljivosti 

mogu služiti kao 

vrijedno lisnato divlje povrće. 

Listovi ovog sadrže mnogo kalijeve 

soli, a u cijeloj biljci ima i 

pektina, C vitamina, iimunske kiseline, 

željeza, natrija, masnog ulja, 

bjelančevina... Toj porodici pripadaju 

samo tri roda s oko 250 

vrste 

frpućo 

Trpuci su rasprostranjeni 

po cijelom 

svijetu, osobito u 

umjereno toplim i 

,^^^ hladnim područjima. 

'"" " Mnoge vrste trpuca 

rastu u kamposima, 

suhim travnjacima 

Južne Amerike. Ova 

^ ljekovita biljka pof 

j ^ znata je od davnine, 

^ pa su već stari Kinezi 

"* poznavali jestivost 

"^ ___ trpučevog lista, a 

Ženski trputac (Plantago lanceolata L.) 

spominju je u svojim 

knjigama kao zdravo 

povrće i Grci Plinije i Dioskorid. 

Iz prošlosti je zanimljiv podatak: 

kada su na otoku Minorki 1865. 

skakavci uništili sve usjeve, ova 

(Plantaginaceae) 

samonikla biljka pomogla je 

vrsta, a u našoj zemlji raste samo tamošnjem stanovništvu da preživi 

rod Plantago (oko 15 tu vrsta). \ 

katastrofu. 

Široki trputac {Plantago major U 

široki trputac 

(Plantago major L.) 

Drugi nazivi za tu vrstu trpuca su 

veliki trputac, muški trputac, bokvica, 

široka bokvica, žilovlak, paskvica, 

vučac, žilavac... 

To je trajna ili dvogodišnja biljka 

sa kratkim vlaknastim podankom i s 

jednom ili više podignutih cvijetnih 

stabljika bez listova, a narastu i do 

40 cm u visinu. Svi su listovi prizemni, 

oko 10 cm široki i isto toliko 

dugi, uzduž isprugani žilama, široko 

jajasti, na peteljci koja je jednako 

duga kao i plojka. Listovi imaju čitav 

rub, ali su u donjem dijelu nejasno 

nazubljeni. Sitni i neugledni žućkastozeleni 

cvjetići razvijaju se od 

lipnja do listopada, a složeni su u 

dagačke klasove na gornjem dijelu 

biljke. Ova vrsta raste svuda u 

svijetu. Koristi se kao zdravo proljetno 

povrće i to mladi listovi sakupljeni 

prije razvoja cvjetne stabljike, 

od ožujka do lipnja. Listovi se pripremaju 

kao salata ili kao varivo. Na 

Kavkazu i Dalekom istoku stavljaju 

ih i u juhe. 

Stariji listovi (kod biljke u cvatu) 

koriste se za zacjeljivanje rana i posjekotina, 

te protiv krvarenja i upala. 

Piše: 

Vesna 

Pleše 

Foto: 

Arhiva 

Ženski trputac 

Drugi nazivi za tu vrstu jesu: dugi 

trputac, duga bokvica, ženska bokvica, 

žilovka, žilovlak, ovčji jezik... 

Ženski trputac je trajna biljka sa 

10-20 cm dugim šiljastim, sa 3 do 5 

žila uzdužno ispruganim listovima, 

koji se postepeno suzuju u posve kratku 

peteljku, a složeni su u prizemnu 

rozetu. Stabljika ima 2 do 3 cm dug 

smeđasti klasasti cvat koji na vrhu 

naraste i do 50 cm. Biljka cvate od 

svibnja do rujna. Ženski trputac raste 

uz puteve, po suhim livadama i travnjacima, 

a uspijeva i na visokim planinama. 

Osim što se koristi za jelo, ta 

vrsta trpuca korisna je i za liječenje 

dišnih puteva, kroničnog bronhitisa, 

astme i tuberkuloze. 

(Plantago lanceolata U 

Srednji trputac { Plantago 

media L.) 

Nazivi koji se koriste za ovu vrstu 

trpuca su i srednja bokvica, bokva, 

žilovlak, tepavac. 

To je visoka trajna biljka (15-50 

cm). Listovi su složeni u prizemnu 

rozetu, široko su eliptični i postepeno 

se suzuju u široku peteljku, po obliku 

su između širokog i ženskog trpuca, 

čitavog ruba obraslog kratkim dlakama, 

sa četiri do osam uzdužnih žila. 

Od svibnja do srpnja biljka na vrhu 

stabljike razvija bjelkaste klasaste i 

mirišljive cvatove, na kojima su 

prašnici produženi i obojeni 

svijetloljubičasto. 

Raste na livadama i pašnjacima, 

među niskom travom, po šumama 

brdskog područja i uz puteve. Biljka 

je vrlo raširena i česta. 

Jestivi su mladi proljetni listovi (bez 

žilave peteljke), pa se koriste za pripravljanje 

variva i juhe (kao i listovi 

prethodnih vrsta). Listovi se beru u 

proljeće, a pokatkad ih je moguće 

naći i ujesen kada mogu ponovno 

izrasti na pokošenom tlu. U proljetnim 

listovima ima mnogo C vitamina. 

Ovdje smo spomenuli tri vrste ove 

vrlo ljekovite biljke, koja se u nas 

može najčešće naći i vrlo se mnogo 

koristi u liječenju raznih bolesti. 

Pripravljanje i korištenje 

čaj se pripravlja od 20 do 30 g 

listova ili korijena i kuha se u litri 

vode. Pije se tri do pet čaša dnevno. 


UZ rub šume 

POVIJESNA BAŠTINA 

Kad se trputac koristi za kupku ili 

obloge priprema se tako da se skuha 

50 do 100 g listova na litru vode. 

Može se grgljati ili koristiti kao očni 

oblozi ili oblozi za rane. 

Oblozi od svježih listova: listove 

treba oprati i prokuhati minutu u vodi 

da bi se dezinficirali. Zatim ih položimo 

na bolno mjesto, omo-stamo 

zavojem koji mijenjamo dva do tri 

puta dnevno. 

Sok od svježih listova priprema se 

tako da se istuku listovi trpuca, a sok 

pije. 

Sve tri navedene vrste trpuca sadrže 

mnogo sluzavih sastojaka i zbog 

toga djeluju umirujuće na upaljena 

mjesta. Pomažu kod iskašljavanja i 

otklanjanja katara iz bronhija i grla, a 

djeluju sedativno i na kašalj. Trputac 

sadrži i tanine koji zacjeljuju rane i 

zaustavljaju krvarenje, a djeluje i 

umirujuće na unutarnje organe. Bolje 

od bilo koje biljke pročišćava krv, 

mjehur, bubrege, pluća i želudac. 

Muški trputac (Plantago 

major L) 

Koristi se najviše za obloge, a 

dobro liječi i ubode kukaca. Oblozima 

i ispiranjem se pak liječe bolesne 

i upaljene oči. 

Ženski trputac 

lanceolata L) 

(Plantago 

I srednji trputac (Plantago medla L) 

liječi upale dišnih puteva, upale grla, 

kronični bronhitis i astmu, tuberkulozu 

i upalu pluća. 

Srednji trputac 

(Plantago media L) 

Trpucem se liječe i bolesti usne 

šupljine i grla, želučane tegobe, kolitis, 

te hemeroidi. Antibiotski djeluje 

na rane jer uništava bakterije, a koristi 

se kod pojave čireva i opeklina, ali i 

kod ginekoloških bolesti. 

Osim gore navedene tri vrste trpuca, 

u našoj zemlji još se može naći 

desetak vrsta trpuca, od kojih ovdje 

navodimo samo neke vrste kao što su 

morski trputac (Plantago maritima L) 

ili primorski trputac, zatim buhačica 

(Plantago psyllium L) ili buhačak, 

buačak i vranina noga (Plantago corp 

nopus L). 

Mš 'AmiA- 

Ostaci lovačl

svijet gljiva 

GLJIVE KAO UZROČNICI BOLESTI ŠUMSKIH DRVEĆA 

Crvenorubna guba (Fomitopsis pinicola) 

Kao najznačajnija višegodišnja gljiva u 

mmama četinjača i uzročnil< sme.de truleži 

u drvu, crvenorubna guba raste tijekom 

cijele godine, pretežito kao saprofit. a u 

nas dolazi sporadično na panjevima, trulim 

trupcima, odumrlim stojećim stablima i 

izvalama 

M 

eđu glavnim činiteljima 

koji u crnogoričnim šumama 

razara odumrla 

stabla je rasprostranjena gljiva crvenorubna 

guba (Fomitopsis pinicola 

ili Fomes pinicola), koja kao 

parazit rana i saprofit na četinjačama 

dolazi na smreki, jeli i 

boru, a često i na listačama, 

uzrokujuči u drvu jaku smeđu trulež. 

Viđamo je na odumrlim stablima 

bukve i breze, na kojima nerijetko 

raste zajedno s bukovom 

gubom (Fomes fo-mentarius). Vrlo 

su jasno uočljive i ograničene 

bijela trulež, nastala djelovanjem 

bukove gube i smeđa trulež od crvenorubne 

gube. 

Crvenorubna guba raste tijekom 

cijele godine, pretežito kao saprofit, 

na panjevima, odumrlim stablima, 

na povredama živih stabala, 

vjetrolomima i na stablima oslabljenim 

zbog napada puze 

(mednjače) ili drugih činitelja. Brzo 

razara drvnu masu, a susrečemo je 

od nižih do visokoplaninskih predjela, 

kao najznačajniju višegodišnju 

gljivu u šumama četinjača. 

Ova gljiva u nas je nađena 

sporadično na panjevima, trulim 

trupcima, odumrlim stojećim stablima 

i izvalama. Premda na živim 

stablima nije utvrđena, lako može 

zaraziti stabla oštećena mehanizacijom 

ili radovima na sječi i izradi, 

uzrokujući trulež. 

Budući da se raspada na male 

prizmatične komade koji se među 

prstima drobe u prah, tamnosmeđe 

trulo drvo je neupotrebljivo (pu-kotine 

ispunjene bijelim mice-lijem). 

Trulež se, naime, brzo širi od periferije 

prema središtu debla, u 

početku je tamnocrvena, a poslije 

se pojave bijeli traci. Pojava 

plodišta znak je da je drvo već jako 

trulo. 

U svježem stanju crvenorubna 

guba je oštra, neugodna i kiseljkasta 

mirisa, a stvara mnogo godišnja 

gomoljasta ili kopitasta plodna 

tijela i do 30 cm široka, na različitoj 

visini na deblu ili panju. Gornja strana 

tih tijela je crnosiva do žućkasta. 

r 

s-y J\j\^ J ^^ s^J s^ Jw/ s^ 

(Fomes fomenfarius) 

Najpoznatija i najuočljivija guba 

u šumama listača te poznati 

štetnik na bukvi je bukova 

guba (Fomes fomentarius). Ta gljiva, 

koja uzrokuje bijelu pjegavu trulež 

drveta, slabi je parazit rana na starim 

oštećenim ili mladim potisnutim deblima, 

posebice u nekim bukovim 

šumama srednje Europe, gdje je 

mjestimice vrlo proširena. Treba istaknuti 

da u sjevernoj Europi napada 

najviše brezu, a na području Sredozemlja 

hrastove. Gljiva je uočena i na 

mnogim drugim vrstama listača (grabu, 

topoli i dr.), a rijetko je nalazimo 

na stablima četinjača. Kao saprofit 

godinama nastanjuje odu-mrla, 

stojeća ili ležeća debla i grane, a drvo 

razara osobito aktivnom bijelom truleži. 

Kroz i najmanje ozljede i raspukline 

u stablima tanke kore (i 

zbog temperaturnih ekstrema), ili na 

odlomljenim granama, spore gljiva 

prodiru u drvo. Karakteristična sivkasta 

plodišta u obliku konzola na stablu 

redovito su znak da je 

unutrašnjost drveta trula. Poznato je 

iz šumarske prakse da se prelistale 

bukve, na čijim se deblima nalaze plodna 

tijela te gljive, znaju iznenada 

prelomiti. Ta pojava moguća je za 

vjetrovitog, ali i za mirnog vremena, 

te tada nailazimo na nekoliko metara 

visoka polomljena debla. Bukova 

guba na starim debelim bukvama 

dosiže ponekad širinu i veću od 50 

cm te je nekada bila značajna zbog 

uporabe za potpalu vatre. U sklopu 

preventive šumari moraju stalnim nadzorom 

sastojina te brzom sječom i 

izvozom zaraženoga drveta sprječavati 

širenje ove i njoj sličnih gljiva 

(F. igniarius i dr.), a uočena plodišta sa 

stabala učestalo skidati i uništavati. 

ili sa crvenom zonom na jos 

rastućem rubu (po tome je dobila 

naziv). 

I 

U sklopu preventive 

šumari moraju 

stalnim nadzorom 

sastojina te brzom 

sječom i izvozom 

zaraženoga drveta 

sprječavati sirenje te 

i njoj sličnih gljiva, a 

plodišta sa stabala 

učestalo skidati i 

uništavati 

Plodišta Fomes fomentarius na 

bukovom deblu 

Foto: 

Arhiva 


turizam 

PREDSTAVLJAMO OBJEKTE ZA ODMOR HRVATSKIH ŠUMA 

um 

Piše: 

Antun 

Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

A. Z. 

Lončarić 

Hotel guercus 

Hotel Quercus u Drveniku s više od 200 ležajeva u 

jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama te 

apartmanima, najreprezentativniji je objekt 

Hrvatskih šuma u kome mogu uživati i drugi gosti 

Već gotovo dva desetljeća u podbiokovskom 

turističkom mjestašcu 

Drveniku, uzdiže se velebni 

hotel Quercus. Od 1983. godine, kada 

je svečano otvoren i predan na 

korištenje radnicima ondašnjeg ŠG 

Hrast iz Vinkovaca, na tisuće radnika 

uposlenih u šumarstvu Slavonije i cijele 

Hrvatske, uživalo je u komforu i udobnosti 

njegovih prostora - od prostrane 

recepcije s caffe-barom, udobnih i kvalitetno 

opremljenih soba, TV sale, ljetne 

sjenovite terase i ugodnog povećeg restorana, 

do sportskih terena i velikog 

parkirališta. Samo u prošloj godini hotel 

je ostvario više od 12 tisuća noćenja. 

Hotel Quercus smješten je u samom 

središtu Drvenika, u udolini između 

magistralne ceste Makarska - Ploče - 

Dubrovnik i prekrasne šljunčane, borom 

obrasle sjenovite plaže. Na raspolaganju 

gostima je šest jednokrevetnih, 

77 dvokrevetnih soba i 13 apartmana i 

poluapartmana bogato opremljenih sobnim 

namještajem izrađenim iz slavonske 

hrastovine, kako i dolikuje hotelu 

koji nosi tako plemenito ime. Restoran 

ima 200 sjedećih mjesta, dok je kuhinja 

znatno veće mogućnosti, jer je građevinskim 

projektom bila predviđena 

izgradnja još jednog krila hotela sa istim 

brojem ležajeva. 

Od pratećih sadržaja hotel ima caffe 

- bar, TV salu, konferencijsku dvoranu, 

Blokovski 

botanički vrt 

na otvorenom 

nudi Izletnicima 

nesvakidašnji 

ugođaj 


kuglanu u suterenu sa prostorom za 

stolni tenis i pikado, a ispred hotela 

višenamjenske športske terene - za 

mali nogomet, odbojku, tenis i druge 

športove. 

U vrijeme Domovinskog rata hotel 

Quercus bio je sklonište prognanicima, 

a nakon renoviranja u ljeto 1994. godine 

ponovno je primio prve goste. Sve 

do 2000. godine hotel je bio zatvorenog 

tipa, a od prošle godine prvi puta je 

otvoren za brojne domaće i inozemne 

goste. 

Rukovoditelj hotela već mnogo godina 

je dipl. oecc. Filip Đigumović a šef 

kuhinje Ivan Selan, koji uz još četvero 

stalno zaposlenih čine jezgru tima od 

40 do 45 ukupno zaposlenih u vrijeme 

godišnjih odmora. Malo je od dosadašnjih 

gostiju hotela koji nisu osobno 

upoznali barem jednog od njih dvojice. 

Quercus je već dvije godine punoljetan, 

a još uvijek nije završen onako 

kako je to bilo predviđeno po zamislima 

njegovih projektanata. Teško je vjerovati 

da će sve biti i dovršeno, jer novaca 

je sve manje. Turizmu i ugostiteljstvu se 

u šumarstvu nije poklanjala dovoljna 

pažnja. 

Lako do Korčule, Hvara, 

Blokova... 

Malo turističko mjesto Drvenik, nalazi 

se gotovo u središtu najljepšeg dijela 

naše jadranske obale, na Makarskoj rivijeri. 

Makarska rivijera vjerojatno je jedinstvena 

u svijetu, jer malo je planina 

na svijetu koje su se tako impresivno 

približile moru, kao što je to Biokovo - 

"s korijenom u moru, a čelom u munjama". 

Svim posjetiteljima pružaju se predivni 

panoramski vidici s vrhova te planine, 

od kojih je najviši Sv. Jure, visok 

1.762 metra. O životnoj povezanosti 

3iokova i podbiokovskog kraja i njego- 

Drvenik - panorama: hotel s plažom 

Hotel Quercus 

Moderno i bogato opremljen, udaljen od gradske plaže 

pedesetak metara, raspolaže sa 212 ležajeva, u šest 

jednokrevetnih soba, 77 dvokrevetnih i 13 apartmana. 

Gostima su na raspolaganju TV sala, caffe-bar te športski 

sadržaji - kuglana, stolni tenis, pikado, odbojka, mali 

nogomet, tenis i drugi. 

vog stanovništva svjedoče brojne 

ruševine nekadašnjih pastirskih nastambi, 

koje se mogu vidjeti još i danas 

uzduž blokovske ceste koja vodi iz 

mnogih poznatih turističkih mjesta 

Makarske rivijere - Brela, Baške Vode, 

Promajne, Makarske, Tučepa, Podgore, 

Igrana, Živogošča, Drvenika, Zaostroga, 

Podaca, Gradca i drugih do samog vrha 

Biokova, gdje se danas nalazi i TV 

odašiljač, do kojeg se može stići automobilom 

za pola sata. 

Pogled s Biokova doista je impresivan, 

jer se Dalmacija vidi " ko na dlanu" 

sve tamo od Splita pa do rijeke Neretve, 

Ispred koje se pružaju otoci Brač, 

Hvar, Korčula, Vis, Mljet, te poluotok 

Pelješac. A s malo sreće u lijepo vrijeme 

poslije kiše, pogled s Biokova seže sve 

do talijanske obale, pa se čak može vidjeti 

i Monte Gargano, udaljen čak 250 

kilometara. 

Planina Biokovo, druga po visini u 

Hrvatskoj, sa svojim bogatim geomorfološkim 

oblicima krša, od žljebastih 

škrapa na stijenama, pećinama i jamama, 

dubokih nekoliko stotina metara, 

bogatog biljnog i životinjskog svijeta te 

ostalih prirodnih ljepota, proglašena je 

1981. godine Parkom prirode, na površini 

od 19 550 ha. 

Biljni svijet Biokova izuzetno je bogat, 

jer su se na različitim visinama i 

okolnostima razvili raznovrsni oblici vegetacije, 

od mediteranske do alpske. Tu 

svakako posebnu vrijednost čine blokovski 

endemi, od kojih su najpoznatiji 

biokovsko zvonce {Edraianthus pumilio), 

uskolisna zečina (Centaurea cuspidata) 

i slava klisura {Centaurea gloriosa). 

Zatim na Biokovu su vrlo zanimljivi 

šumski rezervati autohtonog dalmatinskog 

crnog bora {Pinus nigra ssp. dalmatica) 

te rezervati jele i bukve. 

Životinjski svijet Biokova također je 

izuzetno bogat i osebujan, osobito životinjski 

svijet pećina. Po vrhovima i goletima 

Blokova gnijezde se već prorijeđene 

vrste ptica, poput surog orla, 

orla zmijara i bjeloglavog supa. Tu je i 

stalno obitavalršte vuka i vepra, a posebna 

su atrakcija divokoze i mufloni, 

koji su se poslije niza godina ponovno 

udomaćili i rasplodlli. 

Sastavni dio Parka prirode Biokovo je 

i Botanički vrt Kotišina, koji se nalazi 

iznad sela Kotišine, u samom podnožju 

Biokova, samo 3 km udaljenog od 

Makarske, a prostire se na 16,5 ha. 

Botanički je vrt utemeljio dr. fra Jure 

Radić, a u njemu se nalaze stotine biljnih 

vrsta užeg i šireg područja Biokova. 

Osim već spomenutih susjednih 

mjesta na Makarskoj rivijeri, iz Drvenika 

se mogu praviti i jednodnevni izleti do 

jedinstvenog grada na Jadranu, pa čak 

mnogi se slažu, i na cijelom Mediteranu, 

do Dubrovnika, zatim na otok Hvar. 

Za one koji žele još nešto vidjeti iz 

područja zaštićene prirode, valja posjetiti 

i Nacionalni park Mljet, na istoimenom 

otoku, a svojstvena su i slatkovodna 

Baćinska jezera, kao i sama delta 

rijeke Neretve. 

Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE SUME

lovno gospodarstvo 

LOVIŠTA HRVATSKIH ŠUMA 

DRŽAVNO LOVIŠTE BREZOVICA III/3 

4 v^ %^ i ^ ^ J J ^^J ^^ ^^ 

M. 

Piše: 

Miroslav 

MrlJiiiliii isii&J a/aauvlMJ 

lovačka kuća Brezovica, smještena 

u istoimenoj šumi, uz glavnu 

prometnicu 10-ak kilometara 

od Siska prema Popovači. Kuća 

je izgrađena 1993., raspolaže s 

osam komfornih ležajeva te 

pratećom infrastrukturom. Osim 

lovaca koriste je i drugi, jer je pogodna 

za održavanje skupova. 

Osoblje lovačke kuće u svakom 

je trenutku spremno i sposobno 

zadovoljiti kulinarske i ostale 

ugostiteljske potrebe i prohtjeve 

gostiju. 

zajednice lužnjaka s grabom te 

poljskog jasena s kasnim drijemovcem. 

Lovište je novijeg datuma, 

jer su prije njime gospodarila dva 

lovačka društva da bi donošenjem 

novoga Zakona o lovu 

1994. godine postalo državnim 

lovištem. Iz toga ranijega razdoblja 

datira i određena zapuštenost 

i devastiranost nekih 

tehničkih objekata. 

- Oni koji dođu u Brezovicu 

mogu pucati na krupnu i sitnu 

divljač. Lovno gospodarska osnostvo 

sisačke Uprave dipl. ing. 

Darko Abramovic. Od sitne 

divljači tu su divlja patka, trčka, 

prepelica, šljuka, zec obični, divlja 

mačka, jazavac, lisica, kuna i 

tvor. Ovdje obitavaju i neke 

zaštićene vrste: orao štekavac, 

koji ima gnijezdo u Brezovici u 

56C odjelu, crna roda, labud, a iz 

šume Žutice naselio se i dabar. 

Lovačka kuća Brezovica 

Najreprezentativniji objekt u 

kojem odsjedaju strani lovci je 

Kontakt osoba za oba lovišta: Darko Abramovic, 

tel. 00385 044 529111 

32 


DRŽAVNO LOVIŠTE POSAVSKE ŠUME 111/28 

Obilje smeće divljači 

Drugo državno loviše kojim gospodari 

sisačka Uprava, Posavske šume 

111/28, trostruko je veće od Brezovice 

i zauzima površinu od 15.574 ha od 

kojeg su 62 posto šume i šumsko 

zemljište šumarija Sunja i Dubica. 

Granica lovišta ide cestom Jasenovčani 

- Dubica, pa Unom do 

Save i dalje uzvodno rijekom Savom. 

Poljoprivredne površine u sastavu 

lovišta, njih je blizu 6000 ha, od 

početka su rata zapuštene i 

napuštene i obrasle amorfom. Strukturu 

šuma pretežno čine zajednice 

lužnjaka i graba, crne johe s 

trušljikom, poljskog jasena s kasnim 

oduvijek u ovim krajevima ide "uz 

šumarstvo", u dogledno vrijeme morat 

će se riješiti problem pašarenja i 

žirenja na državnim (lovnim) površinama. 

Seljaci koji se bave ekstenzivnim 

uzgojem stoke puštaju je jednostavno 

u šumu i na livade, što dovodi 

do neželjenih posljedica. 

Objekti 

Najznačajniji lovni objekti lovišta 

Posavske šume je Lovački dom Šaš s 

25 ležajeva, opremljen kuhinjom i 

ostalim potrebnim prostorijama za 

lovce. Tu je i lugarnica Evin budžak te 

"-"'2pf-iUSMi iifiiii^n l!i'jW^ >iGJJVi;]{2 Mii=i 

^f^"'' --mk': 

rliiiiiiMa ^ vliuiiiJ jJJi/JJuž 

1-^' "" '"ICA 

- Površina 4.629 ha 

- Krupna divljač - je\en obični 

(18 grla), srr\a obična (47), 

divlja svinja (32). 

Sitna divljač - divlja patka, 

trčka, prepelica, šljuka, zec 

obični, divlja mačka, jazavac, 

lisica, kuna, tvor. 

- Zaštićene vrste - orao 

štekavac, crna roda, labud, 

dabar 

- Lovačka kuća Brezovica - 

osam ležajeva, pun komfor. 

drijemovcem. Fond divljači sličan je 

onome koji nalazimo u lovištu Brezovica 

s tim da je matično stado 

značajno brojnije. Od krupne divljači 

ovdje je prema posljednjem brojenju 

100 grla običnog jelena, 222 grla 

srneće divljači te 110 divljih svinja. 

Tijekom ratnih godina u lovištu je 

zbog velikog broja ispuštenih pitomih 

svinja došlo do križanja s divljima, pa 

čest susret sa "šarenim" svinjama 

ovdje nije nikakva rijetkost. Ovim 

lovištem i prije su gospodarile Hrvatske 

šume i važilo je kao bogato 

lovište. Svjedoči o tome i podatak da 

je nekada ovdje živjelo čak 700 lopatara, 

od kojih je ostalo tek 20-ak. Lovnogospodarska 

osnova vrijedi do 

2009. godine. 

Kako bi lov ovdje postao isplativa 

gospodarska djelatnost, koja nekako 

lovačka kuća Cerovljani koja je devastirana 

u ratu. Od lovno tehničkih 

objekata lovište raspolaže s 46 

visokih čeka, tri lovke za divlje svinje, 

a tu su i brojna hranilišta i pojilišta. 

LOVIŠTE POSAVSKE SUAAE 

- Površina 15.574 ha 

- Krupna divljač - jelen (prema 

lovnogospodarskoj osnovi 100 

grla, srna 222, 

divlja svinja 110). 

- Sitna divljač - divlja patka, 

trčka, prepelica, šljuka, zec 

obični, divlja mačka, jazavac, 

lisica, kuna, tvor. 

- zaštićene vrste - orao 

štekavac, crna roda, labud, 

dabar 

- Lovački dom Saš, 25 ležajevc 

- 46 visokih čeka. 


druga runda _ojEORiJi UZGAJANJA ŠUMA 

.Piše: 

Ivan Šimić, 

dipl. ing. 

šum. 

Foto: 

M. Mrkobrad 

Kod proučavanja prirode 

šumskih požara izgledno 

je da su oni bili jedan od 

selekcijskih čimbenika u filogenetskim 

procesima, što je rezultiralo 

time da se neke drvenaste 

vrste poslije požara obnavljaju 

lakše, neke teže, a neke, 

kao što su borovi, nikako. Prihvatimo 

li vatru kao prirodnu 

pojavu, lako ćemo sagledati i 

njezin utjecaj na razvitak selekcijskih 

procesa. Isto tako, uspoređujući 

zdravstveno stanje 

bukve i jele u Gorskom kotaru 

vidljivo je koliko bukva ima veću 

ekološku prilagodljivost od 

jele. Šumarska praksa i znanost 

u ovim slučajevima ne smije 

upirati prstom u uzročnika, već 

je potrebno šumsku vegetaciju 

prilagoditi novom vremenu. 

Treba spoznati činjenicu da je 

dionica spirale filogenije drvenastih 

vrsta, u kojoj je crnogorica 

bila dominantna, iza nas i 

okrenuti se vremenu u kome 

sada živimo. O tomu je pisano 

u Teoriji uzgoja šuma metodom 

komprimiranog filogenetskog 

razvitka: »U dosadašnjem 

odnosu prema pošumljivanju 

zanemarivala se činjenica da se 

nalazimo u vremenu neofitika, 

a ponašali smo se kao da smo 

u mezofitiku, zbog čega pionirske 

sastojine u pravilu predstavljaju 

nestabilnu populaciju. 

Zbog toga je potrebno kod pošumljivanja 

ići u smjeru simuliranja 

prirodnih procesa tako da 

se uzgojnim radovima komprimiraju 

filogenetski procesi«. 

Možda bi u prirodi lakše 

prihvatili povlačenje neke vrste 

da u populaciji postoje različitosti, 

a različitost je osnova filogenetskih 

procesa o kojoj toliko 

bruji cijeli svijet da joj je i 

organizacija Ujedinjenih naroda 

posvetila jedan dan. Nažalost, 

o tome se veoma mnogo priča, 

ali se izuzetno malo ulaže, što 

već sada pokazuje loše posljedice, 

unatoč tržištu koje čak 

nagrađuje različitost /orah, trešnja 

itd/. Doista, zabrinjavajuće 

je koliko malo šumarska proizvodnja 

polaže na biodiverzitet. 

Kompletno pošumljavanje 

broja vrsta u hrvatskim šumama 

se može nabrojiti na prste jedne 

ruke. Danas, pored vrijednosti 

drvne mase, društvo traži i 

neke druge vrijednosti kao što 

su stabilnost i rekreacija. U tom 

smislu svakako treba naznačiti 

Pred šumarskom strukom i znanošću stoji veliko 

pitanje na koje treba odgovoriti! A pitanje je: 

značaj Crnogorke i njezina uloga u šumarskoj 

proizvodnji? Već niz godina na A/lediteranu požari 

kontinuirano i nezaustavljivo uništavaju borove 

šume, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske svjedoci 

smo znatnog propadanja jele. u ovim je slučajevima 

uzročnik različit, ali ih povezuje neotpornost. 

odnosno neprilagodljivost samih vrsta vanjskim 

utjecajima 

U Teoriji uzgoja šuma metodom komprimiranog 

fliogenetsifog razvitlca u dosadašnjem 

odnosu prema pošumljivanju 

zanemarivala se činjenica da se naiazimo 

u vremenu neofitika, a ponašali smo se 

l

gospodarstvo ŠUMARIJA CERNA - ŠUMARSTVO U ZIMSKIM UVJETIMA 

3 J 

:J'Jjj]UnjiJ 

Poslovna zgrada Šumarije Cerna 

S\Ama\\\a C&rna prošle je qoći\Y\^ 

financijski uspješno poslovala i tako po 

osXNwr&(\\m pnhodAma I dobiti pridonijela 

već tvaćimovKfAno vkwpY\o dobrom 

poslovanju Uprave s\Amoi Vinkovci 

zima nikome ne smeta 

- šumarija Cerna prošle je godine 

financijski uspješno poslovala i tako 

pridonijela ukupnom dobrom poslovanju 

Uprave šuma Vinkovci, jedne 

od tradicionalno najuspješnijih u 

Hrvatskim šumama, govori upravitelj 

Upravitelj 

Šumarije 

Cerna, dipl. 

ing. Franjo 

Jovanovac 

Foto: 

Z. Peičević 

Utovai 

Šumarije dipl. ing. Franjo Jovanovac. 

Šumarija danas gospodari sa 5.389 ha 

šumskih površina, gdje je čak u 90 

posto zastupljen hrast lužnjak, ostalo 

su tvrde liščare, jasen i grab. Prošlogodišnji 

plan u Šumariji Cerna iznosio 

je 14.000 m^ neto drvne mase na bazi 

bilanciranog godišnjeg etata od 

23.000 m^, a za 2002. godinu planirani 

etat iznosit će oko 27.000 m*. 

Nije bilo problema s izvršenjem plana, 

kako šumsko-uzgojnih tako ni onih 

u iskorištavanju šuma, ističe upravitelj. 

Uvjerili smo se u to prilikom posjete 

C). "Ceranski lugovi" gdje je obavljen 

završni sijek hrasta lužnjaka starosti 

120 godina, na 27 hektara. Izuzetno 

Razvojačenjem Vojne krajine i 

osnutkom Brodske imovne 

općine u Vinkovcima s tri 

šumska kotara 1873. godine, šume 

sadašnje Šumarije Cerna pripadale su 

II. šumskom kotaru Babina Greda. Na 

području Brodske imovne općine 

1885. godine formira se pet šumskih 

kotara od kojih Šumarija Cerna postaje 

II. šumski kotar. Šumarija Cerna 

formirana je 1927. godine, a poslije 

Drugoga svjetskog rata šume su postale 

društvena svojina. Šumarija Cerna 

sa ostalim šumarijama vinkovačkog 

šumarstva prolazi kroz nekoliko reorganizacija 

da bi danas uspostavom 

hrvatske države, točnije od 1991. 

djelovala i radila u sastavu Hrvatskih 

šuma - Uprave šuma Vinkovci. 


G/iJpiJ MiUtlh /HiLidL'm 

lii'juitiu luiiu Ms/iiUiM 

je hladno, studen se uvlači u kosti (- 

9°C), polovica je prosinca. No nitko se 

ne žali, jer posao treba obaviti. U šumi 

se jedva čuje ljudski glas, odzvanja 

brujanje i zujanje motornih pila, snažnih 

traktora i kamiona, a kada 120- 

godišnji hrast svom svojom dužinom 

tresne na zemlju pokrivenu 20 cm 

debelim snijegom to može biti opasno 

i za najboljeg profesionalnog sjekača. 

Tri gospodarske jedinice 

šumarija Cerna gospodari sa 5.389 

hektara šumskih površina koje se prostiru 

na tri gospodarske jedinice. Prema 

važećoj osnovi gospodarenja 

prosječni godišnji etat u G. J. "Ceranski 

lugovi" iznosi 14.554 m^, C. j. "Krivsko 

ostrvo" 5.237 m^, i G. J. "Banov 

dol" 7.549 m^, što ukupno iznosi 

27.340 kubičnih metara bruto mase. 

Godišnji prirast drvne mase u tri gospodarske 

jedinice iznosi 37.229 m^, a 

drvna zaliha 1.418.146 m^. Šumarija 

Cerna zapošljava 71 radnika, od toga 

je čak 16 mladih sjekača primljeno na 

određeno vrijeme kako bi u 2001. 

Šumarija danas 

gospodari sa 5.389 ha 

šumskih površina, gdje 

je čak u 90 posto 

zastupljen hrast 

lužnjak, ostalo su tvrde 

liščare, jasen i grab. 

Prošlogodišnji plan u 

Šumariji Cerna iznosio je 

14.000 m^ neto drvne 

mase na bazi 

bilanciranog godišnjeg 

etata od 23.000 m^. 

godini mogli izvršiti plan i program 

šumsko-uzgojnih radova i sječa, jer 

veći broj profesionalnih sjekača otišao 

je u zasluženu mirovinu ili im je zbog 

bolesti zabranjen rad s motornom pilom. 

Zbog toga je Šumarija Cerna 

ostala na svega 7 sjekača, od kojih su 

dvojica invalidi rada. U šumariji je 

uposleno 5 šumarskih inženjera, 14 

šumarskih tehničara, 4 službenika dok 

su ostali radnici, vozači, traktoristi, 

majstori u mehaničkoj radioni, oštrači, 

čuvari, te drugo pomoćno osoblje. 

- Zasluge za izvršenje plana poslovanja 

pripadaju našim radnicima. O 

novoprimljenim mladim sjekačima na 

određeno vrijeme mogu govoriti u 

superlativu, i od njih se očekuje mno- 

,o premda su primljeni na godinu 

dana, ali s obzirom na to da će se 

opseg poslova nastaviti i iduće godine 

sa nešto većim etatom postojat će 

potreba za njima i u budućnosti. Mlada 

radna snaga je neophodna i ja bih 

bio najsretniji kada bi ovi mladi radnici 

zasnovali stalni radni odnos na 

neodređeno vrijeme, jer naši dugogodišnji 

profesionalni sjekači istopili su 

radnu snagu i otišli u zasluženu mirovinu. 

Kad je o šumsko-uzgojnim radovima 

riječ, upravitelj kaže da zbog slabog 

prošlogodišnjeg uroda žira 

predviđene šumske površine nisu u 

potpunosti pošumljene, što ne znači 

da neće biti ove godine. Radovi na 

pripremi staništa obavljeni su na 1 70 

ha, njega podmiatka i mladika na 700 

ha, te čišćenje guštika na 300 ha. Od 

vlastite mehanizacije u neposrednoj 

proizvodnji na privlačenju drvnih sortimenata 

koriste se dvije FMV - ekipaže, 

tri Pionir ekipaže i jedna Vikum ekipaža, 

a na šumsko-uzgojnim radovima 

dva traktora Steyer. 

U Šumariji Cerna bogatstvo lovne 

divljači nije devastirano u Domovinskom 

ratu, već sve lovno šumske 

površine pripadaju lovačkim udrugama 

i lovozakupcima, osim jednog 

šumskog predjela koji pripada lovištu 

"Spačva - sjever" Uprave šuma Vinkovci. 


znanost 

Lii^ »AaB^^^^^^M''^ M.Mrj,- 

Kontinuirani zakon sila 

{\-n\. '-\-j']L) ]'^jkvi\ 

ncijzci'fJO'JCcivlknVu'n 

^ o-i&.oÂ i\ ,yOVIJAJčj 

I 

ArAkon 'Ak\j 

likljiićio I o:ji:tj|fi 

j1zj]{til/j^ -jj|y. 

Boškovićeva Teorija prirodne 

filozofije (1763.) prisutna 

je u znanosti već četvrt 

milenija. Mnoga današnja istraživanja 

strukture čestica navode na 

interpretacije sukladne s Boškovičevom 

teorijom. 

Gdje u prirodi postoji 

kontinuitet, a gdje on za 

njim teži? 

To je pitanje prvi postavio Ruđer 

Bošković i, dakako, prvi dao odgovor, 

posluživši se pritom jedinstvenom 

snagom indukcije i sličnošću 

prirode. 

Većina znanstvenika smatra da 

zakon kontinuiteta postoji u prirodi. 

Priroda svugdje potpuno 

održava zakon kontinuiteta ili ga 

barem nastoji zadržati. Održava 

ga u gibanjima i udaljenostima. 

Kontinuitet je sačuvan u gibanjima 

pojedinih dijelova koji se dodaju 

jedan drugome. 

U prirodi ne postoje nagli 

sl

RUĐER BOSKOVIC I NJEGOVO DOBA 

nostavnom jer je sva jednolike 

naravi, može se u analizi prikazati 

jednadžbom koja se ne da rastaviti 

na više jednadžbi, a njihovim se 

umnažanjem ne bi mogla sastaviti 

u jednu te istu, ma kakva oblika 

bila ta krivulja i bez obzira na to 

koliko bi imala razvoja i vijuga. 

Međutim sve su neprekinute crte i 

one koje su jednolike naravi u sebi 

isto tako jednostavne. Uočavajući 

kongruenciju pravaca, moglo bi se 

te krivulje smatrati najjednostavnijima 

i iz toga njihova svojstva 

sačiniti sebi elemente neke posve 

druge geometrije i usporediti s 

njom ostale crte, kao što ih se 

uspoređuje s pravcem. Kada bi se 

ta mišljenja duboko sagledala i 

uočilo na primjer neko svojstvo 

parabole, ne bi se tražilo ono što 

traže mnogi istraživači i 

statističari tj. da se rektificira 

parabola, već da se parabolizira 

pravac. 

Istraživanje jednadžbe kojom 

bi se mogla izraziti krivulja 

takva oblika koji predstavlja 

vjernu sliku Boškovičevog 

zakona sila zahtijeva 

dublje znanje same analize. 

Potrebno je pažljivo promatranje 

krivulje na slici 1. 

(fig.l.) i način na koji je njome 

prikazana povezanost 

između sila i udaljenosti kako 

bi se razumjela sama teorija, 

jer je ona na neki način 

njezin ključ. 

Da bi se dobila krivulja 

takva oblika Boškovič je postavio 

šest uvjeta. 

Prvi: da bude pravilna i jednostavna, 

a ne složena od zbroja 

lukova različitih krivulja. 

Drugi: da siječe os C'AC (fig.h) 

samo u nekim točkama, zadanim 

dvjema jednakim udaljenostima s 

obje strane AE', AE; AG', AG itd. 

Treći: da svakoj apcisi odgovara 

jedna i samo jedna ordinata. 

Četvrti: da jednakim apcisama 

uzetim s jedne i druge strane od 

A odgovaraju jednake ordinate. 

Peti: da pravac AB bude asimptota, 

a da asimptotske površine 

BAED budu beskonačne. 

Šesti: da lukovi koji leže 

između bilo koja dva sjecišta 

mogu po želji varirati i do svake 

se udaljenosti udaljiti od osi C'AC 

i približiti se bilo kojem luku bilo 

koje krivulje presijecajući je, 

dodirujući ili oskulirajući bilo 

gdje i bilo kako. 

Krivulja Boškovićevog kontinuiranog 

zakona sila na prvi pogled 

izgleda vrlo složeno. Međutim dovoljno 

ju je samo pogledati i uočiti 

narav sila, sličan kao i u Zakonu 

prigušenih sinusoidnih oscilacija. 

Na tim krivuljama apcise predstavljaju 

udaljenosti, a ordinate koje 

se postavljaju okomito do krivulje 

predstavljaju sile. One koje leže s 

jedne strane su privlačne, a one s 

druge strane su odbojne. Kako se 

krivulja približava ili udaljava od 

osi X i prelazi s jedne strane na 

drugu, a ordinate mijenjaju pravac, 

one prelaze iz pozitivne u negativnu 

i obratno. 

Bošković prirodne pojave želi 

objasniti na mehanički način. 

Upravo to shvaćanje navelo ga je 

na neke važne zaključke. Ako su, 

po njegovoj Teoriji, sve promjene 

u svijetu određene rasporedom i 

Godovi debljinskog rasta 

odnosima čestica te njihovim brzinama 

i udaljenostima, onda je sve 

u svijetu determinirano. Boškovič 

zaključuje: 

Na taj će način biti određena 

sva ostala gibanja u vjeke vjekova, 

i tako će sva Priroda, koja ovisi o 

gibanjima, daljinama, položajima, 

brzinama svih točaka, biti 

određena samo brojem točaka te 

položajem, smjerom i brzinom 

gibanja, što su ih pojedine primile 

u času stvaranja, i onim jedinim 

zakonom sila što određuju 

promjene, pa će tako uključivati i 

silu ustrajnosti i sve ostale djelatne 

sile koje određuju sve pojave. 

Mnogi znanstvenici smatrali su 

da je nemoguće znati sva ta gibanja, 

pa je nemoguće i odrediti 

svaki budući događaj u determiniranom 

slijedu događanja. Nemoguće 

je znati za svaki trenutak, 

mjesto i brzinu svake pojedine 

čestice i sve sile koje djeluju među 

njima. 

Danas, takav slijed događanja tj. 

gibanja čestica u vremenu i prostoru 

rješava kvantna teorija polja. 

Bošković smatra da su procesi 

rasta i prirasta biljke ili životinje, 

slučajevi gdje postoji neki drugi 

kontinuitet za kojim priroda teži: 

Ne može se reći da tako isto 

biva u procesu rasta biljke ili 

životinje koje rastu tako što se 

životni sok provlači kroz tanke 

cjevčice prodirući sve dalje i 

dalje. I njihova veličina, koju mi 

mjerimo udaljenostima najudaljenijih 

točaka, prelazi sve posredne 

veličine, jer i prodiranje tog 

soka biva preko svih posrednih 

veličina. A budući da se tu 

mijenjaju njihovi zavrseci koji 

određuju udaljenost i koji dobivaju 

naziv visine biljke, pravi se 

kontinuitet ne obdržava ni tu 

osim u gibanjima, brzinama, i 

udaljenostima pojedinih dijelova, 

makar u tom primjeru 

dolazi do manjeg odstupanja 

od kontinuiteta negoli u onim 

prijašnjima. U tim i u onima 

postoji neki drugi prividni 

kontinuitet za kojima priroda 

teži, a koji mi zapažamo u 

razvoju supstancija počevši 

od neživih tijela preko vegetabilnih 

i zatim preko poluanimalnih 

tromih bića, a onda i 

preko sve savršenijih životinja 

sve do majmuna koji je tako 

sličan čovjeku. Budući da je 

broj tih vrsta i svih postojećih 

individua u svakoj vrsti 

ograničen, tu ne može biti 

pravog kontinuiteta; jer ako sve to 

svrstamo u neki niz, između 

svake dvije posredne vrste nužno 

mora postojati neka praznina 

koja krši kontinuitet. U svim tim 

slučajevima postoje neke diskretne 

kvantitete koje nisu kontinuirane, 

kao što i u aritmetici postoji 

npr. niz prirodnih brojeva koji 

nije kontinuiran, već diskretan; 

pa tako što se tu niz svodi na kontinuirani 

niz samo ako se uzmu u 

obzir svi posredni razlomci, tako 

će i u spomenutom primjeru postojati 

nešto poput kontinuiranog 

niza samo ako se uzmu u obzir 

sve moguće posredne vrste. 

Zašto stablo raste uvis 

lako je Bošković tvrdio da u rastenju 

biljke postoji neki prividni 

kontinuitet, ipak i u rastenju stabla 

je održan kontinuitet. Debljinsko 

rastenje (slika 2.), je sukladno 

Zakonu prigušenih sinusoidnih 

oscilacija. Sustav teži položaju rav- 

38 Broj 61/62 • siječanj/veljača 2002. HRVATSKE ŠUME

noteže vršeći oko tog položaja 

gibanje, kojim amplitude postepeno 

opadaju po eksponencijalnom 

zakonu. Remeti li slobodna gibanja 

još neka vanjska sila, gibanja 

su prisilna. Upravo, sukladno zakonu 

prisilnih gibanja raste stablo u 

visinu. 

U slučaju kada su nepovoljne 

sile rastenja veće od povoljnih, gibanje 

postaje neperiodično, a 

uzrok tome je velika sila otpora 

koja sprječava sustav da postigne 

položaj ravnoteže. Daljnjim jačanjem 

nepovoljnih sila rastenja stablo 

umire. 

Krivulje prigušenih i prisilnih gibanja 

(slika 3.) ilustriraju odnos debljinskog 

i visinskog rastenja. Tim 

krivuljama mogu se objasniti mnoge 

pojave u šumi. Godovima i 

periodičnim gibanjima dokazujemo 

da i u rastenju šuma postoji 

kontinuitet. Ne prividni, kao što je 

mislio Boškovič, već potpuni. Kontinuitet 

je sačuvan u godovima koji 

se dodaju jedan drugome. 

Boškovič sve prirodne pojave 

tumači mehanički, stoga je postavio 

uvjete koji moraju zadovoljavati 

njegovu čuvenu krivulju. Takvu 

krivulju koja zadovoljava većinu 

Boškovičevih uvjeta nalazimo u 

klasičnoj mehanici. Krivuljom prigušenih 

gibanja možemo predočiti 

debljinsko rastenje, a krivuljom prisilnih 

gibanja visinsko rastenje. 

Zadnji segment Boškovićeve krivulje 

predočuje prisilno gibanje. 

Obje krivulje prigušenih i prisilnih 

gibanja zadovoljavaju gotovo sve 

uvjete Boškovićeve krivulje, a to 

su: 

1. Krivulje prigušenih i prisilnih 

gibanja su pravilne i jednostavne, 

nisu složene od zbroja lukova 

različitih krivulja. 

2. Krivulje prigušenih i prisilnih 

gibanja sijeku apcisnu os samo u 

nekim točkama. Lijeva i desna strana 

Boškovićeve krivulje formulacija 

je osobitog oblika zakona simetrije 

u kvantnoj teoriji. Svojstva simetrije 

kontinuiranih zakona sila odgovor 

su za pojavu svih simetrija u prirodi. 

Simetrični geometrijski oblici 

molekula, kao i kristala posljedica 

su kvantnog zakona simetrije. 

3. Svakoj pojedinoj udaljenosti 

odgovara jedna i samo jedna sila. 

4. jednakim apcisama jedne I 

druge strane odgovaraju jednake 

ordinate. 

5. U mehanici je dokazano da 

površina krivulje čije apcise izra- 

Krivulje prigušenih i prisilnih gibanja 

žavaju udaljenost, a ordinate sile 

predstavlja porast ili pad kvadrata 

brzine. 

6. Lukovi koji leže između bilo 

koja dva sjecišta osciliraju bilo gdje 

i bilo kako. 

Ruđer Boškovič je u svom djelu 

Teorija prirodne filozofije iznio 

jasno i odlučno najhitnije osnove 

jednostavne atomistike. Kad se temeljna 

filozofska teza Boškovičeva 

djela želi izraziti modernim 

jezikom, tada se može reći da je 

Boškovič smatrao prirodni zakon 

koji određuje sile između elementarnih 

čestica ključem za razumijevanje 

strukture materije. Iz 

Boškovićeve teorije temeljni su 

elementi materije jednostavni i neprotežni, 

a mase koje god postoje 

predstavljaju skup točaka čiji je 

broj konačan. Prema tome ti se 

skupovi mogu dijeliti na dijelove, 

ali ne na više negoli iznosi broj 

točaka koji sačinjavaju masu, jer 

nijedan dio ne može sadržavati 

manje od jedne od tih točaka. 

Cestice neke mase imaju snažno 

recipročno gibanje na razne strane, 

a pritom zajedničko središte 

gravitacije ostaje bez tih istih gibanja. 

Odatle pitanje: potječe li 

gibanje mase od unutarnjih ili 

j vanjskih sila. To gibanje proishodi 

I iz uzajamnih sila. Postoje univeri 

zalni zakoni prirode po kojima su 

\ oblikovane same stvari. Da postoje 

neki principi to dokazuju pri- 

, rodne pojave iako nije objašnjeno 

koji su uzroci tih pojava. 

Tvrditi da su pojedine vrste 

stvari obdarene specifičnim kvalitetama 

po kojima one imaju 

određenu silu u djelovanju, to je 

isto što i ne reći ništa. Međutim, 

' izvesti iz prirodnih pojava dva ili 

tri opća principa gibanja, a zatim 

objasniti kako svojstva i djelovanja 

svih tjelesnih stvari slijede 

iz tih principa, to bi bio zaista 

veliki napredak u filozofiji, pa čak 

i onda kada nisu poznati uzroci 

tih principa 

Isaac Nevvton je iznio svoje 

mišljenje da će zaista korak naprijed 

učiniti onaj tko objašnjenje 

pojava bude sveo na dva ili tri 

opća principa gibanja koja proizlaze 

iz prirodnih pojava. 

Boškovićevu ulogu o razvitku 

znanosti u 20. stoljeću istakao je 

Werner Heisenberg, napisavši 

1958. godine: 

Osobita predodžba da su sile 

na malim udaljenostima odbojne, 

a na većima moraju biti 

privlačne, u modernoj atomskoj 

fizici, na različitim mjestima, ima 

1 odlučujuću ulogu. U kemiji, u 

I sastavljanju tvari od atoma, 

, Bohrova kvantna teorija strukture 

1 atoma navodi upravo na ovu pre- 

\ dodžbu, a istraživanje atomske 

jezgre u posljednjih trideset godi- 

1 na uči nas da se čestice koje 

1 izgrađuju atomsku jezgru, proto- 

1 ni i neutroni, drže zajedno ta- 

' kođer silom upravo takve vrste. 

Prisutnost Boškovičevih ideja u 

suvremenoj znanosti Werner He/- 

! senberg je istakao ovim riječima: 

U njegovu glavnom djelu »Theoria 

philosophiae naturalis« nalazi 

se mnoštvo ideja koje su tek u 

modernoj fizici došle potpuno do 

izražaja i koje pokazuju kako su 

bila ispravna filozofska gledišta 

kojima se Boškovič rukovodio u 

svojoj prirodnoj znanosti. 

Zagreb, 4. siječnja 2002. 


opasna priroda 

AZIJSKA DUGOROGA STRIZIBUBA 

•—a«' NM/ «N^'-J 

^ £;yj 37 

Azijska dugoroga strizibuba 

(Anoplophora glabripennis) kukac 

je od kojeg strahuje Amerika. 

Velika je opasnost za listale, a 

zasad nema poznatih prirodnih 

neprijatelja 

Piše: 

Dinka 

Matošević 

Foto: 

D. 

Matošević 

trizibuba je prirodno rasprostranjena 

u Aziji (Kina, Japan, 

Koreja), a u Ameriku je prenesena 

putem drvene ambalaže. Prvi 

put je u Americi otkrivena 1996. godine. 

Zašto se u Americi, pa i u 

cijelom svijetu digla tako velika buka 

oko strizibube? Zato što, ukoliko se 

rasprostrani po cijeloj Americi, može 

izazvati veće štete nego holandska 

bolest brijestova, rak kestenove kore i 

gubar zajedno. Štete koje je strizibuba 

učinila na području New Yorka 

samo u 1996. godini iznosile su više 

od 5 milijuna dolara. To je polifagna 

vrsta, koja živi i uništava različite vrste 

listača npr. Acer, Populus, Salix, Ulmus, 

Morus, Aesculus, Fraxinus, Platanus, 

Robinia, Sophora, Alnus. 

Imago azijske dugoroge strizibube 

veličine je 20 - 35 mm, sjajno crne 

je boje sa 20 nepravilno raspoređenih 

bijelih mrlja, a lako raspoznatljiva ticala 

duža su od tijela i crno-bijele su 

boje. 

Imaga lete od svibnja do listopada, 

a vrhunac je rojenja u srpnju. Ženka 

odlaže jaja (oko 35 - 90 po ženki) u 

izgrizena mjesta na kori. Nakon dva 

tjedna izlaze larve, koje kroz koru 

prodiru u deblo izgrizajući najprije 

kambij, a potom i drvo. Razvoj larvi 

traje 1 - 2 godine te dosegnu do 5 

cm duljine i do 1 cm debljine. Budući 

da larve cijeli život provedu u drvetu, 

vrlo se lako prenose s ogrjevnim drvom, 

živim ili oborenim stablima te 

ostalim drvenim materijalom (palete, 

drvena ambalaža) te se tako širi zaraza. 

Imaga dobro lete, što pridonosi 

bržem rasprostranjenju vrste, a 

otežava suzbijanje. 

Štete na stablima 

Mjesta gdje je ženka odložila jaja 

na deblu i u krošnji vidljiva su kao 

nagrizena mjesta na kori iz kojih curi 

sok. U pršljenovima grana i u podnožju 

debla uočljiva je pilovina, koju 

larve izbacuju kad se bušenjem uvlače 

u stablo i grane. Kukci za sobom 

ostavljaju pravilnu, okruglu izlaznu 

rupu, nešto veću od promjera olovke. 

Žućenje i otpadanje lišća usred vegetacije 

također su simptomi napada 

azijske dugoroge strizibube. Izgrizajući 

hodnike, ličinke prekidaju uzlazne 

i silazne tokove u stablu te ono na 

Crizotine 

kraju ugiba. Ako se štetnik ne primijeti, 

vrlo se brzo može proširiti i 

uništiti veći broj stabala. Kad se stablo 

prepili, u drvu se mogu naći hodnici 

promjera 1-3 cm. 

Metode suzbijanja 

Ne postoji djelotvorna metoda suzbijanja 

azijske dugoroge strizibube. 

Obaranje stabala i njihovo spaljivanje, 

jedino je što se može učiniti kako bi 

se uništile sve razvojne faze štetnika. 

Azijska dugoroga strizibuba na 

popisu je karantenskih štetnika u Europi. 

No, nažalost, unatoč svim poduzetim 

mjerama i kontrolama, nađena 

je 2001. godine u Austriji, u mjestu 

Braunau (gornja Austrija). U tom su 

gradiću primijećeni javori [Acer platanoides) 

s tipičnim simptomima napada 

strizibube. Štetnik je, vjerojatno, 

došao direktno iz Kine jer se u blizini 

mjesta napada nalazi trgovina i 

skladište građevinskog materijala. Sva 

napadnuta stabla posječena su i 

spaljena. To je samo jedan primjer 

kako se lako i neprimjetno može prenijeti 

štetnik koji može ugroziti i 

uništiti vrijedne vrste drveća. 

U Kanadi je 1999. godine primijećen 

napad smeđe smrekove strizibube 

(Tetropium fuscum). Njezino 

je prirodno okružje u Europi (od 

Skandinavije do Turske) i sekundarni 

je štetnik koji napada već oslabljena 

stabla. No, u Kanadi je primarni štetnik 

i napada zdrava stabla. Kanadske 

se vlasti pribojavaju jakoga napada 

te strizibube protiv koje također ne 

postoje djelotvorne mjere zaštite, 

osim obaranja i spaljivanja stabala. 

Azijska dugoroga strizibuba se, 

unatoč karantenskih mjera zaštite, 

uspjela proširiti u Americi, a prisutna 

je i u Austriji. Zbog sve veće trgovine 

s Kinom i drugim "egzotičnim" zemljama, 

treba biti oprezan, jer jedan 

mali štetnik koji u području svog prirodnog 

rasprostranjenja ne čini velike 

štete može, prenesen u novo (stanište 

s drugačijim stanišnim uvjetima), 

učiniti štete velikih pa i katastrofalnih 

razmjera. 

Ukoliko se rasprostrani 

po cijeloj Americi, može 

izazvati veće štete nego 

holandska bolest 

brijestova, rak 

kestenove kore i gubar 

zajedno. 

J^ 


POVIJEST ŠUMSKIH ŽELJEZNICA U HRVATSKOJ 

Salomon Henrik 

Gutman - utemeljitelj 

Belišća i šumskih 

željeznica 

V 

Šumske željeznice dio su povijesti 

željeznica, ali i povijesti 

šumarstva i drvne industrije. U 

vrijeme kad se na ovim prostorima 

pojavljuju, krajem 19. stoljeća, one su 

uglavnom bile u privatnom vlasništvu 

i vezane za poduzeća za preradu 

drva na tim područjima. Rijetke su 

tijekom vremena dobile status javne 

željeznice za šumsko-teretni i putnički 

prijevoz. Takva je bila i Slavonskopodravska 

željeznica poznata kao 

"Gutmanova željeznica", po barunu 

S. H. Gutmanu iz Belišća. Ovo je kratak 

povijesni prikaz te željeznice i 

početaka prerade drva u Belišću. 

Slavonska hrastovina 

Gutmanova željeznica 

Područje Slavonije, a osobito dio 

između Osijeka i Donjeg Miholjca, 

bilo je od davnina pokriveno starim 

šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur) 

i kitnjaka fQuercus sessiliflora). 

Bilo je tu i drugih nizinskih vrsta, kao 

što su jasen (Fr. exccelsior), brijest (U. 

campestris) i cer (Quercus cerris), a na 

brežuljkastim terenima glavna je vrsta 

bila bukva. Prema podacima koje 

navodi Hankony (S. L. 1890.), sve do 

1925. godine na tome se području ne 

može govoriti o većem iskorištavanju 

šuma, jer se drvo uglavnom rabilo za 

potrebe ogrjeva, ponajprije vlasnika 

tih šuma (veleposjednika), ali i okolnog 

pučanstva. Iskorištavanje vlastelinskih 

šuma u većem opsegu počinje 

u drugoj polovici 19. stoljeća. 

Ponajviše se hrastovina koristi za izradu 

dužice i to pretežno njemačke 

bačvarske građe, koja se Dravom i 

Dunavom izvozila u Njemačku. 

Trgovci drvom kupuju na panju stabla 

doznačena za sječu i sa svojom 

radnom snagom izrađuju sortimente. 

Prema dokumentima Hankonyja, veleposjednici 

prodaju drvo iz šume po 

stalnim cijenama, a veće partije prodaju 

se dražbom. Od sortimenata tu 

se isticala njemačka dužica, planke, te 

sama građa (u šumi), kolarsko drvo, 

drvo za kućanstvo, kao i drugo sitno 

drvo. 

Radnu snagu čine šumski radnici iz 

Kranjske (Slovenija) i Hrvatske, Dnevna 

zarada radnika, kod izrade francuske 

i njemačke dužice, kretala se oko 

1 forint. Radnici stanuju u bajtama 

(barakama) u šumi, a radnička grupa 

obično broji 5 do 8 radnika, hirana je 

jednostavna, a radno vrijeme traje 

toliko koliko to omogućavaju vremenske 

prilike, obično preko 10 sati na 

dan. 

Prve pilane 

Veliki kompleksi slavonskih i podravskih 

šuma u vlasništvu vlastele 

Majlatha, Normana, Pejačevića, 

jankovića i baruna Gustava Prandaua 

bili su vrlo primamljivi za tadašnje 

poslovne ljude i podizanje industrije 

za preradu drva. Tako je i izgradnja 

prve šumske željeznice vezana uz 

nastanak današnjeg poduzeća Belišće 

d.d. i njegovog osnivača, braće Gutman. 

Taj je industrijski kompleks nastao 

tako što su braća Gutman kupila 

u Hrvatskoj veće površine šume, zapravo, 

samo stabla, a posječene su 

trupce prerađivali u svojoj pilani u 

Belišću i rezanu građu prodavali. 

Prve sastojine kupili su 1884. godine 

od vlastelinstva Valpovo, vlasnika 

baruna Gustava Prandaua. Kupljene 

šume nalazile su se u okolici sela 

Harkanovaca i Koske, nedaleko od 

Našica. Upravo je zato trupce dobivene 

sječom šume bilo potrebno prevesti 

u pilanu, koju su braća Gutman 

izgradila u Belišću na obali Drave, 

koja je do toga mjesta bila plovna i u 

neposrednoj plovnoj vezi s Dunavom. 

Izgrađena pilana koja je u ono 

vrijeme imala 8 gatera, 11 cirkulara i 

1 5 tračnih pila s pogonskom snagom 

160 KS - stavljena je u pogon 15. 

studenoga 1884. godine. Može se 

slobodno reći, da je ta suvremena 

pilana bila visoko akumulativna, zbog 

izvanredno izabrane lokacije uz rijeku 

Dravu, zbog vodenog puta i centra 

sirovina, tj. šuma. 

Braća Gutman 

Glava obitelji Gutman u ono je 

vrijeme bio Salomon Henrick Gutman 

iz Velike Kaniže u Mađarskoj koji je 

imao pet sinova i četiri kćeri. Za 

prerađivačku drvnu industriju u 

Belišću značajni su bili sinovi Edmund, 

Vilim, Ladislav i Alfred. Pod 

tvrtkom S. H. Gutman 1884, godine 

osnovali su poduzeće u Belišću. Izgradnjom 

pilane i industrijske željeznice 

na neplodnoj poljani uz desnu 

obalu Drave, niklo je naselje Belišće. 

Propašću Austro-Ugarske Monarhije, 

1918. godine, tvrtka S. H. Gutman 

postaje jedna od najvećih, tehnološki 

gledano, i najnaprednijih tvrtki drvne 

Ovako Je prije 117 godina izgiedalo područje na l

inovacije 

struke u nastaloj Kraljevini Srba, Hrvata 

i Slovenaca. Da bi se tvrtka spasila 

od nacionalizacije, ona se već 1. travnja 

1918. godine pretvorila u 

dioničarsko društvo i tako postala "S. 

H. Gutman d.d." Belišće. Zbog zasluga 

u razvijanju industrije i unapređenju 

gradnje željeznica, S. H. 

Gutman je 1869. godine dobio 

plemićku titulu (s pridjevkom "Gelse", 

a kasnije i "de Belišće" pa je onda 

nosio ime "barun Gutman de Gelse i 

Belišće" (Gelse je ime mjesta u 

Mađarskoj gdje su imali jedan oveći 

posjed). Poslije smrti Henrika S. Gutmana 

1890. godine, braća Gutman 

postaju istaknuti kapitalisti u industriji 

Hrvatske s golemim nekretninama te 

privatnom željeznicom (od tuda i naziv 

"Gutmanova željeznica"). Zbog 

zasluga u modernizaciji belišćanskog 

Drvarsko oruđe potkraj 19. 

stoljeća 

poduzeća i razvijanju industrije, dobili 

su 1904. godine drugi pridjevak 

"belišćanski" i titulu baruna. 

Gutmanovi su imali strast kupovati 

šume. No, i tu su imali obzira prema 

konkurenciji i često su kupovali 

zajednički. Ulagati u šume značilo je 

sigurno uložiti novac, što je omogućavalo 

neovisnost i elastičnost u 

vođenju poslovne politike. Kupovali 

su se cijeli šumski reviri i nastojalo se 

povećati vlastiti šumski fond. Suma se 

sjekla prema cijeni drva na tržištu, a 

ne da bi se namirili kapaciteti. S. H. 

Gutman za 3 442 000 forinti kupio je 

od grofa Normana 1884. godine na 

desetgodišnju eksploataciju 2 796 jutara 

šuma (pretežno hrastove) i to 

postaje osnova za podizanje postrojenja 

za preradu drva u Belišću. 

Godine 1889. od grofa Majlatha Gutman 

kupuje određenu drvnu masu, a 

1896. godine plemićko dobro (pretežno 

šume grofa Jankovića, te 1897. 

posjed Slavonska Orahovica u 

vlasništvu grofa Pejačevića). Tako je 

1902. godine S. H. Gutman na 

području slavonske Podravine posjedovao 

41 138 jutara šume. 

Čim je podignuta prva pilana, tvrtka 

S. H. Gutman organizira iskorištavanje 

svojih šuma. Za opskrbu 

pilana sirovinom trebalo je primijeniti 

nekakav prijevoz. Gradi se željeznica! 

(O tome u sljedećem broju.) 

(Korištena povijesna građa Kombinata 

Belišće i Muzeja u Belišću.) 

Bajta - nastamba šumskih radnika polovicom 19. stoljeća 

Radnu snagu čine šumski radnici iz Kranjske (Slovenija) i Hrvatske. 

Dnevna zarada radnika, kod izrade francuske i njemačke dužice, 

kretala se oko jedan forint. Radnici stanuju u bajtama (barakama) 

u šumi, a radnička grupa obično broji 5 do 8 radnika. Hrana je 

jednostavna, a radno vrijeme traje toliko koliko to omogućavaju 

vremenske prilike, obično preko 10 sati na dan. 

Izgrađena pilana koja je u ono vrijeme imala 8 gatera, 11 cirkulara 

i 15 tračnih pila s pogonskom snagom 160 KS - stavljena je u pogon 

15. studenoga 1884. godine. A/lože se slobodno reći da je ta 

suvremena pilana bila visoko akumulativna. 

Tekst i foto: Ivica Tomić 

Prošla 

godina u 

znaku 

inovacija 

i 

nagradadipl. 

ing. 

Vladimir 

Leko 

Potkraj prošle godine na Međunarodnoj 

izložbi inovacija i novih 

proizvoda "lENA" u njemačkome 

gradu Nurnbergu hrvatski su 

inovatori za svoje radove dobili 16 

medalja: šest zlatnih, sedam srebrnih i 

tri brončane. Među dobitnicima zlatnih 

medalja i priznanja bio je i dipl. 

ing. Vladimir Leko, zaposlenik požeške 

Uprave šuma. Ovaj šumarski 

stručnjak iz Pleternice, koji se dugo 

godina bavi ljekovitim biljem i njegovom 

primjenom u narodnoj medicini, 

zalažući se stalno za iskorištavanje 

ljekovitog bilja kao sporednog proizvoda 

u našim šumama, predstavio je 

svoje dvije inovacije: "Kurkumin" kapsule 

(200 mg za sprječavanje razvoja 

polipa debeloga crijeva) i "Hepatovit" 

čaj i kapi za obnavljanje stanica jetre. 

Za svoje pripravke dobio je dvije zlatne 

medalje. U ocjenjivačkom sudu 

tijekom dvodnevnoga rada bilo je 16 

stručnjaka iz osam država, a zlatnim 

seniorima, među kojima i Vladimiru 

Leki, članovi ocjenjivačkoga suda uputili 

su najviše upita te s nagrađenima 

obavili iscrpne razgovore. 

Petnaestak dana kasnije u Bruxellesu, 

na 50. Svjetskoj izložbi inovacija, 

istraživanja i novih tehnologija "Eureka", 

Leko za ova dva biljna pripravka 

dobiva također zlatne medalje, od 

kojih je ona za "Hepatovit" medalja s 

posebnim mišljenjem, što je zapravo 

Grand Prix. Podsjećamo čitatelje da je 

ovaj požeški šumarski stručnjak, odnedavno 

i umirovljenik, u proljeće 2001. 

dobio zlatnu medalju za inovaciju "Antidijabetis" 

čaj, koji sadrži petnaestak 

biljaka ubranih u ekološki nezagađenim 

područjima Požeške kotline. 


erfJS'(ASi.^•*,«»/ A»**t 

uređivanje šuma KUTUNSKE NIZINSKE ŠUME 

Na međunarodnim 

izložbama u 

Niirnbergu i 

Bruxellesu potkraj 

prošle godine požeški 

šumarski stručnjak 

Vladimir Leko dobio je 

za svoje biljne 

pripravi

Piše: 

Ivica 

Tomić 

Foto: 

Tomić 

hrvatsko šumarsko društvo 

Dipl. ing. 

Boris Miler - 

novi 

predsJednH< 

ijekom četverogodišnjega razdoblja 

od 1997 - 2001. godine 

požeški ogranak Hrvatskoga 

šumarskog društva imao je niz raznovrsnih 

i zapaženih aktivnosti, po kojima 

je svrstan na četvrto mjesto među 

19 ogranaka HSD-a. Među ostalim, 

održane su tri tematsko-stručne rasprave 

u povodu obilježavanja Dana 

hrvatskoga šumarstva: "Današnjica 

požeškoga šumarstva s posebnim 

osvrtom na ekologiju, lovstvo i zaštitu 

prirode" (1998. godine), "Sortimentna 

struktura glavnih vrsta drveča u 

požeškoj Upravi šuma, s osvrtom na 

Hrvatske norme" (1999.) i »Problematika 

provođenja smjernica gospodarenja 

gospodarskim jedinicama unutar 

Uprave šuma Požega« (2001.). 

Predavači su bili mr. se. Juraj Zelić, 

dipl. ing. Davorin Krakar, dipl. ing. 

Zlatko Lisjak, dipl. ing. Božidar Terzić, 

dipl. ing. Dražen Dumančić, mr. se. 

Željko Najvirt , mr. se. Berislav Puača, 

te predstavnici "Hrvatskih šuma" i 

Šumarskoga fakulteta. Navedene rasprave 

i izvedeni zaključci pridonijeli 

su uspješnijem rješavanju aktualne 

stručne problematike - naglašeno je 

na izbornoj skupštini ogranka, 

održanoj polovicom prosinca 2001. u 

restoranu požeškoga Spin Valisa. 

Približavanje šumarsice 

struke javnosti 

Vrijedno i ambiciozno čelništvo 

ogranka koji broji 167 članova zaposlenih 

u uS Požega, požeškom Spin 

Valisu i pleterničkom Tofradu, 

održalo je nekoliko konferencija za 

novinstvo, te sudjelovalo u snimanju 

televizijske obrazovne emisije pod 

nazivom »Sadašnjost za budućnost«, 

koja je prikazivana nekoliko puta u 

različitim terminima. Predsjednik Ivica 

Fliszar istaknuo je kako je time 

učinjen mali korak u približavanju 

šumarske struke javnosti. Požeški je 

ogranak tijekom 1998. i 1999. godine 

ugostio članove senjskog i ogulinskog 

ogranka, pokazavši im poslovanje 

požeškoga šumarstva i kulturno-povijesne 

znamenitosti požeškoga kraja. 

Po,eški šumari bili su u trodnevnom 

1/ i\0'n 

-m^ \i#J 4 4 4 i\* 

posjetu kolegama u Ogulinu, Senju i 

Delnicama, a 1999. godine imali su 

zanimljivu stručno-turističku ekskurziju 

po Češkoj. 

Ogranak je prošle i pretprošle godine, 

u suradnji s požeškom Upravom 

šuma u poznatom izletištu Klašnice 

pleterničke šumarije, organizirao natjecanje 

šumskih radnika, a tih godina 

aktivno je sudjelovao na Danima hrvatskoga 

šumarstva na Bjelolasici i 

zagrebačkom jarunu, prezentirajući 

požeško šumarstvo i prirodno-kulturne 

raznolikosti Požeštine. 

Od šest kandidata za novoga predsjednika 

požeškog ogranka najviše 

glasova dobio je dipl. ing. Boris IVliler, 

zaposlen u šumariji Kamenska, uz 

kojega su u Upravni odbor izabrani: 

Tomica Lešković, Ivica Šarić, Ivica 

Došen, MarceI Kostić, Dragica 

Šimić, Vanja Banović i Ivica Fliszar. 

U Nadzorni odbor imenovani su: 

Marijan Aladrović, Željko Ognjenčić 

i Hrvoje Zdelar, a novi članovi 

Časnog suda su: Božidar Legac, Ivan 

Podnar i Kazimir Sagovac. Za 

skupštinu Hrvatskoga šumarskog 

društva izaslanici su Boris Miler, |uraj 

Zelić i Ivica Fliszar. 

Prigodnim riječima nazočnima su 

se obratili upravitelj požeške Uprave 

šuma dipl. ing. Dražen Dumančić i 

dipl. ing. Božidar Terzić, a dipl. ing. 

IZBORNA SKUPŠTINA POŽEŠKO 

OGRANKA HŠD-a 

PO svojim 

aktivnostima požešici 

ogranak zauzima 

četvrto mjesto među 

19 ogranaka 

Hrvatskoga 

šumarskog društva. 

Posljednje četiri godine 

inicijator je održavanja 

triju vrlo sadržajnih i 

Icorisnih tematsl

događaji 

UPRAVA ŠUMA POŽEGA 

u akciji vađenja sadnica sudjelovao je i upravitelj požeške Uprave 

šuma, dipl. ing. Dražen Dumančić 

Zbog nepovoljnih 

vremenskih uvjeta, 

požešl

Piše: 

Antun 

Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

A. Z. 

Lončarić 

EKOLOŠKI ODGOJ TREBA OTPOČETI VEĆ U NAJRANIJOJ DOBI 

U 

razgledanje 

parka 

ispred 

dvorca u 

Bilju, djecu 

je povela 

dipl. ing. 

Jasenka 

vizentaner 

- Ono što nas je ponukalo na poklanjanje 

više pozornosti ekoprogramu i 

podizanju ekološke svijesti kod djece, 

jest naše okruženje u ovom novom 

dijelu grada. Brojne betonske zgrade u 

okolici, potaknule su nas da u program 

uključimo više ekosadržaja - rekla nam 

je voditeljica »Maka« Ljubica Farkaš. 

Ubrzo su mališani postali vatreni 

zaštitnici okoliša, u čemu im veliku 

potporu daju i njihovi roditelji. Roditelji 

pomažu i u ostvarivanju naših planova i 

programa. Tako smo vrt pored zgrade 

ozelenili sadnicama koje smo dobili od 

»Hrvatskih šuma« upravo uz pomoć roditelja. 

Čuvaj zemlju, vodu, zrak 

- poručuje vrtić MAK 

Osječki Dječji vrtić y>N[ak« 

već pet godina, ne bez 

razloga, nosi pridjev 

ekološki 

Pravilan odnos prema prirodi, šumi, 

životinjama i okolišu u urbanim sredinama 

na najbolji način pokazuju odgojiteljice 

(njih četrnaest) u osječkom 

Dječjem vrtiču »Mak« koji svakodnevno 

pohađa dvjestotinjak mališana. Posebnost 

ove predškolske ustanove u tome 

je što se u njemu več godinama provodi 

ekološki program odgoja najmlađih. 

Prije točno šest godina zbog preventivnog 

je djelovanja u zaštiti i promicanju 

ekološke svijesti taj vrtić proglašen 

ekovrtićem i nagrađen »Zelenom poveljom« 

Osječko-baranjske županije za 

1995. godinu. 

Djeca u ovom vrtiču ne bacaju papir. 

Štoviše, ona ga donose od kuće, 

recikliraju i zatim proizvode novi papir 

u radionici za izradu čestitki i druge 

poklon artikle, pa i za oslikavanje. Mnoge 

su igračke mališani sami napravili od 

papirne i drvene ambalaže, jer njihov je 

slogan »Spasimo jedno drvo«. U neke 

je akcije i aktivnosti uključena i dipl. ing. 

Jasenka Vizentaner, voditeljica osječkog 

rasadnika u Višnjevcu. Mališane je povela 

u Bilje i pokazala im Biljski dvorac 

te ih provela poznatim parkom i upoznala 

s vrijednim primjercima raritetnog 

drveća. 

Uz pomoć odgojiteljica djeca su 

komponirala i svoju himnu iz koje smo 

jedan stih posudili i za naslov ovoga 

teksta, a odraslima poručuju: Mi budimo 

savjest vašu za budućnost našu! 

Zimsko kupanje u zimskoj luci 

Naši djelatnici motornom 

pilom isjekli led na Dravi 

kako bi Osječanin izveo svoje 

tradicionalno kupanje 

Već po ustaljenom običaju i tradiciji 

dugoj petnaest godina, 57-godišnji 

Osječanin Duško Rudež, točno u podne 

na staru godinu, 31. prosinca 2001., 

skočio je po 16. put u ledom okovanu 

osječku Zimsku luku na Dravi. 

Kao i svih ovih godina, brojni Osječani 

došli su bodriti ovog »čovjeka-tuljana«, 

kako su ga prozvali mještani. A 

nekoliko sati prije podneva naši djelatnici 

dipl. ing. Stjepan Vidaković, upravitelj 

šumarije Valpovo i dipl. ing. Vladimir 

Mundvvail iz Direkcije, motornom pilom 

isjekli su u 3o-ak centimetara debelom 

ledu, "bazen" dužine šest i širine dva 

metra u koji je točno u podne skočio 

Duško Rudež, i zaplivao sa zastavicom 

"Hrvatskih šuma" u znak zahvalnosti. 

lako je temperatura zraka tog prijepodneva 

u Osijeku bila minus pet stupnjeva 

Ceizijevih, hladna voda Zimske 

luke na Dravi u samom središtu Osijeka 

ovom kupaču nije predstavljala veći 

problem. 

- Meni je voda rijeke Drave uvijek 

jednako hladna, a samo je led hladniji - 

ističe Duško. 

Prije samog skoka, liječnica je pregledala 

plivača i odobrila kupanje, a on je 

uputio čestitku građanima Osijeka i 

svim djelatnicima "Hrvatskih šuma" koje 

su mu pomogle u nakani da se i ove 

godine okupa u ledenoj Dravi. 

Nije hladno! - kao da veli hrabri 

zimski kupač 

I lovstvo 

U LOVU NA DIVLJE PATKE 

Zimski 

prelet 

Piše: Dražen Sertić 

Lovac, umotan u toplu kabanicu 

stisnuo se uz staru vrbu na rubu 

rukavca obraslog trskom i šašem. 

Do nogu mu drhti pas. Sunce je utonulo 

na zapad i crvena rumen pokazuje 

mjesto potonulog sunca. 

Potpuna je tišina, povremeno se čuje 

bacakanje ribe u rukavcu. Iz udaljenih 

sela više se ništa ne čuje. Sve se 

umirilo u vedroj zimskoj noći. Visoko 

na nebu prelijeću jata divljih gusaka 

na svom putu prema jugu. Zalaskom 

sunca hladnoća postaje sve jača. Misli 

odlaze za davnim uspomenama iz 

lovova. Iz dalekog sela čuje se 

pozdravljenje Marijino. I taj znak zvona, 

kao da je simbol za početak preleta. 

Iz daljine čuje se šum krila pataka. 

Lovac okrenut prema zapadu u 

daljini vidi male točkice koje se brzo 

približavaju. Čuje se pa... pa... od 

pataka. Začas su iznad lovca. Prasak 

puške i jedna se patka ruši u vodu. 

Jato odlazi i u velikom krugu ponovno 

se vrača. Ponovno pucnjevi, ali 

ovoga puta patke su bile brže. Sve se 

više hvata mrak. Prelet postaje sve 

jači, često se čuje lovačka pušta. 

Neke patke padaju u vodu pred lovca 

ali daleko ih više odlazi. 

Nakon desetak minuta sve su rjeđe 

patke, dok konačno prelet potpuno 

ne prestane. Iz rukavca se čuje zov 

patka koji sabire ponovno svoje jato, 

ali ih se više ne vidi. 

Lovac šalje psa u vodu koji s puno 

veselja nosi patke lovcu. Sve odstrijeljene 

se i ne pronađu. 

Sada je već potpuna tama. Lovac 

uzima svoju lovinu i smrznutim korakom 

korača prema cesti. 

Opet prođe jedna lijepa večer, mir, 

tišina i lovačko zadovoljstvo. 

46 


HRVATSKE SUME

u BARANJSKOM LOVIŠTU LUDOŠ 

Europski 

šumari 

oduŠGvIjeni 

lovom u 

Baranji 

Desetak lovaca 

odstrijelilo 32 grla 

divljih svinja 

Poslije uspješno održane 5. konferencije 

generalnih direktora državnih 

šuma srednjoeuropskih zemalja 

krajem rujna prošle godine u hotelu 

Quercus u Drveniku, krajem siječnja 

za iste je goste u Baranji, u lovištu 

Ludoš, osječke Uprave šuma, održan 

i prigodni lov na divlje svinje. 

Direktorima srednjoeuropskih državnih 

šuma u lovu se pridružio i direktor 

finskih državnih šuma, jan Heino. 

Po završetku lova, domaćin-organizator, 

upravitelj Uprave šuma Osijek, 

Pavle Vratarič bio je izuzetno zadovoljan 

uspjehom lova, jer je od 69 

šuseva odstrijeljeno ukupno 32 grla 

divljih svinja, što je još jedna potvrda 

da su lovišta u Baranji ponovno bogata 

s divljači. Gosti su se sami u to 

uvjerili i po brojnim protrčavanjima 

jelenske divljači ispred njih tijekom 

cijelog dana, jer se na jelensku divljač 

nije pucalo. 

Na završetku lova u ime gostiju, 

domaćinima se biranim riječima 

zahvalio direktor finskih šuma jan 

Heino, kojemu je ovo prvi dolazak u 

Hrvatsku. 

- Prije dolaska u vašu zemlju, puno 

sam pohvala čuo o vašim šumama 

5' lova u lovištu Ludoš 

_%B#- 

bogatim brojnim vrstama divljači, ali 

ovo što sam danas vidio i doživio 

ovdje u Baranji, nisam mogao ni zamisliti. 

Premda nisam bio uspješan u 

današnjem lovu kao neki moji kolege, 

nisam ništa manje sretan od njih jer 

sam uživao u velikom broju jelenske 

divljači koju sam promatrao sa čeke 

kako pretrčava ispred mene, opisuje 

svoje dojmove gospodin Heino. 

Svi prisutni, gosti i domaći lovci, 

odali su priznanje organizatoru na 

vrlo dobroj i profesionalnoj organizaciji 

lova. (A.Z.L.) 

UPRAVA SUMA DELNICE 

Dobar početak sezone 

lova na medvjeda 

Piše: V. Pleše 

Do sada odstrijeljena četiri medvjeda 

u rangu zlatne i tri u rangu srebrne 

medalje. 

lako je glavna sezona lova na medvjede 

u ožujku, ovogodišnji jesenjski lov 

u lovištima delničke Uprave šuma 

polučio je izuzetno dobre rezultate. Od 

planom za odstrel predviđenih dvanaest 

grla medvjeda u lovnoj godini 2001/ 

2002., odstrijeljeno je sedam medvjeda i 

to četiri u rangu zlatne i tri u rangu srebrne 

medalje. Najjače grlo odstrijeljeno je 

na području šumarije Prezid u vrijednosti 

3 76 CIC točaka. Na području šumarije 

Mrkopalj odstrijeljena su dva grla u vrijednosti 

324 i 291 CIC točaka, u Ravnoj Gori 

u vrijednosti od 314 CIC točaka, na 

području Fužina grlo od 293 CIC točke, u 

Gomirju medvjed od 291 CIC točke te u 

šumariji Tršće grlo u vrijednosti 317 CIC 

točaka. 

- Populacija mrkog medvjeda u 

lovištima Uprave šuma Delnice vrlo je 

stabilna i u laganom je porastu, te ne bi 

trebalo biti nikakvih problema u ostvarenju 

ukupnog plana odstrela u ovoj lovnoj 

godini, ističe dipl. ing. Dario Majnarić, 

rukovoditelj odjela za lovstvo delničke 

Uprave šuma. Za ovu lovnu sezonu imamo 

osiguranu lovačku klijentelu, jer 

većina je lovaca već platila određenu 

akontaciju za odstrel medvjeda. Od gostiju 

i u našim lovištima ima najviše lovaca 

iz Italije, Mađarske i Njemačke, kaže ing. 

Majnarić. Svaki odstrijeljeni medvjed, odnosno 

lešina, obvezno se pregleda radi 

bjesnoće i trihineloze, pa je u tom smislu i 

vrlo dobra suradnja delničke Uprave sa 

Veterinarskom stanicom u Delnicama i 

Veterinarskim zavodom u Rijeci. 

Prateći tragove medvjeda u našim 

lovištima, zapaženo je kako je više od pedeset 

posto medvjeda do početka prosinca 

potražilo brloge, osobito jača grla, a 

nešto mlađa grla to će vjerojatno učiniti s 

dolaskom surovijih zimskih uvjeta. 

Sto se tiče šteta od medvjeda, one su u 

našem kraju manje, jer se medvjedi uglavnom 

zadržavaju duboko u šumi, a i sami 

ih redovito prihranjujemo na mećilištima 

u šumi, rekao je ing. Majnarić. 

PODSJETNIK 

ZA LOVNIKA 

Veljača 

Dražen Sertić 

* I veljači je još zima jaka i oštra. 

' Pribrana divljači važna je i treba 

je redovito provoditi sa zdravom 

hranom. Potrebno je čistiti 

hranilišta od nepojedene hrane. 

Pare se vukovi, divlje mačke, ris, 

tvor, velika lasica i čagalj. Kada su 

lovišta pod snježnim pokrivačem, 

praćenjem i motrenjem treba utvrditi 

brojno stanje krupne divljači u 

lovištima. Sitna divljač utvrđuje se 

prebrojavanjem. Koncem veljače 

jelen počinje odbacivati rogove. 

Po mogućnosti potrebno ih je 

sakupljati kako bi se utvrdila kvaliteta 

trofeja za proteklu lovnu sezonu. 

U veljači se lovi od krupne 

divljači medvjed, košuta i tele jelena 

(običnoga i lopatara), vepar, 

nazime i prase. Potrebno je loviti i 

ostalu zakonom dozvoljenu sitnu 

divljač, osobito grabežljivce. ,-A- 


ljudi i planine 

Piše: 

Antun Zlatko 

Lončarić 

Foto: 

B. Meštrić 

Ucijelom svijetu ova godina 

bit će obilježena aktivnosti 

ma u kojima će se planinama 

posvećivati znatno veća pozornost 

od uobičajene. Ne može se 

reći da su i dosad planine u Hrvatskoj 

bile zapostavljene, jer su njima 

osim planinara, botaničara, lovaca i 

drugih ljubitelja prirode i drugi poklanjali 

mnogo pozornosti. Tako su 

naše najljepše planine Velebit, Blokove, 

Risnjak, Papuk, Bjelolasica 

proglašene nacionalnim parkom, 

parkom prirode ili zaštićenim objektom 

prirode. 

Ove godine aktivnosti dosadašnjih 

ljubitelja i prirodnjaka još će se 

više povećati pa će planine biti, ako 

ništa drugo, daleko više posjećene. 

Osim lovaca i planinara djelatnika 

naših Hrvatskih šuma dolazak na 

planine ove godine trebao bi biti cilj 

i drugih ljubitelja prirode i planina u 

našim upravama, jer upravo članovi 

našeg planinarskog društva "Šumar", 

kroz svojih do sada osnovanih 

13 ogranaka pružaju mogućnost 

svakom našem zaposleniku posjet 

bilo kojoj planini, njenom vrhu ili 

najljepšim njenim predjelima, vrhuncima, 

stijenama, vidicima, gustim 

netaknutim šumovitim vrletima, 

kanjonima _ i drugim zanimliivostima.(zl.^ 

Godišnja 

skupština 

»šu'^rSor« 

s izleta na Japetić 

Dvodnevnim izletom na 

Žumberačko gorje, (26- 

27. siječnja) Planinarsko 

društvo »Šumar« obilježilo je 

drugu godišnjicu rada i održalo 

redovnu Skupštinu. U Planinarskom 

domu Japetić okupilo se 

70-ak članova od ukupno 207, 

koliko ima društvo. Tom prigodom 

prihvaćen je godišnji 

izvještaj o radu koji je podnio 

predsjednik PD »Šumar« Branko 

Meštrič, te financijski izvještaj 

koji je pripremila Biserka Marko- 

Godišnja sl

u šumarskom miljeu 

Virovi su 

proglašeni 

zaštićenim 

krajolikom 

Odlukom skupštine 

Vukovarskosrijemske 

županije 

1999. godine. Na 

185 ha zaštićenih 

površina uključen 

je i dio vodotoka 

Virova od mosta u 

predjelu Lože uz 

granicu s općinom 

Županja, pa nizvodno 

do predjela 

Slavir u Šumariji 

Otok, piše nam 

dipl. ing. Darko 

Posarić iz otočke 

šumarije. Svakodnevne 

susrete s 

prirodom on bilježi 

fotografskim aparatom! 

Od mnogo 

lijepih »doživljaja« 

izabrali smo tri 

godišnja doba 

mosta u Ložama. 

Uživajte i vi! 

l*y'''''#i#%^-'••.**%•'.*' '.- '•'if*?WiKf|^- 

>\kl 

'nogo fnosio

u - Hrvatske šume

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?